Izdavanje avansnog računa stvara obavezu obračunavanja PDV

Napomena : Pročitajte ceo tekst (a ne samo tekst obeležen bojom ili podvlačenjem) jer samo ceo tekst u potpunosti  tumači i objašnjava određeno pitanje odnosno problem

 

„• Odredbom člana 42. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS“, br. 84/2004, 86/2004 – ispr., 61/2005 i 61/2007 – dalje: Zakon) propisano je, da je obveznik dužan da izda račun ili drugi dokument koji služi kao račun (dalje: račun) za svaki promet dobara i usluga drugim obveznicima.

Obaveza izdavanja računa iz stava 1. ovog člana postoji i ako obveznik naplati naknadu ili deo naknade pre nego što je izvršen promet dobara i usluga (avansno plaćanje), s tim što se u konačnom računu odbijaju avansna plaćanja u kojima je sadržan PDV (član 42. stav 2. Zakona).

U skladu sa navedenim zakonskim odredbama, račun za promet dobara i usluga izdaje se na dan, odnosno nakon izvršenog prometa tih dobara i usluga, dok se račun za primljena avansna sredstva za promet dobara i usluga izdaje na dan, odnosno nakon primljene avansne uplate.

Kada obveznik PDV koji vrši promet dobara i usluga primi naknadu ili deo naknade pre nego što je izvršen promet dobara i usluga (avansno plaćanje), dužan je da po tom osnovu izda račun u skladu sa odredbama člana 42. stav 2. Zakona i člana 12. Pravilnika o određivanju slučajeva u kojima nema obaveze izdavanja računa i o računima kod kojih se mogu izostaviti pojedini podaci („Sl. glasnik RS“, br. 105/2004, 140/2004, 67/2005 i 4/2012 – dalje: Pravilnik). U konačnom računu, koji obveznik PDV izdaje na dan, odnosno nakon izvršenog prometa dobara i usluga, ukupan iznos naknade (bez PDV) umanjuje za iznos avansnih uplata (bez PDV), a iznos PDV koji je obračunat po osnovu prometa dobara i usluga umanjuje za iznos PDV koji je obračunat po osnovu primljenih avansnih uplata. Pored toga, ako obveznik PDV u istom poreskom periodu primi avansnu uplatu i izvrši promet dobara i usluga za koji je primio avansnu uplatu, u tom slučaju, saglasno odredbi člana 2b Pravilnika, nema obavezu izdavanja avansnog računa već samo obavezu izdavanja računa za izvršeni promet dobara i usluga.

Kada se plaćanje naknade za promet dobara i usluga vrši tako što obveznik PDV – primalac dobara i usluga ovlasti drugo lice da za njegov račun izvrši plaćanje trećem licu – isporučiocu dobara i usluga, pri čemu se to plaćanje odnosi na naknadu za budući promet dobara i usluga, obveznik PDV – isporučilac dobara i usluga izdaje račun iz člana 42. stav 2. Zakona obvezniku PDV – primaocu dobara i usluga. Ako obveznik PDV – isporučilac dobara i usluga ovlasti primaoca dobara i usluga da za njegov račun izvrši plaćanje trećem licu, pri čemu se tim plaćanjem izmiruje obaveza koju isporučilac dobara i usluga ima prema trećem licu, po tom osnovu obveznik PDV – isporučilac dobara i usluga ne izdaje račun iz člana 42. stav 2. Zakona.

Obveznik PDV koji nije izvršio promet dobara i usluga, odnosno nije naplatio avansna sredstva za promet dobara i usluga, ne izdaje račun iz člana 42. Zakona. S tim u vezi, kada obveznik PDV zaključi ugovor o prometu dobara i usluga kojim je, između ostalog, predviđeno da će primalac dobara i usluga izvršiti avansno plaćanje, danom zaključenja ugovora ne dolazi do nastanka poreske obaveze niti do obaveze izdavanja računa iz člana 42. Zakona. Međutim, ako obveznik PDV, na osnovu zaključenog ugovora, izda račun iz člana 42. stav 2. Zakona, a nije primio avansnu uplatu, u tom slučaju obveznik PDV smatra se poreskim dužnikom iz člana 10. stav 1. tačka 4) Zakona koji duguje iskazani PDV shodno odredbi člana 44. stav 3. Zakona.

• Prema odredbi člana 27. Zakona, prethodni porez je iznos PDV obračunat u prethodnoj fazi prometa dobara i usluga, odnosno plaćen pri uvozu dobara, a koji obveznik može da odbije od PDV koji duguje.

U skladu sa odredbama člana 28. stav 1. Zakona, pravo na odbitak prethodnog poreza obveznik može da ostvari ako dobra nabavljena u Republici ili iz uvoza, uključujući i nabavku opreme, kao i objekata za vršenje delatnosti i ekonomski deljivih celina u okviru tih objekata, odnosno primljene usluge, koristi ili će ih koristiti za promet dobara i usluga:

7) koji je oporeziv PDV;

8) za koji u skladu sa članom 24. ovog zakona postoji oslobođenje od plaćanja PDV;

9) koji je izvršen u inostranstvu, ako bi za taj promet postojalo pravo na odbitak prethodnog poreza da je izvršen u Republici.

Pravo na odbitak prethodnog poreza, prema odredbi člana 28. stav 2. Zakona, obveznik može da ostvari ako poseduje račun izdat od strane drugog obveznika u prometu o iznosu prethodnog poreza, u skladu sa ovim zakonom ili dokument o izvršenom uvozu dobara, u kojem je iskazan prethodni porez, odnosno kojim se potvrđuje da je primalac ili uvoznik tako iskazani PDV platio prilikom uvoza.

Odredbama stava 3. istog člana Zakona propisano je, da u poreskom periodu u kojem su ispunjeni uslovi iz st. 1. i 2. ovog člana obveznik može da odbije prethodni porez od dugovanog PDV, i to:

5) obračunati i iskazani PDV za promet dobara i usluga, koji je ili će mu biti izvršen od strane drugog obveznika u prometu;

6) PDV koji je plaćen prilikom uvoza dobara.

Saglasno odredbi stava 4. istog člana Zakona, pravo na odbitak prethodnog poreza nastaje danom ispunjenja uslova iz st. 1. do 3. ovog člana.

U skladu sa navedenim zakonskim odredbama, obveznik PDV ima pravo da PDV obračunat od strane prethodnog učesnika u prometu – obveznika PDV odbije kao prethodni porez, uz ispunjenje predviđenih uslova (da poseduje račun ili drugi dokument koji služi kao račun izdat u skladu sa Zakonom, kao i da nabavljena dobra i primljene usluge koristi ili da će ih koristiti za promet sa pravom na odbitak prethodnog poreza – oporeziv promet, promet za koji je članom 24. Zakona propisano poresko oslobođenje ili promet koji je izvršen u inostranstvu ako bi za taj promet postojalo pravo na odbitak prethodnog poreza da je izvršen u Republici). PDV iskazan u računu koji nije izdat u skladu sa Zakonom ne smatra se prethodnim porezom.“

Mišljenje Ministarstva finansija br. 413-00-198/2012-04 od 23.04.2012. godine