Porez na naknadu za troškove službenog puta zaposlenom koji je istovremeno i osnivač i direktor

Porez na naknadu za troškove službenog puta zaposlenom koji je istovremeno i osnivač i direktor

 

„U konkretnom slučaju, preduzeće ima poslovnu karticu koju isključivo koristi fizičko lice koje je zaposleno u tom preduzeću čiji je osnivač i ujedno direktor. Na kartici pored naziva firme, navedeno je i lično ime tog fizičkog lica kao jedinog korisnika i on karticom plaća račune po osnovu troškova prevoza, odnosno goriva kad je na službenom putu.

Prema odredbi člana 13. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001, 80/2002, 135/2004, 62/2006, 65/2006 – ispr., 31/2009, 44/2009 i 18/2010 – dalje: Zakon), pod zaradom u smislu tog zakona, smatra se zarada koja se ostvaruje po osnovu radnog odnosa, definisana zakonom kojim se uređuju radni odnosi i druga primanja zaposlenog.

Prema odredbi člana 14. stav 1. Zakona, primanja u obliku bonova, novčanih potvrda, akcija, osim akcija stečenih u postupku svojinske transformacije, ili robe, činjenjem ili pružanjem pogodnosti, opraštanjem duga, kao i pokrivanjem rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem, u smislu Zakona smatraju se zaradom.

Odredbom člana 18. stav 1. tačka 4) Zakona propisano je da se ne plaća porez na zarade na primanja zaposlenog po osnovu naknade prevoza na službenom putovanju, prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju a kada je, saglasno zakonu i drugim propisima, odobreno korišćenje sopstvenog automobila – za službeno putovanje ili druge službene svrhe do iznosa 30% cene jednog litra super benzina, a najviše do 4.542 dinara mesečno.

Saglasno navedenom, u slučaju kad zaposleni, koji je ujedno direktor i osnivač pravnog lica, koristi sopstveni automobil za službeno putovanje ili druge službene potrebe, primanje koje po tom osnovu ostvaruje od strane poslodavca, do visine propisanog neoporezivog iznosa, oslobođeno je plaćanja poreza na zaradu, a deo iznad tog neoporezivog iznosa ima poreski tretman zarade i podleže oporezivanju porezom na zaradu, saglasno odredbama čl. 13. do 18. Zakona.

Ukoliko zaposleni, koji je ujedno direktor i osnivač pravnog lica, koristi službeni automobil (koji je vlasništvo pravnog lica – poslodavca) za službeno putovanje ili druge službene potrebe, naknada troškova u vezi sa korišćenjem tog automobila predstavlja trošak poslovanja poslodavca. Ako bi se u predmetnom slučaju službeni automobil koristio u privatne svrhe, to bi predstavljalo primanje zaposlenog po osnovu činjenja ili pružanja pogodnosti u smislu člana 14. stav 1. Zakona i podlegalo bi oporezivanju porezom na zaradu (član 14a stav 1. tačka 1) i stav 2. Zakona).

Saglasno odredbi člana 105. stav 3. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005 i 54/2009) pod zaradom se smatraju sva primanja iz radnog odnosa, osim naknada troškova zaposlenog u vezi sa radom iz člana 118. tač. 1) do 4) i drugih primanja iz člana 119. i člana 120. tačka 1) tog zakona. Prema odredbi člana 118. tačka 2) tog zakona zaposleni ima pravo na naknadu troškova u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu za vreme provedeno na službenom putu u zemlji pa to primanje ne predstavlja zaradu.“

Mišljenje Ministarstva finansija br. 413-00-1645/2010-04 od 09.07.2010. godine