Zaključivanje ugovora o stručnom osposobljavanju i usavršavanju

Zaključivanje ugovora o stručnom osposobljavanju i usavršavanju

„Članom 201. stav 1. tačka 2) Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005 i 61/2005 – dalje: Zakon) predviđeno je da poslodavac može da zaključi ugovor o stručnom osposobljavanju i usavršavanju sa licem koje želi da se stručno usavrši i stekne posebna znanja i sposobnosti za rad u svojoj struci, odnosno da obavi specijalizaciju, za vreme utvrđeno programom usavršavanja, odnosno specijalizacije.

Predviđeno je da poslodavac može licu sa kojim je zaključio ugovor o stručnom osposobljavanju i usavršavanju da obezbedi novčanu naknadu i druga prava, u skladu sa zakonom, opštim aktom ili ugovorom o stručnom osposobljavanju i usavršavanju.

Novčana naknada se ne smatra zaradom u smislu Zakona.

Ugovor se zaključuje u pisanom obliku.

Prema tome, poslodavac može da, u skladu sa programom usavršavanja, zaključi ugovor o stručnom osposobljavanju i usavršavanju sa određenim licem radi obavljanja obuke u cilju osposobljavanja za rad na određenim poslovima. Licu koje je angažovano radi stručnog osposobljavanja i usavršavanja poslodavac može isplatiti novčanu naknadu.

Prema tome, ovim ugovorom se ne zasniva radni odnos, niti postoji obaveza isplate novčane naknade angažovanom licu, osim ako to nije predviđeno ugovorom. Međutim, poslodavac je dužan da u skladu sa propisima o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje plaća doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i zdravstveno osiguranje za slučaj povrede na radu i profesionalnog oboljenja.

Trajanje stručnog osposobljavanja treba da bude vremenski ograničeno, kako ne bi došlo do zloupotrebe zakona. Ukoliko je reč o poslovima tesara, zidara, mašinista i dr, stručno osposobljavanje za obavljanje navedenih poslova ne može se vršiti u periodu od nekoliko građevinskih sezona.“

Mišljenje Ministarstva rada i socijalne politike br. 011-00-00223/2008-02 od 11.04.2008. godine