Zahtev za lišenje roditeljskog prava koje je podneo tužilac zbog neizvršenja sudskih odluka o načinu održavanja ličnog odnosa njega i maloletnog deteta

Servis računara online zakazivanje

Zahtev za lišenje roditeljskog prava koje je podneo tužilac zbog neizvršenja sudskih odluka o načinu održavanja ličnog odnosa njega i maloletnog deteta

 

Iz obrazloženja:

„U ovom slučaju, zahtev za lišenje roditeljskog prava podneo je tužilac zbog neizvršenja sudskih odluka prema kojima je uređen način održavanja ličnog odnosa njega i maloletnog deteta.

Prilikom donošenja odluke o lišenju roditeljskog prava potrebno je ispitati ispunjenost svih uslova iz navedene zakonske odredbe i proceniti da li je takva odluka u najboljem interesu deteta…

Iz do sada utvrđenog činjeničnog stanja, ne može se izvući zaključak da je majka, ovde tužena nepodobna za vršenje roditeljskog prava zbog čega je treba lišiti tog prava. Naime, utvrđeno je da dete ima dobar odnos sa majkom za koju je jako emotivno vezana, da je odličan đak, da su stambeni uslovi u kojima se dete nalazi zadovoljavajući. Sve navedeno, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, za sada, ukazuje na to da je majka u mogućnosti da detetu pruži obezbeđenje najboljih životnih i zdravstvenih uslova (član 62. Porodičnog zakona – dalje: Zakon). Samo okolnost neizvršavanja sudskih odluka i onemogućavanja viđanja deteta sa ocem (ovde tužiocem) ne može dovesti do lišenja roditeljskog prava i restriktivne primene člana 81. Zakona. U ovom, kao i u svim postupcima kojima se odlučuje o pravima deteta, sud je dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta, a ne potrebama njegovih roditelja. U proceni najboljeg interesa deteta (uzrast, pol, bezbednost, želje i osećanja, egzistencijalne potrebe deteta, sposobnost roditelja da prepozna razvojne potrebe deteta, očekivani uticaj promenjenih okolnosti na dete i vreme potrebno za prilagođavanje na novu sredinu) bilo je potrebno uzeti mišljenje deteta preko stručne ustanove (Centra za socijalni rad), a u slučaju da je nalaz te ustanove nepotpun (kao što su to nižestepeni sudovi u svojim odlukama konstatovali), obaveza suda je da u postupku otkloni sve nejasnoće, što je u konkretnom slučaju izostalo.

Pored toga, nižestepenim odlukama je uređen način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta i majke što je suprotno članu 81. stav 4. Zakona.

Nižestepenim odlukama je izmenjena odluka o vršenju roditeljskog prava koje je sada povereno ocu, bez datih razloga za takvu odluku. Imajući u vidu da tužena izvršava sva prava i obaveze iz sadržine roditeljskog prava osim što onemogućava viđanje deteta sa roditeljem, potrebno je utvrditi najbolji interes deteta na napred opisan način i u tom smislu ponovo odlučiti o osnovanosti zahteva za lišenje roditeljskog prava i za promenu odluke o vršenju roditeljskog prava u smislu citiranih zakonskih odredbi.

Ukinuta je odluka o izdržavanju deteta jer ovaj deo zahteva je vezan za osnovanost zahteva za lišenje roditeljskog prava i poveravanje deteta. U ponovnom postupku prvostepeni sud treba da ima u vidu da eventualna obaveza tužene da doprinosi izdržavanju deteta ne može da teče od podnošenja tužbe (obzirom da se dete nalazi kod nje na staranju i izdržavanju), već od donošenja odluke o ovakvoj obavezi tužene.“

Rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rev. 577/2012 od 20.06.2012. godine

 

Servis računara online zakazivanje