Kako funkcioniše porez po odbitku i koje obaveze imaju isplatioci

Kako funkcioniše porez po odbitku i koje obaveze imaju isplatioci

Porez po odbitku je porez koji se obračunava na određene prihode koje nerezidentno pravno lice ostvaruje od rezidentnog pravnog lica u Srbiji.

U praksi to znači da poresku obavezu ne izvršava direktno strani primalac prihoda, već domaće pravno lice koje vrši isplatu.

Isplatilac prihoda ima obavezu da pre isplate proveri da li se na tu isplatu primenjuje porez po odbitku.

Ako se primenjuje, on mora da obračuna porez, obustavi ga od iznosa koji se isplaćuje i uplati ga Poreskoj upravi u propisanom roku.

Ovaj porez se vezuje za prihode i naknade iz člana 40. Zakona o porezu na dobit pravnih lica. Pravilnik koji uređuje prijavu i obračun odnosi se na sadržinu poreske prijave za porez po odbitku koji se plaća po osnovu tih prihoda.

Suština poreza po odbitku je u tome da država Srbija naplaćuje porez na određene prihode koji nastaju na njenoj teritoriji ili ih isplaćuje domaći rezident, iako je primalac prihoda nerezidentno pravno lice.

Kada se primenjuje

osoba popunjava papire
Pravilno utvrđivanje vrste prihoda i trenutka isplate ključno je za tačan obračun poreza po odbitku.

Porez po odbitku se primenjuje kod isplata određenih prihoda nerezidentnim pravnim licima. Nije svaka isplata stranom pravnom licu automatski predmet ovog poreza, već se prvo mora utvrditi vrsta prihoda.

Najčešće se primenjuje kod sledećih isplata:

Vrsta prihoda Kada može nastati obaveza
Dividende i udeli u dobiti Kada rezidentno pravno lice isplaćuje dobit nerezidentnom pravnom licu
Likvidacioni ostatak Kada iznos prelazi vrednost uloženog kapitala
Autorske naknade Kod naknada za autorska prava, srodna prava i prava industrijske svojine
Kamate Po osnovu zajmova, kredita, depozita, obveznica i drugih dužničkih hartija od vrednosti
Zakup i podzakup Za nepokretnosti i pokretne stvari na teritoriji Srbije
Određene usluge Istraživanje tržišta, računovodstvene, revizorske, pravne i poslovno-savetodavne usluge

Kod dividendi poreska obaveza nastaje na dan isplate. To znači da datum donošenja odluke o raspodeli dobiti nije presudan za nastanak poreske obaveze.

Bitan je trenutak kada se dividenda zaista isplaćuje nerezidentnom pravnom licu.

Posebna pravila važe kada se dividende ne isplaćuju u novcu, već se ulažu u povećanje osnovnog kapitala. U tom slučaju porez se obračunava na dan registracije povećanja kapitala kod Agencije za privredne registre.

Kod kamata poreska obaveza nastaje na dan isplate kamate. Ako se dug po osnovu kamate konvertuje u kapital, obaveza se vezuje za dan registracije promene kod APR-a.

Zbog toga isplatilac mora da posmatra ne samo vrstu prihoda, već i tačan trenutak kada nastaje oporezivi događaj. Pogrešno određen datum može dovesti do kašnjenja u uplati poreza i podnošenju prijave.

Poreska stopa

Osnovna stopa poreza po odbitku iznosi 20%, osim ako se ne primenjuje drugačija stopa po osnovu ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja.

To znači da isplatilac prvo polazi od domaćeg zakona, a zatim proverava da li postoji međunarodni ugovor između Srbije i države rezidentnosti primaoca prihoda. Ako takav ugovor postoji i ako su ispunjeni uslovi, može se primeniti niža stopa ili oslobođenje.

Za pravna lica iz jurisdikcija sa preferencijalnim poreskim sistemom može se primeniti stopa od 25% u određenim slučajevima. Zato nije dovoljno proveriti samo da li je primalac nerezident, već i iz koje države ili jurisdikcije dolazi.

Kod dividendi ugovori o izbegavanju dvostrukog oporezivanja često omogućavaju niže stope. U praksi se često sreću stope od 5% ili 10% kada kompanija primalac ima najmanje 25% učešća u kapitalu isplatioca tokom propisanog perioda od 365 dana.

U drugim slučajevima stopa je često 10% ili 15%, u zavisnosti od konkretnog ugovora.

Kod autorskih naknada pojedini ugovori mogu predvideti stope od 5% ili 10%.

Visina stope može zavisiti od vrste naknade, odnosno od toga da li se radi o autorskim pravima, industrijskoj svojini, licenci, softveru ili drugom pravu koje se ustupa na korišćenje.

Kod kamata povlašćena stopa je često 10%, ali se razlikuje od ugovora do ugovora. U pojedinim ugovorima pravo oporezivanja može imati samo država rezidentnosti primaoca prihoda, što znači da se porez po odbitku u Srbiji ne plaća ako su ispunjeni uslovi za primenu ugovora.

Zbog toga se poreska stopa ne sme određivati automatski. Za svaku isplatu potrebno je utvrditi:

  • vrstu prihoda;
  • državu rezidentnosti primaoca;
  • da li postoji ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja;
  • da li primalac ima status stvarnog vlasnika prihoda;
  • da li isplatilac poseduje validnu potvrdu o rezidentnosti.

Ako bilo koji od uslova nije ispunjen, isplatilac ne može primeniti povlašćenu stopu samo zato što ugovor postoji.

Uloga ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja

momak čita ugovor
Pravilna primena međunarodnih poreskih ugovora zahteva potpunu dokumentaciju i pažljivu proveru uslova pre svake isplate prihoda.

Ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja može znatno promeniti poreski tretman isplate. Njegova osnovna svrha je da se isti prihod ne oporezuje dva puta ili da se jasno odredi koja država ima pravo oporezivanja.

Isplatilac mora da proveri da li Srbija ima zaključen ugovor sa državom u kojoj je primalac prihoda rezident. Ako ugovor postoji, zatim se proverava član ugovora koji se odnosi na konkretnu vrstu prihoda, na primer dividende, kamate ili autorske naknade.

Povlašćena stopa ili oslobođenje mogu se primeniti samo ako je primalac prihoda rezident države sa kojom Srbija ima ugovor, ako je stvarni vlasnik prihoda i ako može da dostavi validnu potvrdu o rezidentnosti.

Potvrda o rezidentnosti je jedan od najvažnijih dokaza u praksi.

Ona mora postojati u momentu nastanka oporezivog događaja, odnosno na dan isplate kada se primenjuje povlašćena stopa. Ako isplatilac nema potvrdu u tom trenutku, primena niže stope može biti sporna.

Pored potvrde, bitno je i pitanje stvarnog vlasništva prihoda. To znači da primalac ne sme biti samo posrednik kroz kojeg prihod prolazi, već lice koje stvarno ima pravo da raspolaže tim prihodom.

Ako ugovor predviđa da se određeni prihod oporezuje isključivo u drugoj državi, poreska prijava se ne podnosi u Srbiji, ali samo ako isplatilac ima potrebne dokaze o rezidentnosti i stvarnom vlasništvu prihoda.

U praksi, najveći problemi nastaju kada se ugovor primeni bez potpune dokumentacije. Samo postojanje međunarodnog ugovora nije dovoljno. Isplatilac mora da dokaže da su ispunjeni uslovi za njegovu primenu.

Obaveze isplatioca

Isplatilac ima centralnu ulogu kod poreza po odbitku. On je odgovoran za proveru, obračun, obustavu, uplatu poreza i podnošenje poreske prijave.

Prvi korak je provera da li isplata podleže porezu po odbitku. To se radi tako što se analizira priroda isplate. Na primer, isplata za robu obično nema isti tretman kao isplata autorske naknade, kamate, dividende ili poslovno-savetodavne usluge.

Nakon toga isplatilac mora da utvrdi vrstu prihoda i odgovarajuću šifru prihoda ili naknade. Ta šifra se koristi u poreskoj prijavi i mora odgovarati stvarnoj prirodi isplate.

Zatim se proverava poreska stopa. Ako nema osnova za primenu ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, primenjuje se zakonska stopa. Ako ugovor postoji, isplatilac mora proveriti da li su ispunjeni svi uslovi za povlašćenu stopu ili oslobođenje.

Porez se obračunava na bruto osnovicu. To je posebno važno kada je sa nerezidentnim pravnim licem ugovorena neto isplata. U tom slučaju nije dovoljno obračunati porez na neto iznos, već se mora izvršiti preračun na bruto iznos.

Na primer, ako je ugovoreno da strani primalac dobije tačno određen neto iznos, porez po odbitku praktično pada na teret isplatioca. Tada se osnovica mora uvećati tako da nakon obračuna poreza primalac dobije ugovoreni neto iznos.

Isplatilac zatim obustavlja porez prilikom isplate i uplaćuje ga u propisanom roku. Pored toga, podnosi poresku prijavu PDPO/S, osim u situaciji kada se prema ugovoru o izbegavanju dvostrukog oporezivanja porez plaća isključivo u drugoj državi i kada postoje potrebni dokazi.

Najvažnije obaveze isplatioca mogu se svesti na sledeće korake:

Korak Obaveza isplatioca
1 Proverava da li isplata podleže porezu po odbitku
2 Utvrđuje vrstu prihoda i šifru prihoda ili naknade
3 Proverava zakonsku ili povlašćenu poresku stopu
4 Prikuplja potvrdu o rezidentnosti i proverava stvarno vlasništvo prihoda
5 Obračunava porez na bruto osnovicu
6 Obustavlja i uplaćuje porez
7 Podnosi PDPO/S prijavu kada postoji obaveza podnošenja

Greške u bilo kom od ovih koraka mogu dovesti do dodatnih poreskih obaveza, kamate ili rizika u poreskoj kontroli.

Rok i prijava

osoba plaća porez na po odbitku
Pravilno popunjena prijava i kompletna dokumentacija smanjuju mogućnost grešaka, kašnjenja, dodatnih troškova i poreskih kontrola tokom isplate.
Porez po odbitku plaća se u roku od tri dana od dana isplate prihoda ili naknade. Ovaj rok je kratak, pa isplatilac mora pripremiti dokumentaciju pre same isplate.

Poreska prijava se podnosi na obrascu PDPO/S. Prijava se podnosi posebno za svaku vrstu prihoda ili naknade. Ako postoji više primalaca, podaci se iskazuju pojedinačno za svakog primaoca.

Prijava se podnosi isključivo elektronski preko servisa Poreske uprave. To znači da isplatilac mora imati tehničke uslove i pristup elektronskim servisima kako bi blagovremeno ispunio obavezu.

Obrazac PDPO/S sadrži više grupa podataka. U njemu se iskazuju podaci o prijavi, isplatiocu i primaocu prihoda. Pored toga, navode se država rezidentnosti, šifra prihoda, neto iznos, poreska stopa, bruto osnovica, iznos poreza i eventualna kamata.

Posebna pažnja potrebna je kod bruto osnovice i poreske stope. Ako se pogrešno unese stopa ili se neto iznos ne preračuna pravilno na bruto osnovicu, prijava neće odražavati tačan poreski obračun.

Kod više primalaca prihoda, svaki primalac se prikazuje pojedinačno. To omogućava Poreskoj upravi da vidi ko je ostvario prihod, iz koje države dolazi primalac i koji poreski tretman je primenjen.

U praksi je najbolje da isplatilac pre isplate ima spremno sledeće:

  • ugovor ili drugi osnov isplate;
  • podatke o primaocu prihoda;
  • potvrdu o rezidentnosti, ako se primenjuje UIDO;
  • dokaz da je primalac stvarni vlasnik prihoda, kada je to potrebno;
  • tačno određenu šifru prihoda;
  • obračun bruto osnovice i poreza;
  • proveru roka za uplatu i podnošenje prijave.

Na taj način se smanjuje rizik od naknadnih korekcija, kašnjenja i poreskih sporova.

Zaključak

Porez po odbitku je obaveza isplatioca kod određenih isplata nerezidentnim pravnim licima. Isplatilac mora da prepozna vrstu prihoda, proveri da li se primenjuje domaća stopa ili ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, obezbedi potrebnu dokumentaciju i pravilno obračuna porez.

Ključni koraci su pravilno utvrđivanje vrste prihoda, provera UIDO, pribavljanje potvrde o rezidentnosti, obračun poreza na odgovarajuću bruto osnovicu, uplata u roku od tri dana i podnošenje PDPO/S prijave.

Najveći praktični rizici su pogrešna poreska stopa, nedostatak potvrde o rezidentnosti, pogrešno tretiranje neto i bruto iznosa, kao i kašnjenje sa prijavom ili uplatom. Zbog toga porez po odbitku treba planirati pre isplate, a ne rešavati tek nakon što je novac već isplaćen.