Ugovor o doživotnom izdržavanju – Uslovi, overa, troškovi i mogućnosti raskida i osporavanja Ugovor o doživotnom izdržavanju može se zaključiti i između osoba koje nisu u srodstvu.

Ugovor o doživotnom izdržavanju – Uslovi, overa, troškovi i mogućnosti raskida i osporavanja

Ugovor o doživotnom izdržavanju uređuje odnos u kome jedna strana preuzima obavezu da drugu izdržava i brine o njoj do kraja života, a zauzvrat nakon smrti primaoca stiče tačno određenu imovinu ili druga prava navedena u ugovoru.

Prema Zakonu o nasleđivanju, primalac izdržavanja ugovara da se posle njegove smrti na davaoca izdržavanja prenese svojina na tačno određenim stvarima ili druga prava.

Davalac izdržavanja zauzvrat preuzima obavezu da primaoca izdržava, brine o njemu do kraja života i nakon smrti ga sahrani.

Ako ugovor ne odredi drugačije, zakonski pojam izdržavanja obuhvata stanovanje, hranu, odeću i obuću, negu u bolesti i starosti, troškove lečenja i sredstva za svakodnevne potrebe.

Ugovor može da obuhvati samo imovinu i prava koja postoje u trenutku njegovog zaključenja. Formulacija poput „sva imovina koju ću imati u trenutku smrti” zato ne odgovara zakonskom modelu ovog ugovora.

Ko može da zaključi ugovor?

U praksi ugovor često zaključuju roditelj i dete, baka ili deda i unuče, supružnici ili druga bliska lica. Porodična veza ipak nije zakonski uslov.

Davalac izdržavanja može biti i lice koje nije zakonski naslednik primaoca. Presudni su saglasnost ugovornika, njihova sposobnost da zaključe pravni posao i ispunjenje propisane forme.

Posebno pravilo važi kada se davalac izdržavanja profesionalno stara o primaocu. Ako je reč o medicinskom osoblju, bolnici, agenciji ili drugom licu koje u okviru svog zanimanja pruža negu, potrebna je prethodna saglasnost nadležnog organa starateljstva. Bez nje je ugovor ništav.

Infografik prikazuje ko može zaključiti ugovor o doživotnom izdržavanju, obaveze davaoca i podatke o nepokretnosti.
Ugovor o doživotnom izdržavanju može obuhvatiti i pokretnu imovinu, ne samo stanove, kuće i zemljište.

Šta treba precizno navesti u ugovoru?

Najviše kasnijih sporova nastaje oko toga šta je davalac izdržavanja zaista preuzeo kao obavezu. Opšta rečenica da će se „brinuti o primaocu” ostavlja mnogo prostora za različita tumačenja.

Ugovor zato treba da odredi obaveze prema stvarnim potrebama primaoca.

To može uključivati:

  • nabavku hrane i drugih svakodnevnih potrepština
  • plaćanje određenih troškova stanovanja
  • nabavku lekova i troškove lečenja
  • pomoć tokom bolesti ili smanjene pokretljivosti
  • organizovanje nege kada je ona potrebna
  • održavanje domaćinstva
  • obaveze povezane sa sahranom

Jednako precizno treba opisati imovinu koju davalac stiče posle smrti primaoca. Kod stana, kuće ili zemljišta ugovor treba uskladiti sa podacima iz katastra, uključujući katastarsku opštinu, parcelu, broj posebnog dela, površinu i podatke o vlasniku.

Na Overa.rs smo već detaljno obradili proveru dokumentacije za nekretninu. Isti katastarski podaci imaju veliki značaj i kada nepokretnost nije predmet prodaje, već ugovora o doživotnom izdržavanju.

Overa ugovora kod javnog beležnika

Obična overa potpisa nije dovoljna.

Član 195 Zakona o nasleđivanju zahteva da ugovor bude zaključen u obliku javnobeležnički potvrđene, odnosno solemnizovane isprave.

Tokom solemnizacije javni beležnik upozorava ugovornike da imovina navedena u ugovoru ne ulazi u zaostavštinu primaoca i da se iz nje ne mogu namiriti njegovi nužni naslednici. Beležnik tu napomenu unosi u klauzulu o potvrđivanju.

Ako zakonom propisano upozorenje i odgovarajuća klauzula izostanu, Zakon predviđa ništavost ugovora.

Koja dokumentacija je potrebna?

Dokumentacija zavisi od sadržaja ugovora i imovine koja je njime obuhvaćena. Za ugovor koji se odnosi na nepokretnost uobičajeno su potrebni podaci za identifikaciju ugovornika i precizni podaci o nepokretnosti.

Javni beležnik može zahtevati i dodatne isprave kada iz konkretne situacije proizlazi potreba da utvrdi pravo raspolaganja, bračni imovinski status, zastupanje ili drugi podatak relevantan za ugovor.

Ako neko od ugovornika nastupa preko punomoćnika, sadržaj ovlašćenja mora odgovarati poslu koji punomoćnik zaključuje. Opšta ovlašćenja nisu automatski dovoljna za svaki pravni posao. Više primera različitih ovlašćenja nalazi se u našem vodiču o opštem i posebnom punomoćju.

Koliko košta overa ugovora o doživotnom izdržavanju?

Ne postoji jedna fiksna cena za svaki ugovor. Javnobeležnička nagrada zavisi od vrednosti imovine koja predstavlja predmet pravnog posla i od radnje koju beležnik obavlja.

Prema važećoj Javnobeležničkoj tarifi, vrednost boda iznosi 180 dinara bez PDV-a. Kod solemnizacije privatne isprave nagrada iznosi 60 odsto nagrade koja se obračunava prema vrednosti pravnog posla.

Vrednost predmeta ugovora Nagrada za solemnizaciju sa PDV-om
Do 600.000 dinara 7.776 dinara
600.001 do 2.500.000 dinara 12.960 dinara
2.500.001 do 5.000.000 dinara 18.144 dinara
5.000.001 do 7.000.000 dinara 25.920 dinara
7.000.001 do 10.000.000 dinara 31.104 dinara
10.000.000 do 14.000.000 dinara 36.288 dinara

Za vrednosti preko 14 miliona dinara tarifa nastavlja obračun prema propisanim bodovima. Pored nagrade nastaju i tarifirani materijalni troškovi, a ukupan račun zavisi od konkretne radnje i dokumentacije.

Prikazani iznosi odnose se na solemnizaciju privatne isprave prema tarifi koja važi od jula 2025. godine i koja je aktuelna u oktobru 2026. Ako javni beležnik sastavlja ispravu u drugoj propisanoj formi ili obavlja dodatne radnje, obračun nije isti.

Kada davalac izdržavanja postaje vlasnik?

Kod osnovnog zakonskog modela svojina na imovini obuhvaćenoj ugovorom prelazi na davaoca posle smrti primaoca izdržavanja.

Davalac tokom života primaoca zbog samog ugovora ne postaje vlasnik te imovine. Zakon mu ipak omogućava da svoje pravo iz ugovora obezbedi upisom u javnoj knjizi.

Razlika je značajna za stan ili kuću. Ugovor postoji i proizvodi pravna dejstva tokom života primaoca, ali prenos svojine koji je njime ugovoren vezan je za smrt primaoca.

Muškarac sa ključevima i dokumentacijom stoji u stanu nakon sticanja nepokretnosti po ugovoru o doživotnom izdržavanju.
Za upis prava svojine u katastar nakon smrti primaoca izdržavanja potrebno je podneti odgovarajuću dokumentaciju.

Da li imovina ulazi u nasledstvo?

Imovina obuhvaćena punovažnim ugovorom o doživotnom izdržavanju ne ulazi u zaostavštinu primaoca izdržavanja.

Posledica je posebno značajna za nužne naslednike. Oni ne mogu zahtevati nužni deo iz stvari i prava koja su na osnovu ovog ugovora izdvojena iz zaostavštine.

Ostatak imovine primaoca, koji nije obuhvaćen ugovorom, i dalje se raspravlja u ostavinskom postupku prema pravilima nasleđivanja.

Način davanja izjave naslednika i forma posebne pisane izjave detaljnije su objašnjeni u našem tekstu o overi nasledničke izjave.

Porez kod ugovora o doživotnom izdržavanju

Kod prenosa nepokretnosti po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju relevantan je porez na prenos apsolutnih prava.

Prema Zakonu o porezima na imovinu, poreska obaveza kod ovog ugovora nastaje danom smrti primaoca izdržavanja. Stopa poreza na prenos apsolutnih prava iznosi 2,5 odsto.

Zakon propisuje i posebno oslobođenje. Kada nepokretnost stiče supružnik saugovarača ili lice koje se prema saugovaraču nalazi u prvom naslednom redu, porez se ne plaća na deo nepokretnosti koji bi davalac izdržavanja nasledio po zakonu da je nasleđe otvoreno na dan zaključenja ugovora.

Zbog toga porodična veza između ugovornika može direktno uticati na konačnu poresku obavezu. Oslobođenje nije isto što i opšte pravilo da se porez nikada ne plaća kada ugovor zaključuju članovi porodice.

Raskid ugovora zbog poremećenih odnosa

Starija žena i muškarac sede za stolom sa dokumentacijom, vidno zabrinuti zbog narušenih odnosa i mogućeg raskida ugovora o doživotnom izdržavanju.
U sudskom postupku mogu se koristiti svedočenja članova porodice i drugih lica koja poznaju odnose između ugovornih strana.

Ugovor o doživotnom izdržavanju može da traje godinama. Za to vreme odnos između ugovornika može ozbiljno da se promeni.

Član 201 Zakona o nasleđivanju dozvoljava sudski raskid ako odnosi ugovornika postanu toliko poremećeni da su nepodnošljivi. Svaka ugovorna strana može podneti zahtev za raskid.

Sud tada ne proverava samo da li se ugovornici više slažu. U postupku se utvrđuje intenzitet poremećaja i da li je nastavak ugovornog odnosa zaista postao neodrživ.

Ako sud raskine ugovor, primalac izdržavanja duguje naknadu za primljena davanja i usluge. Kada je jedna strana kriva za raskid, druga ima pravo na pravičnu naknadu.

Vrhovni sud je razmatrao i slučajeve u kojima su odnosi toliko narušeni da se svrha ugovora više nije ostvarivala, nezavisno od jednostavne podele na pitanje ko je prvi izazvao sukob.

Raskid je moguć i zbog promenjenih okolnosti

Drugi zakonski osnov postoji kada se okolnosti posle zaključenja ugovora toliko promene da ispunjavanje obaveza postane znatno otežano.

Sud tada može drugačije urediti odnos ugovornika ili raskinuti ugovor. Ako se obe strane saglase, pravo primaoca izdržavanja može biti pretvoreno u doživotnu rentu.

Promenjena okolnost sama po sebi ne znači automatski prestanak ugovora. Sud procenjuje konkretnu promenu, njen uticaj na izvršavanje ugovora i položaj obe strane.

Neispunjavanje obaveza iz ugovora

Poseban problem nastaje kada davalac jednostavno ne pruža ugovoreno izdržavanje.

Član 194 određuje osnovni sadržaj izdržavanja, ali ugovornici mogu detaljnije urediti obaveze. Zbog toga tekst ugovora ima veliki značaj u kasnijem sporu.

Ako ugovor navodi nabavku lekova, negu, plaćanje određenih računa ili drugu konkretnu obavezu, sud može proveravati da li je davalac upravo te obaveze izvršavao.

Vrhovni sud je u predmetu Rev 4028/2020 razmatrao tvrdnje da davalac nije brinuo o primaocu, nabavljao lekove, pripremao hranu i izvršavao druge ugovorene obaveze. Takvi sporovi pokazuju zašto sadržaj obaveza ne treba ostaviti na nekoliko neodređenih rečenica.

Zabrinuta starija žena sedi sama za stolom sa računima, lekovima i telefonom, simbolizujući neispunjavanje obaveza iz ugovora o doživotnom izdržavanju.
Sačuvani računi, poruke i drugi dokazi mogu biti važni za utvrđivanje da li je ugovoreno izdržavanje zaista pružano.

Kada naslednici mogu da osporavaju ugovor?

Naslednik ne može oboriti ugovor samo zato što je očekivao da će dobiti stan, kuću ili drugu imovinu.

Zakon ipak daje zakonskim naslednicima poseban osnov za poništaj. Sud može poništiti ugovor ako zbog bolesti ili starosti primaoca u trenutku zaključenja nije postojala nikakva neizvesnost za davaoca izdržavanja.

U praksi se ovaj uslov vezuje za aleatornost ugovora, odnosno neizvesnost koliko će izdržavanje trajati i koliki će teret davalac stvarno preuzeti.

Zakonski naslednici zahtev za poništaj mogu podneti u roku od godinu dana od saznanja za ugovor, a najkasnije tri godine od smrti primaoca. Jednogodišnji rok ne počinje pre smrti primaoca.

Teška bolest ne znači automatski poništaj

Blizina smrti sama po sebi ne rešava spor.

U odluci Rev 8777/2022 Vrhovni sud je naglasio da se pri proceni neizvesnosti posmatraju sve okolnosti konkretnog slučaja, a ne samo period između zaključenja ugovora i smrti primaoca.

Zdravstveno stanje, saznanja davaoca, očekivani tok bolesti, dotadašnji odnos ugovornika i stvarna svrha ugovora mogu uticati na sudsku ocenu.

Ništavost i poništaj nisu ista stvar

Infografik prikazuje razlike između ništavosti, poništaja i sudskog raskida ugovora o doživotnom izdržavanju, sa mogućim pravnim posledicama.
Ništavost se može isticati bez vremenskog ograničenja, dok za pojedine zahteve za poništaj važe zakonski rokovi.

U svakodnevnom govoru često se kaže da neko želi da „poništi ugovor”, ali pravni osnov spora može biti različit.

Problem sa ugovorom Moguća pravna posledica
Nije ispoštovana obavezna forma Ništavost
Profesionalni negovatelj nema potrebnu saglasnost Ništavost
Odnosi ugovornika postali su nepodnošljivi Sudski raskid
Ispunjenje je znatno otežano promenjenim okolnostima Izmena odnosa ili raskid
Nije bilo stvarne neizvesnosti zbog bolesti ili starosti Poništaj na zahtev zakonskih naslednika
Davalac ne izvršava ugovorene obaveze Sudski zahtev u zavisnosti od okolnosti

Različit pravni osnov znači i drugačije činjenice koje stranka mora da dokaže. Zbog toga se ozbiljan spor oko ugovora ne svodi na tvrdnju da je ugovor „nepravedan” prema naslednicima.

Šta se dešava ako davalac izdržavanja umre prvi?

Smrt davaoca izdržavanja ne dovodi u svakom slučaju do trenutnog prestanka ugovora.

Prema članu 204 Zakona o nasleđivanju, njegove obaveze prelaze na bračnog druga i potomke koji su pozvani na nasleđe ako oni pristanu da ih preuzmu.

Ako ne pristanu, ugovor se raskida i oni nemaju pravo da zahtevaju naknadu za izdržavanje koje je ranije dato.

Kada bračni drug i potomci nisu u stanju da preuzmu obaveze, zakon im ostavlja mogućnost da zahtevaju naknadu. Sud njen iznos određuje prema okolnostima i imovnom položaju učesnika.

Starija žena, muškarac i žena zajedno pregledaju dokumentaciju o ugovoru o doživotnom izdržavanju za porodičnim stolom.
Nakon smrti davaoca izdržavanja, njegov bračni drug i potomci mogu odlučiti da li će preuzeti ugovorne obaveze. Odluku mogu doneti nakon razmatranja obima izdržavanja i svojih mogućnosti.

Ugovor treba da opiše stvaran odnos između ljudi

Najkraći ugovor nije nužno i najsigurniji. Kod doživotnog izdržavanja upravo detalji kasnije pokazuju šta je davalac obećao i šta primalac može da očekuje.

Ako primalac želi da ostane u svom stanu, da davalac plaća određene troškove, organizuje kućnu negu ili snosi tačno određene zdravstvene izdatke, ugovor treba da odrazi taj dogovor.

Isto važi za imovinu. Stan, kuća, parcela ili drugo pravo treba da budu određeni dovoljno precizno da kasnije nema spora oko toga šta je ugovor obuhvatio.

Pre solemnizacije posebno treba razjasniti tri stvari. Koju imovinu primalac ostavlja davaocu, koje konkretne obaveze davalac prihvata i šta će se dogoditi ako se zdravstvene, porodične ili druge okolnosti ozbiljno promene.

Češta pitanja

Da li primalac izdržavanja može da proda stan iz ugovora?
Odgovor zavisi od sadržaja ugovora, upisanih prava i konkretnog pravnog statusa nepokretnosti. Ugovor o doživotnom izdržavanju proizvodi obavezujuća dejstva i raspolaganje imovinom koja je njegov predmet može otvoriti ozbiljan spor između ugovornika.
Da li davalac mora da živi sa primaocem izdržavanja?
Zakon ne postavlja zajedničko stanovanje kao univerzalni uslov za svaki ugovor. Obim i način pružanja izdržavanja određuju zakon i sadržaj konkretnog ugovora.
Da li ugovor može da obuhvati više nepokretnosti?
Može da obuhvati više postojećih stvari ili prava ako su dovoljno određeni u ugovoru i primalac ima pravo da njima raspolaže.
Da li je dovoljno da ugovor potpišu obe strane?
Ne. Zakon zahteva solemnizaciju pred javnim beležnikom. Privatno potpisan dokument bez propisane javnobeležničke forme ne ispunjava uslov iz člana 195 Zakona o nasleđivanju.