Zaposleni koji radi kod kuće i koristi sopstvena sredstva za rad – poreski tretman i tretman plaćanja doprinosa na naknade tih i drugih troškova

Zaposleni koji radi kod kuće i koristi sopstvena sredstva za rad – poreski tretman i tretman plaćanja doprinosa na naknade tih i drugih troškova

„1. Primanja koja po osnovu naknade za korišćenje i upotrebu sredstava za rad – sopstvena sredstva zaposlenog, kao i po osnovu naknade drugih troškova rada, ostvari zaposleni od poslodavca sa kojim je zasnovao radni odnos za obavljanje poslova van prostorija poslodavca, odnosno kod kuće, u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad, podležu oporezivanju porezom na dohodak građana na zaradu, s obzirom na to da se prema odredbi člana 14. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 135/2004, 62/2006, 65/2006 – ispr., 31/2009, 44/2009, 18/2010, 50/2011, 91/2011 – odluka US, 7/2012 – usklađeni din. izn., 93/2012, 114/2012 – odluka US, 8/2013 – usklađeni din. izn., 47/2013 i 48/2013 – ispr. – dalje: Zakon), pokrivanje rashoda obveznika (zaposlenog) novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem smatra zaradom, a da članom 18. Zakona, kojim su uređena poreska oslobođenja po osnovu zarade, nije propisano da se na primanja zaposlenog po osnovu predmetnih naknada ne plaća porez na zarade.

* * *

Odredbom člana 13. stav 1. Zakona propisano je da se pod zaradom u smislu tog zakona, smatra zarada koja se ostvaruje po osnovu radnog odnosa, definisana zakonom kojim se uređuju radni odnosi i druga primanja zaposlenog.

Prema odredbi člana 14. stav 1. Zakona, zaradom u smislu tog zakona smatraju se i primanja u obliku bonova, novčanih potvrda, robe, činjenjem ili pružanjem pogodnosti, opraštanjem duga, kao i pokrivanjem rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem.

Osnovicu poreza na zaradu, u skladu sa članom 14. stav 5. Zakona, čini:

1. nominalna vrednost bonova i novčanih potvrda,
2. cena koja bi se postigla prodajom robe na tržištu,
3. naknada koja bi se postigla na tržištu za uslugu, odnosno pogodnost koja se čini obvezniku,
4. novčana vrednost pokrivenih rashoda,

uvećana za pripadajući porez i doprinose za obavezno socijalno osiguranje koje iz zarade plaća zaposleni.

Odredbom člana 18. Zakona propisano je poresko oslobođenje po osnovu primanja zaposlenog. Prema toj odredbi Zakona ne plaća se porez na zarade na primanja zaposlenog po osnovu:

1. naknade troškova prevoza u javnom saobraćaju (za dolazak na posao i povratak sa posla) – do visine cene mesečne pretplatne karte, odnosno do visine stvarnih troškova prevoza ako ne postoji mogućnost da se obezbedi mesečna pretplatna karta, a najviše do 3.476 dinara;
2. dnevnice za službeno putovanje u zemlji do iznosa od 2.086 dinara, odnosno dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo do iznosa propisanog od strane nadležnog državnog organa;
3. naknade troškova smeštaja na službenom putovanju, prema priloženom računu;
4. naknade prevoza na službenom putovanju, prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju, a kada je, saglasno zakonu i drugim propisima, odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe – do iznosa 30% cene jednog litra super benzina, a najviše do 6.082 dinara mesečno;
5. 4a) dnevne naknade koju ostvaruju pripadnici Vojske Srbije u vezi sa vršenjem službe, saglasno propisima koji uređuju Vojsku Srbije;
6. solidarne pomoći za slučaj bolesti, zdravstvene rehabilitacije ili invalidnosti zaposlenog ili člana njegove porodice – do 34.754 dinara;
7. poklona deci zaposlenih, starosti do 15 godina, povodom Nove godine i Božića – do 8.689 dinara godišnje po jednom detetu;
8. jubilarne nagrade zaposlenima, u skladu sa zakonom koji uređuje rad – do 17.376 dinara godišnje.

2. Na primanja koja po osnovu naknade za korišćenje i upotrebu sredstava za rad – sopstvena sredstva zaposlenog, kao i po osnovu naknade drugih troškova rada, ostvari zaposleni od poslodavca sa kojim je zasnovao radni odnos za obavljanje poslova van prostorija poslodavca, odnosno kod kuće, u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad, ne plaćaju se doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.

Naime, imajući u vidu odredbu člana 13. stav 1. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje („Sl. glasnik RS“, br. 84/2004, 61/2005, 62/2006, 5/2009, 52/2011, 101/2011, 7/2012 – usklađeni din. izn., 8/2013 – usklađeni din. izn. i 47/2013), da je osnovica doprinosa za zaposlene i za poslodavce zarada, odnosno plata i naknada zarade, odnosno plate u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, opštim aktom i ugovorom o radu, odnosno rešenjem nadležnog organa, kao i odredbe člana 42. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009 i 32/2013) prema kojima navedeni oblik rada predstavlja radni odnos, i da, s tim u vezi, primanja koja ostvari zaposleni po osnovu korišćenja njegovih sredstava koja su u funkciji obavljanja posla (njegovog rada) predstavljaju naknadu troškova za korišćenje i upotrebu sredstava za rad zaposlenog, na predmetnu naknadu troškova zaposlenom ne obračunavaju se i ne plaćaju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.

Pored toga, smatramo da ugovorom o radu kojim se zasniva radni odnos za obavljanje poslova van prostorija poslodavca, odnosno kod kuće, moraju jasno i nedvosmisleno da se urede odnosi između poslodavca i zaposlenog, između ostalog, visina, odnosno način utvrđivanja visine navedenih naknada, s obzirom na mogućnost istovremenog korišćenje sredstava za rad i u službene i u privatne svrhe.

* * *

Odredbom člana 13. stav 1. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje propisano je da osnovica doprinosa za zaposlene i za poslodavce je zarada, odnosno plata i naknada zarade, odnosno plate u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, opštim aktom i ugovorom o radu, odnosno rešenjem nadležnog organa.

Odredbom člana 42. stav 1. Zakona o radu propisano je da radni odnos može da se zasnuje za obavljanje poslova van prostorija poslodavca, odnosno kod kuće.

Ugovor o radu koji se zaključuje u smislu stava 1. navedenog člana Zakona o radu, pored odredaba iz člana 33. tog zakona, sadrži i:

1. trajanje radnog vremena prema normativima rada;
2. vrstu poslova i način organizovanja rada;
3. uslove rada i način vršenja nadzora nad radom zaposlenog;
4. visinu zarade za obavljeni rad i rokove isplate;
5. korišćenje i upotrebu sredstava za rad zaposlenog i naknadu za njihovu upotrebu;
6. naknadu drugih troškova rada i način njihovog utvrđivanja;
7. druga prava i obaveze.“

Mišljenje Ministarstva finansija br. 413-00-226/2012-04 od 12.11.2013. godine