Naknada troškova zaposlenom naime razonode, tenisa, skijanja i sl. ima tretman zarade

Naknada troškova zaposlenom naime razonode, tenisa, skijanja i sl. ima tretman zarade

„Sa stanovišta oporezivanja prihoda fizičkih lica, pod zaradom u smislu Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 135/2004, 62/2006, 65/2006 – ispr., 31/2009, 44/2009, 18/2010 i 50/2011 – dalje: Zakon), smatra se zarada koja se ostvaruje po osnovu radnog odnosa, definisana zakonom kojim se uređuju radni odnosi i druga primanja zaposlenog (član 13. stav 1. Zakona).

Prema odredbi člana 14. stav 1. Zakona, zaradom se smatraju i druga primanja u obliku bonova, novčanih potvrda, akcija, osim akcija stečenih u postupku svojinske transformacije, ili robe, činjenjem ili pružanjem pogodnosti, opraštanjem duga, kao i pokrivanjem rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem.

Odredbom člana 18. stav 1. tač. 2), 3) i 4) Zakona propisano je da se ne plaća porez na zarade na primanja zaposlenog po osnovu:

– dnevnice za službeno putovanje u zemlji do iznosa od 1.737 dinara, odnosno dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo do iznosa propisanog od strane nadležnog državnog organa;

– naknade troškova smeštaja na službenom putovanju, prema priloženom računu;

– naknade prevoza na službenom putovanju, prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju, a kada je, saglasno zakonu i drugim propisima, odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe – do iznosa 30% cene jednog litra super benzina, a najviše do 5.066 dinara mesečno.

Saglasno navedenom, u slučaju kada je zaposleni, od strane poslodavca upućen na službeno putovanje u određene poslovne svrhe (npr. u cilju poslovne edukacije, uspostavljanja bolje organizacije u poslovanju, razvijanja timskog duha, poslovnih radionica i sl.) i ostvaruje primanje po osnovu naknade troškova predmetnog službenog putovanja do visine propisanog neoporezivog iznosa iz člana 18. stav 1. tač. 2), 3) i 4) Zakona, to primanje zaposlenog oslobođeno je plaćanja poreza na zaradu. Deo naknade troškova službenog putovanja iznad neoporezivog iznosa ima poreski tretman zarade i podleže oporezivanju porezom na zaradu, saglasno odredbama čl. 13. do 18. Zakona.

Međutim, ukoliko poslodavac vrši davanje zaposlenima koje ne predstavlja naknadu navedenih troškova službenog putovanja koje se odvija u određene poslovne svrhe, već ima za cilj naknadu nekih drugih troškova po osnovu aktivnosti zaposlenih koje se ne odvijaju isključivo u poslovne svrhe (npr. naknada troškova – putovanja turističkog karaktera, razonode, splavarenja, škole tenisa, skijanja i sl.), takvo primanje zaposlenih predstavlja lično primanje zaposlenog i ima poreski tretman zarade saglasno odredbama čl. 13. i 14. Zakona.

U pogledu plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, prema Zakonu o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje („Sl. glasnik RS“, br. 84/2004, 61/2005, 62/2006, 5/2009 i 52/2011) za zaposlene i za poslodavce osnovica doprinosa je zarada, odnosno plata i naknada zarade, odnosno plate u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, opštim aktom i ugovorom o radu, odnosno rešenjem nadležnog organa (član 13. stav 1. tog zakona).

Kako se saglasno odredbi člana 105. stav 3. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005 i 54/2009) pod zaradom smatraju sva primanja iz radnog odnosa, osim, pored ostalog, naknada troškova zaposlenog u vezi sa radom iz člana 118. tač. 1) do 4) tog zakona, kojim je propisano da zaposleni ima pravo na naknadu troškova u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu za vreme provedeno na službenom putu u zemlji, shodno tome naknada troškova iz člana 118. tačka 2) Zakona o radu ne predstavlja zaradu te se na tu naknadu ne obračunavaju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.

Međutim, u pogledu plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na primanje zaposlenog po osnovu naknade nekih drugih troškova po osnovu aktivnosti zaposlenih koje se ne odvijaju isključivo u poslovne svrhe, naknada takvih troškova predstavlja drugo primanje zaposlenog koje ima karakter zarade, te podleže plaćanju doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na zaradu.

Ukazujemo da Poreska uprava, saglasno načelu fakticiteta, u svakom konkretnom slučaju utvrđuje sve činjenice koje su od značaja za opredeljenje poreskog tretmana prihoda, prema članu 9. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br. 80/2002, 84/2002 – ispr., 23/2003 – ispr., 70/2003, 55/2004, 61/2005, 85/2005 – dr. zakon, 62/2006 – dr. zakon, 63/2006 – ispr. dr. zakona, 61/2007, 20/2009, 72/2009 – dr. zakon i 53/2010).“

Mišljenje Ministarstva finansija br. 414-00-69/2011-04 od 04.10.2011. godine