Odgovornost trgovca za saobraznost robe ugovoru i odgovornost na osnovu izdate garancije nisu iste kategorije
Odgovornost trgovca za saobraznost robe ugovoru i odgovornost na osnovu izdate garancije nisu iste kategorije
„Zakon o zaštiti potrošača („Sl. glasnik RS“ br. 73/2010 – dalje: Zakon) pravi razliku između saobraznosti robe ugovoru, koja iznosi dve godine i dodatne, ugovorne garancije kojom davalac garancije obećava potrošaču dodatne pogodnosti u vezi sa robom ili uslugama koje stavlja u promet.
U skladu sa odredbama čl. 51. do 54. Zakona, trgovac je dužan da isporuči robu koja je saobrazna ugovoru, a saobrazna je ako:
- odgovara opisu koji je dao trgovac i ako ima svojstva robe koju je trgovac pokazao potrošaču kao uzorak ili model,
- ima svojstva potrebna za naročitu upotrebu za koju je potrošač nabavlja, a koja je bila poznata trgovcu ili mu je morala biti poznata u vreme zaključenja ugovora,
- ima potrebna svojstva za redovnu upotrebu robe iste vrste,
- po kvalitetu i funkcionisanju odgovara onome što je uobičajeno kod robe iste vrste i što potrošač može osnovano da očekuje s obzirom na prirodu robe i javna obećanja o posebnim svojstvima robe datim od strane trgovca, proizvođača ili na ambalaži robe.
Trgovac je odgovoran za nesaobraznost robe ugovoru koja se pojavi u roku od dve godine od dana prelaska rizika na potrošača u skladu sa odredbama člana 55. Zakona. U ovom slučaju trgovac odgovara potrošaču po sili zakona i odgovara za robu u celini.
Za razliku od saobraznosti, garancija je dobrovoljni postupak davaoca garancije, koji saglasno odredbama Zakona nije u obavezi za davanjem dodatne garancije, ali ako je već da potrošaču, dužan je da je se pridržava pod uslovima datim u garanciji. Davalac garancije je dužan da na zahtjev potrošača izda garantni list. Ugovorna garancija i garantni list, propisani su odredbama člana 56. Zakona. Garancija u skladu sa zakonom, predviđa da davalac garancije garantuje za robu ili uslugu posebnom izjavom kojom se potrošaču mogu obećati posebne pogodnosti, odnosno prava, ali isključivo više u odnosu na prava koja mu pripadaju u skladu sa zakonom. Shodno tome, trgovac koji prodaje robu potrošačima, nije obavezan da daje garanciju za svoju robu.
U skladu sa članom 57. Zakona, trgovac ne sme da zloupotrebi izraz garancija, u slučaju kada potrošaču ne omogući više prava od prava koje ima u skladu sa ovim zakonom, što znači da se garancijom ne mogu prikazivati kao posebna pogodnost prava koja potrošač ima na osnovu saobraznosti robe.
Odgovornost trgovca za saobraznost robe ugovoru i odgovornost na osnovu izdate garancije, nisu iste kategorije. Prvo je ispunjenost ugovora, shodno predugovornom obaveštavanju, a drugo je dodatno obećanje određenih pogodnosti koje davalac garancije daje potrošaču zbog svoje poslovne politike i običaja. Kako garancija ne isključuje, niti utiče na prava potrošača u vezi sa saobraznošću robe ugovoru, potrošač je zaštićen na osnovu zakonom propisanih prava, u roku od dve godine i ta prava ne mogu biti isključena niti ograničena ugovornom garancijom. Dakle, ukoliko postoji garancija za određenu robu ona ne utiče na prava potrošača, već teče paralelno, pa on u prve dve godine od kupovine, može po svojoj volji da se odluči, da li će da se pozove na saobraznost robe ugovoru, ili će iskoristiti svoja prava utvrđena garantnom izjavom.“
Mišljenje Ministarstva spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija br. 011-00-00260/2012-03 od 11.02.2013. godine