Pravilnik o specijalizacijama i užim specijalizacijama zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika
Pravilnik o specijalizacijama i užim specijalizacijama zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika
Sl. glasnik RS br. 10/2013
I UVODNA ODREDBA
Član 1
Ovim pravilnikom utvrđuju se vrste, trajanje i sadržina specijalizacija i užih specijalizacija, programi obavljanja specijalizacija, odnosno užih specijalizacija, način obavljanja specijalističkog staža i polaganje specijalističkog ispita, sastav i rad ispitnih komisija, uslovi koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove i privatna praksa, odnosno, Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije, za obavljanje specijalističkog staža, uslovi i način priznavanja vremena provedenog na radu kao dela specijalističkog staža, kao i obrazac indeksa i diplome o položenom specijalističkom ispitu, odnosno položenom ispitu iz uže specijalizacije.
II VRSTE I TRAJANJE SPECIJALIZACIJA I UŽIH SPECIJALIZACIJA
1. Vrste i trajanje specijalizacija
Član 2
Doktori medicine mogu se specijalizovati u sledećim granama medicine, odnosno oblastima zdravstvene zaštite:
1) interna medicina;
2) internistička onkologija;
3) infektologija;
4) pedijatrija;
5) neurologija;
6) psihijatrija;
7) dečja neurologija;
8) dečja i adolescentna psihijatrija;
9) ginekologija i akušerstvo;
10) opšta hirurgija;
11) abdominalna hirurgija;
12) vaskularna hirurgija;
13) grudna hirurgija;
14) ortopedska hirurgija i traumatologija;
15) dečja hirurgija;
16) neurohirurgija
17) plastična, rekonstruktivna i estetska hirurgija;
18) maksilofacijalna hirurgija;
19) urologija;
20) kardiohirurgija;
21) urgentna medicina;
22) anesteziologija, reanimatologija i intenzivna terapija;
23) otorinolaringologija;
24) oftalmologija;
25) dermatovenerologija;
26) fizikalna medicina i rehabilitacija;
27) opšta medicina;
28) medicina rada;
29) radiologija;
30) radijaciona onkologija;
31) nuklearna medicina;
32) patologija;
33) sudska medicina;
34) medicinska mikrobiologija;
35) klinička biohemija;
36) klinička farmakologija;
37) laboratorijska medicina;
38) imunologija;
39) higijena;
40) epidemiologija;
41) socijalna medicina;
42) sportska medicina;
43) transfuzijska medicina;
44) vazduhoplovna medicina;
Specijalizacije iz stava 1. ovog člana traju od tri do šest godina, i to:
a) specijalizacije iz tač. 38)-44) – tri godine;
b) specijalizacije iz tač. 2)-9) i 22)-37) – četiri godine;
v) specijalizacije iz tač. 1) i 10)-15), 17)-19) i 21) – pet godina;
g) specijalizacije iz tač. 16) i 20) – šest godina.
Član 3
Doktori stomatologije mogu se specijalizovati u sledećim granama medicine, odnosno oblastima zdravstvene zaštite:
1) preventivna i dečja stomatologija;
2) bolesti zuba i endodoncija;
3) stomatološka protetika;
4) paradontologija i oralna medicina;
5) ortopedija vilica;
6) oralna hirurgija;
7) maksilofacijalna hirurgija;
Specijalizacije iz stava 1. ovog člana traju od tri do pet godina i to:
a) specijalizacije iz tač. 1)-6) – tri godine;
b) specijalizacija iz tačke 7) – pet godina.
Član 4
Diplomirani farmaceuti i magistri farmacije mogu se specijalizovati u sledećim granama farmacije, odnosno oblastima zdravstvene zaštite:
1) klinička farmacija;
2) medicinska biohemija;
3) toksikološka hemija;
4) sanitarna hemija;
5) ispitivanje i kontrola lekova;
6) farmakoterapija;
7) farmaceutska tehnologija;
8) kontrola i primena lekovitih biljaka;
9) socijalna farmacija.
Specijalizacije iz stava 1. ovog člana traju od dve do četiri godine, i to:
a) specijalizacije iz tač. 7), 8) i 9) – dve godine;
b) specijalizacije iz tač. 1), 3), 4), 5) i 6) – tri godine;
v) specijalizacija iz tač. 2) – četiri godine.
Član 5
Diplomirani farmaceuti – medicinski biohemičari i magistri farmacije – medicinski biohemičari mogu se specijalizovati u sledećim granama farmacije, odnosno oblastima zdravstvene zaštite:
1) farmakoterapija;
2) medicinska biohemija;
3) sanitarna hemija;
4) toksikološka hemija.
Specijalizacije iz stava 1. ovog člana traju od tri do četiri godine, i to:
a) specijalizacije iz tač. 1), 3) i 4) – tri godine;
b) specijalizacija iz tač. 2) – četiri godine.
Član 6
Lica koja obavljaju određene poslove zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi, odnosno lica koja čine tim sa zdravstvenim radnicima u obavljanju zdravstvene delatnosti (zdravstveni saradnici) mogu se, u zavisnosti od završenog fakulteta, odnosno od stečenog visokog obrazovanja, specijalizovati u sledećim oblastima zdravstvene zaštite i to:
1) medicinska psihologija – ako su završili filozofski fakultet (diplomirani psiholog);
2) medicinska fizika – ako su završili prirodno-matematički fakultet, odnosno fizički fakultet (diplomirani fizičar);
3) toksikološka hemija – ako su završili prirodno-matematički fakultet, odnosno hemijski fakultet (diplomirani hemičar), dipl. fiziko-hemičari, inženjeri tehnologije, inženjeri poljoprivrede i dipl. biolozi;
4) sanitarna hemija – diplomirani hemičari, diplomirani fiziko-hemičari, inženjeri tehnologije i inženjeri poljoprivrede;
5) zdravstvena statistika i informatika – ako su završili prirodno-matematički, odnosno matematički fakultet, ekonomski fakultet, elektrotehnički fakultet i fakultet organizacionih nauka;
6) zdravstvena ekonomika – ako su završili ekonomski fakultet;
7) zdravstveno pravo – ako su završili pravni fakultet.
Specijalizacije iz stava 1. ovog člana traju tri godine.
2. Vrste i trajanje užih specijalizacija
Član 7
Doktori medicine specijalisti mogu se u zavisnosti od specijalnosti, specijalizovati iz sledećih užih specijalističkih grana i oblasti zdravstvene zaštite, i to:
1) alergologija i klinička medicina – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine, pedijatrije i dermatovenerologije;
2) kardiologija – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine i pedijatrije;
3) pulmologija – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine, pedijatrije;
4) endokrinologija – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine, pedijatrije i ginekologije i akušerstva;
5) nefrologija – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine i pedijatrije;
6) reumatologija – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine i pedijatrije;
7) gastroenterohepatologija – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine i pedijatrije;
8) hematologija – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine i pedijatrije;
9) gerijatrija – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine i opšte medicine;
10) audiologija – ako imaju specijalizaciju iz otorinolaringologije;
11) laboratorijska tehnika za izučavanje proteina – ako imaju specijalizaciju iz kliničke biohemije;
12) molekularno biološka i imunohemijska dijagnostika – ako imaju specijalizaciju iz kliničke biohemije;
13) kliničko biohemijska reumatologija – ako imaju specijalizaciju iz kliničke biohemije;
14) laboratorijska dijagnostika u onkologiji – ako imaju specijalizaciju iz kliničke biohemije;
15) laboratorijska endokrinologija – ako imaju specijalizaciju iz kliničke biohemije;
16) profesionalna toksikologija – ako imaju specijalizaciju iz medicine rada, higijene i interne medicine;
17) klinička toksikologija – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine, pedijatrije, kliničke farmakologije, urgentne medicine, anesteziologije, reanimatologije i intenzivne terapije i medicine rada;
18) ocenjivanje radne sposobnosti – ako imaju specijalizaciju iz medicine rada, opšte medicine i interne medicine;
19) radiološka zaštita – ako imaju specijalizaciju iz medicine rada, higijene, epidemiologije, radiologije i nuklearne medicine;
20) fertilitet i sterilitet – ako imaju specijalizaciju iz ginekologije i akušerstva;
21) fonijatrija – ako imaju specijalizaciju iz otorinolaringologije;
22) dermatovenerološka mikologija – ako imaju specijalizaciju iz dermatovenerologije;
23) angiologija – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine, neurologije, fizikalne medicine i rehabilitacije, dermatovenerologije, radiologije i specijalizaciju jedne od hirurških grana;
24) medicinska parazitologija i mikologija – ako imaju specijalizaciju iz mikrobiologije sa parazitologijom i medicinske mikrobiologije;
25) virusologija – ako imaju specijalizaciju iz medicinske mikrobiologije i mikrobiologije sa parazitologijom;
26) bakteriologija – ako imaju specijalizaciju iz medicinske mikrobiologije i mikrobiologije sa parazitologijom;
27) dijetoterapija – ako imaju specijalizaciju iz higijene, interne medicine, pedijatrije, medicine sporta i opšte medicine;
28) medicinska ekologija – ako imaju specijalizaciju iz higijene, medicine rada, opšte medicine i kliničke farmakologije;
29) klinička genetika – ako imaju specijalizaciju iz jedne od grana medicine;
30) zdravstveno vaspitanje – ako imaju specijalizaciju iz opšte medicine i svih preventivnih grana medicine;
31) neonatologija – ako imaju specijalizaciju iz pedijatrije;
32) baromedicina – ako imaju specijalizaciju iz bilo koje grane medicine osim socijalne medicine, higijene i epidemiologije;
33) balneoklimatologija – ako imaju specijalizaciju iz bilo koje grane medicine, osim socijalne medicine;
34) klinička transfuziologija – ako imaju specijalizaciju iz jedne od grana medicine;
35) sudska psihijatrija – ako imaju specijalizaciju iz psihijatrije;
36) bolesti zavisnosti – ako imaju specijalizaciju iz psihijatrije;
37) perinatologija – ako imaju specijalizaciju iz ginekologije i akušerstva;
38) dečja fizijatrija – ako imaju specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije;
39) medicinska informatika – ako imaju specijalizaciju iz jedne od grana medicine;
40) klinička neurofiziologija sa epileptologijom – ako imaju specijalizaciju iz psihijatrije, dečje i adolescentne psihijatrije, neurologije, dečje neurologije i pedijatrije;
41) klinička farmakologija – farmakoterapija – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine, pedijatrije, anesteziologije, reanimatologije i intenzivne terapije, neurologije, psihijatrije i kliničke farmakologije;
42) dečja ortopedija i traumatologija – ako imaju specijalizaciju iz dečje hirurgije i ortopedske hirurgije i traumatologije;
43) dečja urologija – ako imaju specijalizaciju iz dečje hirurgije i urologije;
44) endokrina hirurgija – ako imaju specijalizaciju iz opšte hirurgije, vaskularne hirurgije, abdominalne hirurgije, grudne hirurgije, dečje hirurgije, maksilofacijalne hirurgije i otorinolaringologije;
45) medicinska citologija – ako imaju specijalizaciju iz patologije;
46) klinička patologija – ako imaju specijalizaciju iz patologije;
47) onkologija – ako imaju specijalizaciju iz ginekologije i akušerstva, interne medicine, pedijatrije, neurologije, dermatovenerologije, radiologije, opšte hirurgije, ortopedske hirurgije i traumatologije, plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije, urologije i otorinolaringologije;
48) palijativna medicina i medicina bola – ako imaju specijalizaciju iz interne medicine, neurologije, opšte hirurgije, anesteziologije, reanimatologije i intenzivne terapije;
49) neuroradiologija – ako imaju specijalizaciju iz radiologije;
50) interventna radiologija – ako imaju specijalizaciju iz radiologije;
51) digestivna radiologija – ako imaju specijalizaciju iz radiologije.
Uže specijalizacije iz stava 1. ovog člana traju 12 meseci.
Član 8
Diplomirani farmaceuti – specijalisti medicinske biohemije mogu se u zavisnosti od specijalnosti, specijalizovati iz sledećih užih specijalističkih grana i oblasti zdravstvene zaštite, i to:
1) klinička imunohemija – diplomirani farmaceuti – specijalisti medicinske biohemije;
2) klinička enzimologija – diplomirani farmaceuti – specijalisti medicinske biohemije;
3) laboratorijska endokrinologija – diplomirani farmaceuti – specijalisti medicinske biohemije.
Uže specijalizacije iz stava 1. ovog člana traju 12 meseci.
III PROGRAMI OBAVLJANJA SPECIJALIZACIJA I UŽIH SPECIJALIZACIJA
Član 9
Specijalizacije, odnosno uže specijalizacije obavljaju se po programima kojima je utvrđen obim, sadržaj i plan sprovođenja teorijske i praktične nastave i praktičnog stručnog rada, kao i znanja i veštine koje se stiču.
Programi obavljanja specijalizacija i užih specijalizacija odštampani su uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni deo.
IV NAČIN OBAVLJANJA SPECIJALISTIČKOG STAŽA I POLAGANJE SPECIJALISTIČKOG ISPITA, SASTAV I RAD ISPITNIH KOMISIJA, OBRAZAC INDEKSA I DIPLOME
Član 10
Zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici, po dobijanju rešenja ministra zdravlja o davanju saglasnosti na odobrenu specijalizaciju, odnosno užu specijalizaciju, započinju obavljanje specijalističkog staža danom upisa na odgovarajući fakultet zdravstvene struke (u daljem tekstu: fakultet).
Specijalistički staž obavlja se pod nadzorom mentora koga odredi fakultet.
Član 11
Specijalistički staž iz specijalizacije, odnosno uže specijalizacije obavlja se na odgovarajućem fakultetu, u zdravstvenoj ustanovi i privatnoj praksi, odnosno Agenciji za lekove i medicinska sredstva, koji ispunjavaju uslove utvrđene ovim pravilnikom.
Specijalizanti imaju obavezu da po predlogu mentora najmanje polovinu specijalističkog staža provedu na klinikama nekog univerzitetskog centra. Specijalizant može po predlogu mentora, da deo specijalističkog staža u trajanju do tri meseca, obavi u nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi koja je u rangu tercijarne zdravstvene ustanove.
Član 12
O obavljanju specijalističkog staža vodi se specijalistička knjižica – indeks na Obrascu 1 koji je odštampan uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo.
Član 13
Po završenom specijalističkom stažu specijalizant podnosi prijavu za polaganje specijalističkog, odnosno užeg specijalističkog ispita (u daljem tekstu: ispit).
Uz prijavu iz stava 1. ovog člana podnosi se i specijalistička knjižica – indeks.
Član 14
Specijalistički ispit sastoji se iz tri dela, i to:
1) testa;
2) praktičnog dela;
3) usmenog ispita.
Konačna ocena za specijalistički ispit formira se na osnovu sva tri dela ispita.
Član 15
Sadržaj specijalističkog ispita je sledeći:
1) Test sadrži najmanje 15 a najviše 20 pitanja iz oblasti zdravstvene zaštite u okviru te specijalizacije.
U testu moraju biti zastupljene sve grane medicine, odnosno oblasti zdravstvene zaštite u okviru te specijalizacije (banka test pitanja).
Specijalizant mora tačno odgovoriti na najmanje 60% pitanja u testu da bi bio ocenjen pozitivno.
Položen test je uslov nastavka specijalističkog ispita.
2) Praktični deo ispita specijalizant polaže na dan polaganja usmenog ispita.
3) Usmeni ispit – članovi komisije pojedinačno ocenjuju odgovore kandidata na svako postavljeno pitanje, ocenama od pet do deset.
Smatra se da je kandidat položio usmeni ispit ako je na ispitu ostvario prosečnu ocenu najmanje šest.
Član 16
Specijalistički ispit iz specijalizacije, odnosno uže specijalizacije polaže se pred ispitnom komisijom, koja se obrazuje na fakultetima zdravstvene struke.
Ispitna komisija se sastoji od predsednika, najmanje dva člana i odgovarajućeg broja zamenika.
Predsednik i članovi komisije moraju biti nastavnici fakulteta.
Ispitne komisije obrazuju se za svaku vrstu specijalizacije, odnosno uže specijalizacije na matičnom fakultetu.
Ispit se može održati samo pred ispitnom komisijom u punom sastavu.
Član 17
Specijalizant, posle sticanja uslova za polaganje ispita pristupa polaganju ispita u roku od šest meseci.
Član 18
Zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku kome je tokom specijalističkog staža, u skladu sa propisom kojim se uređuje oblast rada, utvrđeno mirovanje radnog odnosa, u rok za sticanje uslova za pristupanje polaganju ispita ne računa se period mirovanja radnog odnosa.
Zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku koji odsustvuje sa rada iz opravdanih razloga utvrđenih zakonom (bolovanje duže od šest meseci, trudnoća, komplikacije u vezi sa održavanjem trudnoće, porodiljsko odsustvo i odsustvo radi nege deteta), rok za sticanje uslova za pristupanje polaganju ispita računa se od isteka perioda za koji su trajali navedeni razlozi.
Član 19
Po završenom specijalističkom ispitu ispitna komisija ocenjuje zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika ocenom „odličan“, „vrlo dobar“, „dobar“ ili „nije položio“.
Član 20
Zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik koji ne položi ispit, može da polaže taj ispit u rokovima koji ne mogu biti kraći od šest meseci od dana polaganja ispita.
Član 21
Zdravstvenom radniku, odnosno zdravstvenom saradniku koji je položio specijalistički ispit izdaje se diploma o stečenom stručnom nazivu specijaliste na Obrascu 2, koji je odštampan uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo.
Zdravstvenom radniku, koji je položio specijalistički ispit iz uže specijalizacije izdaje se diploma o stečenom stručnom nazivu specijaliste uže specijalizacije na Obrascu 3, koji je odštampan uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo.
V USLOVI KOJE MORAJU ISPUNJAVATI ZDRAVSTVENE USTANOVE I PRIVATNA PRAKSA ZA OBAVLJANJE SPECIJALISTIČKOG STAŽA
Član 22
Specijalistički staž iz specijalizacije može se obavljati u zdravstvenoj ustanovi koja pored propisanih uslova za obavljanje zdravstvene delatnosti ispunjava i sledeće uslove:
1) da ima najmanje dvoje specijalista odgovarajuće specijalnosti sa pet godina radnog iskustva u odgovarajućoj specijalnosti posle položenog specijalističkog ispita;
2) da ima odeljenje odgovarajuće specijalnosti i u redovnom radu obavlja većinu procedura koje su predviđene propisanim programom specijalizacije;
3) da ima i da sprovodi plan stručnog usavršavanja;
4) da ima stručnu biblioteku i da je pretplaćena na dobijanje naučnih i stručnih publikacija, odnosno časopisa;
5) da na jednog specijalistu iz tačke 1) ovog stava nema više od dva zdravstvena radnika, odnosno dva zdravstvena saradnika koji se već nalaze na specijalizaciji.
Specijalistički staž iz uže specijalizacije može se obavljati na klinici i drugoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno organizacionoj jedinici zdravstvene ustanove koja ispunjava uslove propisane za kliniku.
Izuzetno od stava 1. tač. 1) i 2) ovog člana iz oblasti deficitarnih i novih grana farmacije, specijalistički staž se može obavljati u zdravstvenoj ustanovi koja ima najmanje dva specijalista srodne specijalnosti.
VI USLOVI I NAČIN PRIZNAVANJA SPECIJALISTIČKOG STAŽA
Član 23
Zdravstvenom radniku koji je pre odobrenja specijalizacije proveo na radu određeno vreme u zdravstvenoj ustanovi, Ministarstvo zdravlja može, na njegov zahtev i na predlog fakulteta, priznati to vreme u specijalistički staž, u skladu sa programom obavljanja specijalizacija, najduže šest meseci, pod sledećim uslovima:
1) ako zdravstvena ustanova u kojoj je proveo na radu određeno vreme pre odobrenja specijalizacije ispunjava uslove iz člana 22. ovog pravilnika;
2) ako stručno medicinski postupci i sadržaj zdravstvene zaštite koje je obavljao u zdravstvenoj ustanovi odgovaraju ili su isti sa sadržajima i postupcima predviđenim programom specijalizacije za određenu specijalizaciju;
3) ako specijalizacija za doktore medicine traje četiri i više godina, odnosno za doktore stomatologije ako specijalizacija traje tri i više godina.
Priznavanje određenog vremena koje je zdravstveni radnik pre odobrenja specijalizacije proveo na radu u zdravstvenoj ustanovi u specijalistički staž, vrši se samo za vreme u kojem je zdravstveni radnik obavljao zdravstvenu delatnost u zdravstvenoj ustanovi duže od dve godine po položenom stručnom ispitu.
Izuzetno iz stava 2. ovog člana iz oblasti deficitarnih grana medicine, stomatologije i farmacije zdravstveni radnik može se uputiti na specijalizaciju posle završenog pripravničkog staža i položenog stručnog ispita.
VII PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 24
Zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici koji su započeli obavljanje specijalističkog staža do dana stupanja na snagu ovog pravilnika, obaviće specijalistički staž na sledeći način:
– ukoliko specijalizacija traje duže od četiri godine, specijalistički staž će se obaviti po odredbama ovog pravilnika;
– zdravstveni radnici koji su započeli obavljanje uže specijalizacije do dana stupanja na snagu ovog pravilnika obaviće staž u celosti po odredbama propisa po kojima su započeli specijalistički staž.
Član 25
Zdravstveni radnici koji su stekli zvanje specijaliste po ranije važećim propisima, mogu se uže specijalizovati po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog pravilnika – do 1. januara 2018. godine.
Član 26
Stupanjem na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o specijalizacijama i užim specijalizacijama zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika („Službeni glasnik RS“, broj 63/10).
Član 27
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
I. PROGRAMI SPECIJALIZACIJA I UŽIH SPECIJALIZACIJA ZA SPECIJALNOSTI U MEDICINI
1. Interna medicina
pet godina
(60 meseci)
Specijalizacija Interne medicine je obrazovni proces tokom kojeg lekar stiče teorijsko i praktično znanje iz dvanaest različitih oblasti, što mu omogućava da kao specijalista samostalno zbrine obolele od akutnih i hroničnih bolesti. Najvažnija uloga specijalizacije je da omogući sprovođenje najviših standarda prevencije, dijagnostike i lečenja bolesnika.
Trajanje specijalizacije
Specijalizacija iz Interne medicine traje 5 (pet) godina i sastoji se od:
Prva i druga godina
Teorijsko i praktično znanje iz oblasti Interne medicine specijalizant savladava na Internom odeljenju (u matičnoj ustanovi). Specijalizant se detaljnije upoznaje sa internističkim pristupom bolesniku, što uključuje anamnezu, fizički pregled, utvrđivanje plana ispitivanja kao i izbor lečenja. Vežba pri opisivanju i oceni rezultata biohemijskih, hematoloških i drugih laboratorijskih testova, rendgenskih snimaka, ehosonografskih pregleda, EKG i funkcionih ispitivanja pojedinih organa. Upoznaje se sa načinima uzimanja materijala, njihovom primenom u predanalitičkoj fazi, kao i mogućnostima i načinima laboratorijske dijagnostike u pojedinim laboratorijama.
Pod neposrednim nadzorom mentora (načelnika odeljenja) planira lečenje i kontroliše njegov tok i uspeh terapije. Upoznaje se sa štetnim efektima lekova i metodama sprečavanja istih.
Upoznaje se sa načinom vođenja medicinske dokumentacije.
Mentor vrši nadzor savladanih veština i ocenjuje uspeh.
Specijalizant radi kao u prvoj godini, ali tako da postepeno sve samostalnije obavlja dijagnostičke postupke i određuje lečenje. Mentor vrši nadzor savladanih veština i ocenjuje uspeh.
Osposobljava se za samostalni rad u hitnoj (urgentnoj) internističkoj praksi. Uključuje se u dežurnu službu i u ambulantni rad. Upoznaje se sa pojedinim užim oblastima Interne medicine, metodama i tehnikama dijagnostike, kao i specifičnog lečenja. Učestvuje u radu konzilijuma.
Druga, treća i četvrta godina obavlja se u univerzitetskim centrima.
Program specijalizacije
Dvosemestralne nastave – 9 meseci
Pulmologija i ftiziologija – 6 meseci
Kardiologija – 7 meseci
Gastroenterologija i hepatologija – 6 meseci
Alergologija i imunologija – 4 meseca
Hematologija – 5 meseci
Endokrinologija – 5 meseci
Nefrologija – 4 meseca
Reumatologija – 3 meseca
Infektivne bolesti – 2 meseca
Radiologija – 2 meseca
Nuklearna medicina – 1 mesec
Neurologija – 2 meseca
Provera znanja – Obavezni kolokvijumi
U toku specijalističkog staža specijalizanti polažu 8 kolokvijuma:
1. Pulmologija
2. Kardiologija
3. Gastroenterohepatologija
4. Alergologija
5. Hematologija
6. Endokrinologija
7. Nefrologija
8. Reumatologija
Veštine i znanja
Oblast: (AI) Alergologija i imunologija – 4 meseca
Veština: (27) Alergološka-imunološka obrada bolesnika u stacionaru i poliklinici (3 nedelje)
Izvodi: 60
Veština: (28) Asistencija u rutinskoj i urgentnoj dijagnostici i adekvatnoj pomoći u stacionaru i poliklinici (4 nedelje)
Asistira: 10 Izvodi: 20
Veština: (29) Asistencija i učešće u proceduri dozno provokativnih testova u poliklinici i dnevnoj bolnici (1 nedelja)
Gleda: 6 Asistira: 6 Izvodi: 6
Veština: (30) Ovladavanje tehnikom izv. sternalne, pleuralne, perikardne i abdominalne punkcije i uzimanje uzoraka arterijske krvi (1 nedelja)
Izvodi: 18
Veština: (31) Obuka aplikacije ambu maske i intubacije, traheotomije, veštačkog disanja i defibrilacije (1 nedelja)
Asistira: 10
Veština: (32) Obuka u izvođenju kožnih proba (1 nedelja)
Izvodi: 10
Veština: (33) Asistencija u izvođenju biopsija kože, potkožnog tkiva i mišića sa interpretacijom (1 nedelja)
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (34) Samostalno izvođenje i asistencija u izvođenju specifičnih testova in vivo (1 nedelja)
Asistira: 10 Izvodi: 10
Oblast: (DN) Dvosemestralna nastava – 9 meseci + 3 meseca Klinike
Veština: (1) Dvosemestralna nastava
Oblast: (EN) Endokrinologija – 5 meseci
Veština: (35) Endokrinološka obrada bolesnika u hospitalnim uslovima (osnovna obrada, tumačenje baznih vrednosti hormona, izvođenje supresionih i stimulacionih testova) (6 nedelja)
Ostalo: 220
Veština: (36) Endokrinološka obrada bolesnika u ambulantnim uslovima (rad u poliklinici sa nastavnikom) (3 nedelje)
Ostalo: 60
Veština: (37) u jedinici intenzivne i urgentne nege (potpuno ovladavanje principima neodložne medicinske pomoći u dijabetesnim komama, hipoglikemiji) (2 ned.)
Ostalo: 40
Veština: (38) Upoznavanje sa primenom vizualizacionih tehnika u endokrinologiji (ultrazvuk, nuklearna medicina, CT i magnetna rezonanca) (1 nedelja)
Ostalo: 30
Veština: (39) Ovladavanje postupcima intenzificirane insulinske terapije u dijabetesu (indikacije, kontraindikacije, mere kontrole) (1 nedelja)
Ostalo: 20
Veština: (40) Upoznavanje sa indikacijom i primenom insulinskih pulzatilnih pumpi (1 nedelja)
Ostalo: 20
Veština: (41) Ovladavanje principima supstitucione terapije kod deficita pojedinih ili grupa hormona (1 nedelja)
Ostalo: 20
Veština: (42) Ovladavanje principima supresione terapije kod hiperfunkcije endokrinih žlezda (1 nedelja)
Ostalo: 20
Veština: (43) Upoznavanje sa laboratorijskim metodama u endokrinologiji, posebno sa RAI postupcima (1 nedelja)
Ostalo: 20
Oblast: (GA) Gastroenterologija i hepatologija – 6 meseci
Veština: (16) Gastroenterohepatološka obrada bolesnika u stacionaru i poliklinici (6 nedelja)
Izvodi: 160
Veština: (17) Asistencija u rutinskoj, urgentnoj i operativno-terapijskoj endoskopiji organa za varenje (2 nedelje)
Gleda: 30 Asistira: 30
Veština: (18) Asistencija u dijagnostičkoj i interventnoj ultrasonografiji (2 nedelje)
Gleda: 30 Asistira: 30
Veština: (19) Asistencija u laparoskopiji (1 nedelja)
Asistira: 10
Veština: (20) Punkcija abdomena i diferencijalna dijagnoza ascitesa (2 nedelje)
Izvodi: 10
Veština: (21) Slepa biopsija jetre (1 nedelja)
Asistira: 5
Veština: (22) Slepa biopsija tankog creva (1 nedelja)
Gleda: 5
Veština: (23) Asistencija u timu za litotripsiju (1 nedelja)
Gleda: 15 Asistira: 15
Veština: (24) Samostalno izvođenje i tumačenje određenih (specifičnih) ispitivanja funkcije creva, jetre i pankreasa (2 nedelje)
Asistira: 40
Veština: (25) Analiza i tumačenje određenih radioloških ispitivanja organa za varenje (2 nedelje)
Gleda: 75 Asistira: 75
Veština: (26) Asistencija u scintigrafskim i RIA ispitivanjima GIA-a (1 nedelja)
Gleda: 10 Asistira: 10
Oblast: (HE) Hematologija – 5 meseci
Veština: (44) Hematološka obrada bolesnika u hospitalnim uslovima (osnovna obrada, tumačenje baznih vrednosti hematoloških analiza, dopunske dijagnostičke mere) (3 nedelje)
Izvodi: 110
Veština: (45) Hematološka obrada bolesnika u ambulantnim uslovima (1 nedelja)
Gleda: 30
Veština: (46) Rad u jedinici intenzivne nege (ovladavanje principima neodložne medicinske pomoći u hemoragijskim sindromima, agranulocitozama i ak) (2 nedelje)
Izvodi: 30
Veština: (47) Upoznavanje sa dopunskim dijagnostičkim metodama u hematologiji (citol, citohemijske analize punktata koštane srži, lab. dij. h) (1 nedelja)
Gleda: 15
Veština: (48) Upoznavanje sa načinom izvođenja punkcije kostne srži, samostalno izvođenje i upoznavanje sa izvođenjem biopsije kosti) (1 nedelja)
Gleda: 5 Izvodi: 5
Veština: (49) Upoznavanje sa terapijskim procedurama (protokolima) u lečenju akutnih leukemija, malignih limfoma i drugih malignih hematoloških oboljenja) (1 nedelja)
Gleda: 10
Veština: (50) Upoznavanje sa indikacijama za stalne perfuzione katetere i načinom održavanja istih, transfuziona terapija kod deficita pojedinih komponenti) (1 nedelja)
Gleda: 10
Veština: (51) Upoznavanje sa negom teških hematoloških bolesnika (nega usne duplje, opšta nega, antipiretska terapija i sl.) (1 nedelja)
Asistira: 5
Veština: (52) Upoznavanje sa indikacijama za citofereze i plazmofereze i način primene (0,5 nedelja)
Gleda: 5
Veština: (53) Upoznavanje sa laboratorijskim metodama u hematologiji i primena radioizotopa (Vek eritrocita, trombocita) (0,5 nedelja)
Gleda: 5
Veština: (54) Upoznavanje sa indikacijama obrade kostne srži za kulture ćelija (1 nedelja)
Asistira: 5
Oblast: (IB) Infektivne bolesti – 2 meseca
Veština: (70) Lumbalna punkcija, citološki pregled likvora
Gleda: 10
Veština: (71) Uzimanje materijala: hemokultura, urinokultura, gusta kap, brisevi koprokultura
Izvodi: 10
Veština: (72) Slepa biopsija jetre, laparobiopsija jetre
Gleda: 5
Veština: (73) Reanimacija vitalno ugroženih bolesnika
Gleda: 10
Veština: (74) Gastrična lavaža
Izvodi: 10
Veština: (75) Reanimacija AKI
Gleda: 5
Veština: (76) Izvođenje i čitanje testova – Elisa metod
Gleda: 10
Veština: (77) Desenzibilizacija pri davanju seruma
Gleda: 10
Oblast: (KA) Kardiologija – 7 meseci
Veština: (1) Obrada bolesnika u ehokardiografskom kabinetu (4 nedelje)
Asistira: 50
Veština: (2) Rad, odnosno praktična nastava u urgentnom centru (urgentna dijagnostika i terapija) (6 nedelja)
Ostalo: 105
Veština: (3) Rad u ergometrijskom kabinetu (indikacije, kontraindikacije, tumačenje rezultata) (2 nedelje)
Asistira: 50
Veština: (4) Kardiološka obrada bolesnika u sali za kateterizaciju (invazivna dijagnostika). Upoznavanje sa indikacijama, kontraindikacijama i metodama invazivne dijagnostike (4 nedelje)
Ostalo: 105
Veština: (5) Konverzija ritma primenom DC šoka (sinhronog i asinhronog) (2 nedelje)
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (6) Perikardna punkcija (1 nedelja)
Gleda: 5
Veština: (7) Merenje Venskog pritiska (1 nedelja)
Izvodi: 10
Veština: (8) Ugradnja privremenog pejsmekera (preko jugularne vene) (2 nedelje)
Gleda: 5 Asistira: 5 (0 m 0 d)
Veština: (9) Doppler perifernih arterija i vena (2 nedelje)
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (10) Princip kontinuiranog merenja pritiska (Holter metoda) (2 nedelje)
Asistira: 10
Oblast: (NE) Neurologija 2 meseca
Veština: (172) Auskultacija karotidnih arterija
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 15
Veština: (173) Doppler-sonografija magistralnih sudova vrata
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (174) Kapilaroskopija
Gleda: 2 Asistira: 2
Veština: (75) Indikacije i interpretacija angiografije
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 5
Veština: (182) EEG i aktivacione tehnike
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (183) Elektromiografija (EMG)
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (186) Test repetativne stimulacije
Gleda: 3 Asistira: 3
Veština: (187) Test na latentnu tetaniju
Gleda: 2
Veština: (188) Evocirani potencijal (vizuelni, uditivni, somatosenzorni, kognitivni, motorni)
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (189) Testovi za dijagnostikovanje metaboličkih miopatija
Gleda: 2 Asistira: 1
Veština: (195) Oftalmološki pregled (FOU)
Gleda: 10 Izvodi: 10
Veština: (197) Dijagnostika, lečenje i nega kome
Gleda: 10
Veština: (198) Procena dubine kome po Glasgow score skali kome
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (200) Dijagnostika kranio-cerebralnih povreda
Gleda: 5 Asistira: 10
Oblast: (NF) Nefrologija – 4 meseca
Veština: (55) Obrada i praćenje nefroloških bolesnika. Urgentna stanja u nefrologiji (4 nedelje)
Izvodi: 15
Veština: (56) Funkcionalno ispitivanje bubrega (2 nedelje)
Izvodi: 70
Veština: (57) Upoznavanje sa ehosonografijom bubrega (1 nedelja)
Gleda: 70 Asistira: 40
Veština: (58) Upoznavanje sa biopsijom bubrega (1 nedelja)
Gleda: 15 Asistira: 5
Veština: (59) Upoznavanje sa hemodijalizom (2 nedelje)
Izvodi: 150
Veština: (60) Upoznavanje sa peritonealnom dijalizom (1 nedelja)
Gleda: 40 Asistira: 20
Veština: (61) Upoznavanje sa plazmaferezom (1 nedelja)
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (62) Upoznavanje sa pripremom za transplantaciju i lečenje bubrega (1 nedelja)
Asistira: 70
Oblast: (NM) Nuklearna medicina – 1 mesec
Veština: (150) Test fiksacije radioaktivnog joda u štitastoj žlezdi
Gleda: 10
Veština: (151) Scintigrafija štitaste žlezde pomoću 99m – Tc i J-131
Gleda: 5
Veština: (152) Perfuziona scintigrafija pluća
Gleda: 5
Veština: (153) Scintigrafija jetre
Gleda: 10
Veština: (154) Dinamička hepatobilijarna scintigrafija
Gleda: 5
Veština: (155) Radiorenografija pomoću 131-J-OIH, 99m – Tc-DTPA ili 99m – Tc-MAG 3.
Gleda: 10
Veština: (156) Radiorenografija sa određivanjem brzine glomerulske filtracije (GFR) 99m -Tc-DTPA
Gleda: 5
Veština: (157) Radiorenografija sa određivanjem efektivnog renalnog protoka plazme (ERPF)
Gleda: 5
Veština: (158) Scintigrafija skeleta (parcijalna i celog tela)
Gleda: 3
Veština: (159) Određivanje dužine života eritrocita
Gleda: 5
Veština: (160) Scintigrafija kore nadbubrežnih žlezda
Gleda: 2
Veština: (161) Scintigrafija srži nadbubrežne žlezde
Gleda: 1
Veština: (162) Scintigrafija neuroblastoma i tumora hromafinog tkiva
Gleda: 1
Veština: (163) Lečenje hipertireoidizma radioaktivnim jodom
Gleda: 1
Veština: (164) Lečenje toksičnog adenoma štitaste žlezde radioaktivnim jodom
Gleda: 1
Veština: (165) Radionuklidna miokardiografija
Gleda: 5
Veština: (166) Ventilaciona scintigrafija pluća (133-He)
Gleda: 5
Veština: (167) Određivanje ventilaciono-perfuzionog indeksa i vremena polueliminacije He
Gleda: 5
Veština: (168) Ventilaciona scintigrafija pluća pomoću DTPA-99m – Tc aerosola
Gleda: 5
Veština: (169) Ispitivanje pražnjenja želuca
Gleda: 2
Veština: (170) Hepatička radionuklidna angiografija
Gleda: 5
Veština: (171) Ispitivanje ferokinetike
Gleda: 3
Oblast: (PF) Pulmologija i ftiziologija – 6 meseci
Veština: (11) Obrada i praćenje pulmoloških bolesnika, učestvovanje u terapiji (8 nedelja)
Asistira: 30 Izvodi: 50
Veština: (12) Obrada i praćenje bolesnika u urgentnim stanjima u intenzivnoj respiracijskoj nezi (4 nedelje)
Gleda: 10 Asistira: 15
Veština: (13) Pregledi i kontrole ambulantnih bolesnika u ambulantno-polikliničkoj službi (3 nedelje)
Asistira: 30 Izvodi: 30
Veština: (14) Funkcionalno ispitivanje pluća: ventilacija, otpori, gasne analize (5 nedelja)
Gleda: 30 Asistira: 15
Veština: (15) Tumačenje rendgenoloških nalaza i scintigrafije pluća (1 nedelja)
Asistira: 50
Oblast: (RA) Radiologija – 2 meseca
Veština: (78) Standardni preseci CT lobanje
Gleda: 10
Veština: (79) Standardni preseci CT pluća i medijastinuma
Gleda: 10
Veština: (80) CT abdomena i karlice
Gleda: 20
Veština: (81) Regionalna anatomija/cervikalni, torakalni i abdominalni jednjak/putevi metastaziranja, klinička dijagnostika, TNM, komb. tre
Gleda: 5 Asistira: 3
Veština: (82) Određivanje doze: A) Radikalna terapija; B) Palijativna terapija-određivanje volumena i doze
Gleda: 5 Asistira: 1
Veština: (83) PTA: femoropoplitealna, ilijačna, renalna i aortokoronarna
Gleda: 20 Asistira: 10
Veština: (84) Embolizacija: u cilju hemostaze, a-V malformacija i fistula, tu krvnih sudova i varikokela
Gleda: 5
Veština: (85) Drenaže: bilijarnog trakta, abdomen urinarnog trakta, retroperitoneuma
Gleda: 10
Veština: (86) Punkcione biopsije i evakuacije
Gleda: 10
Veština: (87) Tumori bubrežnog parenhima: uopšte indikacije za radioterapiju, postoperativna radioterapija, palijativna terapija
Gleda: 10 Asistira: 2
Veština: (88) Klasični snimci lobanje u dva pravca
Izvodi: 10
Veština: (89) Ciljani snimak turskog sedla
Izvodi: 50
Veština: (90) Klinička slika, uloga radioterapije u leč. karcinoma mb, TNM konzilijarne odluke, kombinovani pristupi u terapiji.
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Veština: (91) Određivanje stadijuma oboljenja (TNS sistem): A) prisustvovanje radu konzilijuma
Gleda: 5 Izvodi: 10
Veština: (101) Upoznavanje sa aparatom i principima rada NMR
Gleda: 5
Veština: (102) T-1 i T-2 snimci pojedinih organa i anatomskih struktura
Gleda: 10
Veština: (103) Upoznavanje sa određenim prednostima NMR u odnosu na druge vizualizac. teh.
Veština: (104) RTG pregled jednjaka, želuca, duodenuma tankog i debelog creva
Gleda: 10
Veština: (105) Peroralna holecistografija
Gleda: 5
Veština: (106) Nativni snimak trbuha
Gleda: 100
Veština: (107) Abdominalna aortografija i selektivna angiografija
Gleda: 5
Veština: (111) Rukovanje UZ aparaturom i sondama
Gleda: 10
Veština: (112) Izvođenje pregleda jetre, ž. kesice i žučnih puteva
Gleda: 10
Veština: (113) UZ pregled pankreasa
Gleda: 5
Veština: (114) UZ pregled bubrega i nadbubrežnih žlezda
Gleda: 5
Veština: (115) UZ pregled mokraćne bešike i prostate
Gleda: 5
Veština: (116) UZ pregled ovarijuma, uterusa i jajovoda
Gleda: 10
Veština: (117) UZ pregled štitaste i paraštitaste žlezde
Gleda: 5
Veština: (119) Doppler i colour Doppler pregledi
Izvodi: 5
Veština: (122) Teleradiografija srca, aorte i plućne arterije
Gleda: 20
Veština: (123) Radioskopija srca, aorte i plućne arterije
Gleda: 10
Veština: (124) Merenje veličine srca i aorte
Gleda: 10
Veština: (125) Tumačenje RTG snimaka srca i krvnih sudova
Gleda: 20
Veština: (132) Radiografija pluća: P-A, profilna, u ležećem s. bočna i tvrdozr. tehnika
Gleda: 20
Veština: (138) Tumačenje RTG snimaka pluća
Gleda: 50
Veština: (139) Nativni snimak urotrakta
Gleda: 10
Veština: (140) Izvođenje i. v. i infuzijske urografije
Gleda: 10
Veština: (141) Retrogradna cistografija i uretrocistografija
Asistira: 10
Veština: (148) Regionalna anatomija, određivanje stadijuma bolesti: RTG pluća, eho abdomena i karlice, limfografija, CT, tumorski markeri
Gleda: 3 Asistira: 3
Veština: (149) Regionalna anatomija i procena stanja bolesti (Rektalnip, cistoskopija, biman. p. karlice, limfog, scintigrafija kostiju, RTG, EHO, CT)
Gleda: 5 Asistira: 5
Oblast: (RE) Reumatologija – 3 meseca
Veština: (63) Samostalna obrada najmanje po jednog bolesnika iz svake grupe reumatoloških oboljenja (2 nedelje)
Izvodi: 8
Veština: (64) Samostalno vođenje istorije bolesti za najmanje 10 bolesnika (1 nedelja)
Izvodi: 10
Veština: (65) Upoznavanje sa ambulantnim radom (1 nedelja)
Gleda: 50
Veština: (66) Savlađivanje tehnike punkcije zglobova sa intraartikularnim davanjem lekova (1 nedelja)
Veština: (67) Savlađivanje tehnike lokalne primene lekova (periradikularno, periartikularno, enteze) (1 nedelja)
Izvodi: 20
Veština: (68) Ovladavanje laboratorijskom dijagnostikom reumatoloških oboljenja (1 nedelja)
Gleda: 100 Asistira: 10
Veština: (69) Ovladavanje rendgenološkom dijagnostikom reumatoloških oboljenja (1 nedelja)
Gleda: 100
2. Internistička onkologija
četiri godine
(48 meseci)
Specijalizacija traje 4 godine ili 8 semestara (jedan semestar 6 meseci) sa godišnjim odmorom
4 semestra opšta interna medicina
1 semestar radioterapija, radiologija i nuklearna medicina
1 semestar onko-hematologije
2 semestra internistička onkologija (mesec dana ginekologija i mesec dana onkološka hirurgija)
STRUKTURA I ORGANIZACIJA SPECIJALIZACIJE
Obuka u okviru specijalističkih studija iz internističke onkologije sastoji se iz osnovne obuke i obuke više specijalnosti.
Osnovna obuka uči lekare kako da: vrše istraživanja, leče i dijagnostikuju bolesnika sa akutnim i hroničnim medicinskim simptomima, i omogućava im da razviju svoja visoko-kvalitetna umeća revizije u okviru lečenja ležećih i spoljnih bolesnika. Obuka više specijalnosti nadograđuje osnovna umeća kako bi se razvila u kompetentnost, neophodna za rad jednog nezavisnog internistu onkologa.
Programi osnovne interne obuke su osmišljeni tako da daju osnovnu obuku za specijalističku obuku putem usvajanja znanja i umeća kako je procenjeno na osnovu radnog mesta. Programi su obično u trajanju od 4 godine ili 8 semestara, baziraju se na širokoj osnovi institucija koje se bave internističkom onkologijom (Institut za onkologiju Vojvodine, Beograd, Niš…).
U toku dve godine specijalizanti se moraju uključiti u direktan rad osnovnih internističkih veština. Postoje određeni nivoi kompetentnosti koje bi morali poštovati svi lekari u toku perioda njihove obuke s početkom u okviru njihove specijalističke karijere koja bi se razvijala kroz njihovu post-diplomsku karijeru, kao što su npr. komunikacija, pregledanje i umeće uzimanja anamneze.
Oni su inicijalno definisani na medicinskim studijama i onda se razvijaju dalje u specijalizaciju. Ovaj deo nastavnog plana podržava spiralnu prirodu učenja koja podupire kontinuirani razvoj studenta. Priznaje se da mnoge kompetentnosti, koje su ovde navedene, spadaju u procese sazrevanja gde lekari postaju mnogo iskusniji i veštiji kako napreduju njihova karijera i iskustvo. Namera je da lekari spoznaju da je usvajanje osnovnih kompetentnosti često praćeno povećanom sofisticiranošću i kompleksnošću date kompetentnosti kroz njihovu karijeru, a to se reflektuje kroz povećanu stručnost u okviru izabrane putanje njihove karijere.
2 SEMESTRA – INTERNISTIČKA ONKOLOGIJA
Od specijalizanta se očekuje da aktivno učestvuju tokom stručnih sastanaka, tako što će iznositi i prikazivati pojedinačne bolesnike, uz konsultaciju sa specijalistom i šefom odeljenja na kome se trenutno nalazi specijalizant.
Obavezna su da prisustvuju vizitama i prikazivanju bolesnika šefu ili načelniku odeljenja, prepisivanje i određivanje hemioterapijskih protokola specijalizant radi u konsultaciju sa specijalistom, šefom ili načelnikom odeljenja.
Specijalizant ima obavezu prisustvovanja svim onkološkim komisijama, sam priprema i prikazuje bolesnike na stručnim sastancima i komisijama sa odeljenja na kom se nalazi.
Ima obavezu da prisustvuje 10 puta na komisiji za tumore pluća, tumore dojke, kolorektuma, a 5 puta na komisiji za CNS, limfome, urogenitalne, ginekološke, glava i vrat, maksilofacijalne i melanomi i meka tkiva.
Specijalizant ima obavezu da redovno prisustvuje stručnim sastancima u okviru kontinuirane medicinske edukacije (KME) i da se redovno informiše iz stručnih i naučnih časopisa i isto tako ima obavezu upotrebu interneta.
Ukoliko u okviru Onkološke Institucije ne postoji onkohematološko odeljenje ili nisu prisutne svi oblici dijagnostike i lečenja hematoloških maligniteta, specijalizant ima obavezu da jedan semestar ili pola semestra provede na hematološkoj klinici (za Novi Sad Klinički centar Vojvodine Institut za hematologiju).
U okviru dve godine specijalizacije specijalizant ima obavezu da provede 3 meseca na odeljenju za tumore pluća (ova obaveza je ukoliko se u u instituciji ne dijagnostikuju i ne leče tumore pluća).
U okviru osnovne 4 semestralne obuke specijalizant provodi mesec dana na ginekološkoj-onkologiji. Tokom upoznavanja sa procesom rada obavezan je da u tom periodu bude na pet Ginekoloških-onkoloških komisija.
Dalje u okviru obuke dužan je da provede 30 dana na hirurškoj onkologiji, radi upoznavanja svih osnovnih hirurških operacija, naročito operacija dojki, gastrointestinalnih tumora i sl. Potrebno je da se upozna sa pre i post operativnim procedurama.
1 SEMESTAR (ŠEST MESECI) RADIOTERAPIJA, RADIOLOGIJA I NUKLEARNA MEDICINA
4 MESECA RADIOTERAPIJA radioterapija, radiologija i nuklearna medicina
U okviru specijalizacije za internistu onkologa specijalizant provodi 4 meseca na radioterapiji gde se upoznaje sa osnovima radioterapije, aktivno učestvuje u donošenju plana iradijacije.
Uz specijaliste radioterapeute obrađuje bolesnike i redovno obilazi bolesnike putem vizita i samostalno obrađuje bolesnika (anamneza i pregled… i predlog terapijskog plana).
1 MESEC IMIGING ONKOLOGIJA
Specijalizant ima obavezu da jedan mesec provede na Imiging radiologiji i da se upozna sa svim radiološkim i radiološki interventnim metodama.
1 MESEC NUKLEARNA MEDICINA
Takođe, ima obavezu da provede jedan mesec na nuklearnoj medicini radi upoznavanja (PET/CT, dijagnostičke metode i metode lečenje karcinoma štitaste žlezde, oktaskena itd…).
4 SEMESTRA OPŠTA INTERNA MEDICINA
U okviru nastavnog plana specijalizant provodi 4 semestra na planu obuke opšte interne medicine. Tim programom je obuhvaćena:
gastroenterohepatologija 2 meseca,
endokrinologija 2 meseca,
nefrologija 2 meseca,
benigna hematologija 1 mesec.
Teoretska nastava opšte interne prema planu i programu specijalizacije iz interne medicine
Obaveze specijalizanta su iste kao tokom obuke na internističkoj onkologiji. Aktivno učešće u medicinskim veštinama, vizitama, prisustvovanja CME, i ostalim stručnim sastancima, odnosno po planu rada organizacione jedinice.
TEORIJSKA PREDAVANJA ZAJEDNO ZA SPECIJALIZANTE INTERNE ONKOLOGIJE I STUDENTE IZ UŽE SPECIJALIZACIJE – UKUPNO 25 ČASOVA
Biološki i molekularni principi, principi citogenetike, genomike, histopatologija i imunologija
Farmakologija.
Diferencija ćelije i ćelijskog ciklusa.
Kancerogeneza (fizički, hemijski i virusno-bakteriološki uzročnici), rast, progresija i metastaziranje tumora.
Hemostaza i angiogeneza.
Faktori rasta, citokini i monoklonska antitela
Dijagnoza, prevencija, prognoza i osnovni princip tretmana svih lokalizacija.
Paraneoplastični sindrom.
Tumori dece.
Visokodozna terapija i autologna transplantacija
Nove terapije.
Procedure u dijagnostici i tretmanu: karcinoma dojke, bronhopulmonalnih tumora, mezotelioma, digestivnih tumora, tumora bubrega, prostate, uterusa, ovarijuma, Hodgkin-ove bolesti, NHL, CNS, kože, kosti. ORL i maksilofacijalne regije, mladeži, sarkomi i meka tkiva.
Terapija bola, palijativna terapija i nega.
Psihološki aspekti i socijalni aspekti.
Urgentna onkologija.
Gerijatrijska onkologija.
Komplikacije hemioterapije.
PRAKTIČNO-TEORETSKI DEO SAMO ZA SPECIJALIZANTE INTERNISTIČKE ONKOLOGIJE 20 ČASOVA
Terapijske odluke-aspekti farmakologije i etike
Karcinom dojke: svi oblici lečenja, hormonoterapija, citostatcka, ciljana terapija, biološka terapija.
Karcinom pluća: svi oblici lečenja, citostatska, ciljana terapija, biološka terapija.
Karcinomom kolorektuma svi oblici lečenja, citostatcka, ciljana terapija, biološka terapija.
Tumori: jetre, želuca, pankreasa
Tumori: maligni melanom, sarkomi i koža
Retki tumori: terapijske procedure
Ginekološki tumori
Tumori bubrega
TEORIJSKA PREDAVANJA ZA SPECIJALIZNATE IZ INTERNISTIČKE ONKOLOGIJE I STUDENTE IZ UŽE SPECIJALIZACIJE UKUPNO 10 ČASOVA HEMATOLOGIJA
Hematopoeza i ćelijske loze 1 čas
Ispitivanje i regulacija hematopoeze 1 čas
Krvne grupe, transfuzija
Patologija limfoproliferativnih bolesti
Patologija leukemija
Hemostaza i koagulacija
Metabolizam gvožđa i B12 i folata
Hemoliza
Alogena transplantacija
Mehanizmi onkogeneze
TEORIJSKA PREDAVANJA ZA SPECIJALIZANTE IZ INTERNISTIČKE ONKOLOGIJE IZ UŽE SPECIJALIZACIJE UKUPNO 12 ČASOVA RADIOTERAPIJA
Osnovna znanja fizike
Radiobiologija, radiofizika, tehnike iradijacije organa, dozimetrija i radioprotekcija
Radiološki tretman prema lokalizaciji tumora (dojke, limfomi, plućni karcinomi…
Konformalna radioterapija
Iradijacije tumora kod dece.
Inovacije u radioterapiji.
PROGRAM PROVERE ZNANJA TOKOM SPECIJALISTIČKOG STAŽA
Da bi se ostvario odgovarajući kvalitet specijalizacije ili uže specijalizacije stečeno znanje se proverava kroz trajni nadzor mentora, potvrde prisustvovanja komisijama, stručnim sastancima, vizitama, teoretskoj nastavi, praktičnoj obuci (zapis u indeksu sa overom mentora).
Tokom specijalističkog staža specijalizant ima stalno proveru znanja nakon svake celine polaže kolokvijum, tako da u Indeksu ima upisanih 10 kolokvijuma.
Provera znanja nakon 2 godine ili 4 semestra iz internističke onkologije (dijagnostika, terapija i praćenje bolesnika sa solidnim tumorima (karcinom dojke, pluća, Gi. Testisi, bubreg, sarkomi, melanom…).
Provera znanja nakon 1 semestra radiologije i radioterapije.
Radiologija i nuklearna,
Osnovni principi radioterapije
Provera znanja nakon 1 semestra onko-hematologije (dijagnostičko-terapijski principi, limfomi leukemije, plazmocitom…).
Provera znanja nakon opšte interne medicine: a) kardiologija, b) pulmologija, c) endokrinologija, d) nefrologija, e) gastroentereologija i hematologija.
Kolokvijume polaže kod nastavnika koji su zaduženi za određene oblasti u dogovoru sa mentorom.
KATALOG VEŠTINA
Detaljno i pouzdano uzimanje istorije bolesnika detaljan klinički pregled kao i sposobnost za formulisanje diferencijalne dijagnoze uz unošenje odgovarajućih detalja u istoriju bolesti
Precizna procena fizičkih, emocionalnih, psiholoških i socijalnih potreba bolesnika
Utvrđivanje rizika procedure ili istraživanja
Sposobnost da proceni bolesnikovo razumevanje njegovog stanja i obezbedi edukaciju i informacije adekvatne datoj kliničkoj situaciji
Sposobnost da dobije informisani pristanak za proceduru i da bolesniku objasni i prenese rizike procedure
Sposobnost da organizuje i koordinira drugo osoblje koje će biti uključeno u proceduru kao ili negu pacijenta nakon završetka procedure
Sposobnost za planiranje, implementaciju i interpretaciju odgovarajućih efikasnih dijagnostičkih i prognostičkih istraživanja
Precizno dijagnostičko rezonovanje
Da uvek ima na umu starosnu dob, status, kulturološke i socijalne aspekte pacijenta kada se odlučuje za način lečenja
Indikacije i ciljevi hemioterapije kod primarnih i metastatskih kancera, uključujući i adjuvantnu i neoadjuvantnu terapiju
Indikacije za hemioterapiju kao radijacijski pojačivač osetljivosti
Procena pacijentovih komorbidnih stanja radi utvrđivanja odnosa rizika/koristi hemioterapije za datog bolesnika
Klinička aplikacija i evaluacija citotoksičnih lekova, endokrinih terapija i bioloških agenasa
Principi kliničke farmakologije citotoksičnih lekova, neželjenih uticaja lečenja i njihovo saniranje
Mehanizmi unutrašnje i stečene rezistencije na lekove i moguće strategije prevazilaženja
Kombinovane i sekvencijalne terapije
Razumevanje kako određene specifične intervencije mogu prevenirati specifične toksičnosti vezane za hemioterapiju
Uloga intenzifikacije doze i indikacije, komplikacije i neželjeni uticaji terapije visoke doze
Sposobnost za diskusiju, planiranje i implementira odgovarajuću terapiju u okviru multidisciplinskog tima i vodiča dobre prakse.
Mehanizam delovanja antiemetičkih agenasa
Interakcija agenasa i neželjenih uticaja administracije leka
Izbor antiemetičkih režima relevantnih za dati hemioterapijski režim koji se primenjuje
Poznavanje spektra intervencija, indikacija i komplikacija ne-farmakoloških lečenja
Identifikuje i leči nus pojave, na adekvatan način primenom preporuka i vodiča dobre prakse
Sposobnost da prepiše faktore rasta pod odgovarajućim uslovima
Sposobnost da prepozna neželjena dejstva faktora rasta i da preduzme odgovarajuće korektivne mere
Sposobnost da proceni uticaj dijagnoze na bolesnika i rodbinu i da pruži adekvatnu podršku
Sposobnost da proceni pacijentovo razumevanje datog stanja i da pruži edukaciju i informacije adekvatne datoj kliničkoj situaciji
Poznavanje patofiziologije bola
Sposobnost da precizno proceni potrebe bolesnika
Sposobnost da inicira prepisivanje adekvatnih analgetskih agenasa
Adekvatan stav prema bolesniku, njegovim simptomima i porodici
SPECIJALISTIČKI ISPIT (TEST, SPECIJALISTIČKI RAD, PRAKTIČNI USMENI DEO KOMISIJA)
Specijalizant-student pristupa ispitu ako u indeksu ima zapis sa potpisom i overom boravka u organizacionim jedinicama koje su predviđene planom i programom, potvrdu prisustvovanja komisijama, stručnim sastancima, vizitama, teoretskoj nastavi, praktičnoj obuci, zatim upisanih 10 kolokvijuma koji su izvedeni na kraju obuke organizacionih jedinica i upisani u indeks, sve to na kraju overava mentor i daje saglasnost da student može pristupiti ispitu.
Specijalistički rad se brani pred tročlanom komisijom i pozitivno urađen rad je pristupnica za usmeni deo ispita koji se sastoji iz dva dela.
Prvi deo je praktični deo u kome se prikazuje sve medicinske veštine, anamneza, fizički pregled, algoritam dijagnostičkih i terapijskih procedura u odnosu da dijagnozu i diferencijalnu dijagnozu onkološke bolesti.
Drugi deo ispita se sastoji iz usmene provere teoretskog znanja Onkologije.
U Tročlanoj komisiji su nastavnici katedre za onkologiju i nastavnici drugih katedra koji su pored svojih osnovnih specijalizacija i onkolozi (obavezan jedan član komisije je prema profilu specijalizanta ili supspecijalizanta).
Ocena se upisuje u indeks od 5 do 10.
Mentor specijalizanta ne može biti u ispitnoj komisiji.
Diploma se izdaje za specijalistu: INTERNISTA – ONKOLOG
3. Infektologija
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije
Specijalizacija iz infektologije je obrazovni proces u toku kog specijalizant dobija teorijsko i praktično znanje iz područja infektologije koje ga osposobljava za samostalno lečenje bolesnika obolelih od akutnih ili hroničnih bolesti izazvanih raznim mikroorganizmima.
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija traje četiri godine.
– jedna godina zajedničke osnove za internističke specijalizacije pri bolnici sekundarnog nivoa
– jedna godina infektivno odeljenje opšteg tipa pri bolnici sekundarnog nivoa
– jedna godina – specijalističko infektološko kruženje na klinikama za infektivne bolesti
– jedna godina opšte specijalističko kruženje u bolnicama sekundarnog ili tercijarnog nivoa
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
Zajedničke osnove za internističke specijalizacije
Zajedničke osnove za internističke grane traju jednu godinu (11 meseci i 1 mesec odmora).
Prva godina (11 radnih meseci, 1 mesec odmora)
– Urgentna medicina – 5 meseci (prijemna služba bolnice – 3 meseca + intenzivna nega internističko – hirurška – 2 meseca) u bolnicama sekundarnog nivoa.
Specijalizant se upoznaje sa načinom rada prijemne službe, trijažom bolesnika, uzimanjem anamneze i pregledom bolesnika, učestvuje u zbrinjavanju životno ugroženih bolesnika kao i u kardiopulmonalnoj reanimaciji.
– Interna medicina (opšte ili specijalizovano internističko odeljenje) – 6 meseci
Specijalizant se detaljnije upoznaje sa internističkim pristupom bolesniku – anamneza, pregled, planiranjem i tumačenjem rezultata hematoloških, biohemijskih, radioloških, EKG-a i drugih nalaza; pod nadzorom mentora prati lečenje, tok i ishod. Upoznaje se sa vođenjem i značajem medicinske dokumentacije.
Staž se odvija u specijalizovanim internističkim službama – odeljenjima bolnica sekundarnog nivoa: kardiologija, hematologija, pulmologija, nefrologija i imunologija, gastroenterologija i reumatologija – sve po mesec dana.
Kod pulmoloških pacijenata izvodi i interpretira mere plućne funkcije, interpretira kliničke i radiološke nalaze, ovladava kompletnim lečenjem bolesnika sa NOVR, kao i praktičnom upotrebom lekova za astmu.
Na odeljenju za kardiologiju uči interpretaciju EKG-a, ultrazvučnu dijagnostiku. Učestvuje u dijagnostici i terapiji kardioloških bolesnika
Na odeljenju za gastroenterologiju pored specifičnog pregleda gastroenterološkog pacijenta prisustvuje endoskopskim i drugim invazivnim metodama, ovladava njima, uključuje se u sva rutinska biohemijska, mikrobiološka, imunološka i histološka ispitivanja. Ovladava neinvazivnim tehnikama dijagnostike Helicobacter pylori infekcije, tumači disajne testove kao i serološke testove za celijačnu bolest.
Na nefrološkom odeljenju ovladava tehnikom pravilnog uzimanja uretralnih i drugih briseva, kateterizacije mokraćne bešike, značaja urikulta i brze dijagnostike sa test listićima.
Hematologija: uči principe dijagnostike, sternalnu punkciju, tumači nalaze periferne krvnih razmaza i kostne srži.
Na imunološkom i reumatološkom odeljenju saznaje o dijagnostičkim i terapijskim mogućnostima kod bolesnika sa imunološkim deficitima i autoimunskim bolestima.
Očekivana osposobljenost i ciljevi
– Prva godina – sobni lekar pod neposrednim nadzorom mentora ili odeljenskog lekara.
Savetuje se da u toku prve dve godine provede 5 meseci u Urgentnoj medicini. Očekuje se da savlada osnove dijagnostičkih i terapijskih postupaka hitnog zbrinjavanja bolesnika. Takođe se očekuje da ovlada znanjima osnovnih dijagnostičkih i terapijskih postupaka iz endokrinologije, gastroenterologije, onkologije, kardiologije, nefrologije, kao i interpretacije rezultata koji ukazuju na patološka stanja iz tih oblasti.
Druga godina (11 meseci rada i 1 mesec odmora)
Specijalizant stažira u opštem infektivnom odeljenju sa najmanje 2 lekara specijaliste infektologa u infektivnom odeljenju opšteg tipa, sa stacionarnim delom i ambulantom pri bolnici sekundarnog nivoa.
Specijalizant se upoznaje sa osnovama rada u infektivnom odeljenju, osnovnim principima dijagnostike i terapije najčešćih infektivnih bolesti, obavlja poslove odeljenskog lekara – samostalno pregleda bolesnika, vodi medicinsku dokumentaciju, učestvuje u dijagnostičkim procedurama, samostalno radi neke dijagnostičke procedure (lumbalna punkcija, venepunkcija, uzimanje briseva, hemokultura, urinokultura, koprokultura). Učestvuje u terapijskim postupcima, pod kontrolom lekara specijaliste.
Osposobljenost: samostalni sobni lekar pod neposrednim nadzorom specijaliste
Treća godina (11 meseci rada i 1 mesec odmora)
Tokom ove godine sprovodi se dvosemestralna teoretska nastava.
Specijalističko infektološko kruženje koje se odvija u klinikama za infektivne bolesti – specijalizovane ustanove tercijarnog nivoa, gde pohađa dvosemestralnu nastavu iz infektivnih bolesti (na medicinskim fakultetima) i radi u specijalizovanim odeljenjima.
Specijalizant obavlja rad sobnog lekara na specijalizovanom infektivnom odeljenju. Najmanje dva puta mesečno radi u ambulanti za prve preglede infektivnih bolesnika i najmanje dva puta mesečno u ambulanti za kontrolne preglede. Pod nadzorom mentora obavlja rad u specijalizovanim ambulantama (za HIV, herpes virusne infekcije, hepatitis itd.). Savladava veštinu dijagnostičkog i terapijskog pristupa bolesniku sa sumnjom na infektivnu bolest, karantinsku bolest i bolesniku sa febrilnim stanjem nejasne etiologije, uči značaj tegoba koje se povezuju sa određenim organskim sistemima (CNS, respiratorni, digestivni itd.).
Intenzivna infektologija – odvija se u JIN pri infektivnoj klinici.
Specijalizant uči prepoznavanje, dijagnostiku i lečenje akutnih infektivnih bolesti koje ugrožavaju život i zahtevaju intezivno lečenje a takođe i o pravilima higijene na ovim odeljenjima kao i intrahospitalnim infekcijama.
Osposobljenost: samostalni sobni lekar pod neposrednim nadzorom mentora, stariji specijalizant koji u sve većoj meri obavlja poslove sam, kao sobni lekar ili lekar u specijalističkoj ambulanti, a pod nadzorom mentora.
Četvrta godina (11 meseci rada i 1 mesec odmora)
Program opšteg specijalističkog kruženja u toku 5. godine specijalizacije
Specijalizant obavlja kruženje u okviru specijalizovanih kliničkih odeljenja sa najmanje dva lekara specijaliste i ambulantom pri bolnicama sekundarnog ili tercijarnog nivoa.
Program kruženja | Meseci |
dermatologija | 1 |
pedijatrija | 2,5 |
neurologija | 2 |
klinička mikrobiologija sa virusologijom | 2 |
epidemiologija | 1 |
biohemijska i imunološka laboratorija | 0,5 |
radiologija sa nuklearnom medicinom | 1 |
Psihijatrija | 1 |
Ukupno | 11 |
Dermatovenerologija
Tokom staža specijalizant se upoznaje sa dijagnostičkim procedurama i terapijskim postupcima kod oboljenja kože i diferencijalnom dijagnozom prema infekcijama kože. Uzima i tumači mikološke briseve. Pri težim anafilaktičkim reakcijama uči se hitnom postupku i tretmanu ovih stanja. Samostalno izvodi u bolnici alergološko kožno testiranje koristeći „Prick“ intradermalne testove.
Učestvuje u radu venerološke ambulante gde se upoznaje sa seksualno prenosivim bolestima, njihovom dijagnozom i lečenjem.
Pedijatrija
Tokom staža se upoznaje sa dijagnostičko-terapijskim postupcima najčešćih patoloških stanja svojstvenih dečijem uzrastu, febrilnim stanjima dečijeg uzrasta a posebno infekcijama. U okviru neonatologije savladava kompletan pregled novorođenčeta, uključujući i neurološki pregled, sa dijagnostičkom lumbalnom punkcijom. Upoznaje se sa principima transporta bolesnog novorođenčeta i deteta, preventivi infektivnih bolesti kod dece. Uči primenu antibiotika u dečijem uzrastu.
Neurologija
Tokom staža specijalizant savladava tehniku neurološkog pregleda i dijagnostičko terapijske procedure u neurologiji. Prisustvuje tumačenju neuroradioloških nalaza kao i likvorskih nalaza u neurološkim oboljenjima. Učestvuje u dijagnostici i lečenju bolesnika sa cerebrovaskularnim oboljenjima, kao i u dijagnostici i lečenju intrahospitalnih infekcija.
Klinička mikrobiologija sa virusologijom: uzima materijal za analize i tumači nalaze.
Psihijatrija: osnovni pristup dijagnostici i terapiji psihičkih poremećaja, upoznavanje sa bolesnicima koji boluju od alkoholizma i drugih bolesti zavisnosti; upoznavanje sa osnovama mentalne higijene.
Epidemiologija: Upoznaje se sa zdravstvenim i sanitarnim nadzorom, kao i nadzorom nad putnicima u međunarodnom saobraćaju, uzima epidemiološku anketu, učestvuje u vakcinacijama (indikacije, kontraindikacije i neželjene reakcije imunizacije), sa kliničkim epidemiologom učestvuje u kontroli intrahospitalnih infekcija, istraživanju epidemija, kao i dobrovoljnom poverljivom savetovanju i testiranju.
Radiologija: upoznaje se sa osnovnim tehnikama radiološke dijagnostike i učestvuje u tumačenju nalaza.
Biohemija: upoznaje se sa dijagnostičkim procedurama i učestvuje u čitanju i tumačenju nalaza.
Osposobljenost na četvrtoj godini: stariji specijalizant koji u sve većoj meri obavlja poslove sam, kao sobni lekar pod nadzorom mentora.
Teoretska nastava
Tokom boravka u klinikama za infektivne bolesti (treća godina specijalizacije) specijalizant pohađa dvosemestralnu teoretsku nastavu (na medicinskim fakultetima).
Provera znanja
Posle obavljenog staža iz svakog od pojedinih nastavnih predmeta specijalizanti polažu kolokvijume. Predviđeno je polaganje 9 kolokvijuma:
1. AIDS i stečene imunodeficijencije
2. Osipne groznice
3. Crevne infekcije
4. Nejasna febrilna stanja
5. Antimikrobna terapija u infektologiji
6. Infekcije centralnog nervnog sistema
7. Infekcije u trudnoći
8. Parazitarne infekcije
9. Akutni i hronični virusni hepatitisi
Tokom specijalizacije specijalizant se osposobljava za:
– samostalni specijalistički rad na infektivnim odeljenjima,
– samostalno specijalističko vođenje ambulantne službe,
– postavljanje dijagnoze i terapiju urgentnih stanja iz oblasti infektivnih bolesti
– ciljani izbor analiza i tumačenje dobijenih rezultata kod sumnje na infektivne bolesti,
– saradnju sa lekarima drugih grana medicine u cilju otkrivanja, dokazivanja, lečenja ili prevencije infektivnih bolesti i lečenja bolesnika sa temperaturom nejasne etiologije,
– saradnju sa lekarima drugih grana medicine u cilju otkrivanja, dokazivanja, lečenja ili prevencije infektivnih bolesti kod imunokompromitovanog bolesnika,
– izbor antibiotika i nadzor antibiotske terapije u skladu sa preporučenim racionalnim korišćenjem antibiotika,
– aktivno učešće u timovima za suzbijanje intrahospitalnih infekcija,
– aktivnu saradnju sa epidemiolozima, doktorima opšte medicine i drugim osobljem, pri suzbijanju infektivnih bolesti,
– saradnju sa kliničkim mikrobiologom i parazitologom s ciljem prepoznavanja, dijagnostike i lečenja parazitarnih bolesti (uključujući malariju i kala azar).
PLAN SPECIJALIZACIJE
Specijalizant mora u toku specijalizacije uraditi za godinu dana:
– obradu najmanje 100 novih bolesnika,
– 300 ambulantnih pregleda od čega 100 prvih pregleda,
– na odeljenju da vodi 7 – 10 bolesnika.
Mora da savlada da samostalno izvodi, da asistira i da interpretira veštine koje su detaljno precizirane planom specijalizacije koji dobija pri upisu.
Specijalizant je dužan da vodi evidenciju o savladanim veštinama
Spisak veština za lekare na specijalizaciji iz infektologije
Predmet | Veština | gleda | asistira | izvodi |
Infektivne bolesti | lumbalna punkcija, citološki pregled likvora | 10 | 20 | |
uzimanje materijala: hemokultura, urinokultura, brisevi, koprokultura | 10 | |||
uzimanje guste kapi i razmaza | 5 | 10 | ||
slepa biopsija jetre, laparoskopija jetre | 5 | |||
paracenteza ascitesa, | 3 | 5 | ||
snimanje EKG-a i interpretacija | 5 | 20 | ||
rektalni tuše | 1 | 10 | ||
reanimacija vitalno ugroženih bolesnika | 10 | |||
punkcija limfne žlezde i tumefakta | 5 | |||
interpretacija seroloških testova | 10 | 5 | ||
tehnika primene životinjskih seruma u terapeutske svrhe | 2 | 5 | ||
Kardiologija | ||||
obrada bolesnika u ehokardiografskom kabinetu | 5 | |||
urgentna dijagnostika i terapija | 5 | |||
merenje venskog pritiska | 5 | 5 | 2 | |
dopler pregled perifernih krvnih sudova | 5 | |||
merenje krvnog pritiska Holter metodom | 5 | 5 | ||
obrada kardioloških bolesnika | 10 | |||
upoznavanje sa principima ehokardiografske dijagnostike | 10 | 10 | 5 | |
Gastroenterologija | ||||
obrada bolesnika sa gastrointestinalnim oboljenjem u poliklinici | 10 | |||
Rutinska, urgentna, operativno-terapijska endoskopija organa za varenje | 10 | 10 | ||
punkcija abdomena i diferancijalno-dijagnostički pregled ascitesa | 5 | 5 | 5 | |
slepa biopsija jetre | 5 | 5 | ||
tumačenje određenih nalaza pri ispitivanju funkcije creva i pankreasa | 10 | 10 | ||
tumačenje radioloških nalaza pri ispitivanju organa za varenje | 10 | 10 | ||
Urgentna interna | ||||
prepoznavanje i utvrđivanje pokazatelja vitalnih poremećaja kod teških bolesnika | ||||
uspostavljanje venskih linija | 5 | 5 | 10 | |
uzimanje krvi iz preponske arterije za gasne analize | 5 | 10 | ||
uvođenje pridrživača jezika za obezbeđenje vazdušnog puta (airway) | 5 | 10 | ||
uvođenje nosno-želudačne sonde | 5 | 5 | 10 | |
uvođenje orotrahealnog – endotrahealnog tubusa | 5 | 5 | 5 | |
Hematologija | ||||
obrada hematoloških bolesnika | 10 | |||
tumačenje hematoloških nalaza | 20 | |||
upoznavanje sa hemoragijskim sindromom i agranulocitozom | 10 | |||
rad u intenzivnoj nezi za hematološke bolesnike | 5 | 5 | 2 | |
upoznavanje sa punkcijom kostne srži | 5 | 5 | 2 | |
upoznavanje sa osnovnim radiološpkim metodama u hematologiji i metodom primene radioizotopa u hematologiji | 1 | 1 | ||
Endokrinologija | ||||
tumačenje baznih nalaza vrednosti hormona | 5 | 5 | ||
endokrinološka obrada bolesnika u poliklinici | 5 | |||
ovladavanje principima pomoći u dijabetičnoj komi i hipoglikemiji | 5 | 5 | 5 | |
upoznavanje sa laboratorijskim metodama u endokrinologiji | 20 | |||
upoznavanje sa insulinskom terapijom – indikacije, kontraindikacije, kontrola | 20 | |||
Reumatologija | ||||
obrada bolesnika sa reumatološkim oboljenjima | 8 | |||
upoznavanje sa obradom reumatoloških bolesnika u ambulanti | 10 | |||
upoznavanje sa punkcijom zglobova i davanjem lekova intraartikularno | 10 | 5 | ||
tumačenje radioloških nalaza kod grupa reumatskih oboljenja | 10 | |||
upoznavanje sa laboratorijskom dijagnostikom reumatskih oboljenja i interpretacija nalaza | 10 | |||
Psihijatrija | ||||
upoznavanje i ispitivanje osnovnih psihičkih funkcija | 5 | 5 | ||
osnovni pristup dijagnostici i terapiji psihičkih poremećaja | 5 | |||
upoznavanje sa bolesnicima koji boluju od alkoholizma i drugih zavisnosti | 5 | 2 | ||
upoznavanje sa osnovama mentalne higijene | 5 | |||
Mikrobiologija sa virusologijom i parazitologijom | ||||
sterilizacija laboratorijskog posuđa | 2 | |||
određivanje plazmidskog profila bakterija | 2 | |||
primena DNA probe u identifikaciji bakterija | 2 | |||
izvođenje seroloških reakcija – aglutinacija, imunodifuzija | 5 | 5 | 5 | |
upoznavanje sa prostim i složenim bojenjem bakterija | 5 | 5 | 10 | |
upoznavanje sa tehnikom bakterioloških pregleda različitih uzoraka | 20 | |||
obrada materijala za hemokulturu, urinokulturu i koprokulturu | 20 | 20 | ||
ispitivanje osetljivosti bakterija na antibiotike in vitro | 10 | 10 | 10 | |
dokazivanje bakterijskih toksina in vitro | 5 | 5 | ||
serološka dijagnoza sifilisa i lajmske bolesti | 5 | |||
reakcija aglutinacije na salmonele – Widal | 5 | |||
izolacija virusa na tkivnim kulturama, pilećem embrionu | 5 | |||
detekcija virusa metodom imunofluorescencije | 5 | |||
fluorescentno bojenje bakterija | 5 | |||
izolacija hlamidija na kulturi tkiva | 5 | |||
izolacija mikoplazmi | 5 | |||
uzimanje guste kapi i razmaza krvi | 10 | 5 | 10 | |
pregled stolice na crevne protozoe i helminte | 10 | 10 | ||
pregled perianalnog brisa na jaja parazita | 1 | 5 | ||
izolacija ameba iz stolice | 1 | |||
pregled sadržaja ehinokokne ciste | 1 | |||
pregled guste kapi krvi na parazite | 10 | 2 | 10 | |
Pulmologija | ||||
obrada i praćenje pulmoloških bolesnika i učestvovanje u terapiji | 10 | 15 | ||
obrada i praćenje bolesnika u urgentnim stanjima u jedinicama za respiracijsku reanimaciju | 10 | 10 | ||
funkcionalno ispitivanje pluća – ventilacija, otpor, gasne analize | 10 | 10 | ||
tumačenje radioloških nalaza pluća | 20 | 10 | ||
Neurologija | ||||
ovladavanje kompletnim neurološkim kliničkim pregledom | 20 | |||
obrada bolesnika sa poremećajem svesti | 5 | |||
auskultacija karotidnih arterija | 5 | 10 | ||
davanje lekova intratekalno i epiduralno | 5 | 5 | 2 | |
paravertebralna blokada | 2 | |||
procena nalaza ispitivanja hemato-encefalne barijere | 3 | 3 | 2 | |
elektromiografija | 5 | |||
test za ispitivanje latentne tetanije | 2 | 2 | ||
indikacije za kompjuterski rendgenski pregled mozga i kičmene moždine | 10 | |||
indikacije za MR pregled mozga i kičmene moždine | 10 | |||
osnovne metode u dijagnostici tumora mozga | 10 | |||
neurooftalmološki pregled – indikacije | 5 | 2 | ||
indikacije za angiografiju i interpretacije nalaza | 2 | |||
tenzilonski test, prostigminski test | 2 | 2 | ||
Imunološka ispitivanja CST | 5 | |||
Pedijatrija | ||||
uzimanje anamneze i pregled | 10 | 20 | ||
procena rasta i razvoja dece | 5 | 5 | ||
specifičnosti neonatološke anamneze | 5 | |||
tumačenje osnovnih RTG nalaza u pedijatriji | 10 | |||
Tumačenje nalaza gasnih i drugih analiza odojčeta i deteta | 20 | |||
merenje arterijskog pritiska kod dece | 2 | 10 | ||
upoznavanja sa radom genetskog savetovališta | 3 | |||
Upoznavanje sa principima antibiotske terapije kod dece | 5 | 10 | ||
Nefrologija | ||||
praćenje i obrada nefroloških bolesnika | 15 | |||
upoznavanje sa urgentnim stanjem u nefrologiji | 10 | 5 | ||
funkcionalno ispitivanje bubrega | 5 | 5 | 5 | |
upoznavanje sa ehosonografijom bubrega | 10 | 5 | ||
upoznavanje sa hemodijalizom, peritonealnom dijalizom i plazmaferezom | 15 | 15 | ||
Epidemiologija | ||||
zdravstveni nadzor, upoznavanje | 5 | |||
sanitarni nadzor, upoznavanje | 5 | |||
vakcinacije – upoznavanje sa tehnikom izvođenja | 10 | 5 | ||
kontrola intrahospitalnih infekcija | 5 | 10 | ||
epidemiološka anketa | 1 | 10 | ||
obrada podataka iz epidemiološke ankete | 2 | 2 | 2 | |
Medicinska biohemija | ||||
određivanje acido-baznog statusa | 5 | 5 | ||
određivanje glikemije | 5 | |||
određivanje ureje i kreatinina u serumu | 5 | 5 | ||
upoznavanje sa klirens testovima | 5 | |||
pregled mokraće: proteini, šećer, sediment | 5 | 5 | ||
određivanje elektrolita u serumu | 2 | |||
određivanje transaminaza u serumu | 5 | 5 | ||
određivanje žučnih boja u mokraći | 5 | 5 | ||
određivanje protrombinskog vremena | 2 | |||
kvantitativno određivanje proteina u likvoru | 5 | 5 | ||
određivanje elektrolita u likvoru | 2 | |||
Radiologija i klinička nuklearna medicina | ||||
standardni snimci lobanje u dva pravca | 10 | |||
CT | 20 | |||
MR | 10 | |||
RTG nalaz paranazalnih šupljina | 20 | |||
nativni rtg pregled trbuha i interpretacija | 10 | |||
radiografija i radioskopija pluća | 2 | |||
tumačenje rtg nalaza pluća | 50 | |||
ultrazvučni pregled | 20 | 10 | ||
upoznavanje sa scintigrafijom jetre, štitaste žlezde, kosti, slezine | 5 | |||
imunoscintigrafija-upoznavanje sa tehnikom rada | 5 | 1 | ||
hepatična radionunuklearna angiografija | 2 | |||
PET | 1 | |||
Dermatologija | ||||
Uzimanje mikoloških briseva | 1 | 1 | ||
Biopsija kože | 3 | 1 |
U toku 2, 3. i 4. godine specijalizacije specijalizant obrađuje:
– 100 bolesnika sa bolestima CNS-a,
– 100 bolesnika sa tegobama gornjih disajnih puteva,
– 50 bolesnika sa tegobama donjih disajnih puteva,
– 10 bolesnika sa sumnjom na endokarditis,
– 50 bolesnika sa crevnim tegobama,
– 50 bolesnika sa temperaturom nejasnog porekla,
– 100 bolesnika sa hepatitisom,
– 10 bolesnika sa sumnjom na polno prenosive bolesti,
– 30 bolesnika sa lajmskom bolešću,
– 50 bolesnika sa sumnjom na HIV infekciju,
– 20 bolesnika sa AIDS-om,
– 50 bolesnika sa sumnjom na sepsu,
– 20 febrilnih bolesnika koji su imunokompromitovani,
– 15 febrilnih bolesnika kojima su ugrađene plastične proteze.
Prisustvuje i diskutuje
– 10 konzilijarnih pregleda u kojima učestvuje više lekara drugih specijalnosti,
– 100 savetovanja o antibiotskom lečenju,
– 10 savetovanja o značaju higijene u bolnici.
**** Pošto program specijalizacije ne obuhvata teoretsku i praktičnu nastavu iz tropskih bolesti, neophodno je da se sa svake klinike za infektivne bolesti dodatno obrazuje najmanje dva specijaliste infektologa u akreditovanim ustanovama za tropske bolesti, koje u našoj zemlji ne postoje.
4. Pedijatrija
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije
Specijalizacija iz pedijatrije je naučni i razvojni proces kojim se predviđa da specijalizant pedijatrije ovlada teoretskim i praktičnim znanjem iz dijagnostike, lečenja, rehabilitacije kao i prevencije razboljevanja dece i omladine. Takođe, neophodno je da specijalizant ovlada i znanjima o promociji zdravlja dece i omladine kao i zdravstvene kulture koja je odgovara obimu njegovog posla i poziciji na kojoj se nalazi.
Trajanje i struktura specijalizacije
– Opšti deo – jedinstveni zajednički program koji traje 2 godine.
– Specijalizovani deo – traje 2 godine i omogućava osvajanje znanja iz pojedinačnih (uže) stručnih područja
Programom specijalizacije stiče se zvanje specijaliste pedijatrije (stiče ga lekar po završetku 4-godišnje specijalizacije iz pedijatrije)
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
Pedijatrija je medicinska disciplina koja se bavi zdravom i bolesnom decom i omladinom. Bazirana je na unitarističkom pristupu, tako da objedinjuje preventivno i kurativno, kao i socijalnu i zdravstvenu delatnost kao i rehabilitaciju razvojnog doba. Poseban deo pedijatrijske delatnosti je namenjen preventivi, pre svega sprečavanju nastanka bolesti i bolesnih stanja, kao i štetnih uticaja okoline na organizam koji raste.
Ciljevi specijalizacije iz pedijatrije
Cilj specijalizacije iz pedijatrije je da se osposobi specijalista pedijatar da organizuje i izvodi preventivne aktivnosti u ustanovama zdravstvene zaštite dece i omladine, prati rast i razvoj, otkriva razvojne nepravilnosti i iste otklanja, pravilno ocenjuje i koriguje nutriciju, otkriva uzroke bolesti dece i omladine u okviru svojih mogućnosti, samostalno izvodi dijagnostičko-terapijske procedure u okviru dispanzerke službe, samostalno radi na pedijatrijskom odeljenju bolnice ili klinike, posreduje u prenosu znanja mentorstvom, vođstvom i nadzorom stručnog razvoja medicinskog kadra u ovladavanju osnova naučnorazvojnog gradiva iz pedijatrije.
Provera znanja
U toku specijalističkog staža specijalizanti su u obavezi da polože 12 kolokvijuma. Obavezni kolokvijumi su:
– Neonatologija
– Pulmologija
– Kardiologija
– Gastroenterologija
– Ishrana i poremećaji metabolizma
– Nefrologija
– Telesni rast, razvoj i endokrinologija
– Neurologija
– Hematoonkologija
– Imunologija, alergologija i infektivne bolesti
Dečja hirurgija
Klinička genetika
Raspored i sadržaj programa specijalizacije iz pedijatrije
Opšti deo (2 godine)
Prva godina specijalizacije (12 meseci, uključujući letnji raspust)
Specijalizant radi posao sobnog lekara na dečjem odeljenju bolnice i/ili porodilišta i dispanzerskog lekara u predškolskom i školskom dispanzeru pod vođstvom neposrednog mentora pedijatra i/ili školskog lekara. Uz bolničku postelju i u dispanzeru ovladava teoretskim i praktičnim znanjem iz pedijatrije.
Tabela 1.
Trajanje specijalizacije na svakom posebnom odeljenju | Meseci |
Dečje odeljenje i bolnička ambulanta | 5,5 |
Neonatološko odeljenje porodilišta | 2,0 |
Predškolski dispanzer – neodložna pomoć pri Domu Zdravlja (DZ) | 1,5 |
Školski dispanzer – neodložna pomoć pri DZ | 1,5 |
Odsek za transfuziologiju | 0,5 |
Klinički odsek za anesteziologiju Kliničko-bolničkog centra (KBC) | 1,0 |
UKUPNO | 12,0 |
Na dečjem odeljenju bolnice, klinike i ambulante specijalizant ovladava bazičnim znanjem pedijatrije. Na neonatološkom odeljenju u porodilištu ili (Ginekološko-akušerskoj klinici) ambulanti upoznaje se sa problematikom pretporođajne i porođajne nege majke i deteta, obučava se za posao pedijatra po rođenju deteta i u kasnijim postporođajnim dobima (neonatalnom periodu). Specijalizant ovladava sledećim veštinama:
a) bazična-osnovna kardiopulmonalna reanimacija novorođenčeta (asistirana ventilacija balonom i maskom, spoljašnja masaža srca),
b) prvi pregled novorođenčeta i procena po Apgar metodi.
U predškolskom i školskom dispanzeru osvaja znanja na području primarne preventivne delatnosti, imunizacije, zdravstvenog rada i prosvećivanja, savetovanje o nezi i ishrani, uređenju radnog i životnog okruženja, sprečavanje neadekvatnih socijalnih, i drugih neželjenih uticaja na zdravlje dece i omladine koristeći stečena znanja opšte medicine. U okviru mera sekundarne prevencije ovladava merama otkrivanja i lečenja bolesne dece do navršene 19. godine starosti. Tercijarna preventivna delatnost se obavlja u okviru izvođenja ambulantne i bolničke stručne delatnosti kao i u okviru drugih specijalizovanih zavoda za zdravstvenu zaštitu gde ovladava osnovnim principima unapređenja zdravlja i rehabilitacije.
U okviru predškolskog i školskog dispanzera ovladava načelima organizacije i koordinacije sa drugim službama preventivnog zdravstvenog delovanja, kao patronažna i babička služba, služba zdravstvene nege žena i omladine, opšte medicine kao i zubno-zdravstvene zaštite.
Na kliničkom odeljenju za anesteziologiju ovladava postupcima reanimacije iz urgentne medicine, na odeljenju transfuziologije praktičnim znanjem iz transfuziologije.
Druga godina specijalizacije (12 meseci, uključujući letnji raspust)
Specijalizant ima status odgovornog sobnog lekara pedijatra na usmerenim (užestručnim) kliničkim odeljenjima obavljajući stručni rad pod vođstvom mentora. Specifična užestručna znanja iz drugih oblasti dobija iz specijalizovanih ustanova gde se obavlja deo specijalizacije.
Osmišljava, kreira i vodi dijagnostički i terapijski proces. Uključuje se u dežurstvo na bolničkim odeljenjima, ambulantama i dispanzerima. Obavlja rutinska ispitivanja: biohemijska, mikroskopska, bakteriološka do složenijih citoloških, histoloških, imunoloških ispitivanja u specijalizovanim laboratorijama. Ovladava osnovama radiološke dijagnostike, a upoznaje se sa osnovnim principima ultrasonografske i elektrofiziološke dijagnostike.
Tabela 2.
Predviđeno trajanje specijalizacije na pojedinim kliničkim odeljenjima, specijalizovanim ustanovama i dispanzerima | |
Neonatologija | 1 mesec |
Pulmologija | 1 mesec |
Gastroenterologija | 1 mesec |
Nefrologija i urološka ambulanta | 1 mesec |
Alergologija, imunologija i reumatologija | 1 mesec |
Infektivne bolesti | 1 mesec |
Intenzivna nega – pedijatrija/dečja hirurgija | 1 mesec |
Otorinolaringologija | 1 mesec |
Ortopedija | 1 mesec |
Oftalmologija | 1 mesec |
Dermatologija | 0.5 meseci |
Dečja i preventivna stomatologija | 0.5 meseci |
Radiologija | 0.5 meseci |
Biohemijska i hematološka laboratorija | 0.5 meseci |
UKUPNO | 12,0 |
Tokom staža iz oblasti neonatologije upoznaje se sa dijagnostičko-terapijskim postupcima kod najčešćih patoloških stanja svojstvenih neonatalnom periodu, a posebno infekcijama, respiratornom patologijom i postupcima diferencijalne dijagnoze neonatalnog respiratornog distresa, neonatalnom hiperbilirubinemijom, kao i postasfiktičnim poremećajima. Upoznaje se sa principima transporta bolesnog novorođenčeta. Savladava sledeće veštine:
c) dijagnostička lumbalna punkcija,
d) kompletan pregled novorođenčeta, uključujući i neurološki pregled.
Kod pulmoloških pacijenata izvodi i interpretira mere plućne funkcije, interpretira kliničke i radiološke nalaze, ovladava kompletnim lečenjem deteta sa astmom, kao i praktičnom upotrebom lekova za astmu.
Na odeljenju za gastroenterologiju pored specifičnog pregleda gastroenterološkog pacijenta prisustvuje endoskopskim i drugim invazivnim metodama, ovladava njima, uključuje se u sva rutinska biohemijska, mikrobiološka, imunološka i histološka ispitivanja. Ovladava neinvazivnim tehnikama dijagnostike Helicobacter pylori, tumači disajne testove kao i serološke testove za celijačnu bolest.
Na nefrološkom odeljenju ovladava tehnikom pravilnog uzimanja uretralnih i drugih briseva, kateterizacije mokraćne bešike kod dece, značaja urikulta i brze dijagnostike sa test listićima.
Na alergološkom i reumatološkom odeljenju saznaje o dijagnostičkim i terapijskim mogućnostima kod bolesnika sa imunološkim deficitima, autoimunskim bolestima u razvojnom dobu. Pri težim anafilaktičkim reakcijama uči se hitnom postupku i tretmanu ovih stanja. Samostalno izvodi u bolnici alergološko kožno testiranje koristeći „Prick“ intradermalne testove.
Na infektivnom odeljenju upoznaje se sa dijagnostikom i lečenjem febrilnih stanja i infektivnih bolesti dečjeg doba sa akcentom na preventivi infektivnih bolesti i posebnim delom o bolničkoj (hospitalnoj) higijeni.
Na odeljenju intenzivne nege pedijatrije i dečje hirurgije upoznaje se sa specifičnošću tretmana deteta kao hirurškog bolesnika, kao i metoda reanimacije, intenzivne urgentne terapije kod dece i omladine.
Na ortodontskom odeljenju se pod vođstvom mentora upoznaje sa problematikom ortodoncije razvojnog doba, dijagnostikom i lečenjem anomalija F regije.
Na odeljenjima ortopedije, otorinolaringologije, oftalmologije i dermatologije upoznaje se sa dijagnostičkim i terapijskim procedurama specifičnim za dečji uzrast.
U biohemijskoj i hematološkoj laboratoriji ovladava dijagnostičkim procedurama, razlikuje normalne i patološke nalaze krvne slike pri mikroskopskom pregledu periferne krvi i drugih nalaza.
Na radiološkom odseku mora ovladati metodama RTG ispitivanja, primenu ultrazvučne dijagnostike (UZ) u pedijatriji, CT i NMR dijagnostike, kao i izotopska ispitivanja, njihov domet i indikacije kao i da nauči samostalnu interpretaciju nalaza.
Specijalizant mora učestvovati pri:
– Opisu 50 radiografija srca i pluća
– 5 ispitivanja gastro-intestinalnog trakta (3 gornjeg dela GIT-a, 2 irigografije)
– 30 UZ pregleda abdomena i 10 ostalih UZ pregleda (meka tkiva, Doppler)
– 6 MCUG
Specijalizovani program specijalizacije / 2 godine
Specijalizant ima jednak status kao na 2. godini specijalizacije, program je prilagođen potrebama specijalizacije na dispanzersko (predškolski, školski) odn. hospitalno usmerenje (u zavisnosti od toga gde kandidat radi, bolnica ili DZ).
Tabela 3.
Predviđeno trajanje specijalizacije na pojedinim kliničkim odeljenjima, specijalizovanim ustanovama i dispanzerima na 3. godini specijalizacije | Dispanzersko usmerenje (meseci) |
Neurologija | 3,0 |
Kardiologija | 2,0 |
Endokrinologija | 2,0 |
Hemato-onkologija | 2,0 |
Genetsko savetovalište | 0,5 |
Dečja psihijatrija odeljenje | 0,5 |
Dečja psihijatrija ambulanta | 1,0 |
Odsek za omladinu na psihijatrijskoj klinici | 1,0 |
UKUPNO | 12,0 |
U okviru specijalizacije pedijatrije na odeljenju dečje neurologije specijalizant mora ovladati sledećim znanjima: poznavanje specifičnosti ciljane anamneze u dečjoj neurologiji sa posebnim akcentom na poznavanje tipova nasleđivanja najčešćih heredo-degenerativnih i neurometaboličkih bolesti, njihov početak i klinički tok. Upoznaje se sa najčešćim genetskim malformacijama i specifičnim „sindromskim“ oboljenjima, specifičnim infektivnim, traumatskim, neoplastičnim i toksičnim oboljenjima CNS-a njihovom kliničkom slikom i diferencijalnom dijagnozom. U potpunosti ovladava procedurama i tehnikama neurološkog pregleda novorođenčeta, odojčeta, malog deteta, predškolskog, školskog deteta i adolescenta, procenjuje psiho-motorni razvoj deteta. Boravi na neonatološkom odn. perinatološkom odeljenju upoznajući osnovne principe neurološke evaluacije rizične novorođenčadi.
Upoznaje se i samostalno dijagnostikuje najčešće bolesti i stanja u dečjoj neurologiji (akutna i hronična) specifična za dečji uzrast („sleep apnea sy.„, komicijalne i sinkopalne krize, inflamatorne i neinflamatorne bolesti mišića i nerava, bolesti prednjeg motornog neurona kao i druga različita bolna stanja).
Učestvuje u neurološko-neurohirurškim konzilijumima upoznajući se sa različitim dijagnostičko-terapijskim dilemama. Upoznaje se sa osnovnim principima neurološke rehabilitacije posebno kod pacijenata sa bolestima prednjeg motoneurona, kao i kod drugih urođenih i razvojnih bolesti i stanja. Samostalno i uz superviziju mentora ovladava i sprovodi različite dijagnostičke procedure poznavajući indikaciono područje za njihovu primenu i metodologiju njihovog izvođenja. Asistira i izvodi standardni EEG uz korišćenje osnovnih aktivacionih tehnika. Upoznaje se sa tehnikom izvođenja drugih različitih neurofiziološkim procedura (SSEP, VEP, AEP, ERG, EMG) ocenjujući dobijene rezultate u sklopu kliničke slike vršeći procenu razvoja deteta i udaljenu predikciju toka bolesti.
Upoznaje se i ovladava procedurama izvođenja prostigminskog testa, postavlja indikaciju i upoznaje se sa tehnikama biopsije mišića i nerva, tumačeći dobijene rezultate u sklopu kompletne kliničke slike bolesti. Upoznaje se, gleda i izvodi ultrasonografski pregled mozga, tumači kraniogram lobanje. Postavlja indikacije i tumači neuroradiografske nalaze (CT i NMR glave, kao i NMR kičmenog stuba). Uzima i u saradnji sa biohemijskom laboratorijom upoznaje se i tumači rezultate metaboličkog screening-a urina. Izvodi lumbalnu punkciju, pregledajući sediment likvora. U sklopu tretmana pacijenata sa komisijalnim krizama upoznaje se i tumači nivoe antiepileptika u krvi. U jedinici intenzivne nege izvodi neurološki pregled procenjujući dubinu kome, učestvujući, predlažući i obrazlažući svrsishodnost dijagnostičkih neuroloških, neurofizioloških i neuroradiololoških procedura.
Svoja zapažanja, stavove, dijagnostičko-terapijske dileme razrešava, izlaže, obrazlaže u formi konsultacija, seminara i kolokvijuma zajedno sa mentorom.
Na kardiološkom odeljenju ovladava specifičnostima anamneze i pregleda kardioloških bolesnika, asistira, izvodi i tumači samostalno EKG nalaz. Upoznaje se sa tehnikama Holter EKG-a, ergometrije, UZ dijagnostike a posebno tamo gde je indikovano prenatalne UZ dijagnostike. Postavlja indikacije i tumači Rtg nalaz srca i pluća. Upoznaje se sa osnovnim metodama interventne kardiologije kao i sa indikacijama za njihovu primenu.
Na endokrinološkom odeljenju pored ovladavanja teoretskog pristupa i endokrinološke obrade bolesnika obučava se za sledeće veštine: kliničku procenu telesnog rastenja i razvoja na osnovu antropometrijskih pokazatelja (30 dece i adolescenata), upoznaje se i izvodi osnovne kliničke i laboratorijske postupke u dijagnostici i terapiji dece i adolescenata s poremećajima rasta i razvoja koji obuhvataju: nizak rast, visok rast, prerani pubertet, kasni pubertet, pubertetsku ginekomastiju, pothranjenost i poremećaje menstruacija (30 dece). Učestvuje u proceni koštane zrelosti (20 procena). Ovladava metodima za dijagnozu dijabetesa melitusa i hipoglikemija, posebno merenja koncentracije glukoze u kapilarnoj krvi metodom vizuelnog upoređivanja i pomoću aparata glukometra (20 merenja), merenja koncentracije glukoze i ketona u urinu pomoću test traka (10 merenja), proceni rezultata acidobaznog i elektrolitnog stanja (30 bolesnika), indikacijama, principima izvođenja i tumačenjem rezultata oralnog testa opterećenja glikozom (OGTT) (10 bolesnika). Takođe ovladava osnovnim principima terapije i praćenja bolesnika sa dijabetesom melitusom kao što su: terapija dijabetesne ketoacidoze (3 bolesnika), terapija hipoglikemijske krize (3), terapija insulinom – osnovne vrste i savremeni preparati insulina, savremeni načini primene insulina (20 bolesnika), metodi praćenja glikemijske kontrole (20 bolesnika), rano otkrivanje intermedijernih i kasnih mikro-angiopatskih komplikacija (20 bolesnika). Popunjava prijavu bolesnika sa šećernom bolešću (5 prijava) i unosi u kompjutersku bazu podatke o novootkrivenim bolesnicima (10) i bolesnicima na polikliničkom praćenju (20). Upoznaje principe skrininga novorođenčadi na kongenitalni hipotiroidizam i kongenitalnu adrenalnu hiperplaziju (5 bolesnika), kao i postupak kod novorođenčadi sa poremećajem polne diferencijacije. Ovladava postupkom dijagnoze i terapije akutne adrenalne krize, hroničnih poremećaja kore nadbubrežnih žlezda i endokrinih uzroka hipertenzije. Obavlja klinički pregled bolesnika sa različitim poremećajima tiroidne žlezde i tumači rezultate osnovnih hormonskih analiza (20 bolesnika), upoznaje diferencijalno-dijagnostički postupak kod dece sa polidipsijom i poliurijom (3). Procenjuje uzroke i stepen gojaznosti (20 dece i adolescenata), sastavlja preporuke za ishranu kod gojazne dece i adolescenata (10). Upoznaje principe prenatalne i postnatalne genetske dijagnostike endokrinoloških bolesnika (5). Učestvuje u radu konzilijuma za dečiju i adolescentnu endokrinologiju i ginekologiju (3 konzilijuma). Obavlja osnovne dijagnostičke testove u endokrinologiji, pregled urina na šećer i aceton, aplikacije insulina klasično i sa injektorom (10 aplikacija), aplikacije glukagona (3 aplikacije), osnove ultrazvučnog pregleda štitnjače, urgentna stanja u endokrinologiji (DKA, hipoglikemija, adrenalna insuficijencija), osnove antropometrijskih merenja (20), procene rasta i razvoja (20), sastavljanje redukcione dijete (20), određivanje stadijuma pubertetskog razvoja (20), vođenje bolesnika sa dijabetes mellitusom i adrenalnom insuficijencijom (po 3 pacijenta).
Na hemato-onkološkom odeljenju ovladava principima dijagnostike i lečenja dece sa krvnim i malignim bolestima, ovladava tehnikama lumbalne punkcije i intratekalne aplikacije lekova, aspiracione biopsije koštane srži.
U genetskom savetovalištu ovladava kliničkim, pravnim i terapeutskim pogledima na genetsko determinisane bolesti sa posebnim akcentom na prenatalnoj dijagnostici bolesti i adekvatnom genetskom savetu.
Na odeljenju dečje psihijatrije i u psihijatrijskoj ambulanti za decu i odrasle ovladava dijagnostikom lečenje i pomoć nad zlostavljanim detetom, detetom sa duševnim i psihosomatskim problemima, socijalnim i pravnim aspektima bolesti. Upoznaje problematiku poremećaja duševnog razvoja uključujući i autistične razvojne probleme, specifične probleme školske dece, vizuelne i auditivne probleme kod dece, hiperkinetske probleme, tikove, poremećaje hranjenja, spavanja, odvajanja, prilagođavanja i stresa, somatoformne i psihotične probleme, specifične za dečiji uzrast, probleme zloupotrebe droge i problemi zavisnosti. Posebno mora razlikovati dete sa problemima u telesnom i duševnom razvoju i uključiti ga u mrežu socijalne i mentalnohigijenske pomoći na terenu.
Četvrta godina specijalizacije
U programu Savetodavnog centra za decu, omladinu i roditelje specijalizant prikuplja znanja o razvojnim problemima, psihosocijalnih i psihijatrijskih razvojnih problema u detinjstvu i mladosti, njihovoj obostranoj međuzavisnosti, kao i mogućnostima za njihovu prevenciju i vrstama dostupne pomoći.
U sklopu socijalne pedijatrije specijalizant se upoznaje sa delovanjem različitih međusektorskim službi, prikuplja veštine za izvođenje ogleda i ocenu kulturnog miljea dece u predškolskim i školskim ustanovama, učestvuje i izvodi predavanja na promociji javnog zdravlja, pristupu zdravstvenim problemima i načinu njihovog rešavanja.
U programu Zavoda za rehabilitaciju invalida upoznaje se sa postupkom pravilnog tretmana invalidnog deteta i vođenjem postupka rehabilitacije.
U ginekološkoj ambulanti za decu i savetovalištu za omladinu specijalizant ovladava specifičnostima ginekološke problematike dece i omladine.
U dispanzeru za predškolsku i školsku decu specijalizant osvaja veštine u vezi kompletnog tretmana različitih problema sa svim starosnim grupama dece i omladine, njihovim roditeljima i starateljima. Promoviše primenu preventivnog pristupa u zaštiti zdravlja, podizanju opšte zdravstvene kulture, komunikaciji i planiranju, izvođenju i oceni različitih preventivnih delatnosti koje za cilj imaju unapređenje zdravlja.
U razvojnom dispanzeru osvaja znanja o tretmanu dece sa posebnim potrebama, upoznaje se sa mogućnostima i vrstama pomoći koje se nude detetu i njegovom staratelju.
U saradnji sa logopedom upoznaje se sa znanjima i postupcima neophodnim za prepoznavanje govornih i razvojnih govornih poremećaja i postupcima psihološkog i logopedskog tretmana, kao i mestu i ulozi pedijatra u zajedničkom timskom radu na otklanjanju ovih problema.
Tabela 4.
Predviđeno trajanje specijalizacije na pojedinim kliničkim odeljenjima, specijalizovanim ustanovama i dispanzerima na 4. godini specijalizacije | |
Dispanzersko usmerenje (meseci) |
|
Postdiplomski kurs zdravstvene nege dece i omladine sa kursom toksikologije | 3 |
Savetodavni centar za decu, omladinu i roditelje (Soc. Služba) | 0,5 |
Socijalna pedijatrija | 1,0 |
Zavod za Protetiku-dečje odeljenje | 0,5 |
Ginekološka ambulanta za decu | 0,5 |
Ginekološka ambulanta za omladinu | 0,5 |
Dispanzer za predškolsku decu* | 1,0 |
Dispanzer za školsku decu i omladinu* | 1,0 |
Razvojna ambulanta | 1,0 |
Logoped | 0,5 |
Klinička pedijatrija | 2,5 |
Ukupno | 2 |
*U okviru specijalizacije u dispanzeru specijalizant osvaja znanja sa područja javnog zdravlja dece i omladine. Ovladava znanjima o naučno-razvojnom delu, strategiji promocije javnog zdravlja, zdravstveno-razvojnom delu o komunikaciji, planiranju, izvođenju i ocenjivanju učinjenih preventivnih delatnosti. Ovladava znanjem o delovanju različitih uticaja na zdravlje i zdravstvenu kulturu dece i omladine, kao i o specifičnostima organizacije zdravstvene službe dece i omladine.
Oblasti užeg usavršavanja u Pedijatriji
Posle obavljenog petogodišnjeg staža i položenog specijalističkog ispita, kandidat se može opredeliti i za uža usavršavanja u sledećim oblastima Pedijatrije:
1. Endokrinologija, metabolizam i genetika
2. Gastroenterohepatologija sa ishranom
3. Hematoonkologija
4. Imunologija sa reumatologijom
5. Infektologija u pedijatriji
6. Nefrologija
7. Neonatologija
8. Neurologija
9. Pulmologija sa alergologijom
10. Kardiologija
11. Urgentna i intenzivna terapija
Program specijalizacije Pedijatrije po oblastima i veštinama
Oblast: (AL) Alergologija-klinika/institut
Veština: (116) Alergološka obrada bolesnika
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 10
Veština: (117) Osnovni dijagnostički testovi u alergologiji
Gleda: 15 Asistira: 5
Veština: (118) Izrada kožnih proba
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Oblast: (DH) Dečja hirurgija i rehabilitacija-klinika/institut
Veština: (130) Akutni abdomen
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (131) Uklještena ingvinalna kila
Gleda: 10
Veština: (132) Obrada rane
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (133) Antitetanusna zaštita
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 10
Veština: (134) Gastrostomija/indikacije/
Gleda: 3
Veština: (135) Urođene anomalije gastrointestinalnog trakta, dijafragmalna hernija
Gleda: 10
Veština: (136) Torzija testisa
Gleda: 3
Veština: (137) Spina bifida
Gleda: 5
Veština: (138) Hidrocefalus
Gleda: 5
Veština: (139) Kraniostenoze
Gleda: 2
Veština: (140) Povreda lobanje
Gleda: 3
Veština: (141) Epiduralni i subduralni hematom
Gleda: 3
Veština: (142) Invaginacije
Gleda: 5
Veština: (143) Kolostomija
Gleda: 3
Veština: (144) Drenaža torakalne duplje
Gleda: 3
Veština: (145) Rascep usne
Gleda: 3
Veština: (146) Hemangiomi, limfangiomi, nevusi, dermoidne ciste
Gleda: 5
Veština: (147) Tretman opekotina
Gleda: 5
Veština: (148) Punkcija perikarda
Gleda: 3
Veština: (149) Pregled kukova
Gleda: 20 Asistira: 20 Izvodi: 20
Veština: (150) Principi rehabilitacije nacescih kongenitalnih malformacija
Gleda: 5
Veština: (151) Principi rehabilitacije dece sa cerebralnom paralizom
Gleda: 5
Veština: (152) Principi rehabilitacije dece sa poremećajem razvoja
Gleda: 5
Veština: (153) Principi rehabilitacije dece sa reumatskim oboljenjima
Gleda: 5
Veština: (154) Principi rehabilitacije dece nakon različitih povreda
Gleda: 10
Veština: (155) Elektrostimulacija i primena parafina
Gleda: 5
Oblast: (DI) Dispanzer
Veština: (156) Opšti ambulantni pedijatrijski pregled
Gleda: 50 Asistira: 50 Izvodi: 50
Veština: (157) Principi sprovođenja osnovnih preventivnih mera
Gleda: 20 Asistira: 20
Veština: (158) Zdravstveno prosvećivanje
Gleda: 20
Veština: (159) Princip rada u patronažnoj službi
Gleda: 10
Veština: (160) Sprovođenje imunizacije
Gleda: 30
Oblast: (DN) Dvosemestralna nastava (9m 0d)
Veština: (1) Dvosemestralna nastava
Oblast: (DS) Preventivna i dečja stomatologija
Veština: (180) Denticija i poremećaji denticije
Gleda: 10
Veština: (181) Prevencija oboljenja zuba i usne duplje
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (182) Nega zuba
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (183) Najčešća oboljenja usne duplje i zuba u dece
Gleda: 10 Asistira: 5
Oblast: (DV) Dermatovenerologija
Veština: (176) Obrada bolesnika sa dermatouom
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (177) Osnovni laboratorijski testovi u dermatovenerologiji
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (178) Osnovni terapijski principi dermatoza
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (179) Uzimanje materijala za pregled
Gleda: 10 Asistira: 5
Oblast: (EN) Endokrinologija-klinika/institut
Veština: (62) Specifičnosti anamneze u dečjoj endokrinologiji
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Veština: (63) Endokrinološka obrada bolesnika
Gleda: 10 Asistira: 20
Veština: (64) Osnovni dijagnostički testovi u endokrinologiji
Gleda: 10 Asistira: 20
Veština: (65) Pregled urina na šećer i aceton
Gleda: 10 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (66) Farmakološki testovi određivanja hormona rasta
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (67) Vođenje bolesnika sa diabetes mellitusom
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (68) Vođenje bolesnika sa adrenalnom insuficijencijom
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (69) Urgentna stanja u endokrinologiji/ketoacidoza, hipoglikemija, adrenalna insuficijencija/
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (70) Određivanju stadijuma puberteta po Tanneru
Gleda: 5 Asistira: 10 Izvodi: 10
Veština: (71) Savetovalište za dijabetičare, dnevna bolnica
Gleda: 20 Asistira: 20
Oblast: (GE) Genetika-klinika/institut
Veština: (126) Upoznavanje sa radom genetskog savetovališta
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (127) Tehnike za izradu kariotipa/indikacije, principi/
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (128) Pregled Barovog tela/indikacije, principi/
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (129) Izrada rodoslovnog stabla
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Oblast: (GH) Gastroenterologija i hepatologija-klinika/institut
Veština: (41) Gastrična tubaza i aspiracija želudačnog sadržaja
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (42) Plasiranje nazogastrične sonde u stanjima opstrukcije i u cilju ishrane
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (43) Plasiranje nazogastrične sonde u cilju dobijanja duodenalnog soka/Gardia, enzimi, ishrana/
Gleda: 10
Veština: (44) Biopsija tankog creva
Gleda: 10
Veština: (45) Rektalni tuše, rektoskopija, biopsija sluznice rektuma
Gleda: 10
Veština: (46) Plasiranje rektalnog katetera
Gleda: 10 Asistira: 5 Izvodi: 5
Veština: (47) Određivanje pH stolice
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (48) Dokazivanje reduktivnih supstanci u stolici /Clini test/
Gleda: 10
Veština: (49) Doziranje lekova u hepatičnoj insuficijenciji
Gleda: 5
Veština: (50) Upoznavanje osnovnih testova za procenu funkcije jetre
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (51) Ultrazvučna dijagnostika bolesti GITa i jetre
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (52) Scintigrafija GITa i jetre/indikacije, tumačenje/
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (53) Biopsija jetre/indikacija, tehnika, tumačenje nalaza/
Gleda: 10
Veština: (54) Endoskopija/ezofagoskopija, gastroduodenoskopija, kolonoskopija/
Gleda: 10
Oblast: (HO) Hematologija i onkologija-klinika/institut
Veština: (55) Hematološka obrada bolesnika
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 20
Veština: (56) Punkcija kostne srži
Gleda: 10
Veština: (57) Citološki pregled likvora
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (58) Lokalna hemostaza
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (59) Primena krvi i krvnih derivata
Gleda: 15 Asistira: 10
Veština: (60) Upoznavanje sa protokolima za terapiju malignih bolesti
Gleda: 20
Veština: (61) Intenzivna nega hematoloških bolesnika
Gleda: 10 Asistira: 5 Izvodi: 5
Oblast: (IB) Infektivne bolesti
Veština: (172) Specifičnosti anamneze infektivnih bolesti
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 20
Veština: (173) Pristup i principi nege infektivnog bolesnika
Gleda: 20
Veština: (174) Upoznavanje sa najčešćim infektivnim oboljenjima dece
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (175) Osipne groznice
Gleda: 10 Asistira: 10
Oblast: (KA) Kardiologija – klinika/institut
Veština: (30) Specifičnosti anamneze u kardiologiji
Izvodi: 30
Veština: (31) Specifičnost pregleda u dečjoj kardiologiji
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 20
Veština: (32) EKG/tehnika izvođenja, tumačenje nalaza/
Gleda: 10 Asistira: 5 Izvodi: 5
Veština: (33) Holter EKG/indikacije, tehnika/
Gleda: 5
Veština: (34) Ultrazvučna dijagnostika srčanih mana
Gleda: 20
Veština: (35) Prenatalna ultrazvučna dijagnostika srčanih mana
Gleda: 10
Veština: (36) RTG srca/tumačenje nalaza/
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (37) Kateterizacija i angiografija srca i krvnih sudova/indikacije
Veština: (38) Interventna kardiologija
Gleda: 5
Veština: (39) Elektrokonverzija/indikacije, principi/
Gleda: 3
Veština: (40) Ergometrija/indikacije, principi/
Gleda: 3
Oblast: (NE) Neurologija-klinika/institut
Veština: (72) Specifičnosti anamneze u dečjoj neurologiji
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Veština: (73) Neurološki pregled dece
Gleda: 10 Asistira: 5 Izvodi: 20
Veština: (74) EEG i aktivacione tehnike
Gleda: 5 Asistira: 2
Veština: (75) Elektromiografija/indikacije, principi/
Gleda: 5
Veština: (76) Evocirani potencijali/VEP, AVP, SEP/
Gleda: 5
Veština: (77) Prostigminski test
Gleda: 3
Veština: (78) Biopsija mišića i nerava
Gleda: 3
Veština: (79) EHO mozga
Gleda: 10
Veština: (80) RTG glave/indikacije, tumačenje/
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (81) CT glave/indikacije, tumačenje/
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (82) NMR/indikacije, tumačenje/
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (83) Screening urina na metaboličke poremećaje
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (84) Lumbalna punkcija, pregled sedimenta likvora
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Veština: (85) Tumačenje nivoa antiepileptika u krvi
Gleda: 10
Veština: (86) Procena dubine kome
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Oblast: (NF) Nefrologija-klinika/institut
Veština: (87) Specifičnosti anamneze u dečjoj nefrologiji
Izvodi: 20
Veština: (88) Specifičnosti pregleda u dečjoj nefrologiji
Gleda: 10 Asistira: 5 Izvodi: 20
Veština: (89) Uzimanje urina za bakteriološki pregled
Gleda: 10 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (90) Uzimanje brisa sa spoljnih genitalija
Gleda: 10 Asistira: 5 Izvodi: 3
Veština: (91) Pregled urina test trakom
Gleda: 10 Izvodi: 10
Veština: (92) Određivanje pH, specifične težine i belančevina urina
Gleda: 20 Asistira: 5 Izvodi: 20
Veština: (93) Pregled sedimenta urina
Gleda: 20 Izvodi: 20
Veština: (94) Merenje TA kod dece
Gleda: 10 Izvodi: 30
Veština: (95) Ambulantni holter TA/indikacije, principi/
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (96) Suprapubična punkcija mokraćne bešike
Gleda: 3 Asistira: 1
Veština: (97) Venski kateteri/indikacije, nega/
Gleda: 3
Veština: (98) Procena rasta i razvoja bubrežnih bolesnika
Gleda: 10 Asistira: 5 Izvodi: 20
Veština: (99) Procena koštane starosti kod renalne osteodistrofije
Gleda: 5 Izvodi: 10
Veština: (100) Dijetetski principi ishrane bubrežnih bolesnika
Gleda: 5
Veština: (101) RTG ispitivanja bubrega i urotrakta/indikacije, tumačenje/
Gleda: 20 Asistira: 20
Veština: (102) EHO bubrega i urotrakta/tumačenje/
Gleda: 10 Asistira: 5 Izvodi: 5
Veština: (103) Priprema bolesnika za RTG ispitivanje
Gleda: 5
Veština: (104) Upoznavanje sa indikacijama za nefrostomiju
Gleda: 3
Veština: (105) Scintigrafija bubrega/indikacije, tumačenje/
Gleda: 3
Veština: (106) Urodinamsko ispitivanje/principi/
Gleda: 3
Veština: (107) Upoznavanje sa principima dijalize/peritonealna, CAPD, hemodijaliza/
Gleda: 10
Veština: (108) Upoznavanje sa principima plazmafereze
Gleda: 3
Veština: (109) Doziranje lekova u bubrežnoj insuficijenciji
Gleda: 5
Veština: (110) Testovi opterećenja/kalcijumom, bikarbonatima, amonijum hloridom
Gleda: 3
Veština: (111) Proba koncentracije urina
Gleda: 3
Veština: (112) Kaptoprilski test
Gleda: 2 Izvodi: 2
Veština: (113) Tehnika skupljanja urina
Gleda: 5
Veština: (114) Izračunavanje stepena glomerulske filtracije
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 3
Veština: (115) Formule za procenu tubulskih funkcija
Gleda: 3 Asistira: 5 Izvodi: 5
Oblast: (NN) Neonatologija-klinika/institut
Veština: (119) Specifičnosti neonatološke anamneze
Gleda: 5 Asistira: 10 Izvodi: 20
Veština: (120) Pregled novorođenčeta
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Veština: (121) Primena fototerapije
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (122) Eksangvinotransfuzija/indikacije, principi/
Gleda: 3 Asistira: 3
Veština: (123) Kardiopulmonalna reanimacija novorođenčeta
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (124) Obrada pupčane rane
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (125) Obrada kože sa piogenim lezijama
Gleda: 5 Asistira: 5
Oblast: (OF) Oftalmologija
Veština: (167) Oftalmološka anamneza
Gleda: 10
Veština: (168) Opšti oftalmološki pregled i pregled očnog dna
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (169) Određivanje oštrine vida, konvergencije
Gleda: 10
Veština: (170) Merenje ugla razrokosti
Gleda: 5
Veština: (171) Propisivanje naočara
Gleda: 10
Oblast: (OR) Otorinolaringologija
Veština: (161) Otoskopija, rinoskopija, laringoskopija
Gleda: 15
Veština: (162) Pregled zvučnom viljuškom
Gleda: 10
Veština: (163) Paracenteza, implantacija cevčica/indikacije, principi/
Gleda: 5
Veština: (164) Hemostaza epistakse
Gleda: 10
Veština: (165) Indikacije za adenoidektomiju i tonzilektomiju
Gleda: 20
Veština: (166) Traheostomija/indikacije, principi/
Gleda: 5
Oblast: (PE) Pedijatrija-klinika/institut
Veština: (1) Uzimanje anamneze
Gleda: 20 Asistira: 20 Izvodi: 150
Veština: (2) Opšti klinički pedijatrijski pregled
Gleda: 20 Asistira: 20 Izvodi: 100
Veština: (3) Priprema deteta za pregled
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (4) Procena rasta i razvoja dece, grafikon rasta
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 50
Veština: (5) Uzimanje materijala za bakteriološki pregled
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Veština: (6) Uzimanje kapilarne krvi za krvnu sliku i gasne analize
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Veština: (7) Pregled razmaza periferne krvi
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 10
Veština: (8) Intravenska punkcija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Veština: (9) Priprema i davanje leka
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 20
Veština: (10) Nega usne duplje
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Veština: (11) Analiza i tumačenje osnovnih RTG ispitivanja
Gleda: 50 Izvodi: 20
Veština: (12) Osnovna scintigrafska ispitivanja dece
Gleda: 15 Asistira: 5
Veština: (13) Upoznavanje sa ultrazvučnim ispitivanjima u pedijatriji
Gleda: 50 Asistira: 10
Veština: (14) Tumačenje gasnih analiza
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 10
Oblast: PU) Pulmologija-klinika/institut
Veština: (24) Specifičnosti anamneze u dečjoj pulmologiji
Izvodi: 30
Veština: (25) Specifičnosti pregleda u dečjoj pulmologiji
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 20
Veština: (26) Obrada i praćenje pulmoloških bolesnika
Gleda: 10 Asistira: 20
Veština: (27) Osnovni dijagnostički testovi u pulmologiji
Gleda: 10 Asistira: 10
Veština: (28) Funkcionalno ispitivanje pluća
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (29) Punkcija pleure
Gleda: 5 Asistira: 2
Oblast: (UP) Urgentna pedijatrija-klinika/institut
Veština: (15) Priprema seta za reanimaciju
Gleda: 10 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (16) Intubacija
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (17) Oksigenoterapija
Gleda: 20 Asistira: 10
Veština: (18) Osnovni principi mehaničke ventilacije
Gleda: 10 Asistira: 5
Veština: (19) Kateterizacija mokraćne bešike
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Veština: (20) Reanimacija komatoznih bolesnika
Gleda: 5
Veština: (21) Zbrinjavanje trovanja
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (22) Terapija status epilepticusa
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (23) Terapija status astmaticusa
Gleda: 5 Asistira: 5
5. Neurologija
četiri godine (48 meseci)
Trajanje specijalizacije
1.1. Trajanje celokupne specijalizacije iz Neurologije: 48 meseci (4 godine).
1.2. Klinička neurologija obuhvata 38 meseci.
Klinička neurologija obuhvata 38 meseci
Ovaj period obuhvata boravak od po 4 meseca i edukaciju na 7 kliničkih odeljenja Instituta za neurologiju i Institutu za neurologiju i psihijatriju razvojnog doba:
a) odeljenju za kognitivne poremećaje i posttraumatska stanja – 4 meseca
b) odeljenju za cerebrovaskularne poremećaje i primarne glavobolje – 4 meseca
c) odeljenju za neuromišićne bolesti – 4 meseca
d) odeljenju za poremećaje pokreta i degenerativne bolesti – 4 meseca
e) odeljenju za demijelinizacione bolesti – 4 meseca
f) odeljenju za epilepsije – 4 meseca
g) odeljenju za urgentnu neurologiju – 4 meseca
h) Institutu za neurologiju i psihijatriju razvojnog doba – 4 meseca
kao i boravak i edukaciju u trajanju od 4 meseca u institutima za adultnu psihijatriju i 2 meseca u klinici za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu u Beogradu.
Preostalih 10 meseci se raspoređuje na sledeći način:
Neurohirurgija – 1 mesec
Infektivne bolesti – 1 mesec
Interna medicine – 2 meseca
Neurooftalmologija – 1 mesec
Neurootologija – 1 mesec
Neurogenetika – 1 mesec
Neurofiziologija – 1 mesec
Neuropatologija – 1 mesec
Neurovizuelizacione metode – 1 mesec
U ovom periodu predviđeno je da kandidati dobiju edukaciju (trening) iz subspecijalističkih oblasti: neurofiziologije, neuropatologije i neurovizuelizacionih dijagnostičkih metoda.
Neobavezna je ali se preporučuje edukacija (trening) iz subspecijalističkih oblasti:
a) neurofiziologije;
b) neurosonologije;
c) neurovizuelizacionih metoda;
d) neurooftalmologije;
e) neurootologije;
f) neurapatologije;
g) upoznavanje sa najčešćim epileptičkim sindromom i neepileptičkim paroksizmalnim poremećajima u detinjstvu, njihovo kliničko prepoznavanje i lečenje.
h) upoznavanje sa progresivnim degenerativnim bolestima dečijeg doba
i) osnovna znanja o najčešćim bihevioralnim poremećajima u detinjstvu: autizmu, hiperaktivnosti, obsesivno-kompulzivnim fenomenima, deficitu pažnje, itd.
j) neurohemije;
k) neurorehabilitacije;
l) neuropsihologije;
lj) neuroimunologije,
m) kao i neuroloških aspekata interne medicine, trudnoće i intenzivne nege.
Posebni edukacioni kursevi iz:
neuroanatomije,
neurohemije,
neurofarmakologije,
neuroimunologije,
neurogenetike,
u trajanju do 200 časova (do 5 nedelja sa punim radnim vremenom od 8 h).
Provera znanja
Posle obavljenog staža iz svakog od pojedinih nastavnih oblasti specijalizanti polažu Kolokvijume. Predviđeno je polaganje 8 kolokvijuma:
1. Kognitivni poremećaji i posttraumatska stanja
2. Cerebrovaskularni poremećaji i primarne glavobolje
3. Neuromišićne bolesti
4. Poremećaji pokreta i degenerativne bolesti
5. Demijelinizacione bolesti
6. Epilepsije
7. Urgentna neurologija
8. Neurologija i psihijatrija razvojnog doba
Redosled specijalizacije
Ne zahteva se obavezni redosled specijalizacije, ali je poželjno da se prioritet da kliničkoj neurologiji.
Ciljevi specijalističke edukacije
Generalni cilj dobro dizajnirane specijalističke edukacije iz neurologije jeste dobar, kompetentan opšti neurolog sa poznavanjem svih neophodnih osobina i sposobnošću da korektno proceni, dijagnostikuje i adekvatno leči pacijenta od širokog spektra neuroloških oboljenja.
Te veštine uključuju:
1) poznavanje anatomije, fiziologije i biohemije nervnog sistema;
2) razumevanje i korektna primena specifičnih neuroradioloških, neurofizioloških i drugih pomoćnih dijagnostičkih neuroloških procedura;
3) savremeno naučno lečenje neuroloških bolesti u skladu sa medicinom zasnovanom na dokazima;
4) primenu ovih veština na nivou neurološkog odeljenja, ambulantnog rada, urgentne neurološke ambulante kao i intenzivne nege.
Najzad, dobro edukovani specijalista neurolog treba da komunicira taktično, simpatetički i u skladu sa etičkim principima kako sa pacijentima njihovom porodicom, tako i kolegama i drugim profesionalnim profilima u zdravstvu.
Specifične veštine i specijalističko znanje iz Neurologije
IV.1 Prepoznavanje glavnih simptoma i velikih sindroma iz oblasti:
glavobolje, bola, kognitivnih funkcija, spavanja, stanja izmenjene svesti i demencije, patologije kranijalnih nerava, oblasti hemisferne, cerebelarne i spinalne patologije likvora i njegovih poremećaja, cerebrovaskularnih bolesti, poremećaja pokreta, autonomnih funkcija, uro-neurologije, neuromišićnih bolesti, demijelinizacionih bolesti, paroksizmalnih poremećaja, neuroendokrinologije, oblasti intoksikacija, sindroma nutricione deficijencije, neuro-infekcija, neuroonkologije neurotraumatologije.
Neophodan stepen poznavanja specifičnih neuroloških veština
Neurofiziologija
a) Osnovni koncept, ograničenja, tehnički problemi, fiziološki nalazi u različitim životnim dobima,
b) EEG snimanje i interpretacija, upoznavanje sa tehnikom video EEG, telemetrijom, polisomnografijom i multiplim latencama spavanja, dubinom registrovanja i kortikalnim mapiranjem,
c) Upoznavanje sa testovima nervne sprovodljivosti,
d) Elektromiografija i drugi testovi za ispitivanje neuromišićnog integriteta,
e) Evocirani potencijali,
f) Magnetna stimulacija,
g) Elektroretingrafija.
Neurovizuelizacione tehnike
a) Osnovni principi, tehničko izvođenje, dometi i ograničenja u neuroradiologiji,
b) Indikacije, rizičnost pojedinih metoda, cena,
c) Radiološka i vaskularna anatomija,
d) CT, MRI, SPECT i PET skeniranje – upoznavanje sa osnovnim postavkama,
e) Digitalna, MR i CT angiografija,
f) Ekstra – i transkranijalni Dopler/ Duplex,
g) Interventna neuroradiologija.
Neuropatologija
a) makroskopska i mikroskopska patologija,
b) principi bojenja i osnovi različitih tehnika, uključujući i imunocitohemiju,
c) principi elektronske mikroskopije,
d) najznačajnije patološke abnormalnosti mozga, kičmene moždine, perifernih nerava i mišića, uključujući inflamatorne, infektivne, prionske, neoplastične, vaskularne i degenerativne bolesti,
e) dometi i ograničenja metode,
f) osnovi forenzičke neuropatologije.
Dečija neurologija
a) Upoznavanje sa osnovnim normalnim i abnormalnim razvojem deteta,
b) Upoznavanje sa širokim spektrom neuroloških bolesti koje počinju u detinjstvu i traju i u adultnom periodu, sa ciljem da se obezbedi što bolja neurološka nega i praćenje ovakvih pacijenata u ranom adultno periodu,
c) Poznavanje iz dečije neurologije mora da obuhvati najčešće oblike cerebralne paralize, kliničku prezentaciju i lečenje.
Psihijatrija
a) Ovladavanje osnovima procene psihijatrijske simptomatologije,
b) Ovladavanje veštinom prepoznavanja najčešćih akutnih i hroničnih psihijatrijskih sindroma, posebno onih povezanih sa prekomernom upotrebom alkohola, demencijom, epilepsijom i konfuznim stanjima,
c) Upoznavanje sa principima primene najčešćih psihoaktivnih lekova, indikacijama, kontraindikacijama i neželjenim efektima.
Neuropsihologija
Kandidati treba da se upoznaju sa osnovama kliničke procene kognitivnih funkcija. Tu spada i sposobnost interpretacije sofisticiranijih neuropsiholoških testova.
Neurohirurgija
Kandidati treba da se osposobe za prepoznavanje neurohirurške lečive patotogije, kao i sa indikacijama, mogućnostima i ograničenjima neurohirurgije.
Potrebno je da budu upoznati sa:
a) glavnim principima akutnog lečenja povreda glave i kičmene moždine, intrakranijalnim hematomima, subarahnoidnom hemoragijom, moždanim apscesima, moždanim tumorima i stanjima akutne intrakranijalne hipertenzije;
b) sa postupcima sa akutnim i hroničnim kompresivnim spinalnim sindromom;
c) indikacijama za biopsiju centralnog i perifernog nervnog sistema.
Neurološke supspecijalističke oblasti
Neurooftalmologija
Primena i interpretacija najčešćih neurooftalmoloških pregleda.
Neurootologija
Upoznavanje sa odgovarajućim testovima za procenu sluha i ravnoteže i dijagnostičko-terapijskim pristupom sa pacijentom koji ima vrtoglavicu.
Neurogenetika
Upoznavanje sa principima neurogenetike, njenim tehnikama i terminologijom. Upoznavanje sa najčešćim naslednim neurološkim oboljenjima uključujući Hantingtonovu horeju, hereditarne ataksije, neuropatije, Parkinsonovu bolest, demencije, neurofibromatozu i druge neurokutane sindrome, mitohondrijalne poremećaje, gensku terapiju i genetsko savetovanje.
Neurofarmakologija
Upoznavanje sa osnovima kliničke neurofarmakologije, farmakokinetikom, interakcijama, neurotransmiterima.
Neuroimunologija
Savladavanje osnova imunologije, bolesti vezivnih tkiva, antifosfolipidnih sindroma, sarkoidoze, primene steroida, imunosupresiva, imunoglobulina, interferona i plazmafereze.
Neurohemija
Savladavanje veštine izvođenja i interpretacije testova za ispitivanje likvora i drugih supstancija relevantnih za nervni sistem.
Neurološka intenzivna nega
Ovladavanje osnovnim veštinama neophodnim za dijagnostikovanje, monitoring i lečenje pacijenata u jedinicama intenzivne nege.
Savladavanje osnovnih znanja iz intenzivne nege i njene primene u neurologiji (održavanje prohodnosti disajnih puteva, respiracije, gutanja, aspiracije i kardiovaskularne potpore).
Upoznavanje sa principima veštačke ishrane i mogućim problemima kao što su sindrom Wernicke ili critical care neurapatije.
Upoznavanje sa osnovnim psihološkim potrebama i problemima pacijenata u jedinici intenzivne nege.
Kandidati moraju naučiti da vešto i empatički rešavaju pitanja moždane smrti, donacije organa, kao i da taktično i strpljivo komuniciraju sa rodbinom mogućeg donatora.
Infektivne bolesti
Kandidati treba da savladaju osnovne principe dijagnostike i lečenja pacijenata sa bolestima centralnog i perifernog nervnog sistema prouzrokovanih infektivnim bolestima. Naročito je važno da steknu iskustva sa akutnim i hroničnim meningitisom, moždanim abscesom i subduralnim enpijemom, encefalitisom, HIV, sifilisom, Lajmskom bolešću, poliomijelitisom i tropskim bolestima.
Interna medicina
Ovladavanje poznavanjem lečenja specifičnih neuroloških komplikacija sistemskih bolesti.
Upoznavanje i lečenje specifičnih neuroloških problema koji mogu nastati kod trudnica ili pacijentkinja koje koriste oralnu kontracepciju, kao i upoznavanje sa uticajem koje trudnoća i primena oralnih kontraceptiva mogu imati na neurološke bolesti i terapiju.
6. Psihijatrija
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije
Specijalizacija Psihijatrije je obrazovni i vaspitni proces tokom kojeg specijalizant stiče ona teorijska i praktična znanja iz oblasti psihijatrije, koja ga osposobljavaju za samostalno zbrinjavanje većine bolesnika sa akutnim i hroničnim psihijatrijskim poremećajima i oboljenjima. Zbrinjavanje podrazumeva dijagnostiku, lečenje, rehabilitaciju i prevenciju bolesti.
Trajanje i struktura specijalizacije
Program specijalizacije iz psihijatrije 4 godine
Specijalizacija iz oblasti psihijatrije uključuje:
a) osnovni program u trajanju od 30 meseci i
b) nakon javne odbrane pismenog specijalističkog rada nastavlja se program specijalizacije u trajanju od 18 meseci.
Određeni deo specijalističkog staža može se obavljati u različitim institucijama koje su, na republičkom nivou, određene od strane Ministarstva za zdravlje. Ove institucije raspolažu potrebnim stručnim, tehničkim i kadrovskim potencijalima i obavezno imaju jedno stručno lice koje vodi brigu o specijalizantima.
Glavni deo specijalističkog staža obavlja se u nastavnim bazama Medicinskog fakulteta.
Provera znanja
Svaki specijalizant ima specijalistički indeks kao identifikacioni dokument i dnevnik rada u koji se upisuju svi izvršeni postupci i drugi rezultati kao i svoji stručni, pedagoški i istraživački doprinosi.
Tekuća provera znanja
1. U okviru pojedinačne obrazovne jedinice – odeljenja, mora biti izveden najmanje jedan prikaz bolesnika.
2. Radi omogućavanja odgovarajućeg kvaliteta specijalizacije, proverava se stečeno znanje i sposobnosti specijalizanata kroz trajni nadzor i kolokvijume.
Kolokvijumi se izvode po završenoj edukaciji na pojedinim odeljenjima.
U toku specijalizacije polaže se do šest kolokvijuma i to:
Obavezni:
1. Psihijatrijska propedevtika – Medicinska psihologija, psihopatologija i fenomenologija,
2. Psihotični poremećaji,
3. Nepsihotični poremećaji,
4. Psihoterapije,
5. Biološke terapijske metode.
Po izboru:
1. Razvojna psihijatrija,
2. Forenzička psihijatrija,
3. Psihogerijatrija,
4. Bolesti zavisnosti,
5. Konsultativna psihijatrija.
Program specijalizacije
Vremenski i sadržajni okvir izvođenja pojedinih delova specijalizacije
a) Osnovni program
Osnovni program | Trajanje (u mesecima) |
Urgentna psihijatrija | 3 |
10 | |
Stacionarna psihijatrija | 4 |
4 | |
Produženo psihijatrijsko lečenje i rehabilitacija | 3 |
Lečenje zavisnosti | 3 |
Krizne intervencije | 3 |
Konsultativna psihijatrija | |
Gerijatrijska psihijatrija | |
Ukupno | 30 meseci |
Posle treće godine specijalizacije javno se brani pismeni specijalistički rad pred tročlanom komisijom – glavni mentor kandidata nije član ove komisije.
b) Nastavak programa
Nastavak programa | Trajanje (u mesecima) |
Forenzička psihijatrija | 1 |
Razvojna psihijatrija | 3 |
Ambulantni psihijatrijski tretman | 3 |
Psihoterapija | 3 |
Neurologija | 4 |
Ambulantna interna medicina | 2 |
Stacionarna interna medicina | 2 |
Ukupno | 18 meseci |
Standardi u edukaciji
1. Najmanje 80 pacijenata obrađenih dijagnostički, etiopatogenetski, prognostički i terapijski
2. 20 slučajeva psihoterapije sa supervizijom
3. 10 slučajeva sa programom psihijatrijske rehabilitacije
4. 20 slučajeva konsultativne psihijatrije
5. 20 dežurstava u urgentnoj ili stacionarnoj psihijatriji
6. 40 slučajeva obrađenih psihometrijski i skalama procene
7. Izrada najmanje jednog stručnog rada / seminarskog rada
8. Upoznavanje sa forenzičkom psihijatrijom
Tokom specijalizacije potrebno je usavršavanje u okviru 3 od navedenih oblasti: psihofarmakoterapija, psihijatrijska rehabilitacija, forenzička psihijatrija, bolesti zavisnosti, konsultativna psihijatrija, psihijatrija u gerijatriji, adolescentna psihijatrija i medicinska psihologija. Usavršavanje se potvrđuje potpisom mentora za datu oblast.
Godišnji odmor je određen zakonom i specijalizant ga može koristiti u dogovoru sa glavnim i neposrednim mentorom.
Obim znanja i veština koje specijalizant mora savladati do kraja specijalizacije
– Specijalizant upoznaje teorijske osnove struke i stiče znanja iz različitih područja psihijatrije: shizofrenija i drugi psihotični poremećaji, afektivni poremećaji, anksiozni poremećaji, somatoformni poremećaji, demencije i drugi kognitivni poremećaji, disocijativna stanja, seksualni poremećaji i poremećaji seksualnog identiteta, poremećaji ishrane, poremećaji spavanja, razvojni poremećaji, poremećaji kontrole impulsa, poremećaji prilagođavanja i reakcije stresa, poremećaji ličnosti, poremećaji povezani sa upotrebom različitih supstanci, kao i zavisnost i zloupotreba supstanci, psihički poremećaji kao posledica opšteg somatskog stanja, urgentna stanja u psihijatriji, epilepsije i granična neurološka stanja, oblast preventive i mentalne higijene;
– Specijalizant ovladava tehnikom psihijatrijskog intervjua i dijagnostičkim tehnikama, diferencijalno-dijagnostičkim postupcima iz oblasti psihijatrije i iz drugih srodnih oblasti (neurologija, oftalmologija, otorinolaringologija, interna medicina, odnosno pedijatrija);
Specijalizant će obaviti najmanje:
130 usmenih psihijatrijskih anamneza
20 neuroloških dijagnostičkih obrada odraslih
20 internističkih dijagnostičkih obrada odraslih
10 psihijatrijskih dijagnostičkih obrada dece i mladih
– Specijalizant se upoznaje sa metodologijom rada kliničkih psihologa, njihovih dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Planira se konsultacija sa kliničkim psihologom u vezi najmanje 30 slučajeva;
– Specijalizant ovladava tehnikom korišćenja rezultata određenih neurofizioloških pregleda, neuropsiholoških ispitivanja i testiranja, elektroencefalografije, odgovarajućih rendgenskih, nuklearno-medicinskih i magnetno-rezonantnih pregleda, kao i laboratorijskih analiza;
– Specijalizant obavlja 20 konsultacija sa odgovarajućim specijalistom i u okviru konsultativne psihijatrije;
– Specijalizant se osposobljava da vlada tehnikama biološke terapije;
– Specijalizant se upoznaje sa tehnikama psihoterapije: individualne, porodične i grupne. Pri tome obrađuje 20 slučajeva odabranom psihoterapijskom metodom, uz superviziju;
– Specijalizant se osposobljava da koristi tehnike sociodinamike i socioterapije, osposobljava se za aktivno učestvovanje u radu terapijskih zajednica, grupa u klubovima (npr. lečenih alkoholičara) i sl.;
– Specijalizant se upoznaje sa metodologijom istraživačkog rada u psihijatriji. Izrađuje najmanje jedan stručni/seminarski rad;
– Specijalizant se osposobljava da prenese potrebna psihijatrijska znanja drugim članovima stručne grupe;
– Specijalizant predstavlja i učestvuje u diskusiji najmanje 20 slučajeva na vizitama ili seminarima;
– Specijalizant se osposobljava da integriše i praktično upotrebi usvojena znanja i veštine i da se osposobi za učestvovanje u timskom radu.
– Specijalizant se osposobljava za psihijatrijska veštačenja i upoznaje zakon o duševnom zdravlju.
Detaljniji sadržaj pojedinih delova specijalizacije
Stacionarna psihijatrija
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– iz osnova psihijatrije (psihopatologija, fenomenologija), sa klasičnim psihijatrijskim intervjuom i sa kreiranjem psihijatrijskog statusa i rezimea,
– iz dijagnostičkih postupaka i kliničkih psiholoških znanja, kao i iz diferencijalno dijagnostičkih postupaka, koji se odnose na granične medicinske oblasti,
– o osnovnoj organizaciji i šemi bolničkog lečenja psihičkih poremećaja, sa uključivanjem u timski rad, saradnjom sa rodbinom i drugim značajnim osobama iz okoline bolesnika, kao i sa seminarima i prikazima slučajeva,
– sa osnovama i specifičnostima psihofarmakoterapije i njenim biološkim osnovama,
– upoznaje se i sa drugim pomoćnim dijagnostičkim ili dodatnim biološkim terapijskim metodama.
Urgentna psihijatrija
Specijalizant usvaja osnovna i specijalna znanja iz urgentne terapije na odeljenjima gde se takva terapija primenjuje:
– iz načela i praktičnog izvođenja hospitalizacije psihijatrijskog bolesnika (kao i sa zakonskim odredbama u vezi hospitalizacije i lečenja protiv volje bolesnika),
– iz dijagnostičkih postupaka i kliničkih veština koja se odnose na urgentna stanja u psihijatriji, kao i iz diferencijalno dijagnostičkih postupaka, koji se odnose na granična stanja sa drugim medicinskim disciplinama,
– sa osnovnom organizacijom i šemom akutnog i intenzivnog bolničkog lečenja psihičkih poremećaja.
Produženo psihijatrijsko lečenje i rehabilitacija
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– iz produženog bolničkog lečenja, njegovih uzroka, kreira terapijske planove i krizne planove za bolesnike koji imaju česte recidive bolesti,
– za ocenu razlike između intenzivnog i produženog lečenja i specifičnosti indikacija,
– kroz prognostičku procenu bolesnika uz korišćenje kliničko-psihomertijskog znanja,
Osposobljava se za rad u grupi sa radnim terapeutima, za saradnju sa socijalnom službom bolnice i socijalne sredine, upoznaje socijalne intervencije i rešavanje socijalne problematike.
Teorijski i praktično se osposobljava za izvođenje i korišćenje psihoterapijskih metoda i postupaka u produženom lečenju.
Osposobljava se da primenjuje principe medikamentozne terapije održavanja i profilaktične terapije i druge odgovarajuće doktrinarne biološke metode.
Dodatno se upoznaje sa procesom rehabilitacije, sa početkom u bolnici i daljim izvođenjem na terenu, sa mogućnostima celovite rehabilitacije (stambene zajednice, zaštitne radionice, zapošljavanje pod posebnim uslovima).
Gerijatrijska psihijatrija
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– iz opštih populacionih specifičnosti i karakteristika date grupe
– iz postupaka kao što je psihijatrijski intervju i psihijatrijski status kod gerijatrijskih bolesnika kao i iz karakterističnih psihijatrijskih poremećaja. Osposobljava se da primenjuje i tumači posebne dijagnostičke postupke, koji se primenjuju kod gerijatrijske populacije, kao i za interdisciplinarni pristup (konsultacija stručnjaka iz drugih medicinskih disciplina);
– iz farmakoterapije ovog starosnog doba, kao i za primenu ostalih terapijskih tehnika i postupaka, koji se upotrebljavaju, sa klubovima starijih i ulogom psihijatrije u domovima za starija lica.
Lečenje bolesti zavisnosti
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– o upotrebi, zloupotrebi i zavisnosti od psihoaktivnih supstanci, o epidemiološkim podacima i istraživanjima iz te oblasti,
– o prvom pregledu, trijaži, postupcima detoksikacije, ambulantnom i bolničkom lečenju, kao i daljim lečenjem različitih tipova zloupotrebe i zavisnosti,
– sa radom u stručnom timu,
– sa radom terapijskih klubova i zajednica,
– sa zdravstveno-preventivnim i vaspitnim radom u toj oblasti.
Krizne intervencije
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– sa pojmom kriznih intervencija, sa oblicima i sadržajem, kao i organizacijom pomoći u krizi,
– sa medikamentoznim, psihoterapijskim i socioterapijskim metodama koje se primenjuju u stanjima kriznih intervencija, uključujući pojavu i problem samoubistva.
Ambulantno, vanbolničko psihijatrijsko lečenje
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– iz rada u psihijatrijskoj ambulanti, sa trijažnim postupcima, dijagnostičkim postupcima i njihovom upotrebljivošću u ambulantnoj psihijatrijskoj praksi,
– iz primene i metoda ambulantnog medikamentoznog lečenja (akutnog, produženog, terapije održavanja),
– iz ambulantnih kriznih intervencija i ambulantnog lečenja posebnih populacijskih grupa,
– iz razvojne psihijatrije u ambulantnoj praksi,
– iz praktične primene znanja iz različitih psihoterapijskih tehnika (pod vođstvom supervizora)
– iz socioterapijskih i rehabilitacijskih metoda, koje se koriste u ambulantnom i vanbolničkom lečenju,
– iz problema suicidologije, ambulantnog prijavljivanja pokušaja samoubistva i rada odgovarajućih registara o samoubistvima
– iz problema seksualnih poremećaja i poremećaja psihoseksualnog identiteta.
Forenzička psihijatrija
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– iz osnova i specifičnosti forenzičke psihijatrije, najčešće patologije povezane sa forenzičkom psihijatrijom,
– sa terapijskim postupcima koji su u upotrebi u forenzičkoj psihijatriji (medikamentozni, psihoterapijski, socioterapijski),
– sa rehabilitacionim postupcima u forenzičkoj psihijatriji,
– sa karakteristikama sudsko-psihijatrijskog stručnog mišljenja i sa ulogom forenzičke psihijatrije u kaznenom, civilnom i upravnom pravu (zakonodavstvu),
– sa karakteristikama psihijatrijski značajnih bezbednosnih mera i sa posebnim odlukama iz zakona o duševnom zdravlju,
– iz psihijatrijske problematike osoba u vaspitnim i kaznenim ustanovama.
Razvojna psihijatrija
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– iz osnova psihičkog razvoja dece i mladih,
– iz psihijatrijske anamneze i statusa u oblasti dečije i adolescentne psihijatrije,
– iz poznavanja simptoma i znakova bolesti, psihopatologije, dijagnostike i diferencijalne dijagnostike u oblasti dečije i adolescentne psihijatrije, sa dobno-specifičnom problematikom,
– sa karakteristikama bolničkog lečenja,
– sa primenom terapijskih metoda (porodična terapija, druge psihoterapijske i bihejvioralne tehnike, upotrebe medikamentozne terapije u toj dobnoj grupi),
– sa organizacijom i povezanošću ustanova i službi koje se bave tretmanom dece sa psihičkim poremećajima (posebno u oblasti mentalne zaostalosti),
– sa organizacijom i povezanošću ustanova i službi koje se bave tretmanom psihičkih i ponašajnih poremećaja kod adolescenata.
Psihoterapija
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– iz primene psihoterapijskih metoda u praktičnom radu na odgovarajućim bolničkim odeljenjima ili u odgovarajućim ustanovama psihoterapijske orijentacije.
Neurologija
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja o:
– neurološkim oboljenjima, njihovom dijagnostikom i lečenjem u smislu repetitorijuma neurologije,
– dijagnostičkim i diferencijalno dijagnostičkim problemima i vezi između psihijatrije i neurologije, posebno sa problemom epilepsije,
– upoznaje se sa terapijskim postupcima koji se upotrebljavaju u lečenju graničnih stanja između psihijatrije i neurologije i njihovom praktičnom primenom,
– upoznaje se sa neurofiziološkim dijagnostičkim postupcima i njihovom primenom u psihijatriji.
Ambulantna i stacionarna interna medicina
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– iz urgentnih internističkih stanja kod somatskih oboljenja,
– iz reanimacijskih postupaka,
– iz bazičnih dijagnostičkih postupaka koji se upotrebljavaju u internoj medicini,
– iz dijagnostičkih i terapijskih metoda kod bolesnika sa endokrinim i gastrointestinalnim oboljenjima, kao i kod gerijatrijskih bolesnika.
Broj potrebnih obrada tokom specijalizacije i opšti aspekti
Specijalizant mora tokom specijalizacije obraditi (tretirati) bar 340 pacijenata sa duševnim i ponašajnim poremećajima, od toga 140 „de novo“ hospitalizovanih bolesnika i 200 ambulantnih pacijenata. Detaljno o minimalnom broju potrebnih obrada videti u poglavlju „Obim znanja i veština kojima mora ovladati specijalizant.“
Praktični trening i supervizija
Praktični trening treba razvijati u sklopu kliničkog rada pod supervizijom. Sa napredovanjem specijalizacije treba da raste i nivo odgovornosti. Tokom trajanja specijalizacije obavezna je rotacija na različitim odeljenjima institucije i rotacija između različitih ustanova.
Obavezna je supervizija dnevnog kliničkog rada svakog kandidata. Pored kliničke i psihoterapijske supervizije, individualna supervizija (stav prema tretmanu, napredovanje u profesiji sl.) je obavezna minimalno jedan sat nedeljno, najmanje četrdeset dana godišnje.
Implementacija programa za specijalizaciju
(„Dnevnik specijalizanta“)
Teorijski i praktično obuku za specijalizante prati usvojeni program koji je odobren od strane Ministarstva za zdravlje i fakulteta i koji je takođe usaglašen sa nacionalnim propisima, legislativom EU i preporukama Evropskog odbora za psihijatriju. Različite faze i aktivnosti tokom specijalizacije i aktivnosti specijalizanta treba da budu uvedene u „Dnevnik specijalizanta“.
Specijalizantski dnevnik je lični dokument koji pomaže specijalizantu da usmeri specijalizaciju i on je vlasništvo specijalizanta. Odgovornost da dnevnik bude ažuriran specijalizant deli sa kliničkim supervizorom-mentorom. Glavna svrha dnevnika je da pruži i dokumentovanu podršku edukacionom procesu specijalizanta.
U dnevniku se verifikuje ispunjenje programa specijalizacije od strane specijalizanta, mentora i ustanove gde boravi. Sam dnevnik ne može da se koristi za evaluaciju specijalizanta, već za to postoje drugi obrasci, npr. indeks specijalizanta za poslediplomske studije.
U dnevnik se unose sve aktivnosti predviđene programom specijalizacije i specifični „edukacioni“ ciljevi. Napredak u savladavanju utvrđenih edukacionih ciljeva i završni nivo pojedinih aktivnosti treba da budu utvrđeni i uneti u dnevnik u određenim vremenskim intervalima.
Za svaku aktivnost tokom specijalizacije kao i za psihoterapijski trening treba u dnevnik uneti sve relevantne podatke (odeljenje, dužinu boravka, broj obrađenih i vođenih slučajeva, druge stručne aktivnosti, ime mentora, supervizora). Ovde se unose i ciljevi edukacije koji su utvrđeni između mentora i specijalizanta na početku pojedine etape specijalizacije i odgovarajuća evaluacija na kraju te etape specijalizacije.
7. Dečja neurologija
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije:
Specijalizacija iz dečje neurologije osposobljava lekara za samostalan specijalistički stručni rad iz dečje neurologije i uči ga da ovlada savremenim dijagnostičkim disciplinama i metodama lečenja dece i omladine obolele od neuroloških bolesti. U toku specijalizacije specijalizant treba u potpunosti da ovlada vođenjem bolesnika sa različitim neurološkim oboljenjima.
Glavne discipline specijalizacije iz Dečje neurologije i njihovo trajanje:
Da bi se specijalizant osposobio za samostalan rad potrebno je da provede:
Dečja neurologija – 24 meseca
Adultna neurologija – 6 meseci
Pedijatrija i neonatologija – 6 meseci
Dečja psihijatrija – 2 meseca
Aktivan rad u dijagnostičkim kabinetima i laboratorijama – 1 mesec
Rad u institucijama od značaja za Dečju neurologiju (molekularna genetika, dečija neurohirurgija, neurooftalmologija, infektivne bolesti, dečija ortopedija, dečija fizijatrija, itd.) – 9 meseci
Ukupno: 48 meseci
Polovinu staža iz bilo koje od pomenutih disciplina specijalizant može da obavi i u svojoj matičnoj kući, ukoliko ima za mentore bar tri specijaliste iz pomenutih oblasti koji su posebno osposobljeni za rad sa decom. Iz ovoga se izuzima samo 24-oromesečni staž koji specijalizant mora da provede na Klinici za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu.
Provera znanja
Posle obavljenog staža iz svakog od pojedinih nastavnih predmeta specijalizanti polažu kolokvijume. Predviđeno je polaganje sledećih kolokvijuma:
Epileptologija
Neuromišićne bolesti
Metaboličke bolesti
Neuropsihologija detinjstva
Ekstrapiramidalne bolesti
Cerebrovaskularne bolesti
Tumori mozga i kičmene moždine, glavobolje
Povrede mozga i kičmene moždine
Detaljan raspored trajanja specijalizacije Dečje neurologije prema ranije navedenim oblastima
Oblasti Dečje neurologije | Predviđeno vreme |
Propedevtika pregleda | 1 mesec |
Specifičnosti razvojne neurologije | 1 mesec |
Dijagnostičke metode u dečjoj neurologiji | 1 mesec |
Urgentna dečja neurologija | 2 meseca |
Cerebrovaskularne bolesti | 1 mesec |
Tumori mozga, fokalne moždane lezije | 2 meseca |
Epilepsije i srodna stanja | 4 meseca |
Neuromišićne bolesti | 4 meseca |
Ekstrapiramidalna oboljenja dece | 1 mesec |
Demijelinacione i zapaljenske bolesti CNS-a i PNS-a | 3 meseca |
Metabolopatije. Kongenitalne malformacije | 1 mesec |
Oblasti Dečje neurologije | Predviđeno vreme |
Neuropsihološki poremećaji | 1 mesec |
Neurološke posledice traume CNS-a i PNS-a | 1 mesec |
Genetičko savetovanje i prenatalna dijagnostika u dečjoj neurologiji | 1 mesec |
Ukupno | 24 meseca |
Detaljan raspored trajanja specijalizacije iz Neurologije odraslih u okviru specijalizacije iz Dečje neurologije | Predviđeno vreme |
Epileptologija odraslih | 1 mesec |
Neuromišićna oboljenja odraslih | 1 mesec |
Ekstrapiramidalna oboljenja odraslih | 1 mesec |
Cerebrovaskularne bolesti odraslih | 1 mesec |
Demencije odraslih. Specifičnosti neuropsihološke procene odraslih | 1 mesec |
Urgentna neurologija odraslih | 1 mesec |
Ukupno | 6 meseci |
Detaljan raspored trajanja specijalizacije iz Pedijatrije i Neonatologije u okviru specijalizacije iz Dečje neurologije Oblasti pedijatrije od značaja za dečjeg neurologa | Predviđeno vreme |
Neonatologija | 2 meseca |
Urgentna pedijatrija (jedinica intenzivne nege) | 1 mesec |
Imunološka, endokrinološka i metabolička oboljenja dece i omladine | 3 meseca |
Dijagnostičke procedure u svim navedenim oblastima | 1 mesec |
Ukupno | 7 meseci |
Detaljni raspored specijalizacije na Dečjoj psihijatriji u okviru specijalizacije iz Dečje neurologije Oblasti dečje psihijatrije | Predviđeno vreme |
Specifičnosti neurotičnih oboljenja kod dece i adolescenata, poremećaji ishrane, poremećaja navika i ponašanja | 1 mesec |
Specifičnosti psihotičnih oboljenja kod dece i adolescenata – | 1 mesec |
Ukupno | 2 meseca |
Detaljni raspored rada u dijagnostičkim kabinetima i laboratorijama u okviru specijalizacije iz Dečje neurologije Laboratorija/kabinet za | Predviđeno vreme |
Elektroencefalografiju | 5 dana |
Elektromioneuronografiju | 5 dana |
Evocirane potencijale | 5 dana |
Histohemiju i imunocitohemiju | 5 dana |
Neuroradiologiju (nativni snimci; neuroslikanje: KT, MR, MR angiografija; kontrasna slikanja) – | 5 dana |
Ultrazvučna dijagnostika (mozak, krvni sudovi, mišići) – | 5 dana |
Ukupno | 1 mesec |
Detaljni raspored rada u institucijama od značaja za Dečju neurologiju Oblast srodnih disciplina |
Predviđeno vreme |
Molekularna genetika neuroloških bolesti razvojnog doba, genetičko savetovanje i prenatalna dijagnostika | 3 meseca |
Dečja neurohirurgija | 2 meseca |
Neurooftalmologija | 1 mesec |
Infektivne bolesti (akcenat na infekcijama CNS-a i PNS-a) | 2 meseca |
Dečja otorinolaringologija | 15 dana |
Dečja fizijatrija | 15 dana |
Ukupno | 9 meseci |
Katalog veština
– ovladavanje tehnikom neurološkog pregleda novoronđenčeta, malog deteta i odraslog deteta,
– ovladavanje tehnikom pregleda funkcije pojedinih podsistema nervnog sistema u okviru određenih patoloških stanja,
– pregled kranijalnih nerava,
– pregled perifernih nerava,
– pregled neuromišićnog sistema,
– pregled piramidalnog sistema, svih fizioloških i patoloških refleksa,
– pregled cerebralnog sistema,
– procena govora, pisanja, čitanja i računanja,
– pregled praksije i gnozije,
– pregled položaja i hoda,
– pregled senzibiliteta,
– procena mentalnih sposobnosti,
– prepoznavanje kvalitativnih i kvantitativnih poremećaja svesti u raznim uzrastima deteta,
– specifičnosti neurološkog nalaza u pojedinim starosnim grupama dece: odojčeta, manje i odraslije dece,
– ovladavanje tehnikom lumbalne punkcije, Kvekenštetov ogled,
– davanje lekova intratekalno,
– ovladavanje tehnikom psihijatrijskog intervjua i tehnikom pregleda deteta i adolescenta – psihijatrijskog bolesnika. Uzimanje anamneze i prikaz psihičkog statusa. Razlikovanje neuroloških bolesti od psihogenih stanja koja ih imitiraju u dece i adolescenata,
– ovladavanje tehnikom testa inteligencije, mini mental skale, neuropsihološke procene kognitivnih funkcija i psihosocijalnog funkcionisanja,
– osposobljavanje za učešće u sudskoj ekspertizi – neurološkoj i psihijatrijskoj (praktično: na određenom bolesniku – detetu ili adolescentu, ili na osnovu medicinske dokumentacije),
– osposobljavanje za primenu farmakoterapije neuroloških bolesnika – dece svih uzrasta, uključujući i adolescente,
– upoznavanje sa praktičnim izvođenjem i specifičnostima neuroradioloških, neurofizioloških, neurohemijskih i neuroimunoloških ispitivanja dece i adolescenata obolelih od neuroloških bolesti,
– upućivanje u interpretaciju neuroradioloških, neurofizioloških, neurohemijskih i neuroimunoloških, histopatoloških (histohemijskih, imunocitohemijskih) nalaza dece i adolescenata obolelih od neuroloških bolesti,
– osposobljavanje za izvođenje tehnika ispitivanja oštrine vida, širine vidnog polja i motiliteta bulbusa u dečjem uzrastu,
– obuka za korišćenje oftalmoskopa i samostalni pregled očnog dna,
– upoznavanje sa elektrodijagnostičkim metodama u oftalmologiji: ERG, elektronistagmografija,
– upoznavanje sa neurofiziološkim tehnikama, indikacijama za njih i tumačenjem rezultata (EEG, EMNG),
– upoznavanje sa tehnikama ispitivanja vestibularisa i audiometrijom,
– upoznavanje sa principima i metodologijom pregleda evociranih potencijala,
– upoznavanje sa opremom za reanimaciju i tehnikom upotrebe. Upoznavanje sa opremom u jedinici intenzivne nege i tehnikom njene upotrebe,
– upoznavanje sa svim postupcima u zaštiti od širenja zaraznih bolesti,
– upoznavanje sa metodama dijagnostike, terapije i rehabilitacije zaraznih bolesnika, sa posebnim akcentom na oboljenja sa neurološkim poremećajima i na urgentnim stanjima.
8. Dečja i adolescentna psihijatrija
četiri godine
(48 meseci)
Specijalizacija iz dečje i adolescentne psihijatrije traje 4 godine i odvija se na klinikama, institutima, bolnicama, odeljenjima za psihijatriju i dečiju psihijatriju zdravstvenih centara i pri dispanzerima za mentalno zdravlje domova zdravlja koje određuje Ministarstvo za zdravlje kao mentorske, odnosno referentne ustanove za ovu vrstu stručne aktivnosti.
U ustanovama van Medicinskog fakulteta kandidat može da obavi deo specijalističkog staža u trajanju do 12 meseci (1 godina) na organizacionim jedinicama i odeljenjima koji ispunjavaju zakonom određene kriterijume i to pre svega stručne, prostorne, kadrovske i druge uslove. Taj deo kruženja se odnosi na psihijatriju odraslih, dečju neurologiju i pedijatriju. Šef takvog odeljenja bi trebalo da bude specijalista psihijatar, pedijatar ili dečji neurolog sa najmanje pet godina specijalističkog staža u praksi i može da vodi istovremeno najviše dva kandidata na specijalizaciji.
Drugi deo specijalizacije u trajanju od 36 meseca (isključivo dečja i adolescentna psihijatrija) obavezno se odvija na nastavnim bazama Medicinskog fakulteta, prema rasporedu koji zajedno pravi kandidat i glavni mentor specijalizanta sa predviđenom obaveznom rotacijom unutar ustanova i rotacijom između ustanova nastavnih baza fakulteta.
Profil specijalizacije dečje i adolescentne psihijatrije
Specijalizacija dečje i adolescentne psihijatrije zahteva posedovanje opsežnih znanja i veština koje su neophodne za prepoznavanje, lečenje, ublažavanje i prevenciju mentalnih bolesti ili poremećaja kod dece i adolescenata. Specijalnost takođe uključuje potrebna znanja koja se odnose na razlikovanje psihopatoloskih simptoma kod mladih u razvoju od simptoma kod odraslih osoba.
Ova se specijalizacija fokusira na bolničku i vanbolničku psihijatrijsku zaštitu dece i adolescenata, kao na i ispitivanje, dijagnostikovanje i lečenje različitih psihijatrijskih stanja kod dece i adolescenata – prema važećim internacionalnim psihijatrijskim klasifikacionim sistemima.
Specijalista dečje i adolescentne psihijatrije
Specijalista dečje i adolescentne psihijatrije mora da ima razvijene sposobnosti komunikacije i etički ispravne stavove. Njegovo najmoćnije dijagnostičko sredstvo u psihijatrijskoj dijagnostici i terapiji je individualan pristup koji podrazumeva sledeće:
– pozitivan, otvoren i iskren odnos prema deci, adolescentima i njihovim roditeljima u različitim situacijama,
– otvorene i pouzdane kontakte sa pacijentima i osobljem (koji se donekle mogu naučiti iz teorije, ali se većinom razvijaju kroz praktični trening koji je superviziran od strane iskusnih stručnjaka),
– dovoljno znanja o svom sopstvenom psihološkom funkcionisanju, što je neophodno u radu sa mladim pacijentima i njihovim porodicama.
Specijalista dečje i adolescentne psihijatrije:
– ispituje, dijagnostikuje i leči različite psihijatrijske poremećaje kod dece i adolescenata,
– učestvuje u tretmanu poremećenih porodičnih odnosa koji još nisu doveli do nastanka ozbiljnih psihijatrijskih simptoma,
– savetuje porodice o odgajanju dece i daje podršku roditeljstvu,
– sprovodi istraživanja koja su neophodna službama socijalne zaštite i pravnog sistema,
– radi na prevenciji i ranom otkrivanju dece sa rizikom – koji je zasnovan na poznavanju normalnog razvoja dece i adolescenata. Preventivne aktivnosti se ostvaruju u saradnji sa drugim službama u društvenoj zajednici koje se brinu o deci.
Unutrašnja i spoljašnja saradnja
Unutrašnja saradnja podrazumeva saradnju sa specijalistima pedijatrije, dečje neurologije i psihijatrije. Spoljašnja saradnja se odnosi na saradnju sa školama, službe socijalne zaštite dece i institucijama pravnog sistema.
Provera znanja
Tekuća provera znanja
Radi omogućavanja odgovarajućeg kvaliteta specijalizacije, proverava se stečeno znanje i sposobnosti specijalizanata kroz trajni nadzor i povremene provere – kolokvijume. Kolokvijumi se izvode po završenoj edukaciji po pojedinim odeljenjima i završnog dela edukacije. Sem kolokvijuma u okviru pojedinačnog rada u organizacionoj jedinici mora biti izveden najmanje jedan prikaz bolesnika. Pisanje članka i njihovo publikovanje je fakultativno.
U toku specijalizacije se polaže pet obaveznih i pet fakultativnih kolokvijuma:
– Medicinska psihologija, psihopatologija i fenomenologija
– Dijagnostičke procedure
– Osnove neuropsihologije
– Biološka sociodinamska i psihodinamska psihijatrija
– Razvojni poremećaji
– Psihotični poremećaji
– Biološke terapijske metode
– Psihoterapija
– Forenzička psihijatrija
Preventivna psihijatrija.
Znanja, veštine i profesionalna usmerenja
Specijalista dečje i adolescentne psihijatrije treba da:
A Poseduje odgovarajuća znanja i veštine:
– na koji način konstitucija, bolesna stanja, socijalno prilagođavanje roditelja i faktori socijalne sredine-utiču na fizički, emocionalni, intelektualni i socijalni razvoj deteta,
– o psihopatologiji dece i adolescenata,
– o psihoterapiji dece, adolescenata i njihovih porodica,
– o strategijama psihofarmakološkog tretmana,
– o strategijama psihosocijalnog i pedagoškog tretmana;
B Poseduje odgovarajuća znanja i iskustvo o:
– uticaju raznih somatskih stanja i neuroloških bolesti na nastanak psihičkih poremećaja u dece,
– najvažnijim opštim psihijatrijskim poremećajima i zloupotrebi supstancija odraslih i njihovom tretmanu,
– metodama psihološkog ispitivanja,
– o organizaciji školskog pravnog i sistema socijalne zaštite;
C Upoznat sa:
– organizacijom i metodama forenzičke psihijatrije,
– organizacijom zdravstvenih službi u društvenoj zajednici koje se odnose na populaciju mladih;
D Tokom specijalizacije dečji psihijatar dalje uči:
– da postavlja nezavisne i etički ispravne odluke,
– u ciljevima opšte zdravstvene politike i njihovim prioritetima,
– o mestu dečjeg psihijatra u timu stručnjaka koji se bave organizacijom, planiranjem i unapređenjem rada,
– da stekne uvid u vodeću ulogu lekara u okviru tima stručnjaka, uz razvoj kritičkog odnosa prema sopstvenom radu i radu tima stručnjaka,
– da stekne dovoljno znanja o različitim preventivnim aktivnostima koje će kao vodeći član tima prenositi i ostalim članovima.
Dodatna edukacija i trening
1. Dodatna edukacija u oblastima pedijatrije i psihijatrije odraslih bi trebalo da dečjem psihijatru omoguće poznavanje najčešćih somatskih bolesti u dece i najčešćih mentalnih poremećaja (i zloupotrebe supstancija) odraslih.
Specifični ciljevi
U dečjoj i adolescentnoj psihijatriji
Specijalista dečje i adolescentne psihijatrije mora biti sposoban da ispituje, dijagnastikuje i leči sledeća stanja:
– odstupanja od normalnog psihomotornog razvoja uključujući i specifične razvojne poremećaje,
– probleme vezivanja i emocionalne probleme odojčadi i male dece,
– poremećaje koji nastaju kao posledica deficita u intelektualnom funkcionisanju,
– pervazivne razvojne poremećaje,
– poremećaje pažnje sa hiperaktivnošću,
– agresivno i impulzivno ponašanje dece i adolescenata,
– Tikove i Gilles de la Tourette sindrom,
– opsesivno kompulzivne poremećaje,
– različite emocionalne poremećaje u detinjstvu i adolescenciji,
– anksiozne poremećaje u detinjstvu,
– depresije i druge afektivne poremećaje u detinjstvu i adolescenciji
– suicidalno ponašanje,
– poremećaje ishrane uključujući anoreksiju i bulimiju,
– psihosomatske poremećaje,
– psihoze u detinjstvu i adolescenciji,
– poremećaje ponašanja,
– psihološke aspekte kriminalnog ponašanja u detinjstvu,
– krizne reakcije u detinjstvu,
– manifestacije PTSP kod dece i omladine uključujući imigraciju i probleme u izbeglištvu,
– zlostavljanje i zanemarivanje dece i omladine,
– antisocijalno ponašanje i zloupotreba PAS,
– poremećaji ličnosti kod starijih tinejdžera.
Specijalista dečje psihijatrije mora da poseduje sledeća znanja o:
– etiologiji mentalnih poremećaja sa analizom značaja bioloških, psiholoških i socijalnih faktora,
– epidemiologiji mentalnih poremećaja dece i adolescenata,
– strukturi, biohemiji, fiziologiji i načinu funkcionisanja CNS-a,
– specifičnosti primene psihofarmaka kod dece i adolescenata,
– primeni zakona u zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj zaštiti i kod dece sa posebnim potrebama,
– značaju imigracije i izbeglištva na mentalno zdravlje dece i mladih,
– administrativnim procedurama koje se primenjuju u zdravstvenim ustanovama.
Posebne veštine dečjeg i adolescentnog psihijatra:
– uzimanje razvojne psihijatrijske anamneze,
– savetovanje,
– procena psihomotornog razvoja novorođenčeta, malog deteta i deteta školskog uzrasta,
– procena psihičkog statusa malog deteta, deteta školskog uzrasta i adolescenta,
– procena rizika od suicida,
– korišćenje specifičnih skala i strukturisanih intervjua u dečjoj i adolescentnoj psihijatriji,
– koordinacija rada tima i vođenje tretmana uz saradnju sa svim osobama koje su u kontaktu sa detetom i adolescentom,
– davanje informacija, saveta i podrške pacijentima i porodici,
– psihoterapija (psihodinamska, bihejvior ili kognitivna, individualna-grupna, porodična, itd.),
– psihofarmakoterapija,
– tretman lakših somatskih poremećaja u dece i mladih,
– vođenje specifične medicinske dokumentacije i pisanje izveštaja,
– saradnja sa ostalim medicinskim službama, službama socijalne zaštite, itd.,
– procena vezana za zlostavljanje i zanemarivanje dece,
– davanje ekspertskih mišljenja na zahtev suda.
U psihijatriji odraslih
Tokom specijalizacije dečji psihijatar bi trebalo da učestvuje u dijagnostikovanju i tretmanu sledećih stanja u odrasli-haemećaja, glavobolja…).
– upoznaje se sa terapijskim postupcima koji se upotrebljavaju u lečenju graničnih stanja između dečije psihijatrije i dečije neurologije i njihovom praktičnom primenom,
– upoznaje se sa neurofiziološkim dijagnostičkim postupcima i njihovom primenom u dečjoj psihijatriji.
Opšti aspekti treninga u okviru specijalizacije iz dečje i adolescentne psihijatrije
Selekcija kandidata za ovu specijalizaciju
Posebno formirana komisija od renomiranih stručnjaka će nakon intervjua sa kandidatom zainteresovanim za specijalizaciju iz dečje i adolescentne psihijatrije dati mišljenje o njegovoj podobnosti za ovu specijalističku granu. Ova selekciona procedura mora biti transparentna.
Struktura specijalizacije (trajanje)
Specijalizacija dečje i adolescentne psihijatrije traje ukupno 4 godine (48 meseci). Vreme provedeno na specijalizaciji bi se podelilo na sledeći način
A) OSNOVNI PROGRAM – MODUL 1 (36 meseci)
VANBOLNIČKA PSIHIJATRIJSKA ZAŠTITA dece i omladine – 12 meseci
AMBULANTNI TRETMAN – 6 meseci
DNEVNA BOLNICA ZA DECU – 3 meseca
DNEVNA BOLNICA ZA ADOLESCENTE – 3 meseca
BOLNIČKA PSIHIJATRIJSKA ZAŠTITA dece i omladine – 18 meseci
INTENZIVNI PSIHIJATRIJSKI TRETMAN DECE
INTENZIVNI PSIHIJATRIJSKI TRETMAN ADOLESCENATA INTERVENCIJE U KRIZI
NEUROLOGIJA RAZVOJNOG DOBA – 3 meseca
PEDIJATRIJA – 3 meseca
B) KOMPLEMENTARNI PROGRAM nastavak MODUL 2 (12 meseci)
PSIHOTERAPIJSKI POSTUPCI – 4 meseca
PSIHIJATRIJA ODRASLIH – 4 meseca
FORENZIČKA PSIHIJATRIJA – 2 meseca
LEČENJE BOLESTI ZAVISNOSTI – 2 meseca
Program specijalizacije
Program specijalizacije obuhvata dva dela
A) teorijski trening
B) praktični trening
A) Teorijski trening
Ovaj trening uključuje 720 sati strukturisanog učenja tokom 3,0 godine provedene u institucijama koje se bave isključivo dečjom i adolescentnom psihijatrijom (oko 240 sati godišnje). Ova vrsta treninga se sprovodi kroz:
– redovno kliničko učenje koje je integrisano u svakodnevni klinički rad (npr. prikazi slučajeva, raspravljanje o klasifikaciji); za ovaj vid učenja predviđeno je 120 sati godišnje, tj. 3 sata nedeljno),
– formalne seminare (koji nisu uključeni u normalan klinički rad – približno 60 sati godišnje).
– Ponuđene teme seminara bi bile sledeće:
– razvoj dece i adolescenata (fizički, neurološki i psihosocijalni)
– Klinički sindromi,
– evaluacija (uključujući psihopatologiju, anamnezu, posmatranje ponašanja, tehnike eksploracije),
– razmatranje termina/stanja psihijatrijskih poremećaja u detinjstvu i mladosti uključujući postavljanje plana lečenja,
– tehnike psihološkog ispitivanja i procena dijagnostičkog materijala,
– Patogeneza, patologija i diferencijalna dijagnoza psihosomatskih, psihijatrijskih i neuroloških kliničkih slika,
– indikacije i psihoterapijske tehnike,
– krizne intervencije,
– prevencija, rehabilitacija, savetovanje,
– porodično funkcionisanje,
– psihoterapija za grupe, pojedince ili porodice prema psihoanalitičkim/dinamskim, bihejvioralno/kognitivnim ili sistemskim metodama,
– psihofarmakoterapija,
– interpretacija dijagnostičkih laboratorijskih analiza,
– legalna, etička i profesionalna pitanja u psihijatriji i psihoterapiji (dokumentacija, odnos lekar-pacijent, profesionalna tajna, itd.),
– zdravstvena administracija, menadžment i ekonomija,
– forenzički izveštaj,
– novija dostignuća u granama koje su komplementarne sa dečjom i adolescentnom psihijatrijom (pedijatrija, psihijatrija odraslih, psihologija).
B) Praktični trening
Trening mora da uključi, uz redovan klinički rad i sledeće:
– kliničku superviziju koja je integralni deo celokupnog praktičnog treninga i
– kliničku saradnju sa relevantnim institucijama i stručnjacima (liaison psihijatrija),
– 60 superviziranih i dokumentovanih evaluacija koje uzimaju u obzir biološko-somatske, psihološke i psihodinamske faktore, dijagnostičku klasifikaciju, porodične, epidemiološke i socio-kulturne faktore,
– individualnih (220 sati) ili grupnih (70 dvočasovnih) samo-iskustvenih sesija,
– 3 dokumentovana i dovršena psihoterapijska tretmana (svaki po 60 sati) malog deteta (uzrast do 6 godina), školskog deteta i adolescenta. Kontinuirana supervizija se obavlja nakon svakog sata,
– supervizirano iskustvo u porodičnoj terapiji (10 sati), kriznim intervencijama (10 sati) i suportivnoj terapiji (8 sati),
– 10 superviziranih forenzičkih izveštaja,
– najmanje 100 pacijenata obrađenih dijagnostički, etopatogenetski, prognostički i terapijski,
– 50 dežurstava u dečjoj psihijatriji.
OBIM ZNANJA I VEŠTINA KOJE SPECIJALIZANT MORA SAVLADATI DO KRAJA SPECIJALIZACIJE
U okviru nacionalnog programa za specijalizaciju iz dečje i adolescentne psihijatrije koji je prezentovan u odgovarajućem zakonu i pravilniku o specijalizacijama postoji zajednička osnova bazičnih znanja i veština koja se zahtevaju za sve kandidate na specijalizaciji iz dečje psihijatrije. Zajedničke osnove su obavezne i uključuju specijalistički staž u bolničkim ustanovama koje provode kratke, srednje i dugotrajne hospitalizacije, zatim u vanbolničkim ustanovama (poliklinike, dnevni centri, dispanzeri za mentalno zdravlje i dr.), liaison i konsultativnoj psihijatriji.
Edukacija iz dečije i adolescentne psihijatrije takođe je deo zajedničkih osnova. Specijalistički staž treba da obuhvati opštu dečiju i adolescentnu psihijatriju, psihijatrijske aspekte bolesti zavisnosti, intervencije u kriznim stanjima, psihijatriju odraslog doba, forenzičku psihijatriju.
– Mora se upoznati sa teoretskim osnovama i znanjima struke i ovladati potrebnim znanjima iz različitih područja dečije i adolescentne psihijatrije: mentalne retardacije, poremećaji psihičkog razvoja, poremećaji ponašanja i emocija sa početkom obično u detinjstvu i adolescenciji, shizofrenija i drugi psihotični poremećaji, afektivni poremećaji, anksiozni poremećaji, somatoformni poremećaji, disocijativna stanja, seksualni poremećaji i poremećaji seksualnog identiteta, poremećaji ishrane, poremećaji spavanja, poremećaji kontrole impulsa, poremećaji prilagođavanja i reakcije stresa, poremećaji ličnosti, poremećaji povezani sa upotrebom različitih supstanci, kao i zavisnost i zloupotreba supstanci, psihički poremećaji kao posledica opšteg somatskog stanja, urgentna stanja u dečijoj psihijatriji, epilepsije i granična neurološka stanja, oblast preventive i mentalne higijene;
– mora naučiti i ovladati tehnikom psihijatrijskog intervjua i dijagnostičkim tehnikama, diferencijalno dijagnostičkim postupcima iz oblasti psihijatrije i iz drugih graničnih oblasti (neurologija, oftalmologija, otorinolaringologija, interna medicina, odnosno pedijatrija);
– mora obaviti:
– 60 usmenih psihijatrijskih anamneza dece i omladine,
– 30 psihijatrijskih dijagnostičkih obrada odraslih,
– 10 neuroloških dijagnostičkih obrada dece i mladih,
– najmanje po 3 slučaja celokupne obrade osoba sa mentalnom retardacijom, razvojnim poremećajima dece i omladine, emocionalnim poremećajima specifičnim za detinjstvo, shizofrenom ili afektivnom psihozom, anksioznošću ili kriznim stanjem, depresijom, poremećajima ishrane, bolestima zavisnosti – ukupno 40 slučajeva celovite obrade,
– mora se osposobiti za primenu znanja i rezultata rada kliničkih psihologa, njihovih dijagnostičkih i terapijskih postupaka,
– mora obaviti 30 konsultacija sa kliničkim psihologom,
– mora se osposobiti za razumevanje i korišćenje rezultata određenih, neurofizioloških pregleda, neuropsiholoških ispitivanja i testiranja, elektroencefalografije, odgovarajućih rendgenskih, nuklearno medicinskih i magnetno rezonantnih pregleda, kao i laboratorijskih analiza,
– mora obaviti 30 konsultacija sa odgovarajućim specijalistom u okviru konsultativne psihijatrije,
– mora ovladati posebnim znanjima i veštinama iz oblasti bioloških (medikamentozne, neuropsihološke) terapijskih metoda u psihijatriji,
– mora obaviti 60 psihofarmakoterapijskih obrada,
– mora ovladati posebnim znanjima i veštinama iz psihoterapijskih metoda – individualne, porodične i grupne (psihodinamska, bihejvioralna, kognitivna, suportivna, kratka dinamska psihoterapija, osnove dubinske psihoterapije, relaksacijske tehnike),
– mora obaviti:
– 20 slučajeva suportativne terapije,
– 10 slučajeva kognitivne terapije,
– 6 slučajeva bihejvioralne terapije,
– vođenje 3 grupe,
– učestvovanje u timu kod 3 porodične terapije,
– 100 sati supervizije psihoterapijskog rada,
– mora ovladati posebnim znanjima iz oblasti sociodinamike i socioterapije, osposobiti se za aktivno učestvovanje u radu terapijskih zajednica, grupa u klubovima i službi zajednice,
– mora učestvovati u 3 različite terapijske zajednice,
– mora se upoznati sa osnovama i metodama istraživačkog rada u psihijatriji,
– mora učestvovati u 2 naučna istraživanja ili u kontrolisanim istraživačkim kliničkim studijama,
– mora se osposobiti za prenošenje potrebnih psihijatrijskih znanja drugim članovima stručne grupe,
– mora se naučiti da integriše i praktično upotrebi usvojena znanja i veštine i da se osposobi za učestvovanje u terapijskoj radnoj grupi.
DETALJAN SADRŽAJ POJEDINIH DELOVA IZ PSIHIJATRIJE
Dečja i adolescentna psihijatrija (bolničko lečenje)
Specijalizant usvaja teoretska i praktična znanja:
– normalni razvoj dece i adolescenata (fizički, neurološki, psihosocijalni razvoj, psihosomatska medicina),
– kliničkih sindroma sa osvrtom na termine/stanja psihijatrijskih bolesti i poremećaja u ranom detinjstvu, školskom dobu i mladosti uključujući i terapijski plan za iste,
– evaluacije (psihopatologije, anamneze, opservacije ponašanja, tehnike eksploracije),
– iz osnova dečije psihijatrije (psihopatologija, fenomenologija), sa orijentacionim i klasičnim psihijatrijskim intervjuom i sa kreiranjem psihijatrijskog statusa,
– iz načela i praktičnog izvođenja hospitalizacije dece i omladine sa psihijatrijskim poremećajima (kao i sa zakonskim odredbama u vezi hospitalizacije i lečenja protiv volje bolesnika),
– iz dijagnostičkih postupaka i kliničkih psiholoških znanja, koja se odnose na urgentna i druga stanja u dečijoj psihijatriji, kao i iz diferencijalno dijagnostičkih postupaka, koji se odnose na granična stanja sa drugim medicinskim naukama,
– sa osnovnom organizacijom i šemom akutnog i intenzivnog bolničkog lečenja psihičkih poremećaja, sa radom u psihijatrijskom stručnom radnom timu, sa saradnjom sa roditeljima/starateljima, rodbinom i drugim značajnim osobama iz okoline bolesnika, kao i sa konferencijama i prikazima slučajeva bolesnika,
– sa osnovama i specifičnostima istorijske i savremene psihofarmakoterapije, njenim biološkim osnovama, da se osposobi za njenu primenu i planiranje. Upoznaje se i sa drugim pomoćnim ili dodatnim biološkim terapijskim metodama (neuropsihološke),
– sa osnovama procene, razvrstavanja i zbrinjavanja dece ometene u razvoju i dece sa posebnim potrebama,
– sa prognostičkom procenom bolesnika uz korišćenje kliničko-psihološkog znanja,
– osposobljava se za rad u grupi sa radnim terapeutima, za saradnju sa socijalnom službom bolnice i socijalne sredine, upoznaje socijalne intervencije i rešavanje socijalne problematike,
– osposobljava se da primenjuje principe medikamentne terapije održavanja i profilaktične terapije i druge odgovarajuće doktrinarne biološke metode.
Specijalizant usvaja osnovna i specijalna znanja iz urgentne i intenzivne bolničke terapije na odeljenjima gde se takva terapija primenjuje.
Lečenje bolesti zavisnosti
Specijalizant usvaja teoretska i praktična znanja:
– o upotrebi, zloupotrebi i zavisnosti od psihoaktivnih supstanci, o epidemiološkim podacima i istraživanjima iz te oblasti,
– sa prvim pregledom, trijažiranjem, detoksikacijom, ambulantnim i bolničkim lečenjem, kao i daljim lečenjem različitih oblika i vrsta zloupotrebe i zavisnosti,
– sa radom u stručnom radnom timu i sa saradnjom sa različitim terapijskim saradnicima iz te oblasti,
– sa radom terapijskih klubova i zajednica,
– sa zdravstveno preventivnim i vaspitnim radom u toj oblasti.
Specijalizant usvaja osnovna i specijalna znanja iz lečenja bolesti zavisnosti na odgovarajućim odeljenjima za te aktivnosti.
Intervencije u krizi
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– sa pojmom kriznih intervencija, sa oblicima i sadržajem, kao i organizacijom pomoći u krizi,
– sa medikamentoznim, psihoterapijskim i socioterapijskim metodama koje se primenjuju u stanjima kriznih intervencija, uključujući pojavu i problem samoubistva,
– specijalizant usvaja osnovna i specijalna znanja iz kriznih intervencija na specijalnom odeljenju za krizne intervencije.
Vanbolničko psihijatrijsko lečenje dece i omladine
Specijalizant usvaja teoretska i praktična znanja:
– iz rada u psihijatrijskoj ambulanti dece i omladine, sa trijažnim postupcima, dijagnostičkim postupcima i njihovom upotrebljivošću u ambulantnoj psihijatrijskoj praksi,
– iz primene i metoda ambulantnog medikamentoznog lečenja (akutnog, produženog, terapije održavanja),
– iz ambulantnih kriznih intervencija i ambulantnog lečenja posebnih populacijskih grupa,
– iz praktične primene teoretskih znanja iz različitih psihoterapijskih tehnika (pod vođstvom supervizora),
– iz socioterapijskih i rehabilitacijskih metoda, koje se koriste u ambulantnom i vanbolničkom lečenju,
– iz problema suicidologije, ambulantnog prijavljivanja pokušaja samoubistva i rada odgovarajućih registra o samoubistvima,
– iz problema seksualnih poremećaja i poremećaja psihoseksualnog identiteta.
Specijalizant usvaja osnovna i specijalna znanja iz vanbolničkog, odnosno ambulantnog psihijatrijskog lečenja u psihijatrijskim ambulantama dece i omladine i u posebnim, odnosno usmerenim (specifičnim) specijalističkim ambulantama.
Forenzička psihijatrija
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– iz osnova i specifičnosti forenzičke psihijatrije, najčešće patologije povezane sa forenzičkom psihijatrijom,
– sa terapijskim postupcima koji su u upotrebi u forenzičkoj psihijatriji (medikamentozni, psihoterapijski, socioterapijski),
– sa rehabilitacionim postupcima u forenzičkoj psihijatriji,
– sa karakteristikama sudsko-psihijatrijskog stručnog mišljenja i sa ulogom forenzičke psihijatrije u kaznenom, civilnom i upravnom pravu (zakonodavstvu),
– iz psihijatrijske problematike osoba u vaspitnim i kaznenim ustanovama.
Specijalizanti usvajaju osnovna i specijalna znanja iz oblasti forenzičke psihijatrije na odeljenju za forenzičku psihijatriju i na odeljenjima koja se bave i sa forenzičkom problematikom.
Psihoterapija
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja:
– iz primene psihoterapijskih metoda u praktičnom radu na odgovarajućim bolničkim odeljenjima i u drugim odgovarajućim oblicima psihijatrijske prakse.
Specijalizanti usvajaju osnovna i specijalna znanja iz praktične primene psihoterapijskih metoda na odeljenjima i u drugim oblicima psihijatrijske prakse.
Opši aspekti specijalizacije iz Dečje i adolescentne psihijatrije
Na početku specijalizacije kandidat u Dekanatu fakulteta podiže odgovarajući broj uputa i to za svaku oblast posebno prema navodima iz detaljnog sadržaja specijalizacije. Svi uputi sadrže ime i prezime mentora, naziv ustanove, organizacione jedinice, spisak obaveznih veština prema standardima specijalizacije koje mentor na kraju obavljenog staža mora overiti u dnevniku rada kandidata.
U dogovoru sa glavnim mentorom pravi plan i raspored kruženja po organizacionim jedinicama, odeljenjima, zatim vreme rotacije po odeljenjima i rotacije između pojedinih ustanova u kojima se obavlja specijalizacija.
Po preuzimanju uputa na fakultetu i sa rasporedom kruženja koji je urađen zajedno sa glavnim mentorom, kandidat se javlja Katedri za poslediplomske studije iz psihijatrije (u okviru koje dečija psihijatrija) gde će dobiti detaljne informacije o početku specijalizacije, spisak institucija i odeljenja gde se izvodi programom kruženja.
Dnevnik rada specijalizanata
Dnevnik specijalizanta je lični dokument koji pomaže kandidatu da usmeri specijalizaciju i dobije maksimalnu korist od nje. Odgovornost za redovno ažuriranje dnevnika specijalizant deli sa kliničkim supervizorom, mentorom i glavnim mentorom. Sam dnevnik pruža dokumentovanu podršku edukacionom procesu i u njemu se verifikuje ispunjenje programa specijalizacije. Specijalizantski dnevnik ne može da se koristi za evaluaciju specijalizanta. Za ove ciljeve postoje drugi obrasci i dokumenti (indeks specijalizanta, karton specijalizanta na katedri, zapisnik sa specijalističkog ispita i slično).
Dnevnik obavezno sadrži: 1) Opis aktivnosti na specijalizaciji koji obuhvata sve obaveze iz programa specijalizacije i sticanja potrebnih veština. Sa završetkom svake etape, faze specijalizacije treba da bude uveden u dnevnik: datum, naziv odeljenja, ime mentora, izvršeni zadaci iz programa, potpisan od strane mentora i kandidata, 2) U dnevnik se obavezno unose i „specifični edukacioni ciljevi“ dogovoreni između kandidata i mentora na početku svake pojedine faze specijalizacije. Napredovanje u savlađivanju utvrđenih ciljeva edukacije i završni nivo pojedinih aktivnosti takođe se upisuje u dnevnik u određenim intervalima.
Sadržaj dnevnika: Za svaki sadržaj ili aktivnost tokom specijalizacije potrebno je u dnevniku obavezno navesti odeljenje, dužinu boravka, broj obrađenih slučajeva, druge aktivnosti i zadatke, ime mentora, supervizora, zatim edukacione ciljeve koji su definisani na početku i kraju svake faze specijalizacije. Osnovna poglavlja i rubrike u dnevniku su:
– seting-klinički rad u bolničkim i vanbolničkim jedinicama, odeljenjima, liaizon i konsultativnoj dečijoj psihijatriji, psihijatriji odraslog doba, forenzičkoj i administrativnoj dečijoj psihijatriji, psihološkom testiranju primena laboratorijskih procedura i dr. Zavisno od definisanog programa kruženja;
– supervizija i to klinički menadžment – usmeren ka pacijentu i edukativni – usmeren ka specijalizantu;
– psihoterapijski trening sa teorijskom edukacijom i supervizijom;
– opšta teorijska edukacija;
– kursevi, radionice, prezentacije;
– istraživačka praksa i aktivnosti;
– posteri, usmene prezentacije i publikacije;
– međunarodna razmena;
– drugi oblici treninga i edukativna iskustva.
9. Ginekologija i akušerstvo
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije
Specijalizacija iz ginekologije i akušerstva služi za sticanje teorijskih i praktičnih znanja iz oblasti ginekologije i akušerstva, kao i usavršavanja određenih praktičnih veština koje su neophodne za samostalni rad u ovoj oblasti.
Trajanje specijalizacije
Planira se da specijalizacija iz ginekologije i akušerstva traje 4 godine. Prva godina obuhvata „basic“ studije, dok su ostale 3 predviđene za klinički rad u primarnim, sekundarnim i tercijernim ustanovama koje se bave ginekologijom i akušerstvom.
Provera znanja
Posle obavljenog staža iz svakog od pojedinih nastavnih predmeta specijalizanti polažu Kolokvijume. Predviđeno je polaganje 11 kolokvijuma:
1. Visokorizične trudnoće
– bolesti majke: dijabetes melitus i endokrinološke bolesti, hipertenzija u trudnoći, imunološke bolesti majke, kardiovaskularne bolesti
– stanja fetusa: intrauterini zastoj u rastu, višeplodna trudnoća, prevremeni porođaj, postterminska trudnoća, prevremena ruptura ovojaka
2. Hitna stanja u perinatalnoj medicini: vanmaterična trudnoća, trofoblastne gestacijske bolesti, placenta previa, abruptio placentae, preeklampsija/eklampsija, fetus mortus in utero
3. Dijagnostika u perinatalnoj medicini: perinatalna dijagnostika i genetika, ultrazvučna dijagnostika u perinatologiji, antepertalni monitoring fetusa
4. Kontracepcija i arteficijalni prekid trudnoće
5. Ginekološka endokrinologija: poremećaji menstrualnog ciklusa, heperandrogenemije, anovulacija, krvarenja u toku adolescencije, reproduktivnog doba i perimenopauze, klimakterijum
6. Dijagnostički i terapijski postupci u infertilitetu
7. Metode asistiranih reproduktivnih tehnika
8. Operacije u ginekologiji
9. Benigni i maligni tumori vulve, vagine, grlića materice, materice, jajovoda i jajnika
10. Porođaj
11. Puerperijum
Mesto obavljanja specijalizacije
Prve 2 godine kliničkog staža mogu se obaviti u regionalnim medicinskim centrima. Poslednje 2 godine u okviru kojih je i dvosemestralna nastava, obavezno se moraju obaviti u ustanovama od tercijarnog značaja, a to su one ustanove koje imaju više od 1000 porođaja godišnje i više od 1000 operacije godišnje.
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
BASIC PROGRAM: (12 meseci)
1. abdominalna hirurgija (4 meseca)
2. urologija (1 mesec)
3. neonatologija (1 mesec)
4. patologija (1 mesec)
5. onkologija (1 mesec)
6. anestezija (1 mesec)
7. humana genetika (0.5 meseci)
8. ultrazvuk (2 meseca)
9. transfuziologija (0.5 meseci)
Ginekologija (15 meseci)
1. opšta ginekologija (5 meseci)
2. ginekološka onkologija (4 meseca)
3. ginekološka urologija (2 meseca)
4. urgentna ginekologija (3 meseca)
5. adolescentna ginekologija (1 mesec)
Akušerstvo (12 meseci)
1. porodilište (9 meseci)
2. perinatologija (3 meseca)
Fertilitet i ginekološka endokrinologija (9 meseci)
1. ginekološka endokrinologija (2 meseca)
2. IVF program (2 meseca)
3. kontracepcija (2 meseca)
Dispanzer za žene (2 meseca)
Psihosomatika u ginekologiji i akušerstvu (1 mesec)
VEŠTINE
Osnovne veštine
1. uzimanje akušerske istorije bolesti
2. uzimanje ginekološke istorije bolesti
3. komunikacija sa kolegama i saradnicima
4. fizikalni pregled abdomena i dojki
5. bimanuelni ginekološki i akušerski pregled
6. uzimanje briseva za citološki i bakteriološki pregled
Osnovne preoperativne i operativne tehnike
1. interpretacija preoperativnih analiza i rezultata
2. odgovarajuća preoperativna priprema pacijenta
3. dobijanje pismene saglasnosti za operaciju
4. odabir odgovarajuće operativne procedure
5. donošenje adekvatnih odluka tokom operacije
Postoperativna nega
1. intenzivna postoperativna terapija tečnostima
2. drenaža
3. komplikacija rana
4. tretman ostalih ginekoloških i akušerskih postoperativnih komplikacija
5. komunikacija sa kolegama i rodbinom pacijenta
Hirurške procedure
1. evakuacija stranog tela
2. incizija abscesa Bartolnijeve žlezde
3. laparotomija zbog ekstrauterinog graviditeta
4. tretman krvarenja
5. cistektomija
6. abdominalna histerektomija
7. miomektomija
8. eksplorativna laparotomija
9. laparoskopija (dijagnostička i terapijska)
10. histeroskopija
11. prednja i zadnja vaginalna plastika
12. vaginalna histerektomija
13. aplikacija serklaža
14. ekscizija lezija na vagini, vulvi i perineumu.
Antenatalna zaštita
1. prenatalni skrining
2. genetske bolesti
3. fetalne anomalije
4. hemolitička bolest
5. infekcija u trudnoći
6. multiple trudnoće
7. terapija krvarenja tokom trudnoće
8. tretman PROM a
9. tretman IUGR
10. terapija malprezentacija ploda
11. CTG interpretacija
Akušerski ultrazvuk
1. prvi trimestar: vitalnost, broj embriona i merenje CRL
2. drugi trimestar: BPD, HC, AC, FL
3. treći trimestar: vitalnost, prezentacija i lokalizacija posteljice.
Patologija trudnoće
1. diabetes mellitus
2. arterijska hipertenzija
3. oboljenja bubrega majke
4. oboljenja jetre majke
5. tromboembolije
6. poremećaji koagulacije
7. bronhijalna astma
8. abdominalni bol u trudnoći
9. bolesti digestivnog trakta majke
10. infektivne bolesti
11. epilepsija
12. endokrine bolesti
13. psihijatrijske bolesti
14. neurološke bolesti
15. maligne bolesti
16. missed ab
17. molla hydatodisa
18. spontani pobačaji (preteći i započeti)
Porođaj
1. indukcija porođaja
2. analgezija u porođaju
3. interpretacija CTG
4. uzimanje lab. analiza
5. vođenje preterminskog porođaja
6. vođenje porođaja nakon prethodnog carskog reza
7. porođaj kod preeklampsije i eklampsije
8. tretman intrauterusnih infekcija
9. vođenje porođaja kod intrauterusne smrti ploda
10. normalan porođaj
11. primena vakuuma
12. primena forcepsa
13. unutrašnji okret ploda
14. prolaps pupčanika
15. carski rez
16. ponovni carski rez
17. rezidua posteljičnog tkiva ili ne odljubljivanje posteljice
18. karlični porođaj
19. porođaj kod blizanačke trudnoće
20. ruptura uterusa tokom porođaja
21. distocija u porođaju
Postpartalni nadzor
1. tretman postpartalnih krvarenja
2. tretman porođajnih povreda mekih tkiva porođajnog puta, kao i povrede mokraćne bešike i rektuma
3. reanimacija novorođenčeta
Ginekološki problemi
1. poremećaji menstrualnog ciklusa
2. premenstrualni sindrom
3. amenorea
4. dismenorea
5. endometrioza
6. pelvična inflamatorna bolest
7. perimenopauzalna krvarenja
8. hormonska supstituciona terapija
9. terapija infekcija vagine i vulve
10. hirzutizam
11. urođene anomalije genitalnog trakta
12. adolescentna ginekologija
Infertilitet i sterilitet
1. ispitivanje muškog steriliteta
2. ispitivanje ženskog steriliteta
3. savetovanje para
4. rešavanje psihoseksualnih problema
5. tehnike asistirane reprodukcije: IVF, inseminacija
Kontracepcija
1. vrste kontraceptiva
2. operativna sterilizacija
3. medikamentozni i arteficijalni prekid male trudnoće
4. insercija i ekstrakcija spirale
5. prekid odmakle trudnoće
6. postkoitalna kontracepcija
7. eksplorativne kiretaže i biopsije
Onkologija
1. kolposkopija
2. tretman premalignih lezija grlića, vagine i vulve
3. dijagnoza i terapija malignih bolesti spoljašnjih i unutrašnjih genitalnih organa
10. Opšta hirurgija
pet godina
(60 meseci)
Cilj i namena specijalizacije
Cilj i namena specijalizacije iz Opšte hirurgije jeste teorijska i praktična edukacija u smislu formiranje profila opšteg hirurga, koji će, u skladu sa klasičnim i tradicionalnim načelima, biti u stanju da u praksi zbrinjava sva akutna stanja iz domena opšte hirurške reanimatologije, kao i sva ona hronična stanja opšteg hirurškog karaktera, čije rešavanje po svojoj specifičnosti ne zadire u domen usko specijalizovane hirurške problematike.
Specijalizacija opšte hirurgije traje 5 godina. Pri tome specijalizant prvo savladava OPŠTI DEO, u trajanju 2 godine, a zatim i POSEBNI DEO (u trajanju od 3 godine).
POČETNI (OPŠTI) DEO SPECIJALIZACIJA (obavezan je za sve hirurške specijalnosti u trajanju od 2 godine, a može se obaviti u regionalnoj zdravstvenoj ustanovi ili u specijalizovanoj univerzitetskoj klinici odn. institutu).
(LEGENDA: a – asistira; o – operiše)
1.1. HIRURŠKE INFEKCIJE 2 meseca
Kandidat je obavezan da savlada bazična teorijska, kao i temeljna praktična znanja o mehanizmima biološke odbrane organizma od infekcije, o patogenim mikroorganizmima, kao prouzrokovačima infekcije uopšte, o prevenciji i lečenju hemoterapeuticima, antibioticima i o imunizaciji. Posebnu pažnju treba obratiti na pojedine grupe i sojeve kao što su: stafilokokne infekcije, streptokokne infekcije, erizipel, antraks, infekcije izazvane gram-negativnim bacilima, klostridijalne i dr. anaerobne infekcije, aktinomikotične infekcije, infekcije izazvane gram-negativnom florom, gljivične i virusne infekcije.
Tokom praktične edukacije, specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– obrada inficiranih mekih tkiva (o) 10
– obrada panaricijuma (o) 6
– obrada dijabetične gangrene (o) 2
1.2. ABDOMINALNA HIRURGIJA 7 meseci
Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant treba da savlada i usvoji temeljna teoretska i praktična znanja iz dijagnostike, diferencijalne dijagnostike i lečenja svih akutnih abdominalnih stanja (sindrom peritonitisa, sindrom ileusa i sindrom intrabdominalnog krvarenja).
Tokom ovog dela specijalizacije specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– apendektomije (o) 5
– uklještene kile 5 (a); 5 (o)
– dehiscencija laparotomijske rane (o) 2
– sutura perforativnog ulkusa (o) 2
– anastomoza tankog creva (o) 6
1.3. TRAUMATOLOGIJA 9 meseci
Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant treba da savlada sledeća teorijska znanja:
– funkcionalna anatomija lokomotornog aparata
– osnovni pojmovi o etiopatogenezi povreda (mehanizmi nastanka, klasifikacije)
– reanimacija i terapija šoka kod traumatizovanih i politraumatizovanih
– dijagnostički postupci u traumatologiji (grudni koš, duge kosti)
– savladavanje osnova ultrazvučne dijagnostike povreda trbuha
– konzervativno lečenje preloma kostiju
– traumatski i hemoragijski šok
– druge vitalne sistemske komplikacije traume (tromboembolija, masna embolija, respiratorne komplikacije, digestivni poremećaji, hidro-elektrolitski disbalans, posttraumatske psihoze i dr. delirantna stanja)
– priprema bolesnika za operativno lečenje
– postoperativna nega bolesnika
– operativni zahvati na koštano-zglobnom sistemu
– indikacije za urgentnim operativnim zahvatima u traumi i politraumi
– komplikacije preloma kostiju
– infekcije na kostima
Specijalizant je takođe dužan da uradi sledeće hir. procedure:
– ekstenzija preloma dugih kostiju ekstremiteta (o) 15
– repozicija preloma (o) 15
– punkcija zglobnog izliva (o) 10
– punkcija velikih telesnih šupljina (o) 10
– dijagnostička artroskopija (o) 5
– obrada velikih defekata mekih tkiva (o) 20
– torakalna drenaža (o) 5
– jednostavna osteosinteza sa odstranjivanjem osteosintetskog materijala (o) 10
1.4. ANESTEZIOLOGIJA SA REANIMATOLOGIJOM 2 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz regionalne, opšte i kombinovane anestezije. Izučava osnove procene i pripreme bolesnika za planirani hirurški zahvat. Savladava osnove kardio-pulmonalne reanimacije.
Specijalizant je takođe dužan da uradi sledeće:
– uzimanje učešća u 50 opštih anestezija
– procena i priprema 15 pacijenata za planirani hir. zahvat
– sudelovanje u 5 kardio-pulmonalnih reanimacija
– učestvuje u izvođenju 25 regionalnih anestezija
– plasiranje 1o centralnih venskih katetera (CVK)
1.5. HIRURŠKA INTENZIVNA TERAPIJA 2 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz oblasti intenzivne nege hirurških bolesnika.
1.6. OPEKOTINE 1 mesec
Specijalizant usvaja znanja iz sledećih oblasti:
– pružanje prve pomoći kod opekotina
– transport opečenih
– primarna obrada svežih opekotina
– ocena i procena težine i stepena opečene površine
– patofiziologija opekotina
– mehanizam zarastanja opekotina
– terapija opkotinskog šoka
– urgentne hirurške procedure kod opekotina
– ekscizija opekotinske rane
– uzimanje i konzerviranje slobodnih kožnih transplantata
– indikacije za upotrebu slobodnih kožnih transplantata
– teoretske osnove formiranja slobodnih kožnih transplantata iz kulture tkiva
– akutna tubulska nekroza kao indikacija za akutnu hemodijalizu
– opekotine disajnih puteva
– negativni energetski bilans kod opečenih bolesnika
– imunološki aspekt kod opečenih
– hemijske opekotine i antidoti
– masovne opekotine, opekotine u politraumi, opekotine u ratu
Specijalizant odrađuje sledeće operativne procedure i zahvate:
– primarna obrada veće opekotine (o) 1
– nekrektomija sa primarnom tangencijalnom ekscizijom (o) 5
– nekrektomija sa ekscizijom do fascije (o) 2
– uzimanje auotransplantata kože Watson-ovim nožem ili električnim dermatomom (o) 10
– esharotomija (o) 1
– fasciotomija (o) 1
1.7. PATOLOGIJA 1 mesec
Specijalizant savladava osnovna teorijska znanja iz oblasti kliničke patologije i uzima učešće u kliničkim autopsijama. Takođe savladava osnove pojedinih histopatoloških tehnika kao i tumačenje histopatoloških preparata iz oblasti koju specijalizira.
Nakon završenog opšteg dela, specijalizant, kako je već navedeno, pred 3-članom komisijom (mentor i dva člana), polaže glavni kolokvijum (ocena se upisuje u specijalistički indeks), i on predstavlja uslov za dalji nastavak specijalizacije iz opšte hirurgije.
POSEBNI DEO SPECIJALIZACIJE traje 3 godine i može se obaviti isključivo u za to određenim specijalističkim ustanovama (univerzitetske klinike ili instituti). Tokom ovog dela specijalizacije, obavezna je jednogodišnja (DVOSEMESTRALNA) nastava, koju je specijalizant dužan da obavi po planu i programu za dvosemestralnu nastavu.
1.1. PLASTIČNA, REKONSTRUKTIVNA I ESTETSKA HIRURGIJA 2 meseca
Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant savladava osnovna teorijska i praktična znanja iz:
– hirurške tehnike na području plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije
– upoznavanje sa osnovnim principima mikrohirurgije
– transplantacija tkiva
– osnovi reparatorne hirurgije (rekonstrukcija mekih tkiva, krvnih sudova, nerava, tetiva, rekonstrukcija preloma kostiju šake, replantacija amputiranih prstiju)
– operativno lečenje Dupuytren-ove kontrakture
– osnovi hirurškog lečenja reumatizma šake
– osnovi hirurškog lečenja limfedema noge
– lečenje tumora kože
– lečenje keloida i hipertrofičnih ožiljaka
Specijalizant takođe treba da uradi sledeće procedure
– Z-plastika (o) 3
– intradermalni šav rane (o) 10
– osteosinteza kostiju šake (o) 3
– šav tetive na šaci (o) 3
– šav perifernog nerva (o) 1
– rotacioni režanj (o) 1
– transpozicioni režanj (o) 1
– transplantacija kože (o) 3
1.2 KARDIOVASKULARNA HIRURGIJA 3 meseca
Specijalizant stiče teorijska i praktična znanja iz fiziologije i patofiziologije kardiovaskularnog sistema, o metodama i postupcima u cilju postavljanja dijagnoze oboljenja srca i krvnih sudova, kao i o indikacijama za operacije na srcu i krvnim sudovima.
Specijalizant je takođe dužan da tokom ovog dela kruženja uradi sledeće:
– embolektomija (a) 2; (o) 1
– šav velike arterije (a) 3; (o) 2
– anastomoza velike arterije (a) 3; (o) 1
– stripping v.saphenae (a) 3; (o) 3
– kreiranje A-V fistule u cilju hemodijalize (a) 3; (o) 2
– sternotomija i šav sternotomije (a) 3; (o) 3
– preparisanje velikog krvnog suda (a) 3; (o) 2
– amputacija ekstremiteta (a) 2; (o) 2
– operacija rupturirane aneurizme abdominalne aorte (a) 3; (o) 1
1.3. TORAKALNA HIRURGIJA 3 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja koja se odnose na dijagnostičke postupke i terapijske principe patoloških stanja vezanih za grudnu hirurgiju. Pri tome mora ovladati praktičnim veštinama torakotomije, resekcije rebra, kao i torakalne punkcije i torakalne drenaže.
Specijalizant takođe treba da uradi sledeće:
– torakotomija (a) 5; (o) 5
– zatvaranje torakotomije (a) 5; (o) 5
– torakalna punkcija 5
– torakalna drenaža 10
– lobektomija (a) 4; (o) 1
– operacija strume (a) 5; (o) 2
1.4. UROLOGIJA 3 meseca
Specijalizant usvaja sledeća znanja i savladava sledeće veštine:
– dijagnostika i očitavanje RTG snimaka urotrakta
– difrencijalna dijagnoza oboljenja urotrakta
– akutni skrotum (akutni orhiepididimitis, torzija testisa)
– diferencijalna dijagnoza hematurije
– rešavanje akutne retencije urina (kateterizacije, suprapubična cistostomija)
– operacije kod nespuštenog testisa (orhidopeksija), kod hidrokele, spermatokele, varikokele i fimoze
– operacije kod kalkuloze urotrakta
– cistoskopija
– transuretralna prostatektomija
– ispitivanje urodinamike i neurogena bešika
Specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– kateterizacija mokraćne bešike 30
– cistoskopija (a) 3; (o) 3
– orhidopeksija (a) 3; (o) 5
– operacija hidrokele (a) 3; (o) 2
– operacija fimoze (cirkumcizija) (a) 3; (o) 5
– perkutana cistostoma (a) 3; (o) 3
– sutura mokraćne bešike (a) 2; (o) 2
– nefrektomija (a) 3; (o) 2
1.5. NEUROHIRURGIJA 2 meseca
Specijalizant dobija teorijska i praktična znanja iz sledeće neurohirurške problematike:
– urgentna stanja u neurohirurgiji
– patofiziologija i lečenje intrakranijalne hipertenzije
– hidrocefalus
– znaci spontanog subarahnoidnog krvarenja i indikacije za operativno lečenje
– klinički znaci i klinička slika kompresivnih procesa u kičmenom kanalu, dijagnostika i indikacije za operativno lečenje
– indikacije za operativno lečenje impresivnih fraktura kostiju lobanje, traumatske intracerebralne hemoragije kao i sklopetarnih povreda glave
Specijalizant je takođe dužan da izvrši sledeće procedure:
– obrada rane na licu 2
– obrada rane na poglavini 2
– obrada preloma kostiju lobanje (a) 3; (o) 1
– operativno zbrinjavanje epiduralnog hematoma (a) 4; (o) 1
– operacija akutnog subduralnog hematoma (a) 4; (o) 1
– operacija hroničnog subduralnog hematoma (a) 4; (o) 1
– eksterna ventrikularna drenaža (a) 4; (o) 1
– osteoplastična trepanacija (a) 3; (o) 2
1.6. ORTOPEDIJA 2 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz fiziologije, patofiziologije, dijagnostike i lečenja oboljenja i povreda lokomotornog aparata, kao i komplikacijama. Timski učestvuje u ambulantnom zbrinjavanju povreda lokomotornog sistema, kao i u operativnim zahvatima na istom. Takođe treba da savlada osnove upotrebe Rtg skopije u ortopedskoj ambulanti.
Specijalizant je takođe dužan da uradi sledeće dijagnostičke i terapijske procedure:
– punkcija zgloba kod izliva (o) 10
– artroskopija zgloba kolena (a) 5; (o) 5
– postavljanje funkcionalnog gipsa kod preloma dugih kostiju 3
– postavljanje skeletne ekstenzije 2
– meniscektomija (a) 3; (o) 2
– repozicija luksacije humerusa 3
– repozicija frakture radijusa na tipičnom mestu 5
– repozicija preloma femura (o) 2
– osteosinteza preloma femura (a) 2; (o) 2
1.7. HIRURŠKA ONKOLOGIJA 1 mesec
Specijalizant se upoznaje sa principima hirurške onkologije:
– etiopatogeneza malignih tumora, patofiziologija i imunologija malignih tumora
– dijagnostičke metode i postupci u lečenju malignoma (Rtg, endoskopija, aspiraciona biopsija, scintigrafija, limfoscintigrafija, CT, NMR)
– TNM i dr. klasifikacije malignih tumora
– hirurgija malignih tumora (operativni lečenje i komplikacije)
– interdisciplinarni pristup u lečenju malignih tumora (radioterapija, hemoterapija, endokrina terapija, imunoterapija, genska terapija)
– osnovni principi intraarterijske hemioterapije
– rehabilitacija bolesnika lečenih od malignoma
– registracija i statistička obrada malignih bolesnika
Specijalizant je dužan da uradi sledeće operativne zahvate:
– operacija malignog melanoma kože (a) 1; (o) 1
– tumorektomija ili kvadrantektomija tumora dojke (a) 1; (o) 1
– radikalna operacija tumora dojke sa disekcijom aksile (a) 1; (o) 1
– operacija kod malignog tumora štitaste žlezde (a) 1; (o) 1
– radikalna disekcija vrata (a) 2
1.8. ABDOMINALNA HIRURGIJA 12 meseci
Specijalizant usvaja sledeća teorijska i praktična znanja:
– hirurška (topografska) anatomija trbušnog zida i intra-abdominalnih organa
– fiziologija i patofiziologija digestivnog trakta
– dijagnostičke metode i postupci u kliničkoj patologiji abdomena
– Rtg, ultrazvuk i endoskopija (gastroskopija, anoskopija, rektosigmoidoskopija) u dijagnostici oboljenja digestivnog trakta
– hirurško lečenje akutnih i hroničnih patoloških stanja digestivnog trakta
– postoperativne komplikacije u hirurgiji abdomena
Specijalizant treba da uradi sledeće hirurške procedure:
– abdominocenteza (abdominalna punkcija) (o) 20
– operacija preponske kile (a) 20; (o) 20
– apendektomija (a) 30; (o) 30
– proktološke operacije (hemoroidektomija, perianalna fistula) (a) 5; (o) 5
– operacija pilonidalnog sinusa (a) 5; (o) 5
– plastika prednjeg trbušnog zida (a) 3; (o) 3
– konvencionalna (klasična) holecistektomija (a) 10; (o) 10
– laparoskopska holecistektomija (a) 3; (o) 1
– holedohotomija sa T-drenažom (a) 3; (o) 2
– sutura perforativnog ulkusa (a) 7; (o) 3
– gastrostomija (a) 3; (o) 2
– feeding jejunostomija (a) 4; (o) 1
– ileostomija (a) 3; (o) 2
– kolostomija (a) 3; (o) 2
– operacija po Hartmann-u (a) 1; (o) 1
– resekcija tankog creva sa anastomozom (a) 6; (o) 4
– šav debelog creva (a) 3; (o) 2
– splenektomija (a) 3; (o) 1
– gastroenteroanastomoza (a) 2; (o) 1
– rezekcija želuca (a) 2; (o) 2
– operacija hijatalne hernije po Nissen-u (a) 1
– trunkalna vagotomija (a) 1; (o) 1
– selektivna vagotomija (a) 1; (o) 1
– biliodigestivna anastomoza po Roux-u (a) 2; (o) 2
– operacija ehinokokne ciste jetre (a) 1
– transduodenalna sfinkteroplastika (a) 3; (o) 1
– biopsija jetre (a) 3; (o) 2
– šav jetre kod povreda (a) 3; (o) 2
– anatomska resekcija jetre (a) 1
– desna hemikolektomija (a) 3; (o) 2
– leva hemikolektomija (a) 3; (o) 2
– prednja resekcija rektuma po Dixon-u (a) 4; (o) 1
– abdominoperinealna amputacija rektuma po Miles-u (a) 4; (o) 1
– totalna kolektomija (a) 3
– cervikalna ezofagostomija (a) 3; (o) 1
– sutura torakalnog jednjaka kod povreda (a) 1; (o) 1
– totalna gastrektomija sa limfadenektomijom (a) 4; (o) 1
– ezofagektomija kroz torakotomiju (a) 2
– transhijatalna ezofagektomija (a) 2
– mukozni stripping jednjaka (a) 2
– cefalična duodenopankreatektomija (Whiple) (a) 3
– distalna pankreatektomija (a) 2; (o) 1
– Wirsung-jejunostomija (Puestow) (a) 1
1.9. TRAUMATOLOGIJA 5 meseci
Specijalizant savladava sledeća teorijska i praktična znanja:
– patofiziološki mehanizmi u traumi politraumi
– principi repozicije peloma
– opšti principi operativnih tehnika u traumi mekih tkiva
– opšti principi operativnog zbrinjavanja koštano-zglobnog sistema
– opšti principi zbrinjavanja i reanimacioni postupci u politraumi
– dijagnostički postupci u traumatologiji (Rtg, ultrazvuk, CT, NMR, kontrastne metode)
– osnovni principi reanimacije i reanimacioni postupci (abdominocenteza, plasiranje centralnog venskog katetera (CVK); torakalna punkcija i torakalna drenaža
– skoring-sistemi u traumatologji
– principi konzervativnog zbrinjavanja preloma kostiju
– principi operativnog zbrinjavanja preloma kostiju
– rehabilitacija nakon traume
Osim toga, specijalizant savladava i sledeće dijagnostičke i terapijske postupke:
– dijagnostička i operativna artroskopija (a) 5; (o) 5
– skeletna trakcija (o) 5
– osteosinteza kod preloma radijusa na tipičnom mestu (o) 5
– osteosinteza kod preloma kostiju ruke i stopala (a) 5; (o) 5
– amputacije ekstremiteta na svim nivoima (o) 5
– osteosinteza preloma u predelu trohanternog masiva (a) 5; (o) 5
– intramedularna osteosinteza dugih kostiju (a) 3; (o) 3
– uklanjanje osteosintetskog materijala (a) 15; (o) 15
1.10. GINEKOLOGIJA 2 meseca
Specijalizant savladava teorijska i praktična znanja iz:
– hirurške anatomije organa male karlice i poda male karlice
– fiziologije i patofiziologije ženskih genitalnih organa
– akutnih ginekoloških stanja
– akutnih stanja u akušerstvu
Osim toga, specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– dijagnostička laparoskopija (o) 2
– laparoskopska operacija na adneksama (a) 2; (o) 1
– totalna histerektomija sa obostranom adneksektomijom (kroz laparotomiju) (o) 2
– carski rez (a) 2; (o) 1
– šav epiziotomijske rane (o) 3
1.11. MAKSILOFACIJALNA HIRURGIJA 1 mesec
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz sledećih oblasti:
– hirurška anatomija viscerokranijuma
– Rtg dijagnostika patoloških stanja maksilofacijalnog masiva
– povrede maksilofacijalne regije, pružanje prve pomoći i inicijalno zbrinjavanje
– malignomi maksilofcijalne regije
– urođene anomalije maksilofacijalne regije
– bolesti pljuvačnih žlezda
Osim toga, specijalizant treba da savlada sledeće praktične veštine:
– ekstrakcija zuba (o) 10
– antrotomija (o) 3
– ekstraoralna incizija (o) 2
– intraoralna incizija (o) 5
Provera znanja
Tokom specijalizacije, mentor ima obavezu da u odgovarajućim vremenskim intervalima zakazuje kandidatu konsultacije, seminarske radove i kolokvijume, čime se vrši provera novostečenog znanje. Obavezne provere znanja specijalizanta se tokom specijalizacije vrše i izlaganjem prikaza pojedinih interesantnih slučajeva iz prakse, (klinička kazuistika) na kliničkim seminarima.
Glavni kolokvijum se zakazuje nakon prvog (opšteg 2-godišnjeg) dela specijalizacije, i to pred 3-članom komisijom, koju sačinjavaju mentor i dva člana. Glavni kolokvijum je uslov za nastavak specijalizacije.
Takođe, tokom „kruženja“, a nakon svake „otkružene“ oblasti, specijalizant je dužan da polaže obavezan kolokvijum iz iste oblasti. Navedena provera znanja se može vršiti usmenim razgovorom, ili u obliku testa. Ocene svih kolokvijuma (od 6 do 10) upisuju se u indeks. Sve uočene nepravilnosti bilo koje vrste, a koje mentor uoči tokom specijalizacije, dužan je da signalizira šefu katedre.
11. Abdominalna hirurgija
pet godina
(60 meseci)
Cilj i namena
Specijalizacije iz abdominalne hirurgije jeste teorijska i praktična edukacija u smislu formiranje profila abdominalnog hirurga, koji će biti u stanju da u praksi zbrinjava sva stanja, kako iz domena hirurške reanimatologije, tako i sva hronična hirurška oboljenja, čije rešavanje po svojoj specifičnosti zadire u domen usko specijalizovane problematike abdominalne hirurgije.
Specijalizacija abdominalne hirurgije traje 5 godina! Pri tome specijalizant prvo savladava OPŠTI DEO, u trajanju 2 godine, a zatim i POSEBNI DEO (u trajanju od 3 godine)
POČETNI (OPŠTI) DEO SPECIJALIZACIJA (obavezan za sve hirurške specijalnosti u trajanju od 2 godine i može se obaviti u regionalnoj zdravstvenoj ustanovi, ili u specijalizovanoj univerzitetskoj klinici odn. institutu).
(LEGENDA: a – asistira; o – operiše)
1.1. HIRURŠKE INFEKCIJE 2 meseca
Kandidat je obavezan da savlada bazična teorijska, kao i temeljna praktična znanja o mehanizmima biološke odbrane organizma od infekcije, o patogenim mikroorganizmima, kao prouzrokovačima infekcije uopšte, o prevenciji i lečenju hemoterapeuticima, antibioticima i o imunizaciji. Posebnu pažnju treba obratiti na pojedine grupe i sojeve kao što su: stafilokokne infekcije, streptokokne infekcije, erizipel, antraks, infekcije izazvane gram-negativnim bacilima, klostridijalne i dr. anaerobne infekcije, aktinomikotične infekcije, infekcije izazvane gram-negativnom florom, gljivične i virusne infekcije.
Tokom praktične edukacije, specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– obrada inficiranih mekih tkiva (o) | 10 |
– obrada panaricijuma (o) | 6 |
– obrada dijabetične gangrene (o) | 2 |
1.2. ABDOMINALNA HIRURGIJA 7 meseci
Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant treba da savlada i usvoji temeljna teoretska i praktična znanja iz dijagnostike, diferencijalne dijagnostike i lečenja svih akutnih abdominalnih stanja (sindrom peritonitisa, sindrom ileusa i sindrom intraabdominalnog krvarenja).
Tokom ovog dela specijalizacije specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– apendektomije (o) | 5 |
– uklještene kile | 5 (a); 5 (o) |
– dehiscencija laparotomijske rane (o) | 2 |
– sutura perforativnog ulkusa (o) | 2 |
– anastomoza tankog creva (o) | 6 |
1.3. TRAUMATOLOGIJA 9 meseci
Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant treba da savlada sledeća teorijska znanja:
– funkcionalna anatomija lokomotornog aparata
– osnovni pojmovi o etiopatogenezi povreda (mehanizmi nastanka, klasifikacije)
– reanimacija i terapija šoka kod traumatizovanih i politraumatizovanih
– dijagnostički postupci u traumatologiji (grudni koš, duge kosti)
– savladavanje osnova ultrazvučne dijagnostike povreda trbuha
– konzervativno lečenje preloma kostiju
– traumatski i hemoragijski šok
– druge vitalne sistemske komplikacije traume (tromboembolija, masna embolija, respiratorne komplikacije, digestivni poremećaji, hidro-elektrolitski disbalans, posttraumatske psihoze i dr. delirantna stanja)
– priprema bolesnika za operativno lečenje
– postoperativna nega bolesnika
– operativni zahvati na koštano-zglobnom sistemu
– indikacije za urgentnim operativnim zahvatima u traumi i politraumi
– komplikacije preloma kostiju
– infekcije na kostima
Specijalizant je takođe dužan da uradi sledeće hir. procedure:
– ekstenzija preloma dugih kostiju ekstremiteta (o) | 15 |
– repozicija preloma (o) | 15 |
– punkcija zglobnog izliva. (o) | 10 |
– punkcija velikih telesnih šupljina (o) | 10 |
– dijagnostička artroskopija (o) | 5 |
– obrada velikih defekata mekih tkiva (o) | 20 |
– torakalna drenaža (o) | 5 |
– jednostavna osteosinteza sa odstranjivanjem osteosintetskog materijala (o) | 10 |
1.4. ANESTEZIOLOGIJA SA REANIMATOLOGIJOM 2 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz regionalne, opšte i kombinovane anestezije. Izučava osnove procene i pripreme bolesnika za planirani hirurški zahvat. Savladava osnove kardio-plumonalne reanimacije.
Specijalizant je takođe dužan da uradi sledeće:
– uzimanje učešća u 50 opštih anestezija
– procena i priprema 15 pacijenata za planirani hir. zahvat
– sudelovanje u 5 kardio-pulmonalnih reanimacija
– učestvuje u izvođenju 25 regionalnih anestezija
– plasiranje 10 centralnih venskih katetera (CVK)
1.5. HIRURŠKA INTENZIVNA TERAPIJA 2 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz oblasti intenzivne nege hirurških bolesnika.
1.6. OPEKOTINE 1 mesec
Specijalizant usvaja znanja iz sledećih oblasti:
– pružanje prve pomoći kod opekotina
– transport opečenih
– primarna obrada svežih opekotina
– ocena i procena težine i stepena opečene površine
– patofiziologija opekotina
– mehanizam zarastanja opekotina
– terapija opekotinskog šoka
– urgentne hirurške procedure kod opekotina
– ekscizija opekotinske rane
– uzimanje i konzerviranje slobodnih kožnih transplantata
– indikacije za upotrebu slobodnih kožnih transplantata
– teoretske osnove formiranja slobodnih kožnih transplantata iz kulture tkiva
– akutna tubulska nekroza kao indikacija za akutnu hemodijalizu
– opekotine disajnih puteva
– negativni energetski bilans kod opečenih bolesnika
– imunološki aspekt kod opečenih
– hemijske opekotine i antidoti
– masovne opekotine, opekotine u politraumi, opekotine u ratu
Specijalizant odrađuje sledeće operativne procedure i zahvate:
– primarna obrada veće opekotine (o) | 1 |
– nekrektomija sa primarnom tangencijalnom ekscizijom (o) | 5 |
– nekrektomija sa ekscizijom do fascije (o) | 2 |
– uzimanje auotransplantata kože Watson-ovim nožem ili električnim dermatomom (o) | 10 |
– esharotomija (o) | 1 |
– fasciotomija (o) | 1 |
1.7. PATOLOGIJA 1 mesec
Specijalizant savladava osnovna teorijska znanja iz oblasti kliničke patologije i uzima učešće u kliničkim autopsijama. Takođe savladava osnove pojedinih histopatoloških tehnika kao i tumačenje histopatoloških preparata iz oblasti koju specijalizira.
Nakon završenog opšteg dela, specijalizant, kako je već navedeno, pred 3-članom komisijom (mentor i dva člana), polaže glavni kolokvijum (ocena se upisuje u specijalistički indeks), i on predstavlja uslov za dalji nastavak specijalizacije iz opšte hirurgije.
POSEBNI DEO SPECIJALIZACIJE (traje 3 godine i može se obaviti isključivo u za to određenoj specijalizovanoj ustanovi – univerzitetskoj klinici ili institutu). Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant je dužan da obavi i obaveznu, zakonom propisanu, DVOSEMESTRALNU nastavu.
1.1. UROLOGIJA 2 meseca
Specijalizant usvaja sledeća znanja i savladava sledeće veštine:
– dijagnostika i očitavanje RTG snimaka urotrakta
– difrencijalna dijagnoza oboljenja urotrakta
– akutni skrotum (akutni orhiepididimitis, torzija testisa)
– diferencijalna dijagnoza hematurije
– rešavanje akutne retencije urina (kateterizacije, suprapubična cistostomija)
– operacije kod nespuštenog testisa (orhidopeksija), kod hidrokele, spermatokele, varikokele i fimoze
– operacije kod kalkuloze urotrakta
– cistoskopija
– transuretralna prostatektomija
– ispitivanje urodinamike i neurogena bešika
Specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– kateterizacija mokraćne bešike | 30 |
– cistoskopija | (a)3; (o)3 |
– orhidopeksija | (a)3; (o)5 |
– operacija hidrokele | (a)3; (o)2 |
– operacija fimoze (cirkumcizija) | (a)3; (o)5 |
– perkutana cistostoma | (o)1 |
– sutura mokraćne bešike | (a)2; (o)2 |
– nefrektomija | (a)3; (o)2 |
1.2. TORAKALNA HIRURGIJA 2 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja koja se odnose na dijagnostičke postupke i terapijske principe patoloških stanja vezanih za grudnu hirurgiju. Pri tome mora ovladati praktičnim veštinama torakalne punkcije, torakalne drenaže, elektivne i urgentne torakotomije, kao i hemostaze kod povreda plućnog parenhima.
Specijalizant takođe treba da uradi sledeće:
– torakalna punkcija | 5 |
– torakalna drenaža | 10 |
– torakotomija | (a)5; (o)5 |
– zatvaranje torakotomije | (a)5; (o)5 |
– operacija strume | (a)5; (o)2 |
1.3. VASKULARNA HIRURGIJA 2 meseca
Specijalizant stiče teorijska i praktična znanja iz fiziologije i patofiziologije kardiovaskularnog sistema, indikacijama za dijagnostičke postupke i hirurške zahvate na arterijama, kao i šavne tehnike na arterijama i venskom sistemu.
Specijalizant je takođe dužan da tokom ovog dela kruženja uradi sledeće:
– embolektomija | (a)2; (o)3 |
– šav arterije | (a)3; (o)2 |
– preparisanje abdominalne aorte | (a)3; (o)4 |
– preparacija femoralnih krvnih sudova | (a)3; (o)4 |
1.4. HIRURŠKA INTENZIVNA TERAPIJA 2 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz oblasti intenzivne nege hirurških bolesnika:
– endotrahealna intubacija
– upotreba aparata za asistiranu ventilaciju
– indikacije za priključivanje hirurškog bolesnika na respirator
– indikacije i načini prevođenja hirurškog bolesnika sa asistirane ventilacije na spontano disanje
– interpretacija (tumačenje) gasnih analiza krvi i dr. laboratorijskih analiza
– ovladavanje osnovima parenteralne ishrane
Specijalizant savladava sledeće veštine:
– plasiranje centralnog venskog katetera | 20 |
– arterijska punkcija | 20 |
– zamena endotrahealne kanile | 5 |
1.5. GASTROENTEROLOGIJA SA OSNOVAMA HIRURŠKE ENDOSKOPIJE I ULTRAZVUKA 2 MESECA
Savladavanje sledećih teorijskih i praktičnih znanja:
– dijagnostika i terapija gastroenteroloških oboljenja
– indikacije za konzervativnim lečenjem organa digestivnog trakta
– multidisciplinarni pristup u lečenju oboljenja digestivnog tubusa, jetre i pankreasa
– osnovni principi primene ultrasonografije u gastroenterologiji
– osnovni principi hirurške endoskopije
Specijalizant savladava i sledeće dijagnostičke procedure:
– ezofagogastroduodenoskopija | 10 |
– injekciona skleroterapija u lečenju krvarenja iz gornjih partija digestivnog trakta | 5 |
– rektoskopija | 20 |
– kolonoskopija | 20 |
1.6. ONKOLOGIJA 2 meseca
Specijalizant se upoznaje sa sledećim teorijskim i praktičnim znanjima:
– etiopatogeneza i imunologija malignih tumora digestivnog trakta, patofiziologija malignoma digestivnog trakta
– dijagnostičke metode i postupci u lečenju malignoma digestivnog trakta (Rtg, endoskopija, aspiraciona biopsija, ultrasonografija, scintigrafija, limfoscintigrafija, CT., NMR)
– histološka verifikacija i tipizacija (diferenciranje) tumora digestivnog trakta
– TNM i dr. klasifikacije malignih tumora
– hirurgija malignih tumora (operativni lečenje i komplikacije)
– interdisciplinarni (konzilijarni) pristup u lečenju malignih tumora (radioterapija, hemoterapija, endokrina terapija, imunoterapija, genska terapija
– osnovni principi intraarterijske hemioterapije
– rehabilitacija bolesnika lečenih od malignoma
– registracija i statistička obrada malignih bolesnika
1.7. ABDOMINALNA HIRURGIJA 24 meseca
Specijalizant usvaja sledeća teorijska i praktična znanja:
– hirurška (topografska) anatomija trbušnog zida i intraabdominalnih organa
– fiziologija i patofiziologija digestivnog trakta
– dijagnostičke metode i postupci u kliničkoj patologiji abdomena
– hirurško lečenje akutnih i hroničnih patoloških stanja digestivnog trakta
– minimalno invazivne i laparoskopske procedure u abdominalnoj hirurgiji
– postoperativne komplikacije u hirurgiji abdomena i njihovo rešavanje
Specijalizant treba da uradi sledeće hirurške procedure:
– abdominocenteza (abdominalna punkcija) | (o)20 |
– operacija preponske kile | (a)20; (o)20 |
– apendektomija | (a)30; (o)30 |
– postoperativna kila | (o)6 |
– hemoroidektomija | (a)10; (o)10 |
– perianalna fistula | (o)5 |
– operacija pilonidalnog sinusa | (a)5; (o)5 |
– plastika (postoperativna kila) prednjeg trbušnog zida | (a)3; (o)3 |
– konvencionalna (klasična) holecistektomija | (a)10; (o)10 |
– laparoskopska holecistektomija | (a)3; (o)15 |
– holedohotomija sa T-drenažom | (a)3; (o)5 |
– sutura perforativng ulkusa | (a)5; (o)10 |
– gastrostomija | (a)3; (o)2 |
– nutritivna jejunostomija | (a)4; (o)5 |
– ileostomija | (a)3; (o)2 |
– bipolarna kolostomija | (a)3; (o)3 |
– operacija po Hartman-u | (a)1; (o)1 |
– rezekcija tankog creva sa anastomozom | (a)6; (o)4 |
– šav debelog creva | (a)3; (o)2 |
– splenektomija | (a)3; (o)3 |
– gastroenteroanastomoza | (a)2; (o)1 |
– rezekcija želuca (BI; BII) | (a)3; (o)6 |
– operacija hijatusne hernije po Nissen-u | (a)1 |
– trunkalna vagotomija | (a)1; (o)1 |
– selektivna vagotomija | (a)1; (o)1 |
– biliodigestivna anastomoza po Roux-u | (a)4; (o)5 |
– operacija ehinokokne ciste jetre | (a)3; (o)3 |
– transduodenalna sfinkteroplastika | (a)3; (o)1 |
– biopsija jetre | (a)3; (o)2 |
– šav jetre kod povreda | (a)3; (o)3 |
– leva lobektomija jetre | (a)3; (o)3 |
– desna hemikolektomija | (a)3; (o)5 |
– leva hemikolektomija | (a)3; (o)5 |
– prednja rezekcija rektuma po Dixon-u | (a)4; (o)5 |
– abdominoperinealna amputacija rektuma po Milles-u | (a)4; (o)1 |
– totalna kolektomija | (a)3 |
– cervikalna ezofagostomija | (a)3; (o)1 |
– sutura torakalnog jednjaka kod povreda | (a)1; (o)1 |
– totalna gastrektomija sa limfadenektomijom | (a)4; (o)5 |
– ezofagektomija kroz torakotomiju | (a)2; (o)1 |
– transhijatalna ezofagektomija | (a)2; (o)1 |
– rekonstrukcija jednjaka (koloplastika; gastroplastika) | (a)2 |
– cefalična duodenopankreatektomija (Whipple) | (a)3; (o)1 |
– distalna pankreatektomija | (a)2; (o)1 |
– Wirsungo-jejunostomija (Puestow) | (a)1 |
– nekrosektomija kod nekrotičnog pankreatitisa | (a)2; (o)2 |
Provera znanja
Tokom specijalizacije, mentor ima obavezu da u odgovarajućim vremenskim intervalima zakazuje kandidatu konsultacije, seminarske radove i kolokvijume, čime se vrši provera novostečenog znanje. Obavezne provere znanja specijalizanta se tokom specijalizacije vrše i izlaganjem prikaza pojedinih interesantnih slučajeva iz prakse, (klinička kazuistika) na kliničkim seminarima.
Glavni kolokvijum se zakazuje nakon prvog (opšteg 2-godišnjeg) dela specijalizacije, i to pred 3-članom komisijom, koju sačinjavaju mentor i dva člana. Glavni kolokvijum je uslov za nastavak specijalizacije.
Takođe, tokom „kruženja“, a nakon svake „otkružene“ oblasti, specijalizant je dužan da polaže obavezan kolokvijum iz iste oblasti. Navedena provera znanja se može vršiti usmenim razgovorom, ili u obliku testa. Ocene svih kolokvijuma (od 6 do 10) upisuje se u indeks. Sve uočene nepravilnosti bilo koje vrste, a koje mentor uoči tokom specijalizacije, dužan je da signalizira šefu katedre.
12. Vaskularna hirurgija
pet godina
(60 meseci)
Specijalizacija vaskularne hirurgije traje pet godina. Sastoji iz OPŠTEG i POSEBNOG DELA.
I OPŠTI DEO deo traje dve godine i sastoji se iz sledećih oblasti: hirurške infekcije; abdominalna hirurgija; urgentna hirurgija – traumatologija; anesteziologija sa reanimatologijom i intenzivnom terapijom; plastična i rekonstruktivna hirurgija; grudna hirurgija, urologija, endokrina hirurgija i onkološka hirurgija.
I. 1. Hirurške infekcije (1 mesec)
Kandidat je obavezan da savlada bazna teorijska kao i praktična znanja o: mehanizmima biološke odbrane organizma od infekcije; prouzrokovačima infekcije; prevenciji i lečenju hemo-terapeuticima, antibioticima; i o imunizaciji. Posebnu pažnju treba obratiti na: stafilokokne i streptokokne infekcije; erizipel; infekcije izazvane gram-negativnim agensima; klostridijalne i druge anaerobne infekcije; i gljivične infekcije. Kandidat je obavezan da savlada bazična teorijska, kao i temeljna praktična znanja o hirurškoj profilaksi, asepsi i antisepsi, sterilizaciji i dezinfekciji.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih u tabeli 1.
Tabela 1. Hirurške infekcije
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Obrada inficiranih mekih tkiva – – 10 slučajeva
Obrada panaricijuma – – 6 slučajeva
Obrada dijabetesnog stopala – – 3 slučaja
I. 2. Abdominalna hirurgija (8 meseci)
Specijalizant treba da savlada i usvoji temeljna teoretska i praktična znanja vezano za hirurške pristupe, zatvaranje abdomominalnih incizija, drenaže i osnovne abdominalne operativne zahvate (gastroduodenum, žučna kesa i putevi, tanko i debelo crevo) kao i osnovne postupke u lečenju akutnih abdominalnih stanja (sindrom peritonitisa, ileusa i intraabdominalnog krvarenja).
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih u tabeli 2.
Tabela 2. Abdominalna hirurgija
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Ingvinalna hernija 5 10 slučajeva 5 slučajeva
Laparotomija i zatvaranje laparot. Rane 5 20 slučajeva 10 slučajeva
Dehiscenija laprotomne rane – 5 slučajeva 2 slučaja
Ventralna hernija 3 3 slučajeva 2 slučaja
Anastomoza tankog creva – 7 slučajeva 5 slučajeva
Resekcija želuca 3 5 slučajeva –
Holecistektomija 5 10 slučajeva 2 slučaja
Hartmanova procedura 5 5 slučajeva 2 slučaja
Hemikolektomija 5 3 slučajeva –
Sutura perforativnog ulkusa 3 3 slučaja 1 slučaj
Apendektomija – 5 2
Punkcija abdomena 5 – 2
Splenektomija 3 3 slučajeva 2 slučaja
Sutura jetre – 3 slučaja –
Resekcije jednjaka 3 2 –
I. 3. Urgentna hirurgija – traumatologija (6 meseci)
Specijalizant treba da savlada teorijska i praktična znanja koja se odnose na: etiopatogenezu i klasifikaciju povreda; reanimaciju i terapiju traumatizovanih i politraumatizovanih bolesnika, odnosno drugih sistemskih komplikacija traume (tromboembolija, masna embolija, respiratorne komplikacije, digestivni poremećaji, hidroelektrolitski disbalans, posttraumatske psihoze i druga delirantna stanja); dijagnostičke postupke nakon traume abdomena, grudnog koša i lokomotornog sistema; konzervativno lečenje preloma kostiju i povreda kičmenog stuba; dijagnozu, diferencijalnu dijagnoza i terapiju različitih šoknih stanja (traumatski, hemoragijski, septični, kardiogeni, MOD, MOF); operativne zahvate na koštano-zglobnom sistemu nakon traume.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih u tabeli 3.
Tabela 3. Urgentna hirurgija
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Ekstenzija kostiju ekstremiteta kod preloma 5 slučajeva 5 slučajeva 1
Repozicija preloma, osteosinteza 5 slučajeva 10 slučajeva 1
Punkcija zglobnog izliva 3 3 slučajeva 2 slučaja
Aplikacija spoljašnjeg fiksatora 2 slučaja 5 slučajeva –
Obrada velikih defekata mekih tkiva – 5 slučaja 10 slučajeva
Traheostomija (*) 2 slučaja 3 slučaja 3 slučaja
I. 4. Anesteziologija sa reanimatologijom i intenzivnom terapijom (2 meseca)
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz regionalne, opšte i kombinovane anestezije. Izučava osnove procene i pripreme bolesnika za planirani hirurški zahvat. Savladava osnove kardio-pulmonalne reanimacije. Usvaja znanja iz oblasti intenzivne nege hirurških bolesnika.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih u tabeli 4.
Tabela 4. Anesteziologija sa reanimatologijom i intenzivnom terapijom
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Izvodi
Učešće u 20 opštih anestezija 10 10 –
Endotrahealna intubacija 5 5 5
Sudelovanje u 10 kardiopulm. Reanimacija 4 4 2
Učestvuje u 10 regionalnih anestezija 4 4 2
Kardiopulmonalna reanimacija 4 4 2
Regionalna anestezija – 5 slučajeva 5 slučajeva
Plasiranje centralnog venskog katetera – 5 slučajeva 5 slučajeva
I. 5. Plastična i rekonstruktivna hirurgija – opekotine (1 mesec)
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja koja se odnose na primenu slobodnih kožnih transplantata, odnosno kožno-mišićnih režnjeva sa mikrovaskularnim anastomozama. Usvaja znanja iz oblasti tretmana opekotina.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih u tabeli 5.
Tabela 5. Plastična i rekonstruktivna hirurgija
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Primarna obrada veće opekotine 5 3 1
Nekrektomija sa tangencijalnom incizijom 3 2 –
Nekrektomija sa ekscizijom 3 2 –
Autotransplatant kože Njatson-ovim nožem – 5 slučajeva
Autotransplatant kože elektr. Dermatomom – 5 slučajeva
Prekrivanje defekta kožno-mišićnim režnjem uz kreiranje mikrovaskularnih anastomoza – 5 slučajeva
I. 6. Grudna hirurgija (3 meseca)
Specijalizant se obučava za otvaranje, zatvaranje i drenažu grudne duplje, i upoznaje se osnovnim operativnim zahvatima.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih u tabeli 7.
Tabela 7. Grudna hirurgija
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Torakotomija i zatvaranje torakotomne rane 5 10 slučajeva 5 slučaja
Torakalne drenaže 5 10 slučajeva 5 slučajeva
Torakalna punkcija 5 5 5
Rendgenoskopija 10 – 5
Resekcije pluća 5 5 slučajeva –
I. 7. Urologija (1 mesec)
Specijalizant savladava osnovna teorijska i praktična znanja koja se odnose na: plasiranje cistofiksa; suturu mokraćne bešike; suturu i rekonstrukciju uretera, ureterocistoneostomu i nefrektomiju.
Tabela 7. Urologija
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Plasiranje cistofiksa 3 3 slučaja 3 slučaja
Sutura mokraćne bešike 3 3 slučaja 2 slučaja
Sutura i rekonstrukcija uretera 3 5 slučajeva 2 slučaja
Ureteroneocistostoma 3 5 slučajeva –
Nefrektomija 3 5 slučajeva 1 slučaj
I. 8. Endokrina hirurgija (1 mesec)
Specijalizant savladava osnovna teorijska i praktična znanja koja se odnose na oboljenja tireoidne i nadbubrežne žlezde (hipertireoza, tireotoksična kriza, hipotireoza, adrenalna insuficijencija Cushingov sy, feohromocitom).
Tabela 8. Endokrina hirurgija
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Tireoidektomija – 15 slučaja 2 slučaja
Adrenalektomija – 5 slučajeva –
I.9. Hirurška onkologija – (1 mesec)
Specijalizant se upoznaje sa osnovama hirurškog lečenja malignih bolesti. Usvaja bazične onkološko hirurške postulate u dijagnostici i indikacijama za operativno lečenje (maligni melanom, karcinom dojke, tumori mekih tkiva).
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Maligni melanom – ekscizija 5 5 slučajeva –
Mastektomija 10 5 –
Tumori mekih tkiva 5 5
Napomena:
Teorijska i praktična nastava će se za specijalizante Klinike za vaskularnu hirurgiju Instituta za KVB KCS i Instituta za KVB „Dedinje“ obavljati u nastavnim bazama Medicinskog fakulteta u Beogradu. Za specijalizante iz drugih ustanova deo nastave se može obaviti i u matičnim kućama.
Nakon završenog OPŠTEG DELA, specijalizant pred 3-članom komisijom (mentor i dva člana), polaže glavni kolokvijum (ocena se upisuje u specijalistički indeks), i on predstavlja uslov za dalji nastavak specijalizacije u okviru POSEBNOG DELA.
II. POSEBAN DEO – VASKULARNA HIRURGIJA
Posebni deo traje tri godine i sastoji se od sledećih oblasti: hirurgija supraaortnih grana; hirurgija torakalne i torakoabdominalne aorte; hirurgija abdominalne aorte; hirurgija perifernih arterija; hirurgija venskog i limfnog sistema; transplantaciona hirurgija; endovaskularne procedure; dijagnostika vaskularnih oboljenja; urgentna vaskularna hirurgija; palijativna vaskularna hirurgija; kardiohirurgija.
II. 1. Hirurgija supraaortnih grana (6 meseci)
Specijalizant savladava teorijska i praktična znanja koja se odnose na: stenozantno-okluzivnu bolest supraaortnih grana; „kinking i kojling“ karotidnih arterija; aneurizme supraaortnih grana; tumor karotidnog tela; anatomske i ekstraanatomske procedure na supraaortnim granama i sindrom gornjeg toraklanog otvora.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih u tabeli 1.
Tabela 1. Hirurgija supraaortnih grana.
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Konvencionalna karotidna endarterektomija 5 5 slučajeva 3 slučaja
Everziona karotidna endarterektomija 5 20 slučajeva 7 slučajeva
Kinking i kojling karotidnih arterija 3 7 slučajeva 2 slučaja
Aneurizma karotidne arterije 3 2 slučaja –
Ekstraanatomske rekonstrukcije 5 5 slučajeva 2 slučaja
Anatomske rekonstrukcije 5 2 slučaja –
Rekonstrukcija vertebralnih arterija 3 1 slučaj –
Tretman sindroma gornjeg torakalnog otvora 5 3 slučaja –
Tumor karotidnog tela 3 3 slučaja –
II. 2. Hirurgija torakalne i torakoabdominalne aorte (2 meseca)
Specijalizant savladava teorijsko i praktično znanje koje se odnosi na oboljenja torakalne i torakoabdominalne aorte (aneurizme, koarktacija, artritisi)
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih na tabeli 2.
Tabela 2. Hirurgija torakalne i torakoabdominalne aorte
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Aneurizma torakalne aorte 5 slučajeva 5 slučaja –
Aneurizma torakoabdominalne aorte 5 5 slučajeva –
II. 3. Hirurgija abdominalne aorte (6 meseci)
Specijalizant savladava teorijsko i praktično znanje koje se odnosi na stenozantno-okluzivnu i aneurzimatsku bolest abdominalen aorte i njenih grana.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih na tabeli 3.
Tabela 3. Hirurgija abdominalne aorte
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Resekcija AAA i interpozicija grafta 5 15 slučajeva 2 slučaja
Resekcija AAA i aortobiilijakalna ili aortobifemoralna rekonstrukcija 5 15 slučajeva 3 slučaja
M. Lerish, AFF rekonstrukcija 5 10 slučajeva 3 slučaja
Rekonstrukcija visceralnih grana 3 3 slučaja –
Renovaskularna hipertenzija 2 2 slučaja –
Ekstraanatomske procedure (AdžFF, Cross Over, Transobturatorna) 5 10 slučajeva 5 slučajeva
Implantacija kadaveričnog homografta – 2 slučaja –
Tretman abdominalnih tumora 5 3 slučaja –
II. 4. Hirurgija perifernih arterija (6 meseci)
Specijalizant savladava teorijsko i praktično znanje koje se odnosi na stenozantno-okluzivne i aneurizmatske bolesti perifernih arterija. Specijalizant posebno treba da ovlada problemom akutne i „kritične ishemije donjih ekstremiteta“, specifičnim oboljenjima poplitealne arterije (sindrom uklještenja, cistična adventicijelna bolest), kao i bazičnim hirurškim principima (sutura krvnog suda, endarterektomija, „patch“ plastika, interpozicija grafta, „bypass„).
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih na tabeli 4.
Tabela 4. Hirurgija perifernih arterija.
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Profundoplastika 5 5 slučajeva 3 slučaja
Natkoleni F-P bypass sintetskim graftom 5 15 slučajeva 5 slučajeva
Reverzni F-P/Cr bypass 5 10 slučajeva 3 slučaja
„In situ“ F-P/Cr bypass 5 10 slučajeva 3 slučaja
Aneurizma perifernih arterija 5 5 slučajeva 2 slučaja
„Specifična“ oboljenja poplitealne arterije – 2 slučaja –
II. 5. Hirurgija venskog i limfnog sistema (2 meseca)
Specijalizant savladava teorijsko i praktično znanje koje se odnosi na tromboflebitis, flebotrombozu, hroničnoi venski zastoj, venske ulkuse, limfni zastoj, arteriovenske malformacije, oboljenja gornje i donje šuplje vene i portnu hipertenziju.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih na tabeli 5.
Tabela 5. Hirurgija venskog i limfnog sistema
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Tretman primarnih venskih variksa 3 10 slučajeva 5 slučajeva
Oboljenja perforantnih vena – 10 slučajeva –
Rekonstrukcija VCI 3 3 slučaja –
Rekonstrukcija VCS 2 1 –
Portna hipertenzija 3 3 slučaja –
II. 6. Transplantaciona hirurgija (1 mesec)
Specijalizant savladava teorijsko i praktično znanje koje se se odnosi na transplantaciju organa.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih na tabeli 6.
Tabela 6. Transplantaciona hirurgija
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Transplantacija bubrega – 3 slučaja –
Transplantacija jetre 1 – –
II. 7. Endovaskularne procedure (2 meseca)
Specijalizant savladava teorijsko i praktično znanje koje se odnosi na PTA, plasiranja stentova, ekudnovaskularnih graftova i kava filtera.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih na tabeli 7.
Tabela 7. Endovaskularne procedure
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
PTA i stent perifernih arterija 5 5 slučajeva 2 slučaja
PTA i stent karotidnih arterija 5 5 slučajeva –
Implantacija aortnog endografta 5 slučajeva 5 slučajeva –
Implantacija kava filtera 2 slučaja – –
II. 8. Dijagnostika vaskularnih oboljenja (1 mesec)
Specijalizant savladava teorijsko i praktično znanje neinvazivne (Doppler, EHO dijagnostike: kotinualni i CDS, CT, MR, MSCT) i invazivne dijagnostike (angiografija) vaskularnih bolesti.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih na tabeli 8.
Tabela 8. Dijagnostika vaskularnih oboljenja
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Izvodi
Doppler indeksi, segmentni pritisci, spektralna analiza 5 slučajeva 5 10 slučajeva
Kolor dopler (karotidne arterija, trbušna aorta, periferne arterije) 30 slučajeva – 5 slučajeva
Transfemoralna angiografija 5 5 slučajeva 5 slučajeva
Transaksilarna angiografija 5 5 slučajeva –
Translumbalna aortografija 5 5 slučajeva 2 slučaja
Selektivna angiografija 5 slučajeva – –
MR 5 slučajeva –
Multislajsni CT 5 slučajeva – –
II. 9. Urgentna vaskularna hirurgija (5 meseci)
Specijalizant savladava teorijsko – praktična znanja koja se odnose na urgentna vaskularna stanja (embolije, tromboze, izolovane i kombinovane povrede krvnih sudova, principe zbrinjavanja politraume, TDV, rupturirane aneurizme abdominalne aorte).
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih na tabeli 9.
Tabela 9. Urgentna vaskularna hirurgija
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Transbrahijalna embolektomija 3 5 slučajeva 10 slučajeva
Transfemoralna emebolektomija 3 10 slučajeva 10 slučajeva
Transpoplitealna embolektomija 3 10 slučajeva 10 slučajeva
Izolovana povreda perifernih arterija i vena 3 10 slučajeva 5 slučajeva
Udružena povreda perifernih arterija i vena – 5 slučajeva –
Proksimalni tromboflebitis VSM 5 5 slučajeva 10 slučajeva
Venska trombektomija 3 3 slučaja 1 slučaj
Rupturirana aneurizma abdominalne aorte 5 slučajeva 10 slučajeva 1 slučaj
II. 10. Mikrohirurgija (1 mesec)
Specijalizant usvaja teoretska i praktična znanja vezana za replantaciju prstiju i esktremiteta.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih u tabeli 6.
Tabela 10. Mikrohirurgija
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Replantacija prstiju – 5 slučajeva
Replantacija ekstremiteta – 1 slučaj
Rekonstrukcija perifernih nerava – 5 slučajeva
II. 11. Palijativna vaskularna hirurgija (1 mesec)
Specijalizant savladava teorijsko i praktično znanje koje se odnosi na „nerekonstruktivne“ i „ostale“ vaskularne procedure.
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih na tabeli 10.
Tabela 11. Palijativna vaskularna hirurgija
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Lumbalna simpatektomija – 2 slučaja 1 slučaj
Torakalna simpatektomija – 2 slučaja –
Natkolena amputacija – 10 slučajeva 10 slučajeva
Potkolena amputacija – 10 slučajeva 10 slučajeva
Amputacija prstiju – 5 slučajeva 5 slučajeva
Hemodijalizne AV fistule – 10 slučajeva 5 slučajeva
Implantacija grafta za hemodijalizu – 5 slučajeva 2 slučaja
II. 12. Kardiohirurgija (2 meseca)
Specijalizant savladava teorijske i praktične osnove elementarnih kardiohirurških procedura (aortokoronarni bajpas, valvularna hirurgija, akutna disekcija ascedentne aorte, principi EKK, perikarditisi).
Mentor svojim potpisom potvrđuje da je specijalizant obavio minimum praktične edukacije iz procedura prikazanih na tabeli 11.
Tabela 12. Kardiohirurgija
Procedura Predviđena aktivnost specijalizanta
Posmatra Asistira Operiše
Sternotomija 5 10 slučajeva 5 slučajeva
Kanulacija 5 5 slučaja 2 slučajeva
Punkcija perikarda 10 5 slučajeva 5 slučajeva
Aortokoronarni bajpas 5 10 slučajeva –
Valvularna hirurgija 5 3 slučajeva –
Disekcija ascedentne aorte 2 5 slučajeva –
II 13. OSTALO (granične oblasti) – (1 mesec)
Ugradnja i zamena pejsmejkera, hiperbarična oksigenacija, fizikalna rehabilitacija.
Značajnije smanjenje trajanja kardiohirurgije (sa 6 na 2 meseca), kao i broja pojedinih procedura je odraz naglašene specifičnosti ove oblasti, kao i činjenice da se vaskularni hirurg ne treba osposobljavati za izvođenje operacija koje nikako ne spadaju u opseg njegovog rada.
13. Grudna hirurgija
pet godina
(60 meseci)
Cilj specijalizacije Opšte grudne hirurgije (Torakalne hirurgije) je organizovanje teorijske edukacije i praktične obuke lekara na specijalizaciji koji bi po završenoj obuci i položenom ispitu stekli zvanje lekara specijalista opšte grudne hirurgije – opšti torakalni hirurg.
Svrha planske edukacije je formiranje opšteg grudnog hirurga (torakalnog hirurga) koji bi bio osposobljen da sprovodi i unapređuje hiruršku praksu u oblasti dijagnostike, operativnog lečenja i kliničke kontrole torakohirurških bolesnika.
Trajanje specijalizacije
Specijalizacija iz Opšte grudne hirurgije (Torakalne hirurgije) traje 5 godina – 60 meseci i sastoji se iz dva dela. Prvi deo se odnosi na Opštu hirurgiju (u trajanju od 1 godine), a drugi deo se odnosi na Opštu grudnu hirurgiju (u trajanju od 4 godine).
Svakom lekaru na specijalizaciji (specijalizantu) se određuje mentor za celokupan specijalistički staž (univerzitetski nastavnik sa više od 10 godina specijalističkog staža u oblasti Opšta grudna hirurgija). Za pojedine oblasti mentor može odrediti komentore (nastavnike, doktore ili magistre nauka sa više od 10 godina specijalističkog staža u Opštoj grudnoj hirurgiji), radi pomoći u edukaciji specijalizanata.
Izbor imenovanog mentora se vrši po nalogu Medicinskog fakulteta.
Prvi deo specijalizacije (1 godine – 12 meseci) specijalizant provodi u ustanovi u kojoj se radi Opšta hirurgija (instituti, klinike, odeljenja) i koje imaju uslove za edukaciju iz oblasti opšte hirurgije po propisanom planu specijalizacije.
Drugi deo specijalizacije (4 godine – 48 meseci) specijalizant provodi u Univerzitetskoj ustanovi u kojoj se radi Opšta grudna hirurgija (instituti, klinike) i koje imaju uslove za realizaciju propisanog plana specijalizacije iz Opšte grudne hirurgije.
Ukoliko se specijalizacija obavlja u ustanovi u kojoj se ne može u celosti realizovati staž specijalizacije po predviđenom planu (nije moguća primena odgovarajućih dijagnostičkih i operativnih procedura), potrebno je obezbediti da specijalizant određeni vremenski period provede u drugim torakohirurškim institucijama u zemlji, ili eventualno u inostranstvu, u vremenu predviđenom programom specijalizacije.
Vreme provedeno van institucije se računa u specijalistički staž, ukoliko je specijalizant dobio zadovoljavajuću ocenu od nadležnog rukovodioca ustanove u kojoj je obavio deo specijalizacije.
Ukoliko specijalizant želi da provede veći de specijalizacije na kardiovaskularnoj ili na hirurgiji jednjaka – dopunska edukacija, isto mu se može omogućiti u dogovoru sa mentorom, ali u trajanju ne manje i ne više od 1 (jedne) godine za oblast za koju je više zainteresovan.
Za sve kandidate je obavezno da u toku specijalističkog staža i kruženja polože usmeno ili pismeno kolokvijum iz oblasti koju su savladali. Na osnovu generalne podele ključnih naučnih oblasti koje obuhvata specijalizacija iz Grudne hirurgije to bi značilo polaganje kolokvijuma iz sledećih 7 (sedam) oblasti:
– Opšta hirurgija
– Hirurgija pluća
– Kardiovaskularna hirurgija
– Hirurgija jednjaka
– Radiološka i ultrazvučna dijagnostika
– Pulmologija
– Anestezija i reanimacija
Sve kolokvijume kandidati bi polagali pred odgovornim mentorom ili pred komisijom koju sačinjavaju samo zvanično imenovani mentori za odgovarajuću oblast. Pismeni test bi sačinili imenovani mentori. U svakom testu pojedinačno mora biti najmanje 20-30 pitanja.
Sadržaj specijalizacije
1. Početni (opšti) deo specijalizacije se odnosi na edukaciju iz Opšte hirurgije i korespodentnih hirurških disciplina od interesa za grudnu hirurgiju.
Ovaj deo specijalizacije traje 1 godinu (12 meseci).
Legenda: p – posmatra; a – asistira, o – operiše
1.1. OPŠTA HIRURGIJA | 12 meseci |
1.1.1. HIRURŠKE INFEKCIJE | 1 mesec |
Kandidat je obavezan da savlada bazična teorijska, kao i temeljna praktična znanja o mehanizmima biološke odbrane organizma od infekcije, o patogenim mikroorganizmima, kao prouzrokovačima infekcije uopšte, o prevenciji i lečenju hemoterapeuticima, antibioticima i o imunizaciji. Posebnu pažnju treba obratiti na pojedine grupe i sojeve kao što su: stafilokokne infekcije, streptokokne infekcije, erizipel, antraks, infekcije izazvane gram negativnim bacilima, klostridijalne i druge anaerobne infekcije, aktinomikotične infekcije, infekcije izazvane gran negativnom florom, gljivične i virusne infekcije.
Spisak veština koje savladava specijalizant: | |
– obrada inficiranih mekih tkiva | 10 (o) |
– obrada panaricijuma | 6 (o) |
– obrada dijabesne gangrene | 2 (o) |
1.1.2. ABDOMINALNA HIRURGIJA | 6 meseci |
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Apendektomija | 5 (o) |
– Uklještene kile | 5 (a), 5 (o) |
– Dehiscencija laparotomijske rane | 2 (o) |
– Sutura perforativnog ulkusa | 2 (o) |
– Anastomoza tankog creva | 6 (o) |
– Anastomoza debelog creva | 6 (o) |
– Slezina – splenektomija | 3 (o) |
– Sutura jetre | 5 (a), 5 (o) |
– Formiranje gastrostome | 5 (a), 5 (o) |
1.1.3. TRAUMATOLOGIJA I URGENTNA HIRURGIJA | 1 mesec |
Edukacija:
– Funkcionalna anatomija lokomotornog aparata
– Osnovni pojmovi o etiopetogenezi povreda (mehanizmi nastanka, klasifikacije)
– Reanimacija i terapija šoka kod traumatizovanih i politraumatizovanih
– Dijagnostički postupci u traumatologiji (grudni koš, abdomen, retroperitoneum, duge kosti)
– Osnovna ultrazvučna dijagnostika povreda trbuha, retroperitoneuma, grudnog koša
– Konzervativno lečenje preloma kostiju
– Traumatski i hemoragijski šok
– Druge vitalne sistemske komplikacije traume (tromboembolija, masna emobolija, respiratorne komplikacije, digestivni poremećaji, hidroelektrolitiski disbalanas, postraumatske psihoze i druga delirantna stanja)
– Priprema vitalno ugroženog bolesnika za operativno lečenje
– Postoperativna nega bolesnika
– Indikacije za urgentnim operativnim zahtevima u traumi i politraumi
– Komplikacije preloma kostiju
– Infekcije na kostima
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Ekstenzija preloma dugih kostiju ekstremiteta | 5 (a) |
– Repozicija preloma | 5 (a) |
– Punkcija zglobnog izliva | 10 (o) |
– Punkcija velikih telesnih šupljina | 10 (o) |
– Dijagnostička artroskopija | 5 (o) |
– Obrada velikih defekata mekih tkiva | 10 (a) |
– Torakalna drenaža | 10 (o) |
– Jednostavna osteosinteza sa odstranjivanjem osteosintetskog materijala | 5 (a) |
1.1.4. HIRURGIJA UHA, GRLA I NOSA – ORL I MAKSILOFACIJALNA HIRURGIJA | 1.5 meseci |
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz hirurgije uha, grla i nosa. Izučava osnove i praktične primene neinvazivne i invazivne dijagnostike i hirurške eksploracije regiona vrata, lariksa, gornjih disajnih puteva i traheje i pljuvačnih žlezda. Stiče i usvaja praktična znanja iz endoskopskih metoda vezanih za navedenu regiju kao i primenu ultrasonografije u dijagnostici lezija u vratnoj regiji.
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Biopsija limfnih čvorova i tumora vrata | 20 (o) |
– Traheotomija | 5 (a), 10 (o) |
– Promena traheostomske kanile | 20(o) |
– Hirurške resekcije i rekonstrukcije larinksa | 15 (a) |
– Traheobronhoskopija i ekstripacija stranog tela kod dece i odraslih kroz rigidni bronhoskop | 20 (a), 5 (o) |
– Terapijska primena lasera | 10 (a) |
– Hirurška eksploracija vrata kod maksilofacijalih operacija | 10 (a) |
1.1.5. HIRURGIJA DOJKE I KOŽNIH TUMORA | 1.5 meseci |
Specijalizant stiče i usvaja teorijska i praktična znanja iz hirurgije dojke i tumora kože. Izučava osnove i praktične primene neinvazivne i invazivne dijagnostike i hirurške eksploracije regiona dojke i aksile. Izučava osnove dijagnostike i terapije najčešćih primarnih tumora kože, posebno melanoma.
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Biopsija limfnih čvorova aksile | 5 (a), 10 (o) |
– Biopsija lezija dojke | 5 (p), 10 (o) |
– Korektivne i radikalne resekcije dojke | 10 (a), 5 (o) |
– Resekcije tumora kože (melanoma) | 5 (a), 5 (o) |
1.1.6. ENDOKRINA HIRURGIJA | 0.5 meseci |
Specijalizant stiče i usvaja teorijska i praktična znanja iz endokrine hirurgije. Izučava posebno, osnove i praktične primene neinvazivne i invazivne dijagnostike i hirurške eksploracije zbog lezija tireoidee, paratireoidee i nadbubrežnih žlezda. Upoznaje se sa osnovnim indikacijama i vrstama hirurških pristupa i intervencija kod simpatektomije.
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Ultrasonografska dijagnostika nodozne strume štitaste žlezde | 5 (p), 5(o) |
– Resekcija štitaste žlezde zbog karcinoma | 5 (a), 1(o) |
– Resekcija vratne i torakalne nodozne strume | 5 (a), 3 (o) |
– Resekcija nadbubrežne žlezde | 3 (a) |
– Simpatektomija | 3 (a), 5 (o) |
1.1.7. PATOLOGIJA | 0.5 meseci |
Specijalizant savladava osnovna teorijska znanja iz oblasti kliničke patologije i uzima učešće u kliničkim autopsijama. Takođe, savladava osnove pojedinih histopatoloških tehnika kao i tumačenje histopatoloških preparata iz oblasti koju specijalizira.
2. Posebni deo specijalizacije odnosi se na edukaciju iz Opšte grudne hirurgije i traje 4 godine (48 meseci):
Legenda: p – posmatra; a – asistira, o – operiše
2.2. OPŠTA GRUDNA HIRURGIJA | 48 meseci |
2.2.1. HIRURGIJA PLUĆA | 30 meseci |
Spisak stručnih oblasti iz Hirurgije pluća:
– Embriologija, anatomija i morfologija pluća
– Dijagnostika u grudnoj hirurgiji
– Preoperativna procena faktora rizika kod torakohirurških bolesnika
– Hirurške tehnike i incizije u grudnoj hirurgiji i standardne resekcije pluća
– Postoperativni period (komplikacije i postoperativna nega operisanih)
– Zid grudnog koša
– Hirurške bolesti dijafragme
– Oboljenja pleure
– Dijagnostika i hirurško lečenje najčešćih oboljenja traheje
– Plućne infekcije
– Kongenitalne anomalije i lezije strukture pluća
– Tumori pluća (karcinom pluća, retki tumori pluća, metastaze ekstratorakalnih tumora u plućima, sekundarni primarni i metastatski karcinom, superior sulcus tumor, benigni tumori pluća)
– Medijastinum
– Torakalna trauma
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Dijagnostička bronhoskopija fleksibilnim bronhoskopom | 10 (p), 100 (o) |
– Dijagnostička i terapijska bronhoskopija rigidnim bronhoskopom | 10 (p),10 (o) |
– Perkutana biopsija iglom torakalnog zida | 5 (p), 30 (o) |
– Perkutana biopsija iglom pluća | 5 (p), 30 (o) |
– Perkutana biopsija iglom medijastinum | 5 (p), 10 (o) |
– Perkutana biopsija pleure | 5 (p), 20 (o) |
– Pleuralna punkcija dijagnostička-terapijska | 5 (p), 100 (o) |
– Pleuroskopija-torakoskopija | 5 (p), 10 (o) |
– Medijastinoskopija | 5 (p), 10 (o) |
– Medijastinotomija | 3 (p), 1 (o) |
– Hirurška biopsija pluća | 3 (a), 5 (o) |
– Hirurška biopsija pleure | 3 (a), 5 (o) |
– Torakalna drenaža | 5 (p), 100 (o) |
– VATS dijagnostika | 10 (p), 20 (o) |
– Dekortikacija pluća | 10 (a), 20 (o) |
– Operacija spontanog pneumotoraksa | 10 (a), 15 (o) |
– LVRS – plućna redukcija kod emfizema pluća | 5 (a), 5 (o) |
– Torakalne incizije – aksilarna, posterolateralna | 5 (a), 100 (o) |
– Pneumonektomija – standardna (levo, desno) | 50 (a), 10 (o) |
– Pneumonektomija – proširena | 10 (a), 5 (o) |
– Lobektomija – standardna desna gornja | 50 (a), 20 (o) |
– Lobektomija – standardna desna donja | 50 (a), 20 (o) |
– Lobektomija – srednji režanj | 5 (a), 1 (o) |
– Lobektomija – standardna leva gornja | 50 (a), 20 (o) |
– Lobektomija – standardna leva donja | 50 (a), 20 (o) |
– Lobektomija – sleeve resekcija (desna i leva gornja) | 5 (a), 3 (o) |
– Bilobektomija donja | 5 (a) |
– Bilobektomija gornja | 2 (a) |
– Resekcija segmenta pluća | 5 (a), 5 (o) |
– Klinasta resekcija pluća | 5 (a), 10 (o) |
– Standardna resekcija tumora pluća i zida grudnog koša | 5 (a), 2 (o) |
– Ekstirpacija tumora, ciste pluća | 5 (a), 5 (o) |
– Enukleacija hidatidne ciste pluća i kapitonaža | 5 (a), 5 (o) |
– Resekcija tumora zida grudnog koša | 5 (a), 5 (o) |
– Resekcija tumora zida grudnog koša (resekcija rebara) i rekonstrukcija defekta alomaterijalom (mrežica) | 3 (a) |
– Resekcija tumora sternuma i rekonstrukcija defekta alomaterijalom | 2 (a) |
– Rekonstrukcija zida kod kongenitalnih defekata – pectus exavatum, pectus carinatum | 5 (a), 3 (o) |
– Resekcije zida grudnog koša kod superior sulcus tumora | 3 (a) |
– VATS hirurgija – pneumotoraks, klinaste resekcije, lobektomija, dekortikacija pluća, dijagnostika | 30 (p), 20 (o) |
– Rekonstrukcije dijafragme kod traumatske rupture i kongenitalnih hernija | 5 (a), 3 (o) |
– Ekstirpacija tumora medijastinuma | 5 (a), 5 (o) |
– Parcijalna resekcija vratnog dela traheje bez sterotomije | 10 (a) |
– Parcijalna resekcija traheje sa parcijalnom sternotomijom | 5 (a) |
– Reksonstrukcija karine traheje – sleeve pneumonektomija | 5 (a) |
– Postavljanje endotrahealnog ili endobronhijalnog stenta | 5 (p) |
2.2.2. KARDIOVASKULARNA HIRURGIJA | 9 meseci |
Spisak stručnih oblasti iz kardiovaskularne hirurgije:
– Kardiovaskularna dijagnostika
– Ekstrakorporalna cirkulacija i hirurgija urođenih srčanih mana
– Hirurgija aorte i supraaortnih grana
– Hirurgija perikarda i tumora pluća
– Hirurgija perifernih arterija i hirurgija venskog sistema
– Povrede srca i krvnih sudova
– Postoperativna intenzivna terapija i reanimacija
2.2.2.1. KARDIOVASKULARNA DIJAGNOSTIKA | 1 mesec |
Specijalizant savladava teorijska znanja: Anatomija i patološka anatomija srca i krvnih sudova, fiziologija i patofiziologija kardiovaskularnog sistema, hemodinamika i hemodinamski monitoring, neinvazivna i invazivna kardiovaskularna dijagnostika, klinička kardiologija i angiologija, indikacije i priprema bolesnika za operativno lečenje.
Edukacija:
– Kardiološka ambulanta (EKG dijagnostika)
– Ehokardiografski kabinet (EHO, stress EHO, i dopler dijagnostika srca)
– Kabinet nuklearne medicine (kardioscintigrafija i kardioscan)
– Radiološki kabinet (periferne angiografije, ednovaskularni stent, NMR i skener u kardiovaskularnoj dijagnostici)
– Vaskularna laboratorija (EHO i doppler vaskularna dijagnostika)
– Kateterizaciona laboratorija (kateterizacija srca, aortografija, ventrikulografija, koronarografija, elektrofiziološka dijagnostika i interventne kardiološke procedure – balon dilatacija, stentovi)
– Pejsmejker centar (dijagnostika poremećaja srčanog ritma – 24h EKG Holter monitorinig, pejsmejker kontrole).
2.2.2.2. EKSTRAKORPORALNA CIRKULACIJA I HIRURGIJA UROĐENIH SRČANIH MANA | 3 meseca |
Specijalizant savladava teorijska znanja: Ekstrakorporalna cirkulacija i monitoring, mašine za EKK cirkulaciju i delovi EKK sistema, intraoperativna protekcija miokarda, hemodinamski i biohemijski monitoring, tehnike kardiopulmonlanog bypassa (parcijalni, totalni, cirkulatorni arest), asistirana cirkulacija i mehanička potpora cirkulacije.
Specijalizant savladava teorijska znanja: Anatomija i patološka anatomija, fiziologija i patofiziologija urođenih srčanih mana kod dece i odraslih, specifičnost dijagnostike urođenih srčanih mana, klinička pedijatrijska kardiologija i indikacije za operativno lečenje.
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Sternotomija | 20 (a), 10 (o) |
– Kanilisanje srca i aorte | 10 (a), 5 (o) |
– Kanilisanje femoralnih krvnih sudova | 10 (a), 5 (o) |
– Dekanulacija i deareacija srca | 10 (a), 5 (o) |
– Drenaža medijastinuma i zatvaranje sternotomije | 20 (a), 10 (o) |
– Postavljanje epimiokardijalnih pejsmejker elektroda | 5 (a) |
– Podvezivanje Bottali ductus-a | 2 (p), 2 (a) |
– Zatvaranje ASD a | 2 (a) |
– Zatvaranje VSD a | 2 (a) |
– Koarktacija aorte | 2 (p) |
– Tetralogija Fallot | |
– palijativna operacija | 2 (p) |
– korektivna operacija | 2 (p) |
2.2.2.3. HIRURGIJA AORTE I SUPRAAORTNIH GRANA | 1 mesec |
Specijalizant savladava teorijska znanja: Etiopatogeneza, morfologija, dijagnostika, klinika i lečenje akutnih i hroničnih formi stenozantno-okluzivne i aneurizmatske bolesti, disekcija i drugih patoloških stanja aorte.
Edukacija:
– Hirurško rešavanje akutne disekcije ascedentne aorte
– Hirurško rešavanje aneurizme ascedentne aorte i luka aorte
– Hirurško rešavanje aneurizme torakalne aorte
– Hirurško rešavanje torakoabdominalne aneurizme
– Hirurško rešavanje hroničnih aneurizmi abdominalne aorte
– resekcija aneurizme i interpozicija infrarenalnog grafta
– resekcija aneurizme i aortoilijakalni ili aortobifemoralni bypass
– Hirurško rešavanje rupturiranih aneurizmi abdominalne aorte
– Hirurško rešavanje stenozantno-okluzivne bolesti aortoilijačne regije
– aortoilijakalni ili aortobifemoralni bypass
– Hirurško rešavanje stenozantno-okluzivne bolesti visceralnin grana abdominalne aorte
– Hirurško rešavanje komplikacija nakon rekonstruktivnog zahvata na abdominalnoj aorti (infekcije, aortoenterične fistule, pseudoaneurizme)
– Konvencionalna karotidna endarteriektomija
– Everziona karotidna endarteriektomija
– Anatomske i ekstraanatomske rekonstrukcije arterija luka aorte
– Hirurgija TOSa (resekcija vratnog ili prvog rebra, skalenskog mišića)
2.2.2.4. HIRURGIJA PERIKARDA I TUMORI SRCA | 1 mesec |
Specijalizant savladava teorijska znanja: Etiopatogeneza i klinika akutnih i hroničnih formi perikarditisa, indikacije i tehnike operativnog ili neoperativnog rešavanja, klinika, etiopatogeneza tumora srca (miksoma) i timusa i tehnike operativnog rešavanja.
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Resekcija perikarda kod eksudativnog perikarditisa | 3 (a), 3 (o) |
– Resekcija perikarda – hornični konstriktivni perikarditis | 2 (a), 2 (o) |
– Ekstirpacija miksoma srca | 3 (a) |
– Perikardiocenteza | 3 (a), 3 (o) |
– Timektomija | 3 (a), 3 (o) |
2.2.2.5. HIRURGIJA PERIFERNIH ARTERIJA I HIRURGIJA VENSKOG SISTEMA | 2 meseca |
Specijalizant savladava teorijska znanja: Etiopatogeneza, morfologija, dijagnostika, klinika, oblici lečenja i tehnike operacije stenozantno-okluzivne bolesti perifernih arterija (sutura, TEA, „patch„, interpozicija grafta, „bypass„) kao i tzv. konsenzus dokumenta (dijabetsko stopalo, kritička ishemija ekstremiteta, aneurizme poplitealne arterije itd., vrste aloplastičnih graftova, komplikacije i načini rešavanja. Specijalizant se upoznaje i sa etiopatogenezom, dijagnostikom, klinikom, konzervativnim i operativnim lečenjem površnih varikoziteta, tromboflebitisa, postflebotskog sindroma, ulkusomkrurisom, arteriovenskim malformacijama.
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Embolektomija perifernih arterija (transfemoralna, transpoplitelana, transbrahijalna) | 5 (a) |
– Femoropoplitealne rekonstrukcije sintetskim graftom | 5 (a) |
– Femoropoplitealne rekonstrukcije autovenskim graftom | 5 (a) |
– Femorokruralne rekonstrukcije (reverzne ili in situ) | 3 (a) |
– Operativno lečenje površnih varikoziteta i insuficijentnih perifernih grana | 5(a). |
– Trombektomija kod flebotromboza | 3(a) |
2.2.2.6. POVREDE SRCA I KRVNIH SUDOVA | 1 mesec |
Specijalizant savladava teorijsko znanje: Dijagnostika, klinika i hirurški tretman izolovanih i kombinovanih povreda srca i krvnih sudova, principi zbrinjavanja politraume.
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Hirurško rešavanje povreda perifernih arterija i vena | 10 (a), 5 (o) |
(tehnike: ligatura, sutura, patch plastika, interpozicija grafta, bypass)
– Hirurško rešavanje povreda srca
2.2.2.7. POSTOPERATIVNA INTENZIVNA TERAPIJA I REANIMACIJA
Tokom specijalističkog staža iz kardiovaskularne hirurgije specijalizant je u obavezi da kontinuirano savladava teorijska i praktična znanja iz oblasti postoperativne intenzivne terapije i reanimacije: Arteficijalna ventilacija i respiratorni monitoring, EKG i hemodinamski monitoring, tretman srčane slabosti (intraaortna balon pumpa), privremeni spoljni pejsmejker i defibrilator u tretmanu aritmija srca, bilans tečnosti i elektrolita, biohemijski i acido-bazni monitoring, supstitucija koloida i kristaloida, kontrola drenova, monitoring diureze, RTG kontrola, gastrointestinalna sukcija, kontrola periferne cirkulacije i temperature, kontrola neuroloških funkcija i znakova infekcije.
2.2.3. HIRURGIJA JEDNJAKA | 6 meseci |
Spisak stručnih oblasti Hirurgija jednjaka:
– Anatomija, fiziologija i dijagnostika oboljenja jednjaka
– Operativne metode u lečenju oboljenja jednjaka
– Trauma jednjaka
– Benigna oboljenja jednjaka
– Kongenitalne anomalije jednjaka
– Inflamatorna oboljenja jednjaka
– Kardijalna inkompetencija i udružen gastroezofagealni refluks
– Oboljenja motorike jednjaka
– Divertikuloza jednjaka
– Gasroezofagealni refluks
– Benigna striktura jednjaka
– Baretov ezofagus
– Benigni tumori, ciste i duplikature jednjaka
– Maligna oboljenja jednjaka
– Karcinom jednjaka
– Karcinom jednjaka i gastroezofagealnog prelaza
2.2.3.1. ANATOMIJA, FIZIOLOGIJA I DIJAGNOSTIKA OBOLJENJA JEDNJAKA | 1 mesec |
Specijalizant savladava osnovna znanja iz embriologije, anatomije i limfne drenaže jednjaka.
Edukacija:
– Fiziologija i fiziološke metode ispitivanja jednjaka
– Ispitivanje pH kod oboljenja jednjaka
– Radiološka ispitivanja jednjaka
– Radioizotopske metode ispitivanja jednjaka
– Endoskospske metode kod oboljenja jednjaka
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Ezofagoskopija | 5 (a), 10 (o) |
2.2.3.2. OPERATIVNE METODE U LEČENJU OBOLJENJA JEDNJAKA I TRAUMA JEDNJAKA | 5 meseci |
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Ekspozicija vratnog jednjaka | 30 (a), 5(o) |
– Modifikovana Hellerova ezofagomiotomija | 10 (a), 3(o) |
– Resekcija jednjaka i zamena jednjaka želucem | 30 (a) |
– Resekcija jednjaka i zamena jednjaka kolonom | 10 (a) |
– Resekcija jednjaka i zamena jednjaka jejunumom | 5 (a) |
– VATS procedure kod oboljenja jednjaka | 20 (a) |
– Ekstirpacija stranog tela jednjaka | 5 (p) |
– Hirurško zbrinjavanje povrede jednjaka | 5 (p) |
– Hirurške palijacije kod inoperabilnog karcinoma jednjaka | 10 (a) |
2.2.4. RADIOLOŠKA I ULTRAZVUČNA DIJAGNOSTIKA | 1 mesec |
Specijalizant se upoznaje sa radiološkim dijagnostičkim metodama koje se primenjuju u dijagnostici lezija i oboljenja organa smeštenih u grudnom košu.
Edukacija:
– Standardna radiografija i tomografija grudnog koša
– Kompjuterizovana tomografija grudnog koša i gornjeg sprata abdomena i retroperitoneuma – CT
– Magnetna rezonancija grudnog koša (medijastinum, meka tkiva, kičma) – MR
– Pozitron emisiona tomografija – PET sken
– Scintigrafija skeleta i pluća
– Ultrasonografija abdomena, srca i toraksa
– Transezofagealna ultrasonografija
– Metode invazivne radiološke dijagnostike.
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Ultrasonografija abdomena – dijagnostika | 10 (p), 50(o) |
– Transezofagealna ultrasonografija | 10 (p), 10 (o) |
– Ultrasonografija srca | 10 (p), 10 (o) |
– Ultrasonografija toraksa | 10 (p), 20 (o) |
2.2.5. PULMOLOGIJA | 1 mesec |
Specijalizant se upoznaje sa osnovnim metodama koje se primenjuju u funkcionalnoj dijagnostici pluća.
Edukacija:
– Spirometrija – bronhdilatacijski testovi
– Telesna pletizmografija
– Gasne analize – arterijska punkcija
– Difuzija i testovi difuzije
– Testovi zamaranja
– Kardiopulmonalni rizici za torakohirurške operacije
– Kardiopulmonalni testovi pre operacije
– Hronična opstruktivna bolest i mere fizikalne pripreme za plućnu resekciju
– Opstrukcija velikih disajnih puteva i mere fizikalne pripreme i postoperativne terapije
– Primena antibiotika, bronhodilatatora, analgetika i kardiogene terapije kod bolesnika pre i posle torakohirurške operacije
2.2.6 ANESTEZIJA I REANIMACIJA | 1 mesec |
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz regionalne, opšte i kombinovane anestezije. Izučava osnovne procene i pripreme bolesnika za planirani hirurški zahvat. Savladava osnove kardio-pulmonalne reanimacije.
Edukacija:
– Procena i priprema bolesnika za planirani hirurški zahvat
– Kardiopulmonalna reanimacija
– Priprema i provera respiratora
– Primena arteficijalne ventilacije i stavljanje bolesnika na arteficijelnu ventilaciju
– Monitoring vitalnih funkcija kod bolesnika na respiratoru
– Privremeni pejsmejker – indikacije za primenu i primena
– Defibrilator – indikacije za primenu i primena
– Respiratorna fizikalna terapija
– Specifičnosti anestezioloških postupaka kod standardnih plućnih resekcija, resekcije traheje, bronhoplastičnih plućnih resekcija, kod resekcije i rekonstrukcije karine traheje, kod dekortikacije pluća i kod operacija kada se primenjuje VATS.
– Mere reanimacije i kontrole ventilacije kod serijskih preloma rebara
– Transfuzija krvi – indikacije, kontrola i komplikacije
– Intravenska nadoknada volumena tečnosti – indikacije, izbor fizioloških rastvora
Spisak veština koje savladava specijalizant:
– Uvođenje bolesnika u opštu anesteziju
– endotrahealna intubacija, nazotrahealna intubacija (primena fleksibilnog bronhoskopa) | 10 (p), 20 (o) |
– Plasiranje nazogastrične sonde kod budnog bolesnika i plasiranje nazogastrične sonde kod uspavanog bolesnika | 5 (p), 10 (o) |
– Regionalna anestezija | 10 (p), 10 (o) |
– Venska kanulacija | 5 (p), 20 (o) |
– Plasiranje centralnog venskog katetera (CVK) | 10 (p), 10 (o) |
– Ortotrahealna i nazotrahealna aspiracija | 5 (p), 10 (o) |
– Kateterizacija mokraćne bešike | 5 (p), 10(o) |
DODATAK
Pored navedenog programa koji je u skladu sa savremenim stremljenjima u grudnoj hirurgiji i utemeljeno na dobrom iskustvu tradicije koja postoji u našoj zemlji, specijalizantima se preporučuje:
– Sticanje iskustva u radu naučno-istraživačke laboratorije, posebno u metodologiji naučno-istraživačkog rada, pisanju naučnih publikacija, načinu prezentacije kliničkih i laboratorijskih rezultata studijskog ispitivanja. Iskustvo ove vrste se preporučuje za hirurga u trajanju do najviše dve godine.
– Stručno usavršavanje u svetskim centrima koji se bave transplantacionom hirurgijom pluća. Ova vrsta edukacije bi trebalo da bude u trajanju od najkraće jedne godine, a namenjena je mladim specijalistima koji nisu stariji od 38 godina. Podrazumeva se da su kandidati za ovu vrstu postspecijalističke edukacije dobri poznavaoci osnovne hirurške struke, posebno da su saradnici ili već i nastavnici medicinskog fakulteta. Edukacija ove vrste treba da se organizuje u vidu državne stipendije koja obavezuje kandidate da stečena znanja primene u zemlji.
Uopšteno govoreći, transplantacioni program vezan za transplantaciju dela pluća, jednog plućnog krila ili sukcesivno oba plućna krila, se primenjuje u brojnim centrima u Evropi i u svetu, posebno u SAD. Iskustva u ovoj oblasti su značajna i brojna i ova hirurška disciplina ima svoje značajno mesto u hirurškoj praksi.
14. Ortopedska hirurgija i traumatologija
pet godina
(60 meseci)
Cilj i namena specijalizacije
Ortopedska hirurgija i traumatologija je medicinska oblast koja se bavi izučavanjem, posmatranjem, dijagnostikom i lečenjem genskih, urođenih, razvojnih i stečenih mana, oboljenja i povreda lokomotornog aparata cele životne dobi. Cilj specijalizacije je osposobljavanje ortopedskog hirurga da usvojenim teorijskim znanjem i stečenim veštinama može zbrinuti i lečiti većinu bolesnika sa malformacijama, oboljenjima i povredama lokomotornog aparata. Ovo podrazumeva dijagnostiku, prevenciju, kritičnu odluku za operativno ili neoperativno lečenje i multidisciplinarnu saradnju.
Delokrug rada
Ova specijalnost obuhvata dijagnostiku, prevenciju, lečenje, rehabilitaciju i praćenje naslednih, razvojnih i stečenih malformacija, metaboličkih stanja, neoplazmi, oboljenja i povreda svih struktura koje pripadaju lokomotornom aparatu: kože, potkožnog tkiva, mišića sa tetivama, kostiju, zglobova, perifernih nerava i magistralnih krvnih sudova. Obavezna je bliskost sa graničnim oblastima reumatologija, neurologija, fizijatrija, endokrinologija, vaskularna hirurgija i onkologija. Treba imati odgovarajuća znanja iz anesteziologije, transfuziologije, urologije, opšte grudne, plastične i neurohirurgije.
Predmet izučavanja
Nasledna stanja, razvojne mane, stečene malformacije, povrede, infekcije (specifične i nespecifične), zapaljenja, neoplazme, metabolička stanja, endokrina oboljenja degenerativna oboljenja, vaskularne nekroze, posledice vaskularne insuficijencije, vaskularna oboljenja, oboljenja krvi, biomehanički poremećaji, procena invalidnosti, stepena telesnog oštećenja, saradnja u izradi proteza i ortoza, planiranje i sprovođenje fizikalne terapije, preoperativna priprema, saradnja sa anesteziologom, internistom i postoperativno praćenje.
Dijagnostika
Podrazumeva: klinički pregled (posmatranje, uzimanje podataka, klinički testovi, obim pokreta, jednakosti i simetričnosti delova tela), standardne radiografije, CT, NMR, sonografija, scintigrafija, EMG, mijelografija, kontrastna snimanja, opšte i posebne laboratorijske analize, punkcije, biopsije, artroskopije, neurološki i vaskularni testovi.
Lečenje
Može biti neoperativno: medikamentno, fizikalne procedure, repozicije. Imobilizacije, redresmani, imunoterapija, protetisanje.
Operativno lečenje: incizije, ekcizije, kiretaže, krvave repozicije, osteotiksacije, korektivne osteotomije, amputacije, artrodeze, artroplastike, artroskopije, egalizacione procedure, mio i tenotomije, transpozicije i translokacije, osteoplastike, sekvestrektomije, protočna drenaža, deliberacije, kapsulotomije, sinovijektomije, tumorektomije, biopsije, transplantati (kožni, lokalni, slobodni, fasciukutani, fasciomuskularni, kostni, tetivni) i mikrohirurške tehnike.
Provera znanja
Tokom cele specijalizacije, što podrazumeva I i II deo, specijalizant je obavezan da svoje znanje i veštine proveri – dokaže kod mentora i određenih nastavnika u vidu prikaza slučajeva, radom u operacionoj sali, dijagnostikom, diferencijalnom dijagnostikom i polaganjem kolokvijuma iz svih segmenata.
Obavezni kolokvijumi su:
1. Ortopedska propedevtika i hirurški postupci
2. Dečja ortopedija
3. Neuroortopedija
4. Onkoortopedija
5. Oboljenja i povrede kičmenog stuba
6. Oboljenja i povrede gornjeg ekstremiteta
7. Oboljenja i povrede šake i rekonstruktivna mikrohirurgija
8. Oboljenja i povrede karlice, kuka i natkolenice
9. Oboljenja i povrede kolena
10. Oboljenja i povrede potkolenice, skočnog zgloba i stopala
11. Pseudoartoze, koštani defekti, transplantati i koštana banka
Specijalizacija Ortopedske hirurgije i traumatologije traje 5 godina. Pri tome specijalizant prvo savladava opšti deo, u trajanju 2 godine, a zatim i posebni deo (u trajanju od 3 godine koji se mora sprovesti u nastavnim bazama Medicinskog fakulteta pod mentorstvom nastavnika koji ispituju pojedine kolokvijume).
POČETNI (OPŠTI) DEO SPECIJALIZACIJA (obavezan je za sve hirurške specijalnosti u trajanju od 2 godine, a može se obaviti u regionalnoj zdravstvenoj ustanovi ili u specijalizovanoj univerzitetskoj klinici odn. institutu).
(LEGENDA: a – asistira; o – operiše)
1.1. Hirurške infekcije 2 meseca
Kandidat je obavezan da savlada bazična teorijska, kao i temeljna praktična znanja o mehanizmima biološke odbrane organizma od infekcije, o patogenim mikroorganizmima, kao prouzrokovačima infekcije uopšte, o prevenciji i lečenju hemoterapeuticima, antibioticima i o imunizaciji. Posebnu pažnju treba obratiti na pojedine grupe i sojeve kao što su: stafilokokne infekcije, streptokokne infekcije, erizipel, antraks, infekcije izazvane gram-negativnim bacilima, klostridijalne i dr. anaerobne infekcije, aktinomikotične infekcije, infekcije izazvane gram-negativnom florom, gljivične i virusne infekcije.
Tokom praktične edukacije, specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– obrada inficiranih mekih tkiva (o) | 10 |
– obrada panaricijuma (o) | 6 |
– obrada dijabetične gangrene (o) | 2 |
1.2. Abdominalna hirurgija 7 meseci
Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant treba da savlada i usvoji temeljna teoretska i praktična znanja iz dijagnostike, diferencijalne dijagnostike i lečenja svih akutnih abdominalnih stanja (sindrom peritonitisa, sindrom ileusa i sindrom intraabdominalnog krvarenja).
Tokom ovog dela specijalizacije specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– apendektomije (o) | 5 |
– uklještene kile | 5 (a); 5 (o) |
– dehiscencija laparotomijske rane (o) | 2 |
– sutura perforativnog ulkusa (o) | 2 |
– anastomoza tankog creva (o) | 6 |
1.3. Traumatologija 9 meseci
Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant treba da savlada sledeća teorijska znanja:
– funkcionalna anatomija lokomotornog aparata
– osnovni pojmovi o etiopatogenezi povreda (mehanizmi nastanka, klasifikacije)
– reanimacija i terapija šoka kod traumatizovanih i politraumatizovanih
– dijagnostički postupci u traumatologiji (grudni koš, duge kosti)
– savladavanje osnova ultrazvučne dijagnostike povreda trbuha
– konzervativno lečenje preloma kostiju
– traumatski i hemoragijski šok
– druge vitalne sistemske komplikacije traume (tromboembolija, masna embolija, respiratorne komplikacije, digestivni poremećaji, hidro-elektrolitski disbalans, posttraumatske psihoze i dr. delirantna stanja)
– priprema bolesnika za operativno lečenje
– postoperativna nega bolesnika
– operativni zahvati na koštano-zglobnom sistemu
– indikacije za urgentnim operativnim zahvatima u traumi i politraumi
– komplikacije preloma kostiju
– infekcije na kostima
Specijalizant je takođe dužan da uradi sledeće hir. procedure:
– ekstenzija preloma dugih kostiju ekstremiteta (o) | 15 |
– repozicija preloma (o) | 15 |
– punkcija zglobnog izliva (o) | 10 |
– punkcija velikih telesnih šupljina (o) | 10 |
– dijagnostička artroskopija (o) | 5 |
– obrada velikih defekata mekih tkiva (o) | 20 |
– torakalna drenaža (o) | 5 |
– jednostavna osteosinteza sa odstranjivanjem osteosintetskog materijala (o) | 10 |
1.4. Anesteziologija sa reanimatologijom 2 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz regionalne, opšte i kombinovane anestezije. Izučava osnove procene i pripreme bolesnika za planirani hirurški zahvat. Savladava osnove kardio-pulmonalne reanimacije.
Specijalizant je takođe dužan da uradi sledeće:
– uzimanje učešća u 50 opštih anestezija
– procena i priprema 15 pacijenata za planirani hir. zahvat
– sudelovanje u 5 kardio-pulmonalnih reanimacija
– učestvuje u izvođenju 25 regionalnih anestezija
– plasiranje 10 centralnih venskih katetera (CVK)
1.5. Hirurška intenzivna terapija 2 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz oblasti intenzivne nege hirurških bolesnika.
1.6. Opekotine 1 mesec
Specijalizant usvaja znanja iz sledećih oblasti:
– pružanje prve pomoći kod opekotina
– transport opečenih
– primarna obrada svežih opekotina
– ocena i procena težine i stepena opečene površine
– patofiziologija opekotina
– mehanizam zarastanja opekotina
– terapija opekotinskog šoka
– urgentne hirurške procedure kod opekotina
– ekscizija opekotinske rane
– uzimanje i konzerviranje slobodnih kožnih transplantata
– indikacije za upotrebu slobodnih kožnih transplantata
– teoretske osnove formiranja slobodnih kožnih transplantata iz kulture tkiva
– akutna tubulska nekroza kao indikacija za akutnu hemodijalizu
– opekotine disajnih puteva
– negativni energetski bilans kod opečenih bolesnika
– imunološki aspekt kod opečenih
– hemijske opekotine i antidoti
– masovne opekotine, opekotine u politraumi, opekotine u ratu
Specijalizant odrađuje sledeće operativne procedure i zahvate:
– primarna obrada veće opekotine (o) | 1 |
– nekrektomija sa primarnom tangencijalnom ekscizijom (o) | 5 |
– nekrektomija sa ekscizijom do facije (o) | 2 |
– uzimanje auotransplantata kože Watson-ovim nožem ili električnim dermatomom (o) | 10 |
– esharotomija (o) | 1 |
– fasciotomija (o) | 1 |
1.7. Patologija 1 mesec
Specijalizant savladava osnovna teorijska znanja iz oblasti kliničke patologije i uzima učešće u kliničkim autopsijama. Takođe savladava osnove pojedinih histopatoloških tehnika kao i tumačenje histopatoloških preparata iz oblasti koju specijalizira.
Nakon završenog opšteg dela, specijalizant, kako je već navedeno, pred 3-članom komisijom (mentor i dva člana), polaže glavni kolokvijum (ocena se upisuje u specijalistički indeks), i on predstavlja uslov za dalji nastavak specijalizacije iz opšte hirurgije.
2. Opšta ortopedija 6 meseci
2.1. Spisak znanja i veština kojima student specijalističke nastave treba ovlada tokom specijalizacije iz ortopedije:
– poznavanje fiziologije mišića, tetiva, hrskavice, kostiju i zglobova;
– poznavanje anatomije ekstremiteta i kičmenog stuba sa krvnim sudovima i živcima;
– poznavanje biomehanike lokomotornog sistema;
– poznavanje koštane građe i embrionalnog razvoja skeleta;
– poznavanje srastanja kosti, normalno i poremećeno;
– poznavanje posebnih znakova kod ortopedskih bolesti;
– poznavanje tehnike ortopedskog pregleda i posebnih testova;
– poznavanje dijagnostike lokomotornog sistema laboratorijskim i vizualizacionim metodama;
– poznavanje uobičajenih ortopedskih pristupa na ekstremitetima i kičmenom stubu;
– poznavanje osnovnih principa fizikalne terapije i rane postoperativne rehabilitacije;
– poznavanje nastajanja komplikacija, prepoznavanje komplikacija i poznavanje procedura lečenja komplikacija;
– ovladavanje tehnikama ortopedske repozicije preloma kostiju i repozicije iščašenih zglobova;
– ovladavanje tehnikom postavljanja gipsane imobilizacije i upotrebe ortoza;
– ovladavanje tehnikom punkcije zglobova, burzi i cističnih formacija;
– poznavanje i lečenje sportskih povreda mekih tkiva i kostiju kao i prelome kod zamora;
– poznavanje koštanozglobnih infekcija, načini lečenja i rehabilitacije;
– poznavanje urođenih oboljenja i deformiteta ekstremiteta i kičmenog stuba;
– poznavanje metaboličkih i endokrinih oboljenja koštano-zglobnog sistema;
– poznavanje autoimunih oboljenja koštanozglobnog sistema;
– poznavanje degenerativnih bolesti zglobova i kičme;
– poznavanje afekcija epifiza;
– poznavanje lečenja loše sraslih preloma, nesraslih preloma i pseudoartroza;
– poznavanje oboljenja mišića (miopatije), perifernih krvnih sudova, perifernih živaca i kičmene moždine;
– poznavanje benignih i malignih tumora lokomotornog sistema;
– poznavanje tehnika amputacija, problema sa patrljcima i mogućnosti protetisanja;
– poznavanje protetskih pomagala za ortopedske pacijente;
– poznavanje medicinskih veštačenja u ortopediji i propisa zdravstvenog osiguranja.
2.2. Dijagnostički postupci, ispitivanje i lečenje, opšta ortopedija i koštanozglobna traumatologija:
– Samostalno izvođenje Rtg dijagnostike standardnim radiografijama u dve projekcije koštanozglobnog sistema uključujući i specijalna snimanja u određenim pozicijama, snimanja sa kontrastima (artrografije, fistulografije) najmanje kod 300 pacijenata.
– Samostalno postavljanje indikacija za CT i osteodenzimetriju, njihova analiza i tumačenje kod 200 bolesnika;
– Samostalno postavljanje indikacija za MR i scintigrafiju, njihova analiza i tumačenje;
– Samostalno obavljanje ultrazvučne dijagnostike, interpretacija nalaza i usklađivanje sa kliničkom slikom kod 300 pacijenata;
– Samostalno vođenje (praćenje) i dokumentovanje 100 oformljenih istorija bolesti;
– Samostalno izvođenje 20 funkcionalnih ispitivanja kod razvojnog poremećaja kuka;
– Samostalno vođenje 30 slučajeva konzervativnog lečenja urođenih i stečenih deformacija;
– Samostalno izvođenje 50 kompresivnih zavoja, fiksacionih zavoja, gipsanih poveski (zavoja) tipa longete i cirkularnih, kao i upotrebom plastičnih materijala,
– Samostalno izvođenje manuelne repozicije iščašenih velikih i malih zglobova kod 30 pacijenata;
– Samostalno izvođenje manuelne repozicije preloma kod 150 pacijenata,
– Samostalno izvođenje lokalne i regionalne anestezije kod 30 bolesnika;
– Samostalno izvođenje specijalnih tehnika ubrizgavanja kontrasta i lekova u cilju dijagnostike i terapije kod 150 pacijenata;
– Samostalno izvođenje punkcija i drenaže zglobova, burzi i formiranih šupljina u cilju dijagnostike i lečenja kod 40 pacijenata;
– Samostalno postavljanje indikacija za fizikalnu terapiju kod 100 pacijenata uz neposredno praćenje i dokumentovanje toka lečenja različitim fizikalnim procedurama i korišćenjem ortopedskih pomagala i aparata.
– Samostalno izvođenje i dokumentovanje programa podučavanja i prevencije kod pacijenata u cilju očuvanja njihovog zdravlja;
– Samostalno postavljanje indikacija za nošenje ortopedskih pomagala, aparata, proteza i ortoza kod 50 pacijenata uz neposredno praćenje uzimanja mera, izrade, postavljanja i nošenja pomagala, proteza, ortoza i aparata;
– Samostalno dokumentovanje za 50 pacijenata upotrebe drugih pomagala kao što su invalidska kolica, pomagala za svakodnevni život, uključujući i profesionalnu reedukaciju;
– Samostalno dokumentuje 50 individualnih programa medicinske, socijalne i profesionalne rehabilitacije obuhvatajući i pravne aspekte;
– Samostalno dokumentovanje dijagnostike i razmatranje diferencijalne dijagnostike kod psihosomatskih stanja, iz područja ortopedije 5 kod pacijenata;
– Samostalno indikovanje i izvođenje osnovnih laboratorijskih analiza, njihova interpretacija i korelacija sa kliničkim nalazom;
– Samostalno izvođenje pojedinih procedura u domenu nege i prevencije komplikacija hospitalizovanih pacijenata (urinarni kateter, prevencija i lečenje dekubita);
– Samostalno indikovanje i uzimanje pojedinih uzoraka za laboratorijsko ispitivanje (brisevi, biopsije), kao i specijalna laboratorijska ispitivanja telesnih tečnosti i tumačenje nalaza u poređenju sa kliničkom slikom.
3. Specijalna ortopedija 30 meseci (2 godine i 6 meseci)
3.1. Kičmeni stub – 6 meseci
3.1.1. Spisak znanja i veština kojima student specijalističke nastave treba da ovlada u okviru neoperativnog lečenja deformacija, oboljenja i povreda kičmenog stuba:
– neoperativno lečenje deformacija kičmenog stuba (ortozama, gipsanim miderima – EDF, reklinacioni mideri)
– neoperativno lečenje preloma i luksacija torakalne i lumbalne kičme bez neuroloških ispada (Belerov gips);
– neoperativno lečenje preloma i luksacija vratne kičme halo trakcijom i gipsanom minervom;
– neoperativno lečenje infekcija torakalnog i lumbalnog segmenta kičmenog stuba gipsevima ili miderima
3.1.2. Spisak znanja i veština kojima student specijalističke nastave treba da ovlada u okviru operativnog lečenja deformacija, oboljenja i povreda kičmenog stuba
– operativno lečenje preloma i luksacija vratne kičme;
– operativno lečenje preloma i luksacija torakolumbalne kičme:
– operativno lečenje tumora kičmenog stuba-biopsije i stabilizacije segmenata.
– operativno lečenje deformiteta kičmenog stuba uključujući i uzimanje koštanih grefona sa ilijačne kriste;
– operativno lečenje infekcija kičmenog stuba
3.2. Gornji ekstremitet – 12 meseci (1 godina)
3.2.1 Opšte hirurške tehnike i principi lečenja oboljenja i povreda gornjeg ekstremiteta kojima student treba da ovlada tokom specijalizacije
– funkcionalna anatomija lokomotornog sistema, biomehanika, osnove patologije i patofiziologije;
– opšti pojmovi o povredama gornjeg ekstremiteta;
– dijagnostički postupcima u oboljenjima i povredama gornjeg ekstremiteta, fizički pregled, laboratorijska, radiografska, CT i MRI dijagnostika;
– osnovama ultrazvučne dijagnostike i primene doplera kod povreda i oboljenja gornjeg ekstremiteta;
– topografska anatomija i hirurški pristupi lečenja gornjeg ekstremiteta;
– patofiziologija i osnove lečenja neuromišićnih bolesti gornjeg ekstremiteta.
– patofiziologija i osnove lečenja postporođajne paralize, tortikolisa, kao i deformiteta gornjeg ekstremiteta;
– diferencijalna dijagnostika bola, najčešćih sindroma gornjeg ekstremiteta i načine njihovog lečenja;
– neoperativna terapija, repozicija preloma i luksacija gornjeg ekstremiteta, načini imobilizacije gornjeg ekstremiteta, tehnika pravljenja i aplikacije gipsanih longeta, aplikovanje cirkularnih gipsanih zavoja, kao i pravljenje funkcionalnih gipseva, ekstenzione metode lečenja, redresmani zglobova;
– tehnike mikrohirurške, replantacione, transplantacione i rekonstruktivne hirurgije na kostima i mekim tkivima gornjeg ekstremiteta;
– ovladavanje tehnikom operativnog lečenja i zbrinjavanja povreda gornjeg ekstremiteta, urođenih i stečenih deformiteta, kontraktura i ankiloza, kao i urođenih i stečenih oboljenja gornjeg ekstremiteta;
– lečenje sistemskih bolesti lokomotornog sistema, zapaljenskih bolesti i stanja kostiju i zglobova;
– degenerativne bolesti gornjeg ekstremiteta u sklopu sistemskih oboljenja, kao posledice urođenih deformiteta, posttraumatskih stanja, vaskularnih smetnji, tumora, njihovo neoperativno i operativno lečenje, zajedno sa tehnikama dijagnostike, lečenja i rehabilitacije;
– urođeni deformiteti prstiju šake, stečene smetnje, njihova dijagnostika, terapija i rehabilitacija;
– afekcije mekih tkiva šake, podlaktice, nadlaktice, ramena;
– komplikacije tokom neoperativnog i operativnog lečenja i načini njihove dijagnostike, prevencije i terapije;
– etapni način lečenja pacijenata;
– postoperativna nega, šok i infekcija;
– tretman ratnih povreda, etapno zbrinjavanje, ratni i mirnodopski minimum.
– indikacije za urgentne operativne intervencije u ortopedskoj hirurgiji i traumatologiji gornjeg ekstremiteta;
– komplikacije ortopedskog lečenja gornjeg ekstremiteta i tretman nesraslih i loše sraslih preloma, usporeno zarastanje. Ishemične, neurološke, rane i kasne komplikacije, pseudoartroze, infekcije, tromboembolije, kontrakture, amputacije;
– postimobilizaciona i postoperativna rehabilitacija pacijenata sa lezijama gornjeg ekstremiteta;
– najčešće sportske povrede gornjeg ekstremiteta, klinička slika, dijagnostika, lečenje i principi rehabilitacije;
– osnovni principi i tehnika artroskopske dijagnostike i lečenja;
– upoznavanje sa načinima ortopedskog protetisanja, upotrebom ortoza, proteza i ortopedskih pomagala
3.2.2. Spisak znanja i veština kojima student treba da ovlada tokom specijalističkog staža:
– spoljašnja fiksacija preloma gornjeg ekstremiteta;
– unutrašnja fiksacija preloma gornjeg ekstremiteta;
– odstranjenje osteosintetičkog materijala;
– amputacije ekstremiteta i delova ekstremiteta;
– artroskopija velikih zglobova;
– artroskopija malih zglobova šake;
– dijagnostika povreda perifernih nerava;
– lečenje povreda perifernih nerava;
– lečenje akutnih vaskularnih povreda (ligatura);
– obrada rane gornjeg ekstremiteta (različiti nivoi);
– operativno lečenje kod urođenih paraliza;
– principi elongacionih procedura na gornjem ekstremitetu – ortopedska repozicija akromioklavikularne luksacije;
– lečenje preloma klavikule;
– ortopedska repozicija luksacije ramena;
– operativno lečenje recidivantne luksacije ramena;
– ortopedska repozicija preloma humerusa (razni nivoi);
– operativno lečenje preloma humerusa (razni nivoi);
– ortopedska repozicija luksacije lakta;
– operativno lečenje luksacije lakta;
– operativno lečenje preloma lakatnog zgloba;
– neoperativno lečenje preloma olekranona;
– operativno lečenje preloma olekranona;
– neoperativno lečenje preloma glavice radijusa;
– ortopedska repozicija preloma podlaktice (razni nivoi);
– operativno lečenje preloma podlaktice (razni nivoi);
– ortopedska repozicija preloma radijusa na tipičnom mestu;
– operativno lečenje preloma radijusa na tipičnom mestu;
– neoperativno lečenje preloma kostiju šake;
– operativno lečenje preloma kostiju šake;
– mikrohirurški replantacioni i transplantacioni zahvati;
– slobodni, vezani vaskularni režnjevi;
– plastika slobodnog kožnog transplantata po Thierschu;
– lokalna anestezija;
– regionalna anestezija;
– različiti tipovi incizija kod infekcije šake;
– debridman rane kod povreda šake;
– remodelacija vrhova prstiju šake;
– rekonstrukcija fleksornih tetiva šake;
– rekonstrukcija ekstenzornih tetiva šake;
– transpoziciona tendoplastika šake;
– rekonstrukcija nerava kod povrede šake;
– preparacija perifernih vena;
– delimična ablacija nokatne ploče sa matrixom;
– ablacija nokatne ploče;
– odstranjenje stranog tela iz kože i potkožnog tkiva;
– ekstirpacije benigne promene kože i potkože;
– primarna obrada opekotina i smrzotina šake;
– priprema patrljka za protetisanje;
– osnovi problematike i lečenje reumatoidne šake;
– osnovi lečenja Dupuvtrenove bolesti;
– osnovi lečenja refleksne simpatičke distrofije (RSD).
3.3. Donji ekstremitet – 12 meseci (1 godina)
3.3.1. Opšte hirurške tehnike i principi lečenja oboljenja i povreda donjeg ekstremiteta kojima student treba da ovlada u okviru specijalnog dela specijalizacije:
– hirurški pristupi i hirurška anatomija lokomotornog sistema;
– amputacije;
– biopsija (punkciona, inciziona, eksciziona, resekciona);
– punkcija zglobova;
– principi hirurškog lečenja infekcije kostiju i zglobova (trepanacija, kiretaža, sekvestrektomija, resekcija, postavljanje protočne drenaže):
– hirurško odstranjivanje osteotiksacionog materijala i zglobnih implantata;
– sinoviektomija velikih zglobova;
– artrodeze;
– postavljanje skeletnih ekstenzija;
– postavljanje gipsane imobilizacije;
– izrada funkcionalnih gipseva;
– postavljanje i doterivanje ortoza;
– principi i tehnika postavljanja ekstrafokalne fiksacije;
– principi metode Ilizarova i osnove postavljanja aparata;
– principi koštane transplantacije i tehnike osteoplastike;
– principi hirurgije neoplazmi lokomotornog sistema;
– principi lečenja specifičnih zapaljenja lokomotornog sistema;
– hirurško lečenje urođenih deformiteta lokomotornog sistema;
– principi hirurškog lečenja metaboličkih bolesti kostiju i zglobova;
– principi hirurškog lečenja seropozitivnih i seronegativnih artropatija;
– hirurško lečenje posledica oštećenja centralnog motornog neurona;
– hirurško lečenje posledica oštećenja perifernih nerava (periferni motorni neuron) i mišićnih distrofija;
– artroskopija velikih zglobova;
– principi lečenja refleksne simpatičke distrofije (RSD);
– principi lečenja ishemičnih sindroma;
– dijagnostika i principi lečenja sportskih povreda;
– principi fizikalne rehabilitacije posle povreda i operativnog lečenja lokomotornog sistema;
– principi upotrebe ortopedskih pomagala;
– principi lokalne i regionalne anestezije lokomotornog sistema;
– osnovni principi, indikacije za primenu i interpretacija nalaza „imageing“ metoda u ortopediji (CT, MR, UZ, scintigrafija skeleta) – izvođenje UZ pregleda kuka samostalno;
– poznavanje dijagnostičkih testova u kliničkom pregledu lokomotornog sistema.
3.3.2. Posebne hirurške tehnike, principi dijagnostike i lečenja oboljenja i povreda donjeg ekstremiteta po segmentima:
3.3.2.1. Karlica
– dijagnostika razvojnog poremećaja dečijeg kuka;
– neoperativno lečenje razvojnog poremećaja kuka;
– operativno lečenje razvojnog poremećaja kuka (Salterova osteotomija, Kijarijeva osteotomija i tripla osteotomija);
– osteotomije karlice kod odraslih (Chiari);
– povrede karlice, dijagnostika i procena izbora metode lečenja;
– neoperativno lečenje povreda karlice;
– spoljašnja fiksacija karličnog prstena;
– interna fiksacija karličnog prstena udružena sa spoljašnjom tiksacijom:
– izolovana interna fiksacija karličnog prstena;
– neoperativno lečenje acetabuluma;
– operativno lečenje acetabuluma;
– korektivne osteotomije karlice kod loše sraslih preloma karlice;
– operativno lečenje primarnih i sekundarnih neoplazmi karličnih kostiju.
3.3.2.2. Kuk
– UZ dijagnostika dečjeg kuka;
– neoperativno lečenje RPK;
– operativna repozicija luksacije kod RPK;
– acetabuloplastike kao metod lečenja RPK;
– centražne osteotomije kao metod lečenja RPK;
– hirurško lečenje Legg-Calve-Perthesove bolesti;
– hirurško lečenje epifizeolize glave butne kosti;
– hirurško lečenje postredukcionog osteohondritisa;
– operativno lečenje urođenih deformiteta kuka kod dece;
– neoperativna repozicija traumatske luksacije kuka;
– operativna repozicija traumatske luksacije kuka;
– revaskularizacione procedure na kuku kod odraslih;
– intertrohanterne korektivne osteotomije;
– totalna artroplastika kuka;
– suptotalna artroplastika kuka;
– fiksacija preloma vrata butne kosti;
– fiksacija intertrohanternih i subtrohanternih preloma butne kosti;
– operativno lečenje periprotetskih preloma kuka;
– revizione artroplastične procedure kuka.
3.3.2.3. Femur
– neoperativno lečenje preloma butne kosti;
– operativno lečenje preloma butne kosti kod dece;
– operativno lečenje preloma butne kosti kod odraslih.
3.3.2.4. Koleno
– dijagnostika i hirurško lečenje povreda, anomalija i oboljenja meniskusa;
– dijagnostika i principi lečenja povreda ligamentarnog aparata kolena, hirurško rešavanje nestabilnosti kolena;
– hirurško rešavanje osovinskih poremećaja u nivou kolena (korektivne osteotomije);
– dijagnostika i lečenje patelofemoralnih poremećaja: bolni sindromi i poremećaji centraže sa dislokacijom;
– dijagnostika i lečenje disekantnog osteohondrita i slobodnog tela kolena;
– lečenje kontrakture kolena;
– principi dijagnostike i lečenja degenerativnih bolesti kolena: aloplastika sa revizionim procedurama;
– artroskopija kolena i upoznavanje sa mogućnostima artroskopske hirurgije,
– neoperativno lečenje zglobnih preloma kolena;
– hirurško lečenje zglobnih preloma kolena;
– hirurško lečenje preloma patele;
– principi hirurškog lečenja preloma u nivou kolena kod dece;
– principi lečenja neuropatskog zgloba (uključujući i skočni zglob i stopalo)
3.3.2.5 Potkolenica
– dijagnostika i principi lečenja kongenitalnih i stečenih anomalija tibije,
– principi hirurškog rešavanja inegaliteta donjih ekstremiteta;
– principi neoperativnog lečenja preloma potkolenice, hirurško lečenje preloma potkolenice;
– principi hirurškog lečenja nezaraslih preloma potkolenice
3.3.2.6. Skočni zglob
– principi lečenja degenerativnih oboljenja skočnog zgloba;
– hirurško lečenje disekantnog osteohondrita talusa (artroskopija skočnog zgloba);
– lečenje rupture Ahilove tetive;
– neoperativno lečenje preloma skočnog zgloba;
– hirurško lečenje preloma skočnog zgloba.
3.3.2.7. Stopalo
– principi lečenja ekvinovarusa i drugih kongenitalnih anomalija stopala.
– hirurško lečenje stečenih deformiteta stopala;
– hirurško lečenje degenerativnih oboljenja zglobova stopala;
– principi lečenja dijabetičnog stopala;
– principi neoperativnog lečenja preloma stopala;
– hirurško lečenje preloma stopala.
15. Dečja hirurgija
pet godina
(60 meseci)
Cilj specijalizacije
Obezbediti uslove i program za edukaciju specilizanta iz oblasti dečje hirurgije, koji će omogućiti samostalan rad lekara specijalista dečje hirurgije na polju opšte dečje hirurgije.
Trajanje specijalizacije
Trajanje specijalizacije dečje hirurgije je 5 godina.
Specijalizant prvo savladava opšti deo u trajanju od 1 godine, a zatim i posebni u trajanju od 4 godine.
Provera znanja
Programom specijalizacije obuhvaćeno je i polaganje kolokvijuma iz određenih oblasti Dečje hirurgije, po obavljenom predviđenom stažu:
1. Kolokvijum iz Neonatalne hirurgije
2. Kolokvijum iz dečje ortopedije sa traumatologijom
3. Kolokvijum iz Plastične hirurgije
4. Kolokvijum iz Dečje urologije
5. Kolokvijum iz Abdominalne i torakalne hirurgije sa onkologijom
Opšti deo u trajanju od 1 godinu
– Opšta hirurgija – kolorektalna 2 meseca, hepatobilijarna 2 meseca, hirurgija jednjaka i želuca 1,5 meseci, vaskularna hirurgija 1 mesec, endokrina hirurgija 1 mesec, urgentna hirurgija 2 meseca Fizikalna medicina – 2 nedelje
– Radiologija – 4 nedelje
Posebni deo – u trajanju od 4 godine
1. Abdominalna hirurgija – 1 godina,
2. Neonatalna hirurgija 2×6 meseci – 6 meseci,
3. Urgentna hirurgija sa intenzivnom negom i reanimacijom – 6 meseci
4. Dečja ortopedija 2×3 meseca – 6 meseci
5. Dečja urologija 2×3 meseca – 6 meseci
6. Dečja neurohirurgija – 3+2 meseca – 3 meseca
7. Dečja plastična hirurgija – 2×3 meseca – 3 meseca
8. Dečja grudna hirurgija 2×2 meseca – 4 meseca
9. Kardiohirurgija – 2 meseca
Ustanove
Specijalistički staž iz Dečje hirurgije u trajanju od 5 godina može se obaviti na akreditovanim nastavnim bazama (beogradskog) medicinskih fakulteta Srbije.
Početni, opšti deo specijalizacije, u trajanju od 1 godine može se obaviti u regionalnoj zdravstvenoj ustanovi ili specijalizovanoj univerzitetskoj klinici ili institutu. On se obavezno mora obaviti na početku specijalizacije.
Evaluacija
Nakon svake godine specijalizacije vrši se evaluacija kandidata od strane Komisije katedre za evaluaciju specijalizacije, a na osnovu dnevnika specijalizacije koju vodi specijalizant. Komisija procenjuje njegovo napredovanje. Ukoliko ne zadovoljava postavljene kriterijume donosi se odluka o prekidu specijalizacije. Dnevnik mora biti potpisan od strane specijalizanta i mentora.
Program operativnih veština iz Dečje hirurgije
Minimum potrebnih operativnih veština je naveden po oblastima Dečje hirurgije. Nije neophodno da je specijalizant operisao svaku od navedenih anomalija ili stanja, ali je neophodno da učestvuje u toku lečenja, tj. dijagnostici, preoperativnoj pripremi, postoperativnom vođenju i praćenju i da je asistirao većinu.
Operativne veštine se savladavaju postepeno, preko pre i postoperativnog vođenja pacijenata i asistiranja u prvoj i drugoj godini, sa prelaskom na izvođenje operacija uz nadzor na daljim godinama.
NEONATALNA HIRURGIJA
Specijalizant treba da asistira 150 operacija sa ove liste, a da samostalno obavi 5%:
Anorektalne anomalije
Dijafragmalna hernija
Atrezija duodenuma/stenoza
Omfalokela
Gaštrošiza
Hiršprungova bolest (biopsija)
Hiršprungova bolest (kolostoma)
Bilijarna atrezija
Hidrocefalus
Atrezija creva/stenoza
Malrotacija/Volvulus
Mekonijalni ileus
Neonatalni NEC
Atrezija ezofagusa
Spina bifida
Tumori u neonatusa
Otvaranje kolostome
Otvaranje ileostome
Uklještena kila
U dodatku mora da asistira nabrojane operacije:
Centralni venski kateter (svi uzrasti) 30
Ingvinalna kila/hidrocela (svi uzrasti) 200
Hipetrofična stenoza pilorusa 20
ABDOMINALNA HIRURGIJA
Specijalizant treba da asistira 150 operacija sa ove liste, a da samostalno obavi 10%:
Holecistektomija
Otvaranje kolostome
Zatvaranje kolostome
Fundoplikacija
Gastroskopija
Gastrostoma
Ileostoma
Hiršprungova bolest (primarni „pull through“)
Zatvaranje ileostome
Inestinalna opstrukcija
Intestinalna resekcija
Invaginacija
Splenektomija
Umbilikalna/epigastrična kila
U dodatku mora da asistira/samostalno izvodi nabrojane operacije:
Apendektomija 100
Laparaskopija 20
UROLOGIJA
Specijalizant treba da asistira 150 operacija sa ove liste, a da samostalno obavi 10%:
Ekstrakcija kalkulusa (enoskopska)
Cistilitotomija
Cistoskopija
Nefrektomija
Nefrostomija (otvorena)
Nefrostomija (perkutana)
Torzija testisa
Orhidektomija
Parcijalna nefrektomija
Valvula zadne uretre
Pijelolitotomija
Pijeloplastika
Reinplantacija uretera
Ureterolitotomija
Ureterostomija
Urinarna diverzija
Zatvaranje urostome/vezikostome
U dodatku mora da asistira/izvodi nabrojane operacije:
Cirkumcizija 20
Orhidopeksija 100
Operativno lečenje hipospadija 50
TORAKALNA HIRURGIJA
Specijalizant treba da asistira 50 operacija sa ove liste, a da samostalno obavi 5%:
Bronhoskopija
Dilatacija ezofagusa
Ezofagoskopija
Zamena jednjaka
Pleuralna drenaža
Resekcija pluća
Torakotomija za ekciziju tumora/ duplikacija/ciste
ONKOLOGIJA
Specijalizant treba da asistira 10 operacija sa ove liste:
Hepatoblastom
Neuroblastom
Rabdomiosarkom
Vilmsov tumor/nefrektomija
PLASTIČNA HIRURGIJA
Specijalizant treba da asistira 50 operacija sa ove liste, a samostalno sa obavi 10%:
Drenaža apscesa
Ostaci škržnog luka
Rascep nepca
Rascep usne
Kožni režanj
Medijalna cispa vrata
Toaleta rane, šav rane
Opekotine
Trauma šake
Tortikolis
Postopekotinske sekvele
ORTOPEDIJA
Specijalizant treba da asistira 240 operacija sa ove liste, a da samostalno obavi 30%:
Razvojni poremećaj kuka
Anomalija stopala
Anomalije gornjih eksremiteta
Pertesova bolest
Epifizioliza glave butne kosti
Cerebralna paraliza
Škljocajući prst
Egzostoze
Skolioze i kifoze
Tumori kosti (benigni i maligni)
Anomalije grudnog koša
Infekcije kosti i zgloba
Dečja traumatologija
Primena
Ilizarovog aparata
Repozicije preloma
Imobilizacije
NEOPERATIVNE VEŠTINE
Specijalizant je u obavezi da savlada i sledeće neoperativne veštine:
Prenatalnu dijagnostiku
Dijagnostičke procedure
Komplikacije – prepoznavanje i lečenje
Jednodnevna hirurgija
Dijagnostika hladnih i hitnih slučajeva (uključujući traumu)
Rast i razvoj deteta
Povrede glave
Neonatalna intenzivna nega
Konzervativno lečenje
Ishrana (uključujući TPN)
Ambulantno lečenje i praćenje
Fiziologija novorođenčeta
Pre i postoperativna nega
Principi transplantacije u dece
NASTAVA
Embriologija i genetika
Fiziologija novorođenčeta i pedijatrijskih hirurških bolesnika
Endokrini i metabolički odgovor na operaciju
Nadoknada tečnosti i elektrolita
Respiratorna fiziologija i lečenje
Kardiovaskularna fiziologija i lečenje
Ishrana – enteralna i parenteralna
Infekcija i imunitet
Hematološki problemi i lečenje
Dečja anestezija
Trauma i reanimacija
Hernije i hidrocele
Nespušten testis
Patologija pupka
Stenoza pilorusa
Cirkumcizija
Apendicitis i nespecifični abdominalni bol
Invaginacija
Infekcija urotrakta i vezikoureteralni refluks
Otok glave i vrata
Vaskularni pristup
Dijafragmalna hernija
Gastroezofagealni refluks
Hipospadija
Nekrotični enterokolitis
Poremećaj funkcije i razvoja bubrega i fetalna urologija
Duplikacije creva
Mekelov divertikulum
Opstrukcije pijeloureteričnog vrata
Poremećaji bešike i uretre, neuropatska bešika
Nefroblastom
Spina bifida
Anomalije pluća
Anomalije zida grudnog koša
Atrezija ezofagusa
Atrezije creva
Anorektalne anomalije
Malrotacije i mekonijalni ileus
Hiršprungova bolest
Krvarenja iz gastrointestinalnog trakta u novorođenčadi
Urgentna stanja u dečjoj hirurgiji:
Povrede lokomotornog aparata
Povrede CNS-a
Povrede abdomena
Povrede jetre
Povrede slezine
Povrede urotrakta
Povrede bubrega
Porođajne povrede
Povrede grudnog koša i pluća
Elektrokucija
Opekotine
Postopekotinske sekvele
Povrede kože i mekih tkiva
Zloupotreba deteta
Maligne bolesti i hemoterapija
Tumori CNS-a
Tumori jetre
Tumori abdomena
Tumori urotrakta
Tumori kože
Tumori kosti i mišića
Ostaci škržnog luka
Rascep nepca
Rascep usne
Kožni režanj
Medijalna cista vrata
Traume šake
Tortikolis
Razvojni poremećaj kuka
Anomalije stopala
Anomalije gornjih ekstremiteta
Anomalije donjih ekstremiteta
Pertesova bolest
Epifizioliza glave butne kosti
Cerebralna paraliza
Škljocajući prst
Egzostoze
Skolioze i kifoze
Anomalije grudnog koša
Infekcije kosti i zgloba
Bilijarna atrezija i cista holedoha
Portna hipertenzija
Zamena jednjaka
Sindrom kratkog creva
Ulcerozni kolitis i Kronova bolest
Vaskularne anomalije
Ekstrofije i „prune belly“ sindrom
Poremećaji pankreasa
Poremećaji tireoidee u paratireoidne žlezde
Gastrointestinalna endoskopija
Endoskopija urotrakta
Transplantacije
Laparaskopija
Interseks
Kardiohirurgija u decembar
Rad u konzilijumu za prenatalnu dijagnostiku
Seminarski rad
Od 2. do 5. godine specijalizacije specijalizant je dužan da dežura 4 do 6 puta mesečno.
Specijalizant od 2. godine radi ambulantu uz nadzor hirurga specijaliste.
16. Neurohirurgija
šest godina
(72 meseca)
Neurohirurgija je disciplina, odnosno specijalizacija koja osposobljava lekare za hirurško i nehirurško lečenje (prevenciju, dijagnozu, procenu, tretman, intenzivnu negu i rehabilitaciju) pacijenata sa povredama i bolestima centralnog i perifernog (autonomnog) nervnog sistema, uključujući i potporne strukture nervnog sistema (kičma, lobanja, meka tkiva), kao i vaskularne strukture centralnog i perifernog nervnog sistema. Ovo podrazumeva savremeno lečenje bolesti mozga, moždanica, lobanje i njihovih krvnih sudova uključujući ekstrakranijalne delove karotidnih i vertebralnih arterija, poremećaje i bolesti hipofize, lezije kranijalnih i spinalnih nerava, perifernih nerava, poremećaje autonomnog dela nervnog sistema, bolesti kičmene moždine, moždanica kičme i kičmenog stuba uključujući i one koji u lečenju zahtevaju primenu spinalne fuzije i instrumentacije.
Trajanje specijalizacije
Specijalizacija iz neurohirurgije traje 6 godina, uz obaveznu pripremnu godinu dana kliničkog staža u Institutu za neurohirurgiju Kliničkog centra Srbije ili drugoj matičnoj neurohirurškoj ustanovi u Srbiji za koju kandidat dobija specijalizaciju.
I GODINA – Kruženje: | |
OPŠTA HIRURGIJA – ABDOMINALNA | 2 nedelje |
OPŠTA HIRURGIJA – ENDOKRINA I ONKOLOŠKA | 2 nedelje |
GRUDNA HIRURGIJA – | 2 nedelje |
NEUROLOGIJA – | 3 meseca |
NEUROLOGIJA ODRASLIH – | 2 meseca |
DEČJA NEUROLOGIJA – | 1 mesec |
NEURORADIOLOGIJA – | 2 meseca |
CT – | dve nedelje |
MRI – | dve nedelje |
NEURORADIOLOŠKA ANGIOSALA – | 1 mesec |
ANESTEZIJA I INTENZIVNA TERAPIJA | 2 meseca |
VASKULARNA HIRURGIJA – | 1 mesec |
OTORINOLARINGOLOGIJA – | 2 nedelje |
PLASTIČNA I REKONSTRUKTIVNA HIRURGIJA – | 2 nedelje |
MAKSILOFACIJALNA HIRURGIJA – | 2 nedelje |
OFTALMOLOGIJA – | 2 nedelje |
ORTOPEDIJA – | 2 nedelje |
II – IV GODINA | |
KLINIČKA NEUROHIRURGIJA – sve oblasti | 36 meseci |
PEDIJATRIJSKA NEUROHIRURGIJA | |
V GODINA | |
NEUROORTOPEDIJA (BOLESTI KIČMENOG STUBA) – | 4 meseca |
KLINIČKA NEUROHIRURGIJA | 8 meseci |
VI GODINA | |
KLINIČKA NEUROHIRURGIJA | 6 meseci |
NEUROPATOLOGIJA | 1 mesec |
NEURORADIOTERAPIJA | 1 mesec |
KLINIČKO ILI LABORATORIJSKO ISTRAŽIVANJE | 4 meseca |
Tokom specijalizacije kandidat vodi specijalni dnevnik u koji upisuje po oblastima sve operacije na kojima je učestvovao. Ovaj dnevnik je utvrdila Evropska asocijacija neurohirurških društava i prihvaćena je u svim zemljama Evropske unije. Postoji elektronsko izdanje koje treba prevesti na srpski jezik. Disk sa ovim operativnim dnevnikom je u prilogu.
Za svaku operaciju mora biti naveden datum, broj istorije bolesti, ime i prezime pacijenta, vrsta operacije (šta je tačno urađeno) i učešće kandidata u toku same operacije. Učešće kandidata u operaciji potvrđuje i mentor svojim potpisom, a stepenuje se u 4 kategorije:
1. T – kandidat je sam uradio operaciju (stariji specijalista je mogao asistirati, ali bez ikakvog uticaja na sam tok operacije)
2. TS – kandidat je uradio operaciju, ali je stariji specijalista donosio odlučujuće odluke tokom same operacije ili uradio nešto što je bitno za sam završetak operacije
3. C – kandidat je samostalno radio delove operacije (otvaranje, zatvaranje, nameštanje pacijenta, dogovor oko postoperativne terapije)
4. A – kandidat je asistirao operaciju.
Pored liste operacije u elektronskom obliku Dnevnika operacija navedene su i zbirne tabele, radi bolje preglednosti. Svi operativni zahvati su podeljeni u dve velike grupe – NEUROHIRURGIJA ODRASLIH i NEUROHIRURGIJA DECE (do 16. godine).
Neurohirurgija odraslih je podeljena prema prirodi operacija na sledeće grupe:
1. Povrede glave
2. Supratentorijalni tumori i lezije (bez stereotaksičkih procedura)
3. Lezije zadnje lobanjske jame
4. Infekcije
5. Vaskularna patologija
6. Hidrocefalus (kod starijih od 16 godina)
7. Patologija kičme
8. Neuralgija trigeminusa i drugih nerava
9. Stereotaksička i funkcionalna neurohirurgija
10. Hirurgija epilepsije
11. Povrede i oboljenja perifernih nerava
12. Kompjuterizovano planiranje neurohirurških intervencija
13. Manje intervencije
14. Druge intervencije
15. Dijagnostičke procedure
Neurohirurgija dece je podeljena prema prirodi intervencija na sledeće kategorije:
1. Hidrocefalus i kongenitalne malformacije
2. Povrede glave i kičme
3. Tumori mozga
4. Patologija kičmenog stuba
5. Funkcionalna neurohirurgija
6. Manje intervencije
7. Druge intervencije
8. Dijagnostičke procedure
Provera znanja u toku specijalističkog kruženja
Provera stečenih znanja tokom specijalizacije kandidat polaže 16 kolokvijuma svake godine i to po sledećim oblastima:
1. NEUROANATOMIJA
2. NEUROFIZIOLOGIJA I NEUROFARMAKOLOGIJA
3. NEUROLOGIJA
4. NEUROANESTEZIJA
5. NEURORADIOLOGIJA
6. NEUROTRAUMATOLOGIJA
7. HIRURGIJA KIČMENE MOŽDINE I STRUKTURA KIČMENOG KANALA
8. HIRURGIJA KIČMENOG STUBA
9. HIRURGIJA KRANIOCEREBRALNIH I KRANIOSPINALNIH KONGENITALNIH ANOMALIJA I HIDROCEFALUS
10. HIRURGIJA POVREDA I OBOLJENJA PERIFERNIH NERAVA
11. HIRURGIJA BOLA, EPILEPSIJE I STEREOTAKSIČNA HIRURGIJA
12. HIRURGIJA INTRAKRANIJALNIH ANEURIZMI, LEČENJE SPONTANE SUBARAHNOIDALNE HEMORAGIJE
13. HIRURGIJA SUPRATENTORIJALNIH I INFRATENTORIJALNIH AVM
14. HIRURGIJA SUPRATENTORIJALNIH TUMORA
15. HIRURGIJA INFRATENTORIJALNIH I TUMORA BAZE LOBANJE
16. NEUROONKOLOGIJA SA NEUROPATOLOGIJOM
Institucije i uslovi za obavljanje specijalističkog staža
Kandidat mora provesti u okviru planiranih 50 meseci kliničke neurohirurgije bar 48 ili četiri godine u INSTITUTU ZA NEUROHIRURGIJU KLINIČKOG CENTRA SRBIJE (KCS). Ukoliko kandidat specijalizira za neku drugu neurohiruršku ustanovu može provesti i manje, s tim da ispit iz neurohirurgije ne može polagati na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Ukoliko kandidat specijalizira za Institut za neurohirurgiju svih 50 meseci kliničke neurohirurgije mora provesti u ovoj ustanovi.
Staž iz opšte, abdominalne, endokrine i onkološke hirurgije se može obaviti u sledećim ustanovama: INSTITUT ZA DIGESTIVNE BOLESTI – HIRURGIJA KCS, INSTITUT ZA ENDOKRINOLOGIJU – HIRURGIJA KCS, INSTITUT ZA ONKOLOGIJU I RADIOLOGIJU SRBIJE – HIRURGIJA, KBC „DR DRAGIŠA MIŠOVIĆ“ – HIRURGIJA, KBC „BEŽANIJSKA KOSA“ – HIRURGIJA. Kandidati koji ne specijaliziraju za Institut za neurohirurgiju mogu obaviti staž i u drugim ustanovama uz odgovarajući potpis direktora ili načelnika Neurohirurške službe matične ustanove i direktora ili načelnika Hirurgije matične ustanove.
Staž iz grudne hirurgije se može obaviti u INSTITUTU ZA PLUĆNE BOLESTI I TBC KCS. Kandidati koji ne specijaliziraju za Institut za neurohirurgiju mogu obaviti staž i u drugim ustanovama uz odgovarajući potpis direktora ili načelnika Neurohirurške službe matične ustanove i direktora ili načelnika Hirurgije matične ustanove.
Staž iz vaskularne hirurgije se može obaviti u INSTITUTU ZA KARDIOVASKULARNE BOLESTI KCS – VASKULARNA HIRURGIJA I INSTITUTU ZA KARDIOVASKULARNE BOLESTI „DEDINJE“.
Staž iz neurologije se može obaviti u INSTITUTU ZA NEUROLOGIJU KCS i INSTITUTU ZA NEUROPSIHIJATRIJU ZA DECU I OMLADINU. Kandidati koji ne specijaliziraju za Institut za neurohirurgiju mogu obaviti staž i u drugim ustanovama uz odgovarajući potpis direktora ili načelnika Neurohirurške službe matične ustanove i direktora ili načelnika Neurologije matične ustanove.
Staž iz otorinolaringologije i maksilofacijalne hirurgije se može obaviti u INSTITUTU ZA OTORINOLARINGOLOGIJU KCS i KLINICI ZA MAKSILOFACIJALNU HIRURGIJU. Kandidati koji ne specijaliziraju za Institut za neurohirurgiju mogu obaviti staž i u drugim ustanovama uz odgovarajući potpis direktora ili načelnika Neurohirurške službe matične ustanove i direktora ili načelnika OTORINOLARINGOLOGIJE matične ustanove.
Staž iz plastične i rekonstruktivne hirurgije se može obaviti u INSTITUTU ZA OPEKOTINE I PLASTIČNU HIRURGIJU KCS, KLINICI ZA PLASTIČNU HIRURGIJU VMA ili Klinici za plastičnu hirurgiju i Klinici za maksilofacijalnu hirurgiju matičnog Kliničkog centra.
Staž iz oftalmologije se može obaviti u INSTITUTU ZA OFTALMOLOGIJU KCS, NEUROOFTALMOLOŠKOM KABINETU INSTITUTA ZA NEUROHIRURGIJU. Kandidati koji ne specijaliziraju za Institut za neurohirurgiju mogu obaviti staž i u drugim ustanovama uz odgovarajući potpis direktora ili načelnika Neurohirurške službe matične ustanove i direktora ili načelnika OFTALMOLOGIJE matične ustanove.
Staž iz neuroradiologije se može obaviti u CENTRU ZA MRI KCS i INSTITUTU ZA RADIOLOGIJU KCS – Institut za neurohirurgij ili Institutu za radiologiju matičnog Kliničkog centra.
Staž iz anestezije i intenzivne terapije se može obaviti u INSTITUTU ZA ANESTEZIJU KCS, Institut za neurohirurgiju, Urgentni centar, Institut za kardiovaskularne bolesti – hirurgija, KBC „Dr Dragiša Mišović“ – hirurgija. Kandidati koji ne specijaliziraju za Institut za neurohirurgiju mogu obaviti staž i u drugim ustanovama uz odgovarajući potpis direktora ili načelnika Neurohirurške službe matične ustanove i direktora ili načelnika Anestezije matične ustanove.
Staž iz ortopedije se može obaviti u INSTITUTU ZA ORTOPEDIJU I TRAUMATOLOGIJU KCS ili SPECIJALNOJ ORTOPEDSKOJ BOLNICI NA BANJICI. Kandidati koji ne specijaliziraju za Institut za neurohirurgiju mogu obaviti staž i u drugim ustanovama uz odgovarajući potpis direktora ili načelnika Neurohirurške službe matične ustanove i direktora ili načelnika Ortopedije matične ustanove.
Mentori za odgovarajuće veštine po disciplinama mogu biti specijalisti koji imaju najmanje 5 godina specijalističkog staža. Pošto je broj specijalizanata iz neurohirurgije relativno mali, za svaku oblast će biti imenovani mentori.
PROGRAM SPECIJALIZACIJE PO OBLASTIMA I VEŠTINAMA
OBLAST NEUROHIRURGIJA
Neurohirurgija odraslih
Povrede glave
Kraniektomija (eksterna ventrikularna drenaža ili plasiranje ICP monitoringa)
Asistira 10 Izvodi 10
Kraniektomija (eksplorativna ili evakuacija hroničnog subduralnog hematoma)
Asistira 10 Izvodi 10
Ekstraduralni hematom
Asistira 10 Izvodi 10
Akutni subduralni hematom / kontuzija mozga
Asistira 10 Izvodi 10
Intracerebralni hematom
Asistira 10 Izvodi 10
Impresivni prelom lobanje
Asistira 10 Izvodi 10
Povreda vatrenim oružjem, ili druga penetrantna povreda lobanje
Asistira 5 Izvodi 5
Rekonstrukcija dure zbog postojeće likvorne fistule
Asistira 5 Izvodi 5
Rekonstrukcija nakon kombinovanog kraniofacijalnog preloma (frontoorbitoetmoidalna fraktura)
Asistira 10 Izvodi 5
Plastika lobanje
Asistira 5 Izvodi 5
Dekompresivna kraniotomija
Asistira 1 Izvodi 1
Ostale procedure (navesti koje)
Supratentorijalni tumori i lezije (bez stereotaksičkih procedura)
Transkranijalna operacija tumora hipofize
Asistira 20 Izvodi 5
Transsfenoidalna operacija tumora hipofize
Asistira 20
Ostale benigne supraselarne lezije (kraniofaringeomi, meningeomi)
Asistira 20 Izvodi 5
Meningeomi konveksiteta
Asistira 20 Izvodi 10
Primarni / intraaksijalni tumori mozga (gliomi)
Asistira 50 Izvodi 30
Metastatski tumori
Asistira 50 Izvodi 20
Tumori kostiju lobanje
Asistira 5 Izvodi 5
Tumori orbite
Asistira 10
Ostale procedure
Lezije zadnje lobanjske jame
Primarni i metastatski tumori zadnje jame
Asistira 30 Izvodi 15
Neurinomi akustikusa
Asistira 20
Meningeomi
Asistira 10 Izvodi 1
Ostale benigne lezije (apscesi, epidermoidne ciste i sl.)
Asistira 10 Izvodi 1
Arnold – Chiari malformacija
Asistira 5
Ostale procedure
Infekcije
Apscesi mozga
Asistira 5 Izvodi 2
Subduralni empijem
Asistira 2 Izvodi 1
Ostale procedure
Vaskularna patologija
Kraniotomija kod operacije aneurizme
Asistira 50 Izvodi 2
Kraniotomija kod operacije AVM
Asistira 20 Izvodi 2
Kraniotomija kod operacije kavernoznog hemangioma
Asistira 10 Izvodi 2
Kraniotomija kod operacije spontanog intracerebralnog hematoma sa AVM ili aneurizmom
Asistira 10 Izvodi 1
Endovaskularna operacija aneurizme *
Endovaskularna operacija AVM *
Endovaskularna embolizacija krvnih sudova tumora
Asistira 5
Okluzivne bolesti krvnih sudova mozga – baj pas
Asistira 5
Okluzivne bolesti krvnih sudova mozga – endarterektomija karotidne arterije na vratu
Asistira 10 Izvodi 1
Evakuacija spontanog intracerebralnog hematoma
Asistira 10 Izvodi 10
Ostale procedure
Hidrocefalus (kod starijih od 16 godina)
Endoskopska fenestracija
Asistira 10
Eksterna ventrikularna drenaža
Asistira 5 Izvodi 10
Implantacija šanta
Asistira 20 Izvodi 20
Revizija šanta
Asistira 20 Izvodi 20
Ostale procedure
Patologija kičme
Cervikalna diskus hernija ili spondiloza – prednji pristup sa koštanim graftom
Asistira 10 Izvodi 1
Cervikalna diskus hernija ili spondiloza – prednji pristup bez koštanog grafta
Asistira 10 Izvodi 1
Cervikalna diskus hernija ili spondiloza – prednji pristup sa intraumentacijom (stabilizacijom)
Asistira 10
Cervikalna diskus hernija ili spondiloza – zadnji pristup (foraminotomija)
Asistira 10 Izvodi 5
Cervikalna diskus hernija ili spondiloza – zadnji pristup (foraminotomija) sa intrumentacijom (stabilizacijom)
Asistira 10
Cervikalna diskus hernija ili spondiloza – laminoplastika
Asistira 10 Izvodi 1
Torakalna diskus hernija
Asistira 5
Lumbalna diskus hernija ili spondiloza – operacija diska
Asistira 50 Izvodi 30
Lumbalna diskus hernija ili spondiloza – operacija diska sa instrumentacijom (stabilizacijom)
Asistira 10
Lumbalna diskus hernija ili spondiloza – laminotomija ili laminektomija
Asistira 30 Izvodi 20
Spinalni tumori – ekstraduralni
Asistira 10 Izvodi 5
Spinalni tumori – intraduralni ekstramedularni
Asistira 10 Izvodi 5
Spinalni tumori – intraduralni intramedularni
Asistira 10 Izvodi 1
Spinalni tumori – instrumentacija (stabilizacija) kod tumora pršljenova
Asistira 10
Povrede kičme – dekompresija
Asistira 10 Izvodi 5
Povrede kičme – instrumentacija (stabilizacija)
Asistira 20
Ostale procedure
Neuroalgija trigeminusa i drugih nerava
Radiofrekventna lezija Gaserovog gangliona ili injekciona lezija
Asistira 20 Izvodi 1
Mikrovaskularna dekompresija
Asistira 5
Ostale procedure
Stereotaksička i funkcionalna neurohirurgija
Stereotaksička biopsija tumora
Asistira 10 Izvodi 5
Aplikacija implantata
Asistira 5
Talamotomija, palidotomija / tehnike stimulacije
Asistira 5
Neuroablativne procedure (hordotomija, DREZ)
Asistira 10 Izvodi 1
Terapijska elektrostimulacija (periferni nerv, kičma)
Asistira 10 Izvodi 1
Implantacija pumpe za intratekalno davanje lekova
Asistira 10 Izvodi 1
Ostale procedure
Hirurgija epilepsije
Invazivne dijagnostičke procedure (implantacija dubokih elektroda, pločica)
Asistira 10 Izvodi 5
Resekcija temporalnog režnja
Asistira 10
Ekstratemporalna resekcija
Asistira 10
Ostale procedure
Povrede i oboljenja perifernih nerava
Dekompresija / transpozicija kod kompresivnih neuropatija
Asistira 30 Izvodi 10
Transplantacija perifernog nerva
Asistira 30 Izvodi 5
Direktna neurorafija
Asistira 10 Izvodi 2
Simpatektomija
Asistira 10
Reinervacija kod povreda brahijalnog pleksusa
Asistira 10
Tumori perifernih nerava
Asistira 10 Izvodi 1
Ostale procedure
Kompjuterizovano planiranje neurohirurških intervencija
Nije hirurška intervencija
Manje intervencije
Biopsija mišića
Asistira 5 Izvodi 2
Biopsija perifernog nerva
Asistira 5 Izvodi 2
Venesekcija
Asistira 5 Izvodi 5
Traheotomija
Asistira 15 Izvodi 5
Obrada površne rane
Asistira 20 Izvodi 200
Obrada duboke rane ili skalpa
Asistira 20 Izvodi 50
Uklanjanje epikranijalnog tumora
Asistira 10 Izvodi 10
Plasiranje eksterne lumbalne drenaže
Asistira 5 Izvodi 5
Ostale procedure
Intubacija
Asistira 10 Izvodi 30
Plasiranje venskog katetera kroz venu jugularis internu
Asistira 20 Izvodi 10
Plasiranje venskog katetera kroz venu subklaviju
Asistira 20 Izvodi 10
Plasiranje femoralnog katetera
Asistira 10 Izvodi 5
Dijagnostičke procedure
Lumbalna punkcija
Asistira 10 Izvodi 150
Subokcipitalna ili C1/C2 punkcija
Asistira 5 Izvodi 1
Karotidna angiografija
Asistira 5 Izvodi 5
Digitalna subtrakciona selektivna angiografija
Asistira 20 Izvodi 5
Mijelografija
Asistira 5 Izvodi 1
Intraartikularna blokada
Asistira 10 Izvodi 5
Ostale procedure
Neurohirurgija dece
Hidrocefalus i kongenitalne malformacije
Spoljašnja ventrikularna drenaža
Asistira 5 Izvodi 5
Implantacija šanta
Asistira 20 Izvodi 20
Revizija šanta
Asistira 20 Izvodi 20
Endoskopska fenestracija
Asistira 10 Izvodi 1
Arnold-Chiari / Dandy-Walker malformacije
Asistira 10
Encefalocele
Asistira 10
Suturektomija jedne kranijalne suture kod kraniostenoze
Asistira 20 Izvodi 5
Komplektna kraniosinostoza / Kraniofacijalna rekonstrukcija
Asistira 10
Ostale procedure
Povrede glave i kičme
Kraniektomija (implantacija ICP monitoringa, drenaža, rezervoar)
Asistira 5 Izvodi 5
Hronični subduralni hematom / higrom
Asistira 5 Izvodi 5
Ekstraduralni hematom
Asistira 5 Izvodi 5
Akutni subduralni hematom
Asistira 5 Izvodi 5
Intracerebralni hematom
Asistira 2 Izvodi 2
Impresivni prelom lobanje
Asistira 5 Izvodi 5
Dekompresivna kraniotomija
Asistira 1 Izvodi 1
Trauma kičme
Asistira 5
Ostale procedure
Tumori mozga
Supratentorijalni tumori hemisfera mozga
Asistira 10 Izvodi 2
Supratentorijalni srednjelinijski tumori (tumori pinealne regije i III komore i lateralnih komora)
Asistira 15
Infratentorijalni tumori
Asistira 10 Izvodi 2
Tumori orbite
Asistira 5
Ostale procedure
Patologija kičmenog stuba
Meningo/meningomijelocele
Asistira 10 Izvodi 2
Tethered cord sy (Sindrom vezane medule)
Asistira 5
Tumori spinalnog kanala
Asistira 5
Spinalni dizrafizam
Asistira 5
Ostale procedure
Funkcionalna neurohirurgija
Lečenje spasticiteta
Asistira 5
Hirurško lečenje epilepsije kod dece
Asistira 2
Ostale procedure
Manje intervencije
Biopsija mišića*
Biopsija nerva*
Venesekcija*
Traheotomija
Asistira 5 Izvodi 1
Obrada površne rane
Asistira 10 Izvodi 10
Obrada duboke rane ili skalpa
Asistira 10 Izvodi 10
Epikranijalni tumor*
Plasiranje eksterne lumbalne drenaže*
Ostale procedure
Ostale intervencije
Intubacija
Asistira 10 Izvodi 10
Plasiranje centralnog venskog katetera jugularnog*
Plasiranje centralnog venskog katetera subklavije*
Plasiranje femoralnog katetera*
Dijagnostičke procedure
Lumbalna punkcija
Asistira 10 Izvodi 10
Subokcipitalna ili C1/C2 punkcija*
Angiografija*
Mijelografija*
Intraartikularna blokada*
* OVE PROCEDURE NISU OBAVEZNE, DOBRO JE AKO IH JE SPECIJALIZANT URADIO (UGLAVNOM SE ODNOSE NA POSTUPKE KOD DECE)
** NAVEDENI BROJEVI PORED SVAKE HIRURŠKE INTERVENCIJE ILI DIJAGNOSTIČKO – TERAPIJSKE PROCEDURE SU MINIMUM KOJI SPECIJALIZANT MORA DA URADI TOKOM SPECIJALIZACIJE DA BI STEKAO PRAVO IZLASKA NA SPECIJALISTIČKI ISPIT IZ NEUROHIRURGIJE. BROJEVI SE ODNOSE NA UKUPNO TRAJANJE SPECIJALIZACIJE, BEZ OBZIRA NA TO KOJE VEŠTINE JE SPECIJALIZANT DUŽAN DA SAVLADA NA KOJOJ GODINI SPECIJALIZACIJE.
*** PROBLEM ĆE PREDSTAVLJATI STEREOTAKSIČKE I FUNKCIONALNE PROCEDURE, JER INSTITUT ZA NEUROHIRURGIJU NEMA ODGOVARAJUĆU OPREMU, PA SE PREKO MINISTARSTAVA MORA HITNO TRAŽITI NABAVKA OPREME ZA STEREOTAKSIJU. BEZ VEŠTINA FUKCIONALNE I STEREOTAKSIČKE NEUROHIRURGIJE NAŠA SPECIJALIZACIJA SE JEDNOSTAVNO NEĆE PRIZNAVATI U ZEMLJAMA EVROPSKE UNIJE IAKO PREDVIĐENI PLAN INTERVENCIJA NA KOJIM UČESTVUJE SPECIJALIZANT ZNATNO PREMAŠUJE EVROPSKE STANDARDE.
**** ZBOG MALOG BROJA SPECIJALIZANATA (JEDAN DO DVA GODIŠNJE MAKSIMUM) DVOSEMESTRALNA NASTAVA NEĆE BITI ORGANIZOVANA PO SADAŠNJEM PRINCIPU PREDAVANJA, VEĆ ĆE TEORETSKO OBRAZOVANJE SPECIJALIZANATA UGLAVNOM BITI KROZ RAD SA MENTOROM, ANALIZU LITERATURE PREMA ODREĐENOJ PROBLEMATICI I PRIPREMU TEMATSKIH SEMINARA, OBAVEZNOG OBJAVLJIVANJA ČLANAKA U DOMAĆIM I STRANIM ČASOPISIMA I OBAVEZNOG IZLAGANJA STRUČNIH RADOVA BAR NA DVA DOMAĆA ILI MEĐUNARODNA KONGRESA. SPECIJALIZANTI KOJI POKAŽU POSEBAN INTERES ZA EKSPERIMENTALNO ISTRAŽIVANJE BIĆE NA POSLEDNJOJ GODINI SPECIJALIZACIJE UPUĆENI U ODGOVARAJUĆE BAZIČNE INSTITUTE SA ODGOVARAJUĆIM PROGRAMOM ILI PROJEKTOM.
PROGRAM SPECIJALIZACIJE PO GODINAMA SPECIJALISTIČKOG STAŽA
PRIPREMNA GODINA
Tokom pripremne godine kandidat za specijalizaciju iz neurohirurgije radi u Institutu za neurohirurgiju, s tim što na odeljenju traumatologije provodi 4 meseca, kao i u odeljenju intenzivne nege i terapije, a ostala četiri meseca na ostalim odeljenjima instituta.
Kandidat treba u ovoj prvoj godini da savlada sledeće postupke:
Pregled pacijenta (sve vrste neurohirurške patologije)
Asistira: 10 Izvodi: 500
Vođenje istorija bolesti i ostale dokumentacije
Asistira: 10 Izvodi: 500
Previjanje bolesnika
Asistira: 10 Izvodi: 300
Lumbalna punkcija
Asistira: 10 Izvodi: 20
Pregled i terapija bolesnika sa poremećenim stanjem svesti
Asistira: 10 Izvodi: 100
Učestvuje u pregledu hitnih slučajeva u neurohirurškoj ambulanti Urgentnog centra
Asistira: 20 Izvodi: 300
Medikamentozna terapija intrakranijalne hipertenzije
Asistira: 10 Izvodi: 100
Obrada rane poglavine različite veličine
Asistira: 10 Izvodi: 50
Punkcija epikranijalnih hematoma
Asistira: 5 Izvodi: 5
Preoperativna priprema pacijenta za neurohiruršku intervenciju
Asistira: 10 Izvodi: 50
Upoznavanje opreme i instrumentarijuma za klasičnu i mikrohiruršku operativnu tehniku
Izvodi: 20
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 30
Kompletna obrada hitno primljenih pacijenata
Asistira: 20 Izvodi: 200
Tumačenje nalaza hitne neuroradiološke dijagnostike
Asistira: 20 Izvodi: 200
Priprema operacionog polja
Asistira: 10 Izvodi: 100
* Navedeni brojevi se odnose samo na ovu pripremnu godinu.
Pred početak prve godine specijalizacije a na kraju pripremne godine specijalizant polaže kolokvijum iz NEUROANATOMIJE i NEUROFIZIOLOGIJE SA NEUROFARMAKOLOGIJOM (kolokvijum se polaže u vidu testa, ukoliko kandidat ima 90% tačnih odgovora i više ne polaže usmeni deo kolokvijuma, a ukoliko ima manje od 90% polaže usmeni deo kod članova komisije koja se sastoji iz tri neurohirurga).
I GODINA
Prva godina specijalizacije iz neurohirurgije je planirana za upoznavanje kandidata sa srodnim hirurškim i neurološkim disciplinama. Cilj je ovladavanje onim veštinama koje će kandidatu biti potrebne u svakodnevnoj neurohirurškoj praksi.
OPŠTA HIRURGIJA – ABDOMINALNA HIRURGIJA (dve nedelje)
Laparotomija
Asistira 10 Izvodi 5
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 2
OPŠTA HIRURGIJA – ENDOKRINA I ONKOLOŠKA HIRURGIJA (dve nedelje)
Disekcija vrata kod tumora štitne žlezde
Asistira 5 Izvodi 1
Operacija tumora vrata
Asistira 5 Izvodi 1
OPŠTA HIRURGIJA – GRUDNA HIRURGIJA (dve nedelje)
Torakalna drenaža pneumotoraksa
Asistira 5 Izvodi 3
Torakalna drenaža pleuralnog izliva
Asistira 5 Izvodi 3
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 2
VASKULARNA HIRURGIJA – mesec dana
Karotidna endarterektomija
Asistira 10 Izvodi 1
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 3
NEUROLOGIJA – (tri meseca)
Neurologija odraslih – dva meseca
Detaljan neurološki pregled pacijenata sa različitim bolestima centralnog i perifernog nervnog sistema (degenerativne, neuromuskulature, vaskularne)
Asistira 10 Izvodi 60
Doppler – sonografija magistralnih sudova vrata
Asistira: 5
Transkranijalna Doppler – sonografija
Asistira: 5
Imunološki pregled likvora – tumačenje nalaza
Asistira 5 Izvodi 1
EEG
Asistira: 10
Elektromiografija (EMG)
Asistira: 10
Elektroneurografija (ENG)
Asistira: 10
Evocirani potencijali (vizuelni, auditivni, somatosenzorni, motorni, kognitivni)
Asistira: 5
Scintigrafija mozga (indikacije i tumačenje nalaza)
Asistira: 5
SPECT (indikacije i tumačenje nalaza)
Asistira: 5
Priprema neuroloških seminara
Asistira: 6 Izvodi 2
Neuropsihološko testiranje
Asistira: 5
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 4
Neurologija dece – mesec dana
Deljan neurološki pregled male i odrasle dece
Asistira 10 Izvodi 30
Ultrazvučni pregled glave
Asistira: 10
EEG (osobenosti izvođenja i tumačenje u razvojnom periodu)
Asistira: 5
EMG/ ENG (osobenosti u razvojnom periodu)
Asistira: 5
Evocirani potencijali (osobenosti u razvojnom periodu)
Asistira: 5
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 2
Do kraja 6. meseca prve godine specijalizacije kandidat polaže kolokvijum iz NEUROLOGIJE kod zaduženog mentora – neurologa.
NEURORADIOLOGIJA – 2 meseca
Tokom neuroradiološkog kruženja specijalizant treba da savlada osnove neuroradiološke dijagnostike. Mora znati način izvođenja odgovarajućih nativnih radiografija glave i kičme (položaj pacijenta u odnosu na rentgensku cev i ugao pod kojom zraci ulaze na traženi predeo koji treba snimiti). Kandidat se upoznaje sa fizičkim osnovama kompjuterizovane tomografije i nuklearne magnetne rezonance, a učestvuje aktivno u angiografskim pregledima.
– RTG snimci lobanje u dva pravca
– RTG snimak turskog sedla
– RTG snimak paranazalnih šupljina
– RTG snimak lobanje po Towne
– RTG snimak baze lobanje
– RTG snimak piramida po Steinvers-u
– RTG snimak mastoida po Schuler-u
– RTG temporomandibularnih zglobova
– RTG snimak zigomatične kosti
– RTG snimak orbite i kostiju lica
– RTG snimak optičkih kanala
– RTG snimak nosne kosti
– RTG snimak mandibule
– RTG snimci cervikalnog dela kičmenog stuba dva pravca
– RTG snimci torakalnog dela kičmenog stuba dva pravca
– RTG snimci lumbosakralnog dela kičmenog stuba dva pravca
– RTG pluća u dva pravca
– RTG karlice sa kukovima
– Lumbalna mijelografija i radikulografija
– Subokcipitalna mijelografija
– CT glave bez i sa kontrastom – standardni
– CT sa dvojim kontrastom*
– CT kostiju baze lobanje
– CT angiografija
– CT selarne regije
– CT zadnje lobanjske jame
– MRI mozga bez i sa kontrastom – standardne sekvence
– MRI mozga – posebne sekvence
– MRI mozga – spektrokopija
– MRI floumetrija
– MRI kičmenog stuba i kičmene moždine
– MRI perifernih nerava
– Karotidna angiografija
Asistira: 5 Izvodi 5
– Digitalna subtrakciona selektivna angiografija
Asistira: 20 Izvodi 5
* Brojevi namerno nisu navođeni, jer kandidat sve vreme specijalizacije koristi navedene radiografske, CT i MRI metode, pa je minimalni broj snimaka koje treba da savlada besmisleno navoditi.
OFTALMOLOGIJA – 2 nedelje
Direktna oftalmoskopija
Asistira 10 Izvodi 20
Obrada laceracije kapka i vežnjače
Asistira 10 Izvodi 10
Određivanje oštrine vida
Asistira 10 Izvodi 10
Tumačenje nalaza kompjuterizovano određenog vidnog polja
Asistira 10 Izvodi 5
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 2
OTORINOLARINGOLOGIJA – 2 nedelje
Obrada laceracije ušne školjke
Asistira 3 Izvodi 1
Lečenje otitis eksterne
Asistira 3 Izvodi 1
Traheotomija
Asistira 3 Izvodi 1
Prednja tamponada kod epistakse
Asistira 3 Izvodi 1
Zadnja temponada kod epistakse
Asistira 3 Izvodi 1
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 2
MAKSILOFACIJALNA HIRURGIJA – 2 nedelje
Obrada rana usne i lica
Asistira 5 Izvodi 10
Transsfenoidalni pristup bazi lobanje
Asistira 3
Pristup tumorima prednjeg sprata baze lobanje
Asistira 2
Pristup tumorima srednjeg sprata baze lobanje
Asistira 2
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 2
ORTOPEDIJA – 2 nedelje
Uzimanje transplantata kosti
Asistira 3 Izvodi 1
Sutura tetive i mišića
Asistira 3 Izvodi 1
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 2
PLASTIČNA I REKONSTRUKTIVNA HIRURGIJA – 2 nedelje
Primarna i sekundarna obrada rane sa defektom kože poglavine
Asistira 5 Izvodi 2
Ekscizija malignih i benignih tumora kože i potkožnog tkiva
Asistira: 5 Izvodi: 5
Planiranje kožnih režnjeva na poglavini i licu
Asistira 5
Mikrovaskularni režanj
Asistira: 1
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 2
ANESTEZIJA I INTENZIVNA TERAPIJA – 2 meseca
Intubacija odraslih pacijenata
Asistira 10 Izvodi 30
Intubacija dece
Asistira 10 Izvodi 10
Plasiranje venskog katetera kroz venu jugularis internu
Asistira 20 Izvodi 10
Plasiranje venskog katetera kroz venu subklaviju
Asistira 20 Izvodi 10
Plasiranje femoralnog katetera
Asistira 10 Izvodi 5
Održavanje homeostaze kod pacijenata poremećenog stanja svesti
Asistira 10 Izvodi 50
Veštačka ventilacija pacijenta (podešavanje parametara na respiratoru)
Asistira 20 Izvodi 30
Ishrana pacijenata sa poremećenim stanjem svesti
Asistira 30 Izvodi 10
Uvod u anesteziju
Asistira 20 Izvodi 10
Anestezije kod operacija na velikom mozgu
Asistira 10
Anestezije kod operacija na malom mozgu (sedeći i ležeći položaj)
Asistira 10
Anestezije kod operacija na kičmi
Asistira 10
Anestezija kod operacija na perifernim nervima
Asistira 10
Regionalna anestezija
Asistira 10
Periduralna anestezija
Asistira 5
Rad u okviru dežurne ekipe
Izvodi 2
* SVI NAVEDENI BROJEVI SE ODNOSE NA PERIOD KOJI KANDIDAT PROVODI U OKVIRU ODGOVARAJUĆE USTANOVE.
Do isteka 12. meseca prve godine specijalizacije kandidat polaže kolokvijum iz NEUROANESTEZIJE i NEURORADIOLOGIJE kod mentora – anesteziologa i radiologa.
II GODINA
Urgentni centar – neurohirurško „E“ odeljenje – 6 meseci
Intenzivna nega Instituta za neurohirurgiju – 6 meseci
Tokom ove godine specijalizant mora biti osposobljen da samostalno uz eventualnu kontrolu izvede sledeće intervencije:
– Lumbalna punkcija, plasiranje lumbalne eksterne drenaže
– Obrade rana različitih dimenzija i dubine
– Zbrinjavanje postoperativnih rana
– Kraniektomije kod hroničnog subduralnog hematoma ili plasiranja eksterne ventrikularne drenaže, odnosno ICP monitoringa
– Kraniotomija supratentorijalna
– Zatvaranje nakon kraniotomije
– Biopsija mišića i nerva
– Evakuacija ekstraduralnog hematoma i akutnog subduralnog hematoma
– Plastika lobanje
– Impresivni nekomplikovani prelom lobanje
– Lumbalna diskektomija – asistira
Do kraja druge godine specijalizant mora položiti kolokvijum iz NEUROTRAUMATOLOGIJE
Na kraju ove godine mentori rade procenu sposobnosti kandidata po intervencijama i veštinama kao što je gore navedeno i proveravaju vođenje Dnevnika operacija. Mentor svojim potpisom garantuje da je kandidat uneo tačne podatke u dnevnik.
III GODINA
Specijalizant provodi vreme na 2 klinička odeljenja u trajanju od po 6 meseci.
Tokom ove godine specijalizant mora biti osposobljen da samostalno uz eventualnu kontrolu izvede pored gore već navedenih, sledeće intervencije:
– Lumbalna diskektomija
– Intracerebralni hematom, spontani i traumatski
– Kraniotomija zadnje jame i baze lobanje
– Operacija površnih meningeoma i glioma
– Implantacija i revizija šantova
– Lumbalna i torakalna laminotomija
– Operacije ekstraduralnih tumora kičme
Tokom godine kandidat polaže kolokvijume iz HIRURGIJE SUPRATENTORIJALNIH TUMORA i HIRURGIJE INFRATENTORIJALNIH TUMORA BAZE LOBANJE, kao i HIRURGIJE KIČMENE MOŽDINE I KIČMENOG KANALA kod zaduženih nastavnika.
U toku ove godine specijalizacije kandidat treba da na domaćem ili međunarodnom stručnom sastanku ili kongresu izloži jedan rad.
Na kraju godine mentori rade procenu sposobnosti kandidata po intervencijama i veštinama kao što je gore navedeno i proveravaju vođenje Dnevnika operacija. Mentor svojim potpisom garantuje da je kandidat uneo tačne podatke u dnevnik.
IV GODINA
Dečije „B“ odeljenje Instituta za neurohirurgiju ili Klinika za neurohirurgiju matičnog Kliničkog centra – 8 meseci
Odeljenje „A“ ili Klinika za neurohirurgiju matičnog Kliničkog centra – 4 meseca
Ova godina specijalizacije je posebno posvećena pedijatrijskog i funkcionalnoj neurohirurgiji, pored povećanja znanja u operacijama i veštinama koje su navedene u prethodnim godinama.
Tokom ove godine specijalizant mora biti osposobljen da samostalno uz eventualnu kontrolu izvede pored gore već navedenih, sledeće intervencije:
– Operacije kompresivnih neuropatija
– Direktna sutura nerva
– Nervna transplantacija
– Evakuacija cerebelarnog hematoma
– Operacija cističnih intraaksijalnih tumora cerebeluma bez infiltracije moždanog stabla
– Operacija cervikalne i lumbalne spinalne stenoze
– Operacija ekstramedularnog intraduralnog tumora
– Stereotaksična biopsija tumora
– Implantacija dubokih elektroda kod epilepsije
– Implantacija katetera za lečenje bola i spasticiteta
– Operacije površnih supratentorijalnih metastaza
– Suturektomija jedne suture kod kraniostenoze
– Operacija meningocele
– Endoskopske intervencije – asistira
Specijalizant polaže tokom ove godine kolokvijume iz (1) HIRURGIJE KRANIOCEREBRALNIH I KRANIOSPINALNIH KONGENITALNIH ANOMALIJA I HIDROCEFALUSA, (2) HIRURGIJE POVREDA I OBOLJENJA PERIFERNIH NERAVA i (3) HIRURGIJE BOLA, EPILEPSIJE I STEREOTAKSIČNE HIRURGIJE kod zaduženih nastavnika.
Tokom ove godine specijalizant je dužan da učestvujući u nekom od kliničkih istraživanja objavi 1 rad u domaćem ili stranom časopisu kao prvi autor i da bude koautor u jednom radu takođe objavljenom u časopisu u celini.
Na kraju godine mentori rade procenu sposobnosti kandidata po intervencijama i veštinama kao što je gore navedeno i proveravaju vođenje Dnevnika operacija. Mentor svojim potpisom garantuje da je kandidat uneo tačne podatke u dnevnik.
V GODINA
Neuroortopedija – 4 meseca
Klinička neurohirurgija – 8 meseci
Peta godina specijalizacije je planirana za hirurgiju kičmenog stuba (tumori, deformiteti, degenerativne bolesti) kod koje je neophodna stabilizacija istog, odnosno instrumentacija. Specijalizant provodi 4 meseca u Spinalnom centru u Banjici ili Klinici za neurohirurgiju matičnog Kliničkog centra koja u spinalnoj patologiji primenjuje instrumentalnu fiksaciju i stabilizaciju najmanje 5 godina, gde se upoznaje sa elementima instrumentacije. Ostatak pete godine je planiran za vaskularnu neurohirurgiju – operacije intrakranijalnih aneurizmi i arteriovenskih malformacija.
Tokom ove godine specijalizant mora biti osposobljen da samostalno uz eventualnu kontrolu izvede pored gore već navedenih, sledeće intervencije:
– Ekstraforaminalna lumbalna diskektomija
– Prednji i zadnji pristup cervikalnom delu kičmenog stuba
– Cervikalna instrumentacija
– Torakolumbalna instrumentacija
– Operacija spontanog intracerebralnog hematoma uzrokovanog manjom AVM
– Operacija spontanog intracerebralnog hematoma uzrokovanog aneurizmom na prednjoj komunikantnoj ili srednjoj moždanoj arteriji.
– Operacije infratentorijalnih metastaza
– Operacije površnih kavernoma
Specijalizant polaže kolokvijume iz (1) HIRURGIJE KIČMENOG STUBA (dva ispitivača, ortoped i neurohirurg), (2) HIRURGIJE INTRAKRANIJALNIH ANEURIZMI, LEČENJE SUBARAHNOIDALNE SPONTANE HEMORAGIJE i (3) HIRURGIJE SUPRATENTORIJALNIH I INFRATENTPRIJALNIH AVM.
Kandidat je dužan ove godine da kao prvi autor objavi jedan rad u domaćem ili inostranom časopisu, kao i da referiše jedan rad na domaćem (međunarodnom) stručnom sastanku ili kongresu.
Na kraju godine mentori rade procenu sposobnosti kandidata po intervencijama i veštinama kao što je gore navedeno i proveravaju vođenje Dnevnika operacija. Mentor svojim potpisom garantuje da je kandidat uneo tačne podatke u dnevnik.
VI GODINA
Klinička neurohirurgija – 6 meseci
Neuropatologija – mesec dana
Neuroonkologija – 1 mesec
Kliničko istraživanje ili rad u laboratoriji – 4 meseca
Završna godina specijalizacije je planirana za upoznavanje kandidata sa savremenim principima neuroonkološke terapije, za sticanje veće sigurnosti u izvršavanju naučenih operacija, pripremu specijalističkog ispita i učestvovanje u kliničkom istraživanju.
Tokom ove godine specijalizant mora biti osposobljen da samostalno uz eventualnu kontrolu izvede pored gore već navedenih, sledeće intervencije:
– Operacije supraselarnih tumora (kraniofaringeomi, meningeomi)
– Operacije tumora zadnje lobanjske jame
– Operacije površnih AVM i kavernoma
– Operacije kraniocervikalnih kongenitalnih anomalija
– Transsfenoidalni pristup selarnoj regiji
– Operacije manjih aneurizmi
Specijalizant do 6. meseca ove godine polaže kolokvijum iz NEUROONKOLOGIJE SA NEUROPATOLOGIJOM kod zaduženih nastavnika (patolog, neurohirurg i radiolog). Nakon toga sprema specijalistički ispit i učestvuje u kliničkom istraživanju, ili projektu.
17. Plastična, rekonstruktivna i estetska hirurgija
pet godina
(60 meseci)
Cilj i namena specijalizacije
Cilj i namena specijalizacije iz Plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije jeste teorijska i praktična edukacija u smislu formiranje profila Plastičnog, rekonstruktivnog i estetskog hirurga.
Specijalizacija Plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije traje 5 godina.
Glavne discipline specijalizacije iz Plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije i njihovo trajanje:
Dvosemestralna nastava – 9 meseci
Plastična, rekonstruktivna i estetska hirurgije – 33 meseca
Opšta hirurgija – 10 meseci i to:
– urgentna hirurgija – 4 meseca
– abdominalna hirurgija – 5 meseci
– vaskularna hirurgija – 1 mesec
Ortopedija – 1 mesec
Traumatologija – 2 meseca
Anesteziologija sa reanimatologijom – 15 dana
Transfuziologija – 15 dana
Mikrohirurgija – 1 mesec
Neurohirurgija – 1 mesec
Maksilofacijalna hirurgija – 1 mesec
Fizikalna medicina i rehabilitacija – 1 mesec
Provera znanja
Posle obavljenog staža iz svakog od pojedinih nastavnih predmeta specijalizanti polažu Kolokvijume. Predviđeno je polaganje 8 kolokvijuma:
1. Osnovi plastične hirurgije
2. Tumori
3. Rekonstruktivna hirurgija
4. Opekotine
5. Hirurgija šake
6. Urođene anomalije
7. Anestezija u plastičnoj hirurgiji
8. Estetska hirurgija
PROGRAM SPECIJALIZACIJE PO OBLASTIMA I VEŠTINAMA
Oblast: (AR) Anesteziologija sa reanimatologijom
Veština: (125) Punkcija i plasiranje perifernog venskog katetera
Izvodi: 10
Veština: (126) Punkcija i plasiranje centralnog venskog katetera
Izvodi: 10
Veština: (127) Merenje centralnog venskog pritiska
Izvodi: 10
Veština: (128) Endotrahealna intubacija
Izvodi: 10
Veština: (129) Veštačko disanje – manuelne i insuflacione metode
Izvodi: 10
Oblast: (DK) Druga kategorija
Veština: (11) Uzimanje transplatata kosti, fascije, tetive, hrskavice, nerva
Gleda: 30 Asistira: 20 Izvodi: 10 Ostalo: 30
Veština: (12) Rekonstrukcija Većih kožnih defekata (transplantacijom kože, režnjevima)
Gleda: 30 Asistira: 20 Izvodi: 10 Ostalo: 30
Veština: (13) Ekscizija opekotinskih rana viših od 5% (tangencijalne ekscizije, dermoabrazija, sukces. hir. nekrektomije)
Gleda: 30 Asistira: 20 Izvodi: 10 Ostalo: 30
Veština: (14) Rešavanje dezmogenih kontaktura „Z“ plastikom, režnjevima, kožnim transpl.
Gleda: 15 Asistira: 10 Izvodi: 5 Ostalo: 15
Veština: (15) Rekonstrukcija funkcionalnih regija auto-transplantacijom kože
Gleda: 15 Asistira: 10 Izvodi: 5 Ostalo: 15
Veština: (16) Korekcija otapostaze
Gleda: 30 Asistira: 20 Izvodi: 10 Ostalo: 30
Veština: (17) Manje korektivne operacije kapaka, nosa, usni i aurikula
Gleda: 30 Asistira: 20 Izvodi: 10 Ostalo: 30
Veština: (18) Rekonstrukcija parcijalnih defekata nosa, usni, aurikula i kapaka
Gleda: 30 Asistira: 20 Izvodi: 10 Ostalo: 30
Veština: (19) Tamponada nosa (prednja i zadnja)
Gleda: 15 Asistira: 10 Izvodi: 5 Ostalo: 15
Veština: (20) Traheostomija
Gleda: 7 Asistira: 5 Izvodi: 2 Ostalo: 7
Veština: (21) Dupuytrenova kontraktura
Gleda: 25 Asistira: 20 Izvodi: 5 Ostalo: 25
Veština: (22) Tendorafija
Gleda: 15 Asistira: 10 Izvodi: 5 Ostalo: 15
Veština: (23) Hirurško lečenje dekubitalnih ulcera
Gleda: 15 Asistira: 10 Izvodi: 5 Ostalo: 15
Veština: (24) Augmentaciona mamoplastika, mastopeksija, ginekomastija
Gleda: 15 Asistira: 10 Izvodi: 5 Ostalo: 15
Veština: (25) Sindaktilija, anularne strukture
Gleda: 7 Asistira: 5 Izvodi: 2 Ostalo: 7
Veština: (26) Cirkumcizija i frenulotomija
Gleda: 15 Asistira: 10 Izvodi: 5 Ostalo: 15
Oblast: (DN) Dvosemestralna nastava (9m 0d)
Veština: (1) Dvosemestralna nastava
Oblast: (FM) Fizikalna medicina
Veština: (118) Testovi pri oštećenju perifernih nerava
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 2
Veština: (119) Interpretacija EMG nalaza
Gleda: 10
Veština: (120) Primena elektroterapijskih procedura
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (121) Radna terapija
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (122) Primena hidroterapijskih procedura
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (123) Kinezi terapija
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (124) Primena fizičkih agenasa (parafin)
Gleda: 5 Asistira: 5
Oblast: (MH) Maksilofacijalna hirurgija
Veština: (113) Disekcija Vrata
Izvodi: 2
Veština: (114) Repozicija i imobilizacija frakture mandibule
Izvodi: 2
Veština: (115) Repozicija i imobilizacija frakture maxile
Izvodi: 2
Veština: (116) Obrada rane na licu
Izvodi: 5
Veština: (117) Hirurško lečenje infekcija na vratu
Izvodi: 2
Oblast: (MK) Mikrohirurgija
Veština: (118) Upoznavanje sa elementima mehanizma tehnike (Vežbe na mikroskopu i rad sa mikroskopom i rad sa mikrohirurškim instrumen.)
Gleda: 5
Veština: (119) Rekonstrukcija živca pod mikroskopom
Gleda: 5
Veština: (120) Vaskularizacija anastomoze (arterijska i venska)
Gleda: 5
Veština: (121) Podizanje mikrovaskularnog slobodnog režnja i njegovo postavljanje (mišićni i mišićno-kožni)
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (122) Monitoring mikrovaskularnog režnja
Gleda: 5
Veština: (123) Osnovni principi remplantacije amputiranih delova tela
Gleda: 5
Oblast: (NH) Neurohirurgije
Veština: (109) Kraniotomija
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (110) Trepanacija lobanje
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (111) Obrada rane na poblanini
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (112) Kranioplastika
Gleda: 5 Asistira: 5
Oblast: (OH) Opšta hirurgija – abdominalna hirurgija
Veština: (50) Strumektomija
Gleda: 5
Veština: (51) Totalna tireoidektomija sa identifikacijom n. rekurensa
Asistira: 2
Veština: (52) Rekonstrukcija jednjaka
Gleda: 5
Veština: (53) Punkcija toraksa
Izvodi: 2
Veština: (54) Drenaža toraksa
Izvodi: 3
Veština: (55) Torakotomija
Izvodi: 2
Veština: (56) Skopija i grafija grudnog koša
Izvodi: 5
Veština: (57) Herniektomija
Izvodi: 20
Veština: (58) Operacija pilonidalnog sinusa
Izvodi: 5
Veština: (59) Plastika trbušnog zida kod ventralnih hernija
Izvodi: 2
Veština: (60) Plastika kod umbilikalnih hernija
Izvodi: 2
Veština: (61) Odstranjivanje benignih lezija kože i potkožnog tkiva
Izvodi: 10
Veština: (62) Obrada lacerokontuznih rana
Izvodi: 10
Veština: (63) Ablacija nokatne ploče
Izvodi: 5
Veština: (64) Ekcizija nokatne ploče sa matriksom
Izvodi: 5
Veština: (65) Plastika zbog femoralne hernije
Asistira: 2
Veština: (66) Plastika zbog recidivantnih Ventralnih hernija
Asistira: 2
Veština: (67) Sekundarna sutura trbušnog zida zbog dehiscencije
Asistira: 2
Veština: (68) Drenaža retroperitonealnih ili intraabdominalnih apscesa
Asistira: 2
Veština: (69) Šav manjih krvnih sudova zbog povrede
Asistira: 2
Veština: (70) By pass graft autovenski ili sintetski
Gleda: 2
Veština: (71) Arterio-venska fistula radi dijalize
Asistira: 3
Veština: (72) Mastektomija
Izvodi: 5
Veština: (73) Ekstirpacija benignih lezija dojki
Izvodi: 5
Veština: (74) Cirkumcizija
Izvodi: 2
Veština: (75) Eksploracija skrotuma
Izvodi: 2
Veština: (76) Resekcija želuca
Izvodi: 5
Veština: (77) Gastroentero anastemoza
Izvodi: 3
Veština: (78) Resekcija tankog creva sa anastomozom
Asistira: 5
Veština: (79) Enteroliza i enteropeksija
Gleda: 2
Veština: (80) Splenektomija
Asistira: 2
Veština: (81) Jejunostomija
Izvodi: 2
Veština: (82) Dezaansomoza gastroduodenalis sa rekonstrukcijom
Gleda: 2
Veština: (83) Vagatomija: trunkalna, selektivna, supraselektivna
Gleda: 2
Veština: (84) Gastrektomija
Gleda: 3
Oblast: (OT) Ortopedija i traumatologija
Veština: (85) Rukovanje rendgen aparatom u sali
Izvodi: 5
Veština: (86) Skeletna ekstenzija
Izvodi: 3
Veština: (87) Funkcionalni gips
Izvodi: 5
Veština: (88) Punkcija zgloba
Izvodi: 2
Veština: (89) Repozicija frakture radijusa na tipičnom mestu
Izvodi: 2
Veština: (90) Osteosinteza femura
Izvodi: 1
Veština: (91) Sekvestrektomija
Izvodi: 1
Veština: (92) Hirurška obrada rane
Izvodi: 5
Veština: (93) Amputacija ekstremiteta
Izvodi: 2
Veština: (94) Biopsija kosti
Gleda: 5 Asistira: 3
Veština: (95) Resekcija kosti
Gleda: 5 Asistira: 3
Veština: (96) Sekvestrektomija i kiretaža kosti
Asistira: 3 Izvodi: 2
Veština: (97) Osteoplastika
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (98) Principi elongacije ekstremiteta po Ilizarovu
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (99) Hirurško lečenje preloma kostiju šake
Gleda: 2 Asistira: 3 Izvodi: 1
Veština: (100) Priprema patrljaka za protetisanje
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 2
Veština: (101) Praćenje izrade svih oblika proteza i njihovih ležišta
Gleda: 10
Veština: (102) Praćenje adaptacije na ortopetska pomagala
Gleda: 10
Veština: (103) Aplikacija elektronskih proteza
Gleda: 2
Oblast: (OU) Opšta hirurgija – urgentna
Veština: (130) Intravenska punkcija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (131) Intravenska kanulacija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Veština: (132) Instaliranje seta za merenje CVP
Gleda: 1 Asistira: 5 Izvodi: 5
Veština: (133) Endotrahealna intubacija
Gleda: 5 Asistira: 10 Izvodi: 5
Veština: (134) Tehnika arteficijalne ventilacije
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (135) Uvođenje nazogastrične sonde
Gleda: 1 Asistira: 3 Izvodi: 5
Veština: (136) Nazotrahealna i orotrahealna aspiracija
Gleda: 1 Asistira: 3 Izvodi: 5
Veština: (137) Kataterizacija mokraćne bešike
Gleda: 2 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (138) Pleuralna punkcija
Gleda: 2 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (139) Izvođenje blokova perifernih nerava
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (140) Priprema i prpoera defibliratora
Gleda: 4 Asistira: 5 Izvodi: 5
Veština: (141) Kardiopulmonalna reanimacija
Gleda: 20 Asistira: 20 Izvodi: 20
Veština: (142) Akutni abdomen – pregled, dijagnoza i zbrinjavanje
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (143) Zbrinjavanje povreda abdomena
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Veština: (144) Variksi ezofagusa – hemostaza balonom
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 1
Veština: (145) Sekundarna sutura trbušnog zida zbog dehiscencije
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 1
Veština: (146) Obrada lacerokontuznih rana
Gleda: 5 Asistira: 10 Izvodi: 10
Oblast: (OV) Opšta hirurgija – Vaskularna hirurgija
Veština: (147) Ekstirpacija v. safene
Izvodi: 5
Veština: (148) Amputacija ekstremiteta zbog vaskularnih oboljenja
Izvodi: 2
Veština: (149) Šav manjih krvnih sudova zbog povrede
Asistira: 2
Veština: (150) By pass graft autovenski ili sintetski
Gleda: 2
Veština: (151) Resekcija aneurizma abdominalne aorte
Gleda: 2
Veština: (152) Arterio-venska fistula radi dijaliza
Asistira: 3
Oblast: (PK) Prva kategorija
Veština: (1) Obrada opekotinskih rana (primarna i sekundarna)
Gleda: 90 Asistira: 60 Izvodi: 30 Ostalo: 90
Veština: (2) Depresivne incizije u opekotina, elektrokucija
Gleda: 15 Asistira: 10 Izvodi: 2 Ostalo: 15
Veština: (3) Sve metode ekscizije opekotina i nekroza do 5%
Gleda: 30 Asistira: 20 Izvodi: 10 Ostalo: 30
Veština: (4) Ablacija kožnih transplantata svih debljina
Gleda: 90 Asistira: 60 Izvodi: 30 Ostalo: 90
Veština: (5) Transplantacija kože
Gleda: 45 Asistira: 30 Izvodi: 15 Ostalo: 45
Veština: (6) Korekcija manjih ožiljaka (ekscizija, autotransplantacija kože, „Z“ plastika manji režnjevi)
Gleda: 90 Asistira: 60 Izvodi: 30 Ostalo: 90
Veština: (7) Primarna i sekundarna obrada rane sa ili bez defekta kože
Gleda: 60 Asistira: 40 Izvodi: 20 Ostalo: 60
Veština: (8) Ekscizija malignih i benignih tumora kože i potkožnog tkiva
Gleda: 150 Asistira: 100 Izvodi: 50 Ostalo: 150
Veština: (9) Rekonstrukcija manjih defekata kože lokalnim kožnim režnjevima u nefunkcionalnim regijama
Gleda: 30 Asistira: 20 Izvodi: 10 Ostalo: 30
Veština: (10) Osnovni postupci pri reanimaciji plasiranje Venskih katetera, venesekcija, plasiranje katetera i sondi…
Gleda: 60 Asistira: 40 Izvodi: 20 Ostalo: 60
Oblast: (TF) Transfuziologija
Veština: (104) Klinički i laboratorijski pregledi davalaca krvi
Gleda: 10 Asistira: 20 Izvodi: 70
Veština: (106) Delimično deplazmatisana krv
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 6
Veština: (107) Zamrznuta sveža plazma
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 6
Veština: (108) Reanimacija-postoperativni tretman u hirurgiji
Gleda: 10
Veština: (109) Eksangvini transfuzije i perinatalna zaštita, prevencija RH imunizacije
Gleda: 5
Oblast: (TK) Treća kategorija
Veština: (27) Totalna rekonstrukcija nosa, usni, kapaka i auricula
Gleda: 7 Asistira: 5 Izvodi: 2 Ostalo: 7
Veština: (28) Veći tumori vrata, glave i kraniofacijalne regije
Gleda: 10 Asistira: 10 Ostalo: 10
Veština: (29) Složeni traumatski defekti glave
Gleda: 10 Asistira: 10 Ostalo: 10
Veština: (30) Desekcija vrata, aksile i ingvinuma
Gleda: 12 Asistira: 10 Izvodi: 2 Ostalo: 12
Veština: (31) Parotidektomija (parcijalna i totalna)
Gleda: 12 Asistira: 10 Izvodi: 2 Ostalo: 12
Veština: (32) Rekonstruktivne operacije upotrebom arterijalnih režnjeva
Gleda: 20 Asistira: 15 Izvodi: 5 Ostalo: 20
Veština: (33) Rekonstruktivne operacije upotrebom miokutanih, fasciokutanih
i kompozit režnjeva
Gleda: 5 Asistira: 5 Ostalo: 5
Veština: (34) Rekonstruktivne operacije upotrebom slobodnih režnjeva
Gleda: 5 Asistira: 5 Ostalo: 5
Veština: (35) Funkcionalna rekonstrukcija ekstremiteta
Gleda: 13 Asistira: 10 Izvodi: 3 Ostalo: 13
Veština: (36) Mikrohirurška tehnika: – Vaskularna anastomoza; – neuroanastomoza
Gleda: 30 Asistira: 20 Izvodi: 10 Ostalo: 30
Veština: (37) Rascepi primarnog i sekundarnog palatuma
Gleda: 13 Asistira: 10 Izvodi: 3 Ostalo: 13
Veština: (38) Hipospadije, epispadije i ekstrofije
Gleda: 5 Asistira: 5 Ostalo: 5
Veština: (39) Sekundarne korekcije kongenitalnih anomalija
Gleda: 5 Asistira: 5 Ostalo: 5
Veština: (40) Neuroplastika perifernih nerava
Gleda: 5 Asistira: 5 Ostalo: 5
Veština: (41) Ritidoplastika
Gleda: 5 Asistira: 5 Ostalo: 5
Veština: (42) Redukciona mamoplastika
Gleda: 7 Asistira: 5 Izvodi: 2 Ostalo: 7
Veština: (43) Redukcija dojke
Gleda: 3 Asistira: 3 Ostalo: 3
Veština: (44) Dermolipektomija abdomena
Gleda: 7 Asistira: 5 Izvodi: 2 Ostalo: 7
Veština: (45) Aspiraciona lipektomija
Gleda: 7 Asistira: 5 Izvodi: 2 Ostalo: 7
Veština: (46) Recidivne hernije
Gleda: 12 Asistira: 10 Izvodi: 2 Ostalo: 12
Veština: (47) Rinoplastika
Gleda: 24 Asistira: 20 Izvodi: 4 Ostalo: 24
Veština: (48) Blefaroplastika
Gleda: 7 Asistira: 5 Izvodi: 2 Ostalo: 7
Veština: (49) Korekcija alopecije (režnjevi, ekspanderi, implantacija)
Gleda: 13 Asistira: 10 Izvodi: 3 Ostalo: 13
18. Maksilofacijalna hirurgija
pet godina
(60 meseci)
Osnove i cilj specijalizacije
Specijalizacija maksilofacijalne hirurgije je organizovani i standardizovani proces poslediplomskog obrazovanja tokom koga doktor medicine stiče teorijska i praktična znanja iz oblasti maksilofacijalne hirurgije i srodnih medicinskih disciplina koja omogućavaju da kao specijalista kompetentno i uspešno samostalno zbrinjava bolesnike sa urođenim anomalijama, stečenim deformitetima, akutnim i hroničnim zapaljenjima, benignim i malignim tumorima maksilofacijalnog područja, a da se u svim ostalim slučajevima dovoljno sigurno snalazi u dijagnostici da bi bolesnike pravovremeno uputio na odgovarajuće mesto na lečenje. Zbrinjavanje podrazumeva primenu najviših standarda u prevenciji, dijagnostici, lečenju i rehabilitaciji oboljenja. Specijalista maksilofacijalne hirurgije osposobljen je i za planiranje i učestvovanje u stručnim projektima, shvata neophodnost kontinuirane medicinske edukacije uz implementaciju svih novih naučnih i tehnoloških saznanja, a takođe stiče osnovu da svoja znanja, veštine i iskustva prenosi mlađim kolegama.
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija maksilofacijalne hirurgije traje 5 godina (uz mogućnost produžavanja u slučaju nedovoljnog uspeha kandidata, a na predlog mentora) za koje vreme će se obaviti kompletan program sticanja znanja i veština u kvalitetu i obimu koji odgovaraju evropskim standardima. Pet godina specijalizacije podrazumeva se 60 meseci, u to su uključeni i godišnji odmori lekara na specijalizaciji u skladu sa zakonom. Specijalizacija podrazumeva celodnevni angažman i ne može se obavljati uz drugi posao istovremeno. Specijalisti maksilofacijalne hirurgije koji žele da se usavrše iz užih zdravstvenih MFH specijalizacija mogu nastaviti specijalističko školovanje neposredno u produžetku osnovne specijalizacije ili kasnije.
Strukturu petogodišnjeg specijalističkog staža maksilofacijalne hirurgije čine:
Nastavni plan | Trajanje | |
1 | Maksilofacijalna hirurgija | 31 mesec |
2 | Dvosemestralna nastava (maksilofacijalne hirurgije) | 9 meseci |
3 | Opšta hirurgija | 6 meseci |
4 | Stomatologija (ortopedija vilice, protetika, oralna hirurgija) | 6 meseci |
5 | Neurohirurgija | 2 meseca |
6 | Otorinolaringologija | 1 mesec |
7 | Anesteziologija sa reanimacijom | 1 mesec |
8 | Plastična i rekonstruktivna hirurgija | 4 meseca |
NASTAVNI PROGRAM IZ MAKSILOFACIJALNE HIRURGIJE
1. Maksilofacijalna hirurgija (31 mesec) + dvosemestralna nastava (9 meseci)
Teorijska nastava iz maksilofacijalne hirurgije obuhvata:
Traumatologija: Etiologija i klasifikacija povreda maksilofacijalne regije. Urgentne intervencije kod povreda MF regije (uspostavljanje i održavanje disajnog puta i zaustavljanje krvavljenja). Povrede mekih tkiva lica i hirurška obrada. Prelomi kostiju lica i vilica (gornje i donje vilice, zigomatične kosti, nosnih kostiju i orbite), dijagnostika i principi konzervativnog i hirurškog lečenja.
Imobilizaciona sredstva. Povrede maksilofacijalne regije udružene sa kraniocerebralnim povredama, rane i kasne komplikacije, preventiva i lečenje i timsko zbrinjavanje. Lečenje inficiranih povreda, pogrešnog srašćenja i pseudoartroza, povrede zuba (traumatske luksacije, ekstrakcije i frakture). Ishrana, nega i rehabilitacija povređenih i bolesnika sa imobilizacijom. Ratne povrede maksilofacijalne regije. Sudsko medicinska kvalifikacija povreda maksilofacijalne regije.
Infekcije: Akutne i hronične nespecifične i specifične infekcije koštanih i mekih tkiva lica i vrata, odontogenog i neodontogenog porekla – klinička slika, dijagnostika, metode konzervativnog i hirurškog lečenja. Putevi širenja infekcija MF regije. Fistule dentogenog i nedentogenog porekla. Flegmonozna zapaljenja poda usta, obraza, orbite i vrata – dijagnostika i principi lečenja.
Oboljenja paranazalnih šupljina: Akutna i hronična infekcija paranazalnih šupljina odontogenog i neodontogenog porekla, širenje infekcije iz sinusa – klinička slika, dijagnostika, konzervativno i hirurško lečenje. Oroantralne komunikacije i fistule, strano telo u maksilarnom sinusu – dijagnostika i lečenje. Ciste i tumori paranazalnih šupljina – dijagnostika i lečenje. Savremene metode pregleda paranazalnih šupljina (ultrasonografija, sinusoskopija).
Oboljenja temporomandibularnog zgloba: Anatomija, fiziologija i patološka anatomija viličnog zgloba. Traumatska oštećenja TM zgloba, traumatska luksacija, habitualna luksacija i subluksacija, akutna i hronična zapaljenja, degenerativna oboljenja TM zgloba, ankiloza – lažna i prava, jednostrana i obostrana. Benigni i maligni tumori zglobnog nastavka donje vilice – klinička slika, konzervativno i hirurško lečenje. Dijagnostika i metode lečenja oboljenja viličnog zgloba. Rekonstrukcija viličnog zgloba.
Oboljenja pljuvačnih žlezda: Anatomija, fiziologija, patološka fiziologija i anatomija pljuvačnih žlezda i njihovih izvodnih kanala. Akutna i hronična specifična i nespecifična oboljenja pljuvačnih žlezda, degenerativna oboljenja pljuvačnih žlezda, kalkulusi pljuvačnih žlezda i njihovih izvodnih kanala, salivarne fistule, benigni i maligni tumori – dijagnostika i metode konzervativnog i hirurškog lečenja. Savremene dijagnostičke metode: sijalografija, ehografija, scintigrafija, kompjuterizovana tomografija i magnetna rezonanca.
Oboljenja kranijalnih nerava: Anatomija kranijalnih nerava. Anestezija, parestezija, pareza i paraliza kranijalnih nerava (n. facijalisa). Povrede n. trigeminusa, bolni sindromi lica i vilica – dijagnostika, konzervativno i hirurško lečenje.
Benigni i maligni tumori: Teorija nastanka tumora i TNM klasifikacija tumora. Rana dijagnostika i savremene dijagnostičke metode tumora kože, sluzokože usne šupljine i koštanog tkiva lica i vilica, benigni i maligni tumori vrata. Metastaze regionalnih limfnih čvorova i udaljene metastaze. Putevi metastaziranja. Principi hirurškog lečenja benignih i malignih tumora. Hirurška tehnika resekcije (maksile i mandibule) i rekonstruktivni zahvati u onkološkoj hirurgiji. Uloga onkološkog konzilijuma u lečenju malignih tumora MF regije (polihemioterapija, radioterapija, imunoterapija i kombinovane metode lečenja malignih tumora). Protetska nadoknada postresekcionih defekata.
Urođeni i stečeni deformiteti: Rascepi usana i nepca, razvojne anomalije vilica (progenija, mikrogenija, hipoplazija kondila mandibule, alveolarna protruzija, maksilarna protruzija, apertognatije i laterognatije, hipo i hipertrofija mekih i koštanih tkiva) – dijagnostika, diferencijalna dijagnostika i metode konzervativnog i hirurškog lečenja. Kongenitalne ciste i fistule vrata. Sindromi maksilofacijalne regije – kraniofacijalne anomalije, dijagnostika i principi lečenja. Sekundarna korekcija rascepa primarnog i sekundarnog palatuma. Stečeni deformiteti kao posledica povreda, infekcija i posle hirurških zahvata.
2. Opšta hirurgija (6 meseci)
Upoznavanje sa osnovnim hematološkim i laboratorijskim pregledima, principima sepse i antisepse, šokom, krvavljenjem, iskrvavljenjem, metodama hemostaze, nadoknada tečnosti (infuzije i transfuzije), infekcijama u opštoj hirurgiji i njihovim lečenjem, dijagnostikom i osnovnim principima imobilizacije koštanih preloma. Hirurška obrada rane. Priprema bolesnika za operaciju, dijagnostičke metode, postoperativni tok operisanih bolesnika.
3. Stomatologija (6 meseci)
Ortopedija vilice: Principi i metode obrade (savremene dijagnostičke metode) ortodontskih anomalija lica, vilica i anomalije razvoja i položaja zuba. Analiza modela. Principi i dejstva ortodontskih aparata. Ortodontsko – hirurško lečenje ortodontskih anomalija. Posttraumatska korekcija zagrižaja.
Stomatološka protetika: Krunice i mostovi, parcijalne i totalne proteze. Materijali za fiksne i protetske radove. Protetika u okviru preprotetske pripreme usta.
Oralna hirurgija: Anatomija, fiziologija i patološka anatomija usne šupljine. Morfologija zuba gornje i donje vilice. Tehnika davanja pojedinih vrsta anestezija. Komplikacije pri davanju lokalnih anestezija. Dijagnostika i hirurško lečenje cista vilica, oboljenje gingiva i sluzokože usne šupljine i periapikalnih procesa. Klešta za vađenje zuba u gornjoj i donjoj vilici, poluge. Indikacije za ekstrakciju zuba, ekstrakcija zuba i tehnika vađenja. Komplikacije pri ekstrakciji i posle ekstrakcije zuba, njihova prevencija i lečenje. Hirurška priprema vilica za protetsko zbrinjavanje. Transplantacija, replantacija i implantacija zuba.
Implantati.
4. Neurohirurgija (2 meseca)
Anatomija beze lobanje i kranijalnih živaca. Kraniocerebralne povrede, udružene povrede maksilofacijalne regije i kraniocerebralne povrede, oboljenja i povrede kranijalnih nerava, kongenitalne anomalije skeleta lobanje. Kongenitalne anomalije i dizrafije skeleta lobanje i nervnog sistema. Principi hirurškog lečenja povreda baze lobanje i dizrafičnih anomalija. Dijagnostičke metode u neurohirurgiji (angiografija, kompjuterizovana tomografija i magnetna rezonanca).
5. Otorinolaringologija (1 mesec)
Otorinolaringološka propedevtika (metode pregleda nosa, ždrela i larinksa). Traumatologija: povrede nosa, frontoetmoidalne regije, traheje. Dijagnostičke metode i terapija. Urgentna stanja u otorinolaringologiji: epistaksa, strana tela disajnih puteva, indikacije za traheotomiju i ovladavanje tehnikom traheotomije.
6. Anesteziologija sa reanimacijom (1 mesec)
Osnovni pojmovi i principi endotrahealne, lokalne i regionalne anestezije. Opšti pojmovi o anesteticima, lokalnim i opštim anestetičkim sredstvima, analgeticima, relaksantima i aparatu za anesteziju. Indikacije i kontraindikacije za lokalnu i opštu anesteziju. Priprema bolesnika za opštu anesteziju. Kardiopulmonalna i cerebralna reanimacija u akutnom zastoju srca i respiratornog aresta na terenu. Transport bolesnika, postoperativno intenzivno lečenje i monitoring hirurških bolesnika. Anestezija i reanimacija u ratnim uslovima.
7. Plastična i rekonstruktivna hirurgija (4 meseca)
Principi lečenja i planiranje hirurških zahvata predela lica, vilica, vrata i poglavine. Slobodni transplantati (kože, hrskavice, kostiju, masnog tkiva i živaca). Lokalni i udaljeni režnjevi (kožni, mišićni, miokutani). Slobodni mikrovaskularni režnjevi. Rekonstrukcije u maksilofacijalnoj regiji: usana, nosa, ušnih školjki i očnih kapaka. Opekotine i smrzotine, podela i principi lečenja. Dijagnostičke metode i planiranje konzervativnog i hirurškog lečenja kongenitalnih rascepa usana i nepca.
Praktična nastava maksilofacijalne hirurgije obuhvata:
1. Rad u ambulanti: dijagnostika i lečenje infekcija mekih tkiva lica i kostiju lica i vilica, dijagnostika povreda mekih i koštanih tkiva lica i vilica, dijagnostika i principi lečenja benignih i malignih tumora maksilofacijalne regije (učešće u radu onkološkog konzilijuma za MF regiju), dijagnostika i principi lečenja i postoperativna nega anomalija lica i vilica.
2. Rad u ambulantno-polikliničkoj hirurškoj sali: dijagnostika i konzervativno lečenje povreda gornje i donje vilice, povrede zuba, postoperativna kontrola bolesnika lečenih hirurškim metodama preloma gornje i donje vilice i anomalije lica i vilica. Dijagnostika benignih i malignih tumora MF regije, rad u konsultativnoj ambulanti.
3. Rad na bolesničkom odeljenju: vođenje medicinske dokumentacije, klinički pregledi i obrada bolesnika, preoperativna priprema bolesnika, postoperativna nega operisanih bolesnika.
4. Rad u hirurškoj sali: hirurško lečenje preloma gornje i donje vilice, jagodične kosti, hirurško lečenje cista vilica, vrata, oboljenja maksilarnih sinusa, preprotetski hirurški zahvati, hirurško lečenje benignih i malignih tumora maksilofacijalne regije, hirurško lečenje urođenih i stečenih anomalija lica i vilica.
Preporučuje se da se svih pet godina specijalizacije, obavi na klinikama Medicinskog fakulteta u Beogradu. Specijalistički staž iz maksilofacijalne hirurgije (31 + 9 dvosemestralna nastava) može se obaviti isključivo na Institutu za ORL I MFH Medicinskog fakulteta u Beogradu ili na klinikama za maksilofacijalnu hirurgiju Stomatološkog fakulteta u Beogradu, Novom Sadu i Nišu, pod rukovodstvom mentora imenovanim od strane ovlašćenog organa nadležnog fakulteta i nadležne katedre. Deo specijalističkog staža može se obavljati i u za to kvalifikovanim maksilofacijalnim ustanovama koje imaju MFH stacionar, ali striktno po ovom programu i pod rukovodstvom mentora imenovanih od strane ovlašćenih organa prema važećim kriterijumima i standardima.
Staž iz stomatoloških disciplina može se obaviti isključivo na klinikama Stomatološkog fakulteta u Beogradu, Novom Sadu i Nišu.
Program provere znanja
Specijalizacija maksilofacijalne hirurgije se obavlja po tačno utvrđenom programu, u mentorskom sistemu, uz usmerenost na individualan rad sa svakim lekarom na specijalizaciji i uz stalnu proveru stečenog znanja, organizovani sistem kolokvijuma i završni specijalistički ispit.
1. Tokom specijalističkog staža obavljaju se kolokvijumi i seminari iz sledećih oblasti:
1. Opšta hirurgija
2. Hirurška anatomija glave i vrata sa maksilofacijalnom propedevtikom
3. Traumatologija maksilofacijalne regije i oboljenja viličnog zgloba
4. Infekcije, oboljenja paranazalnih sinusa, ciste maksilofacijalne regije
5. Tumori maksilofacijalne regije
6. Deformiteti lica i vilica
7. Plastična i rekonstruktivna hirurgija
2. Predispitni kolokvijum iz maskilofaciajlne hirurgije kandidat polaže najranije mesec dana pred ispit pred dvočlanom komisijom nastavnika i sastoji se u detaljnoj proveri teorijskih znanja kandidata.
3. Nakon završenog teorijskog i praktičnog dela staža na Medicinskom fakultetu u Beogradu, kruženja (u definisanim ustanovama) i položenih kolokvijuma, specijalizant može pristupiti polaganju specijalističkog ispita uz pismenu saglasnost mentora.
4. Nakon završenog obaveznog specijalističkog staža, kandidat, koji je od strane mentora ocenjen da ima neophodno teorijsko i praktično znanje i ako je položio predviđene kolokvijume, pristupa polaganju završnog ispita pred ovlašćenom komisijom.
Specijalistički ispit se sastoji iz četiri dela:
1. Test
2. Izvođenje operativnog zahvata
3. Praktični pregled bolesnika
4. Usmeni ispit pred ispitnom komisijom (najmanje pet pitanja)
Ispitna komisija se sastoji od tri člana i većinu čine nastavnici matične specijalizacije.
Ovaj program usklađen je sa preporukama Evropskog udruženja za Maksilofacijalnu hirurgiju (EACMFS) i programom specijalizacije iz maksilofacijalne hirurgije na medicinskim fakultetima u Novom Sadu i Nišu.
TEORIJSKA NASTAVA IZ MAKSILOFACIJALNE HIRURGIJE
Metodska jedinica | Časovi | Predavač | Datum |
I OPŠTI DEO | |||
1. Propedevtika u makslifacijalnoj hirurgiji | 1 | ||
2. Medicinska dokumentacija u MFH | 1 | ||
3. Priprema bolesnika za operaciju | 1 | ||
4. Klinička klasifikacija malignih tumora glave i vrata po TNM sistemu | 1 | ||
5. Histopatološka dijagnostika u MFH | 1 | ||
6. RTG, EHO, CT, MR dijagnostika u MFH | 2 | ||
7. Anestezija u ORL I MFH | 1 | ||
8. Reanimacija i postoperativna nega bolesnika | 2 | ||
9. Princip sudsko medicinskog veštačenja | 1 | ||
10. Specifičnost biopsije u MFH | 1 | ||
II INFEKCIJE | |||
1. Zapaljenski procesi i netumorska oboljenja pljuvačnih žlezda | 1 | ||
2. Zapaljenska oboljenja usne duplje (cheilitis, gingivitis, stomatitis, glossitis) | 1 | ||
3. Infekcije dubokih predela lica i vrata (apscesi i flegmone) | 2 | ||
4. Infekcije koštanog tkiva lica i vrata | 2 | ||
KOLOKVIJUM | |||
III OBOLJENJA PARANAZALNIH ŠUPLJINA | |||
1. Klinička anatomija i fiziologija nosa i paranazalnih šupljina | 2 | ||
2. Povrede nosa | 1 | ||
3. Akutna i hronična zapaljenja paranazalnih sinusa (dentogeni sinuzitisi) | 2 | ||
4. Tumori paranazalnih šupljina | 2 | ||
5. Hirurgija paranazalnih šupljina | 2 | ||
KOLOKVIJUM | |||
IV TRAUMATOLOGIJA | |||
1. Prelomi gornje vilice-dijagnostika i lečenje | 1 | ||
2. Prelomi jagodične kosti i poda orbite-dijagnostika i lečenje | 1 | ||
3. Prelomi donje vilice-dijagnostika i lečenje | 1 | ||
4. Prelomi zglobnog nastavka donje vilice-dijagnostika, lečenje, posledice | 1 | ||
5. Principi lečenja udruženih preloma kostiju lica i vilica, kraniocerebralnih povreda i maksilofacijalne regije | 2 | ||
6. Savremeni pristup u lečenju ratnih povreda maksilofacijalne regije | 2 | ||
7. Povrede nosa | 1 | ||
8. Povrede usne duplje i ždrela | 1 | ||
9. Povrede frontoetmoidalne regije | 1 | ||
KOLOKVIJUM | |||
V OBOLJENJA TEMPOROMANDIBULARNOG ZGLOBA | |||
1. Oboljenja donjoviličnog zgloba Mogućnosti hirurškog lečenja oboljenja donjoviličnog zgloba | 2 | ||
VI TUMORI MF REGIJE | |||
1. Tumori pljuvačnih žlezda | 2 | ||
2. Parafaringealni tumori | 2 | ||
3. Limfni sistem vrata i limfadenopatije | 2 | ||
4. Vaskularne anomalije glave i vrata | 2 | ||
5. Odontogeni tumori, centralni i periferni granulom vilica | 2 | ||
6. Sarkomi i limfomi maksilofacijalne regije | 1 | ||
7. Maligni tumori kože lica i vrata | 2 | ||
8. Prekanceroze sluzokože usne duplje | 1 | ||
9. Maligni tumori sluzokože usne duplje i hirurška rekonstrukcija usne duplje posle uklanjanja malignih tumora-pristupi i principi | 2 | ||
10. Diferencijalna dijagnoza izraštaja na vratu. Lečenje regionalnih metastaza malignoma MF regije, disekcije vrata-indikacije, vrste i dileme | 2 | ||
11. Tumori usana – rekonstrukcija | 2 | ||
12. Ciste vilica | 2 | ||
13. Ciste mekih tkiva lica i vilica | 1 | ||
14. Radioterapija malignih tumora MF regije | 1 | ||
15. Hemoterapija i imunoterapija malignih tumora MF regije | 2 | ||
16. Tumori usne duplje | 1 | ||
17. Lečenje regionalnih metastaza malignoma MF područja | 1 | ||
VII UROĐENI I STEČENI DEFORMITETI | |||
1. Ortodontski tretman pacijenata sa rascepima usana i nepca | 2 | ||
2. Preoperativni i postoperativni ortodontski tretman pacijenata sa deformitetima lica i vilica | 2 | ||
3. Rascepi usana i nepca – metode hirurškog lečenja | 2 | ||
5. Urođeni i stečeni deformiteti lica i vilica-etiologija i podela. Principi planiranja, korekcija deformiteta lica i vilica | 2 | ||
6. Ortognatski hirurški zahvati na donjoj, gornjoj vilici. Bimaksilarna hirurgija-indikacije i hirurška tehnika | 2 | ||
VIII OBOLJENJA KRANIJALNIH NERAVA | |||
1. Paralize nervusa facijalisa, neuralgia n. trigeminusa | 2 | ||
IX PLASTIČNA I REKONSTRUKTIVNA HIRURGIJA | |||
1. Osnovni principi plastične i rekonstruktivne hirurgije | 2 | ||
2. Rekonstrukcije defekata kože i mekih tkiva lica | 1 | ||
3. Laserska hirurgija | 2 | ||
4. Protetička rekonstrukcija intraoralnih defekata | 2 | ||
5. Estetska hirurgija lica | 2 | ||
6. Osnovi kraniofacijalne hirurgije | 2 | ||
7. Preprotetička hirurgija | 2 | ||
8. Indikacije, vrste i tehnika ugradnje implantata | 2 | ||
9. Rekonstrukcija lica i vilica slobodnim mikrovaskularnim režnjevima, slobodni koštani transplantati, aloplastični materijali | 2 | ||
10. Proteze lica, protetička rekonstrukcija intraoralnih defekata | 2 |
PRAKTIČNA MAKSILOFACIJALNA NASTAVA
Program specijalizacije po oblastima i veštinama
Katalog znanja i veština
I GRUPA: ORALNO – HIRURŠKI ZAHVATI
Veštine | (p) – posmatra | (a) – asistira | (i) – izvodi |
1. Lokalne anestezije | 5 | 30 | |
2 Hirurško lečenje cista vilica (odontogenih i neodontogenih) | 5 | 5 | 5 |
3. Ekstrakcija retiniranih – impaktiranih zuba | 1 | 5 | 10 |
4. Resekcija korena zuba | 1 | 5 | 5 |
5. Lečenje luksiranih, frakturiranih i izbijenih zuba | 1 | 5 | 5 |
6. Dentalni implantati | 1 | 5 | 5 |
7. Čitanje radiografskih snimaka (standardni, CT i MR) nazo-paranazalnih šupljina | 5 | ||
8. Biopsija tumorskih promena nosa i paranazalnih šupljina | 1 | 5 | 5 |
9. Incizija hematoma i apscesa | 1 | 2 | 2 |
10. Orofaringoskopija | 2 | 50 | |
11. Radiološka (CT, MR) dijagnostika farinksa | 5 | ||
12. Biopsija tumorskih promena usne duplje i farinksa | 2 | 5 | 5 |
13. Zbrinjavanje povreda usne duplje | 2 | 2 | 2 |
14. Ekstrakcija stranih tela usne duplje i ždrela | 2 | 5 | 5 |
15. Incizija peritonzilarnog apscesa, retrofaringealnog apscesa | 2 | 2 | 5 |
II GRUPA: HIRURŠKI ZAHVATI
Veštine | (p) – posmatra | (a) – asistira | (i) – izvodi |
1. Ekstra i intraoralne incizije lica i vilica u lečenju infekcija (apscesa i flegmona) | 2 | 5 | 10 |
2. Plastika oroantralnih i nazooralnih komunikacija | 2 | 3 | 5 |
3. Hirurško lečenje oboljenja maksilarnog sinusa (Caldwell-Luc i sinusoskopija) | 2 | 5 | 5 |
4. Sijalolitektomija | 2 | 5 | 5 |
5. Blokada perifernih grana n. trigeminusa, lečenje neuralgija i periferna neurektomija | 2 | 5 | 5 |
6. Ekstra i intraartikularne injekcije | 2 | 2 | 5 |
7. Zaustavljanje epitakse kauterizacijom | 2 | 5 | 10 |
8. Prednja tamponada nosa | 2 | 5 | 10 |
9. Zadnja tamponada nosa | 2 | 3 | 3 |
11. Plasiranje nazogastrične sonde | 5 | 5 | 5 |
12. Ultrazvučni pregled glave | 5 | 5 | |
13. Endotrahealna intubacija | 5 | 5 | 5 |
14. Veštačko disanje – manuelne i insuflacione metode | 2 | 5 | 5 |
15. Uvođenje nazogastrične sonde | 3 | 3 | 10 |
16. Hirurško lečenje infekcije na vratu | 5 | 5 | 2 |
17. Kardiopulmonalna reanimacija | 2 | 5 | 5 |
III GRUPA: TRAUMATOLOGIJA LICA I VILICA
Veština | (p) – posmatra | (a) – asistira | (i) – izvodi |
1. Primarna i sekundarna obrada rana | 2 | 5 | 20 |
2. Primarna i sekundarna rekonstrukcija | 2 | 5 | 20 |
3. Konzervativno i hirurško lečenje preloma gornje i donje vilice | 2 | 5 | 20 |
4. Repozicija i imobilizacija žičanim ligaturama i udlagama | 2 | 5 | 20 |
5. Osteosinteza, cirkumzigomatična – kraniofacijalna suspenzija | 2 | 5 | 5 |
6. Hirurško lečenje preloma nosnih kostiju | 2 | 5 | 5 |
7. Hirurško lečenje preloma zigomatične kosti | 2 | 5 | 10 |
8. Hirurško lečenje preloma orbite | 2 | 5 | |
9. Manuelna repozicija akutne luksacije viličnog zgloba | 2 | 5 | 5 |
10. Osteoplastične operacije frontalnog sinusa | 2 | 5 | |
11. Etmoidektomije (endonazalne i ekstranazalne) | 2 | 5 | |
12. Zbrinjavanje povreda lica Le Fort | 2 | 5 | 5 |
13. Zbrinjavanje frontoetmoidnih povreda | 2 | 2 | 2 |
14. Ridlova operacija frontalnog sinusa | 2 | 2 | |
15. Zbrinjavanje povreda vrata | 2 | 2 | 2 |
16. CT (indikacije i tumačenje nalaza) | 15 | 15 | |
18. Obrada rana poglavine | 5 | 5 | 5 |
19. Obrada rane na licu | 5 | 5 | 5 |
IV GRUPA: HIRURŠKO LEČENJE OBOLJENJA PLJUVAČNIH ŽLEZDA I VRATA
Veština | (p) – posmatra | (a) – asistira | (i) – izvodi |
1. Sijalografija | 2 | 2 | 2 |
2. Ekstirpacija podvilične pljuvačne žlezde | 2 | 5 | 5 |
3. Operacije tumora pljuvačnih žlezda | 2 | 2 | 2 |
4. Parotidektomija | 2 | 10 | 2 |
5. Hirurško lečenje kongenitalnih, lateralnih i medijalnih cista i fistula vrata | 2 | 5 | |
6. Ekstirpacija limfnih čvorova vrata | 2 | 5 | 5 |
7. Incizije apscesa i flegmona vrata i poda usne duplje | 2 | 5 | 5 |
V GRUPA: UROĐENE, STEČENE I RAZVOJNE ANOMALIJE LICA I VILICA
Veština | (p) – posmatra | (a) – asistira | (i) – izvodi |
1. Hirurško lečenje heilognatopalatošize | 5 | 5 | |
2. Planiranje, hirurško lečenje i postoperativna nega kod urođenih, stečenih i razvojnih anomalija | 5 | 5 | 2 |
3. Hirurško lečenje ankiloza temporomandibularnog zgloba | 2 | 2 | |
4. Sekundarni hirurški zahvati posle lečenja heilognatopalatošiza | 2 | 2 |
VI GRUPA: PROTETSKA HIRURGIJA
Veština | (p) – posmatra | (a) – asistira | (i) – izvodi |
1. Hirurško lečenje i odstranjivanje fibromatoznih promena u usnoj šupljini | 2 | 2 | 2 |
2. Resekcija frenuluma i plika | 2 | 2 | 2 |
3. Vestibuloplastike | 2 | 2 | 2 |
4. Vestibuloplastika uz upotrebu slobodnih transplantata kože, sluzokože, hrskavice i kosti | 2 | 5 | 2 |
5. Plastika alveloarnog grebena | 2 | 2 | 2 |
6. Autotransplantati, biokompatibilni materijali | 2 | 2 |
VII GRUPA: ONKOLOŠKA HIRURGIJA
Veština | (p) – posmatra | (a) – asistira | (i) – izvodi |
1. Biopsije | 2 | 10 | 50 |
2. Traheotomija | 2 | 5 | 10 |
3. Hirurško lečenje benignih i malignih tumora kože lica, sluzokože usne duplje, usana (karcinoma poda usta, jezika, ekscizija i rekonstrukcija, resekcija donje i gornje vilice) | 2 | 5 | 10 |
4. Hirurško lečenje koštanih tumora vilica i odontogenih tumora | 2 | 5 | 1 |
5. Hirurško lečenje tumora mekih tkiva lica | 2 | 5 | 10 |
6. Hirurško lečenje metastaza tumora MF regije i tumora vrata (radikalna i modifikovana radikalna disekcija) | 2 | 10 | 1 |
7. Hirurško lečenje pljuvačnih žlezda (superficijalne, totalne i radikalne parotidektomije) | 2 | 10 | 1 |
8. Operacija malignog tumora usne duplje, ekscizija karcinoma baze usta, jezika, resekcija donje i gornje vilice | 2 | 10 | 1 |
9. Uzimanje otisaka defekata lica i vilica radi protetske nadoknade | 2 | 5 | 2 |
10. Rekonstruktivni hirurški zahvati u cilju nadoknade postoperativnih defekata nakon odstranjivanja benignih i malignih tumora – mekih tkiva i kostiju lica i vilica | 2 | 10 | 2 |
12. Resekcija manjih tumora nosa i lica | 2 | 5 | 3 |
13. Lateralna rinotomija | 2 | 5 | |
14. Operacija tumora paranazalnih šupljina | 2 | 5 | |
15. Operacija malignih tumora maksile (maksilektomija) | 2 | 5 | |
16. Operacija tumora farinksa | 2 | 10 | |
17. Operacija tumora parafarinksa | 1 | 2 |
VIII GRUPA: PLASTIČNA I REKONSTRUKTIVNA HIRURGIJA
Veština | (p) – posmatra | (a) – asistira | (i) – izvodi |
1. Primarne i sekundarne rekonstrukcije slobodnim kožnim transplantatima | 2 | 5 | 2 |
2. Primarne i sekundarne rekonstrukcije lokalnim i udaljenim režnjevima | 2 | 5 | 2 |
3. Rekonstrukcija defekata slobodnim koštanim i hrskavičavim transplantatima | 2 | 5 | 2 |
4. Transplantacija mikrovaskularnih režnjeva | 2 | 2 | |
5. Septoplastika | 2 | 2 | |
6. Ekscizija manjih promena na licu i nosu uz rekonstrukciju defekta | 2 | 5 | 5 |
7. Rinoseptoplastika | 2 | 5 | |
8. Operacija rinofime | 1 | 1 | |
9. Rekonstrukcija velikih defekata lica i vrata | 2 | 5 | |
10. Korekcija otapostaze | 2 | 5 | |
11. Manje korektivne operacije kapaka, nosa, usana i aurikula | 2 | 5 | 2 |
12. Hirurško lečenje dekubitalnih ulcera | 2 | 5 | 5 |
13. Cirkumcizija i frenulotomija | 2 | 5 | 5 |
14. Lečenje opekotina | 2 | 10 |
Nastava se održava na Institutu za ORL i MFH u Beogradu, Pasterova 2.
Po završenoj dvosemestralnoj nastavi, lekari na specijalizaciji stiču pravo da polažu predviđene kolokvijume.
Kolokvijum je kvalifikacionog karaktera, jer njegovim polaganjem specijalizant iz MFH stiče pravo polaganja specijalističkog ispita.
19. Urologija
pet godina
(60 meseci)
Cilj i namena specijalizacije
Zdravstvena specijalizacija iz Urologije je školski i razvojni proces, u kojem specijalizant stiče teoretska i praktična znanja koja ga osposobljavaju za samostalno zbrinjavanje bolesnika sa akutnim i hroničnim urološkim bolestima.
Specijalizacija Urologije traje 5 godina. Pri tome specijalizant prvo savladava
OPŠTI DEO – u trajanju 2 godine, a zatim i
POSEBNI DEO – u trajanju od 3 godine
Provera znanja
Na kraju specijalizacije u okviru svake pojedinačne oblasti (specijalizacije) mentor proverava znanje specijalizanta u obliku kolokvijuma i rezultate upisuje u indeks specijalističkog staža. Obavezni kolokvijumi su:
1. Opšti deo
2. Bolesti bubrega
3. Bolesti mokraćne bešike
4. Oboljenja uretre
5. Oboljenja polnih organa
POČETNI (OPŠTI) DEO SPECIJALIZACIJA (obavezan je za sve hirurške specijalnosti u trajanju od 2 godine, a može se obaviti u regionalnoj zdravstvenoj ustanovi ili u specijalizovanoj univerzitetskoj klinici odn. institutu).
(LEGENDA: a – asistira; o – operiše)
1.1. HIRURŠKE INFEKCIJE | 2 meseca |
Kandidat je obavezan da savlada bazična teorijska, kao i temeljna praktična znanja o mehanizmima biološke odbrane organizma od infekcije, o patogenim mikroorganizmima, kao prouzrokovačima infekcije uopšte, o prevenciji i lečenju hemoterapeuticima, antibioticima i o imunizaciji. Posebnu pažnju treba obratiti na pojedine grupe i sojeve kao što su: stafilokokne infekcije, streptokokne infekcije, erizipel, antraks, infekcije izazvane gram-negativnim bacilima, klostridijalne i dr. anaerobne infekcije, aktinomikotične infekcije, infekcije izazvane gram-negativnom florom, gljivične i virusne infekcije.
Tokom praktične edukacije, specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– obrada inficiranih mekih tkiva (o) | 10 |
– obrada panaricijuma (o) | 6 |
– obrada dijabetične gangrene (o) | 2 |
1.2. ABDOMINALNA HIRURGIJA | 12 meseci |
Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant treba da savlada i usvoji temeljna teoretska i praktična znanja iz dijagnostike, diferencijalne dijagnostike i lečenja svih akutnih abdominalnih stanja (sindrom peritonitisa, sindrom ileusa i sindrom intraabdominalnog krvarenja).
Tokom ovog dela specijalizacije specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– apendektomije (o) | 9 |
– uklještene kile | 5 (a); 9 (o) |
– dehiscencija laparotomijske rane (o) | 4 |
– sutura perforativnog ulkusa (o) | 4 |
– anastomoza tankog creva (o) | 10 |
1.3. TRAUMATOLOGIJA | 4 meseca |
Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant treba da savlada sledeća teorijska znanja:
– funkcionalna anatomija lokomotornog aparata
– osnovni pojmovi o etiopatogenezi povreda (mehanizmi nastanka, klasifikacije)
– reanimacija i terapija šoka kod traumatizovanih i politraumatizovanih
– dijagnostički postupci u traumatologiji (grudni koš, duge kosti)
– savladavanje osnova ultrazvučne dijagnostike povreda trbuha
– konzervativno lečenje preloma kostiju
– traumatski i hemoragijski šok
– druge vitalne sistemske komplikacije traume (tromboembolija, masna embolija, respiratorne komplikacije, digestivni poremećaji, hidro-elektrolitski disbalans, posttraumatske psihoze i dr. delirantna stanja)
– priprema bolesnika za operativno lečenje
– postoperativna nega bolesnika
– operativni zahvati na koštano-zglobnom sistemu
– indikacije za urgentnim operativnim zahvatima u traumi i politraumi
– komplikacije preloma kostiju
– infekcije na kostima
Specijalizant je takođe dužan da uradi sledeće hirurške procedure:
– ekstenzija preloma dugih kostiju ekstremiteta (o) | 15 |
– repozicija preloma (o) | 15 |
– punkcija zglobnog izliva (o) | 10 |
– punkcija velikih telesnih šupljina (o) | 10 |
– dijagnostička artroskopija (o) | 5 |
– obrada velikih defekata mekih tkiva (o) | 20 |
– torakalna drenaža (o) | 5 |
– jednostavna osteosinteza sa odstranjivanjem osteosintetskog materijala (o) | 10 |
1.4. ANESTEZIOLOGIJA SA REANIMATOLOGIJOM | 2 meseca |
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz regionalne, opšte i kombinovane anestezije. Izučava osnove procene i pripreme bolesnika za planirani hirurški zahvat. Savladava osnove kardio-pulmonalne reanimacije.
Specijalizant je takođe dužan da uradi sledeće:
– uzimanje učešća u 50 opštih anestezija
– procena i priprema 15 pacijenata za planirani hir. zahvat
– sudelovanje u 5 kardio-pulmonalnih reanimacija
– učestvuje u izvođenju 25 regionalnih anestezija
– plasiranje 10 centralnih venskih katetera (CVK)
1.5. HIRURŠKA INTENZIVNA TERAPIJA | 2 meseca |
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz oblasti intenzivne nege hirurških bolesnika.
1.6. OPEKOTINE | 1 mesec |
Specijalizant usvaja znanja iz sledećih oblasti:
– pružanje prve pomoći kod opekotina
– transport opečenih
– primarna obrada svežih opekotina
– ocena i procena težine i stepena opečene površine
– patofiziologija opekotina
– mehanizam zarastanja opekotina
– terapija opekotinskog šoka
– urgentne hirurške procedure kod opekotina
– ekscizija opekotinske rane
– uzimanje i konzerviranje slobodnih kožnih transplantata
– indikacije za upotrebu slobodnih kožnih transplantata
– teoretske osnove formiranja slobodnih kožnih transplantata iz kulture tkiva
– akutna tubulska nekroza kao indikacija za akutnu hemodijalizu
– opekotine disajnih puteva
– negativni energetski bilans kod opečenih bolesnika
– imunološki aspekt kod opečenih
– hemijske opekotine i antidoti
– masovne opekotine, opekotine u politraumi, opekotine u ratu
Specijalizant odrađuje sledeće operativne procedure i zahvate:
– primarna obrada veće opekotine (o) | 1 |
– nekrektomija sa primarnom tangencijalnom ekscizijom (o) | 5 |
– nekrektomija sa ekscizijom do facije (o) | 2 |
– uzimanje autotransplantata kože Watson-ovim nožem ili električnim dermatomom (o) | 10 |
– esharotomija (o) | 1 |
– fasciotomija (o) | 1 |
1.7. PATOLOGIJA | 1 mesec |
Specijalizant savladava osnovna teorijska znanja iz oblasti kliničke patologije i uzima učešće u kliničkim autopsijama. Takođe savladava osnove pojedinih histopatoloških tehnika kao i tumačenje histopatoloških preparata iz oblasti koju specijalizira.
Nakon završenog opšteg dela, specijalizant, kako je već navedeno, pred 3-članom komisijom (mentor i dva člana), polaže glavni kolokvijum (ocena se upisuje u specijalistički indeks), i on predstavlja uslov za dalji nastavak specijalizacije.
POSEBNI DEO SPECIJALIZACIJE
Raspored staža u trajanju od 36 meseci:
– plastična, rekonstruktivna i estetska hirurgija | 1 mesec |
– ginekologija | 2 meseca |
– onkologija | 1 mesec |
– torakalna hirurgija | 1 mesec |
– kardiovaskularna hirurgija | 1 mesec |
– nefrologija | 2 meseca |
– dijagnostička i interventna uroradiologija | 2 meseca |
– urologija | 26 meseci |
Ukupno: 36 meseci
Sadržaj programa
Plastična, rekonstruktivna i estetska hirurgija
Sadržaj: Specijalizant stiče teoretsko i osnovno praktično znanje iz:
– posebnosti hirurške tehnike na području plastične i rekonstruktivne hirurgije
– principa mikrohirurgije
– transplantacije tkiva
– reparatorne hirurgije povređene ruke (rekonstrukcija mekih delova, tetiva, živaca, rešavanje preloma kostiju ruke, replantacija amputiranih prstiju)
– problematike limfedema donjih ekstremiteta
– lečenja dekubitalnih ulceracija
– lečenja tumora kože (benigni, maligni)
– lečenja koloida i hipertrofičnih ožiljaka
Specijalizant treba da uradi sledeće operativne zahvate:
– uzimanje jednostavnog transplantata kože – 5
– abdominoplastika – 4
– ingvinalna limfadenopatija – 2
– transplantacija kože – 3
Ginekologija
Sadržaj: Specijalizant stiče teoretska i osnovna praktična znanja o:
– anatomiji male karlice i karličnog dna
– fiziologiji i patofiziologiji ženskog genitalnog trakta
– akutnim ginekološkim bolestima
– akutnim bolestima u trudnoći (uključujući krvavljenja iz materice)
– metodama posleporođajne fizioterapije mišića karličnog dna i trbušne duplje
– rešavanju rascepanih mekih porođajnih puteva
– principima lečenja ginekoloških maligniteta
– operativnoj tehnici za korekciju izmenjene statike materice
– tehnici vaginalne totalne histerektomije
– tehnici prednje i zadnje vaginalne plastike
– dijagnostici i lečenju endometrioze
– tehnici laparoskopskih operacija opsežnih adhezivnih procesa
Specijalizant treba da uradi sledeće operativne zahvate:
vaginalna plastika – 3
plastika po Burchu – 2
šivenje epiziotomije – 5
Onkologija
Sadržaj: Specijalizant stiče teoretska i osnovna praktična znanja iz:
– interdisciplinarne obrade bolesnika sa malignom bolesti tokom planiranja dijagnostičkih i terapeutskih postupaka
– značaja histološke verifikacije i tipizacije kao i određivanja stepena diferencijacije tumora za planiranje terapije i prognoze
– značaja određivanja stadijuma raširenosti bolesti pre terapije po TNM sistemu i dijagnostičkih načina koji su za to potrebni: npr. endoskopija, limfografija, scintigrafija, aspiraciona biopsija
– indikacija za različite načine lečenja i njihove kombinacije (hirurgija, radioterapija, hemoterapija, imunoterapija, endokrinoterapija) i u vezi sa njima o rezultatima lečenja
– uloge hirurgije u onkologiji obzirom na njenu namenu (kurativna, palijativna, dijagnostička)
– načela operativne tehnike kod malignih tumora, uključujući moguće komplikacije u pogledu posebnosti bolesti i moguće ranije radiaciono ili hemijsko lečenje
– načela i tehnike intrerterijalne hemoterapije
– načina radioterapije, značaja i hirurških tehnika uklanjanja zaštitne limfne žlezde
– tehnika i mogućih komplikacija potkožnih venskih pregrada
– značaja redovnih kontrolnih pregleda posle lečenja
– mogućnosti rehabilitacije bolesnika sa malignom bolesti (fizikalna, psihička i socijalna)
– namene i značaja obaveznog prijavljivanja bolesnika sa malignom bolesti, njihove centralne registracije i obaveze lekara te delatnosti
Specijalizant treba da uradi sledeće operativne zahvate:
– uklanjanje malignog tumora kože – 2
Torakalna hirurgija
Sadržaj: Specijalizant stiče teoretsko i osnovno praktično znanje iz:
– anatomije i fiziologije pluća, medijastinuma i pleure
– dijagnostike, diferencijalne dijagnostike, terapije i prognoze bolesti iz područja torakalne hirurgije
– vrsta operativnih zahvata u torakalnoj hirurgiji
– mora ovladati tehnikom tipične torakotomije i resekcije rebara
Specijalizant treba da uradi sledeće operativne zahvate:
– torakotomija – 5
– zatvaranje torakotomije – 5
– torakalna drenaža – 5
– torakalna punkcija – 2
Kardiovaskularna hirurgija
Sadržaj: Specijalizant stiče teoretsko i osnovno praktično znanje o:
– osnovnoj patologiji i dijagnostici vaskularnih bolesti
– indikacijama i vrstama operativnih zahvata
– osnovama vantelesnog krvotoka
– operativnim pristupima velikim krvnim sudovima
– arterijskoj i venskoj anastomozi
Specijalizant treba da uradi sledeće operativne zahvate:
– anastomozu krvnih sudova ili šav velikog suda – 3
– preparacija velikih sudova – 4
Nefrologija
Sadržaj: Specijalizant stiče teoretsko i osnovno praktično znanje iz:
– prepoznavanja sindroma bolesti bubrega
– ocene funkcije bubrega i sedimenta urina
– obrade bolesnika sa arterijskom hipertenzijom
– prepoznavanja i rešavanja najčešćih poremećaja vode, elektrolita i acidobazne ravnoteže
– konzervativnog rešavanja hronične bubrežne slabosti
– doziranja lekova kod hronične bubrežne slabosti
– indikacija za biopsiju bubrega
– osnova imunosupresivnog lečenja bolesnika sa transplantiranim bubregom i prepoznavanja najčešćih komplikacija (na hospitalnom odeljenju)
– principa hemodijalize i peritonealne dijalize
– dijaliznih membrana, dijaliznih tečnosti i monitora
– vaskularnih pristupa za hemodijalizu i pristupa za peritonealnu dijalizu, akutnoj i hroničnoj dijalizi
– plazmaferezi, imunoadsorpciji, LDL-aferezi, hemoperfuziji akutnim i hroničnim komplikacijama dijalize (u centru za dijalizu)
– prepoznavanju i obradi najčešćih komplikacija posle transplantacije bubrega (u centru za transplantaciju bubrega)
Dijagnostička i interventna uroradiologija
Sadržaj: Specijalizant stiče teoretska i osnovna praktična znanja iz:
– dijagnostičkih radioloških metoda u urologiji (osnovne rendgenske dijagnostike urotrakta, ultrazvuk, skener, magnetna rezonanca)
– perkutanom pristupu bubregu (perkutana nefrostoma, perkutana punkcija bubrežne ciste, perkutano postavljanje ureteralnog katetera, perkutana dilatacija ureteralne stenoze)
Urologija
Sadržaj: Specijalizant stiče teoretsko i osnovna praktična znanje o:
– anatomiji, fiziologiji, patofiziologiji i patologiji nadbubrega, bubrega, uretera, mokraćne bešike, prostate i semenih kesica, uretre i spoljnih genitalija (testisa, ovojnica, semevoda)
– laboratorijskim analizama krvi i urina, pregledu eksprimata prostate i semene tečnosti
– indikacijama i tehnici izvođenja sledećih instrumentalnih ispitivanja
– endoskopiji uretre, mokraćne bešike, uretera i šupljine bubrega (uretroskopija, cistoskopija, ureterorenoskopija)
– biopsiji klješticama i aspiracijom
– urodinamskom ispitivanju gornjih i donjih mokraćnih organa
– uvođenju ureteralnih katetera i unutrašnjih splintova
– ultrazvuku mokraćnih organa i trbuha
– punkciji mokraćne bešike i bubrega
– indikacijama, tehnici i vrednosti rendgenskih ispitivanja u urologiji (pregledni snimak urogenitalnog trakta, cistogram, intravenska urografija, uretrografija, retrogradna pijelografija, angiografija)
– indikacijama i vrednosti izotopskih ispitivanja, kompjuterizovane tomografije i magnetne rezonance na području urologije
– indikacijama i kotraindikacijama za konzervativno i operativno lečenje bolesti urotrakta
– lečenju funkcionalnih smetnji urotrakta (električna stimulacija, vežbe za jačanje mišića karličnog dna)
– preoperativnoj pripremi bolesnika za operaciju
– posleoperativnom lečenju, zajedno sa enteralnom i parenteralnom ishranom
– farmakoterapiji u urologiji
– sprečavanju i lečenju posleoperativnih komplikacija
– spremanju bolesnika i prognostičkoj proceni kod uroloških bolesti
– minimalno invazivnom lečenju u urologiji (TUEVAP, termoterapija, stentovi)
– dezintegrativnim metodama u lečenju kalkuloze urinarnog trakta (ESWL, URS, PNLP).
Specijalizant treba da uradi sledeće operativne zahvate:
OPERATIVNI ZAHVATI (VEŠTINE) KOJE SPECIJALIZANT TREBA DA URADI NA UROLOŠKOJ KLINICI
OPERATIVNI RAD
Operiše
1. Potreban broj urađenih operacija
2. Nefrostomija operativna 2
3. Amputacija penisa 1
4. Radikalna orhiektomija 5
5. UCN 2 – 5
6. Ureterokutaneostomija 2
7. Operacije stres inkontinencije (TVT, TOT) 3 – 5
ASISTIRA
1. Potreban broj urađenih operacija
2. Ligatura dorzalne vene penisa 2
3. Parcijalna cistektomija 1
4. Nefrektomija sekundarna i teža 10
5. Ureterocistoneostomija 5
6. Ureterokutaneostomija 5
7. Perineostomija 2
8. Ureterokolostomija 2
9. Implantacija penilnih proteza 1 – 2
10. Operacije hipospadije 1 – 5
11. Limfadenektomija retroperitonealna 2
12. Radikalna nefrektomija 5 – 10
13. Ureteropijelična plastike 5 – 10
14. Nefrektomija parcijalna 2 – 5
15. Sutura veziko-vaginalne fistule 3 – 5
16. Uretrorafija 5
17. Nefroureterektomija 5 – 10
18. UCN kod fistula ureterovaginalnih 2 – 3
19. TUR prostatae + uretrotomija interna 10 – 20
20. Cistektomija totalna 3 – 5
21. Pannefrektomija 5
22. Plastika uretre 5
23. Ileal conduit 5
24. Vezikointestinoplastika
25. ESWL 20
26. Transplantacija bubrega 2 – 5
27. Rekonstrukcija karličnog dna 5
ENDOSKOPSKI RAD
Potreban broj urađenih operacija
1. Pregled prostate ultrazvukom 25
2. TUR tumora mokraćne bešike i prostate 10
3. TRUS biopsija prostate 10
4. Perkutana nefrostomija 5
5. Buziranje uretralnih stenoza 5
6. Uretrotomija interna 2
7. Perkutana nefrolitolapaksija 6
8. Laparoskopske intervencije u urologiji 8
9. Ureterorenoskopija 2 -5
OPERATIVNI ZAHVATI (VEŠTINE) KOJE SPECIJALIZANT TREBA DA URADI U MATIČNOJ USTANOVI
OPERATIVNI RAD
OPERIŠE
Potreban broj urađenih operacija
1. Cirkumcizija 20
2. Frenulotomija 10
3. Operacije hidrocele 10
4. Orhiektomija obična 5 – 10
5. Epididimektomija 2
6. Biopsija testisa 5
7. Cistostomija 5
8. Cistolitotomija 5
9. Operacija varikocele 20
10. Laparotomija za peritonelnu dijalizu 20
11. Pijelolitotomija 5
12. Ureterolitotomija 5
13. Nefrektomija lakša primarna 5
14. Prostatektomija transvezikalna 5 – 10
15. Descensus testis 10
16. Ablacija tumora mokraćne bešike 1
ASISTIRA
1. Epididimektomija 5
2. Pijelolitotomija 10
3. Ureterolitotomija 5
4. Cistostomija 10
5. Cistolitotomija 5
6. Operacija varikocele 5
7. Orhiektomija radikalna 5
8. Nefrektomija primarna 10
9. Ureterolitotomija pelvična i ilijačna 2
10. Prostatektomija 10
11. Nefrostomija 2
12. Amputacija penisa parcijalna 5
13. Nefrolitotomija obična 10
14. Descenzus testisa 5
ENDOSKOPSKI RAD
1. Kateterizacija mokraćne bešike 100
2. Cistoskopija eksplorativna 50
3. Uretrocistografija 20
4. Troakar cistostomija 10
5. Uretrocistoskopija eksplorativna 20
6. Punkcija mokraćne bešike 10
7. Bimanuelni tuše 20
8. Biopsija prostate iglom – transperinealna 20
9. Kateterizacija uretera 30
10. Elektrolitotripsija kamena mokraćne bešike 5
20. Kardiohirurgija
šest godina
(72 meseca)
I
Specijalizacija iz kardiohirurgije podrazumeva organizovanje teorijske edukacije i praktične obuke lekara na specijalizaciji, koji bi po završenoj obuci i položenom ispitu stekli zvanje lekara specijaliste kardiohirurgije.
Cilj planske edukacije u toku specijalizacije iz kardiohirurgije, je formiranje kardio hirurga koji bi bio osposobljen da sprovodi i unapređuje kardio hiruršku praksu u oblasti dijagnostike, operativnog lečenja i kliničke kontrole srčanih bolesnika.
II
Činjenica da se kardiovaskularna oboljenja, prema aktuelnim epidemiološkim studijama u našoj zemlji, kao i u Evropi, nalaze na prvom mestu među nekontaktnim oboljenjima, ističe značaj formiranja ove hirurške specijalizacije, u okviru tercijarne zdravstvene zaštite našeg stanovništva.
III
Specijalizacija iz kardio hirurgije traje 6 godina i sastoji se iz dva dela. Prvi deo se odnosi na opštu hirurgiju (u trajanju od 2 godine), a drugi deo se odnosi na kardio hirurgiju (u trajanju od 4 godine).
Svakom specijalizantu se određuje mentor za celokupni specijalistički staž (univerzitetski nastavnik sa više od 10 godina specijalističkog staža u kardio hirurgiji). Za pojedine oblasti mentor može odabrati komentore (nastavnike, doktore ili magistre nauka sa više od 10 godina specijalističkog staža u kardio hirurgiji), radi pomoći u edukaciji specijalizanta.
IV
Prvi deo specijalizacije (2 godine) specijalizant provodi u ustanovi u kojoj se radi opšta hirurgija (instituti, klinike, odeljenja) i koje imaju uslove za edukaciju iz opšte hirurgije po propisanom planu specijalizacije.
Drugi deo specijalizacije (4 godine) specijalizant provodi u Univerzitetskoj ustanovi u kojoj se radi kardio hirurgija (instituti, klinike) i koje imaju uslove za realizaciju propisanog plana specijalizacije iz kardio hirurgije.
Ukoliko se specijalizacija obavlja u ustanovi u kojoj se ne može u celosti realizovati staž specijalizacije po predviđenom planu (ne mogućnost primene odgovarajućih dijagnostičkih i operativnih procedura), potrebno je obezbediti da specijalizant određeni vremenski period provede u drugim institucijama u zemlji, ili eventualno inostranstvu, u vremenu predviđenim programom specijalizacije.
Vreme provedeno van institucije se računa u specijalistički staž, ukoliko je specijalizant dobio zadovoljavajuću ocenu od nadležnog rukovodioca ustanove u kojoj je obavio deo specijalizacije.
V
Specijalizacija se zasniva na negovanju principa akademizma i formiranju profila tzv. akademskog hirurga kao tekovine savremenih trendova u edukaciji lekara specijalista. Mentor upoznaje specijalizanta sa osnovama naučne metodologije kao sredstva dominantnog kulturološkog i edukacionog iskustva, i kao baze za razvoj sposobnosti uočavanja i kanalisanja ideja biološke problematike u formalnu, naučno formulisanu hipotezu koja treba da omogući kliničku realizaciju postavljenih ciljeva. Specijalizant treba da poseduje osnovna znanja kompjuterske tehnologije, informatike i biostatistike, što je preduslov za njegovo uključivanje u naučno-istraživački rad (pisanje stručnih radova, učešće na seminarima, prezentacije na kongresima itd.). Tokom specijalizacije kandidat ima obavezu da objavi „in extenso“ dva rada iz oblasti kardio hirurgije u domaćim ili internacionalnim časopisima.
VI
Organizacija specijalizacije iz kardio hirurgije vrši se preko poslediplomske Katedre za kardio hirurgiju na Medicinskom fakultetu, koja donosi i program dvosemestralne teorijske nastave za specijalizante.
VII
Po odobrenoj specijalizaciji, specijalizantu se uručuje specijalistički indeks (stažerska knjižica) i specijalizantski karton u koji se upisuju asistencije i operacije koje svojim potpisom overava najstariji specijalista koji je operisao ili asistirao operaciju specijalizantu.
Tokom specijalizacije, mentor ima obavezu da u odgovarajućim vremenskim intervalima kandidatu zakazuje konsultacije i kolokvijume u cilju provere stečenog znanja. Nakon završenog prvog dela dvogodišnje specijalizacije iz opšte hirurgije, specijalizant polaže kolokvijum pred tročlanom komisijom opštih hirurga (mentor i dva člana – nastavnici Medicinskog fakulteta), i čije je polaganje uslov za nastavak specijalizacije iz kardio hirurgije.
VIII SADRŽAJ SPECIJALIZACIJE
1. POČETNI (OPŠTI) DEO SPECIJALIZACIJE
1. POČETNI (OPŠTI) DEO SPECIJALIZACIJE odnosi se na edukaciju iz opšte hirurgije (identičan je za sve profile hirurških specijalizacija) i traje 2 godine.
(legenda: p – posmatra, a – asistira, o – operiše)
1.1. HIRURŠKE INFEKCIJE 2 meseca
Kandidat je obavezan da savlada bazična teorijska, kao i temeljna praktična znanja o mehanizmima biološke odbrane organizma od infekcije, o patogenim mikroorganizmima, kao prouzrokovačima infekcije uopšte, o prevenciji i lečenju hemoterapeuticima, antibioticima i o imunizaciji. Posebnu pažnju treba obratiti na pojedine grupe i sojeve kao što su: stafilokokne infekcije, streptokokne infekcije, erizipel, antraks, infekcije izazvane gram negativnim bacilima, klostridijalne i druge anaerobne infekcije, aktinomikotične infekcije, infekcije izazvane gram negativnom florom, gljivične i virusne infekcije.
Tokom praktične edukacije, specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– obrada inficiranih mekih tkiva (o) | 10 |
– obrada panaricijuma (o) | 6 |
– obrada dijabetične gangrene (o) | 2 |
1.2. ABDOMINALNA HIRURGIJA 7 meseci
Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant treba da savlada i usvoji temeljna teoretska i praktična znanja iz dijagnostike, diferencijalne dijagnostike i lečenja svih akutnih abdominalnih stanja (sindrom peritonitisa, sindrom ileusa i sindrom intraabdominalnog krvarenja).
Tokom ovog dela specijalizacije specijalizant je dužan da uradi sledeće:
– apendektomije (o) | 5 |
– uklještene kile | 5 (a), 5 (o) |
– dehiscencija laparotomijske rane (o) | 2 |
– sutura perforativnog ulkusa (o) | 2 |
– anastomoza tankog creva (o) | 6 |
– slezina – splenektomija (o) | 3 |
1.3. TRAUMATOLOGIJA 9 meseci
Tokom ovog dela specijalizacije, specijalizant treba da savlada sledeća teorijska znanja:
– funkcionalna anatomija lokomotornog aparata
– osnovni pojmovi o etiopetogenezi povreda (mehanizmi nastanka, klasifikacije)
– reanimacija i terapija šoka kod traumatizovanih i politraumatizovanih
– dijagnostički postupci u traumatologiji (grudni koš, duge kosti)
– savladavanje osnova ultrazvučne dijagnostike povreda trbuha
– konzervativno lečenje preloma kostiju
– traumatski i hemoragijski šok
– druge vitalne sistemske komplikacije traume (tromboembolija, masna embolija, respiratorne komplikacije, digestivni poremećaji, hidroelektrolitski disbalans, postraumatske psihoze i druga delirantna stanja)
– priprema bolesnika za operativno lečenje
– postoperativna nega bolesnika
– operativni zahvati na koštano-zglobnom sistemu
– indikacije za urgentnim operativnim zahvatima u traumi i politraumi
– komplikacije preloma kostiju
– infekcije na kostima
Specijalizant je takođe dužan da uradi sledeće hirurške procedure:
– ekstenzija preloma dugih kostiju ekstremiteta (o) | 15 |
– repozicija preloma (o) | 15 |
– punkcija zglobnog izliva (o) | 10 |
– punkcija velikih telesnih šupljina (o) | 10 |
– dijagnostička artroskopija | 5 |
– obrada velikih defekata mekih tkiva (o) | 20 |
– torakalna drenaža (o) | 5 |
– jednostavna osteosinteza sa odstranjivanjem osteosintetskog materijala (o) | 10 |
1.4. ANESTEZIOLOGIJA SA REANIMATOLOGIJOM 2 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz regionalne, opšte i kombinovane anestezije. Izučava osnove procene i pripreme bolesnika za planirani hirurški zahvat. Savladava osnove kardio-pulmonalne reanimacije. Specijalizant je takođe dužan da uradi sledeće:
– uzimanje učešća u 50 opštih anestezija
– procena i priprema 15 pacijenata za planirani hirurški zahvat
– sudelovanje u 5 kardio-pulmonalnih reanimacija
– učestvuje u izvođenju 25 regionalnih anestezija
– plasiranje 10 centralnih venskih katetera (CVK)
– privremeni pejsmejker (0) | 5 |
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz oblasti intenzivne nege hirurških bolesnika.
1.5. HIRURŠKA INTENZIVNA TERAPIJA 2 meseca
Specijalizant usvaja teorijska i praktična znanja iz oblasti intenzivne nege hirurških bolesnika
1.6. OPEKOTINE 1 mesec
Specijalizant usvaja znanja iz sledećih oblasti:
– pružanje prve pomoći kod opekotina
– transport opečenih
– primarna obrada svežih opekotina
– ocena i procena težine i stepena opečene površine
– patofiziologija opekotina
– mehanizam zarastanja opekotina
– terapija opekotinskog šoka
– urgentne hirurške procedure kod opekotina
– ekscizija opekotinske rane
– uzimanje i konzerviranje slobodnih kožnih transplantata
– indikacije za upotrebu slobodnih kožnih transplantata
– teoretske osnove formiranja slobodnih kožnih transplantata iz kulture tkiva
– akutna tubulska nekroza kao indikacija za akutnu hemodijalizu
– opekotine disajnih puteva
– negativni energetski bilans kod opečenih bolesnika
– imunološka aspekt kod opečenih
– hemijske opekotine i antidoti
– masovne opekotine, opekotine u politraumi, opekotine u ratu
Specijalizant odrađuje sledeće operativne procedure i zahvate:
– primarna obrada veće opekotine (o) | 1 |
– nekrektomija sa primarnom tangencijalnom ekscizijom (o) | 5 |
– nekrektomija sa ekscizijom do fascije (o) | 2 |
– uzimanje autotransplantata kože Watson-ovim nožem ili električnim dermatomom (o) | 10 |
– esharotomija (o) | 1 |
– fasciotomija (o) | 1 |
1.7. PATOLOGIJA 1 mesec
Specijalizant savladava osnovna teorijska znanja iz oblasti kliničke patologije i uzima učešće u kliničkim autopsijama. Takođe savladava osnove pojedinih histopatoloških tehnika kao i tumačenje histopatoloških preparata iz oblasti koju specijalizira.
Nakon završenog opšteg dela, specijalizant, kako je već navedeno, pred tročlanom komisijom (mentor i dva člana), polaže glavni kolokvijum (ocena se upisuje u specijalistički indeks), i on predstavlja uslov za dalji nastavak specijalizacije iz opšte ili kardiovaskularne hirurgije
2. POSEBNI DEO SPECIJALIZACIJE
odnosi se na edukaciju iz kardio hirurgije i traje 4 godine
legenda: (p-posmatra, a-asistira, o-operiše)
2.1. UVOD U KARDIOHIRURGIJU, KARDIOANESTEZIJA I HEMODINAMSKI MONITORING (2 meseca)
Specijalizant treba da stekne teorijska znanja: Anatomija i patološka anatomija srca i krvnih sudova, fiziologija i patofiziologija kardiovaskularnog sistema, hemodinamika i hemodinamski monitoring, neinvazivna i invazivna kardiovaskularna dijagnostika, klinička kardiologija i angiologija, indikacije i priprema bolesnika za operativno lečenje, anestezija na otvorenom srcu i postoperativni tretman kardiohirurških bolesnika.
Praktična edukacija
*Kardiološka ambulanta (EKG dijagnostika)
*Ehokardiografski kabinet (EHO, stress EHO, i doppler dijagnostika srca)
*Kabinet nuklearne medicine (kardioscintigrafija i kardioscan)
*Radiološki kabinet (periferne angiografije, endovaskularni stent, NMR, MSL i skeneri u kardiovaskularnoj dijagnostici)
*Vaskularna laboratorija (EHO i doppler vaskularna dijagnostika)
*Kateterizaciona laboratorija (kateterizacija srca, aortografija, ventrikulografija, koronarografija, elektrofiziološka dijagnostika i interventne kardiološke procedure-balon dilatacija, stentovi)
*Pejsmejker centar (dijagnostika poremećaja srčanog ritma – 24h EKG Holter monitoring, pejsmejker kontrole)
*Uvod u anesteziju (monitoring EKG-a, TA, CVP, Swan-Ganz kateter)
2.2. EKSTRAKORPORALNA CIRKULACIJA (2 meseca)
Specijalizant treba da stekne teorijska znanja: Ekstrakorporalna cirkulacija i monitoring, mašina za EKK cirkulaciju i delovi EKK sistema, intraoperativna protekcije miokarda, hemodinamski i biohemijski monitoring, tehnike kardiopulmonalnog bypassa (parcijalni, totalni, cirkulatorni arest), asistirana cirkulacija i mehanička potpora cirkulacije.
Praktična edukacija
*Sternotomija | 100(a) 200(o) |
*Kanilisanje srca i aorte | 100(a) 200(o) |
*Kanilisanje femoralnih krvnih sudova | 10(a) 20(o) |
*Kanilisanje aksilarne arterije | 10(a) 20(o) |
*Dekanulacija i deareacija srca | 100(a) 200(o) |
*Drenaža medijastinuma i zatvaranje sternotomije | 100(a) 200(o) |
*Postavljanje epimiokardijalnih pejsmejker elektroda | 50(a) 50(o) |
2.3. HIRURGIJA UROĐENIH SRČANIH MANA (6 meseci)
Specijalizant treba da stekne teorijska znanja: Anatomija i patološka anatomija, fiziologija i patofiziologija urođenih srčanih mana u dece i odraslih, specifičnost dijagnostike urođenih srčanih mana, klinička pedijatrijska kardiologija i indikacije za operativno lečenje.
Praktična edukacija
*Pedijatrijska Kardiologija
(osnovi dijagnostike, klinike i postoperativnog tretmana urođenih srčanih mana u dece)
*Podvezivanje Ductusa Bottali | 2(p)……2(a) |
*Zatvaranje ASD a | 2(a)……2(o) |
*Zatvaranje VSD a | 2(a)……2(o) |
*Koarktacija aorte | 2(p)……2(a) |
* Tetralogia Fallot | |
Palijativna operacija | 2(p)…….2(a) |
korektivna operacija | 2(p)…….2(a) |
2.4. HIRURGIJA AORTE (10 meseci)
Specijalizant treba da stekne teorijska znanja: Etiopatogeneza, morfologija, dijagnostika, klinika, i lečenje akutnih i hroničnih formi stenozantno-okluzivne i aneurizmatske bolesti, disekcija i drugih patoloških stanja aorte.
Praktična edukacija
*Torakotomija | 10(a)………5(o) |
*Hirurško rešavanje akutne disekcije ascedentne aorte | 10(a) |
*Hirurško rešavanje aneurizme ascedentne aorte i luka aorte | 10(a) |
*Hirurško rešavanje aneurizme torakalne aorte | 5(a) |
2.5. KORONARNA HIRURGIJA (10 meseci)
Specijalizant treba da stekne teorijska znanja: Dijagnostika, klinika, razvoj i morfološke sekvele stenozanto-okluzivnih promena na koronarnim arterijama i srčanom mišiću. Značaj preoperativnog ispitivanja funkcije leve komore, komplikacije infarkta miokarda, indikacije i tehnike operativnog rešavanja koronarne bolesti i komplikacija infarkta miokarda.
Praktična edukacija
*Priprema venskog grafta | 50(a)….200(o) |
*Priprema arterijskog grafta | 50(a)….100(o) |
*Revaskularizacija miokarda-aortokoronarni bypass | |
– na zaustavljenom srcu | 100(a)….10(o) |
– na kucajućem srcu | 20(a)…….5(o) |
*Koronarna endarteriektomija | 10(a)…….5(o) |
*Hirurško rešavanje komplikacija infarkta miokarda | 10(a) |
(Aneurizme komora, VSD, mitralna insuficijencija) |
2.6. HIRURGIJA SRČANIH ZALISTAKA (10 meseci)
Specijalizant treba da stekne teorijska znanja: Dijagnostika, klinika, morfologija i hemodinamika stečenih srčanih mana, indikacije za operaciju, tehnike reparacije ili zamene zaliska, vrste i karakteristike arterficijalnih zalistaka, postoperativne komplikacije.
Praktična edukacija
*Hirurško rešavanje stečene mitralne mane | |
– Zamena mitralnog zalistka | 50(a)……3(o) |
– Rekonstrukcija mitralnog zalistka | 10(a)….. 2(o) |
*Hirurško rešavanje stečene aortne mane | |
– Zamena aortnog zalistka | 50(a)……3(o) |
*Hirurško rešavanje triskuspidalne insuficijencije | |
– Rekonstrukcija i trikuspidalnog zalistka | 5(a)……2(o) |
– Zamena trikuspidalnog zalistka | 5(a)……2(o) |
*Hirurško rešavanje multivalvularne bolesti | |
– Rekonstrukcija ili zamena 2 ili 3 srčana zalistka | 10(a) |
2.7. HIRURGIJA PERIKARDA I TUMORI SRCA (3 meseca)
Specijalizant treba da stekne teorijska znanja: Etiopatogeneza i klinika akutnih i hroničnih formi perikarditisa, indikacije i tehnike operativnog ili neoperativnog rešavanja; Klinika, etiopatogeneza tumora srca (miksoma) i timusa i tehnike operativnog rešavanja.
Praktična edukacija
*Resekcija perikarda kod eksudativnog perikarditisa | 3(a)……..3(o) |
*Resekcija perikarda kod hroničnog konstriktivnog perikarditisa | 3(a)……..2(0) |
*Ekstirpacija miksoma srca | 10(a)……..2(0) |
*Perikardiocenteza | 3(a)……..2(o) |
*Timektomija | 3(a)……..2(o) |
2.8. HIRURGIJA POREMEĆAJA SRČANOG RITMA (2 meseca)
Specijalizant treba da stekne teorijska znanja: Etiopatogeneza, klasifikacija brzih i sporih poremećaja srčanog ritma i indikacije za različite oblike nefarmakološkog tretmana. Klinika i modaliteti elektroterapije, vrsta elektrostimulatora (pejsmejkera)
Praktična edukacija
*Implantacija trajnog endovenskog pejs-mejkera | |
– komorski (VVI), pretkomorski (AAI) | 10(a)……3(o) |
– pretkomorsko-komorski (DDD) | 5(a) |
Implantacija defibrilatora | 2(p) |
2.9. POVREDE SRCA I KRVNIH SUDOVA (2 meseca)
Specijalizant treba da stekne teorijsko znanje: Dijagnostika, klinika i hirurški tretman izolovanih i kombinovanih povreda srca i krvni sudova, principi zbrinjavanja politraume.
Praktična edukacija
*Hirurško rešavanje povreda arterija i vena medijastinuma | 3(a) |
(tehnike: sutura, patch plastika, interpozicija grafta, bypass) | |
*Hirurško rešavanje povrede srca | 3(a) |
2.10. TRANSPLANTACIONA HIRURGIJA
Specijalizant treba da stekne teorijska znanja: Indikacije i kontraindikacije za transplantaciju srca, srca i pluća; Tehnike pripreme srca (pluća) donora za transplantaciju, hirurške tehnike transplantacije i kontraindikacije za uzimanje srca (pluća) donora; Postransplantacione komplikacije.
Praktična edukacija
* Transplantacija srca
* Transplantacija pluća
Praktična edukacija je fakultativna i odvija se kada se steknu uslovi u zemlji.
2.11. MINIMALNA INVAZIVNA KARDIO HIRURGIJA I ROBOT HIRURGIJA
Specijalizant treba da stekne teorijska znanja Indikacije i kontraindikacije za primenu minimalnih invazivnih kardio hirurških procedura, tehniku rada sa posebnom vrstom opreme i aparatima.
*Praktična edukacija
Praktična edukacija je fakultativna (u inostranim centrima) ili kada se steknu uslovi u zemlji.
2.12. POSTOPERATIVNA INTENZIVNA TERAPIJA I REANIMACIJA (1 mesec)
Specijalizant treba da stekne teorijska znanja i veštine: Arteficijalna ventilacija i respiratorni monitoring, EKG i hemodinamski monitoring, tretman srčane slabosti (intraortna balon pumpa), privremeni spoljni pejsmejker i defibrilator u tretmanu aritmija srca, bilans tečnosti i elektrolita, biohemijski i acido-bazni monitoring, supstitucija koloida i kristaloida, kontrola drenova, monitoring diureze, RTG kontrola, gastrointestinalna sukcija, kontrola periferne cirkulacije i temperature, kontrola neuroloških funkcija i znakova infekcije.
21. Urgentna medicina
pet godina
(60 meseci)
Opšte odredbe
Specijalizacija iz urgentne medicine počinje posle osnovnih studija medicine. Dužina trajanja specijalizacije je pet godina.
Namena specijalizacije
Specijalizacija iz urgentne medicine treba da omogući formiranje takvog profila lekara koji može da, u svim urgentnim stanjima bude od odlučujuće pomoći u uspostavljanju vitalnog stanja pacijenta.
Specijalizacija kod nas postoji dvadesetak godina i namenjena je formiranju specijaliste koji u celokupnom sistemu zdravstvene zaštite radi samostalno u jedinicama urgentne medicinske pomoći i u bolnicama u specijalizovanim ambulantama za reanimaciju i za hitan prijem.
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija iz urgentne medicine traje pet godina. Celokupni tok kruženja deli se na dva dela.
Prvi deo podrazumeva kruženje u bolničkim jedinicama uskih specijalističkih grana.
Program kruženja je napravljen tako da se u toku kruženja od grana koje se odlikuju manje urgentnim stanjima prelazi na kruženje po granama koje se odlikuju više urgentnim stanjima. Taj deo specijalističkog kruženja traje četiri godine.
Drugi deo se odnosi na kruženje u Urgentnom centru. Taj deo traje godinu dana.
Radi postupnosti i radi pravilnog edukativnog reda, celokupni tok kruženja treba da se odvija po tačno utvrđenom redosledu koji je prikazan na tabeli.
1. Hematologija | 1 mesec |
2. Gastroenterologija | 1 mesec |
3. Infektologija | 2 meseca |
4. Nefrologija | 2 meseca |
5. Urologija | 1 mesec |
6. Ginekologija sa akušerstvom | 2 meseca |
7. Hirurgija | 3 meseca |
8. Ortopedija | 2 meseca |
9. Pedijatrija | 4 meseca |
10. Endokrinologija | 1 mesec |
11. Alergologija | 2 meseca |
12. ORL | 1 mesec |
13. Oftalmologija | 1 mesec |
14. Neurohirurgija | 1 mesec |
15. Psihijatrija | 2 meseca |
16. Neurologija | 3 meseca |
17. Toksikologija | 3 meseca |
18. Kardiologija | 6 meseci |
19. Pulmologija | 4 meseca |
20. Anestezija | 6 meseci |
21. Urgentna medicina | 10 meseci |
22. Spremanje specijalističkog ispita | 2 meseca |
Radnoedukativne obaveze u toku specijalizacije
Za sprovođenje medicinskih postupaka lekara na specijalizaciji odgovoran je lekar specijalista pod čijom se kontrolom sprovodi edukativni proces.
U cilju sticanja potrebnih znanja i veština, pored edukacije u toku redovnog radnog vremena, specijalizant ima obavezu i da učestvuje u dežurstvima u ustanovi u kojoj obavlja specijalistički staž. Taj stav se naročito odnosi na dežurstvo u Urgentnom centru.
Broj dežurstva ne može biti veći od jednog nedeljno.
Provera znanja
U toku specijalističkog kruženja specijalizanti iz Urgentne medicine polažu četiri kolokvijuma. Dva pismena i dva usmena. Pismeni kolokvijumi su iz internističkih i hirurških grana a usmeni – treći koji se odnosi na kolokvijum iz Urgentne medicine (Urgentni centar). Taj kolokvijum podrazumeva znanje iz ranog hospitalnog tretmana urgentnih bolesnika. Četvrti kolokvijum, takođe usmeni se polaže u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć u Beogradu i odnosi se na tretman urgentnih bolesnika na terenu i u transportu sanitetskim kolima.
Prvi pismeni kolokvijum iz internističkih grana obuhvata sledeće oblasti:
a. Hematologija
b. Gastroenterologija
c. Infektologija
d. Nefrologija
e. Pedijatrija
f. Endokrinologija
g. Alergologija
h. Psihijatrija
i. Kardiologija
j. Pulmologija
k. Toksikologija
l. Anestezija
Drugi pismeni kolokvijum iz hirurških grana obuhvata:
lj. Urologija
m. Ginekologija i akušerstvo
n. Hirurgija
nj. Ortopedija
o. ORL
p. Oftalmologija
r. Neurohirurgija
Treći usmeni kolokvijum iz urgentne medicine podrazumeva:
Trauma:
s. održavanje vitalnih funkcija
t. dijagnostika traumatizovanog bolesnika
Komatozna stanja:
a. diferencijalna dijagnoza komatoznih stanja
b. lečenje koma različitog porekla
Šokna stanja:
a. diferencijalna dijagnoza šoknih stanja
b. lečenje šoknih stanja različitog porekla
c. trovanja hemijskim sredstvima i gljivama
d. diferencijalna dijagnoza intoksikacija različitog porekla
e. lečenje otrovanog
Intubacija
a. orotrahealna i nazotrahealna – tehnika
b. indikacije za intubaciju bolesnika
Respirator
Vrste respiratora
a. indikacije za postavljanje bolesnika na respirator
b. infuziona terapija
c. vrste infuzionih rastvora
d. indikacija za infuzionu terapiju
Analgezija i relaksacija
a. vrste analgetika i izbor u transportu prema indikacijama
b. vrste relaksanata i izbor u transportu prema indikacijama
Četvrti usmeni kolokvijum iz hitne medicinske pomoći podrazumeva:
Trijaža na terenu:
Da li je bolesnik za kućno lečenje ili za transport u zdravstvenu ustanovu
Koja vrsta medicinske usluge se može izvoditi u kući
Dijagnoza:
Klinička orijentacija u nejasnim stanjima (diferencijalna dijagnoza torakalnog i abdominalnog bola)
Farmakoterapija
Koje vrste lekova se smeju primenjivati na terenu
Infuziona terapija:
Koji infuzioni rastvori se mogu koristiti na terenu i kada
Trauma:
Tretman traumatizovanog bolesnika na terenu i u transportu
Teška kardiovaskularna stanja:
a. tretman bolesnika sa infarktom na terenu i u transportu
b. tretman bolesnika u hipertenzivnoj krizi na terenu i u transportu
c. tretman bolesnika sa srčanim zastojem na terenu i tretiranje stanja posle srčanog zastoja na terenu
d. tretman bolesnika sa malignom aritmijom na terenu i u transportu
e. tretman bolesnika sa disekcijom aneurizme aorte na terenu i u transportu
Teška pulmološka stanja:
a. tretman bolesnika u statusu asmaticus-u na terenu i u transportu
b. tretman bolesnika sa spontanim pneumotoraksom na terenu i u transportu
Teška endokrinološka stanja:
a. tretman bolesnika sa apopleksijom hipofize na terenu i u transportu
b. tretman bolesnika u tireotoksičnoj krizi
c. tretman bolesnika u dijabetičnoj komi na terenu i u transportu
d. tretman bolesnika u hipoglikemijskoj komi na terenu i u transportu
e. tretman bolesnice koja je imala hiperstimulaciju ovarijuma na terenu i u transportu
Teška gastroenterološka stanja:
a. tretman bolesnika sa krvarenjem iz digestivnog trakta na terenu i u transportu
b. tretman bolesnika sa perforacijom želuca i žučne kese na terenu i u transportu
c. tretman bolesnika sa ileusom na terenu i u transportu
d. tretman bolesnika s teškom malignom bolešću na terenu i u transportu
e. tretman bolesnika sa peritonitisom na terenu i u transportu
Teška hematološka oboljenja:
a. tretman bolesnika sa hemoragijskim sindromom na terenu i u transportu
b. tretman bolesnika sa hemofilijom B na terenu i u transportu
c. tretman bolesnika sa neutropenijom i agranulocitozom na terenu i u transportu
Teška bubrežna oboljenja:
a. tretman bolesnika sa akutnom bubrežnom insuficijencijom na terenu i u transportu
b. tretman bolesnika sa hroničnom bubrežnom bolešću u transportu kada se doprema na hemodijalizu
c. tretman bolesnika sa transplantiranim bubregom kome je potrebno izvršiti neku zdravstvenu intervenciju
d. tretman bolesnika sa torzijom testisa na terenu i u transportu
Teška ginekološka i akušerska stanja:
a. tretman bolesnice sa masivnim krvarenjem iz uterusa i vagine na terenu i u transportu
b. tretman bolesnice sa teškim malignomom ginekoloških organa na terenu i u transportu
c. tretman trudnice, kojoj je počeo porođaj na terenu i u transportu naročito u ruralnim sredinama
d. tretman trudnice sa komplikovanim, patološkim stanjem pri porođaju na terenu i u transportu, naročito u ruralnim sredinama
Teška ORL stanja:
a. tretman deteta sa stranim telom u larinksu na terenu i u transportu
b. tretman deteta sa stranim telom u nosu na terenu i u transportu
c. tretman bolesnika sa traumatskim oštećenjem bubne opne na terenu i u transportu
d. tretman bolesnika sa traumatskom, masivnom povredom prednjeg masiva na terenu i u transportu
e. tretman bolesnika sa traumatskom povredom maksile i mandibule na terenu i u transportu
Teška oftalmološka stanja:
a. tretman bolesnika sa traumatskom, penetrantnom povredom oka na terenu i u transportu
b. tretman bolesnika sa stranim telom u konjuktivi
c. tretman bolesnika sa „suvim očima“ kod egzoftalmusa u Grevsovoj bolesti na terenu
Teška neuropsihijatrijska oboljenja
a. tretman bolesnika u epileptičnom statusu na terenu i u transportu
b. tretman bolesnika u mijasteničnoj krizi na terenu i u transportu
c. tretman bolesnika u krizi sa multiplom sklerozom
d. tretman agitiranog psihijatrijskog bolesnika na terenu i u transportu
Opekotine, udar struje, ugušenje, davljenje
a. tretman bolesnika sa masivnim opekotinama na terenu i u transportu
b. tretman bolesnika sa elektrokucijom na terenu i u transportu
c. tretman bolesnika sa ugušenjem od otrovnih para i gasova u kesonima, rudnicima i pri eksploziji u zatvorenom prostoru na terenu i u transportu
d. tretman bolesnika koji se davio u vodi na terenu i u transportu
Ubod insekta, krpelja, zmije i trovanje gljivama
a. tretman bolesnika koga je ubo insekt i tretman alergijske reakcije koji je taj ubod izazvao na terenu
b. tretman bolesnika koga je ubo krpelj na terenu
c. tretman bolesnika koga je ujela zmija na terenu i u transportu
d. tretman otrovanih bolesnika sa pečurkama na terenu i u transportu
Veštine u toku kruženja
Vreme, mesto i veštine u toku kruženja
Vreme, mesto i spisak veština koje specijalizant mora da savlada u toku kruženja prikazani su na sledećoj tabeli:
1. HEMATOLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za hematologiju KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje bolesnika sa hemoliznim anemijama | 20 | – |
Prepoznavanje bolesnika sa posthemoragijskom anemijom | 10 | – |
Prepoznavanje bolesnika sa neutropenijom i agranulocitozom | 10 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa leukemijom | 10 | – |
Urgentna pomoć bolesnicima u hemoragijskom sindromu | 10 | – |
2. GASTROENTEROLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za bolesti digestivnog sistema KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima kod gastrointestinalnog krvavljenja | 10 | 5 |
Prepoznavanje bolesnika sa akutnim hepatobiliopankreatičnim oboljenjem | 10 | 10 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa akutnom insuficijencijom jetre | 10 | 5 |
3. INFEKTOLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 2 meseca | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za infektivne i tropske bolesti KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod akutnog meningitisa i encefalitisi | 10 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod bolesnika sa akutnom crevnom infekcijom | 10 | 10 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod bolesnika sa akutnom teškom respiratornom infekcijom | 10 | 10 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod bolesnika sa teškom generalizovanom infekcijom | 10 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod bolesnika sa osipnim groznicama | 10 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod bolesnika sa ubodnim tetanogenim ranama | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod bolesnika sa hipertermijom nepoznate etiologije | 10 | 10 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod bolesnika sa epidemijskom bolesti | 10 | 10 |
4. NEFROLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 2 meseca | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za urologiju i nefrologiju, KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa akutnom bubrežnom insuficijencijom | 10 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa akutizacijom hronične bubrežne insuficijencije | 10 | 5 |
Transport bolesnika na hemodijalizu | 5 | 10 |
5. UROLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za urologiju i nefrologiju KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa renalnom kolikom | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa torzijom testisa | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa retencijom | 5 | 5 |
6. GINEKOLOGIJA SA AKUŠERSTVOM | ||
Trajanje obuke: 2 meseca | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za ginekologiju i akušerstvo KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicama pri spontanom pobačaju | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć trudnicama sa hipertenzijom | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć trudnicama u preeklampsiji | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć trudnicama koje su se porodile na terenu | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicama sa peritonitisom izazvanim ginekološkim i akušerskim oboljenjem | 5 | 5 |
7. HIRURGIJA | ||
Trajanje obuke: 3 meseca | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za bolesti digestivnog sistema KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa akutnim abdomenom | 10 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa peritonitisom | 10 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa akutnom intestinalnom okluzijom | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa uklještenom kilom | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa akutnim apendicitisom | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa akutnim anorektalnim oboljenjima i povredama | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa opekotinama | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa urgentnim vaskularnim stanjima | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa povredama perifernih arterija i vena | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa arterijskom embolijom | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa dubokom venskom trombozom | 5 | 5 |
8. ORTOPEDIJA | ||
Trajanje obuke: 2 meseca | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za ortopediju KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i pomoć bolesnicima sa povredama kičmenog stuba | 5 | 5 |
Prepoznavanje i pomoć bolesnicima sa povredama gornjih ekstremiteta | 5 | 5 |
Prepoznavanje i pomoć bolesnicima sa povredom karlice | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa povredama donjih ekstremiteta | 5 | 5 |
9. PEDIJATRIJA | ||
Trajanje obuke: 4 meseca | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za majku i dete, Univerzitetska dečija klinika | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć deci sa visokom telesnom temperaturom | 10 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć deci sa konvulzijama | 10 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć deci pri pogoršanju kod urođenih srčanih mana | 10 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć deci sa akutnim pogoršanjem hematološkog oboljenja | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć deci sa akutnom respiratornom insuficijencijom | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć deci sa osipnim groznicama | 10 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć deci sa akutnom intoksikacijom | 10 | 5 |
10. ENDOKRINOLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za endokrinologiju, KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima u tireotoksičnoj krizi | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa dijabetičnom komom | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima u hipoglikemiji | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa feohromocitomom i sa hipertenzivnom krizom | 5 | – |
Pomoć bolesnicima u urgentnom stanju posle hiperstimulacije ovarijuma | 5 | – |
11. ALERGOLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 2 meseca | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za alergologiju KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i dijagnoza alergijske dijateze | 10 | 5 |
Upoznavanje sa osnovnim principima lečenja alergijske bolesti | 1 | – |
Upoznavanje sa lečenjem Quinck-eovog edema | 1 | – |
Upoznavanje sa lečenjem anafilaktičkog šoka | 1 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod generalizovane urtikarije | 10 | 5 |
12. ORL | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za ORL i maksilofacijalnu hirurgiju KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod povreda uva | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod mastoiditisa i labirintitisa | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod vertiginoznog sindroma | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod povreda nosa i epistakse | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć pri postojanju stranih tela u larinksu i traheji | 5 | – |
Upoznavanje sa osnovnom tehnikom kod urgentne traheostomije | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod korozije jednjaka | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod povrede i flegmone vrata | 5 | – |
13. OFTALMOLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za očne bolesti, KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod povreda oka | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod akutnog iridociklitisa i drugih akutnih inflamacija oka | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod akutnog glaukoma | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod poremećaja vaskularnog sistema oka | 5 | – |
14. NEUROHIRURGIJA | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za neurohirurgiju, KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa subarahnoidalnom hemoragijom | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa intracerebralnim spontanim hemoragijama | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa pogoršanjem stanja kod intracerebralnog tumora | 5 | – |
15. PSIHIJATRIJA | ||
Trajanje obuke: 2 meseca | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za psihijatriju, KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje suicidalnog rizika kod bolesnika i urgentna pomoć | 5 | – |
Postupak sa agresivnim (violentnim) bolesnikom | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa šizofrenijom i paranoidnim stanjima | 5 | – |
Urgentna pomoć kod afektivnih poremećaja | 5 | 5 |
Urgentna pomoć kod akutne stresne reakcije | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod organskih mentalnih poremećaja | 5 | – |
Urgentna pomoć kod delirantnih stanja | 5 | 5 |
Urgentna pomoć kod akutne alkoholne intoksikacije | 5 | 5 |
Urgentna pomoć kod predoziranja narkoticima | 5 | 5 |
16. NEUROLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 3 meseca | ||
Mesto obuke: Mentorska bolnica, Institut za neurologiju, KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa ishemijskim moždanim udarom | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa hemoragijskim moždanim udarom | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima u epileptičnom statusu | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima u krizi svesti | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima u delirijumu | 5 | 5 |
Urgentna pomoć bolesnicima u komi | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa akutnim periradikuloneuritisom | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima u mijasteničnoj krizi | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa akutnim paraplegijama | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć bolesnicima sa multiplom sklerozom | 5 | – |
17. TOKSIKOLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Klinika za toksikologiju | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Upoznavanje sa simptomima i lečenjem kod akutnog trovanja lekovima | 5 | 5 |
Upoznavanje sa simptomima i lečenjem kod trovanja pesticidima | 5 | – |
Upoznavanje sa simptomima i lečenjem kod trovanja organofosfatima | 5 | 5 |
Upoznavanje sa simptomima i lečenjem kod trovanja gljivama | 5 | – |
Upoznavanje sa simptomima i lečenjem kod trovanja bojnim otrovima | 5 | – |
18. KARDIOLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 6 meseci | ||
Mesto obuke: Institut za kardiovaskularne bolesti KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod anginoznog napada | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod infarkta miokarda | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod maligne srčane aritmije | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć sinkopalnih i kolapsnih stanja | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod akutne disekcije aorte | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod kardijalnog edema pluća | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod perikarditisa | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod dekompenzovane miokardiopatije | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod svih oblika srčane dekompenzacije | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod hipertenzivnih kriza | 5 | 5 |
19. PULMOLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 4 meseca | ||
Mesto obuke: Institut za plućne bolesti, KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod akutne respiratorne insuficijencije | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod akutnog pogoršanja hronične respiratorne insuficijencije | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod teškog akutnog napada astme | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod statusa asmatikusa | 5 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod akutne plućne embolije | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod hemoptizija | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod akutne teške plućne infekcije | 5 | 5 |
20. ANESTEZIOLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 6 meseci | ||
Mesto obuke: Institut za anesteziologiju, KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Upoznavanje sa tehnikom intubacije | 10 | 20 |
Upoznavanje sa komplikacijama intubacije | 5 | – |
Upoznavanje sa parenteralnom nadoknadom volumena | 10 | 10 |
Upoznavanje sa tehnikom arteficijelne ventilacije | 10 | 5 |
Upoznavanje sa kardiovaskularnim monitoringom | 10 | 5 |
Upoznavanje sa principima analgezije i sedacije kritično obolelih | 10 | 5 |
21. URGENTNA MEDICINA | ||
Trajanje obuke: 12 meseci | ||
Mesto obuke: Urgentni centar, KC | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod kardiogenog šoka | 5 | – |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod septičkog šoka | 10 | 5 |
Prepoznavanje i urgentna pomoć kod hemoragijskog šoka | 10 | 10 |
Upoznavanje sa reanimacionim postupcima kod traumatizovanog bolesnika | 10 | 10 |
Upoznavanje sa reanimacionim postupcima kod kraniocerebralne povrede | 10 | 10 |
Upoznavanje i urgentna pomoć kod povreda grudnog koša | 10 | 10 |
Upoznavanje i urgentna pomoć kod tupih povreda trbuha | 10 | 10 |
Upoznavanje i urgentna pomoć kod penetrantnih povreda trbuha | 10 | 10 |
Upoznavanje i urgentna pomoć kod koštanozglobnog traumatizma | 10 | 10 |
22. Anesteziologija, reanimatologija i intenzivna terapija
četiri godine
(48 meseci)
Opšte odredbe specijalizacije
Namena specijalizacije
Specijalizacija je edukativni proces koji ima za cilj sticanje stručnog i praktičnog medicinskog znanja koje će omogućiti uspešno i samostalno:
– Sprovođenje preoperativne pripreme za anesteziju
– Izvođenje svih anestezioloških i reanimacionih postupaka za vreme hirurške intervencije kao i za vreme različitih terapijskih i dijagnostičkih postupaka
– Sprovođenje reanimacije i intenzivnog lečenja u hirurškim jedinicama intenzivnog lečenja
– Sprovođenje reanimacionih postupaka na nehirurškim odeljenjima intenzivnog lečenja na kojima je potrebna potpora funkcije respiratornog, kardiovaskularnog i ostalih vitalnih sistema
– Sprovođenje mera reanimacije u specijalizovanim ambulantama stacionarnih ustanova i transportnim jedinicama
– Lečenje akutnog i hroničnog bola
Trajanje specijalizacije
Specijalizacija iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne terapije traje 4 godina (48 meseci).
Lekaru na specijalizaciji pripada godišnji odmor čiji su dužina i način korišćenja regulisani zakonom. Vreme korišćenja godišnjeg odmora određuje specijalizant u dogovoru sa mentorom kod koga obavlja specijalistički staž.
Vreme provedeno na godišnjem odmoru uračunava se u vreme koje je provedeno na specijalističkom stažu.
Struktura specijalizacije
Proces specijalizacije podeljen je na sedam celina koje se obavljaju prema predviđenom redosledu. Time se obezbeđuje postupnost i kontinuitet edukativnog procesa.
Lekar na specijalizaciji započinje staž na određenom nivou nakon što dobije uput. Posle obavljenog staža u navedenim celinama, obavezno je polaganje kolokvijuma u cilju provere stečenog znanja.
Uslov za prelazak u sledeći nivo specijalističkog staža jesu obavljen staž i položen kolokvijum na prethodnom nivou.
Provera znanja
U toku specijalističkog staža vrši se kontinuirana provera praktičnog i teorijskog znanja. Posebna provera znanja u obliku kolokvijuma obavlja se na kraju svake celine specijalističkog staža.
Kolokvijumi predstavljaju oblik provere uspešnosti edukacije specijalizanta. Polažu se na kraju završene svake celine specijalističkog staža i obavljaju se onim redosledom kojim se obavlja i specijalistički staž.
Kolokvijum se polaže isključivo kod nastavnika i saradnika Katedre a koji su određeni od strane šefa Katedre.
Specijalizanti tokom specijalizacije polažu sledeće kolokvijume:
1. Opšta anesteziologija
2. Kardiologija
3. Specijalna anesteziologija
4. Pedijatrijska anestezija
5. Reanimatologija i intenzivno lečenje
PREGLED PROGRAMA SPECIJALIZACIJE
1. OPŠTA ANESTEZIOLOGIJA | 10 meseci |
2. INTERNA MEDICINA I HIRURGIJA | 9 meseci |
3. SPECIJALNA ANESTEZIOLOGIJA | 18 meseci |
4. REANIMATOLOGIJA | 3 meseca |
5. INTENZIVNO LEČENJE | 8 meseci |
DVOSEMESTRALNA NASTAVA OBAVLJA SE NA TREĆOJ GODINI SPECIJALISTIČKOG STAŽA
Mesto specijalizacije
Delovi specijalizacije 1 i 2 obavljaju se u mentorskim ustanovama, ukoliko za to postoje uslovi.
Mentorstvo podrazumeva postojanje specijaliste odgovarajućeg profila i uslova za savlađivanje svih veština predviđenih programom specijalizacije.
Ukoliko ne postoje uslovi za obavljanje specijalističkog staža u mentorskoj ustanovi, mesto obavljanja specijalističkog staža određuje šef Katedre.
Delovi specijalizacije 3, 4 i 5 obavljaju se u ustanovama koje su nastavne baze Medicinskog fakulteta a što je propisano programom specijalizacije.
U toku treće godine specijalističkog staža sprovodi se obavezna teoretska dvosemestralna nastava.
Nije moguće menjati mesto specijalizacije bez posebnog odobrenja šefa Katedre.
Radno edukativne obaveze u toku specijalizacije
Za sprovođenje medicinskih postupaka lekara na specijalizaciji odgovoran je lekar specijalista pod čijom se kontrolom sprovodi edukativni proces.
U cilju sticanja potrebnih znanja i veština, pored edukacije u toku redovnog radnog vremena, specijalizant ima obavezu i da učestvuje u dežurstvima u ustanovi u kojoj obavlja specijalistički staž.
Broj dežurstva ne može biti veći od jednog nedeljno.
STRUKTURA SPECIJALIZACIJE
1. OPŠTA ANESTEZIOLOGIJA – 10 meseci
2. INTERNA MEDICINA I HIRURGIJA – 9 meseci
1. Kardiologija i koronarna jedinica | 6 meseci |
2. Pulmologija | 1 mesec |
3. Nefrologija | 1 mesec |
4. Hirurgija | 1 mesec |
3. SPECIJALNA ANESTEZIOLOGIJA – 18 meseci
1. Anestezija u pedijatriji | 4 meseca |
2. Anestezija u neurohirurgiji | 2 meseca |
3. Anestezija u oftalmologiji | 1 mesec |
4. Anestezija u ORL | 1 mesec |
5. Anestezija u maksilofacijalnoj hirurgiji | 1 mesec |
6. Anestezija u endokrinoj hirurgiji | 1 mesec |
7. Anestezija u grudnoj hirurgiji | 1 mesec |
8. Anestezija u kardiovaskularnoj hirurgiji | 2 meseca |
9. Anestezija u ortopedskoj hirurgiji | 1 mesec |
10. Anestezija u urologiji | 1 mesec |
11. Anestezija ginekologiji i akušerstvu | 1,5 mesec |
12. Anestezija u plastičnoj i rekonstruktivnoj hirurgiji | 1 mesec |
13. Ambulantna anestezija | 15 dana |
4. REANIMATOLOGIJA – 3 meseca
1. Reanimaciona ambulanta Urgentnog centra | 2 meseca |
2. Operaciona sala Urgentnog centra | 1 mesec |
5. INTENZIVNO LEČENJE – 8 meseci
1. Jedinica intenzivnog lečenja Urgentnog centra | 5 meseci |
2. Metabolička jedinica Urgentnog centra | 1 mesec |
3. Jedinica intenzivnog lečenja u kardiovask. hirurgiji | 2 meseca |
7. PRIPREMA ZA POLAGANJE ISPITA – 2 meseca
OBAVEZNA DVOSEMESTRALNA NASTAVA OBAVLJA SE U TREĆOJ GODINI SPECIJALISTIČKOG STAŽA
1. OPŠTA ANESTEZIOLOGIJA
Trajanje obuke: 10 meseci | ||
Mesto obuke: Mentorska ustanova | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preanestetička vizita | 50 | 200 |
Priprema bolesnika za operaciju | 50 | 200 |
Sprovođenje premedikacije | 50 | 200 |
Punkcija periferne vene | 10 | 50 |
Kanulacija periferne vene | 50 | 200 |
Priprema infuzionih rastvora | 10 | 100 |
Priprema lekova za sprovođenje anestezije | 10 | 100 |
Priprema i provera ispravnosti opreme i aparata za anesteziju | 50 | 200 |
Veštačko disanje manuelnom ventilacijom preko maske za lice | 50 | 200 |
Laringoskopija rigidnim laringoskopom | 50 | 200 |
Endotrahealna intubacija | 50 | 200 |
Postavljanje orofaringealnog tubusa | 50 | 200 |
Endotrahealna i orofaringealna aspiracija | 50 | 200 |
Uvođenje nazogastrične sonde | 10 | 20 |
Vešt. disanje manuelnom ventilacijom preko endotrahealnog tubusa | 10 | 60 |
Sprovođenje opšte balansirane anestezije | 50 | 100 |
Sprovođenje inhalacione anestezije | 20 | 30 |
Sprovođenje intravenske anestezije | 10 | 25 |
Centralna sprovodna anestezija | 50 | 50 |
Neinvazivni monitoring funkcije kardiovask. sistema | 50 | 200 |
Intraoperativni monitoring plućne funkcije | 50 | 200 |
Pulsna oksimetrija | 50 | 200 |
Kapnografija | 10 | 30 |
Monitoring neuromišićne funkcije | 10 | 30 |
Monitoring telesne temperature | 50 | 200 |
Monitoring diureze | 10 | 100 |
Perioperativna nadoknada tečnosti i elektrolita | 50 | 200 |
Sprovođenje transfuzije krvi i krvnih derivata | 10 | 30 |
Regulacija acidobazne ravnoteže | 10 | 50 |
Priprema i provera ispravnosti defibrilatora | 5 | 20 |
Veštačko disanje samoširećim balonom | 5 | 20 |
Dezinfekcija i sterilizacija anesteziološke opreme | 5 | 20 |
Priprema i provera ispravnosti mehaničkog ventilatora | 10 | 20 |
Sprovođenje osnovnih oblika mehaničke ventilacije pluća | 20 | 20 |
Uzimanje uzorka krvi za gasne analize | 10 | 40 |
Postanestezijski nadzor bolesnika | 50 | 200 |
Oksigenoterapija | 10 | 40 |
Postoperativna kontrola bola | 50 | 200 |
Lečenje postoperativne muke i povraćanja | 10 | 40 |
2. INTERNA MEDICINA I HIRURGIJA
A. KARDIOLOGIJA I KORONARNA JEDINICA | ||
Trajanje obuke: 6 meseci | ||
Mesto obuke: Odeljenje kardiologije i Koronarna jedinica mentorske ustanove | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Evaluacija bolesnika sa ishemijskim oboljenjem srca | 10 | 60 |
Evaluacija bolesnika sa oboljenjem srčanih zalistaka | 10 | 20 |
Evaluacija bolesnika sa poremećajem srčanog ritma | 10 | 30 |
Evaluacija bolesnika sa oboljenjem perikarda | 5 | 5 |
Evaluacija bolesnika sa kardiomiopatijom | 5 | 5 |
Evaluacija bolesnika sa srčanom slabošću | 5 | 5 |
Neinvazivna dijagnostika oboljenja srca | 10 | 30 |
Invazivna dijagnostika oboljenja srca | 10 | – |
Lečenje hipertenzivne bolesti | 50 | 10 |
Lečenje poremećaja srčanog ritma | 20 | 10 |
Kardioverzija | 5 | – |
Lečenje akutnog infarkta miokarda | 20 | 5 |
Lečenje srčane slabosti | 10 | 5 |
Lečenje kardiogenog šoka | 5 | 2 |
B. PULMOLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Odeljenje pulmologije mentorske ustanove | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Evaluacija bolesnika sa oboljenjem respiratornog sistema | 10 | 20 |
Funkcionalno ispitivanje pluća | 10 | – |
Lečenje hronične opstruktivne plućne bolesti | 10 | 5 |
Lečenje hronične restriktivne plućne bolesti | 10 | 5 |
Lečenje respiratorne slabosti | 10 | 5 |
Lečenje urgentnih stanja u pulmologiji | 10 | 10 |
Respiratorna fizikalna terapija | 5 | 10 |
C. NEFROLOGIJA | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Odeljenje nefrologije mentorske ustanove | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Evaluacija bolesnika sa oboljenjem bubrega | 10 | 20 |
Funkcionalno ispitivanje bubrega | 10 | – |
Lečenje bubrežne slabosti | 10 | 10 |
Sprovođenje hemodijalize | 10 | – |
Sprovođenje peritonealne dijalize | 5 | – |
Sprovođenje kontinuirane arterio-venske hemofiltracije | Fakultativno | – |
D. OPŠTA HIRURGIJA | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Odeljenje opšte hirurgije mentorske ustanove | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Obrada manjih hirurških rana | 20 | 5 |
Lokalna infiltraciona anestezija | 5 | 10 |
Nekrektomija | 10 | – |
Lečenje opekotina | 10 | – |
Kateterizacija mokraćne bešike | 10 | 20 |
3. SPECIJALNA ANESTEZIOLOGIJA
1. ANESTEZIJA U PEDIJATRIJI | ||
Trajanje obuke: 4 meseca | ||
Mesto obuke: Dečje klinike medicinskih fakulteta (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija pedijatrijskog bolesnika | 50 | 50 |
Preoperativna priprema deteta | 80 | 20 |
Sprovođenje premedikacije | 50 | 50 |
Kanulacija periferne vene | 50 | 50 |
Inhalacioni uvod u anesteziju | 20 | 5 |
Intravenski uvod u anesteziju | 40 | 40 |
Endotrahealna intubacija | 50 | 50 |
Tamponada usne duplje | 10 | 5 |
Održavanje anestezije | 50 | 50 |
Monitoring pedijatrijskog bolesnika | 50 | 50 |
Nadoknada tečnosti i elektrolita | 50 | 50 |
Transfuzija krvi | 10 | 5 |
Regulacija acidobazne ravnoteže | 10 | 5 |
Postanestezijski nadzor deteta | 50 | 50 |
Postoperativna kontrola bola | 50 | 50 |
Anestezija za dijagnostičke procedure u dece | 20 | 10 |
Anestezija za najčešće hirurške intervencije u dece (operacija kile, slepog creva i slično) | 50 | 50 |
Anesteziološko zbrinjavanje hitnih stanja u pedijatriji | 20 | 5 |
Intenzivno lečenje pedijatrijskog bolesnika | 20 | 5 |
Kardiopulmonalna reanimacija deteta | Fakultativno | |
2. ANESTEZIJA U NEUROHIRURGIJI | ||
Trajanje obuke: 2 meseca | ||
Mesto obuke: Institut za neurohirurgiju KCS | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija neurohirurškog bolesnika | 20 | 20 |
Regulacija intrakranijalnog pritiska | 10 | 10 |
Anestezija za operacije u supratentorijalnom području | 15 | |
Anestezija za operacije u zadnjoj lobanjskoj jami | 10 | |
Anestezija za operacije vaskularnih moždanih lezija | 30 | |
Anestezija za hirurgiju kičme i perifernih nerava | 30 | |
Anestezija za neuroradiološke dijagnostičke procedure | 10 | |
Postoperativno intenzivno lečenje neurohirurškog bolesnika | 30 | 5 |
3. ANESTEZIJA U OFTALMOLOGIJI | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Institut za očne bolesti KCS ili klinike za očne bolesti kliničkih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija oftalmološkog bolesnika | 20 | 20 |
Regulacija intraokularnog pritiska | 20 | 5 |
Anestezija za operacije na prednjem segmentu oka | 10 | 5 |
Anestezija za operacije na zadnjem segmentu oka | 5 | 2 |
Regionalna anestezija za oftalmološke operacije | 20 | 10 |
Anestezija za oftalmološke operacije u dečjem uzrastu | 10 | 5 |
Anestezija za dijagnostičke procedure u dece | 10 | 5 |
4. ANESTEZIJA U OTORINOLARINGOLOGIJI | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Institut za ORL i maksilofacijalnu hirurgiju KCS, klinike za ORL i maksilofacijalnu hirurgiju kliničkih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija otorinolaringološkog bolesnika | 20 | 20 |
Anestezija za operaciju krajnika | 5 | 5 |
Anestezija za operacije grkljana | 5 | 5 |
Anestezija za operacije nosa i sinusa | 5 | 5 |
Anestezija za operacije srednjeg uva | 5 | 2 |
Anestezija za endoskopske ORL procedure | 10 | 10 |
Anestezija za lasersku hirurgiju u ORL | 2 | 2 |
Anestezija za vađenje stranog tela iz disajnih puteva | Fakultativno | – |
Anestezija za traheostomiju | 2 | 2 |
Postoperativno intenzivno lečenje ORL bolesnika | 10 | 10 |
5. ANESTEZIJA U MAKSILOFACIJALNOJ HIRURGIJI | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Institut za ORL i maksilofacijalnu hirurgiju KCS, klinike za ORL i maksilofacijalnu hirurgiju kliničkih centara (gde postoje uslovi za edukaciju | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Anestezija za korektivne maksilofacijalne operacije | 5 | 10 |
Anestezija za hirurško zbrinjavanje maksilofacijalne traume | 5 | 5 |
6. ANESTEZIJA U ENDOKRINOJ HIRURGIJI | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Institut za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma KCS i odgovarajuće klinike kliničkih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija bolesnika sa endokrinim oboljenjem | 20 | 20 |
Preoperativna priprema bolesnika sa endokrinim oboljenjem | 20 | 20 |
Perioperativni monitoring i regulacija glikemije | 10 | 5 |
Anestezija za operacije štitaste žlezde | 20 | 10 |
Mere održanja disajnog puta kod otežane intubacije | 5 | 2 |
Anestezija za operacije paratireoidnih žlezda | 2 | – |
Anestezija za operacije nadbubrežne žlezde | 2 | – |
Postoperativno lečenje endokrinog hirurškog bolesnika | 5 | – |
7. ANESTEZIJA U GRUDNOJ HIRURGIJI | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Institut za plućne bolesti, tuberkulozu i grudnu hirurgiju KCS i klinike za grudnu hirurgiju drugih kliničkih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija grudnog hirurškog bolesnika | 10 | 5 |
Endotrahealna intubacija dvolumenskim tubusom | 10 | 10 |
Izolovana ventilacija jednog plućnog krila | 10 | 10 |
Anestezija za resekciju pluća | 10 | 5 |
Anestezija za endoskopske torakalne dijagnostičke procedure | 2 | 2 |
Postoperativno lečenje grudnog hirurškog bolesnika | 10 | 5 |
8. ANESTEZIJA U KARDIOVASKULARNOJ HIRURGIJI | ||
Trajanje obuke: 2 meseca | ||
Mesto obuke: Institut za kardiovaskularne bolesti KCS i klinike za kardiovaskularne bolesti kliničkih centra (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija vaskularnog bolesnika | 10 | 20 |
Preoperativna evaluacija kardiohirurškog bolesnika | 10 | 10 |
Invazivni hemodinamski monitoring | 20 | 20 |
Anestezija za invanzivne dijagnostičke procedure u kardiovaskularnoj hirurgiji | 5 | 5 |
Anestezija za kardioverziju | 5 | 10 |
Anestezija za operacije karotidne arterije | 10 | 5 |
Anestezija za operacije abdominalne aorte | 10 | 10 |
Anestezija za periferne vaskularne operacije | 10 | 10 |
Anestezija za amputacione operacije | 3 | 4 |
Anestezija za kardiohururške operacije | 5 | – |
Dijagnoza i lečenje perioperativnog infarkta | 5 | 2 |
Dijagnoza i lečenje perioperativnih poremećaja srčanog ritma | 10 | 5 |
9. ANESTEZIJA U ORTOPEDSKOJ HIRURGIJI | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Institut za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju KCS i klinikama i specijalne bolnice za ortopedsku hirurgiju kliničkih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija ortopedskog bolesnika | 10 | 10 |
Anestezija za kratkotrajne hirurške procedure u ortopedskom previjalištu | 10 | 5 |
Opšta anestezija za ortopedske hirurške intervencije | 5 | 5 |
Opšta anestezija za operacije na kičmenom stubu | 5 | 2 |
Regionalna anestezija za hirurgiju gornjih ekstremiteta | 5 | 5 |
Regionalna anestezija za hirurgiju donjih ekstremiteta | 10 | 5 |
Postoperativno intenzivno lečenje ortopedskog bolesnika | 10 | 10 |
Profilaksa tromboembolijske bolesti u ortopedskih bolesnika | 10 | 10 |
10. ANESTEZIJA U UROLOGIJI | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Institut za urologiju i nefrologiju KCS i drugim klinikama za urologiju kliničkih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija urološkog bolesnika | 20 | 20 |
Anestezija kod bolesnika sa bubrežnom slabošću | 10 | 5 |
Anestezija za endoskopske urološke procedure | 10 | 10 |
Anestezija za ekstrakorporalnu litotripsiju | 10 | 10 |
Anestezija za radikalne operacije tumora urotrakta | 5 | 5 |
Postoperativno intenzivno lečenje urološkog bolesnika | 10 | 5 |
11. ANESTEZIJA U GINEKOLOGIJI I AKUŠERSTVU | ||
Trajanje obuke: 1,5 mesec | ||
Mesto obuke: Institut za ginekologiju i akušerstvo KCS i klinikama za ginekologiju i akušerstvo drugih kliničkih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija trudnice | 5 | 10 |
Anestezija za kratkotrajne ginekološke procedure | 10 | 20 |
Anestezija za ginekološke operacije | 10 | 5 |
Regionalna anestezija tokom vaginalnog porođaja | 5 | 5 |
Regionalna anestezija za carski rez | 2 | 2 |
Opšta anestezija za carski rez | 30 | 10 |
Anesteziološko zbrinjavanje opstetričkih krvarenja | 5 | 5 |
Anesteziološki postupci kod preeklampsije | 5 | 5 |
Postoperativno intenzivno lečenje ginekološkog bolesnika | 40 | 5 |
Reanimacija novorođenčeta | Fakultativno | – |
12. ANESTEZIJA U PLASTIČNOJ I REKONSTRUKTIVNOJ HIRURGIJI | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
Mesto obuke: Centar za opekotine, plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju KCS i klinike za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju i opekotine drugih kliničkih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija bolesnika | 10 | 5 |
Opšta anestezija za korektivne hirurške intervencije | 10 | 5 |
Regionalna anestezija za korektivne hirurške intervencije | 5 | 2 |
Intenzivno lečenje bolesnika sa opekotinama | 5 | 5 |
13. AMBULANTNA ANESTEZIJA | ||
Trajanje obuke: 15 dana | ||
Mesto obuke: Poliklinika KCS i poliklinike kliničkih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Preoperativna evaluacija bolesnika | 10 | 10 |
Anestezija za ambulantne dijagnostičke i hirurške postupke | 10 | 10 |
4. REANIMATOLOGIJA
Trajanje obuke: 3 meseca | ||
Mesto obuke: Reanimaciona ambulanta Urgentnog centra KCS – i reanimacione ambulante drugih urgentnih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) – 2 meseca Operaciona sala Urgentnog centra KCS i operacione sale drugih urgentnih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) – 1 mesec | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Procena opšteg stanja vitalno ugroženog bolesnika | 20 | 30 |
Primena Glasgow koma skale u proceni stanja svesti | 20 | 30 |
Primena trauma skora u proceni stanja traumatizovanog bolesnika | 50 | 50 |
Izvođenje kardiopulmonalne reanimacije | 50 | 50 |
Postavljanje laringealne maske | 20 | 20 |
Intubacija bolesnika sa povredom vratne kičme | 10 | 10 |
Izvođenje perkutane traheostomije | fakultativno | |
Evaluacija i reanimacija bolesnika sa kraniocerebralnom povredom | 20 | 20 |
Evaluacija i reanimacija bolesnika sa povredom grudnog koša | 20 | 20 |
Evaluacija i reanimacija bolesnika sa povredom ili hitnim hirurškim oboljenjem abdomena | 40 | 40 |
Evaluacija i reanimacija bolesnika sa ortopedskom traumom | 20 | 20 |
Evaluacija i reanimacija politraumatizovanog bolesnika | 30 | 30 |
Uspostavljanje centralnog venskog puta | 30 | 30 |
Plasiranje centralnog venskog katetera za hemodijalizu | 10 | 5 |
Kanilisanje radijalne arterije | 30 | 30 |
Anestezija za evakuaciju intrakranijalnog hematoma | 30 | 10 |
Anestezija za urgentne torakalne i abdominalne operacije | 50 | 50 |
Anestezija za urgentne ortopedske operacije | 30 | 30 |
5. INTENZIVNO LEČENJE
1. Mesto obuke: Jedinica intenzivnog lečenja Urgentnog centra KCS i jedinicama intenzivne nege drugih urgentnih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
Trajanje obuke: 5 meseci | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Intenzivno lečenje bolesnika posle srčanog zastoja | 10 | 10 |
Intenzivno lečenje bolesnika sa kraniocerebralnom povredom | 30 | 10 |
Dijagnoza i lečenje komatoznih stanja | 20 | 20 |
Intenzivno lečenje politraumatizovanog bolesnika | 50 | 50 |
Dijagnoza i lečenje hemoragijskog šoka | 50 | 50 |
Dijagnoza i lečenje septičnog šoka | 20 | 30 |
Dijagnoza i lečenje neurogenog šoka | 10 | 10 |
Dijagnoza i lečenje akutnog pankreatitisa | 20 | 20 |
Mehanička ventilacija pluća i uspostavljanje različitih ventilacionih oblika | 50 | 50 |
Neinvazivna mehanička ventilacija | 30 | 30 |
Odvikavanje bolesnika od ventilatora | 50 | 50 |
Dijagnoza i lečenje ARDS-a | 10 | 5 |
Dijagnoza i lečenje MODS-a | 20 | 20 |
Intenzivno lečenje bolesnika sa kvadriplegijom | 5 | 5 |
Utvrđivanje moždane smrti | Fakultativno | – |
2. Mesto obuke: Metabolička jedinica Urgentnog centra KCS i drugim metaboličkim jedinicama kliničkih centara (gde postoje uslovi za edukaciju) | ||
Trajanje obuke: 1 mesec | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Lečenje neregulisane šećerne bolesti i akutnih komplikacija | 20 | 20 |
Lečenje poremećaja acido-baznog stanja | 20 | 20 |
Lečenje akutnih endokrinih poremećaja | 5 | 5 |
3. Mesto obuke: Jedinica int. lečenja Instituta za KVB KCS i Jedinica int. lečenje Instituta za KVB Dedinje | ||
Trajanje obuke: 2 meseca | ||
VEŠTINA | Asistira | Izvodi |
Lečenje bolesnika sa akutnom kardiovaskularnom slabošću | 50 | 50 |
Postoperativno intenzivno lečenje vaskularnog bolesnika | 50 | 50 |
Postoperativno intenzivno lečenje kardiohirurškog bolesnika | 10 | 5 |
23. Otorinolaringologija
četiri godine
(48 meseci)
Osnove i cilj specijalizacije
Specijalizacija otorinolaringologije je organizovani i standardizovani proces poslediplomskog obrazovanja tokom koga doktor medicine stiče teorijska i praktična znanja iz oblasti otorinolaringologije, srodnih medicinskih disciplina i medicine uopšte, koja omogućavaju da kao specijalista kompetentno i uspešno samostalno zbrinjava većinu bolesnika sa akutnim i hroničnim poremećajima i bolestima otorinolaringološkog područja, a da se u svim ostalim slučajevima dovoljno sigurno snalazi u dijagnostici da bi bolesnike pravovremeno uputio na odgovarajuće mesto na lečenje. Zbrinjavanje podrazumeva primenu najviših standarda u dijagnostici, lečenju, rehabilitaciji i prevenciji oboljenja. Specijalista otorinolaringologije osposobljen je i za planiranje i izvođenje stručnih projekata, shvata neophodnost kontinuirane medicinske edukacije uz implementaciju svih novih naučnih i tehnoloških saznanja, a takođe stiče osnovu da svoja znanja, veštine i iskustva prenosi mladim kolegama.
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija otorinolaringologije traje četiri godine (uz mogućnost produžavanja u slučaju nedovoljnog uspeha kandidata, a na predlog mentora) za koje vreme je će se obaviti kompletan program sticanja znanja i veština u kvalitetu i obimu koji odgovaraju evropskim standardima. Pod četiri godine specijalizacije podrazumeva se 48 meseci, u šta su uključeni i godišnji odmori lekara na specijalizaciji u skladu sa zakonom. Specijalizacija podrazumeva celodnevni angažman i ne može se obavljati uz drugi posao istovremeno. ORL specijalisti koji žele da se usavrše iz užih zdravstvenih ORL specijalizacija mogu nastaviti supspecijalističko školovanje neposredno u produžetku osnovne specijalizacije ili kasnije. Subspecijalizacije otorinolaringologije su iz oblasti audiologije, fonijatrije i rinoalergologije i traju po 2 godine.
Strukturu četvorogodišnjeg specijalističkog staža otorinolaringologije čine:
1. Otorinolaringologija – 32 meseca,
2. Maksilofacijalna hirurgija – 1 mesec,
3. Neurohirurgija – 2 meseca,
4. Opšta hirurgija – 3 meseca,
5. Plastična i rekonstruktivna hirurgija – 1 mesec.
6. Dvosemestralna nastava – 9 meseci,
Po pravilu, sve četiri godine specijalizacije, obavljaju se na klinikama medicinskih fakulteta, a najmanje 12 meseci otorinolaringologije (od ukupno 32 meseca) i kompletna dvosemestralna nastava (9 meseci). Deo specijalističkog staža može se obavljati i u za to kvalifikovanim otorinolaringološkim ustanovama koje imaju ORL stacionar, ali striktno po ovom programu i pod rukovodstvom mentora imenovanih od strane ovlašćenih organa prema važećim kriterijumima i standardima.
Program provere znanja
Specijalizacija otorinolaringologije se obavlja po tačno utvrđenom programu, u mentorskom sistemu, uz usmerenost na individualni rad sa svakim lekarom na specijalizaciji i uz stalnu proveru stečenog znanja, organizovani sistem kolokvijuma i završni specijalistički ispit.
Tokom dvosemestralne nastave obaviće se najmanje dva kolokvijuma:
1. Primenjene bazične nauke (anatomija, fiziologija, histologija, patološka anatomija) u ORL regije (uvo, nos, paranazalne šupljine, usna duplja, farinks, larinks, vrat, traheobronhalno stablo, ezofagus).
2. Klinička patologija ORL regije: otologija, audiologija, rinologija i rinoalergiologija, faringologija, laringologija, traheobronhoezofagologija. Ovaj se kolokvijum može polagati u dva dela.
Predispitni kolokvijum iz otorinolaringologije kandidat polaže najkasnije mesec dana pred ispit pred dvočlanom komisijom nastavnika ORL katedre i sastoji se u detaljnoj proveri teorijskih znanja kandidata.
Po završetku obaveznog specijalističkog staža, kandidat, koji je od strane mentora ocenjen da ima neophodno potrebno teorijsko i praktično znanje i ako je položio predviđene kolokvijume, pristupa polaganju završnog ispita pred ovlašćenom komisijom.
Program specijalizacije po oblastima i veštinama
I/1 Otorinolaringologija – 32 meseca
1. Otoskopija
gleda 10 izvodi 500
2. Otomikroskopija
gleda 10 izvodi 500
3. Čitanje RTG snimaka (standardni, CT i MR) temporalne kosti
gleda 5 tumači 50
4. Tonalna liminarna audiometrija
gleda 5 tumači 50
5. Supraliminarna audiometrija
gleda 5 tumači 50
6. Govorna audiometrija
gleda 5 tumači 5
7. Timpanometrija
gleda 5 tumači 50
8. Stapedius refleks
gleda 5 tumači 50
9. Akumetrijski testovi
gleda 5 izvodi 50
10. Kalorični test
gleda 5 tumači 50
11. Kliničko ispitivanje vestibularnog aparata (testovi ortostatike i dinamostatike)
gleda 10 izvodi 100
12. Sirmerov test
gleda 2 tumači 2
13. Elektrogustometrija
gleda 2 tumači 2
14. BERA
gleda 5
15. Otoakustička emisija
gleda 5
16. Elektronistagmografija
gleda 10 tumači 10
17. Određivanje slušnih aparata
gleda 10 izvodi 5
18. Rehabilitacija nagluvosti kod dece
gleda 10
19. Rehabilitacija nagluvosti kod odraslih
gleda 10
20. Ispiranje uva
gleda 5 asistira 5 izvodi 10
21. Ispiranje cerumena
gleda 5 asistira 5 izvodi 10
22. Biopsija promene u uvu i zvukovodu
gleda 2 asistira 2 izvodi 2
23. Ekstrakcija stranih tela zvukovoda
gleda 2 asistira 2 izvodi 2
24. Obrada rana aurikule i okolnih struktura
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
25. Paracenteza
gleda 5 asistira 5 izvodi 10
26. Insercija ventilacionih cevčica
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
27. Antrotomija
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
28. Mastoidektomija
gleda 5 asistira 5 izvodi 10
29. Miringoplastika
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
30. Operacija egzostoza i benignih tumora
gleda 2 asistira 2 izvodi 2
31. Operacija preaurikularnih fistula
gleda 2 asistira 2
32. Operacija kongenitalnih anomalija spoljašnjeg i srednjeg uva
gleda 2 asistira 2
33. Olapostaza
gleda 2 asistira 5
34. Timpanoplastika
gleda 5 asistira 20
35. Radikalna trepanacija temporalne kosti
gleda 2 asistira 2
36. Operacija endokranijalnih i ekstrakranijalnih otogenih komplikacija
gleda 2 asistira 2
37. Operacija otoskleroze
gleda 5 asistira 5
38. Dekompresija facijalnog nerva
gleda 2 asistira 2
39. Operacije malignih tumora spoljašnjeg uva
gleda 2 asistira 5 izvodi 5
40. Operacije malignih tumora srednjeg uva
gleda 2 asistira 2
41. Ugradnja kohlearnog implanta
gleda 2
42. Labirintektomija
gleda 1
43. Resekcija vestibularnog nerva
gleda 1
44. Operacije neurinoma pontocerebelarnog ugla
gleda 1
I/2 Rinologija i rinoalergologija
45. Operacije glomus tumora
gleda 1
46. Rinoskopija
gleda 10 izvodi 500
47. Zadnja rinoskopija
gleda 5 izvodi 50
48. Endoskopija nosa, epifaringoskopija
gleda 5 asistira 10 izvodi 10
49. Čitanje radigrafskih snimaka (standardni, CT i MR) nazo-paranazalnih
gleda 5 tumači 10
50. Olfaktometrija
gleda 5 izvodi 5
51. Biopsija tumorskih promena nosa i paranazalnih šupljina
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
52. Kutani prick test na inhalacione alergene
gleda 5 asistira 10 izvodi 10
53. Nazalni provokativni testovi
gleda 2
54. Akustička rinometrija, rinomanometrija
gleda 5 izvodi 5
55. Zbrinjavanje rana u predelu nosa i lica
gleda 5 asistira 5 izvodi 10
56. Incizija hematoma i apscesa septuma
gleda 2 asistira 2 izvodi 2
57. Zaustavljanje epistakse kauterizacijom
gleda 5 asistira 10 izvodi 10
58. Prednja tamponada nosa
gleda 5 asistira 5 izvodi 10
59. Zadnja tamponada nosa
gleda 3 asistira 3 izvodi 3
60. Repozicija nosnih kostiju
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
61. Strana tela nosa
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
62. Septoplastika
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
63. Endonazalna polipektomija
gleda 5 asistira 10
64. Ekscizija manjih promena na licu i nosu uz rekonstrukciju defekta
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
65. Mukotomija nosne školjke
gleda 2 asistira 2 izvodi 1
66. Trepanacija maksilarnog sinusa – Caldwell Luc
gleda 2 asistira 2 izvodi 1
67. Resekcija manjih tumora nosa i lica
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
68. UZ paranazalnih šupljina
gleda 5 izvodi 5
69. Rinoseptoplsatika
gleda 5 asistira 10
70. Funkcionalna endoskopska hirurgija sinusa
gleda 5 asistira 5
71. Lateralna rinotomija
gleda 2 asistira 2
72. Osteoplastične operacije frontalnog sinusa
gleda 2 asistira 2
73. Etmoidektomije (endonazalne i ekstranazalne)
gleda 2 asistira 2
74. Operacije sfenoidnog sinusa
gleda 2 asistira 2
75. Operacije malignih tumora maksile (maksilektomija)
gleda 2 asistira 2
76. Operacija tumora paranazalnih šupljina
gleda 2 asistira 2
77. Operacije rinofime
gleda 1 asistira 1
78. Zbrinjavanje povreda lica Le Fort
gleda 2 asistira 2
79. Zbrinjavanje frontoetmoidnih povreda
gleda 2 asistira 2 izvodi 2
80. Ridlova operacija frontalnog sinusa
gleda 1 asistira 1
81. Zatvaranje nazolikvoreje
gleda 1 asistira 1
82. Operacije ozene
gleda 1
I/3 Faringologija
83. Orofaringoskopija
gleda 10 izvodi 500
84. Radiološka (CT, MR) dijagnostika farinksa
gleda 5 tumači 10
85. Endoskopska dijagnostika farinksa
gleda 5 izvodi 10
86. Dijagnostika poremećaja akta gutanja
gleda 5 tumači 5
87. Zbrinjavanje povreda farinksa
gleda 5 asistira 5 izvodi 2
88. Biopsija tumorskih promena usne duplje i farinksa
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
89. Scintigrafija pljuvačnih žlezda
gleda 2
90. Sialografija
gleda 2
91. Zbrinjavanje povreda usne duplje
gleda 2 asistira 2 izvodi 2
92. Ekstrakcija stranih tela usne duplje i ždrela
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
93. Incizija peritonzilarnog apscesa, retrofaringealnog apscesa
gleda 2 asistira 2 izvodi 5
94. Tonzilektomija u lokalnoj anesteziji
gleda 10 asistira 10 izvodi 20
95. Tonzilektomija u opštoj anesteziji
gleda 10 asistira 10 izvodi 50
96. Adenoidektomija
gleda 10 asistira 10 izvodi 50
97. Zbrinjavanje krvarenja nakon tonzilektomije
gleda 5 asistira 5 izvodi 2
98. Ekstirpacija podvilične pljuvačne žlezde
gleda 5 asistira 5 izvodi 2
99. Operacija tumora usne duplje i farinksa
gleda 10 asistira 10
100. Operacija juvenilnog fibroma
gleda 1
101. Radiološka dijagnostika i embolizacija juvenilnog angiofibroma
gleda 1
102. Operacija malignog tumora usne duplje
gleda 2 asistira 2
103. Operacija malignog tumora jezika
gleda 2 asistira 2
104. Operacija malignog tumora orofarinksa
gleda 2 asistira 2
105. Operacija tumora parafarinksa
gleda 1 asistira 1
106. Operacija tumora retrofarinksa
gleda 1 asistira 1
107. Operacija apscesa i flegmone parafarinksa, retrofarinksa
gleda 2 asistira 2
108. Operacije tumora pljuvačnih žlezda
gleda 2 asistira 2
109. Parotidektomija
gleda 2 asistira 2
110. Operacija ahalazije krikofaringealtdnog sfingtera
gleda 1
111. Operacije pulzionih divertikula hipofarinksa
gleda 1
112. Operacije rascepa usne, nepca
gleda 1
I/4 Laringologija i traheobronhoezofagologija
113. Indirektna laringoskopija
gleda 10 izvodi 500
114. Direktna laringoskopija
gleda 10 izvodi 10
115. Direktna laringomikroskopija
gleda 10 asistira 10 izvodi 10
117. Intubacija
gleda 10 asistira 10 izvodi 10
118. Endoskopska dijagnostika larinksa i hipofarinksa
gleda 10 asistira 10 izvodi 10
119. Radiološka dijagnostika (tomogram larinksa, CT i MR)
gleda 10 tumači 20
120. Biopsija promena u larinksu u indirektnoj laringoskopiji, u direktnoj laringomikroskopiji
gleda 10 asistira 10 izvodi 10
121. Stroboskopija
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
122. Fonijatrijski testovi procene kvaliteta glasa
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
123. Ultrazvuk vrata
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
124. Fonijatrijska rehabilitacija glasa i govora
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
125. Operacija kongenitalnih malformacija larinksa (laringokele, membrane, ciste, laringomalacije)
gleda 2 asistira 2
126. Operacija pseudotumora i benignih tumora larinksa u direktnoj laringomikroskopiji
gleda 10 asistira 10 izvodi 10
127. Ekstrakcija stranih tela larinksa
gleda 2 asistira 2 izvodi 2
128. Operacija medijalne ciste vrata
gleda 5 asistira 5 izvodi 2
129. Operacija lateralne ciste vrata
gleda 5 asistira 5
130. Ekstirpacija limfnih čvorova vrata
gleda 5 asistira 5 izvodi 2
131. Incizije apscesa i flegmina vrata i poda usne duplje
gleda 2 asistira 2
132. Hirurško zbrinjavanje težih povreda larinksa
gleda 2 asistira 2
133. Zbrinjavanje povreda vrata
gleda 2 asistira 2
134. Operacija unilateralnih i bilateralnih pareza rekurensa
gleda 2 asistira 2
135. Operacije laringokele
gleda 1 asistira 1
136. Totalna laringektomija
gleda 10 asistira 20
137. Funkcionalna hirurgija malignih tumora larinksa
gleda 10 asistira 20
138. Disekcije vrata gleda
10 asistira 20
139. Rekonstrukcije velikih defekata lica i vrata
gleda 5 asistira 5
140. Parcijalne faringektomije
gleda 5 asistira 5
141. Totalne faringolaringektomije
gleda 10 asistira 20
142. Hemitireoidektomija
gleda 2 asistira 2
143. Totalna tireoidektomija
gleda 2 asistira 2
144. Operacije tumora vrata
gleda 2 asistira 2
145. Laterofiksacija glasnica
gleda 2 asistira 2
146. Hirurška korekcija glasnica kod unilateralnih pareza rekurensa
gleda 2 asistira 2
147. Ugradnja vokalnih proteza
gleda 5 asistira 5
148. Dekanilman i sutura traheostome
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
149. Promena trahealne kanile
gleda 5 asistira 5 izvodi 10
150. Laringotraheobronhoskopija
gleda 5 asistira 5 izvodi 10
151. Ezofagoskopija dijagnostička (korozivna oštećenja, zapaljenja, tumori, fistule)
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
152. Ezofagoskopija terapijska (strana tela)
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
153. Bužiranje jednjaka
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
154. Endoskopska dijagnostika akta gutanja
gleda 5 asistira 5
155. Rendgen dijagnostika poremećaja gutanja i pasaža jednjaka
gleda 5 tumači 5
156. Gastrostomija
gleda 2 asistira 2
157. Ekstrakcija stranog tela traheobronhalnog stabla
gleda 2 asistira 2
158. Plasiranje nazogastrične sonde
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
159. Traheostomija (hirurška i urgentna)
gleda 5 asistira 5 izvodi 5
160. Operacije stenoza traheje
gleda 2 asistira 2
161. Operacije tumora vratnog dela traheje
gleda 1 asistira 1
162. Operacije stenoza larinksa
gleda 2 asistira 2
II oblast: Maksilofacijalna hirurgija – 1 mesec
1. Repozicija i imobilizacija frakture mandibule
asistira: 2
2. Repozicija i imobilizacija frakture maksile
asistira: 2
III oblast: Neurohirurgija – 1 mesec
1. Nativna neuroradiološka ispitivanja (indikacije i tumačenje nalaza)
gleda: 10 asistira: 10
2. Mijelografija (indikacije i tumačenje nalaza)
gleda: 5
3. CT (indikacije i tumačenje nalaza)
gleda: 15 asistira: 15
4. NMR (indikacije i tumačenje nalaza)
gleda: 7 asistira: 7
5. Scintigrafija mozga (indikacije i tumačenje nalaza)
gleda: 10
6. Ultrazvučni pregled glave
gleda: 10 asistira: 10
7. EEG (osobenosti izvođenja i tumačenja u razvojnom periodu)
gleda: 5
8. Obrada rana poglavine
gleda: 10 asistira: 30
9. Tumori PCU
gleda: 10 asistira: 13
10. Transfenoidalna operacija tumora hipofize
gleda: 10 asistira: 10
11. Tumori baze lobanje (prednji pristup)
gleda: 10 asistira: 10
12. Kraniotomija
asistira: 2
13. Trepanacija lobanje
asistira: 2
IV oblast: Opšta hirurgija za ORL – 3 meseca
1. Endotrahealna intubacija
izvodi: 10
2. Veštačko disanje – manuelne i insuflacione metode
izvodi: 10
3. Totalna tireoidektomija sa identifikacijom n. Rekurensa
asistira: 2
4. Paratireoidektomija
asistira: 2
5. Sutura perforacije jednjaka
asistira: 2
6. Divertikulektomija i korikomiotomija
gleda: 3
7. Radikalna operacija Ca kardije
gleda: 5
8. Radikalna operacija Ca jednjaka
gleda: 5
9. Rekonstrukcija jednjaka
gleda: 5
10. Skopija i grafija grudnog koša
izvodi. 5
11. Obrada lacerokontuznih rana
izvodi: 10
12. Šav manjih krvnih sudova zbog povrede
asistira: 2
13. Tehnika arteficijalne ventilacije
gleda: 5
14. Uvođenje nazogastrične sonde
gleda: 1 asistira: 3
15. Obrada rane na licu
izvodi: 5
16. Hirurško lečenje infekcija na vratu
izvodi: 2
17. Kardiopulmonalna reanimacija
gleda: 20 asistira: 20
18. Zbrinjavanje gnojnih infekcija šake
izvodi: 5
V oblast: Plastična i rekonstruktivna hirurgija za ORL – 1 mesec
1. Korekcija otopostaze
gleda: 30 asistira: 20
2. Manje korektivne operacije kapaka, nosa, usni i aurikula
gleda: 30 asistira: 20
3. Hirurško lečenje dekubitalnih ulcera
gleda: 15 asistira: 10
4. Cirkumzacija i frenulotomija
gleda: 15 asistira: 10
5. Rinoplastika
gleda: 24 asistira: 20
6. Uzimanje transplantata
izvodi: 3
7. Rekonstrukcije kože
asistira: 5
8. Tretman opekotina
izvodi: 4
Program teorijske nastave prema oblastima
Opšti deo
1. Medicinska dokumentacija u ORL – priprema bolesnika za operaciju
2. Klinička klasifikacija malignih tumora po TNM sistemu
3. Specifičnosti biopsije u ORL
Otologija
1. Klinička anatomija uva
2. Kongenitalne malformacije uva
3. Povrede uva i frakture temporalne kosti
4. Akutna zapaljenja srednjeg i unutrašnjeg uva-otoantritis, mastoiditis i labirintitis
5. Sekretorni otitis media
6. Hronični zapaljenski procesi srednjeg uva
7. Akutna nagluvost i gluvoća
8. Komplikacije zapaljenja srednjeg uva
9. Otoskleroza
10. Paralize nervusa facialisa
11. Hirurgija unutrašnjeg slušnog hodnika-vrtoglavice i tumori statoakustikusa
12. Tumori spoljnjeg i srednjeg uva
13. Mastoidektomija, timpanoplastika – nega operisanog uva
14. CT i MR dijagnostika u ORL
Audiologija
1. Fiziologija sluha i ravnoteže
2. Osnovi audiologije
3. Otoneurološka dijagnostika
4. Ispitivanje i veštačenje sluha
5. Audiološka rehabilitacija
6. Audiološka diferencijalna dijagnoza jednostranih oštećenja sluha
7. Osnovi vestibulologije
8. Ekspertiza vestibularnih poremećaja
9. Objektivno ispitivanje sluha
10. Profesionalna i toksička oštećenja sluha
Rinologija
1. Klinička anatomija i fiziologija nosa i paranazalnih šupljina
2. Povrede nosa
3. Devijacije i deformacije nosne pregrade i nosne piramide
4. Septorinoplastika
5. Povrede maksilofacijalnog masiva
6. Povrede frontoetmoidalne regije
7. Akutna i hronična zapaljenja sluzokože nosa
8. Akutna i hronična zapaljenja paranazalnih sinusa
9. Rinosinusogene komplikacije
10. Alergijske i imunološke manifestacije u ORL
11. Nosnosinusna polipoza
12. Tumori nosa
13. Tumori paranazalnih sinusa
14. Hirurgija paranazalnih sinusa
Faringologija
1. Klinička anatomija i fiziologija farinksa
2. Povrede usne duplje i ždrela
3. Zapaljenski procesi farinksa i tonzila
4. Tonzilarni problem
5. Zapaljenski procesi pljuvačnih žlezda
6. Tumori pljuvačnih žlezda
7. Tumori epifarinksa
8. Tumori mezofarinksa
9. Parafaringealni tumori
10. Tumori usne duplje
Laringologija i vrat
1. Klinička anatomija larinksa
2. Klinička fiziologija larinksa
3. Kongenitalne malformacije larinksa
4. Povrede larinksa i vrata
5. Stenoze larinksa
6. Akutna i hronična zapaljenja larinksa
7. Benigni tumori larinksa
8. Prekancerozna stanja larinksa
9. Opšti problemi malignih tumora larinksa
10. Metode ispitivanja lokalizacije i proširenosti malignih tumora larinksa
11. Terapijski protokol lečenja malignih tumora larinksa
12. Hirurške metode lečenja malignih tumora larinksa
13. Limfni sistem vrata i limfadenopatija
14. Diferencijalna dijagnoza izraštaja na vratu
15. Lečenje regionalnih metastaza malignoma ORL područja
Traheobronhologija i bronhoezofagologija
1. Strana tela donjih disajnih puteva
2. Korozivne povrede aerodigestivnih puteva
3. Strana tela jednjaka
4. Povrede jednjaka i komplikacije
Fonijatrija
1. Osnovi fonijatrije
2. Metode pregleda u fonijatriji
3. Organska oštećenja glasa
4. Funkcionalna oštećenja glasa
5. Profesionalna disfonija
6. Poremećaji govora
7. Lečenje disfonija i poremećaja govora
8. Ocena radne sposobnosti u fonijatriji
9. Rascepi usne i nepca – fonijatrijski aspekt
Plastična i rekonstruktivna hirurgija u ORL
1. Osnovni principi plastične i rekonstruktivne hirurgije u ORL
2. Rekonstrukcije defekata kože i mekih tkiva lica
3. Rekonstrukcija fistula ždrela
4. Laserska hirurgija u ORL
Anestezija i reanimacija u ORL
1. Anestezija u ORL
2. Reanimacija i postoperativna nega bolesnika
3. Akutna respiratorna insuficijencija
4. Krvarenja u području gornjih aerodigestivnih puteva
Patohistološka dijagnostika u ORL
Program specijalizacije po oblastima i veštinama
I oblast: Otorinolaringologija (32 meseca)
II Otologija i audiologija
1. Otoskopija
gleda 10
2. Otomikroskopija
gleda 10 izvodi 500
3. Čitanje RTG snimaka (standardni, CT i MR) temporalne kosti
gleda 5 tumači 50
4. Tonalna liminarna audiometrija
gleda 5 tumači 50
5. Supraliminarna audiometrija
gleda 5 tumači 50
24. Oftalmologija
četiri godine
(48 meseci)
Cilj i namena specijalizacije oftalmologije je obrazovanje lekara u toku koga se stiču teorijska i praktična znanja iz oftalmologije, srodnih medicinskih grana i medicine uopšte koja omogućuju da kompetentno i uspešno samostalno zbrinjava većinu bolesnika sa akutnim i hroničnim oftalmološkim poremećajima i bolestima oka.
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija oftalmologije traje 4 godine.
Četvorogodišnja specijalizacija oftalmologije obavlja se po tačno utvrđenom programu, uz redovne provere znanja. Za organizaciju ovog procesa, u okviru definisane šeme, odgovoran je mentor.
Po pravilu, sve 4 godine specijalizacije obavljaju se na klinikama medicinskih fakulteta.
Prva godina specijalizacije može se obaviti i u za to kvalifikovanim i osposobljenim vankliničkim oftalmološkim ustanovama, ali striktno po istom ovom planu i programu i pod rukovodstvom mentora imenovanih u skladu sa strogim kriterijumima i visokim standardima.
Kontinuirana provera znanja
Od početka specijalizacije do njenog kraja obavlja se pedantna i dosledna kontinuirana provera stečenog znanja, u skladu sa ovim programom.
Kolokvijumi su:
1. Očni kapci, suzni aparat i orbita.
2. Vežnjača, rožnjača, beonjača, povrede prednjeg segmenta.
3. Očno sočivo, urođene katarakte, senilne katarakte, ostale katarakte, hirurško lečenje katarakte, aphakia i pseudoaphakia.
4. Dužica, cilijarno telo i horoidea, zapaljenja uvee, tumori uvee.
5. Glaukom, vidni živac, neurooftalmologija.
6. Vitreoretinalna oboljenja, ablacija retine, hirurgija zadnjeg segmenta, povrede zadnjeg segmenta.
7. Medical retina, retinopathia diabetica, sistemske bolesti i oko.
8. Dečja oftalmologija, nasledne bolesti, retinopathia prematurorum, prevencija ambliopie ambliopije, retinoblastom.
Spisak veština koje je obavezno savladati u toku specijalizacije, po godinama
I godina
– uzimanje oftalmološke anamneze,
– utvrđivanje osećaja svetla i određivanje projekcije,
– određivanje oštrine vida subjektivnim metodom na daljinu,
– određivanje oštrine vida subjektivnim metodom na blizinu,
– objektivne metode za utvrđivanje oštrine vida,
– određivanje oštrine vida kod zamućenih medija.
– makroskopski pregled prednjeg segmenta oka (fokalizovano svetlo, upotreba lupe),
– pregled na biomikroskopu,
– testovi bojenja (fluorescien, Bengal-rose),
– Shirmer-ov test,
– vreme pucanja suznog filma (brake up time),
– ispiranje suznih puteva,
– ispitivanje osetljivosti rožnjače,
– pahimetrija,
– određivanje dubine prednje komore,
– ispitivanje pupilarnog refleksa.
– Subjektivno određivanje refrakcije,
– objektivno određivanje refrakcije (skijaskopija, refraktometrija),
– keratometrija
– fokometar,
– korekcija refrakcionih anomalija korekcionim staklima.
– Utvrđivanje punctum proximum
– test pokrivanja i otkrivanja (cover-uncover test)
– utvrđivanje ortoforije, heteroforije, heterotropije
– određivanje vodećeg oka
– otkrivanje mikrostrabizma
– primena Madoh cilindra
– test dukcije i verzije (ispitivanje motiliteta)
– određivanje stanja konvergencije
– merenje ugla razrokosti
– određivanje diplopija
– određivanje fiksacije
– utvrđivanje elemenata binokularnog vida
– provera stereo-vida
– utvrđivanje NRKK i ARKK.
– Provera širine vidnog polja i traženje ispada u vidnom polju (konfrontacija, sferna perimetrija kinetička i statička, kampimetrija, Amsler-ova rešetka).
– Određivanje očnog pritiska (digitalno, impresioni tonometar, aplanaciona tonometrija)
– dnevna kriva
– tonografija
– određivanje skleralnog rigiditeta.
– Egzoftalmometrija (Hertel).
– Oftalmoskopija (direktna, indirektna monokularna i binokularna, upotreba lupa od 20 i od 90 D, Hrubu-evo staklo).
– Dijafanoskopija (prosvetljavanje prednjeg i zadnjeg segmenta oka).
– Gonioskopija
– biomikroskopija očnog dna (uz upotrebu kontaktnog stakla sa 3 ogledala).
– Traženje i utvrđivanje anomalija kolornog vida (seudoizohromatske tablice, Farnsworth, Nagel-ov anomaloskop)
– Dijagnostika intraokularnih stranih tela (nativni Rtg, lokalizacija pomoću Comberg-ove proteze).
– Rtg snimaka, CT i NMR kranijuma, orbita i paranazalnih šupljina.
– Zbrinjavanje najčešćih povreda u ambulanti (erozija rožnjače, ophthalmia electrica, combustio, glaucoma)
– uklanjanje stranih tela vežnjače
– instrumentalno uklanjanje stranih tela rožnjače na biomikroskopu
– hirurško zbrinjavanje manjih površnih povreda kože i vežnjače u ambulantnoj operacionoj sali (uz asistenciju)
– dijagnostika najčešćih hitnih stanja u ambulanti (perforativne i kontuzione povrede, akutni glaukom, akutni prednji uveitis, vaskularni incidenti na očnom dnu)
– Uzimanje brisa sa kapaka, vežnjače i rožnjače.
II godina
– Tumačenje ERG, EMG, VEP i EOG, adaptometrija (Goldman – Weekers, niktometar).
– Provokacioni testovi kod glaukoma.
– Sondiranje i bužiranje suznih puteva (uz asistenciju).
– Tumačenje ehografskih i angiografskih nalaza
– tumačenje Rtg, CT i NMR u složenijim slučajevima.
– Kompjuterizovana perimetrija (izvođenje i tumačenje nalaza)
– HRT (izvođenje i tumačenje nalaza).
– Fotografisanje promena na prednjem segmentu (makroskopski i foto-spalt)
– fotografisanje promena na očnom dnu (fundus kamera).
– Ekskohleacije halaciona
– incizije apscesa kapaka
– hirurška obrada manjih rana na vežnjači i na koži (u ambulantnoj sali, uz asistenciju)
– Davanje supkonjunktivalnih injekcija
– Dijagnostički scraping rožnjače.
III godina
– Ehobiometrija, ehografija oka i orbite.
– Fluoresceinska angioskopija, fluoresceinska angiografija.
– LFK perifernih promena na očnom dnu
– delimično izvođenje panfundus fotokoagulacije (pod direktnim nadzorom).
– LFK intervencije na dužici kod glaukoma (pod direktnim nadzorom)
– YAG-laser kapsulotomija (pod direktnim nadzorom).
– Određivanje, prepisivanje i aplikacija kontaktnih sočiva.
– Postavljanje indikacija i izvođenje ortoptičkog i pleoptičkog tretmana.
– Zasejavanje materijala dobijenog brisom na podlogu
– inkubiranje bakteriološke kulture na krvnom agaru,
– osnovi očitavanja rezultata na agar-ploči,
– ponovno zasejavanje radi dobijanja antibiograma
– osnovno tumačenje antibiograma
– pravljenje preparata za citološku analizu posle uzimanja materijala scraping-om – osnovi mikroskopske citološke dijagnostike
– osnovna tehnika fiksacije materijala dobijenog biopsijom ili operacijom
– upoznavanje sa tehnikom pravljenja trajnih histoloških preparata iz parafinskog kalupa
– histološka dijagnostika najčešćih promena na koži i vežnjači
– histologija intraokularnih tumora.
– Biopsije promena na koži i vežnjači
– operacije ksantelazme
– hirurško uklanjanje benignih lezija sa kože kapaka
– operacije pterigijuma (uz asistenciju).
IV godina
– Hir. uklanjanje benignih lezija kapaka | 15 |
– Ablacija pterigijuma sa autotransplantacijom vežnjače | 3 |
– Operacije strabizma na pravim mišićima | 3 |
– Hir. uklanjanje tumora kapaka sa plastikom kože | 5 |
– Hir. uklanjanje tumora kapka sa plastikom kapka | 2 |
– Hir. korekcija položaja kapka (entropijum, ektropijum, lagophthalmus) | 5 |
– Cyclokryoanemisatio,kryopexia retinae ili kryocoagulatio lezija u oblasti prednjeg segmenta | 3 |
– Ekstrakcija korneoskleralnih sutura pod oper. mikrosk. | 5 |
Program teorijske edukacije i provere znanja po godinama
(dvosemestralna teorijska nastava)
I deo – Uvod u oftalmologiju i bazična znanja (Introduction and Basic Science in Ophtalmology) – umesto dosadašnjeg I semestra dvosemestralne teorijske nastave.
Ovaj deo teorijske nastave, u obliku predavanja, seminara i diskusija, sluša se, po unapred utvrđenom planu, u toku I ili II godine specijalizacije. Teorijska nastava treba da obuhvati odabrana poglavlja iz anatomije, embriologije, refrakcije, binokularnog vida, imunologije, biohemije, genetike, mikrobiologije, farmakologije i patologije, ali i da doprinese sticanju osnovnih znanja iz: osnova epidemiologije nezaraznih bolesti, osnova javnozdravstvene oftalmologije, osnova medicinske etike (pre svega odnosa prema oftalmološkom bolesniku i prema kolegama), osnova oftalmologije zasnovane na dokazima, osnova dobre kliničke prakse, osnova dobre istraživačke prakse, etike istraživačkog rada u struci i publikovanju rezultata, kao i da uputi specijalizante na učenje iz literature (uz korišćenje savremenih sredstava komunikacije i danas dostupnih baza podataka).
II deo – Klinička oftalmologija. Teorijska nastava treba da obuhvati odabrana poglavlja iz svih oblasti kliničke oftalmologije, prevencije i rehabilitacije.
25. Dermatovenerologija
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije
Specijalizacija iz dermatovenerologije je stručno obrazovni proces u toku koga specijalizant dobija teoretska i praktična znanja iz oblasti dermatovenerologije koja ga osposobljavaju za samostalno lečenje obolelih od kožnih i veneričnih bolesti.
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija iz dermatovenerologije traje 4 godine (48 meseci)
– Opšta dermatovenerologija i specijalnosti od značaja za dermatovenerologiju 27 meseci
– Specijalna dermatovenerologija 21 mesec
Provera znanja
Provera znanja u toku specijalističkog staža
Znanje i ovladavanje propisanim veštinama koje specijalizant stiče tokom staža proveravaju se trajnim stručnim nadzorom od strane mentora i povremenim kolokvijumima. Kolokvijumi mogu biti usmeni i pismeni (test).
Znanje se proverava prikazivanjem bolesnika, pripremom seminara, referisanjem pregleda literature, učešćem u stručnim diskusijama kao i učešćem u pisanju stručnih radova.
Tokom specijalističkog staža specijalizant polaže dva kolokvijuma i radi dva seminarska rada.
I kolokvijum (dermatološka propedevtika i urgentna stanja u dermatologiji) polaže posle 6 meseci od početka staža.
II kolokvijum posle završetka dvosemestralne nastave. Kolokvijum organizuje i vodi glavni mentor. Dva seminarska rada iz oblasti specijalne dermatovenerologije specijalizant prezentira na stručnim sastancima lekara dermatovenerologa. Uslov za nastavak specijalizacije su uspešno položeni kolokvijumi i pozitivna ocena glavnog mentora.
Program specijalizacije
Program specijalizacije iz dermatovenerologije obuhvata staž iz opšte dermatovenerologije (18 meseci), i staž iz specijalne dermatovenerologije (21 mesec). Takođe je predviđeno da se u toku specijalizacije obavi specijalističko kruženje koje obuhvata druge specijalnosti koje su od značaja za dermatovenerologiju (9 meseci).
Teoretska nastava (dvosemestralna nastava iz dermatovenerologije) obavlja se u III godini specijalizacije na univerzitetskoj klinici, po utvrđenom programu koji je baziran na savremenim saznanjima iz oblasti dermatovenerologije i obuhvata:
– fiziologija, imunologija i struktura kože
– barijerna funkcija kože i njena struktura
– histopatologija kožnih oboljenja
– patofiziologija kožnih oboljenja
– principi dijagnostičkih postupaka u dermatovenerologiji
– principi lokalne dermatološke terapije
– principi sistemske dermatološke terapije
– virusne i bakterijske bolesti kože
– dermatološka mikologija i parazitologija
– polno prenosive bolesti
– dečja dermatologija
– genodermatoze
– alergijske kožne bolesti
– inflamatorne i metaboličke bolesti kože
– autoimunske bolesti kože
– tumori kože i dermatološka onkologija
– vaskularne bolesti kože
– fizikalna terapija i radioterapija u dermatovenerologiji
– dermatološka hirurgija
Predavanja se održavaju van radnog vremena tako da ne remete „kruženje“ specijalizanata.
Opšta dermatovenerologija (18 meseci)
– U okviru staža iz opšte dermatovenerologije specijalizant provodi 9 meseci na dermatološkim odeljenjima u radu sa hospitalizovanim bolesnicima. Od toga 3 meseca pod neposrednim nadzorom mentora, a potom kao samostalni sobni lekar pod nadzorom nadležnog specijaliste. U toku staža na odeljenju specijalizant svakodnevno vodi najmanje 3 različita bolesnika. Uzima anamnezu, opisuje dermatološki status, kontroliše laboratorijske analize i druge dijagnostičke procedure, kontroliše sprovođenje lokalne i sistemske terapije, stara se o interkliničkim pregledima bolesnika, referiše na vizitama, prisustvuje konzilijarnim pregledima i glavnim vizitama. Upoznaje se sa osnovama psihodermatologije, uticajem dermatoza na kvalitet života pacijenta i uticaj psihičkog statusa na ishod lečenja. Na polovini staža specijalizant se uključuje u dežurstva.
– U dermatološkoj ambulanti specijalizant provodi 9 meseci. Prva 3 meseca pod nadzorom mentora, a posle samostalno pod nadzorom nadležnog specijaliste. U toku staža u dermatovenerološkoj ambulanti specijalizant pregleda najmanje 50 bolesnika nedeljno. Upoznaje se i ovladava principima dijagnostike i lečenja ambulantnih dermatoloških bolesnika, i sa vođenjem medicinske dokumentacije (bolesnički kartoni, pisanje izveštaja).
Opšti deo staža za dermatovenerologiju (9 meseci)
Interna medicina – 2 meseca (urgentna 1 mesec; reumatologija 1 mesec)
Specijalizant se upoznaje sa internističkim pristupom bolesniku posebno iz oblasti urgentnih internističkih stanja i reumatskih bolesti kao i tumačenjem rezultata biohemijskih, hematoloških, imunoloških analiza i drugih nalaza (EKG, RTG, EHO)
Infektivne bolesti – 1 mesec
Specijalizant se upoznaje sa principima dijagnostike, terapije i prevencije infektivnih bolesti posebno iz grupe virusnih oboljenja uključujući i AIDS.
Plastična hirurgija – 3 meseca
Specijalizant se upoznaje i ovladava dermatohirurškim procedurama (primena lokalne infiltrativne i regionalne blok anestezije, ekscizija i direktna sutura na trupu i ekstremitetima, licu, vratu, šakama i stopalima, duboka biopsija kože, incizija kutanih apscesa).
Mikrobiologija sa dermatološkom mikologijom i imunologija – 2 meseca
Specijalizant se upoznaje sa principima laboratorijske, bakteriološke, virusološke, parazitološke i serološke dijagnostike dermatoloških i veneričnih oboljenja. Obučava za pravilno uzimanje uzoraka: kože, nokta, sluzokože, dlaka i pripremu nativnog preparata za mikološki pregled. Ovladava tehnikom mikroskopske dijagnostike gljivičnih oboljenja. Upoznaje se sa načinom kultivacije i identifikacije dermatofita i kvasnica.
Psihijatrija – 15 dana
Specijalizant se upoznaje sa dijagnostikom i lečenjem psihičkih poremećaja koje su od posebnog značaja za psihodermatoze.
Vaskularna hirurgija – angiologija (15 dana)
Upoznavanje osnovnih procedura u dijagnostici oboljenja arterijskog sistema donjih ekstremiteta
Specijalna dermatovenerologija (21 mesec)
Dečija dermatovenerologija – 4 meseca
Ovladavanje specifičnom problematikom dijagnostike i terapije dermatoveneroloških oboljenja u dečjem uzrastu sa posebnim osvrtom na genodermatoze.
Ambulanta za bolesti koje se prenose polnim putem – 2 meseca
Specijalizant pored dijagnostike i lečenja veneričnih oboljenja upoznaje i specifičnu organizaciju rada antiveneričnog dispanzera: vođenje medicinske dokumentacije, sprovođenje epidemioloških anketa i drugih metoda u suzbijanju veneričnih oboljenja.
Dermatohistopatologija – 3 meseca
Specijalizant se obučava u izvođenju osnovnih citoloških, histoloških i imunofluorescentnih tehnika za pripremu preparata za citološku, histopatološku, imunohistohemijsku i imunofluorescentnu dijagnostiku kožnih bolesti.
Alergologija u dermatovenerologiji – 2 meseca
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju alergoloških epikutanih, prik i intradermalnih testova u dijagnostici alergijskih dermatoza. Specijalizant se upoznaje i ovladava postupcima u dijagnostici, terapiji i prevenciji profesionalnih dermatoza, kao i mogućnostima rehabilitacije bolesnika.
Dermatološka flebologija – 2 meseca
Specijalizant se upoznaje sa kliničkom i funkcionalnom dijagnostikom hronične venske insuficijencije i terapijskim modalitetima u lečenju ulcus crurisa.
Fotodijagnostika i fototerapija u dermatologiji (2 meseca);
Specijalizant se upoznaje sa vidovima fototerapije (UVA/UVB, PUVA), indikacijama za njihovu primenu i sprovodi je. Ovladava dijagnostikom oboljenja kože i kose primenom Wood-ove lampe.
Dermatološka hirurgija (3 meseca)
Tokom specijalističkog staža ukupno tri meseca specijalizant se upoznaje i ovladava procedurama iz oblasti dermatološke hirurgije: biopsija kože, ekscizija tumora kože, kriodestrukcija tumora kože i elektrohirurgija. Takođe, upoznaje se sa terapijskim procedurama u estetskoj dermatologiji: hemijski piling, primena filera i botulinskog toksina, primena lasera.
Dermatoonkologija (3 meseca)
Upoznaje se sa principima lečenja malignih tumora kože: karcinoma, melanoma i limfoma kože. Upoznaje tehniku dermatoskopije pigmentnih lezija kože. Upoznaje se sa primenom jonizujućeg zračenja pri lečenju malignih kožnih neoplazmi. Prisustvuje konzilijumu za melanome i konzilijumu za limfome.
PROGRAM SPECIJALIZACIJE PO GODINAMA
I godina specijalizacije
Opšta dermatovenerologija | Meseci |
rad sa hospitalizovanim bolesnicima (odeljenje) | 4 meseca |
rad sa ambulantnim bolesnicima (ambulanta) | 5 meseci |
dermatološka hirurgija | 1 mesec |
dermatološka histopatologija | 1 mesec |
alergologija u dermatologiji | 1 mesec |
II godina specijalizacije
Opšta dermatovenerologija | |
rad sa hospitalizovanim bolesnicima (odeljenje) | 3 meseca |
rad sa ambulantnim bolesnicima (ambulanta) | 3 meseca |
Opšti deo specijalizacije za dermatovenerologiju | |
interna medicina (urgentna i reumatologija) | 2 meseca |
infektivne bolesti | 1 mesec |
vaskularna hirurgija (angiologija) | 15 dana |
psihijatrija | 15 dana |
mikrobiologija sa dermatološkom mikologijom i imunologija | 2 meseca |
III godina specijalizacije
Opšti deo specijalizacije za dermatovenerologiju | Meseci |
plastična hirurgija | 3 meseca |
Opšta dermatovenerologija | |
rad sa ambulantnim bolesnicima (ambulanta) | 1 mesec |
Specijalna dermatovenerologija | |
Ambulanta za polno prenosive bolesti | 2 meseca |
alergologija u dermatologiji | 1 mesec |
dermatološka flebologija | 2 meseca |
dermatohistopatologija | 2 meseca |
dečja dermatologija | 1 mesec |
IV godina specijalizacije
opšta dermatovenerologija | |
rad sa hospitalizovanim bolesnicima (odeljenje) | 2 meseca |
specijalna dermatovenerologija | &n bsp; |
dečja dermatologija | 3 meseca |
fotodijagnostika i fototerapija | 2 meseca |
dermatološka hirurgija | 2 meseca |
dermatoonkologija | 3 meseca |
SPISAK VEŠTINA
MIKROBIOLOGIJA I SEROLOGIJA | ||||
Vrsta | Pod nadzorom | Samostalno | Ukupno | |
1. | Uzimanje materijala (skvame, dlake, nokti) za mikološki pregled | 30 | 20 | 50 |
2. | Nativni pregled uz sposobnost uočavanja morfoloških elemenata gljivica | 30 | 20 | 50 |
3. | Zasejavanje materijala na Sabouraud-ovu podlogu | 30 | 20 | 50 |
4. | Tumačenje rezultata mikoloških kultura dermatofita i kvasnica | 10 | 10 | 20 |
5. | Primena Vudove lampe u mikološkoj dijagnostici | 10 | 30 | 40 |
6. | Uzimanje uretralnog sekreta i cervikalnog brisa za bakteriološki pregled | 10 | 30 | 40 |
7. | Prepoznavanje gonokoka u preparatu bojenom po Gramu | 20 | 10 | 30 |
8. | Prepoznavanje Trichomonas vaginalis-a u nativnom preparatu | 10 | 10 | 20 |
9. | Dijagnostika Gardnerellae vaginalis u nativnom i preparatu bojenom po Gramu | 3 | 2 | 5 |
10. | Upoznavanje sa izvođenjem i tumačenje nespecifičnih reakcija na sifilis VDRL | 5 | 20 | 25 |
11. | Upoznavanje sa izvođenjem i tumačenje specifičnih reakcija na sifilis ITP, TPHA, FTA – abs | 5 | 20 | 23 |
12. | Pregled i tumačenje nalaza uretralnog i cervikalnog brisa na hlamidije (DIF) i mikoplazme (MYCOFAST). | 5 | 10 | 15 |
13. | Primena i izvođenje tehnike mikroskopiranja u tamnom polju i prepoznavanje T. pallidum | 2 | 2 | 4 |
14. | Upoznavanje sa izvođenjem i tumačenje detekcije herpes virusa iz mukokutanih lezija (DIF) | 5 | 10 | 15 |
15. | Tehnika uzimanja materijala iz kutanih lezija skabijesa i prepoznavanje Sarcoptes-a u nativnom preparatu | 5 | 5 | 10 |
16. | Upoznavanje sa tehnikama detekcije i tumačenje rezultata detekcije auto-antitela (ANA, ANKA, ENA, itd.), cirkulišućih imunskih kompleksa, krioglobulina, imunofenotopizacije limfocita periferne krvi i određivanja klonalnosti limfocita | 20 | 20 | 40 |
17. | Upoznavanje sa tehnikama detekcije i tumačenje rezultata imunofenotipizacije limfocita periferne krvi i određivanja klonalnosti limfocita | 10 | 10 | 20 |
DERMATOLOŠKA ALERGOLOGIJA | ||||
16. | Aplikacija epikutanih testova – standardne i ciljane baterije | 30 | 20 | 50 |
17. | Tumačenje rezultata epikutanih testova | 30 | 20 | 50 |
18. | Prik testiranje – inhalatorni i drugi alergeni | 20 | 10 | 30 |
DERMATOLOŠKA FLEBOLOGIJA | ||||
19. | Osnovne tehnike pregleda površnog i dubokog venskog sistema donjih ekstremiteta | 10 | 10 | 20 |
20. | Rumpel-Ledeov test za ispitivanje fragilnosti dermalnih kapilara | 2 | 8 | 10 |
21. | Dopler pregled venskog sistema donjih ekstremiteta | 10 | – | 10 |
SPECIJALNE DIJAGNOSTIČKE PROCEDURE | ||||
Vrsta | Pod nadzorom | Samostalno | Ukupno | |
22. | Izvođenje trihograma i pregleda stabla dlake i analiza nalaza | 10 | 10 | 20 |
24. | Dermatoskopija pigmentnih lezija kože | 20 | 40 | 60 |
DERMATOHISTOPATOLOGIJA I IMUNODERMATOVENEROLOGIJA | ||||
25. | Tehnike biopsije kože | 30 | 20 | 50 |
26. | Izvođenje i tumačenja Cankovog testa | 10 | 10 | 20 |
27. | Tumačenje najčešćih dermatopatoloških nalaza u hematoksilineozin tehnici | 40 | 60 | 100 |
28. | Postavljanje indikacija za imunohistohemijske analize i specijalna bojenja i tumačenje najčešćih nalaza | 20 | 20 | 40 |
28. | Uzimanje materijala za imunofluorescentni pregled | 10 | 10 | 20 |
29. | Direktni i indirektni imunofluorescentni test, detektovanje depozita imunoreaktanata | 15 | 15 | 30 |
30. | Primena Vudove lampe u dijagnostici pigmentnih dermatoza | 10 | 10 | 20 |
TERAPIJSKE PROCEDURE | ||||
30. | Određivanje tipa kože pre UVB/PUVA zračenja | 10 | 10 | 20 |
31. | Određivanje minimalne eritemske doze i minimalne fototoksične doze | 10 | 10 | 20 |
31. | PUVA terapija | 20 | 20 | 40 |
32. | UVB fototerapija | 20 | 20 | 40 |
33. | Intraleziona aplikacija lekova | 5 | 5 | 10 |
34. | Tehnika primene okluzije u dermatološkoj terapiji | 10 | 10 | 20 |
35. | Obrada bolesnika sa dermatozama i metabolički kompromitovanih bolesnika sa prostranim zahvatanjem kože | 10 | 10 | 20 |
37. | Primena hidrokoloida i kompresije u lečenju ulkusa | 10 | 10 | 20 |
38. | Hemijska ablacija nokatne ploče | 3 | 2 | 5 |
40. | Kriodestrukcija tečnim azotom – veruke, kondilomi, keratoze, moluske i dr. | 25 | 25 | 50 |
41. | Aplikacija podofilina u lečenju kondiloma | 10 | 10 | 20 |
42. | Lokalna primena ultrazvuka u dermatologiji | 3 | 2 | 5 |
43. | Elektrohirurgija sa i bez kiretaže benignih izraštaja kože i virusnih bradavica | 30 | 50 | 80 |
44. | Primena lokalne infiltrativne anestezije | 20 | 50 | 70 |
45. | Primena regionalne blok anestezije | 10 | 20 | 30 |
46. | Elipsasta i panč biopsija kože | 20 | 30 | 50 |
47. | Ekscizija i direktna sutura na trupu i ekstremitetima | 20 | 30 | 50 |
26. Fizikalna medicina i rehabilitacija
četiri godine
(48 meseci)
TRAJANJE I PLAN SPECIJALIZACIJE PO OBLASTIMA:
1. Fizikalna i rehabilitaciona medicina – 9 meseci (stacionarni – 6 meseci i ambulantno-poliklinički rad – 3 meseca),
2. Fizikalna medicina (agensi) – 3 meseca,
3. Funkcionalna dijagnostika – 2 meseca,
4. Elektrodijagnostika – 2 meseca,
5. Interna medicina – kardiologija i urgentna medicina – 2 meseca (1 i 1 mesec),
6. Interna medicina – pulmologija sa pneumoftiziologijom – 1 mesec,
7. Interna medicina – reumatologija sa imunologijom – 1 mesec,
8. Neurologija i neurofiziologija – 4 meseca (3 i 1 mesec),
9. Pedijatrija – 1 mesec,
10. Neurohirurgija – 1 mesec,
11. Ortopedija i traumatologija – 4 meseca (2 i 2 meseca),
12. Dečija hirurgija – 1 mesec,
13. Kardiološka rehabilitacija – 1 mesec,
14. Respiratorna rehabilitacija – 1 mesec,
15. Rehabilitacija u reumatologiji – 1 mesec,
16. Neurološka rehabilitacija – 1 mesec,
17. Rehabilitacija u neurohirurgiji – 1 mesec,
18. Rehabilitacija u ortopediji i traumatologiji – 1 mesec,
19. Rehabilitacija u vaskularnoj hirurgiji – 1 mesec,
20. Rehabilitacija u kardiovaskularnoj hirurgiji – 1 mesec,
21. Rehabilitacija u plastičnoj hirurgiji i opekotinama – 1 mesec,
22. Rehabilitacija starih – 1 mesec,
23. Dečija rehabilitacija – 2 meseca,
24. Protetsko-ortotska rehabilitacija – 2 meseca,
25. Balneorehabilitacija – 1 mesec,
26. Radiološka i ultrazvučna dijagnostika – 2 meseca.
UKUPNO: | 48 meseci (4 godine). |
STRUKTURA SPECIJALIZACIJE PO GODINAMA:
prvi i drugi semestar:
1. Fizikalna i rehabilitaciona medicina (stacionarna rehabilitacija) – 6 meseci,
2. Funkcionalna dijagnostika – 2 meseca,
3. Interna medicina – kardiologija i urgentna medicina – 2 meseca,
4. Radiološka i ultrazvučna dijagnostika – 2 meseca.
treći i četvrti semestar:
1. Fizikalna medicina (agensi) – 3 meseca,
2. Interna medicina – pulmologija sa pneumoftiziologijom – 1 mesec,
3. Neurologija i neurofiziologija – 4 meseca,
4. Ortopedija i traumatologija – 4 meseca.
peti i šesti semestar:
1. Fizikalna i rehabilitaciona medicina (ambulantno-poliklinički rad) – 3 meseca,
2. Elektrodijagnostika – 2 meseca,
3. Interna medicina – reumatologija sa imunologijom – 1 mesec,
4. Neurohirurgija – 1 mesec,
5. Pedijatrija – 1 mesec,
6. Dečija hirurgija – 1 mesec,
7. Dečija rehabilitacija – 2 meseca,
8. Balneorehabilitacija – 1 mesec.
sedmi i osmi semestar:
1. Protetsko-ortotska rehabilitacija – 2 meseca,
2. Neurološka rehabilitacija – 1 mesec,
3. Rehabilitacija u neurohirurgiji – 1 mesec,
4. Rehabilitacija u ortopediji i traumatologiji – 1 mesec,
5. Rehabilitacija u vaskularnoj hirurgiji – 1 mesec,
6. Rehabilitacija u plastičnoj hirurgiji i opekotinama – 1 mesec,
7. Rehabilitacija u kardiovaskularnoj hirurgiji – 1 mesec,
8. Kardiološka rehabilitacija – 1 mesec,
9. Respiratorna rehabilitacija – 1 mesec,
10. Rehabilitacija u reumatologiji – 1 mesec,
11. Rehabilitacija starih – 1 mesec.
PROVERA ZNANJA (8 KOLOKVIJUMA)
1. Funkcionalna i topografska anatomija,
2. Fizikalna terapija (principi i agensi),
3. Elektrodijagnostika i funkcionalna dijagnostika,
4. Rana rehabilitacija,
5. Kardiopulmonalni rehabilitacioni programi,
6. Rehabilitacija ortopedsko-traumatoloških pacijenata,
7. Rehabilitacija neurološko-neurohirurških pacijenata,
8. Rehabilitacija reumatoloških pacijenata.
27. Opšta medicina
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije
Specijalizacija Opšte medicine treba da omogući specijalizantu sticanje znanja i veština potrebnih za prevenciju, dijagnostiku, lečenje i rehabilitaciju najčešćih oboljenja kod svih članova porodice.
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija traje ukupno 4 godine (48 meseci) od čega specijalizant provodi:
– 24 meseca u okviru kliničkog dela gde se teorijski i praktično osposobljava za zbrinjavanje vodećih kliničkih entiteta, na bazi utvrđenog programa, i
– 24 meseca u okviru ambulantnog dela gde se uz neposredni nadzor mentora, specijalistu opšte medicine, obučava u Domu zdravlja, za sticanja znanja i veština potrebnih za opštu medicinu.
Praćenje i provera znanja
Kontinuiranu proveru znanja vrše nadležni rukovodilac nastave i nastavnik kliničkog predmeta predviđenog programom odnosno nadležni mentori u Domu zdravlja tokom seminara, radionica i svih vidova praktične edukacije.
Provera znanja vrši se i kroz 4 obavezna kolokvijuma u pisanoj formi za problematiku iz:
1. Opšte medicine u užem smislu sa pretkliničkim disciplinama (Socijalna medicina, Higijena, Zdravstveno vaspitanje; Medicinska istraživanja, Epidemiologija) i Medicinom rada
2. Internističkih disciplina sa kliničkom farmakologijom, fizikalnom medicinom, balneoklimatologijom
3. Hirurgije, onkologije, oftalmologije, otorinolaringologije, neurologije i psihijatrije
4. Ginekologije, pedijatrije, gerijatrije sa gerontologijom, infektivnih bolesti, dermatovenerologije, Sudske medicine.
Redosled polaganja kolokvijuma je promenljiv u zavisnosti od vremena uključivanja na specijalizaciju odnosno nastavu. Uspeh se ocenjuje po istim principima kao i predispitni test (60% tačnih odgovora) a u indeks upisuje Položio/la.
Svaki specijalizant je tokom specijalizacije dužan da učestvuje na naučnim skupovima, naučno istraživačkim projektima i publikovanju barem 2 rada u časopisima ili zbornicima.
Program specijalizacije
Klinički deo
Interna medicina | 6 meseci | Infektivne bolesti | 2 meseca |
Hirurgija | 3 meseca | Pedijatrija | 3 meseca |
Ginekologija | 3 meseca | Psihijatrija | 1 mesec |
Neurologija | 1 mesec | Dermatologija | 1 mesec |
Ortopedija | 1 mesec | Oftalmologija | 1 mesec |
ORL | 1 mesec | Onkologija | 1 mesec |
Ambulantni deo 24 meseca
U okviru ambulantnog dela obavezni su seminari iz javnog zdravstva u trajanju od 12 nedelja i to:
– socijalna medicina | 4 nedelje |
– statistika sa informatikom | 4 nedelje |
– higijena | 2 nedelje |
– epidemiologija | 2 nedelje |
Dvosemestralna nastava
Optimalno je da i teorijska edukacija traje tokom sve 4 godine specijalizacije kroz uvodna predavanja, seminare i radionice uz aktivno učešće samih specijalizanata koji bi za sve vreme specijalizacije trebali biti oslobođeni obaveza prema matičnim ustanovama a vezani za ustanove zadužene od Fakulteta za edukaciju. U njima bi bar jedan dan nedeljno tzv. „akademski“ dan, bio rezervisan za teorijsku nastavu umesto klasičnih predavanja. Dok se ne steknu uslovi, dvosemestralna nastava treba da bude tokom jedne od dve godine koje specijalizant provodi na klinikama Fakulteta uz relativno srazmerno pokrivanje svih oblasti predviđenih specijalizacijom:
Oblast | časova |
Higijena sa medicinskim ekologijom | 12 |
Medicinska informatika | 12 |
Medicina rada | 10 |
Epidemiologija | 8 |
Socijalna medicina | 8 |
Zdravstveno vaspitanje | 8 |
Sudska medicina | 8 |
Fizikalna medicina i rehabilitacija | 12 |
Balneoklimatologija | 4 |
Onkologija | 20 |
Klinička farmakologija | 8 |
Otorinolaringologija | 8 |
Oftalmologija | 8 |
Psihijatrija | 12 |
Neurologija | 14 |
Hirurgija | 40 |
Alergologija i imunologija | 8 |
Pulmologija | 24 |
Kardiologija | 48 |
Gastroenterologija | 32 |
Endokrinologija | 12 |
Hematologija | 8 |
Nefrologija | 16 |
Reumatologija | 20 |
Gerijatrija i gerontologija | 12 |
Infektivne bolesti | 24 |
Dermatovenereologija | 8 |
Pedijatrija | 40 |
Ginekologija i akušerstvo | 40 |
Opšta medicina | 80 |
Praćenje i provera znanja
Kontinuiranu proveru znanja vrše nadležni rukovodilac nastave i nastavnik kliničkog predmeta predviđenog programom odnosno nadležni mentori u Domu zdravlja tokom seminara, radionica i svih vidova praktične edukacije.
Provera znanja vrši se i kroz 4 kolokvijuma u pisanoj formi za kliničke predmete i ambulantni deo specijalizacije predviđene programom.
Svaki specijalizant je tokom specijalizacije dužan da učestvuje na naučnim skupovima, naučnoistraživačkim projektima i publikovanju barem 2 rada u časopisima ili zbornicima.
Završetak specijalizacije
Mentor specijalizacije Opšte medicine zaključuje da je specijalizacija završena na osnovu dokaza o završenom specijalističkom stažu u celini po utvrđenoj strukturi i trajanju, dokaza o uspešno položena 4 kolokvijuma, dokaza o aktivnom učešću na naučnim skupovima i publikovanim radovima i na osnovu uvida u stečena znanja i veštine. Potrebne podatke mentor dobija iz indeksa specijalističkog staža. Specijalizacija se završava specijalističkim ispitom.
Program specijalizacije po oblastima i veštinama
Interna medicina
Znanja
Zastoj srca i kardiopulmonalna reanimacija
Kome
Akutni infarkt miokarda
Akutna i hronična srčana insuficijencija
Astmatični status
Krvarenje iz digestivnog trakta
Šok
Abdominalne kolike
Epileptični status
Bolni sindrom
Sinkopa
Sindrom vrtoglavice
Sindrom glavobolje
Poremećaji srčanog ritma i smetnje sprovođenja
Faktori rizika za hronične nezarazne bolesti
Esencijalna arterijska hipertenzija
Hipertenzivna kriza
Edem pluća
Koronarna bolest
Funkcionalni kardiološki testovi
Indikacije za interventnu kardiologiju
Indikacije za pejsmejker
Antikoagulantna terapija
Hemoptoje i hemoptizije
Tuberkuloza pluća
Miokardiopatije
Miokarditisi
Perikarditis
Endokarditis
Dijabetes melitus
Hronična opstruktivna bolest pluća
Hronično plućno srce
Embolija pluća
Profesionalna oboljenja pluća
Oboljenja pleure
Pleuropneumonije i pneumonije
Oboljenja štitaste žlezde
Anemije
Oboljenja krvnih sudova
Akutna i hronična oboljenja jetre i žučne kese
Oboljenja tankog i debelog creva
Akutni i hronični pankreatitis
Akutna i hronična renalna insuficijencija
Kalkuloze urinarnog sistema
Opstruktivna uropatija
Urinarne infekcije
Infektivna, benigna i maligna oboljenja prostate
Atopijski poremećaji
Sistemska oboljenja vezivnog tkiva
Zdravstvena zaštita starih osoba
Oboljenja karakteristična za starost
Antimikrobno lečenje
Principi racionalne farmakoterapije
Neželjene reakcije i interakcije lekova
Najčešći sindromi u reumatologiji
Akutna stanja u reumatologiji (akutni artritisi, akutni cervikalni i lumbalni sindrom)
Zapaljenska reumatska oboljenja (infekcijska reumatska oboljenja, sistemske bolesti vezivnog tkiva)
Degenerativna reumatska oboljenja (primarne i sekundarne artroze, degenerativna oboljenja kičme)
Metabolička reumatska oboljenja (artritis urika, hondrokalcinoza)
Vanzglobni reumatizam
Osteoporoza
Poznavanje osnovnih principa fizikalne terapije i rehabilitacije reumatskih bolesnika
Veštine
Uzimanje internističke anamneze
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 30
Internistički pregled
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 30
Primena svih vrsta parenteralne terapije
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 50
Kupiranje bolnog sindroma
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Kateterizacija mokraćne bešike
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Rektalni pregled
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Plasiranje nazogastrične sonde i ispiranje želuca
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Postupci kardio-pulmonalne reanimacije
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 1 0
Inhalaciona terapija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Registracija i tumačenje elektrokardiograma
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 3 0
Spirometrija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Oksigeno-terapija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Indikacije i tumačenje rezultata laboratorijskih rezultata (sedimentacija eritrocita, kompletna krvna slika, biohemijske analize, hormonski status, tumorski markeri), rendgenskih i ultrazvučnih ispitivanja, kompjuterizovane tomografije i magnetne rezonance.
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 50
Funkcionalno ispitivanje reumatskih bolesnika
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Primena osnovnih principa fizikalne terapije i rehabilitacije reumatskih bolesnika
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Tehnike punkcije zgloba, burze
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Principi i tehnika lokalnih infiltracija lekova (analgetika, kortiko-preparata)
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Gerijatrija i gerontologija u okviru Interne medicine
Znanja
Osnovni problemi starenja:
Nepokretnost
Inkontinencija
Nestabilnost
Intelektualne promene
Padovi u starosti
Menopauza i klimakterijum
Osteoporoza
Kognitivni i afektivni poremećaji u starosti
Bolesti starenja:
Prevalentne bolesti
Atipična prezentacija bolesti
Gerijatrijski sindromi
Veštine
Demografska analiza populacije i izrada piramide sa posebnim osvrtom na ostarele.
Izvodi: 1
Epidemiološka analiza starosti i starenja.
Izvodi: 1
Osnovi metodologije naučnog istraživanja u gerontologiji
Izvodi: 1
Anamneza i objektivni pregled ostarelog bolesnika.
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Specifičnosti laboratorijske dijagnostike u starijih.
Gleda: 5 Asistira: 5
Osobenosti endoskopske dijagnostike starih bolesnika.
Gleda: 5 Asistira: 5
Specifičnosti ehografskog pregleda ostarelih.
Gleda: 5 Asistira: 5
Evaluacija mentalnog statusa stare osobe.
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Procena funkcionalne sposobnosti zdrave i bolesne stare osobe.
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Određivanje indikacija za rehabilitaciju starog pacijenta.
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Metodologija rehabilitacije ostarelih.
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Osobenosti anesteziološkog postupka u starih pacijenata.
Gleda: 5 Asistira: 5
Specifičnosti postoperativnog tretmana starih bolesnika.
Gleda: 5 Asistira: 5
Osobenosti dijagnostike i lečenja onkoloških starih bolesnika.
Gleda: 5 Asistira: 5
Kontakt sa porodicom neizlečivog ostarelog pacijenta.
Gleda: 5 Asistira: 5
Saradnja sa socijalnim radnikom pri otpustu stare osobe iz bolnice.
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Elementi procene potrebe za smeštajem ostarelog pacijenta u Gerontološki Centar (Dom za stare).
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Nega starih osoba-prevencija dekubitusa
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 2
Kateterizacija mokraćne bešike starih osoba
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 2
Osobitosti EKG-a starih osoba
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Hirurgija
Znanja
Zastoj srca i disanja
Bolesnik bez svesti
Šok
Krvarenje iz digestivnog trakta
Transfuzija krvi i derivata krvi
Politrauma
Akutna i po život opasna stanja
Oboljenja jednjaka
Oboljenja želuca
Oboljenja tankog i debelog creva
Apendicitis
Oboljenja žučne kese
Akutni i hronični pankreatitis
Oboljenja rektuma
Abdominalne kolike
Ingvinalne hernije
Aneurizma abdominalne aorte
Preoperativna priprema i postoperativni tretman
Zbrinjavanje najčešćih povreda
Zbrinjavanje opekotina
Hemostaza
Metode imobilizacije
Indikacije za kardiohiruršku korekciju urođenih srčanih mana
Indikacije za kardiohiruršku korekciju stečenih srčanih mana
Indikacije za koronarni by pass
Hirurško lečenje oboljenja perifernih krvnih sudova
Indikacije za endarterektomiju
Tromboflebitis i flebotromboza
Hronični nadzor postoperativnih stanja i komplikacija
Nega gastrostome, kolostome i ureterostome
Veštine
Hirurška anamneza
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Hirurški pregled
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Procena dubine kome
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 3
Procena težine šoka
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 3
Parenteralna nadoknada vode i elektrolita
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Primenena koloidnih rastvora i ekspandera plazme
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Tehnike punkcije organa i seroznih šupljina
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 3
Kardiopulmonalna reanimacija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Primena lokalne i sprovodne anestezije
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Obrada opekotina i infekcija mekih tkiva
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Antitetanusna zaštita
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Sposobnost izvođenja manjih hirurških intervencija: privremena i definitivna hemostaza, obrada površnih rana, primarni šav manje rane, incizija i drenaža apscesa, ekscizija kožnih lezija, ablacija povređenog nokta, obrada opekotina, itd.
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Imobilizacija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Fiksacioni zavoj
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Obrada ulkusa kože
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Kateterizacija mokraćne bešike
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Punkcija mokraćne bešike
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 2
Repozicija parafimoze
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 2
Postupak sa gastrostomom, kolostomom i ureterostomom
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Rektalni pregled
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Pregled krvnih sudova
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Otorinolaringologije
Znanja
Tonzilarni problem
Indikacije za tonzilektomiju kod dece.
Akutna respiratorna insuficijencija
Traheotomija
Nagluvost i gluvoća
Vrtoglavica
Zapaljenski procesi sluznice gornjih respiratornih puteva
Krvarenja u ORL
Strana tela ORL regije
Zapaljenski procesi uha i ušnog kanala
Tumori u otorinolaringologiji
Povrede u otorinolaringologiji
Poznavanje poremećaja pljuvačnih žlezda
Veštine
Upoznavanje sa radom u ORL ambulanti za odrasle
Gleda: 5
Upoznavanje sa radom u dečijoj ORL ambulanti
Gleda: 5
Upoznavanje sa radom u audiološkom odseku
Gleda: 5
Upoznavanje sa radom u fonijatriji
Gleda: 5
Upoznavanje sa radom u bronhoezofagološkom odseku
Gleda: 5 Uzimanje otorinolaringološke anamneze
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Pregled otorinolaringološkog bolesnika
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Orijentacioni pregled sluha
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Ispiranje uha
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Odstranjivanje stranog tela ušnog kanala, nosa i ždrela
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Tamponada nosa
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Incizija peritonzilarnog apscesa
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Promena trahealne kanile
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Zbrinjavanje povreda sinusa, ušiju, nosa i grla
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 15
Konikotomija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Pedijatrija
Znanja
Imunitet i vakcine kod dece
Dečije osipne groznice
Infekcije respiratornih puteva kod dece (rinitis, rinofaringitis, tonzilitis, otitis, epiglotitis, laringitis, bronitis, bronhiolitis, pneumonije)
Indikacije za tonzilektomiju kod dece
Krup
Aspiracija stranog tela
Bolesti pluća i TBC
Alergijske bolesti i astma kod dece
Rast i razvoj
Bolesti krvi kod dece
Promet vode, dehidracija i rehidracija
Ishrana i bolesti digestivnog trakta
Bubrežne bolesti, dijaliza i transplantacija bubrega
Hipertenzija u dečijem uzrastu
Kardiovaskularne bolesti u dečijem uzrastu
Urođene srčane mane
Maligne bolesti u dečijem uzrastu
Endokrinološka oboljenja i dijabetes melitus
Bolesti digestivnog trakta
Akutni abdomen
Najčešća ortopedska oboljenja
Najčešća urološka oboljenja
Neurološka oboljenja u dečijem urastu
Bolesti neonatusa
Nasledne bolesti
Imunodeficijencija
Trovanja
Meningitis i meningoencefalitis
Dečija epilepsija
Febrilne konvulzije
Najčešće dečije parazitarne bolesti
Veštine
Pregled novorođenčeta
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Pedijatrijski pregled
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Ocena dečijeg telesnog, duševnog i socijalnog razvoja
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Preventivni pregledi predškolske i školske dece
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 20
Otoskopija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Pregled vida, govora i sluha kod dece
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Nazogastrična sukcija i ispiranje želuca
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 5
Oživljavanje deteta *
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Hajmlihov zahvat kod deteta na modelu *
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Reanimacija utopljenog deteta *
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Imobilizacija kičme i ekstremiteta na modelu *
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Uzimanje urina i fecesa za laboratorijske preglede
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 5
Repozicija parafimoze
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 5
Transport novorođenčeta
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Ginekologija
Znanja
Menstrualni ciklus i poremećaji
Pubertet
Menopauza
Hormonska supstituciona terapija
Primarni i sekundarni sterilitet
Planiranje porodice
Kontracepcija
Dijagnoza trudnoće
Genetsko savetovalište
Prekid trudnoće iz medicinskih indikacija
Zdravstvena zaštita trudnice
Praćenje normalne trudnoće
Starost ploda
Oboljenja specifična za trudnoću
Trudnoća udružena sa hroničnim oboljenjima
Trudnoća udružena sa infektivnim oboljenjima
Primena lekova i vakcina u trudnoći
Priprema za porođaj
Priprema za dojenje
Puerperijum
Procena rizika trudnoće
Patološka trudnoća
Preteći pobačaj
Eklampsija i preeklampsija
Krvarenje u trudnoći
Rh senzibilizacija
Psihosocijalni problemi u trudnoći
Indikacije za carski rez
Preoperativna priprema i tretman postoperativnih komplikacija
Normalni porođaj i vođenje normalnog porođaja
Epiziotomija
Saveti za postnatalnu zdravstvenu zaštitu i ishranu odojčeta
Benigna oboljenja ginekološke lokalizacije
Prekancerozne lezije
Maligna oboljenja ginekološke lokalizacije i mere ranog otkrivanja
Oboljenja dojki
Krvarenja ginekološke lokalizacije
Pelvična oboljenja infektivne etiologije
Akutni abdomen u ginekologiji
Psihoseksualni problemi mladih i adolescenata
Prolaps uterusa, cistokela, rektokela
Veštine
Ginekološka anamneza
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Akušerska anamneza
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Ginekološki pregled
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Akušerski pregled
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Vaginalni i cervikalni bris
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 20
Vođenje normalnog porođaja
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Zbrinjavanje novorođenčeta
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Epiziotomija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Oftalmologija
Znanja
Hitna stanja u oftalmologiji
Zapaljenja oka
Katarakta
Glaukom
Najčešći uzroci slepila
Oftalmološke komplikacije HNO
Tumori oka
Povrede oka
Sistemske bolesti u oftalmologiji
Refrakcione anomalije i njihova korekcija
Veštine
Ektopiranje kapka
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Odstranjivanje stranog tela iz oka
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Pregled očnog dna
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 20
Pregled vida
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Tonometrija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Davanje anestetika i drugih solucija za oko
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 20
Tretman hordeoluma i halazije
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Principi i tehnika lokalnih infiltracija lekova (analgetika, kortiko-preparata)
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Infektivne bolesti
Znanja
Akutne respiratorne infekcije
Crevne infekcije
Infekcije CNS-a
Osipne groznice
Akutni i hronični virusni hepatitis
Akutna respiratorna insuficijencija
Sepsa
Febrilna stanja nejasne etiologije
Lajmska bolest
Aids
Epidemiologija infektivnih bolesti i imunoprofilaksa
Savremeni principi antimikrobne terapije
Veštine
Infektološka anamneza i status
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Tumačenje rezultata pomoćne dijagnostike
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Ortopedija
Znanja
Prepoznavanje urgentnih stanja ortopedske geneze i principi njihovog zbrinjavanja
Najčešća oboljenja u ortopediji
Nasledne bolesti i kongenitalne anomalije u ortopediji
Primarni i sekundarni tumori kostiju
Poznavanje dijagnostičkih procedura, terapije i mogućnosti rehabilitacije ortopedskih oboljenja
Veštine
Uzimanje specifične ortopedske anamneze
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Klinički pregled ortopedskog bolesnika
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Tumačenje nalaza dobijenih dijagnostičkim procedurama (RTG, EHO, CT, NMR, lab. nalazi)
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Primena osnovnih principa u zbrinjavanju, terapiji i rehabilitaciji ortopedskih bolesnika (npr. privremena imobilizacija, repozicija iščašenog zgloba)
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Propisivanje i upotreba ortopedskih pomagala
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Dermatologija
Znanja
Poznavanje strukture i funkcija kože
Poznavanje osnova dermatološke, histopatološke i imunopatološke dijagnostike u dermatologiji
Poznavanje osnova terapije u dermatologiji (sistemska-opšta, lokalna terapija i fizikalne metode u dermatovenerološkoj terapiji)
Eflorescencije (papulozne dermatoza, bulozne dermatoze)
Infektivne bolesti kože (virusne, bakterijske, gljivične i parazitarne bolesti kože)
Bolesti kose i nokata (trihoze i onihoze)
Bolesti sebacealnih žlezda (seboreja, akne vulgaris, itd.) i hidroze
Pruriginozne dermatoze
Reaktivni eritemi, purpure, ekcemi i eritemato-skvamozne i nodozne dermatoze
Bolesti poremećene keratinizacije
Atrofije i distrofije kože
Bolesti vezivnog tkiva
Neželjene reakcije na lekove
Alergijske manifestacije kože
Neinfektivni granulomi kože
Dermatoze izazvane fizičkim faktorima (mehanički, toplota i hladnoća, itd.)
Oboljenja perifernih arterija i vena, ulkusi donjih ekstremiteta
Benigni tumori, nevusi i neurokristopatije
Rano otkrivanje prekanceroznih dermatoza, malignih tumora, prevencija i terapija
Bolesti u dermatovenerologiji koje se prenose seksualnim kontaktom, poznavanje zakonskih odredbi koje se odnose na njih
Poznavanje i interpretiranje dijagnostičkih metoda u dermatologiji i njihove indikacije
Poznavanje uzimanja materijala za bakteriološko, mikološko, virusno, parazitološko i histološko ispitivanje
Veštine
Uzimanje specifične dermatološke anamneze
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Pregled dermatološkog bolesnika
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Tumačenje rezultata dobijenih predviđenim dijagnostičkim procedurama
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Primena osnovnih principa u zbrinjavanju, terapiji i rehabilitaciji dermatoveneroloških bolesnika
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Uzimanje briseva
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Propisivanje dermatoloških preparata
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Upotreba lokalnih preparata
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Onkologija
Znanja
Kancerogeneza (inicijacija, promocija, progresija)
Apoptoza
Faktori rizika za maligna oboljenja
Klinički tok maligne bolesti i mehanizmi regulacije razvoja malignoma
Metastatska bolest
Hormon zavisni tumori
Specifični pristup onkološkom bolesniku
Opšta klasifikacija tumora
TNM klasifikacija
Rano otkrivanje i dijagnoza malignih oboljenja
Skrining programi
Program onkološke zaštite
Opšti principi specifičnog načina lečenja (konzilijarni način odlučivanja, standardi i protokoli lečenja)
Opšti principi palijativne terapije
Tretman preterminalnih i terminalnih bolesnika
Kvalitet života onkoloških bolesnika
Urgentna stanja u onkologiji
Dijagnoza, terapija i rehabilitacija najčešćih malignoma kod odraslih: dojke, pluća, kolorektalnog karcinoma, karcinoma želuca, grlića, tela materice, ovarijuma, prostate, limfoma i malignih hemopatija, a kod dece: leukemija, karcinoma mozga, hipernefroma, tumora kostiju itd.
Veštine
Procena zdravstvenog stanja onkološkog bolesnika
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Procena komplikacija maligne bolesti
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Procena komplikacija specifične terapije
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Suportivna i supstituciona terapija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Tretman pridruženih oboljenja
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Palijativna terapija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Tretman urgentnih stanja u onkologiji
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Neurologija
Znanja
Meningitis
Encefalitis
Parkinsonova bolest
Multipla skleroza
Epilepsija
Migrene
Glavobolje
Cerebrovaskularni insult
Cerebrovaskularna insuficijencija
Atrofija mozga
Poremećaji n. trigeminusa
Poremećaji n. facijalisa
Polineuropatije
Mononeuropatije
Fantomski bolovi
Radikulopatije
Herpes zoster
Mišićne distrofije i miopatije
Miastenija gravis
Dečija cerebralna paraliza
Hemiplegije, paraplegije, kvadriplegije
Hornerov sindrom
Hidrocefalus
Toksične encefalopatije
Posttraumatske encefalopatije
Primarni i sekundarni tumori mozga
Oboljenja CNS posle medicinskih intervencija
Veštine
Neurološka anamneza i neurološki pregled
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Tumačenje pomoćnih dijagnostičkih metoda
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 5
Poznavanje indikacija za pomoćne dijagnostičke metode
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Psihijatrija
Znanja
Urgentna stanja u psihijatriji: akutne psihoze, delirijum, paranoidni sindrom, manija, konverzivni napad, pokušaj samoubistva, alkoholičarska halucinoza, panični poremećaj, akutna stanja u bolestima zavisnosti
Anksioznost i depresije
Neuroze
Psihoze
Bolesti zavisnosti
Psihosomatska disfunkcija
Presenilna i senilna demencija
Polna disfunkcija
Rizično ponašanje u mentalnom zdravlju i odgovarajući postupci
Tehnike površinske psihoterapije
Poznavanje simptoma porodične disfunkcije
Tehnike porodične psihoterapije
Komunikacija lekar-pacijent
Specifični dijagnostički i terapijski postupci
Farmakoterapija psihoaktivnim lekovima
Uticaj duševne bolesti na odnose u porodici
Tretman retardirane dece
Veštine
Psihijatrijski intervju
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Primena psihoterapije
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Ocenjivanje funkcije porodice
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Procena indikatora zdravlja porodice
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Porodična terapija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Socijalna medicina i zdravstveno vaspitanje
Znanja:
Uticaj porodice na zdravlje i principi porodičnog zdravlja
Poznavanje prednosti kućnog lečenja i nege
Poznavanje pravnih okvira svog delovanja
Poznavanje uloge i značaja Opšte medicine u sistemu zdravstvene zaštite Srbije
Poznavanje ključnih elemenata i njihove uloge u sistemu zdravstvene zaštite Srbije
Poznavanje programa unapređenja zdravlja za populacione grupe sa kojima radi
Poznavanje klasifikacionih sistema koji se koriste u Opštoj medicini
Poznavanje principa vođenja medicinske dokumentacije i evidencije kao i etičke i pravne posledice
Poznavanje preventivnih programa za populacione grupe pod rizikom
Poznavanje osnova promocije zdravlja
Poznavanje načela rada i organizacije primarne zdravstvene zaštite
Poznavanje metoda za rano otkrivanje bolesti
Poznavanje mogućnosti i ograničenja preventivnih aktivnosti
Poznavanje postupaka za praćenje i procenu kvaliteta svoga rada kao i kvaliteta rada celog tima u Opštoj medicini
Veštine:
Ocena porodičnog zdravlja
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Zdravstveno vaspitanje u zajednici u kojoj radi
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Vođenje rada u grupi
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Individualni zdravstveno-vaspitni rad sa pacijentom
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Osmišljavanje preventivnih programa za kategorije stanovništva sa kojima radi
Vođenje medicinske dokumentacije bolesnika
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Opšta medicina
Znanja
Opšta medicina kao posebna medicinska disciplina
Komunikacija u radu lekara opšte medicine
Usmerenost ka pojedincu, porodici i zajednici u radu lekara opšte medicine
Koordinacija u radu lekara opšte medicine
Kontinuitet u radu lekara opšte medicine
Specifičan proces donošenja odluka u opštoj medicini
Promocija zdravlja u radu lekara opšte medicine
Bio-psiho-socio-kulturalni model rešavanja zdravstvenih problema (holistički model)
Timski rad u opštoj medicini
Primarna zdravstvena zaštita. Dom zdravlja kao institucija primarne zdravstvene zaštite
Opšta medicina u zdravstvenom informacionom sistemu i Kompjuterski monitoring
Organizacija rada ambulante opšte medicine
Racionalizacija u radu lekara opšte medicine
Aktuelna zakonska regulativa u radu lekara opšte medicine
Vođenje zdravstvene dokumentacije
Zdravstveno vaspitanje i zakonska regulativa zdravstvenog vaspitanja u radu lekara opšte medicine
Programska zdravstvena zaštita
Etički problemi u radu lekara opšte medicine
Medicinske greške u radu lekara opšte medicine
Komorbiditet u radu lekara opšte medicine
Istraživanja u opštoj medicini
Medicina zasnovana na dokazima
Prevencija, rano otkrivanje i lečenje malignih bolesti kod pacijenata sa malignitetom u radu lekara opšte medicine
Palijativna terapija i suportativna terapija onkoloških bolesnika
Kućno lečenje
Veštine za ambulantni deo specijalizacije
Davanje injekcija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: po 50
Davanje (instaliranje) infuzija i transfuzija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 50
Aplikacije lekova – infiltrativna primena leka
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 8
Digitalni pregled rektuma
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 30
Palpatorni pregled prostate
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 30
Incizija i drenaža apscesa
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 10
Obrada panaricijuma
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 10
Obrada opekotina I, II i III stepena
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 20
Primarna obrada rane i šav
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Postupak sa gastrostomom
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 8
Postupak sa anus preternaturalisom
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 8
Postupak sa urostomom
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 8
Kateterizacija mokraćne bešike i fiksiranje katetera
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 10
Repozicija parafimoze
Gleda: 1 Asistira: 1 Izvodi: 1
Privremena imobilizacija
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Digitalno merenje očnog pritiska
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 50
Ektopiranje kapaka
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Pregled rožnjače u fokalnom osvetljenju
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Pregled očnog dna:
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Odstranjivanje stranih tela iz oka
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 5
Pregled i ispiranje uha
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 30
Procena dubine komatoznog stanja *
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 4
Intubacija *
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 10
Terapija kiseonikom
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Kardiopulmonalna reanimacija *
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 50
Registrovanje i tumačenje spirograma
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 20
Registrovanje i tumačenje elektrokardiograma
Gleda: 5 Asistira: 5 Izvodi: 50
Tumačenje rendgenskih snimaka
Gleda: 10 Asistira: 20 Izvodi: 100
Vođenje zdravstvenog kartona orijentisanog prema zdravstvenim problemima bolesnika
Gleda: 50 Asistira: 50 Izvodi: 100
Prikupiti podatke o zdravstvenom stanju stanovništva teritorije opštine na kojoj sprovodi praktičnu nastavu,…
Izvodi: 1
Održati predavanje stanovništvu ili školskoj deci u prisustvu mentora
Izvodi: 2
Voditi diskusionu grupu
Gleda: 10 Asistira: 10 Izvodi: 20
Napraviti na osnovu prioritetnih problema zdravstveno-vaspitni program za radnu organizaciju, školu i lokalnu zajednicu
Izvodi: 3
Veština: (37) Uraditi porodičnu dijagnostiku
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 5
Veština: (38) Izmeriti telesnu masu, telesnu visinu, obim grudi i kukova za procenu uhranjenosti
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 10
Napraviti dijetnu šemu kod pacijenata različitog zdravstvenog stanja i uzrasta
Gleda: 2 Asistira: 2 Izvodi: 5
Veština: (40) U domu zdravlja da provede u svakom savetovalištu po dva dana
28. Medicina rada
četiri godine
(48 meseci)
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija iz medicine rada traje 4 godine.
Prve tri godine specijalizacije odvijaju se kroz različite oblasti a u toku druge ili treće godine specijalizacije, kandidat pohađa teoretsku nastavu.
Poslednja godina specijalizacije predstavljena je izbornom nastavom iz oblasti za koju se kandidat odluči a koja je u vezi s njegovom budućom profesionalnom orijentacijom u okviru medicine rada; takođe, tokom ovog perioda, student određeni problem iz medicine rada rešava i praktično i pišući specijalistički rad.
FIZIOLOGIJA RADA S FUNKCIONALNOM DIJAGNOSTI-KOM
Trajanje: 6 meseci
Cilj je da definiše pristup analizi radnog mesta, definiše zahteve rada i proceni način i stepen adaptacije humanog organizma na opterećenja iz rada.
U okviru fiziologije rada sprovodi se edukacija studenata iz sledećih oblasti:
I) analiza rada i radnog mesta – procena zahteva rada i opterećenja na radnom mestu, način identifikacije i postavljanje kriterijuma za priznavanje pojedinih radnih mesta za radna mesta s posebnim uslovima na radu; biće data i osnova ergonomije radnog mesta.
II) adaptiranje humanog organizma zahtevima iz rada (kardiovaskularni sistem, respiratorni sistem…), fiziologija mišićnog tkiva, energetska potrošnja pri radu, osnova ergometrijskih testova u cilju ocene fizičkog radnog kapaciteta ispitanika, analiza mišićne sile i izdržljivosti, analiza stanja periferne mikrocirkulacije; biće definisana osnova fiziologije zamora kao i osnovni koncepti ergonomije u medicini rada. Biće obrađeni i moderni stavovi u vezi humane ishrane kao i adaptacije iste potrebama iz rada kao i fiziološki problemi pri radu u smenama. Posebna tema će biti psihofiziologija rada.
III) sprovođenje i interpretacija osnovnih testova funkcionalne dijagnostike (EKG, spirometrija, rad s Ortho-raterom, ispitivanje kolornog vida, akomodacije i konvergencije, ispitivanje vidnog polja; ispitivanje stanja čula sluha sa interpretacijom audiograma, interpretacija rezultata testova neuropsiholoških i neurofizioloških metoda u medicini rada, sprovođenje i tumačenje rezultata alergološkog testiranja).
Provera znanja
Kolokvijum na kraju oblasti
EPIDEMIOLOGIJA
Trajanje: 2 meseca
Cilj je da upozna studenta s osnovnim konceptima, značajem i praktičnom implementacijom epidemiologije u MR.
U okviru epidemiologije sprovodi se edukacija studenata iz sledećih oblasti: osnova epidemiologije i ciljevi u medicini rada, mere učestalosti poremećaja zdravlja, procena ekspozicije u epidemiologiji, vrste epidemioloških studija, procena validnosti i preciznosti u epidemiološkim studijama, uzročnost u epidemiologiji. Praktični primeri iz epidemiologije u MR.
Provera znanja
Kolokvijum na kraju oblasti
IDENTIFIKACIJA I PROCENA RIZIKA
Trajanje: 3 meseca
Prevencija oštećenja zdravlja radnika počinje na radnom mestu, prepoznavanjem štetnosti, analizom uslova na radu i iznalaženjem metoda za njihovo prevazilaženje. Edukacija studenta usmerena je na upoznavanje profesionalnih štetnosti, njihovo merenje, procenu ekspozicije, razumevanje odnosa doza-efekat i postavljanje limita koncentracija ili doza štetnih materija u savremenim i budućim tehnologijama.
CILJ
Cilj edukacije je identifikacija rizika i procena ekspozicije i načina eliminacije štetnih uticaja radnog procesa.
GLAVNE TEME
– analiza radnog mesta i radne okoline
– analiza neposredne životne okoline
– snimanje – opis procesa rada
– profesionalne štetnosti: fizičke, hemijske, biološke, psihosocijalne
– kancerogene materije u radnoj i životnoj sredini
– merenja štetnosti, MDK, monitoring
– klimatski faktori
– procena ekspozicije radnika (koncentracije – intenzitet štetnosti, distanca, provedeno vreme)
– biološki markeri ekspozicije i procena bioloških efekata ekspozicije, biološki monitoring
– ergonomski problemi i rešenja
– etiološka i epidemiološka dijagnoza posledica ekspozicije
– iznalaženje adekvatnih mera zaštite – kolektivna i personalna zaštitna oprema na radu
– postavljanje validnih kriterijuma za zaštitu zdravlja radnika
– organizacija radnog procesa i povećanje produktivnosti
Provera znanja
Kolokvijum na kraju oblasti
Seminarski rad: analiza jednog radnog mesta sa opisom radnog procesa, štetnosti, merenja, procena ekspozicije. Rad bi bio praktična primena znanja stečenog i primena veština.
MENADŽMENT U MEDICINI RADA
Trajanje: 1 mesec
Prepoznavanje potrebe firme odnosno poslodavca je neophodno da se preporuči poslovni plan radi povećanja produktivnosti kroz zaštitu zdravlja radnika. Posebno kada se radi o uvođenju nove opreme i tehnologije potrebno je zaštititi radnika ali i poslodavca od konsekvenci koje bi snosio zbog odštetnih zahteva radnika. Poštovanje propisa iz zaštite na radu i zagađenja radne a naročito šire životne okoline u skladu sa novim zakonima i kontrola sprovođenja potrebnih mera zaštite.
CILJ
Ispitivanje novih tehnologija i radnih procesa sa aspekta zaštite radnika i preporuke rukovaocima i poslodavcima.
GLAVNE TEME
– komunikacija
– organizacija rada
– samozaštita
– motivacija
– profesionalna selekcija
– propisi, zakonodavstvo i etika
Veštine
– neposredno učestvovanje u sačinjavanju ugovora sa radnim organizacijama
– razmatranje zahteva i pisanje ponude
– predlog programa i ugovora
– sačinjavanje izveštaja, pisanje elaborata
– izvođenje zaključaka, pisanje predloga i preporuka
RADIOLOŠKA ZAŠTITA
Trajanje: 6 nedelja
Obuhvata edukaciju iz oblasti uticaja radioaktivnosti na stanovništvo i posebno lica koja su profesionalno izložena jonizujućim zračenjima. Jonizujuće zračenje je sve veći problem obzirom na sve veću primenu u medicini, industriji u redovnom radu i u vanrednim prilikama i zahteva posebnu pažnju i zaštitu jer su njemu izloženi i radnici i pacijenti i celokupno stanovništvo a i direktan je uzrok povećanoj incidenci malignih bolesti u svetu i poseban rizik za populaciju zbog posledica i na potomstvo.
CILJ
Kontinuirano praćenje doza i posledica i blagovremena zaštita, a pre svega prevencija posledica.
Glavne teme
– Radioaktivnost u životnoj okolini
– Dozimetrija
– Radijaciona oštećenja
– Dekontaminacija
– Zaštita od zračenja
Veštine
– lična dozimetrija
– biodozimetrija
– gamaspektrometrija
– periodični pregledi i procena rizika u radnika u zoni zračenja
– ciljani pregledi lica sa kontaminiranih mesta
Provera znanja
Kolokvijum na kraju oblasti
MEDICINSKA STATISTIKA U MEDICINI RADA
Trajanje: 2 nedelje
Cilj modula je da ukaže na značaj, način primene i tumačenje najznačajnijih metoda u parametarskoj i neparametarskoj statistici u cilju obrade rezultata istraživanja kao i na način tumačenja dobijenih rezultata.
Tokom modula biće obrađene sledeće tematske jedinice: definicija i klasifikacija statistike, osnovni statistički pojmovi, sređivanje, grupisanje, tabelarno i grafičko prikazivanje podataka. Metod statističkog opisivanja. Relativni brojevi. Mere centralne tendencije. Mere varijabiliteta. Mere oblika raspodele frekvencija. Mere korelacije, Teorijske raspodele verovatnoća. Normalna i binomna raspodela. Statistička analiza. Ocenjivanje populacionih parametara i testiranje hipoteza, Procena značajnosti razlike parametarskim metodama. Procena značajnosti razlike neparametarskim metodama (zasnovanim na rangovima). Procena značajnosti razlike neparametarskim metodama (zasnovanim na učestalostima). Statistička kontrola pridruženih faktora u tablicama kontingencije-identifikacija i kvantifikacija faktora rizika, Najčešće korišćeni kompjuterski programi za obradu teksta i slika, za statističku analizu i za prezentaciju rezultata.
Provera znanja
Ispit/kolokvijum iz predmeta Medicinska statistika polaže se pismeno i usmeno pri čemu je pismeni deo ispita klasifikacioni.
PREVENCIJA PROFESIONALNE PATOLOGIJE
Trajanje: 10 meseci
Razvoj tehnologije u značajnoj meri smanjio je štetnosti kojima su radnici izloženi na svojim radnim mestima a to je rezultovalo smanjenjem broja profesionalnih oboljenja i povreda na radu. Promene u tehnologiji uzrokovale su i pojavu oboljenja koja se ranije nisu javljala pa se i ne nalaze na listama profesionalnih bolesti kao i promenu strukture bolesti u vezi sa radom. Edukacija specijalizanata medicine rada u oblasti prevencije profesionalne patologije predviđa da se posebna pažnja usmeri ka prevenciji oboljenja u vezi sa radom i profesionalnih bolesti. Pored toga, znatan fond časova biće posvećen dijagnostičkim procedurama koje omogućavaju ranu dijagnostiku i ranu rehabilitaciju ovih oboljenja i u manjoj meri njihovu terapiju.
Ciljevi prevencije profesionalne patologije
– Osposobljenost lekara za izvođenje kompletnog pregleda u službi medicine rada
– Osposobljenost lekara za samostalnu izradu programa ispitivanja prema štetnostima kojima je pacijent izložen
– Osposobljenost lekara za samostalno obavljanje rane dijagnostike profesionalnih oboljenja, bolesti u vezi s radom i povreda na radu
– Osposobljenost lekara za samostalno obavljanje prevencije profesionalnih oboljenja, bolesti u vezi s radom i povreda na radu
– Osposobljenost lekara za samostalno obavljanje ocene radne sposobnosti kod profesionalnih oboljenja, bolesti u vezi s radom i povreda na radu
– Informisanost o programima rehabilitacije profesionalnih oboljenja, bolesti u vezi s radom i povreda na radu
– Osposobljenost lekara za izradu programa rane rehabilitacije i prevencije profesionalnih oboljenja, bolesti u vezi s radom i povreda na radu
Glavne teme
– Prevencija profesionalnih oboljenja, bolesti u vezi s radom i povreda na radu
– Dijagnostika profesionalnih oboljenja, bolesti u vezi s radom i povreda na radu
– Terapija profesionalnih oboljenja
– Ocena radne sposobnosti kod profesionalnih oboljenja, bolesti u vezi s radom i povreda na radu
– Rehabilitacija profesionalnih oboljenja, oboljenja u vezi s radom i povreda na radu
Veštine
– Izvođenje pregleda u medicini rada sa posebnim fokusom na radnu anamnezu
– Osposobljenost za ranu dijagnostiku profesionalnih oboljenja, oboljenja u vezi s radom i dijagnostiku povreda na radu
– Izvođenje skrining oftalmološkog pregleda koji uključuje pregled ortorejterom, pregled očnog dna i tumačenje rezultata
– Izvođenje skrining otorinolaringološkog pregleda koji uključuje audiometriju sa tumačenjem rezultata i izračunavanjem stepena oštećenje sluha
– Izvođenje skrining neuropsihijatrijskog pregleda sa tumačenjem rezultata
– Izvođenje skrining ortopedskog pregleda sa tumačenjem rezultata
– Pravljenje programa ispitivanja prema štetnostima kojima je radnik izložen ili će biti izložen
– Uzimanje biološkog materijala za laboratorijske i toksikološke analize
– Interpretacija rezultata laboratorijskih i toksikoloških analiza
– Izrada programa prevencije profesionalnih oboljenja, oboljenja u vezi s radom i povreda na radu
– Izrada programa rane rehabilitacije u cilju prevencije nastanka profesionalnih oboljenja, oboljenja u vezi s radom i povreda na radu
– Izrada programa posebne zaštite vulnerabilnih grupa u cilju prevencije nastanka profesionalnih oboljenja, oboljenja u vezi s radom i povreda na radu
– Prepoznavanje alergoloških oboljenja povezanih sa profesionalnom ekspozicijom i prevencija njihove pojave
– Izvođenje i interpretacija elektrokardiograma i spirometrije
– Poznavanje osnova sa elektrofiziološke dijagnostike sa osnovama tumačenja rezultata
– Obučenost za terapiju profesionalnih oboljenja
– Poznavanje indikacija i principa rehabilitacije profesionalnih oboljenja, oboljenja u vezi s radom i povreda na radu.
– Izvođenje ocene radne sposobnosti profesionalnih oboljenja, oboljenja u vezi s radom i povreda na radu
Provera znanja
– Provera praktične osposobljenosti za izvođenje i tumačenje rezultata:
– Oftalmološkog
– Otorinolaringološkog,
– Neuropsihijatrijskog
– Ortopedskog pregleda
– Elektrokardiograma
– Spirometrije
– Kolokvijumi:
– Profesionalna oboljenja pluća
– Profesionalna toksikologija
– Opšta oboljenja
– Radiološka zaštita
– Profesionalna patologija
– Seminarski rad:
– Program prevencije profesionalnih oboljenja, oboljenja u vezi s radom i povreda na radu u određenoj radnoj organizaciji
– Program rane rehabilitacije u cilju prevencije nastanka profesionalnih oboljenja, oboljenja u vezi s radom i povreda na radu u određenoj radnoj organizaciji
EKOLOGIJA RADA
Trajanje: 6 meseci
Ciljevi:
1. Identifikacija i procena profesionalnih štetnosti po zdravlje zaposlenih na radnim mestima sa povećanim rizikom;
2. Evaluacija efekata profesionalnih štetnosti na zdravlje zaposlenih;
3. Upoznavanje sa metodama lične i kolektivne zaštite od profesionalnih rizika po zdravlje zaposlenih;
4. Unapređenje kvaliteta radne sredine – eliminacija i redukcija rizika po zdravlje zaposlenih na radnim mestima;
5. Korišćenje i izrada baze podataka o prisutnim rizicima na radnim mestima u različitim granama industrije, rudarstva i uslužnih delatnosti;
6. Uticaj industrijskih izvora na životnu okolinu (sredinu).
Glavne teme:
1. Upoznavanje sa rizicima na radnim mestima u različitim granama privrede i njihovim fizičkim, hemijskim i drugim karakteristikama:
a) fizičke prirode (buka, vibracije, snižen i povišen barometarski pritisak, niska i visoka temperatura, jonizujuće, nejonizujuće zračenje i drugo);
b) hemijske prirode (metali, toksični gasovi, organski rastvarači, pesticidi i drugi)
c) biološke prirode
1. Vrste prašine, njeni efekti na organizam eksponovanih
2. Mikroklima i ocena mikroklimatskih uslova na radnom mestu;
3. Osvetljenost i vrste osvetljenosti radnog mesta
4. Monitoring rizika sa radnih mesta uključujući fizičke, hemijske, biološke i ergonomske rizike (vrste monitoringa, metode uzorkovanja);
5. Principi merenja zvuka, buke, mikroklimatska merenja, toplotnog zračenja, vibracija, jonizujućih i nejonizujućih zračenja;
6. Metode merenja prašine u radnoj i životnoj okolini (sredini);
7. Metode merenja hemijskih agenasa u radnoj i životnoj okolini (sredini) (kolorimetrijske, i fotometrijske metode, gasna, tečna, jonska, atomsko-apsorpciona spektrometrija, elektronska transmisiona mikroskopija, i druge);
8. Metode merenja bioloških agenasa (bakterija, virusa, gljivica i protozoa) u radnoj i životnoj okolini;
9. Maksimalno dozvoljene koncentracije, doze i nivoi u radnoj i životnoj sredini;
10. Procena individualne ekspozicije zaposlenog;
11. Upoznavanje sa novim tehnologijama i njihovog uticaja na radnu i životnu okolinu;
12. Higijenska ocena radnog mesta;
13. Prethodni pregledi (obim pregleda i baterija testova pri različitim ekspozicijama);
14. Periodični pregledi zaposlenih na radnim mestima sa povećanim rizikom (obim pregleda i baterija testova pri različitim ekspozicijama);
15. Drugi pregledi zaposlenih u medicini rada (ciljani i sistematski);
16. Organizacija zdravstvenog nadzora za radnike eksponovane profesionalnim rizicima;
17. Upoznavanje sa zakonskim propisima od značaja za procenu rizika i higijensku ocenu radnog mesta (zakoni Srbije i Crne Gore, međunarodni propisi, domaći i međunarodni standardi) u ovoj oblasti.
Veštine
Mikroklimatska merenja
Učešće u verifikaciji radnih mesta sa posebnim uslovima rada
Analiza radnog mesta
Merenje osvetljenosti radnih mesta
Merenje intenziteta i frekvencije buke u radnoj sredini
Merenje zaprašenosti radne sredine
Uzimanje uzoraka atmosfere za toksikološko hemijska ispitivanja
Interpretacija rezultata higijenskih merenja radne sredine
Evaluacija uticaja uslova rada na zdravstveno stanje i radnu sposobnost
Provera znanja
Praktični ispit – rad sa aparatima za merenje mikroklime, buke, osvetljenosti,
Usmeni kolokvijum
Tri seminarska rada: 1. Procena rizika radnog mesta u hemijskoj industriji
2. Procena rizika radnog mesta u rudarstvu
3. Evaluacija efekata profesionalnih štetnosti na zdravlje eksponovanih radnika
OCENA RADNE SPOSOBNOSTI
Trajanje: 4 meseca
Uvod
Ocena radne sposobnosti (ORS) predstavlja proces usklađivanja fizičkih, senzornih i mentalnih kapaciteta čoveka sa uslovima rada i zahtevima radnog mesta. Ona je neophodna prilikom zasnivanja radnog odnosa, pri periodičnom pregledu radnika, pri promeni tehnologije na radnom mestu ako se novi tehnološki proces bitno razlikuje od dotadašnjeg, pri privremenoj sprečenosti za rad usled bolesti ili povrede i kod potrebe ostvarivanja nekog od prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja zaposlenih.
Osnovni princip koga se treba držati pri ORS je da je za kvalitetnu ocenu radne sposobnosti potrebno: detaljno poznavati psihofizičke i senzorne (biološke) sposobnosti radnika, kompletno poznavati uslove, rizike i zahteve radnog mesta, a zatim, uskladiti podatke iz ove dve grupe
Ciljevi
1. Obezbediti da se na radna mesta zaposle osobe koje nemaju kontraindikacije za rad
2. Promena radnog mesta i prekid ekspozicije profesionalnim rizicima u slučajevima kad se kod zaposlenog radnika utvrde oštećenja zdravlja koja ga čine nesposobnim za dalji rad na sadašnjem radnom mestu
3. Ostvarivanje prava po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja u slučaju smanjenja ili gubitka radne sposobnosti
Glavne teme
1. Prethodni pregledi – ocena radne sposobnosti za radna mesta sa povećanim rizikom;
2. Periodični pregledi – ocena radne sposobnosti zaposlenih na radnim mestima sa povećanim rizikom
3. Ocena radne sposobnosti kod ostalih pregleda nezaposlenih
4. Ocena radne sposobnosti kod trajnog oštećenja zdravlja usled bolesti i povreda radi veštačenja i ostvarenja prava u fondu PIO
5. Ocena trajanja privremene nesposobnosti za rad
6. Ocena radne sposobnosti u ostalim slučajevima (u sudskim sporovima, sposobnost za obavljanje vojne službe, bavljenja sportom i slično)
7. Procena posledica povreda i profesionalnih oboljenja na radnu sposobnost
8. Ocena radne sposobnosti vozača motornih vozila
9. Ocena radne sposobnosti letačkog osoblja
10. Ocena radne sposobnosti zaposlenih na plovilima na vodi
11. Ocena radne sposobnosti vulnerabilnih grupa (žena u trudnoći, omladine, starijih osoba, hendikepiranih)
12. Uzroci invalidnosti
13. Kompenzacije koje se po zakonu obezbeđuju invalidima
14. Upoznavanje sa zakonskim propisima Republike Srbije od značaja za ocenu radne sposobnosti kao i međunarodnim propisima.
Veštine
Rad u lekarskim komisijama
Obrada pacijenata obolelih od vibracione bolesti
Obrada pacijenata obolelih od drugih bolesti u vezi sa radom
Ocena radne sposobnosti kod obolelih od opštih oboljenja
Obrada pacijenata obolelih od hroničnog bronhitisa ili bronhijalne astme
Obrada pacijenata kod kojih postoji sumnja da boluju od pneumokonize
Obrada pacijenata sa drugim respiratornim oboljenjima
Ocena radne sposobnosti kod obolelih od pulmoloških oboljenja
Obrada pacijenata trovanih olovom na svojim radnim mestima
Obrada pacijenata trovanih metalnim parama i prašinom
Obrada pacijenata trovanih organskim rastvaračima
Obrada pacijenata sa sumnjom da se radi o drugim trovanjima
Ocena radne sposobnosti kod toksikoloških slučajeva
Ispitivanje vida Ortho – rater-om
Ispitivanje adaptacije na tamu
Ispitivanje kolornog vida
Audiometrija
Izračunavanje i procena oštećenja sluha i određivanje telesnog oštećenja
Ispitivanje vestibularisa
Ocena radne sposobnosti kod neuropsihijatrijskih bolesnika
Elektroneurografske metode ispitivanja perifernog nervnog sistema
Čitanje Rtg. snimka pluća
Čitanje Rtg. snimaka koštano-zglobnog sistema
Odabiranje materijala za pripremu specifičnih alergena sa radnog mesta
Alergološko kutano testiranje
Ocena radne sposobnosti kod obolelih od alergijskih bolesti
Ocena radne sposobnosti kod obolelih od koštano-zglobnih oboljenja
Brojanje eritrocita, leukocita, trombocita, retikulocita, BPE, Heinz-tel. leukocitarne formule
Analiza urina
Određivanje koncentracije metala u biološkom materijalu
Određivanje koncentracije CO u krvi
Određivanje koncentracije bioloških indikatora ekspozicije org. rastvarača
Učešće u radu drugostepene komisije za bolovanje
Učešće u radu drugostepene komisije za upućivanje na rehabilitaciju
Evaluacija biohemijskih i toksikoloških rezultata
Lečenje akutnih oboljenja radnika
Pružanje prve pomoći kod povrede na radu
Lečenje i hirurško zbrinjavanje lakših povreda
Lečenje bolesti u vezi sa radom
Provera znanja:
Praktični ispit – obrada slučaja gde se traži ORS
Usmeni kolokvijum
Tri seminarska rada:
1. Utvrđivanje uzroka invalidnosti u nekom preduzeću srednje veličine u Srbiji
2. Trajanje morbiditetnog apsentizma
3. Evaluacija ocene radne sposobnosti nakon periodičnih pregleda radnika
PRVA POMOĆ U MEDICINI RADA
Trajanje: 2 nedelje
Imajući vidu ekspanziju različitih tehnologija u našoj zemlji (savremenih, manje savremenih i onih koje su zastarele) sa jedne strane kao i potencijalne rizike koje nose sa sobom, cilj je edukovati lekare koji su u neposrednoj blizini takvih radnih mesta da mogu brzo i adekvatno da ukažu prvu medicinsku pomoć. U tom cilju izvršiće se teoretska edukacija kadra kao i niz vežbi na lutkama fantomima koji se odnose na KPR, principi intubacije, urgentno davanje parenteralne terapije, ali i na ljudima kao što je demonstracija koma položaja.
Glavne teme
Pružanje prve pomoći kod akutnih i hroničnih trovanja
Pružanje prve pomoći kod akutnih i hroničnih stanja respiratornog trakta
Pružanje prve pomoći kod povreda na radu
Prva pomoć kod kaustičnog i korozivnog delovanja (baze i kiseline)
Značaj i dužina opservacije
Veštine
Izvođenje KPR
Principi intubacije sa demonstracijom izvođenja
Demonstracija koma položaja
Principi davanja parenteralne terapije
Načini zaustavljanja krvarenja (Esmarh-ova poveska)
Popunjavanje liste za Esmarh-ovu povesku
Provera znanja:
Praktični ispit ili kolokvijum
PROFESIONALNI TRAUMATIZAM I ZAŠTITA
Trajanje: 2 nedelje
Edukacija se sastoji iz upoznavanja uzroka povreda u novim tehnološkim procesima i pri radu na savremenoj opremi i mašinama kao i razvijanja zaštitnih sredstava sa ciljem da se smanji broj izgubljenih radnih dana, odnosno izostanak sa posla i bolovanja. Zaštitu u radnom prostoru i organizaciju posla treba podići na nivo kojim će se upotreba ličnih zaštitnih sredstava smanjiti na najmanju meru, a tamo gde su neophodna, treba da imaju maksimalna ergonomska rešenja tako da ne smetaju radniku za postizanje norme a da istovremeno pružaju adekvatnu zaštitu.
Glavne teme
– uzroci povreda
– uslovi povređivanja
– zakonski propisi o zaštiti na radu i pravima radnika
– apsentizam
– praćenje učestalosti i težine povreda u pojedinim privrednim granama
– prevencija povređivanja
– tehnička zaštita
– lična zaštita
Provera znanja
Seminarski rad gde bi se primenile statističke metode izračunavanja indeksa frekvencije, težine, posledica i predlog mera zaštite.
PROMOCIJA ZDRAVLJA
Trajanje: 2 nedelje
Obuhvata edukaciju studenata kako da na najslikovitiji način sprovode zdravstveno vaspitanje pre svega radnika u radnim organizacijama radi razvijanja svesti o samozaštiti. Kako ih upoznati sa rizicima rada i kako se mogu izbeći, kako podići stepen motivacije i koncentracije za svoj posao. Takođe, vođenje „zdravog“ života i van radnog vremena i napuštanje loših navika, pušenja i alkoholizma. Metode promocije zdravlja bile bi u vidu organizacije predavanja u radnim organizacijama i dispanzerima medicine rada koji će sprovoditi zdravstveno vaspitanje na terenu.
ZAŠTITA ŽENA U REPRODUKTIVNOMPERIODU
Trajanje: 2 nedelje
Posebnu pažnju obratiti na rizike kada su u pitanju žene u reproduktivnom periodu i značaj njihove zaštite obzirom na moguće posledice na potomstvo.
DVOSEMESTRALNA NASTAVA I IZRADA SPECIJALISTIČKOG RADA 12 MESECI
KOLOKVIJUMI
1. FIZIOLOGIJA RADA SA FUNKCIONALNOM DIJAGNOSTIKOM
2. EPIDEMIOLOGIJA
3. IDENTIFIKACIJA I PROCENA RIZIKA
4. MEDICINSKA STATISTIKA
5. RADIOLOŠKA ZAŠTITA
6. PROFESIONALNA TOKSIKOLOGIJA
7. OCENA RADNE SPOSOBNOSTI
8. PROFESIONALNE BOLESTI
9. EKOLOGIJA RADA
10. PROFESIONALNI RAK
SEMINARI
1. Seminarski rad: analiza jednog radnog mesta sa opisom radnog procesa, štetnosti, merenja, procena ekspozicije. Rad bi bio praktična primena znanja i primena veština stečenog iz oblasti: IDENTIFIKACIJA I PROCENA RIZIKA
2. Seminarski rad PROFESIONALNI TRAUMATIZAM, POVREDE NA RADU, gde bi se primenile statističke metode izračunavanja indeksa frekvencije, težine, posledica i predlog mera zaštite.
3. Seminarski rad Utvrđivanje uzroka invalidnosti u nekom preduzeću srednje veličine u Srbiji
4. Seminarski rad Trajanje morbiditetnog apsentizma
5. Seminarski rad Evaluacija ocene radne sposobnosti nakon periodičnih pregleda radnika
6. Seminarski rad: PROFESIONALNA BOLEST – prikaz slučaja
NAPOMENA:
1. God. odmori se koriste po dogovoru sa radnom organizacijom u vreme raspusta, a dužina se odbija od oblasti koje su predviđene da traju najduže, a po dogovoru sa mentorom
2. Specijalistički rad se radi u vreme dvosemestralne nastave.
29. Radiologija
četiri godine
(48 meseci)
Definicija Radiologije
Radiologija je medicinska specijalnost koja uključuje sve načine medicinskog slikanja (imaginga) kojima se dobijaju informacije o anatomiji, patologiji, histopatologiji, i funkciji bolesnih stanja. Ona takođe uključuje i interventne tehnike za postavljanje dijagnoze bolesti i za minimalno invazivno lečenje bolesti pod kontrolom imaging (slikovnih) tehnika.
Trajanje specijalizacije: 4 godine ili 48 meseci (44 meseca staža + 4 meseca godišnjeg odmora i pripremanja specijalističkog ispita)
Kolokvijumi
Polažu se usmeno.
Ukupno ima 12 modula (1 opšti i 11 specijalnih). Svaki modul je kolokvijum za sebe.
Da bi se polagao završni ispit moraju se položiti svi kolokvijumi.
Završni ispit
Polaže se praktični ispit i test.
Plan specijalizacije
Specijalističko stažiranje (trening, obuka) treba da bude zasnovano na kruženju po organskim sistemima a ne po imaging tehnikama (npr klasična radiologija, UZ, KT – kompjuterizovana tomografija, MR – magnetna rezonanca, PETKT-pozitron emisiona tomografija). Razumevanje i upotreba ovih različitih tehnika radiologije treba da bude sprovedeno kroz organske sisteme u toku specijalističkog stažiranja. To jest specijalističko kruženje treba da bude zasnovano na modulima koji predstavljaju posebne organske sisteme. Pri tom, u okviru svakog modula to jest u okviru svakog organskog sistema treba izučavati primenu svih raspoloživih tehnika (klasična radiologija, UZ, KT, MR, PETKT, itd.). Ovim organskim modulima treba dodati četiri koja su strukturisana posebno i ne odnose se na poseban organski sistem. To su pedijatrijska radiologija, urgentna radiologija, interventna radiologija i onkološka radiologija. Na ovaj način se dobijaju sledeći moduli:
1. Respiratorni
2. Kardiovaskularni i limfni
3. Digestivni (gastrointestinalni i hepatobiliopankreatični)
4. Centralni nervni s glavom i vratom
5. Muskuloskeletni
6. Urogenitalni
7. Dojka
8. Pedijatrija
9. Interventna radiologija
10. Urgentna radiologija
11. Onkologija
Raspodela vremena po modulima: obzirom na potrebe opšte radiološke prakse trebalo bi da sledeći moduli budu najzastupljeniji i vremenski ujednačeni:
a. respiratorni, kardiovaskularni i limfni (1, 2.)
b. muskuloskeletni (5.)
c. digestivni (gastrointestinalni i hepatobiliopankreatični) (3.)
d. centralni nervni, glava i vrat (4.).
Ostali moduli (6, 7, 8, 9, 10, 11.) treba da budu raspoređeni u preostalom vremenu prema zdravstvenim potrebama i prilikama populacije.
DETALJAN PLAN SPECIJALIZACIJE
I OPŠTI DEO
Prva godina specijalizacije
1. Fizičke karakteristike radiologije i imaginga
(11 meseci + 1 mesec g. o.)
1.1. Osnovi klasične rendgenske dijagnostike
Trajanje: 4 meseca
Teorija: fizika X zraka, zaštita od X zraka, nastanak i karakteristike rendgenske slike, razvijanje i arhiviranje snimaka, informacioni sistemi, rendgenska simptomatologija, grafija, skopija, kontrastna sredstva
Praktičan rad: 100 grafija pluća i srca, 50 nativnih abdomena, 25 nativnih urotrakta, 100 grafija skeleta, 50 grafija glave i vrata, 50 skopija ezofagogastroduodenuma, 25 irigografija
1.2. Osnovi ultrazvučne dijagnostike
Trajanje: 2 meseca
Teorija: fizika ultrazvuka, dobijanje slike, ultrazvučna simptomatologija, karakteristike sondi, metode i tehnike pregleda, Dopler, kontrasti,
Praktični deo: 100 pregleda abdomena, 50 pregleda karlice,
50 pregleda vrata, 50 pregleda dojke, 25 pregleda testisa, 25 pregleda muskuloskeletnog sistema, 25 pregleda Doppler ultrazvukom
1.3. Osnovi kompjuterizovane tomografije
Trajanje: 2 meseca
Teorija: vrste CT aparata, dobijanje slike, kontrastna sredstva, tehnike pregleda, akvizicija, postprocesing,
Praktični deo: 100 pregleda glave i vrata, 75 kičmi, 75 pregleda toraksa, 100 pregleda abdomena, 100 pregleda karlice, 75 muskuloskeletnog sistema
1.4. Osnovi magnetne rezonance
Trajanje: 2 meseca
Teorija: fizika MR-e, dobijanje slike, akvizicija, tehnike pregleda, sekvence, kontrasti, postprocesing
Praktičan rad: 75 pregleda glave i vrata, 50 kičmi, 25 pregleda toraksa, 50 pregleda abdomena, 50 pregleda karlice, 50 pregleda muskuloskeletnog sistema
1.5. Osnovi nuklearne medicine
Trajanje 0,5 meseci
Teorija: Fizika otvorenih izvora zračenja, zaštita od otvorenih izvora, tehnike pregleda, fiziologija radiofarmaka, dobijanje slike, postprocesing, fuzioni imaging (PETKT)
Praktični rad: 10 pregleda na PETKT-u
1.6. Osnovi patologije
Trajanje 0,5 meseci
Teorija: Osnovi patoanatomije i patohistologije, uzimanje uzoraka, patološko radiološke korelacije
II SPECIJALNI DEO
Druga godina specijalizacije
1. Radiologija respiratornog sistema (4 meseca)
Teorija (40 časova):
Normalna anatomija, rendgen anatomija, CT anatomija, rendgenska simptomatologija, difuzne infiltrativne bolesti pluća, alveolarne bolesti pluća i atelektaza, obstruktivne bolesti, jednostrano svetlo pluće, solitarni i multipli nodusi, benigni i maligni tumori, kongenitalne bolesti, vaskularne bolesti pluća, promene u plućima u imunodeficijentnih i posle transplantacije, pleura, dijafragma, bolesti medijastinuma i hilusa, povrede, postoperativno pluće.
Praktični deo:
Radiografije pluća – 4000
Radioskopije pluća – 1000
Ultrazvuk pluća -100
KT pluća – 500
MR pluća – 200
Interventne nevaskularne procedure u grudnom košu – 25
2. Radiologija kardio, vaskularni i limfni
(ukupno 3 meseca, to jest 1 + 1,5 + 0,5 meseci)
Teorija (30 časova):
Rendgenska, KT i MR anatomija srca, aorte i njenih grana, plućne arterije, gornje i donje šuplje vene, perifernih vena, limfnog sistema. Koronarna arterijska bolest, valvularna bolest, perikard, tumori srca, kardiomiopatija, urođene bolesti srca, bolesti velikih krvnih sudova bolesti desnog srca, povrede, aritmije, hipertenzija, postoperativno srce i krvni sudovi.
Praktični deo
CT srca sa CT koronarografijom 50
MR srca sa MR koronarografijom 25
Aortografije – pod nadzorom 50, radi sam 25
Selektivne angiografije (uključujući glavu i vrat) – pod nadzorom 50, radi sam 25
Flebografije – ukupno 10
Pregledi Doppler ultrazvučnom dijagnostikom 25
KT 100
MR 50
3. Radiologija digestivnog sistema (gastrointestinalni i hepatobiliopankreatični)
(ukupno 5 meseci, to jest 2,5 + 2,5 meseci)
Teorija (50 časova):
Osnovni principi embriologije, Osnovi sistemske i topografske anatomije uključujući i pelvisni pod i zid abdomena, vaskularizaciju i limfnu drenažu, Imaging anatomija (RTG, UZ, KT, MR), Metode i tehnike pregleda, Protokoli, Indikacije, Kontrasti, GIT: Poremećaji akta gutanja, Perforacije, Stenoze, Urođene anomalije, Tumori, Zapaljenja, Divertikulumi, Kompresije, Adhezije, Hernije, Posthirurska stanja, Ulceracije, Submukozne lezije, Ishemije, Ileusi, HEPATOBILIOPANKREATIČNI: Fokalne lezije, solidne lezije, cistične lezije, apscesi, maligna bolest, akutna i hronična zapaljenja, ciroza, portna hipertenzija, poslehirurška stanja, kalkuloza, metaboličke bolesti,
Praktični deo:
Pregled ezofagogastroduodenuma – 50
Pregled tankog creva – pasaža i enterokliza – 30
Pregled debelog creva – 85
UZ – uključujući pregled gastrointestinalnog trakta, jetre, žučnih puteva, pankreasa, slezine i peritonealnog prostora
KT – uključujući pregled gastrointestinalnog trakta, jetre, žučnih puteva, pankreasa, slezine i peritonealnog prostora
MR – uključujući pregled gastrointestinalnog trakta, jetre, žučnih puteva, pankreasa, slezine i peritonealnog prostora
Interventne procedure:
Biopsije, drenaže apscesa, angiografije – 10
Treća godina specijalizacije
4. Radiologija koštanozglobnog (4 meseca)
Teorija (40 časova):
Osnovi Embriologije, anatomije, histologija i patoanatomije. Imaging anatomija (Ro, CT, MR), rtt znaci osnovnih patoanatomskih procesa u kostima, Varijacije, Trauma, Zapaljenja, Degenerativne bolesti, Tumori, Hematološki poremećaji, Metabolički i Endokrini poremećaji,
Praktični deo:
Radiografije skeleta – 1500
UZ, KT, MR muskuloskeletnog sistema
KT koštanog dela kičmenog stuba
MR koštano-zglobnog dela kičmenog stuba
Interventne procedure:
Arteriografije i 5 biopsija
5. Radiologija centralnog nervnog sistema s glavom i vratom
(ukupno 5 meseci, to jest 3 + 2 meseca)
Teorija (50 časova):
KT mozga: indikacije, metoda izvođenja, normalan nalaz, anomalije, trauma, zapaljenski i degenerativni procesi, ishemične i hemoragične vaskularne lezije, subaranhoidalno krvarenje, metaboličke bolesti, tumori, hidrocefalus, postoperativni i postradijacioni i kontrolni pregledi. KT orbite: indikacije i tehnika pregleda, anomalije, zapaljenja, endokrinološke bolesti, tumori, trauma. KT hipofize: indikacije, metode pregleda, tumori. KT piramida: indikacije, metode pregleda, zapaljenja, tumori. KT paranazalnih šupljina: indikacije, metode pregleda, upale, tumori. KT farinksa: indikacije, metode pregleda, tumori, KT larinksa: indikacije, metode pregleda, tumori. KT pljuvačnih žlezda: indikacije, metode pregleda, zapaljenja, tumori. KT mijelografija: indikacija, metode izvođenja, anomalije, zapaljenja, degenerativni procesi, tumori. Cerebralna angiografija: indikacije, metode izvođenja, normalan nalaz, okluzivne bolesti ekstrakranijalnih i intrakranijalnih krvnih sudova, endarteritisi, aneurizme, AV malformacije, vaskulitis, tumori), osnovi interventne angiološke metodologije (dilatacija, embolizacija), spinalna angiografija (a. v. malformacije, upale, tumori). Lumbalna radiokulografija: indikacije, metoda pregleda, normalni nalaz, patologija korena, patologija diska, adhezivne promene, malformacije, tumori. Ascendentna i descendentna mijeloradikulografija: indikacije, metoda izvođenja, normalni nalaz, anomalije, zapaljenja, trauma, tumori. Doppler sonografija ekstrakranijalnih krvnih sudova, transkranijalni Doppler: indikacije, metode pregleda, okluzivne bolesti, aneurizme, spazmi, a. v. malfornlacije MR mozga i kičmene moždine: indikacije, metode pregleda, anomalije, trauma, bolesti bele mase, tumori, zapaljenja, degenerativni procesi.
Praktični deo:
Radiografija lobanje 100
Radiografija baze lobanje 50
Radiografija kičmenog stuba 100
Radiografija paranazalnih šupljina 50
Radiografija orbita 25
Radiografija temporalne kosti 25
Radiografija mandibule, zuba i temporomandibularnog zgloba 30
Ultrazvuk glave i vrata 100
KT vrata (larinks, farinks, tireoidea, paratireoidee, vaskularne strukture) 50
MR vrata (larinks, farinks, tireoidea, paratireoidee, vaskularne strukture) 25 Selektivne angiografije ekstra i intrakranijalnih krvnih sudova (transfemoralna punkcija, transbrahijalna punkcija, direktna punkcija) – 60
KT mozga – 300
KT orbite – 50
KT hipofize – 50
KT piramida – 50
KT paranazalnih šupljina – 50
KT pljuvačnih žlezda -50
Lumbalna radikulografija – 15
Ascendentna mijeloradikulografija – 10
Descendentna mijeloradikulografija – 5
KT mijelografija – 15
Doppler sonografija ekstrakranijalnih krvnih sudova, transkranijalni Doppler – 20
MR mozga – 20
MR kičmene moždine – 20
6. Radiologija urogenitalnog sistema (3 meseca)
Teorija (30 časova):
Osnovi embriologije, anatomije, patologije. Metode i tehnike pregleda, kontrasti, indikacije, protokoli. Imaging anatomija, (nativni snimak, UZ, IVU, Cistouretrografija, CT, MR), Anomalije, Kalkuloza, Opstrukcije, Infekcije, tumori, Ciste, vaskularne bolesti, trauma, Inkontinencija i funkcionalni poremećaji, Divertikulumi, Uvećanja prostate, Torzije testisa
Praktični deo:
Intravenskih urografija – 60
Cistoureterografija – 20
Pregledi UZ, KT, MR urinarnog trakta i pelvičnih organa
Interventne procedure:
Anterogradna pijelografija – 10
Biopsije renalnih masa, retroperitonealnih masa – 10
Biopsije prostate – 10
Drenaže – 5
Angiograije (aortografija i renalna angiografija) – 5
Četvrta godina specijalizacije
7. Pedijatrijska radiologija (3 meseca)
Teorija (50 časova):
Specifičnosti pregleda dece, algoritmi i imaging tehnike pregleda dece, bolesti traheobronhijalnog stabla, pluća i pleure, medijastinalne mase, poremećaji dijafragme, promene veličine srca, srčana dekompenzacija, urođene anomalije GIT-a (atrezije, stenoze, fistule), zapaljenja GIT-a, Trauma, mase i tumori, strana tela, stečene organske i funkcionalne opstrukcije GIT-a, hepatobilijarne promene (žutica, kalkuloza, trauma, tumori zapaljenja), endokrini poremećaji (tireoidea, nadbubrezi, poremećaji rasta), urinarni poremećaji (tumori, zapaljenja, traume, VUR, funkcijski poremećaji, kalkuloza, stenoze), ginekološki poremećaji (ovarijalne ciste, ekstragenitalni tumori u karlici, urođene anomalije, ciste dojke, trauma, torzija testisa, orhitisi, nespuštanje testisa), muskuloskeletni poremećaji (trauma, infekcije, kongenitalni poremećaji), Reumatološki poremećaji (artritisi), Neurološki poremećaji (trauma, infekcije, tumori, urođene malformacije, razvojne anomalije).
Praktični deo:
Pregled gornjeg dela gastrointestinalnog trakta – 25
Pregled donjeg dela gastrointestinalnog trakta – 25
IVP – 25
Pregled neonatalnog grudnog koša – 100
Pregled dečijih kostiju – 100
Ultrazvučni pregled endokranijuma i kukova
KT pregled dece
MR pregled dece
8. Radiologija dojke (1 mesec)
Teorija (15 časova):
Anatomija, patologija, tehnike pregleda (mamografija, UZ, MR), protokoli, skrining, intervencije, benigne bolesti, maligna bolest.
Praktični deo:
Mamografije – 300
Ultrazvučni pregled
MR
Interventne procedure:
Perkutane biopsije – 20
9. Urgentna radiologija (2 meseca)
Teorija (15 časova):
Trauma koštanozglobnog sistema, glave, toraksa, abdomena i karlice, glave i vrata, akutni netraumatski abdomen, cerebrovaskularni insult, akutna netraumatska stanja u toraksu, protokoli imaging pregleda
Praktični deo:
Radiografija perifernog i aksijalnog skeleta – 200
Nativni snimci abdomena – 50
Radiografija grudnog koša u akutnim stanjima – 50
Ultrazvuk u akutnom abdomenu i u pregledu ekstremiteta
KT grudnog koša, abdomena, glave i vrata
Interventne procedure:
U okviru bazičnih interventnih tehnika
10. Interventna radiologija (2 meseca)
Teorija (20 časova):
Indikacije i kontraindikacije, materijali, tehnike. Priprema pacijenta za intervenciju. Moguće komplikacije, postproceduralna nega. Angiogioplastike, angiostenting, kava filteri, biopsije, drenaže, hepatobilijarni stentnig, gastrointetsinalne balon dilatacije i stenting, urogenitalne intervencije (nefrostoma, balon dilatacije i stenting).
Praktični deo:
Učestvuje u izvođenju sledećih procedura:
Periferna PTA – 25
PTC/ PTCD – 5
Biopsije – 5
Drenaže – 10
Druge PTA – 5
Vaskularni stenting – 5
Embolizacija – 5
Intervencije na venama – 5
Nevaskularni stenting – 5
Samostalno izvodi sledeće procedure:
Periferna PTA – 5
PTC/ PTCD – 5
Biopsije – 20
Drenaže – 10
11. Radiologija u onkologiji (1 mesec)
Teorija (10 časova):
Principi skrininga, TNM klasifikacija, Radiološki dijagnostički protokoli u onkoloških pacijenata, Metode i tehnike pregleda, Radiološka procena odgovora na onkološku terapiju.
Praktični deo:
UZ procena odgovora na terapiju metastaza u jetri 5
KT procena odgovora na terapiju metastaza u jetri 5
KT određivanje TNM stadijuma karcinomima GIT-a 10
30. Radijaciona onkologija
– Radioterapija –
četiri godine
(48 meseci)
Opšte odredbe i namena specijalizacije
Definicije
Radijaciona onkologija (radioterapija) je grana kliničke medicine koja koristi jonizujuće zračenje, samo, ili u kombinaciji sa drugim modalitetima, za lečenje pacijenata sa malignim ili drugim bolestima.
Radijaciona onkologija (radioterapija) se može obavljati kao nezavisna onkološka specijalnost, ili se može integrisati u širu medicinsku onkološku praksu.
Radijacinona onkologija (radioterapija) obuhvata, odgovornost za dijagnozu, lečenje, praćenje, i suportivnu negu pacijenata obolelih od raka, kao integralni deo multidisciplinarnog lečenja pacijenata. U mnogim zemljama se sada ova specijalizovana oblast medicine priznaje pod terminom „radijaciona onkologija“. Međutim, u ovom dokumentu će se koristiti dvostruka terminologija „radijaciona onkologija/radioterapija“, jer kao što je definisano od strane UEMS, radijaciona onkologija isključuje lečenje benigne bolesti koje nije onkološko, dok se radioterapija može takođe koristiti za lečenje stanja koja nisu maligna.
Ciljevi obuke
Cilj programa obuke je obrazovanje i obuka lekara u okviru medicinske specijalnosti radijacione onkologije (radioterapije) do nivoa da budu priznati kao nezavisni specijalisti.
Trajanje obuke
Obuka treba da traje 4 godina kontinuirano ili ekvivalentan period, ukoliko se radi parcijalno. Najmanje 60% programa mora se provesti u kliničkom radu koji je obuhvaćen bazičnim nastavnim programom radijacione onkologije (radioterapije).
Struktura i organizacija specijalizacije
Program obuke
Na početku programa, ili na početku svake oblasti treba u pisanoj formi navesti nastavni program, strukturu, raspored, odgovornosti, ciljeve svakog pojedinačnog programa obuke. Program treba da bude u skladu sa zahtevima navedenim u evropskom bazičnom (osnovnom, sržnom) nastavnom programu, kao i specifičnim nacionalnim zahtevima.
Ustanove za obuku
Ukoliko jedna ustanova ne može da zadovolji minimum zahteva za ustanove za obuku, koji su navedeni u ovom bazičnom nastavnom programu, onda treba kombinovati nekoliko ustanova za obuku i ponuditi integrisani program koji zadovoljava ove minimalne zahteve.
Davanje dozvola ustanovama za obuku ili za integrisane programe treba da bude uslovljeno zadovoljavanjem njihovih nacionalnih vodiča.
Resursi radijacione onkologije (radioterapije) u ustanovama za obuku
Ustanove za obuku moraju biti akreditovane prema svojim nacionalnim propisima. Ustanove za obuku, same, ili u saradnji sa drugim regionalnim odeljenjima treba da budu adekvatno opremljene da bi podnele radnu normu i obim usluga radijacione onkologije (radioterapije) potrebne za obuku. Ovo podrazumeva: prostorije za lečenje, radioterapijske uređaje, simulatore, sisteme za planiranje, mogućnost pregleda skenerom i drugim aparatima za snimanje, računarima, oprema za adekvatnu dozimetriju i zaštitu od zračenja i odgovarajuća pomagala za lečenje pacijenta.
Na raspolaganju treba da budu megavoltažne mašine, bar jedna sa elektronima visokih energija, simulator, kompjuterizovano planiranje lečenja, soba za pravljenje kalupa ili radionica. Na raspolaganju treba da bude i oprema za intersticijalnu i intrakavitarnu brahiterapiju bar za ginekološke indikacije, a poželjan je kilovoltazni uređaj (ili adekvatna oprema za brahiterapiju) za tumore kože. Odeljenje treba da ima krevete za ležeće pacijente, ili bar pristup krevetima u drugim odeljenjima. Obrazovne ustanove treba da utvrde programe kontrole kvaliteta za negu pacijenata, za odlučivanje u lečenju (konzilijumi) i za praćenje ishoda pri različitim bolestima.
Da bi se obezbedio adekvatan broj pacijenata i raznolikost slučajeva, najmanje 500 onkoloških pacijenata treba da bude ozračeno godišnje u matičnoj ustanovi ili u okviru integrisanog programa. Adekvatnu raznolikost slučajeva za svakog polaznika obuke treba neprestano pratiti pomoću dnevnika (vidite dole).
Osoblje u ustanovama za obuku
Medicinsko nastavno osoblje
Treba naimenovati nekoliko radijacionih onkologa (radioterapeuta) koji će biti odgovorni za podučavanje (mentori). Ovi članovi nastavnog osoblja treba da posvete znatan deo svog profesionalnog vremena nastavnom programu. Broj polaznika ne treba da bude veći od broja radijacionog onkologa (radioterapeuta).
Nastavno osoblje iz oblasti fizike
U ustanovama za podučavanje mora puno radno vreme biti na raspolaganju pomoć medicinskih fizičara. Treba naimenovati članove osoblja medicinskih fizičara koji će biti odgovorni za podučavanje. Polaznike treba podučavati dozimetriji i tome kako da učestvuju u planiranju lečenja pod nadzorom naimenovanih stručnjaka medicinske fizike.
Nastavno osoblje iz oblasti radiobiologije
Ustanove za podučavanje ili integrisani programi treba da obezbede zagarantovan pristup laboratoriji za kancersku biologiju i mogućnost saradnje sa njenim naučnim osobljem.
Raspoloživo osoblje za obuku treba revidirati periodično na 5 godina.
Ostala sredstva i izvori
Na raspolaganju moraju biti adekvatne medicinske službe iz sledećih specijalnosti: hematologije/medicinske onkologije, hirurške onkologije, ginekološke onkologije i drugih specifičnih onkoloških službi (npr. glava i vrat, pedijatrijska onkologija, urologija, itd.). Takođe treba da bude omogućen pristup uobičajenim imaging tehnikama, nuklearnoj medicini i patologiji povezanoj sa onkologijom.
Komponente edukativnog programa
Program obuke mora polazniku omogućiti sveobuhvatno sticanje znanja iz bazičnih i kliničkih nauka iz oblasti radijacione onkologije (radioterapije) i mora obučiti polaznika kursa da bude vešt u kliničkoj praksi radijacione onkologije (radioterapije).
Ustanove za obuku ili integrisani programi moraju da planiraju redovne konferencije kruženja tokom nastave, prezentacije slučaja, i predavanja. Ove aktivnosti zahtevaju aktivno učešće polaznika.
Da bi dodali evropsku dimenziju obrazovanju, preporučuje se da se pohađaju bar dva obrazovna kursa na evropskom nivou.
Edukacione kurseve iz zaštite od zračenja treba organizovati u skladu sa nacionalnim propisima.
Ustanove koje se bave obukom treba polazniku da ostave dovoljno namenskog vremena tokom radnog vremena za proučavanje literature, pripremu prezentacije slučaja itd. Smatra se da je za to dovoljno 10% nedeljnog radnog vremena.
Polaznike treba podsticati da se uključe u istraživački projekat pod nadzorom iskusnog osoblja (eksperimentalno istraživanje ili kliničko istraživanje).
Polaznike takođe treba podsticati da jedan deo obuke provedu u drugoj ustanovi (nacionalnoj ili međunarodnoj) sa akreditovanim programom za podučavanje.
Sesije praktične nastave
Član nastavnog osoblja treba da napravi raspored redovnih praktičnih nastavnih sesija sa polaznicima obuke, koji rade direktno pod njihovim nadzorom. Tokom ovih sesija treba revidirati slučajeve koje je lečio polaznik kursa. Treba da postoji kontinuirana povratna informacija prema polaznicima u pogledu njihovih dostignuća iz specifičnog polja obuke. Smatra se da treba planirati bar jednu sesiju praktične obuke nedeljno između nastavnika i polaznika kursa.
Dokumentacija o stečenom iskustvu za vreme obuke
Svaki polaznik vodi dnevnik dokumentujući njegovo/njeno sticanje iskustva za vreme obuke. U tu svrhu napravljen je standardni evropski dnevnik od strane ESTRO i UEMS. Preporučuje se upotreba ovog dnevnika ili nacionalnog ekvivalenta.
Kontrola nastavnih programa
Preporučuje se redovna spoljašnja kontrola programa obuke. Gde ne postoji nacionalni sistem kontrole, preporučuje se da se kontrola zahteva od strane Sistema za kontrolu Evropske komisije za radioterapiju, koja je trenutno u osnivanju.
Provera znanja
Broj kolokvijuma: na kraju svake edukativne jedinice
Završni ispit:
– praktični
– teoretski
Posle obavljenog staža iz svakog od pojedinih nastavnih predmeta specijalizanti polažu Kolokvijume. Predviđeno je po laganje 13 kolokvijuma:
1. Biologija kancera i radiobiologija
2. Bazična fizika i fizika primenjena u radijacionoj terapiji
3. Radiološka zaštita
4. a) Imaging i ciljni volumen
b) Klinička istraživanja i merenja rezultata lečenja
5. Glava i vrat
6. Gastrointestinalni trakt
7. Pluća i medijastinum
8. Dojka
9. Kosti, koža i meka tkiva
10. Ginekologija
11. Urogenitalni trakt
12. CNS
13. Hematologija
Dalje preporuke
Po analogiji evropskog zakona koji garantuje reciprocitet u prihvatanju stručnih diploma svih država članica, veruje se da će periodi obuke polaznika u okviru akreditovanih programa, načinjenih prema evropskom bazičnom nastavnom programu u svojoj zemlji, biti prihvaćen u bilo kojoj državi članici, kao ekvivalent.
Evropski bazični nastavni program iz radijacione onkologije (radioterapije) treba redovno pregledati i obnavljati.
Kurikulum
1. BAZIČNE NAUKE
Svaki lekar na specijalizaciji treba za vreme perioda specijalizacija da ovlada znanjem (nivoa I) ili znanjem i veštinama (nivo II) prema navedenoj listi programa gradiva iz bazičnih nauke u okviru radijacione onkologije.
Biologija kancera
Terminologija i tehnike molekularne biologije (1)
Hereditarni kancer (1)
Kancerska genetika (1)
Proliferacija, ciklus ćelije i ćelijska smrt kod kancera (1)
Prenos signala (1)
Mehanizmi prevencije kancera zasnovani na genomu (1)
Mikro sredina tumor – domaćin odnosa (1)
Nove forme tretmana: Imuno, genska terapija,…(1)
Radiobiologija
Interakcija zračenja na molekularnom nivou (1)
DNK oštećenja (1)
Ćelijski mehanizam, mehanizmi ćelijske smrti (1)
Oporavak radijacionih oštećenja (1)
Krive ćelijskog preživljavanja (1)
Sistemi normalnog tkiva (1)
Solidni tumor i sistem leukemije (1)
Efekat kiseonika, senzitajzeri i protektori (1)
Vreme – doza – frakcionisanje, LET, radijacioni modaliteti (2)
Akutne i kasne reakcije normalnog tkiva (2)
Tumorski odgovor (2)
Citotoksična terapija i zračenje (1)
Prediktivni testovi (1)
Bazična radijaciona fizika
Atomske i nuklearne strukture (1)
Opadanje radioaktivnosti tokom vremena (2)
Svojstva čestica i elektormagnetnog zračenja (1)
Radioizotopi (1)
Radijaciona fizika primenjena u radijacionoj terapiji (RT)
Rendgenska cev (1)
Linearni akcelerator (2)
Specijalizovani kolimacioni sistem (1)
Kobaltske jedinice (izotopska mašina) (1)
Brahiterapijski sistem (1)
Ciklotron (1)
Mikrotron (1)
Distribucija apsorbovane doze (2)
Specifikacija volumena mete (2)
Specifikacija apsorbovane doze mete u eksternoj PT (2)
Specifikacija apsorbovane doze mete u brahiterapiji (2)
Algoritam za 2D – doznu kalkulaciju (1)
3D planiranje, virtuelna i KT simulacija (2)
Algoritam za 3D – doznu kalkulaciju (1)
Principi konformalne RT i IMRT (1)
Tehnički aspekti IMRT (1)
Specijalne tehnike (IO, stereotaksa) (1)
Radiološka zaštita (radioprotekcija)
Generalni principi, (ALARA) (1)
Stohastički i determinacioni uticaji (1)
Rizik indukcije sekundarnih tumora (1)
Radijacioni težinski faktor (1)
Ekvivalent doza – težinski faktor za tkivo (2)
Granične doze za osoblje profesionalno izloženo zračenju i populaciju (2)
Evropski zakoni (1)
Šta je evidence based u radiološkoj zaštiti (1)
Imidžing i ciljni volumen
Imidžing modaliteti, procedure i tehnologija (1)
Imidžing prezentacija bolesti (1)
Imidžing upotreba u radioterapiji (2)
Determinacija ciljnih volumena u kliničkoj praksi (2)
GTV, CTV, PTV i ICRU 62 (2)
Dostignuća u imidžingu (1)
Klinička istraživanja i merenja rezultata tretmana
Merenja tumorske kontrole i toksičnost (2)
Dizajn studije (1)
Tipovi trajala (1)
Interpretacija i analize (1)
Analize životnih tablica (2)
Testovi singifikantnosti (1)
Univarijantna /multivarijantna (1)
Specifičnost/senzitivnost/validnost/snaga (2)
Meta analize (1)
Nivo dokaza (2)
Zablude: pilot studije, preliminarni rezultati, promene stadijuma, provera?..(1)
Kako pisati, prezentovati, i interpretirati naučne podatke (2)
Bazični menadžment i ekonomija radijacione terapije
Pr. Proračun troškova, kako odrediti radnu normu i predviđanja (proračuni) potreba radioterapije, sistem odštete (1)
2. Klinički kurikulum
Ciljevi
Specijalista iz radijacione onkologije /radioterapeut trebao bi da bude sposoban da nezavisno ili kao odgovoran član multidisciplinarnog tima:
– prepozna simptome i znake kancera
– načini dijagnostički program za suspektne tumore ili metastaze i odredi stadijum i klasifikaciju otkrivenog tumora
– odredi prognostičku evaluaciju, definiše cilj lečenja, izabere radijacioni modalitet ili (interdisciplinarni modalitet), planira i primeni optimalnu radijacionu terapiju i prati stanje tokom i posle lečenja.
– sprovodi suportivnu negu /simptomatski tretman i negu u završenoj fazi bolesti.
– dijagnostikuje, beleži (prati) i leči neželjene efekte radijacione terapije
– proceni uticaj radijacione onkologije na kvalitet života
– komunicira precizno i odgovarajuće sa kancerskim pacijentima
– tretman najčešćih psihičkih reakcija i kriza u završnoj fazi bolesti
– leči u skladu sa medicinskom etikom i pravima pacijenta
Specijalista iz radijacione onkologije / radioterapeut treba da bude dobro verziran i ima znanja iz
– epidemiologije kancera
– kancerske prevencije, skreninga, rane detekcije i edukacije populacije
– tumorske patologije, tumorske citologije i tumorske klasifikacije
– lečenja hirurškim putem, hemioterapijom, endokrinoterapijom, drugim modalitetima tretmana ili kombinovanim modalitetima
– strukture /organizacije onkoloških službi
Specifični organi i/ili bolesti
Svaki lekar na specijalizaciji bi trebao za vreme perioda specijalizacije da stekne znanje (nivoa I) ili znanje i veštine (nivoa II) iz dole navedenih tema:
I. Glava i vrat
– Larinks (2)
– Usna duplja (2)
– Orofarinks (2)
– Hipofarinks (2)
– Nazofarinks (2)
– Pljuvačne žlezde (2)
– Tiroidna žlezda (1)
II. Gastrointestinalni trakt
– Jednjak (2)
– Želudac (2)
– Tanka creva (1)
– Debelo crevo/ rektum (2)
– Anus (2)
– Žučni putevi (1)
– Jetra (1)
– Pankreas (1)
III. Pluća i medijastinum
– Non-small cell kancer pluća/medijastinuma (2)
– Small cell kancer pluća i medijastinuma (2)
– Timomi i/ili medijastinalni tumori (2)
– Mezoteliom
IV. Kosti i meka tkiva (2)
V. Koža (2)
VI. Dojka (2)
VII. Ginekologija
– Grlić (2)
– Endometrijum (2)
– Ovarijumi i tube (2)
– Vagina (2)
– Vulva (2)
VIII. Urogenitalni trakt
– Prostata (2)
– Mokraćna bešika (2)
– Testisi/ seminoma (2)
– Testisi/nonseminoma (1)
– Bubrezi (2)
– Ureter (1)
– Uretra (1)
– Penis (1)
IX. Oftalmološki tumori (1)
X. Limfomi i leukemije
– Hodgkin-ova bolest (2)
– Non-Hodgkin-ov limfom(2)
– Leukemija (2)
– Multipli mijelom i/ili plazmocitom (2)
– Total body irradiation (1)
– Total skin irradiation (1)
XI. Centralni nervni sistem (2)
XII. Nepoznati primarni tumori (2)
XIII. Palijacije
– Palijacija koštanih metastaza (2)
– CNS metastaze (2)
– Kompresija kičmene moždine (2)
– Sindrom vene kave superior (2)
– Opstrukcija
– Krvarenje
XIV. Retretman (1)
XV. Pedijatrija (1)
XVI. Benigne bolesti (1)
31. Nuklearna medicina
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije
Specijalizacija iz nuklearne medicine je obrazovni i vaspitni proces, u kome specijalizantkinja stiče odgovarajuće teorijsko i praktično znanje iz oblasti nuklearne medicine, uključujući samostalno rukovanje izvorima jonizujućeg zračenja za dijagnostiku i terapiju.
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija iz nuklearne medicine traje 4 godine, od toga:
– nuklearna medicina – 3 godine
– klinički deo – 1 godina
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija iz nuklearne medicine traje 4 godine, od toga:
– nuklearna medicina – 3 godine
– klinički deo – 1 godina
Provera znanja
Kandidat osim toga mora da položi šest kolokvijuma, koji obuhvataju sledeća područja specijalizacije iz nuklearne medicine:
– Opšti deo (fizika, radiohemija radiofarmacija, radiobiologija, zaštita od jonizujućeg zračenja, računarstvo, instrumentacija, kontrola kvaliteta),
– Nuklearna endokrinologija
– Nuklearna nefrourologija i osteologija
– Nuklearna onkologija (dijagnostika i terapija)
– Nuklearna gastoentero-hepatologija i neurologija
– Nuklearna kardiologija, pulmologija i hematologija
Program specijalizacije
Oblasti trajanje nastave za pojedinačne stručne oblasti
Klinička nastava van nuklearne medicine
(I godina specijalizacije)
U toku prve godine specijalizacije kandidat se mora obrazovati i u drugim stručnim, kliničkim oblastima, što traje ukupno 12 meseci. Specijalizant mora da se usavršava u sledećim stručnim oblastima:
– urgentne interne medicine 2 meseca
– radiologije (rendgen, UZ, poseban osvrt na „cross-sectio-nal“ rendgen anatomiju: CT i MR) 3 meseca
– funkcionih ispitivanja kardiovaskularnog sistema (EKG, spirometrija, fiziologija i patofiziologija cirkulacije i ventilacije), testovi opterećenja, uključujući samostalno izvođenje testa opterećenja kod najmanje 15 bolesnika) 1 mesec
– pedijatrija (posebno nefrologija) 1 mesec
– neurologija (uključujući poznavanje osnova neuroanatomije) 1 mesec
– endokrinologija 2 meseca
– onkologija 2 meseca
Klinička nastava iz nuklearne medicine (3 godine)
Specijalista nuklearne medicine mora steći dovoljna znanja iz opštih, osnovnih oblasti:
– medicinske fizike
– radiofarmacije i farmakokinetike
– farmakologije i imunologije
– radiobiologije
– zaštite od jonizujućeg zračenja
– računarstva
– instrumentacije i kontrole kvaliteta
– odgovarajućih pravnih propisa koji se odnose na oblast nuklearne medicine.
Klinička nastava iz oblasti nuklearne medicine obuhvata:
Teorijski deo, u obliku organizovanih predavanja na poslediplomskom nivou, koja specijalizant pohađa tokom poslednje, četvrte godine specijalizacije.
Rad sa pacijentima.
II godina specijalizacije
Klinička nastava iz opštih oblasti (3,5 meseca)
Klinička nastava obuhvata:
– metode kliničkog istraživanja
– obeležavanje radiofarmaka (uključujući obeležavanje ćelija)
– računarske programe akviziciju i obradu scintigrafskih podataka
– kontrolu kvaliteta gama kamera i radiofarmaka
– procenu radijacionog rizika za pacijente u dijagnostici i terapiji
– zaštitu od jonizujućeg zračenja (dekontaminaciju, rukovanje radioaktivnim otpadom, izloženost osoblja zračenju itd.) 3 meseca
Specijalizant mora da bude upoznat sa mikroanalitičkim laboratorijskim procedurama sa obeleženim reagensima. 0.5 meseci
Specijalizant postepeno mora da preuzima odgovornost za dovoljan broj ispitivanja, postupaka i kliničkih obrada bolesnika; to se odnosi kako na indikacije za ispitivanje i na njegovo izvođenje, tako i na kliničku obradu pacijenta i tumačenje rezultata.
Katalog zahtevnih pregleda (sa tumačenjem nalaza) i veština
Kandidat tokom specijalizacije mora da obavi najmanje 3000 (tri hiljade) dokumentovanih ispitivanja (sa tumačenjem nalaza). Najmanji preporučeni broj je:
Oblast | Broj ispitivanja |
– Centralni nervni sistem | 90 (50% SPET ili PET) |
– Koštano-mišićni sistem | 700 |
– Kardiovaskularni sistem | 450 (50% SPET ili PET) |
– Pluća | 300 (50% komb. V/P) |
– Gastrointestinalni trakt | 150 |
– Urogenitalni sistem (uključujući pedijatrijsku nefrourologiju) | 550 |
– Endokrini sistem (sa posebnim akcentom na tireoidologiji, koja obuhvata UZ štitaste žlezde, punkciju, citološki pregled punktata i lečenje radioaktivnim jodom) | 750 i 90 terapija |
– Preostali endokrini sistem | 45 |
– Hematopoetski i limfni sistem | 45 |
– Onkologija i zapaljenja | 250 (onkologija 50% PET) |
Osim opisanog, specijalizant mora učestvovati u najmanje 10 terapijskih aplikacija radiofarmaka.
Redosled kretanja i savladavanja pojedinih oblasti i veština iz kliničke nuklearne medicine u toku specijalizacije:
Endokrini sistem | 2,5 meseca |
Koštano-mišićni sistem | 2 meseca |
Urogenitalni sistem | 2,5 meseca |
Inflamacije | 1,5 mesec |
III godina specijalizacije
Gastoentero-hepatologija 2 meseca
Hematologija | 1 mesec |
Pulmologija | 2 meseca |
Kardiologija | 2,5 meseca |
Onkologija | 2,5 meseca |
Neurologija | 2 meseca |
IV godina specijalizacije
Teorijska nastava u vidu predavanja na poslediplomskom nivou u toku dva semestra koja obuhvataju predavanja iz opšteg dela i kliničke nuklearne medicine sa komplementarnim predavanjima iz drugih oblasti kliničke medicine koje su od značaja za specijalizaciju nuklearne medicine.
Kruženje specijalizanata u toku poslednje godine specijalizacije se odvija po mesec dana u okviru svih kliničkih oblasti nuklearne medicine.
32. Patologija
četiri godine
(48 meseci)
1. CILJ SPECIJALIZACIJE
Specijalizacija iz patologije je proces obrazovanja u kome specijalizant dobija teorijsko i praktično znanje iz svih područja patologije što mu omogućava da razvije interpretativne osobine neophodne za samostalno obavljanje citološke, biopsijske i autopsijske dijagnostike. Pored toga specijalizant stiče tehničko znanje vezano za rad u laboratoriji, navike vezane za svakodnevno čitanje stručne literature i naučno istraživački rad, sposobnost obrade statističkih podataka i upotrebe računara. Takođe, specijalizant ovladava osnovama organizacije službe za patologiju i znanjem vezanim za očuvanje zdravlja i bezbednosti na radu.
Svakom specijalizantu će biti dodeljen mentor koji će kontinuirano pratiti njegov rad i redovno izveštavati o njegovom napretku i koji će svojim potpisom garantovati da je specijalizant završio odgovarajući deo specijalizacije.
1.1. Prethodni uslovi koje treba da ispunjava specijalizant
Osnovni uslovi su definisani Opštim zakonskim propisima o specijalizaciji u oblasti Zdravstva.
1.2. Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija Patologije traje 4 (četiri) godine i sastavljena je iz:
1.2.1. Predavanja u obliku dvosemestralne nastave
1.2.2. Seminara
Organizuje ih nastavna baza u kojoj se obavlja specijalizacija. Na njima se obrađuje odgovarajuća tematika ili pojedinačni zanimljivi slučajevi uz pregled literature. Kandidat se upoznaje sa načinima pripreme makroskopskih fotografija, fotomikrografija i tehnikama audiovizuelne prezentacije. Prisustvo seminarima obavezno je za sve specijalizante prisutne u mestu održavanja specijalizacije. U toku specijalizacije kandidat je u obavezi da uzme aktivno učešće u najmanje jednom seminaru godišnje.
1.2.3. Obdukcija
Obezbeđuju dobijanje osnovnog znanja i praktičnog iskustva o autopsijskoj patologiji, histopatologiji organa, uz kliničko-patološku korelaciju.
1.2.4. Biopsija
Kandidat se obučava u biopsijskoj dijagnostici uključujući makroskopsku dijagnostiku (prijem i podela materijala), mikroskopsku analizu (ex tempore, endoskopske, incizione, ekscizione biopsije i resekcije organa) i upoznaje sa osnovama histoloških tehnika kao i posebnim tehnikama (histohemija, imunohistohemija i dr.)
1.2.5. Citopatologije
Kandidat se upoznaje sa osnovama citopatologije, tehničkim aspektima i praktičnom dijagnostikom sa posebnim naglaskom na ginekološku citopatologiju, pulmološku, urološku, endokrinološku (tireoidea), gastrointestinalnu, hematološku i citopatologiju cerebrospinalnog likvora.
1.2.6. Obaveznog kruženja u vezi edukacije iz sistemske patologije
2. PROGRAM SPECIJALIZACIJE
(traje 48 meseci odnosno 4 godine)
2.1. Uvodni deo (prva godina – 12 meseci)
2.1.1 Obdukcije
Uputstvo o obdukcionoj tehnici, izvođenje obdukcija pod nadzorom, formiranje kliničko-patološke korelacije. Kandidat u prvoj godini obavlja 50 autopsija, prvih 10 pod nadzorom mentora a preostale pod nadzorom odgovornog nastavnika, uz standardizaciju referisanja i primenu statističke obrade i kodirajućeg sistema.
2.1.2. Prijem i podela materijala
Kandidati su u obavezi da svakodnevno prisustvuju prijemu i podeli materijala tokom koje se obučavaju za pravilno makroskopsko opisivanje, kao i uzimanje isečaka na odgovarajući način u zavisnosti od dobijenog materijala.
2.1.3. Ex tempore (intraoperativna, frozen section dijagnostika)
Kandidati su u obavezi da redovno učestvuju u prijemu i mikroskopskoj dijagnostici ex tempore biopsija.
2.1.4. Histopatološka dijagnostika
Kandidati su u prvoj godini u obavezi da minimum 10 nedelja učestvuju u histopatološkoj analizi rutinskih biopsija pod nadzorom nadležnog nastavnika.
2.1.5. Seminari
Prikaz najmanje jednog obdukcijskog ili biopsijskog slučaja, uz pregled literature pod supervizijom nadležnog nastavnika
2.1.6. Specijalne tehnike
Kandidat se obučava tehničkim aspektima i primeni u dijagnostici specijalnih tehnika (histohemija, imunohistohemija uključujući imunofluorescencu), uz boravak dve nedelje u imunohistohemijskoj laboratoriji Instituta za patologiju Medicinskog fakulteta.
2.1.7. Predavanja
Predavanja će se obavljati prema programu dvosemestralne nastave (program u prilogu).
U toku prve godine kandidati polažu i kolokvijume iz:
1. obdukcione tehnike,
2. opšte patologije i
3. patologije tumora (vidi tačku 3.1.).
U toku prve godine kandidat se upoznaje sa svim aspektima koji se odnose na očuvanje zdravlja i bezbednosti tokom preuzimanja uzoraka, izvođenja obdukcija uključujući i obdukcije visokog rizika, korišćenja hemikalija i zaštitne odeće.
2.2. Deo usmeravanja (druga, treća i četvrta godina) (36 meseci)
2.2.1. Sistemska patologija (kruženje)(29 meseci)
2.2.1.1. Neuropatologija (uključujući neuromišićne bolesti i oko)(2,5 meseca)
2.2.1.2. ORL i pulmopatologija (2 meseca)
2.2.1.3. Kardiovaskularna patologija (2 meseca)
2.2.1.4. Gastrointestinalna patologija (uključujući egzokrini pankreas) (3 meseca)
2.2.1.5. Patologija jetre i žučnih puteva (2,5 meseca)
2.2.1.6. Nefropatologija (uključujući patologiju povezanu sa presadjivanjem organa) i urološka patologija(2,5 meseca)
2.2.1.7. Ginekološka patologija (3 meseca)
2.2.1.8. Hematopatologija (2,5 meseca)
2.2.1.9. Dermatopatologija (2,5 meseca)
2.2.1.10. Koštano-zglobna i patologija mekih tkiva (2 meseca)
2.2.1.11. Patologija endokrinog sistema (uključujući endokrini pankreas) i dojke (2,5 meseca)
2.2.1.12. Pedijatrijska patologija (2 meseca)
Kandidat obuku iz sistemske patologije obavlja kruženjem u određenom vremenskom trajanju pod nadzorom nastavnika posebno usmerenog za datu oblast. Na kraju obavljenog kruženja kandidat je u obavezi da položi kolokvijum (vidi tačku 3.1) iz pređene oblasti.
Kandidat se tokom obuke upoznaje sa specifičnostima pri prijemu i obradi materijala, dijagnostičkim tehnikama i metodama bojenja karakterističnim za pojedine oblasti.
Kandidat tokom usmeravanja treba da obavi u svakoj godini po 30 autopsija (ukupno 90 autopsija), uključujući perinatalne/pedijatrijske i neuropatološke slučajeve, zajedno sa izveštajem i kliničko-patološkim korelacijama, uz standardizaciju referisanja i upotrebu kodirajućeg sistema.
Kandidati su u obavezi da redovno učestvuju u prijemu i mikroskopskoj dijagnostici ex tempore biopsija.
U toku četiri godine specijalizant će učestvovati u dijagnostici najmanje:
– 140 autopsija
– 3000 biopsija
– 300 „ex tempore“ biopsija.
2.2.2. Citopatologija (4 meseca)
Kandidat će provesti 4 meseca pod nadzorom nadležnog nastavnika u savladavanju osnova citopatologije (načini uzimanja uzoraka, priprema materijala uključujući i citospin centrifugu, metode bojenja) – ginekološke i neginekološke, sa naglaskom na prepoznavanje lažno pozitivnih i lažno negativnih nalaza.
Ukupan broj slučajeva u čijoj analizi će kandidat učestvovati neće biti manji od:
– 1000 citopatoloških analiza
– 1000 ginekoloških citoloških analiza
2.2.3. Sudska medicina (3 meseca)
Kandidat će provesti 3 meseca na Institutu za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta gde će se upoznati sa načinom rada i specifičnostima sudsko-medicinskih obdukcija, zajedno sa toksikologijom i veštačenjem.
3. PROVERA ZNANJA
3.1. Kolokvijumi
Svaki specijalizant ima svoju specijalizantsku knjižicu i dnevnik u koji upisuje izvršene svakodnevne delatnosti.
Kolokvijumi se polažu posle završenog ciklusa kruženja pred komisijom od dva člana koju čine nastavnici patologije zaduženi za određenu oblast (uz fakultativno prisustvo mentora). Pored kolokvijuma koji se odnose na oblast iz sistemske patologije (vidi tačku 2.2.3.), kandidati polažu i kolokvijume iz obdukcione tehnike, opšte patologije i patologije tumora (tokom prve godine).
Kolokvijum se sastoji iz:
a) analize 5 biopsijskih slučajeva, od kojih je tačna dijagnostika 3 slučaja neophodna za nastavak kolokvijuma
b) usmenog dela: 4 pitanja
Ocena sa kolokvijuma se upisuje u specijalizantsku knjižicu.
Ukoliko kandidat ne položi kolokvijum, stiče pravo na ponovno polaganje kolokvijuma u celini posle 15 dana.
3.2. Specijalistički ispit
Kandidat pristupa ispitu kad ispuni sledeće uslove:
a) položeni svi kolokvijumi
b) 140 obdukcija sa završenim zapisnicima
c) odgovarajući broj završenih biopsijskih (najmanje 3000), ex tempore (300) i citopatoloških (najmanje 2000) analiza, što svojim potpisom potvrđuje mentor.
Specijalistički ispit se sastoji iz tri dela:
1) Test iz teorijskog znanja sa 40 pitanja sa ponuđenim odgovorima. Minimum za prolaznost su 24 tačna odgovora.
2) Praktični deo ispita koji se sastoji iz
a) obdukcije, uz izradu obdukcionog zapisnika i preliminarnog zaključka i mišljenja
b) mikroskopske dijagnostike koja obuhvata pregled 20 histopatoloških preparata i 5 citoloških razmaza; u radu je dozvoljeno korišćenje stručne literature
3) Teorijski deo ispita: 6 pitanja koja obuhvataju opštu patologiju, tumorsku patologiju i patologiju najmanje 4 različita sistema
Specijalistički ispit se polaže pred komisijom od 3 člana, nastavnika Patologije Medicinskog fakulteta uz fakultativno prisustvo mentora.
Po završenom ispitu se dobija ocena koja se upisuje u odgovarajući formular a kandidat dobija diplomu o završenoj specijalizaciji od strane Medicinskog fakulteta.
Ukoliko kandidat ne položi ispit, stiče pravo ponovnog polaganja u roku propisanom Zakonom, a ispit se polaže ponovo u celosti.
33. Sudska medicina
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije
Specijalizacija je obrazovni i vaspitni proces u kojem specijalizant stiče teorijsko i praktično znanje iz područja sudske medicine, koje ga osposobljava za samostalni rad u oblasti sudske medicine. Osnovni cilj programa specijalizacije iz sudske medicine je da doktora medicine osposobi za samostalni rad u oblasti sudskomedicinske morfologije, tanatologije i traumatologije, pravno-medicinskih propisa, te da ga uvede u problematiku veštačenja u krivičnopravnoj i građanskopravnoj oblasti. U okviru programa specijalizacije kandidat se upoznaje sa osnovama forenzičke toksikologije i forenzičke genetike.
Trajanje i struktura specijalizacije
Ukupno trajanje specijalističkog obrazovanja je 4 godine.
OBLAST | Trajanje u mesecima |
dvosemestralna nastava | 9 |
sudska medicina sa obdukcijama | 24 |
klinička sudska medicina i traumatologija | 3 |
forenzička genetika | 1 |
forenzička toksikologija | 1 |
sudskomedicinska veštačenja | 4 |
patološka anatomija | 6 |
Ukupno | 48 |
Provera znanja
Posle obavljenog staža iz svakog od pojedinih nastavnih predmeta specijalizanti polažu Kolokvijume. Predviđeno je polaganje 6 kolokvijuma:
1. Tanatologija
2. Mehaničke povrede
3. Ostale povrede
4. Posebna forenzička patologija i seksologija
5. Identifikacija, poreklo smrti, prirodna smrt, oboljenja i povrede
6. Klasifikacija i kvalifikacija povreda, veštačenja
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
Dvosemestralna nastava (9 meseci) podrazumeva teorijska predavanja po već postojećem planu i programu dvosemestralne nastave, uz uključivanje predavača iz oblasti forenzičke genetike, patološke anatomije, kliničke traumatologije, sudske psihijatrije, krivičnog prava i etike.
Sudska medicina sa sudskomedicinskom obdukcijom (24 meseci) podrazumeva svakodnevni rad u obdukcionoj sali uz nadzor mentora. Ovim delom specijalizacije specijalizant prvo samo posmatra (dva meseci) obdukcionu tehniku i način na koji se vrši sudskomedicinska obdukcija, a zatim sam (uz nadzor mentora) obavlja sudskomedicinsku obdukciju. Ovim planom predviđeno je sticanje znanja za samostalnu dijagnostiku i rad iz sledećih oblasti:
– prirodna smrt
– tanatologija
– mehaničke povrede
– ostale povrede (asfiktičke, fizičke, hemijske i dr.)
– posebna forenzička patologija
– seksologija
– identifikacija (živih i leševa)
– kliničko-forenzička heteroanamneza
– sudskomedicinska dokumentacija
– biološki tragovi, uzimanje i obrada, ekspertizna dijagnostika
– pregled odeće, obuće, povrednih sredstava
– pregled mesta događaja (uviđaj)
– ekshumacija sa obdukcijom (prva ili ponovna)
– forenzička antropologija
Klinička sudska medicina i traumatologija (3 meseca) obuhvata upoznavanje sa pristupom i načinom vršenja kliničkih pregleda, a kasnije i samostalan rad iz sledećih oblasti:
– izdavanje lekarskog uverenja
– sve vrste povreda koje se mogu dovesti u vezu sa nasilnim povređivanjem
– pregled osumnjičenih
– nasilje u porodici
– silovanje
– zlostavljanje dece
Forenzička genetika (1 mesec) obuhvata upoznavanje sa pojmovima forenzičke genetike, identifikacije bioloških tragova, načinom prikupljanja tragova i referentnih uzoraka, principima izvođenja DNK analize, populacionom genetikom, utvrđivanjem spornih srodničkih odnosa, pravnim, etičkim i socijalnim aspektima korišćenja DNK analize na sudu i praktična nastava.
(u prilogu dostavljen detaljan plan i program)
Forenzička toksikologija (1 mesec) sudskomedicinski obdukcioni nalaz kod trovanja različitim otrovima, uzimanje materijala za toksikološki pregled i tumačenje rezultata; utvrđivanje alkoholisanosti kod živih i leševa i tumačenje rezultata.
Sudskomedicinska veštačenja (4 meseca) obuhvataju kvalifikaciju i klasifikaciju telesnih povreda, veštačenja po spisima, rekonstrukcija, ekspertizu na sudu.
Patološka anatomija (6 meseci) obuhvata uzimanje i obradu isečaka organa za histološki pregled, upoznavanje sa histohemijskim i imunohemijskim metodama bojenja, makroskopski i mikroskopski pregled.
OBAVEZNI PRAKTIČNI RAD
U toku specijalističkog staža obavezno je da specijalizant neposredno izvrši najmanje:
– 150 sudskomedicinskih obdukcija (prirodne i nasilne smrti; samoubistvo, ubistvo, zades)
– 20 kliničkih pregleda (Institut za sudsku medicinu i Urgentni centar)
– 20 sudskomedicinskih veštačenja (krivičnih i parničnih) uz najmanje 5 odlazaka na sud
– 1 ekshumacija
Specijalizant u Institutu za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta mora da provede četiri godine uključujući i dvosemestralnu nastavu.
Program specijalizacije po oblastima i veštinama
Oblast: (DN) Dvosemestralna nastava
Veština: (1) Dvosemestralna nastava
Oblast: (PA) Patološka anatomija
Veština: (23) Uzimanje i obrada isečaka za histološki pregled, histološka dijagnostika i tumačenje u ekspertizi
Oblast: (SM) Sudska medicina
Veština: (1) Kliničko forenzička anamneza
Izvodi: 50 (0m 0d)
Veština: (2) Vođenje sudskomedicinske dokumentacije
Izvodi: 100 (0m 0d)
Veština: (3) Utvrđivanje smrti
Izvodi: 20 (0m 0d)
Veština: (4) Sudskomedicinska obdukcija
Izvodi: 100 (0m 0d)
Veština: (5) Uzimanje materijala za toksikološki pregled i tumačenje rezultata
Izvodi: 20 (0m 0d)
Veština: (6) Uzimanje materijala za bakteriološki pregled i ekspert. dijagnostika
Izvodi: 20 (0m 0d)
Veština: (7) Uzimanje i obrada histoloških preparata, pregled i dijagnostika
Izvodi: 100 (0m 0d)
Veština: (8) Biološki tragovi, uzimanje, obrada i ekspertizna dijagnostika
Izvodi: 50 (0m 0d)
Veština: (9) Maceracija kostiju i ekspertiza
Izvodi: 10 (0m 0d)
Veština: (10) Ekshumacija
Izvodi: 5 (0m 0d)
Veština: (11) Pregled povrednih sredstava, oruđe, oružje, vozilo i drugo
Izvodi: 25 (0m 0d)
Veština: (12) Pregled odeće i obuće kod slučajeva smrtnog i nesmrtnog povređivanja
Izvodi: 30 (0m 0d)
Veština: (13) Uviđaj (lice mesta, rekonstrukcija)
Izvodi: 10 (0m 0d)
Veština: (14) Pregled alkoholisanih i tumačenje rezultata
Izvodi: 10 (0m 0d)
Veština: (15) Pregled povređenih i kvalifikacija telesnih povreda
Izvodi: 20 (0m 0d)
Veština: (16) Sudskomedicinski pregled kod seksualnih delikata
Izvodi: 5 (0m 0d)
Veština: (17) Identifikacija živih
Izvodi: 10 (0m 0d)
Veština: (18) Identifikacija leševa
Izvodi: 10 (0m 0d)
Veština: (19) Veštačenje očinstva
Izvodi: 10 (0m 0d)
Veština: (20) Ekspertiza na sudu
Izvodi: 10 (0m 0d)
Veština: (21) Veštačenje po spisima
Izvodi: 20 (0m 0d)
Veština: (4A) Sudmed. obd. obuhvata: obične i specijalne sm. obd, obd. trulih leševa, obd. kod prirodnih smrti, obd. u slučajevima ubistva
Izvodi: 100 (0m 0d)
Veština: (4B) Sudmed. obd. obuhvata: obd. u slučajevima samoubistva, obd. u zadesnoj smrti
Izvodi: 100 (0m 0d)
Oblast: (ST) Sudska toksikologija (0m 0d)
Veština: (22) Uzimanje organa za toksikološki pregled i tumačenje toksikološkog nalaza
Izvodi: 20 (0m 0d)
34. Medicinska mikrobiologija
četiri godine
(48 meseci)
Opšte odredbe
Specijalizacija iz Medicinske mikrobiologije (MM) predstavlja nastavak osnovnog medicinskog obrazovanja stečenog na Medicinskom fakultetu. To je obrazovni proces tokom kojeg lekar na specijalizaciji stiče teorijsko, praktično i kliničko znanje iz bakteriologije, virusologije, parazitologije, mikologije, sanitarne mikrobiologije, imunologije, epidemiologije i molekularne biologije. Pošto medicinska mikrobiologija, kao kompleksna i heterogena medicinska disciplina, prožima skoro sve oblasti medicine, sticanje celovitog poznavanja zahteva posebnu i sistematsku edukaciju koja se ne može postići dopunskom edukacijom u okviru drugih specijalnosti. Specijalista medicinske mikrobiologije je stručnjak koji, na osnovu stečenih znanja i dostupnim metodama utvrđuje etiologiju infekcija, prati tok istih, ispituje osetljivost etiološkog agensa na antibiotike i/ ili druge hemioterapeutike i učestvuje u timu stručnjaka prilikom izbora antimikrobnih sredstava u lečenju bolesnika. Takođe, korišćenjem stečenih znanja otkriva i prati bolničke infekcije i deo je tima koji planira, izvodi i nadzire sve postupke za sprečavanje istih.
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija iz Medicinske mikrobiologije traje 4 godine.
Specijalističko znanje iz medicinske mikrobiologije stiče se posle osnovnog obrazovanja iz internističkih grana medicine, zajedničkog za sve specijalističke grane koje se nalaze u grupi laboratorijske medicine. Optimalno trajanje zajedničkog opšteg internističkog dela iznosi godinu dana.
Drugi deo specijalizacije traje 3 godine i čine ga teorijski i praktični deo. Teorijski deo se izvodi u skladu sa predviđenim programom. Praktični deo se izvodi u institucijama koje su ovlašćene za praktičnu nastavu, po oblastima ovih studija, a od toga najmanje polovina staža u laboratorijama i ustanovama Medicinskog fakulteta.
Tokom praktičnog dela, lekar na specijalizaciji (specijalizant) se upoznaje sa pojedinačnim oblastima struke, tako što određeno vreme radi i uči u verifikovanim institucijama, piše seminarske radove iz određenih oblasti i polaže odgovarajuće kolokvijume.
Svaki lekar na specijalizaciji ima glavnog mentora koji prati tok njegove specijalizacije. Za obavljanje i nadzor nad izvođenjem pojedinih veština odgovorni su neposredni mentori veština.
Cilj specijalizacije
Cilj specijalizacije iz Medicinske mikrobiologije je sticanje znanja i veština koje lekara specijalistu medicinske mikrobiologije osposobljavaju da u bliskoj i kontinuiranoj saradnji sa kliničarima različitih specijalnosti, obavlja sledeće aktivnosti:
– laboratorijska ispitivanja vezana za otkrivanje uzročnika infekcija, njegovu identifikaciju i karakterizaciju, a zbog pravovremenog postavljanja dijagnoze i otpočinjanja adekvatnog lečenja
– evaluacija i stručna interpretacija rezultata bakterioloških, virusoloških, parazitoloških i mikoloških laboratorijskih ispitivanja
– kvalifikovano i racionalno korišćenje metoda za dijagnostikovanje infekcija, kao i obezbeđivanje kvaliteta i standardizacije rada u mikrobiološkim laboratorijama
– usavršavanje postojećih i uvođenje novih dijagnostičkih metoda za otkrivanje infekcija i praćenje toka bolesti
– saradnja sa lekarima različitih specijalnosti u dijagnostikovanju infekcija, kao i u sprovođenju terapije i prevencije istih
Provera znanja u toku specijalizacije
U toku specijalizacije, specijalizant je dužan da napiše i prezentuje 5 seminarskih radova i položi 5 kolokvijuma iz sledećih oblasti:
1. bakteriologija,
2. virusologija,
3. parazitologija,
4. mikologija i
5. sanitarna mikrobiologija.
Priprema seminara i prezentacija se obavlja tokom dvosemestralne nastave ili u toku obavljanja specijalističkog staža iz date oblasti. Kolokvijum se polaže po završetku svake stručne celine specijalizacije.
Program specijalizacije
Program specijalizacije iz Medicinske mikrobiologije obuhvata:
– zajedničke osnove
– teorijski deo specijalizacije iz MM
– praktični deo specijalizacije iz MM
Zajedničke osnove (12 meseci)
Prva godina specijalizacije iz MM obavlja se zajedno sa drugim srodnim specijalizacijama iz grupe laboratorijske medicine za koje se organizuje opšti internistički deo.
Teorijski deo (9 meseci)
Teorijska nastava se obavlja tokom druge godine specijalizacije i obuhvata sledeće oblasti: bakteriologiju, virusologiju, parazitologiju, mikologiju, sanitarnu mikrobiologiju, imunologiju, epidemiologiju zaraznih bolesti i bolničku higijenu.
Praktični deo (27 meseci)
Praktični deo specijalizacije iz MM započinje u drugoj godini specijalizacije po završetku teorijskog dela, traje tokom preostale dve godine i obuhvata:
– osnovni laboratorijski deo
– kliničko-laboratorijski deo
Osnovni laboratorijski deo (17 meseci)
– bakteriologija | 7 meseci |
– virusologija | 3 meseci |
– parazitologija | 2 meseca |
– mikologija | 2 meseca |
– imunologija | 1 meseca |
– epidemiologija zaraznih bolesti | 1 mesec |
– sanitarna mikrobiologija | 1 meseca |
Kliničko-laboratorijski deo (10 meseci)
– bolničke mikrobiološke laboratorije | 4 meseca |
– rad u laboratorijama | |
– učešće u vizitama na odeljenjima intenzivne nege hirurških i drugih odeljenja | |
– infektologija | 2 meseca |
– bolnička higijena | 2 meseca |
– biohemijska i hematološka laboratorija | 1 mesec |
– transfuziologija | 1 mesec |
Bakteriologija
U ovoj fazi specijalizacije, specijalizant usvaja znanja o načinu organizacije mikrobiološke laboratorije i pravnim regulativama relevantnim za rad laboratorije. Takođe savladava metode sterilizacije i dezinfekcije, rada u aseptičnim uslovima, pripreme hranljivih podloga i nadzor nad kvalitetom i sterilnošću podloga, rastvora i drugih supstanci. Ovladava načinom uzimanja, slanja i obrade uzoraka, izolacijom i identifikacijom medicinski značajnih bakterija. Savladava mikroskopske tehnike i različite metode bojenja preparata, metode kultivisanja bakterija, biohemijske i serološke identifikacije, određivanja osetljivosti bakterija na različite antibiotike i hemioterapeutike, kao i brze metode za dokazivanje antigena bakterija i izvođenje biološkog ogleda.
Specijalizant savladava sledeće veštine:
– Pranje i sterilizacija laboratorijskog posuđa-izvodi
– Kontrola procesa sterilizacije-izvodi
– Priprema različitih hranljivih podloga-izvodi
– Bojenja bakterija-izvodi
– Imunofluorescentne tehnike u bakteriologiji-izvodi
– Osnovni principi uzimanja, čuvanja i slanja kliničkih uzoraka za bakteriološka ispitivanja – izvodi
– Mikroskopiranje i interpretacija direktnih mikroskopskih preparata različitih kliničkih uzoraka-izvodi
– Brze metode za dokazivanje bakterijskih antigena u kliničkim uzorcima-izvodi
– Bakteriološki pregled briseva guše, nosa, oka, uha, usne duplje-izvodi
– Bakteriološki pregled sputuma, sekreta i aspirata traheje i bronha-izvodi
– Bakteriološki pregled punktata, eksudata, gnoja i briseva rana-izvodi
– Bakteriološki pregled likvora-izvodi
– Bakteriološki pregled sekreta uretre, vagine i cerviksa-izvodi
– Dijagnostika infekcija izazvanih anaerobnim bakterijama-izvodi
– Dijagnostika infekcija izazvanih mikobakterijama-izvodi
– Hemokultura-izvodi
– Urinokultura-izvodi
– Koprokultura-izvodi
– Primena seroloških tehnika u bakteriologiji-izvodi
– Dijagnostika infekcija izazvanih spiralnim bakterijama-izvodi
– Dijagnostika infekcija izazvanih striktno intracelularnim bakterijama-izvodi
– Dijagnostika infekcija izazvanih mikoplazmama-izvodi
– Kultivisanje bakterija u automatizovanim sistemima-izvodi
– Ispitivanje osetljivosti bakterija na antibiotike i hemioterapeutike in vitro-izvodi
– Ispitivanje osetljivosti mikobakterija na tuberkulostatike in vitro-izvodi
– Dokazivanje toksina bakterija in vitro-izvodi
– Biološki ogled-upoznaje se
– Molekularne tehnike koje se koriste u dijagnostici bakterijskih infekcija – upoznaje se
Virusologija
U ovoj fazi specijalizacije specijalizant usvaja znanja o načinu organizacije virusološke laboratorije i pravnim regulativama relevantnim za njen rad. Upoznaje se sa radom u virusološkoj laboratoriji u aseptičnim uslovima odgovarajućeg nivoa zaštite. Osposobljava se da vrši nadzor nad kvalitetom i sterilnošću sistema ćelija, rastvora i drugih reagenasa. Ovladava tehnikama izolovanja virusa u sistemima živih ćelija, direktnim i indirektnim metodama za njihovu identifikaciju primenom elektronske i imunoelektronske mikroskopije, primenom imunoloških tehnika imunofluorescencije i ELISA-e, odnosno dokazivanja virusa korišćenjem molekularnih tehnika: in situ hibridizacije, PCR, RT-PCR, RT-Q PCR,. genotipizacije metodom sekvenciranja virusnog genoma i molekularne rezistencije. Takođe, ovladava serološkim tehnikama za dokazivanje virusnih infekcija, tehnikom indirektne imunofluorescencije, ELISA testovima, testovima aviditeta, Western blot i RIBA tehnikom.
Specijalizant savladava sledeće veštine:
– Izolovanje virusa na kulturi ćelija – izvodi
– Izolovanje virusa u pilećem embrionu – izvodi
– Izolovanje virusa preko laboratorijskih životinja – upoznaje se
– Dokazivanje virusa primenom tehnike elektronske i imunoelektronske mikroskopije – upoznaje se
– Dokazivanje virusnih antigena – izvodi
– Primena seroloških metoda u dijagnostici virusnih infekcija: inhibicija hemaglutinacije, reakcija vezivanja komplementa, imunoenzimski testovi – ELISA, metoda imunofluorescencije, Western blot, RIBA – izvodi
– Test neutralizacije u kulturi ćelija – izvodi
– Test neutralizacije na laboratorijskim životinjama – upoznaje se
– Primena molekularnih tehnika u virusološkoj dijagnostici od ekstrakcije genoma do rezultata:
– hibridizacija nukleinskih kiselina, reakcija lančanog umnožavanja – PCR, RT-PCR – izvodi
– „real time“ PCR, genotipizacija i ispitivanje genetske osnove rezistencije na antivirusne lekove – upoznaje se
Parazitologija
U ovoj fazi specijalizacije, specijalizant usvaja znanja o načinu organizacije parazitološke laboratorije. Takođe, savladava metode sterilizacije i dezinfekcije, pripreme hranljivih podloga i nadzor nad kvalitetom i sterilnošću podloga, rastvora i drugih reagenasa. Ovladava načinom uzimanja, slanja, obrade i čuvanja uzoraka za parazitološka ispitivanja, izolacijom i/ili identifikacijom medicinski značajnih protozoa, helminata i artropoda. Savladava metode pregleda krvi, likvora, uzoraka tkiva, izlučevina i sekreta (stolice, urina i dr.) na različite protozoe i helminte morfološkim prepoznavanjem parazita, dokazivanjem antigena, primenom različitih tehnika bojenja i koncentracije parazitskih elemenata u kliničkim uzorcima, kultivisanjem, biološkim ogledom i drugim standardnim parazitološkim metodama, primenom različitih metoda serološke dijagnostike, kao i primenom metoda molekularne biologije. Takođe se upoznaje sa osnovama medicinske entomologije i morfološkim prepoznavanjem najvažnijih vektora i uzročnika bolesti. Upoznaje se sa upotrebom insekticida i njihovim učinkom. Na osnovu stečenih znanja, sarađuje sa kliničarima u pravilnom izboru kliničkih uzoraka i vrši izbor adekvatnih dijagnostičkih parazitoloških metoda.
Specijalizant savladava sledeće veštine
– Pripremanje i parazitološki pregled stolice na crevne protozoe i helminte (nativni preparat) – izvodi
– Pripremanje i parazitološki pregled stolice na crevne protozoe i helminte (metode koncentracije i bojenja) – izvodi
– Uzimanje i pregled perianalnog otiska na helminte – izvodi
– Pregled duodenalnog soka i žuči na crevne protozoe i helminte – izvodi
– Pregled uretralnog i vaginalnog sekreta na Trichomonas vaginalis (direktan preparat, kultivisanje) – izvodi
– Izolacija crevnih ameba i drugih protozoa – izvodi
– Izolacija ameba rodova Naegleria i Acanthamoeba – izvodi
– Pregled urina na jaja šistozoma, priprema urina (iz kolekcije) – izvodi
– Pregled histoloških preparata na parazite – izvodi
– Pregled sadržaja ehinokoknih cisti – izvodi
– Prepoznavanje makroskopskih karakteristika odraslih helminata i njihovih razvojnih oblika – izvodi
– Pregled krvi na malariju – izvodi
– Pregled krvi na mikrofilarije, tripanozome (krvni razmaz, gusta kap, koncentracija) – izvodi
– Kultivisanje lajšmanija – upoznaje se
– Tehnika biološkog ogleda – upoznaje se
– Serološka dijagnostika parazitskih oboljenja: ELISA test, test direktne aglutinacije, test direktne i indirektne imunofluorescencije, ISAGA test i dr. – izvodi
– Primena molekularnih tehnika u parazitološkoj dijagnostici (PCR i dr) – upoznaje se
– Pregled preparata na Sarcoptes scabiei – izvodi
– Pregled preparata na Demodex sp. – izvodi
– Pregled preparata na Phthirius pubis – izvodi
– Pregled preparata na Pediculus capitis i corporis – izvodi
– Pregled preparata na druge artropode – upoznaje se
Mikologija
U ovoj fazi specijalizacije, specijalizant usvaja znanja o načinu organizacije mikološke laboratorije. Takođe savladava metode sterilizacije i dezinfekcije, rada u aseptičnim uslovima, pripreme hranljivih podloga, rastvora i pufera, nadzora nad kvalitetom i sterilnošću podloga, rastvora i drugih reagenasa. Ovladava načinom uzimanja, slanja, obrade i čuvanja uzoraka za mikološka ispitivanja, izolacijom i identifikacijom medicinski značajnih kvasnica, plesni i bifaznih gljiva. Savladava metode pregleda krvi, likvora, uzoraka tkiva, izlučevina i ekskreta (stolice, urina i dr.) na različite gljive morfološkim prepoznavanjem, dokazivanjem antigena, primenom različitih tehnika bojenja i koncentracije gljivičnih elemenata u kliničkim uzorcima, kultivisanjem, biološkim ogledom i drugim standardnim mikološkim metodama, primenom različitih metoda serološke dijagnostike, kao i primenom metoda molekularne biologije. Takođe savladava različite metode ispitivanja osetljivosti na antimikotike in vitro i interpretaciju rezultata. Na osnovu stečenih znanja, sarađuje sa kliničarima u pravilnom izboru kliničkih uzoraka, vrši izbor adekvatnih dijagnostičkih mikoloških metoda i učestvuje u izboru optimalne antimikotične terapije. Upoznaje se sa metodama određivanja epidemioloških markera gljiva izazivača intrahospitalnih infekcija.
Specijalizant savladava sledeće veštine
– Izbor, uzimanje i pregled bolesničkog materijala za mikološki pregled: dlaka, strugotine sa kože, nokatne ploče i drugih uzoraka (nativan i bojeni direktan preparat) – izvodi
– Pregled pareparata na Pneumocystis carinii
– Kultivisanje bolesničkog materijala pri sumnji na dermatofite, kvasnice, plesni, bifazne gljive – izvodi
– Identifikacija gljiva na osnovu kulturelnih i mikroskopskih karakteristika – izvodi
– Tehnika mikrokulture za identifikaciju gljiva – izvodi
– Biohemijska identifikacija kvasnica – izvodi
– Test germinacije i test produkcije hlamidospora – izvodi
– Biohemijske i druge metode (osim makro i mikroskopskih) identifikacije plesni – upoznaje se
– Dokazivanje specifičnih antigena gljiva u kliničkim uzorcima – izvodi
– Ispitivanje osetljivosti in vitro gljiva na antimikotike (dilucioni, difuzioni metod, E-test) – izvodi
– Primena molekularnih tehnika u mikološkoj dijagnostici (PCR i dr) – upoznaje se
– Određivanje epidemioloških markera gljiva izazivača intrahospitalnih infekcija – upoznaje se
Imunologija
U ovoj fazi specijalizacije specijalizant usvaja znanja o načinu organizacije imunološke laboratorije, pravnim regulativama relevantnim za njen rad i upoznaje se sa tehničkim karakteristikama laboratorijske opreme. Usvaja osnovne principe uzimanja, čuvanja i slanja kliničkih uzoraka za imunološka ispitivanja. Savladava metode ispitivanja humoralnog i ćelijskog imunskog odgovora, imunohemijske tehnike, metode separacije i identifikacije imunskih ćelija i metode molekularne biologije. Takođe savladava metode pripreme različitih antigena i seruma, kao i metode kontrole kvaliteta imunoloških testova.
Specijalizant savladava sledeće veštine:
– Imunoaglutinacija – izvodi
– Imunodifuzija – izvodi
– Imunoelektroforeza – upoznaje se
– Nefelometrija/ turbidimetrija – upoznaje se
– ELISA testovi – izvodi
– Direktna i indirektna imunofluorescencija – izvodi
– Separacija leukocita na gustinskom gradijentu i na osnovu površinskih markera – upoznaje se
– Kvantitiranje leukocita u komori, na razmazima i protočnom citofluorimetrijom – upoznaje se
– Određivanje ukupnih i specifičnih IgE antitela in vitro – upoznaje se
– Kožne probe kasne preosetljivosti – upoznaje se
– Izolacija nukleinskih kiselina – upoznaje se
– Restrikciona digestija, elektroforeza i blotiranje nukleinskih kiselina – upoznaje se
Epidemiologija
U ovoj fazi specijalizacije specijalizant usvaja znanja o postupcima za nadzor i sprečavanje nastanka, kao i suzbijanje zaraznih bolesti, načinu prijave zaraznih bolesti i epidemija i sa tim u vezi zakonskim odredbama. Takođe upoznaje kalendar obavezne vakcinacije, kao i mere za sprečavanje širenja infekcija kod elementarnih nepogoda, epidemija i karantinskih bolesti.
Sanitarna mikrobiologija
U ovoj fazi specijalizacije specijalizant usvaja osnovne principe uzimanja, čuvanja i slanja uzoraka za sanitarni mikrobiološki pregled hrane, pijaćih, otpadnih i bazenskih voda, vazduha, predmeta za opštu upotrebu. Savladava metode mikrobiološkog pregleda uzetih uzoraka u cilju utvrđivanja njihove ispravnosti. Takođe savladava metode za određivanje efikasnosti dezinficijenasa, kao i metode za utvrđivanje efikasnosti postupaka sterilizacije. Upoznaje se sa zakonskim odredbama i propisima koji se odnose na mikrobiološku ispravnost hrane, pijaćih, otpadnih i bazenskih voda, vazduha, predmeta za opštu upotrebu i dr.
Specijalizant savladava sledeće veštine:
– Uzimanje uzoraka i mikrobiološki pregled namirnica – izvodi
– Uzimanje uzoraka i mikrobiološki pregled različitih vrsta voda – izvodi
– Metoda membranske filtracije vode – izvodi
– Umnožavanje faga u vodi – upoznaje se
– Brojanje bakterija i gljiva u vazduhu – izvodi
– Utvrđivanje prisustva bakterijskih toksina i mikotoksina u hrani – upoznaje se
Kliničko-laboratorijski deo
Bolničke mikrobiološke laboratorije
U toku ove faze specijalizacije specijalizant se upoznaje sa radom bolničkih mikrobioloških laboratorija. Savladava različite laboratorijske metode i tehnike koje se koriste za postavljanje dijagnoze, praćenje toka infekcija i vrši korelaciju laboratorijskog nalaza sa kliničkom slikom. Ovladava postupcima za otkrivanje, praćenje i sprečavanje širenja intrahospitalnih infekcija, metodama za određivanje osetljivosti izolovanih mikroorganizama na antibiotike i/ili hemioterapeutike in vitro i prati rezultate lečenja bolesnika. Savladava postupaka za određivanje epidemioloških markera.
Infektologija
Specijalizant ovladava metodama uzimanja različitih kliničkih uzoraka, posebno krvi za hemokulturu, krvnog razmaza i guste kapi, likvora i dr., kao i transporta kliničkih uzoraka dobijenih od pacijenata do mikrobiološke laboratorije. Osposobljava se za pravilnu interpretaciju rezultata mikrobiološkog nalaza, adekvatan izbor terapije na osnovu rezultata ispitivanja osetljivosti infektivnih agenasa na antimikrobne agense i monitoring terapije.
Specijalizant savladava sledeće veštine:
– uzimanje materijala od bolesnika za hemokulturu, urinokulturu, koprokulturu, bilikulturu i likvor-izvodi
– uzimanje guste kapi i krvnog razmaza od bolesnika-izvodi
– citološki pregled likvora-izvodi
Bolnička higijena
Specijalizant se upoznaje sa osnovama opšte higijene, higijenskog nadzora u bolnici, hrane, vode za piće, problemima komunalne higijene i zdravstvene ekologije. Stiče saznanja o stepenu rizika hospitalizovanih imunokompromitovanih bolesnika od nastanka bolničkih infekcija. Usvaja principe dezinfekcije u bolničkoj sredini i savetuje o primeni najadekvatnijeg dezinficijensa.
Biohemijska i hematološka laboratorija
Specijalizant se upoznaje sa osnovnim analizama u kliničkoj biohemiji i hematologiji.
Transfuziologija
U ovoj fazi specijalizacije, specijalizant savladava metode kontrole bioloških produkata i infuzionih rastvora, kao i metode za dokazivanje endotoksina. Savladava metode ispitivanja krvi na transmisivne agense. Upoznaje se sa transplantacionim imunološkim metodama.
35. Klinička biohemija
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije
Klinička biohemija je medicinska disciplina koja omogućava sticanje i korišćenje biohemijskih znanja u cilju sagledavanja hemijske osnove normalnih i patoloških procesa u ljudi. Delatnosti u okviru kliničke biohemije uključuju analizu telesnih tečnosti, ćelija i tkiva, i interpretaciju dobijenih rezultata. Opseg kliničke biohemije varira od zemlje do zemlje zbog izraženog preklapanja sa hematologijom, imunologijom, molekularnom biologijom i mikrobiologijom.
Iako dosadašnja organizacija specijalizacija koje školuju kadrove za rad u laboratorijama u našoj zemlji, omogućava da diplomirani farmaceuti-smer medicinska biohemija, obavljaju aktivnosti u kliničko-biohemijskim laboratorijama, potrebe za specifičnim medicinskim znanjima koja se mogu steći samo u toku osnovnih studija medicine na Medicinskom fakultetu, uslovljavaju neophodnost da u svakoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji učestvuje lekar specijalista kliničke biohemije.
Specijalizacija iz kliničke biohemije bi trebalo da omogući obrazovanje kadrova koji će odgovoriti nizu potreba savremene laboratorije. Lekar specijalista kliničke biohemije mora posedovati osnovna znanja biohemije i mora biti u mogućnosti da stečena znanja u skladu sa kliničkim potrebama, na najadekvatniji način, primeni u dijagnostici oboljenja, planiranju i praćenju terapije. Osim što mora da obezbedi kompetentan laboratorijski servis, lekar specijalista kliničke biohemije dakle, mora da bude osposobljen za ulogu konsultanta ordinirajućim lekarima i da kroz saradnju sa njima učestvuje u interpretaciji laboratorijskih rezultata.
Cilj specijalizacije iz kliničke biohemije je sticanje znanja i veština koji lekara specijalistu kliničke biohemije osposobljavaju za:
I. Postavljanje indikacija za određene biohemijske procedure
II. Adekvatno sakupljanje i čuvanje uzoraka
III. Primenu odgovarajućih analitičkih tehnika i principa
IV. Metodološku evaluaciju analitičkih rezultata
V. Kliničku procenu laboratorijskih analiza
VI. Po potrebi aktivno učešće u kliničkim timovima
VII. Praćenje naučnih tokova, primenu naučnih saznanja i kontinuirani razvoj laboratorijske dijagnostike
VIII. Vođenje laboratorije i kontrolu kvaliteta
Kao rezultat ovih aktivnosti lekar specijalista kliničke biohemije bi trebalo da ima direktan i značajan uticaj na lečenje pacijenata.
Specijalizacija iz kliničke biohemije treba da obezbedi stvaranje stručnjaka koji će organizovati i nadgledati rad laboratorijskog odseka u zdravstvenoj organizaciji i koji će moći da ostvari ulogu u uspostavljanju veze između brzog razvoja laboratorijske nauke i tehnologije i rastućih znanja o karakteristikama pojedinih bolesti.
TRAJANJE I STRUKTURA SPECIJALIZACIJE
Specijalizacija iz kliničke biohemije traje 48 meseci i obuhvata:
Laboratorijski staž:
– Hemija, fizička hemija i instrumentalne analize – 1 mesec
– Uvod u praktični rad u opštoj kliničko – biohemijskoj laboratoriji – 1 mesec
– Opšta klinička biohemija – 12 meseci
– Imunologija – 3 meseca
– Radioimunološke metode – 1 mesec
– Molekularno – biološka dijagnostika – 3 meseca
– Statistika – 1 mesec
Rad u specijalizovanim laboratorijama i klinički staž na specijalizovanim odeljenjima i:
– Kardiologija – 1 mesec
– Reumatologija – 3 meseca
– Hematologija – 3 meseca
– Endokrinologija – 2 meseca
– Gastroenterologija – 1 mesec
– Nefrologija – 2 meseca
– Neurologija – 1 mesec
– Onkologija – 1 mesec
– Pedijatrija – 1 meseca
– Ginekologija i akušerstvo – 1 mesec
– Reanimacija, intenzivna terapija i parenteralna ishrana – 1 mesec
Dvosemestralna nastava – 9 meseci
Provera znanja u toku specijalističkog staža
Svaki lekar na specijalizaciji ima specijalističku knjižicu u koju se upisuju obavljene veštine i provere znanja. U knjižicu se upisuju podaci o svim drugim stručnim, pedagoškim i naučnim dostignućima specijalizanta. Lekaru na specijalizaciji se određuje glavni mentor koji će pratiti obavljanje specijalističkog staža.
Za vreme specijalizacije kontinuirano se proverava uspešnost stručnog obrazovanja lekara, i mentori neposredno i posredno nadziru sve procese sticanja znanja.
Prate se rezultati veština koje je specijalizant dužan samostalno da obavi ili da u njima učestvuje. Po završetku svake stručne celine specijalizacije polaže se odgovarajući kolokvijum. Kolokvijumi se obavljaju usmeno ili u obliku testa (što se preporučuje), ili uvidom u praktično izvođenje veštine ili određene dijagnostičke ili terapijske procedure.
Po završetku svake godine specijalizacije glavni mentor ocenjuje da li je lekar obavio sve procedure predviđene za tu godinu. Pozitivna ocena je preduslov za nastavak specijaliziranja.
Posle obavljenog staža iz svakog od pojedinih nastavnih predmeta specijalizanti polažu Kolokvijume. Predviđeno je polaganje 4 kolokvijuma:
1. Opšta biohemija
2. Klinička enzimologija
3. Bolesti metabolizma
4. Biohemijske analize telesnih tečnosti
PROGRAM SPECIJALIZACIJE IZ KLINIČKE BIOHEMIJE
Oblast: (OP) Teorijski i praktični rad iz odabranih poglavlja hemije, fizičke hemije i instrumentalnih analiza
Veština:
(1) Način rada u hemijskoj laboratoriji, zaštita pri radu, upoznavanje sa opremom
Gleda: 1
(2) Kalibracija mernih sudova
Izvodi: 10
(3) Merenje na tehničkoj i analitičkoj vagi
Izvodi: 20
(4) Pravljenje rastvora određene koncentracije
Izvodi: 20
(5) Standardizacija rastvora
Izvodi: 10
(6) Metode kvantitativnog određivanja supstanci
Gleda: 10
(7) Volumetrijske analize (acidometrija i kompleksometrija)
Izvodi: 20
(8) Pravljenje puferskih rastvora
Izvodi: 10
(9) pH-metrija
Izvodi: 20
(10) Principi pri kvalitativnom i kvantitativnom određivanju prirodnih proizvoda
Izvodi: 5
(11) Principi hromatografskih tehnika
Izvodi: 5
(12) Principi elektroforetskih tehnika
Izvodi: 1
Oblast: (UT) Uvod u praktični rad u opštoj kliničko – biohemijskoj laboratoriji
(13) Pipetiranje staklenim i automatskim pipetama, kalibracija pipeta, provera tačnosti pipeta
Izvodi: 50
(14) Pravljenje rastvora, kontrola tečnosti napravljenog rastvora
Izvodi: 1
(15) Pranje laboratorijskog posuđa
Izvodi: 2
(16) Kolorimetrija, pravljenje standardne krive
Izvodi: 3
(17) Određivanje nepoznate koncentracije proteina u uzorku plazme
Izvodi: 1
(18) Standardna kriva za PAP metodu
Izvodi: 1
(19) Određivanje koncentracije glukoze pomoću komercijalnih reagensa
Izvodi: 1
(20) Određivanje koncentracije triglicerida pomoću komercijalnih reagenasa
Izvodi: 1
(21) Određivanje koncentracije holesterola pomoću komercijalnih reagenasa
Izvodi: 1
(22) Određivanje nepoznate (patološke) koncentracije glukoze u prisustvu interferirajućih supstanci
Izvodi: 1
(23) Određivanje visokih koncentracije proteina (vrednosti van kalibracione krive)
Izvodi: 1
Oblast: (PR) Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje koncentracije proteina
(24) Određivanje ukupne koncentracije proteina u serumu i mokraći
Izvodi: 50
(25) Elektroforeza serumskih proteina
Izvodi: 50
(26) Određivanje koncentracije albumina u serumu
Izvodi: 25
(27) Određivanje koncentracije globulina
Izvodi: 25
(28) Određivanje koncentracije fibrinogena u plazmi
Izvodi: 50
(29) Određivanje koncentracije imunoglobulina u serumu
Izvodi: 25
(30) Određivanje koncentracije haptoglobina u serumu
Izvodi: 5
(31) Određivanje koncentracije transferina u serumu
Izvodi: 5
(32) Određivanje koncentracije ceruloplazmina u serumu
Izvodi: 5
(33) Određivanje koncentracije feritina u serumu
Izvodi: 5
(34) Određivanje koncentracije troponina u serumu
Izvodi: 5
Oblast: (AJ) Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje koncentracije neproteinskih azotnih jedinjenja
(35) Određivanje koncentracije uree u serumu i mokraći
Izvodi: 50
(36) Određivanje koncentracije kreatinina u serumu i mokraći
Izvodi: 50
(37) Određivanje koncentracije mokraćne kiseline u serumu
Izvodi: 50
Oblast: (UH) Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje koncentracije ugljenih hidrata
(38) Određivanje koncentracije glukoze u krvi
Izvodi: 100
(39) Određivanje koncentracije glukoze u mokraći
Izvodi: 100
(40) Test opterećenja glukozom
Izvodi: 20
(41) Određivanje količine glikoziliranog hemoglobina
Izvodi: 5
Oblast: (LI) Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje koncentracije lipida
(42) Određivanje koncentracije ukupnih lipida u serumu
Izvodi: 20
(43) Određivanje koncentracije triacilglicerola u serumu
Izvodi: 50
(44) Određivanje koncentracije holesterola u serumu
Izvodi: 50
(45) Određivanje koncentracije holesterol-estara u serumu
Izvodi: 50
(46) Određivanje količine HDL-holesterola i LDL-holesterola u serumu
Izvodi: 50
(47) Određivanje hilomikrona u serumu
Izvodi: 5
(48) Određivanje koncentracije apolipoproteina A i apolipoproteina B u serumu
Izvodi: 5
(49) Određivanje koncentracije fosfolipida u serumu
Izvodi: 5
Oblast: (EN) Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje aktivnosti enzima
(50) Određivanje aktivnosti alkalne fosfataze
Izvodi: 50
(51) Određivanje aktivnosti kisele fosfataze
Izvodi: 50
(52) Određivanje aktivnosti prostatične kisele fosfataze
Izvodi: 50
(53) Određivanje aktivnosti alanin aminotransferaze
Izvodi: 50
(54) Određivanje aktivnosti aspartat aminotransferaze
Izvodi: 50
(55) Određivanje aktivnosti amilaze
Izvodi: 50
(56) Određivanje aktivnosti laktat dehidrogenaze
Izvodi: 50
(57) Određivanje aktivnosti hidroksibutirat dehidrogenaze
Izvodi: 50
(58) Određivanje aktivnosti kreatin kinaze
Izvodi: 50
(59) Određivanje kreatin kinaze MB
Izvodi: 50
(60) Određivanje aktivnosti gama-glutamil transpeptidaze
Izvodi: 50
(61) Određivanje aktivnosti holinesteraza
Izvodi: 10
Oblast: (EK) Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje krvne slike
(62) Određivanje koncentracije hemoglobina
Izvodi: 50
(63) Određivanje hematokrita
Izvodi: 50
(64) Merenje sedimentacije eritrocita
Izvodi: 50
(65) Određivanje broja eritrocita
Izvodi: 50
(66) Određivanje hematoloških indeksa (MCV, MCH, MCHC)
Izvodi: 50
(67) Određivanje broja retikulocita
Izvodi: 20
(68) Određivanje broja leukocita
Izvodi: 50
(69) Određivanje leukocitarne formule
Izvodi: 50
(70) Određivanje broja trombocita
Izvodi: 50
(71) Određivanje apsolutnog broja eozinofila u komori
Izvodi: 20
(72) Određivanje vremena koagulacije
Izvodi: 20
Oblast: (HE) Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje parametara hemostaze
(73) Određivanje koncentracije fibrinogena
Izvodi: 20
(74) Određivanje vremena krvarenja
Izvodi: 20
(75) Određivanje protrombinskog vremena
Izvodi: 20
(76) Određivanje parcijalnog tromboplastinskog vremena
Izvodi: 20
(77) Određivanje trombinskog vremena
Izvodi: 20
(78) Određivanje koncentracije fibrin degradacionih proizvoda (FDP)
Izvodi: 10
(79) Određivanje aktivnosti faktora koagulacije
Izvodi: 20
(80) Ispitivanje fibrinolize
Izvodi: 10
(81) Određivanje plazminogena
Izvodi: 10
(82) Određivanje antitrombina
Izvodi: 10
(83) Određivanje proteina C
Izvodi: 10
(84) Određivanje alfa 2 antiplazmina
Izvodi: 10
(85) Određivanje Von Willebrand-ovog faktora
Izvodi: 10
(86) Ispitivanje agregacije trombocita
Izvodi: 10
Oblast: (EL) Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje koncentracije elektrolita
(87) Određivanje koncentracije natrijuma u serumu i mokraći
Izvodi: 50
(88) Određivanje koncentracije kalijuma u serumu i mokraći
Izvodi: 50
(89) Određivanje koncentracije kalcijuma
Izvodi: 50
(90) Određivanje koncentracije jonizovanog kalcijuma
Izvodi: 15
(91) Određivanje koncentracije bakra u serumu
Izvodi: 5
(92) Određivanje koncentracije ceruloplazmina u serumu
Izvodi: 10
(93) Određivanje koncentracije magnezijuma
Izvodi: 25
(94) Određivanje koncentracije bikarbonata i hlorida u serumu i mokraći
Izvodi: 50
(95) Određivanje koncentracije neorganskog fosfora
Izvodi: 25
(96) Određivanje koncentracije gvožđa
Izvodi: 50
(97) Određivanje kapaciteta za vezivanje gvožđa (UIBC, TIBC)
Izvodi: 50
Oblast: (PJ) Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje koncentracije posebnih jedinjenja
(98) Određivanje koncentracije vitamina B12
Izvodi: 5
(99) Određivanje koncentracije folne kiseline
Izvodi: 5
(100) Određivanje koncentracije leptina
Izvodi: 5
(101) Određivanje sadržaja bilirubina (ukupnog i direktnog) u serumu
Izvodi: 50
(102) Određivanje porfirina u mokraći
Izvodi: 5
Oblast: (IM) Korišćenje imunoloških metoda u kliničkoj biohemiji
(103) Turbidimetrijske metode (imunoglobulini, komponente komplemenata, reumatodini faktor, C-reaktivni protein, haptoglobin, transferin)
Izvodi: 10
(104) Metode aglutinacije (antistreptolizinski titar, reumatoidni faktor)
Izvodi: 5
(105) Metoda radijalne imunodifuzije (određivanje C1 inhibitora)
Izvodi: 5
(106) Metode precipitacije za određivanje imunskih kompleksa
Gleda: 10
(107) Metode indirektne imunofluorescence (anti-nuklearna,-mitohondrijalna,-parijetalna,-neutrofilna,-mikrozomalna,-tiroglobulinska antitela)
Gleda: 10
(108) Rukovanje materijalom uzetim od bolesnika sa zaraznim oboljenjima
Gleda: 5
(109) Imunološke metode za detekciju zaraznih oboljenja (virusnih, bakterijskih, parazitskih) i drugih oboljenja – ELISA, Western blot, PCR, RNK i hemaglutinacioni testovi
Asistira: 25
Oblast: (RA) Korišćenje radioizotopskih metoda u kliničkoj biohemiji
(110) Opšti principi rada sa radioizotopima
Gleda: 1
(111) Primena radioaktivno obeleženih supstanci u dijagnostici kod ljudi
Asistira: 10
(112) Procena funkcionalnog stanja endokrinih žlezda pomoću radioaktivno obeleženih supstanci
Asistira: 15
(113) Terapijska primena radioaktivnih supstanci
Gleda: 5
Oblast (GD) Program nastave iz molekularno genetičke dijagnostike (3 meseca)
Principi izolacije i analize nukleinskih kiselina
(114) Izolovanje DNK iz različitih bioloških uzoraka (krv, bukalna sluznica, meka tkiva, čvrsta tkiva, horionske čupice, amnionska tečnost)
Izvodi: po 1-5
(115) Izolovanje RNK iz krvi
Izvodi: 5
Principi hibridizacije nukleinskih kiselina sa interpretacijom nalaza
(116) Filter hibridizacija
Izvodi: 2
(117) Hibridizacija in situ
Izvodi: 3
Principi amplifikacije nukleinskih kiselina i analize amplifikovanih produkata sa interpretacijom nalaza
(118) Mere predostrožnosti za sprečavanje kontaminacije pri radu sa humanom DNK
gleda: 1
(119) Dizajniranje PCR prajmera na osnovu sekvence pronađene u elektronskim bazama podataka
Izvodi: 1
(120) Provera prajmera iz literature
Izvodi: 5
(121) PCR
Izvodi: 5
(122) Multiplex PCR
Izvodi: 5
(123) Alel specifična amplifikacija
Izvodi: 5
(124) RT-PCR
Izvodi: 5
(125) Real Time PCR kvantifikacija
Izvodi: 5
(126) Kapilarna elektroforeza
Izvodi: 2
(127) Restrikciona analiza sa elektroforezom na gelu agaroze ili PAGE
Izvodi: 2
(128) DNK sekvenciranje
Izvodi: 2
(129) Analize vezanosti genetičkih markera
Izvodi: 10
Oblast: (KO) Interpretacije laboratorijskih nalaza u kardiološkim oboljenjima
(130) Anamneza i pregled bolesnika
Izvodi: 20
(131) Procena stanja bolesnika i efikasnost terapije kod kardiovaskularnih oboljenja na osnovu kliničko-biohemijskih parametara
Asistira: 30
Oblast: (RO) Interpretacije laboratorijskih nalaza reumatološkim oboljenjima
(132) Anamneza i pregled bolesnika
Izvodi: 50
(133) Procena stanja bolesnika i efikasnost terapije kod reumatoloških oboljenja na osnovu kliničko-biohemijskih parametara
Asistira: 100
Oblast: (HO) Interpretacije laboratorijskih nalaza u hematološkim oboljenjima
(134) Punkcija kostne srži
Izvodi: 5
(135) Punkcija limfne žlezde
Asistira: 5
(136) Punkcija slezine
Gleda: 5
(137) Određivanje broja eritrocita-automatski brojač
Izvodi: 10
(138) Određivanje procenta retikulocita mikroskopski, supravitalnim bojenjem
Izvodi: 10
(139) Pregled otiska kostne srži, slezine i limfne žlezde
Asistira: 10
(140) MGG (May-Grunvald-Gimsa)
Izvodi: 10
(141) Bojenje na peroksidazu
Izvodi: 10
(142) Bojenje PAS metodom
Izvodi: 10
(143) Bojenje sudanom B
Izvodi: 5
(144) Bojenje na kiselu fosfatazu
Izvodi: 5
(145) Bojenje na TRAP (tartarat rezistentna kisela fosfataza)
Izvodi: 5
(146) Bojenje na alkalnu fosfatazu
Izvodi: 5
(147) Bojenje na sideroblaste
Izvodi: 5
(148) Izvođenje reakcije na kisele esteraze
Izvodi: 5
(149) Priprema trajnog mikroskopskog preparata
Izvodi: 20
(150) Morfološko-citohemijska analiza punktata kostne srži kod akutnih leukemija sa FAB klasifikacijom
Asistira: 10
(151) Imunocitohemijska analiza hematopoetskih elemenata, APAAP metodom
Gleda: 5
Oblast: (EB) Interpretacije laboratorijskih nalaza u endokrinološkim oboljenjima
(152) Anamneza i pregled bolesnika
Izvodi: 5
(153) Procena stanja bolesnika i efikasnost terapije kod endokrinoloških oboljenja na osnovu kliničko-biohemijskih parametara
Asistira: 20
(154) Testovi za ispitivanje funkcije endokrinih žlezdi
Izvodi: 15
(155) Određivanje sadržaja kortizola u serumu
Izvodi: 10
(156) Određivanje sadržaja testosterona u serumu
Izvodi: 5
(157) Određivanje sadržaja progesterona u serumu
Izvodi: 5
(158) Određivanje sadržaja gonadotropina
Izvodi: 10
(159) Određivanje sadržaja prolaktina
Izvodi: 5
(160) Određivanje sadržaja insulina
Izvodi: 10
(161) Određivanje sadržaja hormona štitaste žlezde (T3, T4)
Izvodi: 10
(162) Određivanje sadržaja TSH
Izvodi: 10
(163) Određivanje količine C-peptida
Izvodi: 10
(164) Određivanje sadržaja kateholamina u mokraći
Izvodi: 5
(165) Određivanje sadržaja serotonina i metabolita serotonina u mokraći
Izvodi: 10
(166) Ketonska tela
Izvodi: 50
Oblast: (GB) Interpretacije laboratorijskih nalaza u gastroenterološkim oboljenjima
(167) Anamneza i pregled bolesnika
Izvodi: 5
(168) Procena stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod hroničnih oboljenja jetre na osnovu kliničko-biohemijskih parametara
Asistira: 10
(169) Procena stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod akutnih oboljenja pankreasa na osnovu kliničko-biohemijskih parametara
Asistira: 10
(170) Procena stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod hroničnih oboljenja pankreasa na osnovu kliničko biohemijskih parametara
Asistira: 10
(171) Ureaza test (detekcija Helicobacter pylori)
Asistira: 5
Oblast: (BO) Interpretacije laboratorijskih nalaza u bubrežnim oboljenjima
(172) Anamneza i pregled bolesnika
Izvodi: 10
(173) Procena stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod akutne bubrežne insuficijencije na osnovu biohemijskih parametara
Asistira: 10
(174) Procena stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod hronične bubrežne insuficijencije na osnovu biohemijskih parametara
Asistira: 10
(175) Procena stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod terapije dijalizom na osnovu kl.-biohem. parametara
Asistira: 10
(176) Opšti pregled mokraće (zapremina, izgled, boja,. miris, reakcija, specifična težina)
Izvodi: 100
(177) Pregled mokraće na sediment
Izvodi: 100
(178) Dokazivanje hemoglobina u mokraći
Izvodi: 100
(179) Ispitivanje mokraćnih kamenaca
Izvodi: 10
(180) Elektroforeza belančevina mokraće
Izvodi: 5
(181) Šećeri u mokraći
Izvodi: 100
(182) Određivanje Bence-Jones-ovih proteina u mokraći
Izvodi: 20
(183) Određivanje koncentracije azota uree u krvi (BUN)
Izvodi: 10
(184) Proba dilucije i proba koncentracije
Izvodi: 10
(185) Klirens testovi
Izvodi: 20
(186) Određivanje osmolarnosti seruma i mokraće
Izvodi: 20
(187) Priprema bolesnika za transplantaciju bubrega
Gleda: 5
(188) Tipizacija tkiva
Gleda: 5
(189) Određivanje koncentracije imunosupresivnih lekova u serumu posle transplantacije bubrega
Asistira: 5
Oblast: (NP) Interpretacije laboratorijskih nalaza u neurološkim i psihijatrijskim oboljenjima
(190) Anamneza i pregled bolesnika
Izvodi: 5
(191) Uzimanje uzorka cerebrospinalne tečnosti
Asistira: 5
(192) Semikvantitativno određivanje sadržaja proteina u cerebrospinalnoj tečnosti
Izvodi: 25
(193) Kvantitativno određivanje sadržaja proteina u cerebrospinalnoj tečnosti
Izvodi: 25
(194) Elektroforeza proteina iz cerebrospinalne tečnosti
Izvodi: 5
(195) Određivanje koncentracije glukoze u cerebrospinalnoj tečnosti
Izvodi: 50
(196) Citološka analiza cerebrospinalne tečnosti
Asistira: 5
(197) Određivanje sadržaja ceruloplazmina
Izvodi: 10
Oblast: (ON) Interpretacije laboratorijskih nalaza u onkologiji
(198) Anamneza i pregled bolesnika
(199) Procena stanja bolesnika i efikasnosti terapije na osnovu kliničko-biohemijskih parametara
(200) Određivanje tumorskih markera
Izvodi: 3
(201) Određivanje parametara hemostaze
Izvodi: 3
(202) Određivanje koncentracije metotreksata
Izvodi: 3
(203) Utvrđivanje prisustva paraproteina: elektroforeza i imunofiksacija
Izvodi: 3
Oblast: (PO) Kliničko-biohemijske interpretacije u pedijatrijskim oboljenjima
(204) Anamneza i pregled bolesnika
Izvodi: 5
(205) Određivanje pH u krvi
Izvodi: 20
(206) Određivanje pCO2 u krvi
Izvodi: 20
(207) Određivanje ukupnog CO2
Izvodi: 20
(208) Određivanje baznog viška
Izvodi: 20
(209) Određivanje pO2
Izvodi: 20
(210) Određivanje koncentracije bikarbonata u serumu (anaerobni uzorak)
Izvodi: 20
(211) Orijentacioni testovi kod sumnje na urođene greške u metabolizimu aminokiselina
Izvodi: 10
(212) Biohemijske analize krvi, seruma i plazme kod dece
Izvodi: 100
(213) Biohemijske analize mokraće kod dece
Izvodi: 100
(214) Znojni test (hloridi u znoju)
Izvodi: 5
(215) Određivanje osmotske rezistencije eritrocita
Izvodi: 10
(216) Određivanje koncentracije piruvata
Izvodi: 10
(217) Određivanje koncentracije laktata
Izvodi: 10
(218) Određivanje koncentracije amonijaka
Izvodi: 10
(219) Određivanje koncentracije hemoglobina F
Izvodi: 5
(220) Određivanje koncentracije mukopolisaharida
Izvodi: 5
(221) Metabolički skrining urina
Izvodi: 10
(222) Određivanje nivoa lekova (metotreksat, ciklosporin, takrolimus, sirolimus)
Izvodi: 5
(223) Određivanje mikroalbumina
Izvodi: 5
Oblast: (GA) Interpretacije laboratorijskih nalaza u ginekologiji i akušerstvu
(224) Određivanje krvne grupe i Rh-faktora
Izvodi: 10
(225) Test za rano otkrivanje trudnoće
Izvodi: 10
(226) Biohemijske analize kod trudnica
Izvodi: 10
(227) Biohemijske analize amnionske tečnosti
Izvodi: 10
(228) Biohemijske analize kod novorođenčadi
Izvodi: 10
Oblast: (US) Interpretacije laboratorijskih nalaza u urgentnim stanjima
(229) Klinička i laboratorijska obrada bolesnika u komi
Gleda: 10
(230) Klinička i laboratorijska obrada bolesnika u dijabetičnoj komi
Gleda: 10
(231) Klinička obrada i laboratorijska bolesnika u akutnom alkoholisanom stanju
Gleda: 10
(232) Klinička i laboratorijska obrada bolesnika u epileptičnom statusu
Gleda: 3
(233) Klinička i laboratorijska obrada bolesnika u stanju šoka
Gleda: 10
(234) Klinička i laboratorijska obrada bolesnika u akutnim kardiovaskularnim poremećajima
Gleda: 20
(235) Klinička i laboratorijska obrada bolesnika sa akutnim hirurškim i neurohirurškim stanjima
Gleda: 10
(236) Klinička i laboratorijska obrada bolesnika sa akutnim trovanjima
Gleda: 3
(237) Dijagnostičko-terapijski postupci, praćenje i procena stanja bolesnika na osnovu kliničko-biohemijskih parametara u pulmologiji
Gleda: 20
Oblast: (SS) Izrada specijalističkog rada
(242) Na osnovu ličnog interesovanja i potreba zdravstvene ustanove u kojoj će raditi specijalizant se, uz saglasnost Katedre, opredeljuje za izradu specijalističkog rada
36. Klinička farmakologija
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije
Cilj specijalizacije iz Kliničke farmakologije je sticanje opštih i posebnih znanja i veština za obavljanje sledećih poslova:
– ovladavanje osnovnim laboratorijskim postupcima i hirurškim procedurama za rad sa eksperimentalnim životinjama,
– evaluacija i interpretacija metoda koje su značajne za pretkliničko ispitivanje lekova
– učestvovanje u kliničkim ispitivanjima
– rad u farmaceutskoj medicini
– saradnja sa lekarima drugih specijalnosti (kardiolozi, nefrolozi, psihijatri, anesteziolozi i dr.) u toku donošenja odluke o racionalnoj farmakoterapiji (therapeutic monitoring)
– prikupljanje i evaluacija podataka o neželjenim dejstvima i interreakcijama lekova, upoznavanje sa sistemom farmakovigilance
– prikupljanje i evaluacija podataka iz oblasti potrošnje lekova i farmakoekonomije
– aktivno učešće u prenosu znanja u toku dodiplomske i poslediplomske nastave, kao i u raznim vidovima kontinuirane medicinske edukacije
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija iz Kliničke farmakologije traje 4 godine. Plan specijalizacije podrazumeva kombinaciju dvosemestralne nastave (9 meseci), eksperimentalnih istraživanja (13 meseci) i kliničkog staža (22 meseca). Ovom broju dodati 4 meseca godišnjeg odmora.
Svaki lekar na specijalizaciji dobija svog mentora kaji prati njegov rad i napredak u savlađivanju veština tokom specijalizacije. Za izvođenje odgovarajućih veština odgovorni su pojedinačni mentori veština.
Provera znanja u toku specijalističkog kruženja
Lekar na specijalizaciji ima specijalistički indeks u koji se upisuje sve uspešno obavljanje veštine i odgovarajuće provere znanja. Nakon završenog programa iz jedne celine polaže se kolokvijum i/ili piše seminarski rad. Obavezni kolokvijumi su:
1. Cilj način i značaj eksperimentalnih istraživanja u farmakologiji
2. Farmakoterapija internističkih bolesti
3. Principi racionalne primene antibiotika
4. Specifičnosti farmakoterapije u pedijatriji
5. Profilaktička primena lekova kod hirurških pacijenata
6. Farmakoterapija urgentnih stanja
7. Farmakoterapija u psihijatriji i neurologiji
Institucije i uslovi za obavljanje specijalističkog staža
Specijalistički staž se obavljaju prevashodno na Institutu za Kliničku farmakologiju, farmakologiju i toksikologiju, Medicinskog fakulteta. Pored toga, druge institucije na kojima specijalizanti obavljanju klinički deo, jesu odgovarajuće nastavne baze medicinskih fakulteta.
Program specijalizacije po oblastima i veštinama
(za svaku godinu specijalističkog staža)
Prvi deo programa u trajanju od 9 (devet) meseci ima za cilj da specijalizantu obezbedi sticanje najnovijih teorijskih i praktičnih znanja iz eksperimentalne i kliničke farmakologije koja obuhvata sledeće oblasti:
– pretkliničko ispitivanje lekova (poreklo, razvoj lekova, toksikološka ispitivanja); obuka za izvođenje in vivo i in vitro eksperimenata
– dobra laboratorijska praksa (GLP)
– farmakodinamija (mehanizam dejstva lekova, receptori, jonski kanali i enzimi kao ciljna mesta dejstva lekova, doze i doziranje lekova, interakcije među lekovima, neželjena dejstva lekova, zavisnost od lekova); nove metode u praćenju dejstva lekova (farmakogenetika, farmakogenomika, proteomika i dr.)
– klinička farmakokinetika (resorpcija, distribucija, metabolizam i eliminacija lekova, farmakokinetski modeli, farmakokinetika kod pojedinih grupa pacijenata, ispitivanje bioekvivalencije)
– kliničko ispitivanje lekova – opšti principi, metode, zakonska regulativa
– statistika u kliničkim ispitivanjima
– dobra klinička praksa (GCP)
– imunofarmakologija
– farmakoekonomija i farmakoinformatika
– zakonska regulativa neophodna za registraciju leka i puštanje u promet, Agencija za lekove
– praćenje, prijavljivanje i evaluacija neželjenih dejstava lekova; farmakovigilanca
Drugi deo programa u trajanju od 13 (trinaest) meseci ima za cilj da se specijalizant obuči za izvođenje sledećih veština u okviru eksperimentalnih životinja:
– pravljenje rastvora
– rad sa eksperimentalnim životinjama (manipulacija, anestetisanje, žrtvovanje)
– planiranje eksperimenata in vivo i in vitro
– intravenska, supkutana, intraperitonealna, peroralna primena lekova
– preparisanje krvnih sudova za aplikaciju lekova i registrovanje krvnog pritiska.
– Odabrani in vivo modeli:
– metode registrovanja krvnog pritiska
– metode i postupci za ispitivanje lekova u procesu ishemije i reperfuzije
– metode za ispitivanje lekova koji utiču na ponašanje eksperimentalnih životinja
– metode za ispitivanje bola kod eksperimentalnih životinja
– metode za ispitivanje uticaja lekova na procese učenja
– analiza biohemijskih parametara vezanih za dejstvo lekova (biohemijska farmakologija)
– praćenje koncentracije likvora u krvi.
– Odabrani in vitro modeli:
– metode preparisanja izolovanih krvnih sudova
– metode preparisanja izolovanih skeletnih mišića, metode električne stimulacije, parametri izometrijske kontrakcije
– farmakološka analiza receptorskih sistema i jonskih kanala
– Statistička obrada dobijenih rezultata
– Pismena i usmena prezentacija rezultata
– Izveštaj o pretkliničkim ispitivanjima lekova
Treći deo programa, u trajanju od 22 meseca, podrazumeva boravak specijalizanata na odgovarajućim klinikama. Cilj je da se specijalizant osposobi za izvođenje određenih veština iz sledećih oblasti:
Interna medicina – 10 meseci
Kardiologija – 4 meseca
– EKG srca
– Kardiopulmonalna reanimacija
– Elektrokonverzija srčanog ritma
– Dijagnostika i terapija pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom
– Dijagnostika i terapija pacijenata sa srčanom insuficijencijom
– Dijagnostika i terapija pacijenata sa esencijalnom hipertenzijom
– Dijagnostika i terapija aritmija
– Dijagnostika i terapija edema pluća
– Dijagnostika i terapija plućne embolije
– Dijagnostika i terapija kardiomiopatija
– Dijagnostika i terapija bolesnika sa disekcijom aorte
– Terapija hipertenzije kod bubrežne insuficijencije
– Terapija hipertenzivnih kriza
– Izbor i doziranje antikoagulantne terapije
– Evaluacija terapijskih efekata lekova i neželjena dejstva, kvalitet života
– Izrada plana kliničkog ispitivanja novog leka i uključivanje u postojeća
Reumatologija – 1 mesec
– Anamneza i reumatološka obrada hospitalizovanih pacijenata
– Rendgenološka i laboratorijska dijagnostika reumatskih bolesti
– Dijagnostika i terapija sistemskih bolesti vezivnog tkiva
– Terapija reumatoidnog artritisa
– Terapija sistemskog lupusa eritematodesa i sistemske skleroze
– Terapija neuralgija, miozitisa, fibrozoitisa
– Terapija i praćenje pacijenata sa reumatskom groznicom
– Evaluacija terapijskih efekata lekova i neželjenih dejstava, kvalitet života
– Izrada plana kliničkog ispitivanja novog leka i uključivanje u postojeća ispitivanja
Nefrologija – 1 mesec
– Anamneza i nefrološka obrada hospitalizovanih pacijenata
– Dijagnostičke i laboratorijske metode u nefrologiji
– Dijagnostika i terapija infekcija urinarnog traka
– Dijagnostika i terapija akutne bubrežne insuficijencije
– Hemodijaliza
– Evaluacija terapijskih efekata lekova i neželjenih dejstava, kvalitet života
– Izrada plana kliničkog ispitivanja novog leka i uključivanje u postojeća
Pulmologija – 1 mesec
– Anamneza i pulmološka obrada hospitalizovanih pacijenata
– Dijagnostičke i laboratorijske metode u pulmologiji
Evaluacija terapijskih efekata lekova i neželjenih dejstava, kvalitet života
– Izrada plana kliničkog ispitivanja novog leka i uključivanje u postojeća ispitivanja
Hematologija – 1 mesec
– Anamneza i hematološka obrada hospitalizovanih pacijenata
– Dijagnostika i terapija anemija
– Terapija poremećaja hemostaze
– Terapija akutnih i hroničnih leukemija
– Terapija malignih limfoma
– Evaluacija terapijskih efekata lekova i neželjenih dejstava, kvalitet života
– Izrada plana kliničkog ispitivanja novog leka i uključivanje u postojeća ispitivanja
Gastroenterologija – 1 mesec
– Anamneza i gastroenterološka obrada hospitalizovanih pacijenata
– Radiološka i ultrazvučna dijagnostika bolesti digestivnog trakta
– Dijagnostika i terapija ulkusne bolesti
– Dijagnostika i terapija akutnih i hroničnih oboljenja jetre i pankreasa
– Dijagnostika i terapija malignih bolesti digestivnog trakta
– Dijagnostika i terapija holelitijaze
– Dijagnostika i terapija inflamatornih oboljenja creva
– Evaluacija terapijskih efekata lekova i neželjenih dejstava, kvalitet života
– Izrada plana kliničkog ispitivanja novog leka i uključivanje u postojeća ispitivanja
Psihijatrija – 2 meseca
– Anamneza i psihijatrijska obrada pacijenta
– Terapija psihijatrijskih bolesnika (farmakološke, psihijatrijske, biološke metode)
– Dijagnostika i lečenje neuroza
– Dijagnostika i lečenje psihoza
– Prevencija i terapija bolesti zavisnosti
– Procena efikasnosti dejstva lekova i neželjenih reakcija na lekove, kvalitet života
– Izrada plana kliničkog ispitivanja novog leka i uključivanje u postojeća ispitivanja
Neurologija – 1 mesec
– Anemneza i neurološka obrada pacijenta
– Dijagnostika i terapija urgentnih stanja u neurologiji
– Dijagnostika i terapija cerebrovaskularnih bolesti
– Dijagnostika i terapija neuromuskularnih bolesti
– Dijagnostika i terapija degenerativnih bolesti CNS-a
– Dijagnostika i terapija epilepsija
– Evaluacija terapijskih efekata lekova i neželjenih dejstva, kvalitet života
– Izrada plana kliničkog ispitivanja novog leka i uključivanje u postojeće ispitivanje
Infektivne bolesti – 1 mesec
– Anamneza i obrada pacijenta sa infektivnom bolešću
– Dijagnostičke i laboratorijske metode infektivnih bolesti
– Dijagnostika i terapija osipnih groznica
– Dijagnostika i terapija encefalitisa i meningitisa
– Dijagnostika i terapija respiratornih bolesti
– Dijagnostika i terapija HIV infekcije
– Dijagnostika i terapija hepatitisa
– Dijagnostika i terapija septičnih stanja
– Dijagnostika, terapija i prevencija tropskih bolesti
– Evaluacija terapijskih efekata i neželjenih dejstva lekova, kvalitet života
– Izrada plana kliničkog ispitivanja novog leka i uključivanje u postojeće ispitivanje
Pedijatrija – 2 meseca
– Anamneza i pedijatrijski pregled pacijenta
– Dijagnostičke i laboratorijske metode u pedijatriji
– Dijagnostika i terapija urgentnih stanja u pedijatriji
– Dijagnostika i terapija respiratornih oboljenja kod dece
– Dijagnostika i terapija neuroloških oboljenja dece
– Dijagnostika i terapija kardiovaskularnih oboljenja dece
– Dijagnostika i terapija urinarnih infekcija kod dece
– Dijagnostika i terapija endokrinoloških poremećaja kod dece
– Dijagnostika i terapija alergijskih bolesti kod dece
– Dijagnostika i terapija malignih procesa kod dece
– Dijagnostika i terapija trovanja
– Izbor i doziranje lekova kod dece
– Evaluacija terapijskih efekata i neželjenih dejstava lekova, kvalitet života
– Klinička ispitivanja kod dece
Opšta hirurgija – 2 meseca
– Anamneza i pregled hospitalizovanih pacijenata
– Dijagnostičke i laboratorijske metode u hirurgiji
– Preoperativna medikamentozna priprema pacijenta
– Postoperativna terapija antibioticima
– Postoperativna antikoagulantna terapija
– Postoperativna primena analgetika i antipiretika
– Evaluacija terapijskih efekata i neželjenih dejstava lekova
Onkologija – 2 meseca
– Specifičnosti primene citotoksičnih lekova
– Lečenje bola kod onkoloških bolesnika
– Evaluacija terapijskih efekata i neželjenih dejstava lekova, kvalitet života
– Izrada plana kliničkog ispitivanja novog leka i uključivanje u postojeća ispitivanja
Reanimatologija – 3 meseca
– Metode monitoringa vitalnih funkcija
– Endotrahealna intubacija i veštačko disanje
– Uvod u anesteziju
– Održavanje anestezije
– Reanimacija pacijenta
– Medikamentozna terapija kod pacijenata na intenzivnoj nezi
37. Laboratorijska medicina
četiri godine
(48 meseci)
Cilj specijalizacije
Laboratorijska medicina omogućava usvajanje teoretskih i praktičnih znanja iz biohemije, molekularne biologije, imunologije i mikrobiologije.
Laboratorijska medicina je integrativna i polivalentna specijalnost u okviru medicine koja obuhvata analizu telesnih tečnosti, ćelija i tkiva i interpretaciju dobijenih rezultata. Laboratorijska medicina obuhvata fundamentalna i primenjena istraživanja biohemijskih i fizioloških procesa u ljudskom organizmu i njihovu primenu u dijagnostici, lečenju i prevenciji bolesti.
Laboratorijska medicina nije ograničena samo na aktivnosti koje se odvijaju u laboratorijama, već u svakodnevnom radu snažno utiče na tretman pacijenata. Interpretacija dobijenih rezultata je ključni zadatak specijalista laboratorijske medicine.
Cilj specijalizacije iz laboratorijske medicine je formiranje stručnjaka sa specijalističkim znanjima iz kliničke biohemije, imunologije, mikrobiologije i molekularne biologije, a u skladu sa preporukama EC4.
Specijalista Laboratorijske medicine bi trebalo da odgovori potrebama savremene laboratorijske dijagnostike. Ovom specijalizacijom lekar treba da bude osposobljen za: postavljanje indikacija za određene laboratorijske procedure, primenu odgovarajućih analitičkih tehnika i principa, evaluaciju analitičkih rezultata, aktivno učešće u kliničkim timovima, vođenje laboratorije, kontrolu kvaliteta, praćenje naučnih tokova, primenu naučnih saznanja i kontinuirani razvoj laboratorijske dijagnostike.
Struktura specijalizacije
Specijalizacija iz Laboratorijske medicine obuhvata dvosemestralnu nastavu, laboratorijsku praksu u opštim i specijalizovanim biohemijskim, imunološkim, mikrobiološkim i molekularno biološkim laboratorijama i opšti klinički staž. Po prethodno stečenom teoretskom znanju i uspešnom ovladavanju laboratorijskim tehnikama, specijalizant se tokom završne dve godine specijalizacije laboratorijske medicine uključuje u rad u ambulanti i na odeljenju sa kliničkim lekarima. Na ovaj način on dopunjuje svoje prethodno stečeno teoretsko znanje sa specijalističkim znanjem o patogenezi i terapiji bolesti koje su specifične za datu kliničku granu. Takođe, boravkom na klinici, pored rada sa pacijentima, specijalizant će biti u mogućnosti da ovlada i tehnikama laboratorijske dijagnostike koje su specifične za rad u određenoj kliničkoj oblasti.
Specijalizacija iz laboratorijske medicine traje 4 godine (48 meseci) i obuhvata:
Opšti laboratorijski staž:
– Klinička biohemija – 6 meseci
– Klinička imunologija – 6 meseci
– Molekularna biologija – 6 meseci
– Mikrobiologija – 6 meseci
Klinički staž i rad u specijalizovanim laboratorijama – 14 meseci
Dvosemestralna nastava – 9 meseci
Statistika i informatika – 1 mesec
Provera znanja
U okviru specijalizacije iz Laboratorijske medicine lekari na specijalizaciji bi polagali sledeće kolokvijume:
1. Opšta biohemija
2. Klinički značajni proteini, enzimi i tumorski markeri
3. Poremećaji metabolizma lipida i ugljenih hidrata
4. Poremećaji acidobazne ravnoteže, metabolizma vode i elektrolita
5. Tehnike ispitivanja celularnih i humoralnih komponenti imunskog odgovora
6. Molekularno-biološke tehnike u dijagnostici
7. Osnovni principi dijagnostike infektivnih agenasa
8. Laboratorijska dijagnostika hematoloških oboljenja
9. Laboratorijska dijagnostika endokrinoloških oboljenja
10. Laboratorijska dijagnostika nefroloških oboljenja
11. Laboratorijska dijagnostika kardiovaskularnih oboljenja
12. Laboratorijska dijagnostika reumatoloških oboljenja
13. Laboratorijska dijagnostika alergijskih oboljenja
14. Laboratorijska dijagnostika oboljenja jetre i gastrointestinalnog trakta
PROGRAM SPECIJALIZACIJE IZ LABORATORIJSKE MEDICINE
I OPŠTI LABORATORIJSKI STAŽ
KLINIČKA BIOHEMIJA (6 meseci)
1. Uvod u praktični rad u laboratoriji – teorijski i praktični rad (1 mesec)
Način rada u hemijskoj laboratoriji, zaštita pri radu, upoznavanje sa opremom
Gleda: 1
Kalibracija mernih sudova
Izvodi: 10
Merenje na tehničkoj i analitičkoj vagi
Izvodi: 20
Pravljenje rastvora određene koncentracije
Izvodi: 20
Standardizacija rastvora
Izvodi: 10
Metode kvantitativnog određivanja supstanci
Gleda: 10
Pravljenje puferskih rastvora
Izvodi: 10
pH-metrija
Izvodi: 20
Principi pri kvalitativnom i kvantitativnom određivanju prirodnih proizvoda
Izvodi: 5
Principi hromatografskih tehnika
Izvodi: 5
Principi elektroforetskih tehnika
Izvodi: 1
Pipetiranje staklenim i automatskim pipetama, kalibracija pipeta, provera tačnosti pipeta
Izvodi: 50
Pravljenje rastvora, kontrola tačnosti napravljenog rastvora
Izvodi: 1
Pranje laboratorijskog posuđa
Izvodi: 2
Kolorimetrija, pravljenje standardnih kriva (proteini, PAP)
Izvodi: 3
2. Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – Određivanje koncentracije proteina: (0,5 meseci)
Određivanje ukupne koncentracije proteina u serumu i mokraći
Izvodi: 50
Određivanje koncentracije albumina u serumu
Izvodi: 25
Određivanje koncentracije globulina
Izvodi: 25
Određivanje koncentracije fibrinogena u plazmi
Izvodi: 50
Određivanje koncentracije haptoglobina u serumu
Izvodi: 5
Određivanje koncentracije transferina u serumu
Izvodi: 5
Određivanje koncentracije ceruloplazmina u serumu
Izvodi: 5
Određivanje koncentracije feritina u serumu
Izvodi: 5
Određivanje koncentracije troponina u serumu
Izvodi: 5
Elektroforeza serumskih proteina
Izvodi: 50
3. Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – Određivanje koncentracije lipida: (0,5 meseci)
Određivanje koncentracije ukupnih lipida u serumu
Izvodi: 20
Određivanje koncentracije triacilglicerola u serumu
Izvodi: 50
Određivanje koncentracije holesterola u serumu
Izvodi: 50
Određivanje koncentracije holesterol-estara u serumu
Izvodi: 50
Određivanje količine HDL-holesterola i LDL-holesterola u serumu
Izvodi: 50
Određivanje hilomikrona u serumu
Izvodi: 5
Određivanje koncentracije apolipoproteina A i apolipoproteina B u serumu
Izvodi: 5
Određivanje koncentracije fosfolipida u serumu
Izvodi: 5
4. Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – Određivanje koncentracije neproteinskih azotnih jedinjenja (0,5 meseci)
Određivanje koncentracije uree u serumu i mokraći
Izvodi: 50
Određivanje koncentracije kreatinina u serumu i mokraći
Izvodi: 50
Određivanje koncentracije mokraćne kiseline u serumu
Izvodi: 50
5. Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – Određivanje koncentracije ugljenih hidrata (0,5 meseci)
Određivanje koncentracije glukoze u krvi
Izvodi: 100
Određivanje koncentracije glukoze u mokraći
Izvodi: 100
Test opterećenja glukozom
Izvodi: 20
Određivanje količine glikoziliranog hemoglobina
Izvodi: 20
6. Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – Određivanje aktivnosti enzima: (0,5 meseci)
Određivanje aktivnosti alkalne fosfataze
Izvodi: 50
Određivanje aktivnosti kisele fosfataze
Izvodi: 50
Određivanje aktivnosti prostatične kisele fosfataze
Izvodi: 50
Određivanje aktivnosti alanin aminotransferaze
Izvodi: 50
Određivanje aktivnosti aspartat aminotransferaze
Izvodi: 50
Određivanje aktivnosti amilaze
Izvodi: 50
Određivanje aktivnosti laktat dehidrogenaze
Izvodi: 50
Određivanje aktivnosti hidroksibutirat dehidrogenaze
Izvodi: 50
Određivanje aktivnosti kreatin kinaze
Izvodi: 50
Određivanje kreatin kinaze MB
Izvodi: 50
Određivanje aktivnosti gama-glutamil transpeptidaze
Izvodi: 50
Određivanje aktivnosti holinesteraza
Izvodi: 10
7. Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje krvne slike (0,5 meseci)
Određivanje koncentracije hemoglobina
Izvodi: 50
Određivanje hematokrita
Izvodi: 50
Merenje sedimentacije eritrocita
Izvodi: 50
Određivanje broja eritrocita
Izvodi: 50
Određivanje hematoloških indeksa (MCV, MCH, MCHC)
Izvodi: 50
Određivanje broja retikulocita
Izvodi: 20
Određivanje broja leukocita
Izvodi: 50
Određivanje leukocitarne formule
Izvodi: 50
Određivanje broja trombocita
Izvodi: 50
Određivanje apsolutnog broja eozinofila u komori
Izvodi: 20
Određivanje vremena koagulacije
Izvodi: 20
8. Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje parametara hemostaze (0,5 meseci)
Određivanje koncentracije fibrinogena
Izvodi: 20
Određivanje vremena krvarenja
Izvodi: 20
Određivanje protrombinskog vremena
Izvodi: 20
Određivanje parcijalnog tromboplastinskog vremena
Izvodi: 20
Određivanje trombinskog vremena
Izvodi: 20
Određivanje koncentracije fibrin degradacionih proizvoda (FDP)
Izvodi: 10
Određivanje aktivnosti faktora koagulacije
Izvodi: 20
Ispitivanje fibrinolize
Izvodi: 10
Određivanje plazminogena
Izvodi: 10
Određivanje antitrombina
Izvodi: 10
Određivanje proteina C
Izvodi: 10
Određivanje alfa 2 antiplazmina
Izvodi: 10
Određivanje Von Willebrand-ovog faktora
Izvodi: 10
Ispitivanje agregacije trombocita
Izvodi: 10
9. Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje koncentracije elektrolita (0,5 meseci)
Određivanje koncentracije natrijuma u serumu i mokraći
Izvodi: 50
Određivanje koncentracije kalijuma u serumu i mokraći
Izvodi: 50
Određivanje koncentracije kalcijuma
Izvodi: 50
Određivanje koncentracije jonizovanog kalcijuma
Izvodi: 15
Određivanje koncentracije bakra u serumu
Izvodi: 5
Određivanje koncentracije ceruloplazmina u serumu
Izvodi: 10
Određivanje koncentracije magnezijuma
Izvodi: 25
Određivanje koncentracije bikarbonata i hlorida u serumu i mokraći
Izvodi: 50
Određivanje koncentracije neorganskog fosfora
Izvodi: 25
Određivanje koncentracije gvožđa
Izvodi: 50
Određivanje kapaciteta za vezivanje gvožđa (UIBC, TIBC)
Izvodi: 50
10. Rad u opštoj kliničko-biohemijskoj laboratoriji – određivanje koncentracije posebnih jedinjenja (0,5 meseci)
Određivanje koncentracije vitamina B12
Izvodi: 5
Određivanje koncentracije folne kiseline
Izvodi: 5
Određivanje koncentracije leptina
Izvodi: 5
Određivanje sadržaja bilirubina (ukupnog i direktnog) u serumu
Izvodi: 50
Određivanje porfirina u mokraći
Izvodi: 5
11. Korišćenje radioizotopskih metoda u kliničkoj biohemiji (0,5 meseci)
Opšti principi rada sa radioizotopima
Gleda: 1
Primena radioaktivno obeleženih supstanci u dijagnostici kod ljudi
Asistira: 10
Procena funkcionalnog stanja endokrinih žlezda pomoću radioaktivno obeleženih supstanci
Asistira: 15
Terapijska primena radioaktivnih supstanci
Gleda: 5
KLINIČKA IMUNOLOGIJA (6 meseci)
1. Tehnike ispitivanja humoralnih komponenti imunskog odgovora (1 mesec)
Nefelometrija
Određivanje koncentracije imunoglobulina
Izvodi: 10
Određivanje koncentracije komponenti komplementa
Izvodi: 10
Radijalna imunodifuzija
Imunodifuzija
Izvodi: 5
Imunoelektroforeza
Izvodi: 10
Radioimunoesej
Izvodi: 10
Određivanje imunskih kompleksa (PEG)
Izvodi: 8
Određivanje koncentracije krioglobulina
Izvodi: 5
ELISA test
Izvodi: 10
2. Tehnike ispitivanja celularnih komponenti imunskog odgovora (1 mesec)
Kožne probe kasne preosetljivosti
Izvodi: 8
Separacija limfocita na gustinskom gradijentu
Izvodi: 10
Direktna i indirektna imunofluorescencija
– fluorescentni mikroskop i FACS – analiza
Izvodi: 10
Aktivacija limfocita mitogenima
Izvodi: 10
In vitro detekcija citokina
Izvodi: 15
Ispitivanje funkcije neutrofila i makrofaga
Izvodi: 15
3. Imunohematološke tehnike (1 mesec)
Određivanje krvnih grupa
Izvodi: 5
Coombs-ov test
Gleda: 5
Inhibitori faktora koagulacije
Gleda: 5
4. Tehnike ispitivanja alergijskih bolesti (1 mesec)
Kožne probe rane preosetljivosti
Izvodi: 10
Detekcija specifičnih IgE in-vitro
Izvodi: 10
5. Tehnike ispitivanja autoimunskih bolesti (1 mesec)
Određivanje ANA
Izvodi: 6
Određivanje anti – DNK antitela
Gleda: 3
Određivanje RF
Izvodi: 5
Određivanje organ-specifičnih antitela
Gleda: 5
Imunohistologija bubrega i kože
Gleda: 3
6. Specifične tehnike u tumorskoj imunologiji (1 mesec)
Dijagnoza monoklonskih gamapatija
Gleda: 4
Imunodijagnostika mononuklearnih i limfnih neoplazmi
Izvodi: 10
Detekcija tumorskih markera
Gleda: 3
HLA tipizacija
Gleda: 5
MOLEKULARNO-GENETIČKA DIJAGNOSTIKA (6 meseci)
1. Principi izolacije i prečišćavanja nukleinskih kiselina (1 mesec)
Izolovanje DNK sa FTA kartica
Izvodi: 10
Izolovanje DNK heliksom
Izvodi: 20
Izolovanje DNK organskom (PCI) metodom
Izvodi: 20
Izolovanje DNK pomoću halotropnih soli
Izvodi: 20
Izolovanje DNK pomoću paramagnetnih čestica
Izvodi: 20
Izolovanje DNK iz različitih bioloških uzoraka (krv, bukalna sluznica, meka tkiva, čvrsta tkiva, horionske čupice, amnionska tečnost)
Izvodi: po 5
2. Principi kvantifikacije nukleinskih kiselina (1 mesec)
Hibridizacijske tehnike (hemiluminiscentne i hromogene)
Izvodi: 20
Real Time PCR
Izvodi: 20
3. Principi amplifikacije nukleinskih kiselina (1 mesec)
Mere predostrožnosti za sprečavanje kontaminacije pri radu sa humanom DNK
gleda: 1
Dizajniranje PCR prajmera
Izvodi: 5
Monoplex amplifikacija (Neki od faktora koagulacije)
Izvodi: 10
Multiplex amplifikacija (Duchenne Becker, Azospermija)
Izvodi: 10
Alel specifična amplifikacija
Izvodi: 10
4. Principi analize amplifikovanih produkata (2 meseca)
Kapilarna elektroforeza
Izvodi 20
Restrikciona analiza (+ agarozna ili PAGE elektroforeza)
Izvodi: 5
Sekvenciranje (HV1 i HV2 region mtDNK)
Izvodi: 5
Tehnike skrininga na mutacije (gel shift eseji, SSCP)
Izvodi: 5
Interpretacija nalaza (1 mesec)
Direktnog testiranja mutacija (Hantingtonova horeja, Miotonična distrofija, Fridrajhova ataksija)
Izvodi: 20
Analize vezanosti genetičkih markera
Izvodi 20
MIKROBIOLOŠKA DIJAGNOSTIKA (6 meseci)
Kontrola ispravnosti funkcionisanja sterilizatora
Izvodi: 5
Kontrola sterilnosti različitih uzoraka
Izvodi: 5
Sterilizacija laboratorijskog posuđa
Izvodi: 2
Priprema različitih hranljivih podloga
Izvodi: 5
Prosta i složena bojenja bakterija (bojenje po Gramu)
Izvodi: 50
Fluorescentna bojenja bakterija
Gleda: 5
Uzimanje uzoraka za mikrobiološki pregled
Izvodi: 5
Bakteriološka obrada uzoraka pri sumnji na aerobnu infekciju
Izvodi: 10
Bakteriološka obrada uzoraka pri sumnji na anaerobnu infekciju
Izvodi: 10
Ispitivanje osetljivosti bakterija na antibiotike i hemioterapeutike in vitro
Izvodi: 10
Identifikacija bakterija na osnovu biohemijskih osobina (biohemijski niz)
Izvodi: 20
Identifikacija bakterija na osnovu seroloških osobina
Izvodi: 5
Pregled na malariju
Izvodi: 5
Hemokultura
Izvodi: 10
Serološka dijagnostika virusnih infekcija
Izvodi 40
Primena tehnika imunoblota u virusologiji
II OPŠTI KLINIČKI STAŽ (14 meseci)
I DVOSEMESTRALNA NASTAVA (9 meseci)
1. HEMATOLOGIJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji hematoloških oboljenja. Obzirom na kompleksnu etiološku i patogenetsku sliku hematoloških oboljenja, neophodno je da uz pomoć mentora specijalizant savlada pre svega pravilan izbor biohemijskih, imunoloških i molekularno bioloških tehnika kao i da stekne znanje o njihovom pravilnom tumačenju koje je osnov pravo vreme dijagnoze a time i blagovremeno započete terapije. Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
– Punkcija kostne srži (asistira)
– Punkcija limfne žlezde (asistira)
– Punkcija slezine (asistira)
– Određivanje broja eritrocita-automatski brojač
– Određivanje procenta retikulocita mikroskopski, supravitalnim bojenjem
– Pregled otiska kostne srži, slezine i limfne žlezde
– MGG (May-Grunvald-Gimsa)
– Bojenje na peroksidazu
– Bojenje PAS metodom
– Bojenje sudanom B
– Bojenje na kiselu fosfatazu
– Bojenje na TRAP (tartarat rezistentna kisela fosfataza)
– Bojenje na alkalnu fosfatazu
– Bojenje na siderbolaste
– Izvođenje reakcije na kisele esteraze
– Priprema trajnog mikroskopskog preparata
– Morfološko-citohemijska analiza punktata kostne srži kod akutnih leukemija sa FAB klasifikacijom
– Imunocitohemijska analiza hematopetskih elemenata, APAAP metodom
– laboratorijska dijagnostika monoklonskih gamapatija (elektroforeza, imunoelektroforeza, određivanje ukupnih imunoglobulina)
– imunofenotipizacija ćelija periferne krvi, kostne srži ili limfnog čvora primenom fluorescentne mikroskopije i citoflourimetrije ili APAAP metodom
– detekcija i određivanje antitela prema eritrocitima, neutrofilima i trombocitima
– detekcija klonalnosti metodama hibridizacije ili amplifikacije nukleinskih kiselina i praćenje minimalne rezidualne bolesti
2. ENDOKRINOLOGIJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji endokrinih poremećaja i bolesti. Zajedno sa mentorom, on se uključuje u tumačenje laboratorijskih nalaza, postavljanje dijagnoze i diskutovanje mogućih diferencijalno dijagnostičkih aspekata. Pored toga, on se uključuje i u razmatranje odgovarajućeg terapijskog pristupa i uvođenje odgovarajuće terapije kao i kliničko i laboratorijsko praćenje efekata date terapije.
Obzirom na različitu etiologiju kao i različite patogenetske mehanizme endokrinih oboljenja, prevencija, lečenje i praćenje ovih pacijenata podrazumeva pravovremeno i preciznu laboratorijsku analizu odgovarajućim biohemijskim, imunološkim, molekularno biološkim tehnikama. Specijalizant se obučava za izvođenje sledećih laboratorijskih procedura i interpretaciju rezultata:
– Testovi za ispitivanje funkcije endokrinih žlezda
– Određivanje sadržaja kortizola u serumu
– Određivanje sadržaja testoterona u serumu
– Određivanje sadržaja progesterona u serumu
– Određivanje sadržaja gonadotropina
– Određivanje sadržaja prolaktina
– Određivanje sadržaja insulina
– Određivanje sadržaja hormona štitne žlezde (T3, T4)
– Određivanje sadržaja TSH
– Određivanje količine C-peptida
– Određivanje sadržaja kateholamina u mokraći
– Određivanje sadržaja serotonina i metabolita serotonina u mokraći
– Određivanje ketonskih tela
– Detekcija i određivanje autoimunskih antitela u telesnim tečnostima i tkivima
3. GASTROENTEROLOGIJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji oboljenja digestivnog trakta. Kao deo kliničkog tima, on sa svojim mentorom učestvuje u postavljanju dijagnoze i razmatranju mogućih diferencijalno dijagnostičkih problema. Takođe, on se osposobljava za tumačenje dobijenih biohemijskih, imunoloških, molekularno bioloških i mikrobioloških testova u skladu sa kliničkom slikom i stanjem pacijenta.
Pored prethodno savladanih veština brojnih biohemijskih i imunoloških analiza neophodnih za postavljanje prave dijagnoze i adekvatno praćenje terapije i stanja pacijenta, specijalizant se obučava za:
– Procenu stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod hroničnih oboljenja jetre
– Procenu stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod akutnih oboljenja pankreasa
– Procenu stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod hroničnih oboljenja pankreasa
– Ureaza test (detekcija Helicobacter pylori)
4. NEFROLOGIJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji oboljenja bubrega. Uz mentora, specijalizant se obučava za tumačenje laboratorijskih nalaza, postavljanje dijagnoze i diskutovanje mogućih diferencijalno dijagnostičkih aspekata. Nefropatologija sa svojim specifičnostima podrazumeva visokospecijalizovane laboratorijske tehnike kojima se analiziraju telesne tečnosti (serum, plazma i urin) kao i samo tkivo bubrega (bioptički materijal) a koje su veoma značajne u postavljanju prave dijagnoze kao i praćenju adekvatnosti i efekata primenjene terapije. Ova kompleksnost podrazumeva laboratorijsku analizu odgovarajućim biohemijskim, imunološkim, molekularno biološkim tehnikama. Takođe, specijalizant se uključuje u izbor odgovarajuće terapije i praćenje kliničkog stanja pacijenta kao i odgovarajućih laboratorijskih parametara i njihovu interpretaciju.
Specijalizant se obučava za izvođenje sledećih laboratorijskih procedura i njihovu interpretaciju:
– Procena stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod akutne bubrežne insuficijencije
– Procena stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod hronične bubrežne insuficijencije
– Procena stanja bolesnika i efikasnosti terapije kod terapije dijalizom
– Opšti pregled mokraće (zapremina, izgled, boja, miris, reakcija, specifična težina)
– Pregled sedimenta mokraće
– Dokazivanje hemoglobina u mokraći
– Ispitivanje mokraćnih kamenaca
– Elektroforeza belančevina mokraće
– Šećeri u mokraći
– Određivanje Bence-Jones-ovih proteina u mokraći
– Određivanje koncentracije azota uree u krvi (BUN)
– Proba dilucije i proba koncentracije
– Klirens testovi
– Određivanje osmolarnosti seruma i mokraće
– Priprema bolesnika za transplantaciju bubrega
– Tipizacija tkiva
– Određivanje koncentracije imunosupresivnih lekova u serumu posle transplatacije bubrega
– Detekciju i određivanje antitela i imunokompleksa u tkivu bubrega imunofluorescentnim i imupoperoksidaznim tehnikama
5. PULMOLOGIJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji oboljenja pluća. Uz mentora, specijalizant se obučava za tumačenje laboratorijskih nalaza, postavljanje dijagnoze i diskutovanje mogućih diferencijalno dijagnostičkih aspekata.
Pulmologija sa svojim specifičnostima podrazumeva visokospecijalizovane laboratorijske tehnike kojima se analiziraju telesne tečnosti (serum, plazma i urin) kao i samo tkivo pluća (bioptički materijal) a koje su veoma značajne u postavljanju prave dijagnoze kao i praćenju adekvatnosti i efekata primenjene terapije. Ova kompleksnost podrazumeva laboratorijsku analizu odgovarajućim biohemijskim, imunološkim, molekularno biološkim tehnikama. Takođe, specijalizant se uključuje u izbor odgovarajuće terapije i praćenje kliničkog stanja pacijenta kao i odgovarajućih laboratorijskih parametara i njihovu interpretaciju.
6. KARDIOLOGIJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji oboljenja miokarda, endokarda i perikarda. Uz mentora, specijalizant se obučava za izbor adekvatnih laboratorijskih analiza i testova, posebno u akutnim stanjima, u kojima ove analize i njihovo pravilno tumačenje u sklopu kliničke slike pacijenta imaju izuzetan značaj u postavljanju ispravne dijagnoze i eliminisanju potencijalnih diferencijalno dijagnostičkih stanja. Ova kompleksnost podrazumeva laboratorijsku analizu odgovarajućim biohemijskim, imunološkim, molekularno biološkim tehnikama i mikrobiološkim tehnikama. Takođe, specijalizant se uključuje u izbor odgovarajuće terapije i praćenje kliničkog stanja pacijenta kao i odgovarajućih laboratorijskih parametara i njihovu interpretaciju.
Specijalizant se obučava za izvođenje odgovarajućih laboratorijskih procedura, a pored ostalih pre svega za tumačenje izoenzimskog profila u AIM i dinamiku njegove promene kao značajnog faktora procene i daljeg odgovarajućeg tretmana pacijenta.
7. NEUROLOGIJA I PSIHIJATRIJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnostici i terapiji neuroloških i psihijatrijskih oboljenja. Uz mentora, specijalizant savladava pravilan izbor optimalnih laboratorijskih testova i analiza i njihovo tumačenje pri postavljanju dijagnoze. Kao deo laboratorijsko/kliničkog tima, specijalizant je uključen u praćenje stanja pacijenta, efikasnosti primenjene terapije kao i laboratorijske testove kojima se adekvatnost terapije i stanje pacijenta procenjuju.
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
– Uzimanje uzorka cerebrospinalne tečnosti (asistira)
– Semikvantitativno određivanje sadržaja proteina u cerbrospinalnoj tečnosti
– Kvantitativno određivanje sadržaja proteina u cerebrospinalnoj tečnosti
– Elektroforeza proteina iz cerebrospinalne tečnosti
– Određivanje koncentracije glukoze u cerebrospinalnoj tečnosti
– Citološka analiza cerebrospinalne tečnosti
– Određivanje sadržaja cerupoplazmina
– Autoimunske demijelinizirajuće bolesti (multipla skleroza, akutni diseminovani encefalomijelitis, akutni i idiopatski polineuritis)
– Miastenia gravis, Sindrom Eaton-Lambert, SSPE, Subakutne spongioformne encefalopatije
– Određivanje oligoklonalnosti imunoglobulina u cerebrospinalnom likvoru
8. PEDIJATRIJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji pedijatrijskih oboljenja. Različiti etiopatogenetski mehanizmi koji se nalaze u osnovi različitih pedijatrijskih patoloških stanja podrazumevaju različite laboratorijske tehnike: biohemijske, imunološke, molekularno biološke i mikrobiološke testove. Specijalizant uz mentora ovladava izborom odgovarajućih testova i njihovim tumačenjem, a time učestvuje u postavljenju odgovarajuće dijagnoze. Boravkom u laboratoriji, u ambulanti i na odeljenju, specijalizant postiže sintezu svih rezultata i aktivnosti koji su potrebni za postavljanje prave dijagnoze i pravilan terapijski pristup.
Specijalizant se obučava za izvođenje sledećih procedura, interpretaciju i evaluaciju dobijenih rezultata:
– Određivanje pH krvi
– Određivanje pCO2 u krvi
– Određivanje ukupnog CO2
– Određivanje baznog viška
– Određivanje pO2
– Određivanje koncentracije bikarbonata u serumu (anaerobni uzorak)
– Orijentacioni testovi kod sumnje na urođene greške u metabolizmu aminokiselina
– Biohemijske analize krvi, seruma i plazme kod dece
– Biohemijske analize mokraće kod dece
– Znojni test (hloridi u znoju)
– Određivanje osmotske rezistencije eritrocita
– Određivanje koncentracije piruvata
– Određivanje koncentracije laktata
– Određivanje koncentracije amonijaka
– Određivanje koncentracije hemoglobina F
– Određivanje koncentracije mukopolisaharida
– Metabolički skrining urina
– Određivanje nivoa lekova (metotreksat, ciklosporin, takrolimus, sirolimus)
– Određivanje mikroalbumina
– Imunodeficijencije (ID) sa poremećajem produkcije antitela (agamaglobulinemija sa X-vezanim tipom nasleđivanja, agamaglobulinemija sa autosomno-recesivnim tipom nasleđivanja, hipogamaglobulinemija sa raznolikim početkom, deficit potklasa serumskog IgG, prolazna hipogamaglobulinemija odojčeta, selektivna IgAdeficijencija)
– Imunodeficijencije sa poremećajem ćelijskog imuniteta/ kombinovane ID (teška kombinovana imunodeficijencija, Omennov sindrom, hronična mukokutana kandidijaza, ataksija-telangiektazija, Wiskott-Aldrich sindrom, hiper IgMsindrom)
– Imunodeficijencije sa poremećajem fagocitne funkcije (hronična granulomatozna bolest deficit adhezionih molekula leukocita, Chediak-Higashi sindrom, hiper IgE sindrom,
– Deficijencije komplementa
– sekundarne imunodeficijencije (pedijatrijske HIV infekcije, kod primene imunosupresivnih lekova, kod traume/opekotina, kod hemato-onkoloških bolesnika, kod autoimunskih bolesti, kod bolesnika sa splenektomijom ili asplenijom)
– atopijske i autoimunske bolesti detinjstva: (atopijski dermatitis, alergijski rinitis, reumatske bolesti kod dece, juvenilni idiopatski artritis, sistemski lupus)
Upoznaje se sa primenom terapije intravenskim imunoglobulinom, osnovama transplantacijske imunologije u pedijatrijskih bolesnika, kao i neželjenim reakcijama posle rutinskih imunizacija u detinjstvu.
Specijalizant se upoznaje i obučava za izvođenje sledećih laboratorijskih metoda, kao i za pravilno tumačenje parametara celularne i humoralne imunosti u detinjstvu:
– kožne probe kasne preosetljivosti
– proliferacijski odgovor limfocita na stimulaciju mitogenima i antigenima
– fenotipizacija limfocita periferne krvi
– određivanje koncentracija komponenti komplementa/aktivnosti komplementa
– određivanje koncentracija serumskih imunoglobulina
– specifičnih imunoglobulina nakon vakcinacije
– određivanje aviditeta specifičnih antitela
– određivanje fagocitne funkcije
– elektroforeza proteina
– laboratorijsko praćenje supstitucione terapije imunoglobulinom
– ispitivanje rane preosetljivosti na inhalacione i/ili nutritivne alergene
9. URGENTNA STANJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji urgentnih stanja. Obzirom na akutni karakter ovih stanja potrebno je da specijalizant uz mentora savlada pravilan izbor biohemijskih, imunoloških i molekularno bioloških tehnika kao i njihovo pravilno tumačenje što je osnova za postavljanje odgovarajuće dijagnoze zbog neophodnosti urgentne primene odgovarajuće terapije.
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
– Klinička i laboratorijska obrada bolesnika u komi
– Klinička i laboratorijska obrada bolesnika u dijabetičnoj komi
– Klinička obrada i laboratorijska bolesnika u akutnom alkoholisanom stanju
– Klinička i laboratorijska obrada bolesnika u epileptičnom statusu
– Klinička i laboratorijska obrada bolesnika u stanju šoka
– Klinička i laboratorijska obrada bolesnika u akutnim kardiovaskularnim poremećajima
– Klinička i laboratorijska obrada bolesnika sa akutnim hirurškim i neurohirurškim stanjima
– Klinička i laboratorijska obrada bolesnika sa akutnim trovanjima
– Dijagnostičko-terapijski postupci, praćenje i procena stanja bolesnika na osnovu laboratorijskih parametara
10. ONKOLOGIJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji onkoloških oboljenja. Obzirom na kompleksnost ovih stanja i kompleksnu terapiju potrebno je da specijalizant uz mentora savlada pravilan izbor biohemijskih, imunoloških i molekularno bioloških tehnika potrebnih za postavljanje dijagnoze, da stekne znanje o njihovom pravilnom tumačenju koje je osnov pravo vreme dijagnoze a time i blagovremeno započete terapije. Obzirom na težinu neželjenih efekata primenjene terapije neophodno je da se specijalizant obuči za pravilno vođenje i praćenje pacijenta kao i određivanje nivoa primenjenih lekova, čime se dobija uvid u njegov najadekvatniji dalji terapijski tretman kako bi se izbegli toksični efekti primenjene terapije. Sve ovo omogućava pravilno tumačenje dobijenih laboratorijskih rezultata, čime specijalizant ovladava svojim inter laboratorijskim/odeljenskim boravkom na klinici.
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura
– Procena stanja bolesnika i efikasnosti terapije na osnovu kliničko-biohemijskih parametara
– Određivanje tumorskih markera
– Određivanje parametara hemostaze
– Određivanje koncentracije metotreksata
– Utvrđivanje prisustva paraproteina: elektroforeza i imunofiksacija
– imunološka osnova i opravdanost primene imunoterapije kod malignih bolesti (indikacije, efekti primene)
– vidovi imunoterapije (specifična, nespecifična, sistemska, lokalna, aktivna, pasivna), tehnike primene, doze
– vrste modifikatora biološke reakcije (organski adjuvansi, sintetski adjuvansi, citokini, monoklonska antitela).
– evaluacija paraneoplastičkih sindroma
– Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
– detekcija tumorskih markera i autoantitela u tumoru, tkivima nezahvaćenim tumorom i cirkulaciji
– određivanje specifične i nespecifične citotoksične aktivnosti (citotoksični T limfociti, NK ćelije, LAKćelije)
– određivanje imunskih poremećaja kod različitih neoplazija, i njihova prognoza, procene efekata pojedinih imunomodifikatora in vitro i in vivo
– analiza ćelijskog ciklusa i parametara apoptoze i nekroze metodama protočne citofluorimetrije ili analizom ekspresije specifičnih iRNK
11. GINEKOLOGIJA i AKUŠERSTVO (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji ginekološko akušerskih oboljenja i stanja. Specijalizant se obučava za pravilan izbor laboratorijskih procedura kao osnovu procene ginekoloških oboljenja ili vođenje i kontrolu trudnoće. Poseban pznačaj se pridaje molekularno biološkim tehnikama, kao načinu ranog otkrivanja urođenih genetskih anomalija ploda. Specijalizant uz mentora ovladava izborom odgovarajućih testova i njihovim tumačenjem, a time učestvuje i u postavljanju pravilne dijagnoze.
Specijalizant se obučava za izvođenje sledećih procedura, interpretaciju i evaluaciju dobijenih rezultata
– Određivanje krvne grupe i Rh-faktora
– Test za rano otkrivanje trudnoće
– Biohemijske analize kod trudnica
– Biohemijske analize amnionske tečnosti
– METABOLIČKI POREMEĆAJI novorođenčeta. Skrining na fenilketonuriju i status T3/T4
12. ALERGOLOGIJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji bolesti preosetljivosti. Obzirom na imunološke mehanizme koji se nalaze u osnovi ovih oboljenja, specijalizant se uz mentora obučava za izvođenje odgovarajućih testova, njihovo tumačenje, postavljanje dijagnoze i davanje odgovarajuće terapije uz praćenje stanja pacijenta.
Specijalizant se obučava za izvođenje sledećih procedura, interpretaciju i evaluaciju dobijenih rezultata:
– kožni testovi rane preosetljivosti
– određivanje ukupnog i specifičnog IgE in vitro
– određivanje histamina i drugih medijatora rane faze preosetljivosti tipa I u telesnim tečnostima i in vitro
– kožni testovi kasne preosetljivosti (Patch testiranje)
– Rinoprovokativni i bronhoprovokativni testovi
– Alergen specifična imunoterapija
– In vivo dozno provokativni testovi preosetljivosti na lekove
– In vivo testovi za dijagnoziu fizičke i autoimune urtikakarije
– karakterizaciju ćelija nazalnog sekreta.
13. REUMATOLOGIJA (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji oboljenja lokomotornog sistema, vaskularnog sistema, i u najširem smislu, sistemskih kompleksnih oboljenja. Kako je etiologija ovih oboljenja uglavnom imunološka, laboratorijske imunološke tehnike su ovde od najvećeg značaja u postavljanju dijagnoze, isključivanju diferencijalno dijagnostički sličnih stanja, i praćenju efikasnosti i adekvatnosti odbrane terapije. Rad sa mentorom u ambulanti i na odeljenju omogućava sticanje znanja i iskustva o izboru potrebnih laboratorijskih analiza kao i njihovo pravilno tumačenje u skladu sa kliničkom slikom pacijenta digestivnog trakta.
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
– detekcija i određivanje imunskih kompleksa u telesnim tečnostima i tkivima
– detekcija i određivanje krioglobulina
– detekcija i određivanje reumatoidnih faktora i drugih markera reumatoidnog artritisa
– analiza sinovijalne tečnosti
– detekcija i određivanje pojedinih komponenti i aktivnosti komplementa
– detekcija i određivanje antinuklearnih antitela i anti DNK antitela primeno, fluorescentne mikroskopije ili enzimskih imunotestova
14. INFEKTIVNE BOLESTI (1 mesec)
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji infektivnih oboljenja. Specijalizant stiče specijalističko znanje o:
– infekcijama koje dovode do nastanka sekundarnih imunodeficijencija i to: virusnim infekcijama (infektivna mononukleoza, hepatitis A, B i C, CMV) i parazitarnim infekcijama (toksoplazmoza, lajšmanioza),
– postinfekcijskim bolestima sa autoimunskom genezom (hronični aktivni hepatitis, postvakcinalni encefalomijelitis,
– infekcijama koje neposredno oštećuju imunski sistem (AIDS)
– primeni imunoprofilakse (aktivna i pasivna)
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
– dokazivanje i određivanje nukleinskih kiselina i antigena infektivnih agenasa
– dokazivanje antitela na infektivne agense
38. Imunologija
tri godine
(36 meseci)
Cilj specijalizacije
Cilj specijalizacije iz imunologije je sticanje znanja i veština koje lekara-imunologa osposobljavaju da u bliskoj i kontinuiranoj saradnji sa kliničarima raznih specijalnosti obavlja sledeće dužnosti:
– laboratorijska ispitivanja za sledeće bolesti i stanja: imunodeficijencije, autoimunske bolesti, alergijske bolesti, limfoproliferativne bolesti, transplantaciju i terapijsku imunomodulaciju;
– evaluacija i visokostručna interpretacija rezultata imunoloških laboratorijskih ispitivanja, kvalifikovano i racionalno korišćenje metoda ispitivanja za odgovarajuće bolesti kao i obezbeđivanje kvaliteta i standardizacije laboratorijskih ispitivanja;
– usavršavanje postojećih i uvođenje novih imunoloških dijagnostičkih i terapijskih metoda;
– saradnja sa lekarima raznih specijalnosti u dijagnozi i proceni aktivnosti i toka bolesti posredovanih imunskim mehanizmima, uključujući transplantaciju tkiva i organa, kao i u sprovođenju imunoterapije i imunizacije;
– diseminacija novih saznanja iz imunologije u pedagoškom procesu u dodiplomskoj i poslediplomskoj nastavi kao i kroz organizovanje raznih oblika kontinuirane edukacije; planiranje i izvođenje stručnih projekata, kao i pružanje stručne pomoći u odgovarajućim projektima drugih autora.
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija iz imunologije traje 3 (tri) godine. Stiču se teorijska i praktična znanja iz imunologije. Svaki lekar na specijalizaciji ima glavnog mentora koji prati tok njegove specijalizacije. Za nadzor nad izvođenjem pojedinih veština odgovorni su neposredni mentori veština.
Osnove specijalizacije
Specijalizacija je obrazovni proces tokom kojeg lekar stiče teorijsko i praktično znanje i iskustva iz oblasti imunologije. Pošto imunologija prožima gotovo sve oblasti medicine, sticanje celovitog poznavanja ove discipline zahteva posebnu i sistematsku edukaciju koja se ne može postići dopunskom edukacijom u okviru drugih specijalnosti. Metode imunološke intervencije u dijagnostici i lečenju bolesti jesu i biće sve složeniji; racionalno korišćenje i adekvatna interpretacija rezultata dijagnostičkih postupaka, a posebno praktična primena imunomodulacije zahteva specifična znanja i umeća koja lekari u okviru drugih kliničkih i laboratorijskih specijalnosti ne stiču, pa se stoga moraju oslanjati na visokostručnu pomoć posebno obučenog specijaliste imunologa.
Provera znanja
Za vreme specijalizacije kontinuirano se proverava uspešnost stručnog obrazovanja lekara i mentori neposredno i posredno nadziru sve procese sticanja znanja.
Prate se rezultati veština koje je specijalizant dužan samostalno da obavi ili da u njima učestvuje. Po završetku svake stručne celine specijalizacije polaže se odgovarajući kolokvijum.
U toku specijalističkog staža po završetku svake stručne oblasti polaže se 6 kolokvijuma:
1. Imunološki laboratorijski metodi
2. Alergologija
3. Reumatologija
4. Hematologija
5. Nefrologija
6. Neurologija
Institucije i uslovi za obavljanje specijalističkog staža
Obuka specijalizanata se obavlja u instituciji ili grupi institucija koje imaju mogućnost za izvođenje celog programa edukacije. To podrazumeva pre svega obuku u organizovanim, specijalizovanim imunološkim laboratorijama u većim zdravstvenim centrima, u kojima je obezbeđen nužan repertoar imunoloških tehnika i metoda, njihovo kvalitetno i standardizovano izvođenje, racionalno korišćenje i kvalifikovana evaluacija imunoloških testova. Ove ustanove moraju takođe da obezbede edukaciju o primeni savremenih imunoloških saznanja u dijagnostici, terapiji i praćenju bolesnika sa imunodeficijencijama, auitoimunskim, alergijskim i limfoproliferativnim bolestima, kao i kod transplantacije tkiva i organa.
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
Specijalizacija iz imunologije traje 3 godine. Ona obuhvata dve faze od kojih svaka traje 18 meseci.
Sadržaj programa faze A – 18 meseci
Sadržaj programa
Obrazovni program tokom ovih osamnaest meseci specijalizacije treba da obezbedi specijalizantu sticanje teorijskih znanja iz bazične imunologije koje obuhvataju sledeće oblasti: molekularni i celularni mehanizmi imunskog odgovora i njegova regulacija, imunodeficijencije, infekcijska, transplantacijska i tumorska imunologija, specijalna imunopatologija sa principima imunodijagnoze i imunoterapije.
U ovoj fazi lekar na specijalizaciji osposobljava se za izvođenje laboratorijskih metoda i veština i to:
pravljenju rastvora, pufera i medijuma za kultivaciju ćelija
sterilizaciji rastvora, instrumenata, stakla i plastike
uzimanju, transportu, obradi, čuvanju i odlaganju krvi i drugih bioloških uzoraka
separaciji plazme – seruma
uspostavljanju i supkultivaciji ćelija in vitro
Specijalizant ovladava izvođenjem sledećih veština:
Imunoaglutinacija
Određivanje aktivnosti komplementa
Određivanje imunskih kompleksa
Određivanje prisustva, sastava i koncentracije krioglobulina
Imunodifuzija
Imunoelektroforeza
Nefelometrija/Turbidimetrija
Elektroimunodifuzija
Radioimunoesej
EIA testovi
Direktna i indirektna imunofluorescencija
Kvantitiranje leukocita u komori, na razmazima i protočnom citofluorimetrijom
Separacija leukocita na gustinskom gradijentu i na osnovu površinskih markera
Aktivacija leukocita mitogenima, superantigenima, antigenima, aloantigenima i estrima forbola
Određivanje proliferativnog odgovora
Određivanje citotoksičnog odgovora
Određivanje produkcije citokina
Određivanje apoptoze, nekroze i faza ćelijskog ciklusa
Ispitivanje funkcije neutrofila i makrofaga
Kožne probe kasne preosetljivosti nakon imunizacije i na „recall“ antigene
Određivanje krvnih grupa
Direktni i indirektni Coombs-ov test
Određivanje inhibitora koagulacije
Kožne probe rane preosetljivosti
Određivanje ukupnih i specifičnih IgE antitela in vitro
Rinoprovokativni i bronhoprovokativni testovi
Kožne probe kasne preosetljivosti
Alergen specifična imunoterapija
In vivo dozno provokativni testovi preosetljivosti na lekove
In vivo testovi za dijagnozi fizičke i autoimunske urtikarije
HLA tipizacija
Izolacija nukleinskih kiselina
Restrikciona digestija, elektroforeza i blotiranje nukleinskih kiselina
PCR i RT-PCR
Western blot
U ovoj fazi specijalizacije specijalizant usvaja znanja o:
pravnoj regulativi relevantnoj za rad laboratorije
tehničkim karakteristikama laboratorijske opreme
medicinski relevantnim bazama podataka i njihovom korišćenju
Dobra laboratorijska praksa (GLP) i njena primena
Sadržaj programa faze B – 18 meseci
Tokom završnih ovih osamnaest meseci specijalizacije specijalizant na bazi prethodno stečenih znanja i veština stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji bolesti u kojima imunski mehanizmi imaju značajnu ulogu.
1. Laboratorijskadijagnoza i terapija imunski posredovanih bolesti iz oblasti interne medicine – 9 meseci
A. Reumatologija – 2 meseca
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji sledećih bolesti:
reumatske bolesti (reumatoidni artritis, juvenilni artritis, sistemski eritemski lupus, sistemska bolest vezivnog tkiva, dermatomiozitis, polimiozitis, sistemska skleroza, Sjögren-ov sindrom),
vaskulitisi različite etiologije (poliarteritis nodosa, Wegener-ova granulomatoza, krioglobulinemije),
Behcet-ov sindrom, ankilozirajući spondilitis, Reiter-ov sindrom, psorijazni artritis, reumatska groznica, lajmska bolest.
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
detekcija i određivanje imunskih kompleksa u telesnim tečnostima i tkivima
detekcija i određivanje krioglobulina
detekcija i određivanje reumatoidnih faktora i drugih markera reumatoidnog artritisa
analiza sinovijalne tečnosti
detekcija i određivanje pojedinih komponenti i aktivnosti komplementa
detekcija i određivanje antinuklearnih antitela i anti DNK antitela primenom, fluorescentne mikroskopije ili enzimskih imunotestova
izvođenje i tumačenje lupus band testa (LBT)
B. Hematologija 1 mesec
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji sledećih bolesti:
diskrazije plazma ćelija (multipli mijelom, Waldenstrom-ova makroglobulinemija, plazmocitom, bolesti teškog i lakog lanca, benigna monoklonska gamapatija)
akutne i hronične limfocitne i mijeloidne leukemije
limfomi (Hodgkin i non-Hodgkin),
imunski posredovane anemije, neutropenije i trombocitopenije,
imunski posredovani poremećaji koagulacije,
amiloidoza,
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
laboratorijska dijagnostika monoklonskih gamapatija (elektroforeza, imunoelektroforeza, određivanje ukupnih imunoglobulina)
imunofenotipizacija ćelija periferne krvi, kostne srži ili limfnog čvora primenom fluorescentne mikroskopije i citoflourimetrije ili APAAP metodom
detekcija i određivanje antitela prema eritrocitima, neutrofilima i trombocitima
detekcija klonalnosti metodama hibridizacije ili amplifikacije nukleinskih kiselina i praćenje minimalne rezidualne bolesti
V. Alergologija 3 meseca
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji sledećih bolesti:
alergijske bolesti (alergijski rinitis, anafilatička reakcija, urtikarija, angioedem, alergijske gastroenteropatije, serumska bolest, alergije izazvane lekovima, hranom, ujedom insekata),
preosetljivosti na kontrasna sredstva, lekove i anestetike.
Specijalizant se obučava za izvođenje sledećih procedura, interpretaciju i evaluaciju dobijenih rezultata:
kožni testovi rane preosetljivosti
o dređivanje ukupnog i specifičnog IgE in vitro
određivanje histamina i drugih medijatora rane preosetljivosti I tipa u telesnim tečnostima i in vitro
kožni testovi kasne preosetljivosti (Patch testiranje)
Rinoprovokativni i bronhoprovokativni testovi,
Alergen specifična imunoterapija
In vivo dozno provokativni testovi preosetljivosti na lekove
In vivo testovi za dijagnozu fizičke i autoimune urtikarije
karakterizaciju ćelija nazalnog sekreta.
G. Endokrinologija – 15 dana
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji sledećih bolesti:
organ-specifična autoimunska endokrina oboljenja (hronični tireoiditis, primarni miksedem, Hashimoto-ov tireoiditis, Graves-ova bolest, tireogastrična bolest, hronična adrenokortikalna insuficijencija, perniciozna anemija, diabetes mellitus tip I, poliendokrinopatije).
Specijalizant se obučava za izvođenje sledećih laboratorijskih procedura i interpretaciju rezultata
detekcija i određivanje autoimunskih antitela u telesnim tečnostima i tkivima
D. Nefrologija – 1 mesec
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji sledećih bolesti:
glomerulonefritisa (Sindrom Goodpasture, proliferativni, mezangioproliferativni, membranozni)
tubulointersticijskih nefritisa (izazvanih antitelima prema bazalnoj membrani, izazvanih imunskim kompleksima)
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
detekcija i određivanje antitela i imunokompleksa u tkivu bubrega imunofluorescentnim i imupoperoksidaznim tehnikama,
Đ. Pulmologija – 15 dana
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji sledećih bolesti:
bronhijalna astma, hipersenzitivni penumonitis, aspergiloza, sarkoidoza, sindrom Goodpasture
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
karakterizaciju ćelija i uobličenih elemenata bronhijalnog alveolarnog lavata (BAL)
E. Gastroenterologija – 15 dana
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji sledećih bolesti:
alergijske gastroenteropatije, rekurentne aftozne ulceracije, hronični atrofični gastritis, perniciozna anemija, celijakija, Chron-ova bolest, ulcerozni kolitis, hepatitis B i C, hronični aktivni hepatitis, primarna bilijarna ciroza
Ž. Kardiologija 15 dana
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji sledećih bolesti:
Dressler-ov sindrom, akutna reumatska groznica, autoimunski miokarditis
Laboratorijska dijagnoza i terapija imunodeficijentnih stanja i imunski posredovanih bolesti iz oblasti PEDIJATRIJE 1 mesec
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji sledećih bolesti:
Imunodeficijencije sa poremećajem produkcije antitela (agamaglobulinemija sa H-vezanim tipom nasleđivanja, agamaglobulinemija sa autosomno-recesivnim tipom nasleđivanja, hipogamaglobulinemija sa raznolikim početkom, deficit potklasa serumskog IgG, prolazna hipogamaglobulinemija odojčeta, selektivna IgA deficijencija)
Imunodeficijencije sa poremećajem ćelijskog imuniteta/ kombinovane imunodeficijencije (teška kombinovana imunodeficijencija, Omennov sindrom, hronična mukokutana kandidijaza, ataksija-telangiektazija, Wiskott-Aldrich sindrom, hiper IgM sindrom)
Imunodeficijencije sa poremećajem fagocitne funkcije (hronična granulomatozna bolest deficit adhezionih molekula leukocita, Chediak-Higashi sindrom, hiper IgE sindrom,
Deficijencije komplementa
sekundarne imunodeficijencije (pedijatrijske HIV infekcije, kod primene imunosupresivnih lekova, kod traume/opekotina, kod hemato-onkoloških bolesnika, kod autoimunskih bolesti, kod bolesnika sa splenektomijom ili asplenijom)
atopijske i autoimunske bolesti detinjstva: (atopijski dermatitis, alergijski rinitis, reumatske bolesti kod dece, juvenilni idiopatski artritis, sistemski lupus)
Upoznaje se sa primenom terapije intravenskim imunoglobulinom, osnovama transplantacijske imunologije u pedijatrijskih bolesnika, kao i neželjenim reakcijama posle rutinskih imunizacija u detinjstvu.
Specijalizant se upoznaje i obučava za izvođenje sledećih laboratorijskih metoda, kao i za pravilno tumačenje parametara celularne i humoralne imunosti u detinjstvu:
– kožne probe kasne preosetljivosti,
– proliferacijski odgovor limfocita na stimulaciju mitogenima i antigenima,
– fenotipizacija limfocita periferne krvi,
– određivanje koncentracija komponenti komplementa/aktivnosti komplementa,
– određivanje koncentracija serumskih imunoglobulina specifičnih imunoglobulina nakon vakcinacije,
– određivanje aviditeta specifičnih antitela,
– određivanje fagocitne funkcije,
– elektroforeza proteina,
– laboratorijsko praćenje supstitucione terapije imunoglobulinom,
– ispitivanje rane preosetljivosti na inhalacione i/ili nutritivne alergene.
3. Imunski aspekti TRANSPLANTACIJE TKIVA I ORGANA 2 meseca
Specijalizant stiče specijalističko znanje o:
– transplantaciji bubrega i drugih organa i tkiva kao i matične ćelije hematopoeze (indikacije za transplantaciju, selekcija davaoca, imunološka procena primaoca i davaoca),
– primeni imunosupresivne terapije i njenim komplikacijama
– odbacivanju kalema i bolesti kalema protiv domaćina.
Specijalizant se obučava za izvođenje interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
– određivanje antigena glavnog histokompatibilnog kompleksa,
– mešana kultura limfocita,
– izvođenje unakrsne reakcije,
– prečišćavanje matičnih ćelija hematopoeze.
4. Laboratorijska dijagnoza, imunoprofilaksa i terapija ZARAZNIH BOLESTI 1 mesec
Specijalizant stiče specijalističko znanje o:
– infekcijama koje dovode do nastanka sekundarnih imunodeficijencija i to: virusnim infekcijama (infektivna mononukleoza, hepatitis A, V i C, CMV) i parazitarnim infekcijama (toksoplazmoza, lajšmanioza),
– postinfekcijskim bolestima sa autoimunskom genezom (hronični aktivni hepatitis, postvakcinalni encefalomijelitis,
– infekcijama koje neposredno oštećuju imunski sistem (AIDS)
– primeni imunoprofilakse (aktivna i pasivna).
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
– dokazivanje i određivanje nukleinskih kiselina i antigena infektivnih agenasa,
– dokazivanje antitela na infektivne agense.
5. Laboratorijska dijagnoza i imunoterapija MALIGNIH BOLESTI 2 meseca
Specijalizant stiče specijalističko znanje o laboratorijskoj dijagnozi i imunoterapiji malignih bolesti i to:
– imunološka osnova i opravdanost primene imunoterapije kod malignih bolesti (indikacije, efekti primene),
– vidovi imunoterapije (specifična, nespecifična, sistemska, lokalna, aktivna, pasivna), tehnike primene, doze,
– vrste modifikatora biološke reakcije (organski adjuvansi, sintetski adjuvansi, citokini, monoklonska antitela),
– evaluacija paraneoplastičkih sindroma.
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
– detekcija tumorskih markera i autoantitela u tumoru, tkivima nezahvaćenim tumorom i cirkulaciji,
– otkrivanje mikrometastaza in vivo primenom obeleženih monoklonskih antitela,
– određivanje specifične i nespecifične citotoksične aktivnosti (citotoksični T limfociti, NK ćelije, LAK ćelije),
– određivanje imunskih poremećaja kod različitih neoplazija, i njihova prognoza, procene efekata pojedinih imunomodifikatora in vitro i in vivo.
Analiza ćelijskog ciklusa i parametara apoptoze i nekroze metodama protočne citofluorimetrije ili analizom ekspresije specifičnih iRNK.
6. Laboratorijska dijagnoza i terapija imunski posredovanih bolesti iz oblasti DERMATOLOGIJE 1 mesec
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji sledećih bolesti:
– alergijske bolesti sa kožnim manifestacijama (atopski dermatitis, kontaktni dermatitis, ekcemi),
– autoimunske bulozne bolesti (Pemfigus vulgaris, bulozni pemfigoid, Dermatitis herpetiformis, linearna IgA bolest),
– kožne manifestacije autoimunskih sistemskih bolesti, psorijaze, neutrofilne dermatoze.
7. Laboratorijska dijagnoza i terapija imunski posredovanih bolesti iz oblasti NEUROLOGIJE 2 meseca
Specijalizant stiče specijalističko znanje o patogenezi, laboratorijskoj dijagnozi i terapiji sledećih bolesti:
Autoimunske demijelinizirajuće bolesti (multipla skleroza, akutni diseminovani encefalomijelitis, akutni i idiopatski polineuritis)
Myasthenia gravis, Sindrom Eaton-Lambert, SSPE, Subakutne spongioformne encefalopatije
Specijalizant se obučava za izvođenje i interpretaciju rezultata sledećih laboratorijskih procedura:
Određivanje oligoklonalnosti imunoglobulina u cerebrospinalnom likvoru
39. Higijena
tri godine
(36 meseci)
Cilj specijalizacije
Cilj specijalizacije jeste da omogući lekarima specijalistima da steknu odgovarajuća znanja i iskustvo u oblastima koje izučava higijena, kao i da ovladaju odgovarajućim veštinama iz svake pojedine oblasti.
Program specijalizacije
I godina
Teoretska nastava iz:
Higijene | 8.5 meseci |
Epidemiologije | 2.0 meseca |
Socijalna medicina | 1.0 mesec |
Medicinska informatika | 0.5 meseci |
Ukupno: | 12 meseci |
II godina
Praktična nastava iz:
Higijene | 9.0 meseci |
Epidemiologije | 2.0 meseca |
Socijalne medicine | 1.0 mesec |
Ukupno: | 12 meseci |
III godina
Praktična nastava i savladavanje veština:
Higijena | 9.0 meseci |
Izrada specijalističkog rada | 3.0 meseca |
Ukupno: | 12 meseci |
Provera znanja
Posle obavljenog staža iz svakog od pojedinih nastavnih predmeta specijalizanti polažu Kolokvijume. Predviđeno je polaganje sledećih kolokvijuma:
1. Opšta i komunalna higijena sa zdravstvenom ekologijom
2. Higijena rada
3. Higijena ishrane
4. Školska higijena
5. Mentalna higijena
6. Higijena sporta i fizičke kulture
7. Higijena u vanrednim situacijama
8. Sanitarna higijena
9. Epidemiologija
10. Socijalna medicina
OBLASTI PREDMETA HIGIJENE
VREME I REDOSLED IZVOĐENJA NASTAVE
Oblast | Teorijska nastava | Praktična nastava | |
Vreme trajanja nastave | |||
u mesecima | u mesecima | u danima | |
Godina specijalizacije | I | I, III, IV | II |
Komunalna higijena | 2.0 | 8.0 | 80 |
Higijena rada | 1.0 | 4.0 | 40 |
Higijena ishrane | 1.5 | 6.0 | 60 |
Sanitarna higijena | 0.5 | 2.5 | 25 |
Školska higijena | 0.25 | 2.5 | 25 |
Mentalna higijena | 0.25 | 2.0 | 20 |
Higijena telesnog vaspitanja | 0.25 | 1.0 | 10 |
Higijena u vanrednim situacijama | 0.25 | 1.0 | 10 |
Ukupno | 6.0 | 27.0 | 270 |
Seminari, konsultacije, kolokvijumi | 2.5 | ||
Ukupno | 8.5 |
Program specijalizacije po oblastima i veštinama
Oblast: (KH) Komunalna higijena-sve veštine su izražene u satima
Veština: (1) Merenje i ocena aerozagađenja metodom sedimentacije i davanje predloga mera
Izvodi: 96 Ostalo: 40
Veština: (2) Merenje i ocena zagađujućih hemijskih materija imisije i predlog mera
Izvodi: 96 Ostalo: 40
Veština: (3) Merenje i ocena zagađujućih hemijskih materija emisije i predlog mera
Izvodi: 56 Ostalo: 32
Veština: (4) Praćenje uticaja zagađenog vazduha na zdravlje ljudi
Izvodi: 48
Veština: (5) Merenje i frekventna analiza nivoa zvuka u životnoj sredini /ulica, stan/ i davanje predloga mera
Izvodi: 80
Veština: (6) Praćenje uticaja štetnog delovanja buke na zdravlje ljudi
Izvodi: 48
Veština: (7) Merenje i ocena jonizacije vazduha i predlog mera
Izvodi: 40
Veština: (8) Kontrola kvaliteta vode za piće i procena /uzorkovanje, fizič. hemijski, mikrobiološki i radiološki pregled/sa predl. mera
Izvodi: 96 Ostalo: 40
Veština: (9) Kontrola kvaliteta otpadnih voda i ocena /uzorkovanje, fiz. hemijski, mikrobiološki, radiološki pregled/, predlog mera
Izvodi: 96 Ostalo: 40
Veština: (10) Kontrola kvaliteta otpadnih voda i ocena uzorkovanje, fizičko-hemijski, mikrobiološki, radiološki pregled, predlog mera
Izvodi: 96 Ostalo: 40
Veština: (11) Popravka kvaliteta voda za piće različitog porekla
Izvodi: 24
Veština: (12) Kontrola uklanjanja otpadnih materija i davanje predloga mera
Izvodi: 40
Oblast: (HR) Higijena rada – sve veštine su izražene u satima
Veština: (1) Merenje i ocena mikroklimatskih faktora u radnoj sredini/ temperat. vazd., vlažnost, strujanje vazd., toplotno zračenje/
Izvodi: 100
Veština: (2) Merenje i ocena prirodnog i veštačkog osvetljenja /fotometrijska i geometrijske metode/
Izvodi: 100
Veština: (3) Merenje i ocena jonizacije vazduha
Izvodi: 40
Veština: (4) Merenje i ocena zaprašenosti vazduha / koniometrijsko i gravimetrijsko /
Izvodi: 60 Ostalo: 40
Veština: (5) Merenje i frekventna analiza nivoa zvuka sa ocenom
Izvodi: 100
Veština: (6) Merenje i ocena vibracija na radnom mestu
Izvodi: 50
Veština: (7) Upoznavanje sa tehnološkim procesom, uzimanje uzoraka vazduha i analiza gasova i para
Izvodi: 100 Ostalo: 20
Veština: (8) Ocena uslova rada sa aspekta hemijskih zagađivača vazduha
Izvodi: 32
Veština: (9) Izrada sanitarnohigijenske karakteristike preduzeća i davanje predloga mera
Izvodi: 32
Veština: (10) Merenje i ocena veštačke ventilacije i davanje predloga mera
Izvodi: 32
Veština: (11) Provera primene odgovarajućih mera i sredstava zaštite na radu
Izvodi: 24
Oblast: (HI) Higijena ishrane-sve veštine izražene su u satima
Veština: (1) Ocena sanitarno-higijenskog stanja u objektima za javnu i društvenu ishranu
Izvodi: 50
Veština: (2) Ocena sanitarno higijenskog stanja u objektima za proizvodnju i preradu namirnica
Izvodi: 50
Veština: (3) Ocena sanitarno higijenskih uslova u objektima za promet namirnica
Izvodi: 30
Veština: (4) Kontrola zdravstvene ispravnosti namirnica sa procenom zdravstvenog rizika
Izvodi: 40 Ostalo: 24
Veština: (5) Konzumoanalitičke metode ispitivanja ishrane-porodične i društvene
Izvodi: 20 Ostalo: 20
Veština: (6) Ispitivanje ishrane kvalitativnom metodom-anketiranjem: porodična i individualna anketa
Izvodi: 100
Veština: (7) Kontrola ishrane obračunom magacinskih lista i hemijskom analizom obroka
Izvodi: 40 Ostalo: 24
Veština: (8) Ocena energetske i biološke vrednosti obroka
Izvodi: 80
Veština: (9) Antropometrijska merenja i izračunavanje indeksa uhranjenosti
Izvodi: 50
Veština: (10) Funkcionalna ispitivanja stanja uhranjenosti
Izvodi: 50
Veština: (11) Procena stanja uhranjenosti
Izvodi: 50
Veština: (12) Planiranje ishrane pojedinih kategorija zdravih ljudi
Izvodi: 100
Veština: (13) Izrada informacija o jednom aktuelnom problemu iz oblasti higijene ishrane
Izvodi: 8
Veština: (14) Izrada stručno-metodološkog uputstva za rad na pojedinim zadacima iz oblasti higijene ishrane
Izvodi: 8
Oblast: (ŠH) Školska higijena – sve veštine su izražene u satima
Veština: (1) Ocena sanitarno-higijenske karakteristike škole /učionice, kabineti, svlačionice, kuhinja, sanitarni čvor/
Izvodi: 80
Veština: (2) Sanitarno-higijenske karakteristike školskih objekata i radionica, ispitivanje uslova rada učenika škola za KV zanimanje
Izvodi: 32
Veština: (3) Ispitivanje i ocena uslova rada u školi /mikroklimatski faktori, osvetljenost, zaprašenost, buka, vibracije/
Izvodi: 60
Veština: (4) Ispitivanje adekvatnosti učila i nameštaja
Izvodi: 40
Veština: (5) Ispitivanje rekvizita za fizičko vaspitanje
Izvodi: 20
Veština: (6) Režim nastave
Izvodi: 8
Veština: (7) Analiza režima nastave i timskog rada pedagoga i psihologa
Izvodi: 8
Veština: (8) Indikacije i kontraindikacije u nastavi fizičkog vaspitanja
Izvodi: 8
Veština: (9) Analiza morbiditeta školske dece i omladine
Izvodi: 32
Veština: (10) Davanje predloga preventivnih mera i koherentnost u sprovođenju
Izvodi: 24
Veština: (11) Izrada informacija o jednom aktuelnom problemu iz oblasti školske higijene
Izvodi: 10
Veština: (12) Izrada stručno-metodološkog uputstva za rad na pojedinim zadacima iz oblasti školske higijene
Izvodi: 10
Oblast: (MH) Mentalna higijena – sve veštine izražene su u satima
Veština: (1) Metodologija rada savetovališta za primarnu i sekundarnu prevenciju
Izvodi: 70
Veština: (2) Uloga timskog rada u ranom otkrivanju i prevenciji mentalnih poremećaja
Izvodi: 50
Veština: (3) Zaštita mentalnog zdravlja vulnerabilnih kategorija
Izvodi: 70
Veština: (4) Osnovne metode adaptacije ličnosti u životnoj i radnoj sredini
Izvodi: 50
Veština: (5) Prevencija neurotskih poremećaja u radnoj sredini
Izvodi: 60
Veština: (6) Metode resocijalizacije ličnosti posle različitih stanja
Izvodi: 40
Oblast: (SH) Sanitarna higijena – veštine izražene u satima
Veština: (1) Izvođenje i kontrola postupka dezinfekcije i sterilizacije /fizička, hemijska, biološka/
Izvodi: 50
Veština: (2) Izvođenje i kontrola postupka dezinsekcije
Izvodi: 40
Veština: (3) Izvođenje i kontrola postupaka deratizacije
Izvodi: 40
Veština: (4) Bakteriološko ispitivanje vazduha u radnoj i komunalnoj sredini – uzimanje uzoraka i procena kvaliteta vazduha
Izvodi: 24
Veština: (5) Uzimanje briseva u cilju kontrole intrahostpitalnih infekcija – suvi brisevi
Izvodi: 8
Veština: (6) Ocena sanitarno-higijenskih uslova u zdravstvenim ustanovama i davanje predloga mera
Izvodi: 10
Veština: (7) Ocena sanitarno-higijenskog stanja za određeno područje za jedan problem iz sanitarne higijene
Izvodi: 10
Veština: (8) Stručni nadzor prema Pravilniku
Izvodi: 10
Veština: (9) Izrada informacija o jednom aktuelnom problemu iz oblasti sanitarne higijene
Izvodi: 10
Veština: (10) Izrada stručno metodološkog uputstva za rad na pojedinim zadacima iz oblasti sanitarne higijene
Izvodi: 10
Veština: (5A) Uzimanje briseva u cilju kontrole intrahospitalnih infekcija – vlažni brisevi
Izvodi: 8
Veština: (5B) Uzimanje briseva u cilju kontrole intrahospitalnih infekcija – presejavanje i ocena stanja prostora
Izvodi: 24 Ostalo: 8
Oblast: (VS) Higijena u vanrednim situacijama – veštine izražene u satima
Veština: (1) Upoznavanje sa metodama i instrumentima za detekciju i identifikaciju RHB agenasa
Izvodi: 48
Veština: (2) Upoznavanje sa metodama i opremom za dekontaminaciju kod upotrebe RHB agenasa
Izvodi: 40
Veština: (3) Organizacija prevencije i otklanjanje posledica elementarnih nezgoda i udesa sa katastrofalnim posledicama
Izvodi: 40
Veština: (4) Izrada informacija o aktuelnim problemima u vreme vanrednih situacija i davanje predloga mera
Izvodi: 32
Oblast: (HS) Higijena sporta i fizičke kulture – veštine izražene u satima
Veština: (1) Ispitivanje sanitarno-higijenskih karakteristika sportskih objekata, pratećih prostorija i rekvizita
Izvodi: 30
Veština: (2) Ispitivanje i ocena uslova rada u sportskim objektima /mikroklima, osvetljenost, buka, aerozagađenje/
Izvodi: 30
Veština: (3) Kontrola prečišćavanja vode u bazenima
Izvodi: 20
Veština: (4) Analiza morbiditeta i traumatizma sportista i predlog mera u timskom radu
Izvodi: 20
Veština: (5) Kontrola objekata za kolektivnu ishranu sportista
Izvodi: 20
Veština: (6) Planiranje ishrane u određenim sportskim disciplinama
Izvodi: 50
Oblast: (SC) Socijalna medicina-veštine izražene u satima
Veština: (1) Plan rada jedne službe unutar zdravstvenih ustanova
Izvodi: 70
Veština: (2) Procene zdravstvenog stanja stanovništva
Izvodi: 70
Veština: (3) Planiranje zdravstveno-vaspitnog programa ili aktivnosti
Izvodi: 70
Veština: (4) Evaluacija zdravstveno-vaspitnog programa ili aktivnosti
Izvodi: 70
Veština: (5) Procena kvaliteta rada jedne ili više zdravstvenih ustanova
Izvodi: 70
Oblast: (EP) Epidemiologija – veštine izražene u satima
Veština: (1) Epidemiološki nadzor pojedinih ustanova / vrtića, škola, bolnica/
Izvodi: 160
Veština: (2) Vakcinacija /obavezna i po epidemiološkim indikacijama/
Gleda: 50 Izvodi: 30x
Veština: (3) Suzbijanje epidemija /primena epidemiološke ankete, obrada podataka, predlog mera suzbijanja epidemija/
Asistira: 120
40. Epidemiologija
tri godine
(36 meseci)
Cilj specijalizacije
Epidemiolog je teorijski i praktično osposobljen za samostalno prikupljanje, analizu i tumačenje podataka o zdravlju, procenjivanju zdravstvenog stanja populacije, definisanje javnozdravstvenih prioriteta i preduzimanju odgovarajućih mera u prevenciji i suzbijanju poremećaja zdravlja. Takođe je osposobljen da formuliše i testira hipoteze o izvorima i putevima prenošenja zaraznih bolesti, kao i o faktorima rizika za nastanak bolesti nepoznate etiologije, primenom različitih epidemioloških studija. Uloga epidemiologa je i da bude pripravan u slučaju vanrednih situacija, kao što su prirodne nepogode i katastrofe, bioterorizam i pandemije novoiskrslih bolesti.
Specijalistički staž
Specijalizantu se pri upisu specijalizacije iz Epidemiologije određuje mentor koji ga prati tokom čitavog specijalističkog staža.
Specijalistički staž se smatra obavljenim kad specijalizant prođe kroz sve vidove teorijske i praktične nastave, položi kolokvijume, odbrani specijalistički rad i savlada veštine koje su programom specijalizacije predviđene.
Način provere znanja tokom dvosemestralne teorijske nastave
Posle svakog dela odslušane teorijske nastave specijalizant je obavezan da položi:
– kolokvijum iz socijalne medicine
– kolokvijum iz higijene
– kolokvijum iz medicinske statistike i informatike
– kolokvijum iz mikrobiologije
– kolokvijum iz opšte epidemiologije
– kolokvijum iz epidemiologije crevnih zaraznih bolesti
– kolokvijum iz epidemiologije respiratornih zaraznih bolesti
– kolokvijum iz epidemiologije zoonoza i vektorskih bolesti
– kolokvijum iz epidemiologije nezaraznih bolesti
– završni kolokvijum iz opšte i specijalne epidemiologije
Sadržaj specijalističkog staža iz Epidemiologije
Teorijske osnove epidemiologije (dvosemestralna nastava) – 9 meseci
Savladavanje veština iz epidemiologije – 17 meseci
Savladavanje veština iz opšte epidemiologije – 5 meseci
Savladavanje veština iz epidemiologije zaraznih bolesti – 7 meseci
Savladavanje veština iz epidemiologije nezaraznih bolest – 5 meseci
Savladavanje veština iz drugih oblasti značajnih za epidemiologiju – 10 meseci
Mikrobiologija – 2 meseca
Higijena – 2 meseca
Infektologija – 3 meseca
Socijalna medicina – 2 meseca
Medicinska statistika i informatika – 1 mesec
VEŠTINE KOJE SPECIJALIZANT MORA DA SAVLADA U TOKU SPECIJALIZACIJE
OBLAST: EPIDEMIOLOGIJA (EP) | U TRAJANJU OD 17 MESECI | |||
VEŠTINA BROJ | NAZIV VEŠTINE | GLEDA | ASISTIRA | IZVODI |
1 | JAVNOZDRAVSTVENI NADZOR NAD KRETANJEM HRONIČNIH NEZARAZNIH BOLESTI I NAD FAKTORIMA RIZIKA (PUŠENJE I SL.) | 5 | 5 | 10 |
2 | ZDRAVSTVENI PREGLEDI | 5 | 5 | 15 |
3 | ZDRAVSTVENI NADZOR LICA PREMA PRAVILNIKU O OBAVEZNIM ZDRAVSTVENIM PREGLEDIMA ODREĐENIH KATEGORIJA ZAPOSLENIH, DRUGIH LICA I KLICONOŠA | 5 | 10 | 15 |
4 | EPIDEMIOLOŠKI NADZOR NAD NEKIM ZARAZNIM BOLESTIMA (NPR. TUBERKULOZA, CREVNE ZARAZNE bolesti, HIV/AIDS, I SL.) | 5 | 5 | 5 |
5 | EPIDEMIOLOŠKI NADZOR NAD BOLESTIMA KOJE SE MOGU PREVENIRATI VAKCINAMA (MORBILI, RUBELA, I DRUGE) | 5 | 5 | 5 |
6 | EPIDEMIOLOŠKI NADZOR U VANREDNIM SITUACIJAMA | 5 | 0 | 0 |
7 | VAKCINACIJA | 5 | 5 | 5 |
8 | NADZOR NAD BEZBEDNOM IMUNIZACIJOM – HLADNI LANAC VAKCINISANJA, DISTRIBUCIJA VAKCINA | 5 | 5 | 0 |
9 | NADZOR NAD NEŽELJENIM REAKCIJAMA POSLE VAKCINISANJA | 5 | 5 | 0 |
10 | NADZOR NAD KONTRAINDIKACIJAMA ZA VAKCINISANJE | 5 | 5 | 0 |
11 | ZAŠTITA PUTNIKA U MEĐUNARODNOM SAOBRAĆAJU | 5 | 5 | 0 |
12 | ZDRAVSTVENO-VASPITNI RAD U PORODICI, KOLEKTIVU, INDIVIDUALNI ZDRAVSTVENO VASPITNI RAD I RAD SA MEDIJIMA | 5 | 10 | 15 |
13 | EPIDEMIOLOŠKO OBEZBEĐENJE KOLEKTIVA | 0 | 5 | 5 |
14 | PREVENCIJA I KONTROLA BOLNIČKIH INFEKCIJA | 5 | 5 | 5 |
15 | ISTRAŽIVANJE EPIDEMIJA | 5 | 5 | 10 |
16 | PRIJAVA I ODJAVA EPIDEMIJE | 5 | 0 | 0 |
17 | UZIMANJE UZORAKA BIOLOŠKOG MATERIJALA ZA MIKROBIOLOŠKI PREGLED | 5 | 10 | 5 |
18 | UZIMANJE UZORAKA MATERIJALA ZA MIKROBIOLOŠKI PREGLED IZ NEPOSREDNE OKOLINE OBOLELOG | 5 | 10 | 5 |
19 | SASTAVLJANJE EPIDEMIOLOŠKOG UPITNIKA | 5 | 10 | 15 |
20 | PRAVLJENJE BAZE PODATAKA | 5 | 10 | 15 |
21 | OBRADA PODATAKA PRIKUPLJENIH EPIDEMIOLOŠKIM UPITNIKOM | 5 | 10 | 15 |
22 | PREDLAGANJE MERA ZA SUZBIJANJE BOLESTI | 5 | 10 | 15 |
23 | KONTROLA REALIZACIJE MERA SUZBIJANJA | 5 | 10 | 5 |
24 | IZVEŠTAJ I REFERISANJE O EPIDEMIJI | 5 | 10 | 15 |
25 | VOĐENJE DOKUMENTACIJE O VAKCINISANIM, OBOLELIMA I KLICONOŠAMA | 5 | 10 | 0 |
26 | IZRAČUNAVANJE OSNOVNIH POKAZATELJA OBOLEVANJA I UMIRANJA | 5 | 10 | 10 |
27 | ANALIZA KRETANJA ZARAZNIH I DRUGIH OBOLJENJA OD ZNAČAJA ZA POPULACIJU I IZRADA PERIODIČNIH IZVEŠTAJA | 5 | 10 | 2 |
28 | STANDARDIZACIJA POKAZATELJA OBOLEVANJA I UMIRANJA | 3 | 5 | 10 |
29 | PRIKUPLJANJE, ŠIFRIRANJE, UNOS, OBRADA I ANALIZA PODATAKA U REGISTRIMA | 3 | 5 | 5 |
30 | INTERPRETACIJA PODATAKA NACIONALNIH REGISTARA NEZARAZNIH OBOLJENJA – KOMPARATIVNA ANALIZA | 3 | 5 | 5 |
31 | UNAPREĐENJE REGISTARA – POBOLJŠANJE OBUHVATA I KVALITETA PODATAKA | 3 | 1 | 3 |
32 | OPŠTI PRINCIPI PREVENCIJE NEZARAZNIH BOLESTI – PLANIRANJE I REALIZACIJA | 3 | 5 | 5 |
33 | IDENTIFIKACIJA RIZIČNIH GRUPA STANOVNIŠTVA ZA ZDRAVSTVENU INTERVENCIJU | 3 | 5 | 5 |
34 | ISTRAŽIVANJE FAKTORA RIZIKA ZA VODEĆE NEZARAZNE BOLESTI NA TERENU | 3 | 5 | 5 |
35 | PREDLAGANJE MERA ZA REDUKCIJU/ELIMINACIJU FAKTORA RIZIKA ODGOVORNIH ZA NASTANAK VODEĆIH NEZARAZNIH BOLESTI | 3 | 5 | 5 |
36 | PROMOCIJA ZDRAVLJA U ZAJEDNICI-INTERVENCIJA I PRAKSA NA TERENU | 3 | 3 | 5 |
37 | PREVENCIJA VODEĆIH NEZARAZNIH POREMEĆAJA ZDRAVLJA – PRAĆENJE I EVALUACIJA SPROVEDENIH MERA | 3 | 3 | 5 |
38 | SKRINING U NAŠOJ NACIONALNOJ PRAKSI | 3 | 5 | 5 |
39 | NADZOR, EVALUACIJA I PREZENTOVANJE REZULTATA SKRININGA | 3 | 1 | 3 |
40 | POPULACIONE STRATEGIJE PREVENCIJE I KONTROLE NEZARAZNIH OBOLJENJA-APLIKATIVNOST NA TERENU | 3 | 1 | 3 |
OBLAST: MIKROBIOLOGIJA (MB) | U TRAJANJU OD 2 MESECA | |||
VEŠTINA BROJ | VEŠTINA | GLEDA | ASISTIRA | IZVODI |
41 | KONTROLA ISPRAVNOSTI FUNKCIONISANJA STERILIZATORA | 3 | 1 | 0 |
42 | BAKTERIOLOŠKI PREGLED RAZLIČITIH UZORAKA | 5 | 1 | 0 |
43 | HEMOKULTURA | 5 | 1 | 0 |
44 | URINOKULTURA | 5 | 1 | 0 |
45 | KOPROKULTURA | 5 | 1 | 0 |
46 | IDENTIFIKACIJA BAKTERIJA NA OSNOVU BIOHEMIJSKIH I SEROLOŠKIH OSOBINA | 5 | 1 | 0 |
47 | EPIDEMIOLOŠKI MARKERI – SEROTIPIZACIJA, REZISTOTIPIZACIJA, FAGOTIPIZACIJA, HIBRIDIZACIJA I DR. | 5 | 1 | 0 |
48 | ISPITIVANJE OSETLJIVOSTI BAKTERIJA NA ANTIBIOTIKE I HEMIOTERAPEUTIKE IN VITRO | 5 | 1 | 0 |
49 | SEROLOŠKA DIJAGNOSTIKA INFEKCIJA RAZLIČITE ETIOLOGIJE | 5 | 1 | 0 |
50 | UZIMANJE UZORAKA VODE ZA BAKTERIOLOŠKI PREGLED | 5 | 3 | 5 |
51 | UZIMANJE UZORAKA NAMIRNICA ZA BAKTERIOLOŠKI PREGLED | 5 | 3 | 5 |
52 | PREGLED STOLICE NA HELMINTE I PROTOZOE | 5 | 1 | 0 |
53 | TUMAČENJE RAZLIČITIH MIKROBIOLOŠKIH REZULTATA | 5 | 3 | 3 |
OBLAST: HIGIJENA (HI) | U TRAJANJU OD 2 MESECA | |||
VEŠTINA BROJ | VEŠTINA | GLEDA | ASISTIRA | IZVODI |
54 | BAKTERIOLOŠKO ISPITIVANJE VAZDUHA – UZIMANJE UZORAKA I PROCENA KVALITETA | 4 | 2 | 0 |
55 | SANITARNA INSPEKCIJA VODNIH OBJEKATA – VODOVODA, BUNARA, POVRŠINSKIH VODA | 4 | 2 | 0 |
56 | UZIMANJE UZORAKA ZA FIZIČKO-HEMIJSKI PREGLED VODE | 4 | 2 | 3 |
57 | OCENA SANITARNO HIGIJENSKOG STANJA U OBJEKTIMA DRUŠTVENE ISHRANE – ŠKOLSKE KUHINJE, RESTORANA ITD. | 5 | 3 | 3 |
58 | OCENA SANITARNO HIGIJENSKIH USLOVA U OBJEKTIMA ZA PROIZVODNJU I PRERADU NAMIRNICA | 5 | 3 | 3 |
59 | DEZINFEKCIJA, DEZINSEKCIJA I DERATIZACIJA | 5 | 3 | 3 |
OBLAST: INFEKTOLOGIJA (IF) | U TRAJANJU OD 3 MESECA | |||
VEŠTINA BROJ | VEŠTINA | GLEDA | ASISTIRA | IZVODI |
60 | UZIMANJE MATERIJALA ZA MIKROBIOLOŠKA ISPITIVANJA-URINOKULTURA, KOPROKULTURA, HEMOKULTURA | 5 | 5 | 10 |
61 | UZIMANJE BRISEVA IZ GRLA, NOSA I NAZOFARINKSA | 5 | 5 | 10 |
62 | UZIMANJE EPIDEMIOLOŠKE ANAMNEZE | 5 | 5 | 15 |
63 | DEZINFEKCIJA | 5 | 2 | 2 |
64 | IZOLACIJA KOD POJEDINIH ZARAZNIH BOLESTI | 5 | 2 | 0 |
65 | DAVANJE SERUMA I DESENZIBILIZACIJA | 1 | 0 | 0 |
OBLAST: SOCIJALNA MEDICINA (HI) | U TRAJANJU OD 2 MESECA | |||
VEŠTINA BROJ | VEŠTINA | GLEDA | ASISTIRA | IZVODI |
66 | PROCENA KVALITETA RADA ZA DVE ILI VIŠE ZDRAVSTVENIH USTANOVA | 2 | 1 | 1 |
67 | PLAN RADA EPIDEMIOLOŠKE SLUŽBE ZAVODA ILI DRUGE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE | 2 | 1 | 1 |
68 | ISPITIVANJE SATISFAKCIJE KORISNIKA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE PUTEM ANKETE | 2 | 1 | 1 |
69 | PLANIRANJE I IZVOĐENJE ZDRAVSTVENO EDUKATIVNIH PROGRAMA | 2 | 1 | 1 |
70 | IZVOĐENJE SWOT ANALIZE ZA MENADŽMENT ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA | 2 | 1 | 1 |
71 | IZRADA STRATEŠKOG I OPERATIVNOG PLANA ZDRAVSTVENE USTANOVE | 2 | 1 | 0 |
OBLAST: MEDICINSKA STATISTIKA I INFORMATIKA (SI) | U TRAJANJU OD 1 MESECA | |||
72 | PRIKAZIVANJE STATISTIČKIH PODATAKA-TABELIRANJE I GRAFIČKO PRIKAZIVANJE | 3 | 1 | 3 |
73 | STATISTIČKO OPISIVANJE PODATAKA – RELATIVNI BROJEVI, MERE CENTRALNE TENDENCIJE, MERE VARIJABILITETA | 3 | 1 | 3 |
74 | STATISTIČKA ANALIZA PODATAKA (SPSS) | 3 | 1 | 3 |
75 | PRAKTIČNI RAD SA KORISNIČKIM PAKETIMA ZA OBRADU TEKSTA, GRAFIČKIM PAKETIMA, STATISTIČKIM PAKETIMA – SPSS | 3 | 1 | 3 |
76 | PRIKAZ DOBIJENIH REZULTATA | 3 | 1 | 3 |
SPECIJALIZANT JE DUŽAN DA SPECIJALIZACIJU IZ EPIDEMIOLOGIJE OBAVI:
SPECIJALISTIČKI STAŽ (DUŽINA TRAJANJA) | USTANOVA |
Teorijske osnove epidemiologije (dvosemestralna nastava) (9 MESECI) | Medicinski fakultet |
Savladavanje veština iz epidemiologije | |
Savladavanje veština iz opšte epidemiologije (1 mesec od 5 meseci) | Institut za epidemiologiju, Medicinski fakultet, |
Savladavanje veština iz epidemiologije zaraznih bolesti (1 mesec od 7 meseci) | Institut za javno zdravlje Republike Srbije – „Dr Milan Jovanović Batut“ |
Savladavanje veština iz epidemiologije zaraznih bolesti (1 mesec od 7 meseci) | Gradski zavod za javno zdravlje, |
Savladavanje veština iz epidemiologije nezaraznih bolesti (1 mesec od 5 meseci) | Institut za javno zdravlje Republike Srbije – „Dr Milan Jovanović Batut“ ili Gradski zavod za javno zdravlje |
Savladavanje veština iz drugih oblasti značajnih za epidemiologiju | |
Mikrobiologija (2 meseca) | U odgovarajućoj ustanovi |
Higijena (2 meseca) | U odgovarajućoj ustanovi |
Infektologija (3 meseca) | U odgovarajućoj ustanovi |
Socijalna medicina (2 meseca) | U odgovarajućoj ustanovi |
Medicinska statistika i informatika (1 mesec) | U odgovarajućoj ustanovi |
UKUPNO | 36 meseci |
41. Socijalna medicina
tri godine
(36 meseci)
Namena specijalizacije
Specijalizant Socijalne medicine se teorijski i praktično osposobljava za samostalno procenjivanje zdravlja i kvaliteta života stanovništva i svih vulnerabilnih grupa, uključujući i faktore koji ih određuju (socijalni, ekonomski, bihevioralni, kulturni, politički i drugi); za planiranje, izvođenje i evaluaciju programa unapređenja zdravlja u zajednici i socijalnog marketinga; za procenu zdravstvenih potreba i zdravstvene zaštite prema nivoima i za vulnerabilne grupe; za procenu i unapređenje svih karakteristika sistema zdravstvene zaštite uključujući i zdravstvenu politiku, zdravstveno zakonodavstvo, finansiranje i organizaciju, zdravstvene tehnologije, efikasnost i kvalitet zdravstvene zaštite, kao i za primenu veština menadžmenta na nacionalnom i institucionalnom nivou.
Dužina trajanja specijalizacije 36 meseci
Specijalistički staž
Specijalizantu se pri upisu specijalizacije iz Socijalne medicine određuje mentor koji ga prati tokom čitavog specijalističkog staža.
Specijalistički staž se smatra obavljenim kad specijalizant prođe kroz sve vidove teorijske i praktične nastave i položi kolokvijume i savlada veštine koje su programom specijalizacije predviđene.
Način provere znanja tokom dvosemestralne teorijske nastave
Posle svakog dela odslušane teorijske nastave specijalizant je obavezan da položi 10 kolokvijuma:
1. kolokvijum iz epidemiologije
2. kolokvijum iz higijene
3. kolokvijum iz medicinske statistike i informatike
4. kolokvijum iz opšteg dela socijalne medicine i javnog zdravlja
5. kolokvijum iz procene zdravlja i kvaliteta života stanovništva i faktora koji ih određuju
6. kolokvijum iz promocije zdravlja i socijalnog marketinga
7. kolokvijum iz sistema zdravstvene zaštite i ekonomike zdravstva
8. kolokvijum iz zdravstvenog zakonodavstva
9. kolokvijum iz zdravstvene politike i menadžmenta
10. završni kolokvijum iz Socijalne medicine
SADRŽAJ SPECIJALISTIČKOG STAŽA IZ SOCIJALNE MEDICINE
Teorijske osnove socijalne medicine
(dvosemestralna nastava) 9 meseci
Savladavanje veština iz socijalne medicine 21 mesec
Savladavanje veština iz procene zdravlja, kvaliteta života i faktora koji ih određuju – 3 meseca
Savladavanje veština procene zdravstvenih potreba i organizovanja zdravstvene zaštite prema nivoima i za posebne populacione grupe – 2 meseca
Savladavanje veština iz promocije zdravlja i zdravstvenog vaspitanja – 3 meseca
Savladavanje veština planiranja i evaluacije zdravstvenih programa – 4 meseca
Savladavanje veština menadžmenta i zdravstvene ekonomike (strateško planiranje, vođenje, komuniciranje, organizovanje, upravljanje resursima) – 5 meseci
Savladavanje veština procene i unapređenja kvaliteta zdravstvene zaštite – 2 meseca
Savladavanje veština procene zdravstvene tehnologije – 2 meseca
Savladavanje veština iz drugih oblasti značajnih za soc. medicinu – 6 meseci
Epidemiologija – 2 meseca
Medicinska statistika i informatika – 2 meseca
Higijena – 2 meseca
VEŠTINE KOJE SPECIJALIZANT MORA DA SAVLADA U TOKU SPECIJALIZACIJE
OBLAST: SOCIJALNA MEDICINA | U TRAJANJU OD 21 MESEC | |||
Broj | Naziv veštine | Gleda | Asistira | Izvodi |
1 | Međunarodno poređenje zdravstvenog stanja stanovništva | 1 | ||
2 | Procena zdravstvenog stanja stanovništva Srbije uz nove podatke | 1 | ||
3 | Procena zdravstvenog stanja okruga/grada uz nove podatke | 2 | ||
4 | Procena zdravstvenog stanja stanovništva opštine | 1 | ||
5 | Korišćenje upitnika kao instrumenta za prikupljanje podataka | 1 | ||
6 | Standardizacija opšte stope mortaliteta za sve opštine | 1 | ||
7 | Analiza vremenske serije (trenda) za izabrane indikatore | 3 | ||
8 | Plan rada zdravstvene ustanove (bolnica, dom zdravlja, kl. centar) | 1 | ||
9 | Plan rada službe unutar zdravstvene ustanove | 1 | ||
10 | Menadžment programom zdravstvene preventivne intervencije | 1 | 1 | |
11 | Opšta evaluacija programa izabranog u tački 10 | 1 | ||
12 | Ekonomska evaluacija programa izabranog u tački 10 | 1 | ||
13 | Održavanje stručnog sastanka sa temom | 1 | ||
14 | Priprema, organizuje i drži predavanje za decu do 14 godina | 1 | 2 | |
15 | Rad u maloj grupi (sa gojaznima, ili drugim grupama) | 2 | 1 | 2 |
16 | Zdravstveno-vaspitni intervju | 2 | 2 | |
17 | Definisanje minimalnog skupa podataka za praćenje programa | 1 | ||
18 | Korišćenje postojećih domaćih i međunarodnih baza podataka o zdravlju | 1 | ||
19 | Kontrola kvaliteta rutinski prikupljenih podataka | 1 | ||
20 | Analiza izvora finansiranja u zdravstvenom sistemu, načini plaćanja pružaocima usluga u zdravstvu, pokazatelji finansiranja sistema zdravstvene zaštite | 1 | 2 | 2 |
21 | Izračunavanje troškova za definisane zdravstvene ustanove | 1 | ||
22 | Procena kvaliteta rada za dve ili više zdravstvenih ustanova | 1 | ||
23 | Ispitivanje satisfakcije korisnika zdr. zaštite putem ankete | 1 | ||
24 | Izvođenje SWOT analize za menadžment zdravs. ustanovom | 1 | ||
25 | Izrada strateškog i operativnog plana zdravstvene ustanove | 1 | 1 |
OBLAST: EPIDEMIOLOGIJA (EP) | U TRAJANJU OD 2 MESECA | |||
Broj | Naziv veštine | Gleda | Asistira | Izvodi |
27 | Javnozdravstveni nadzor | 2 | 1 | |
28 | Zdravstveni pregledi | 1 | 1 | |
29 | Zdravstveni nadzor | 1 | ||
30 | Vakcinacija | 5 | ||
31 | Epidemiološko obezbeđenje kolektiva | 0 | 2 | |
32 | Kontrola bolničkih infekcija | 0 | 2 | 1 |
33 | Epidemiološko istraživanje u slučaju pojave bolesti | 2 | 1 | 1 |
34 | Obrada podataka prikupljenih epidemiološkom anketom | 0 | 1 | 1 |
35 | Predlaganje mera za suzbijanje širenja bolesti | 1 | 3 | 2 |
36 | Kontrola realizacije mera suzbijanja | 1 | 2 | 2 |
37 | Izveštaj i referisanje o epidemiji | 1 | ||
38 | Prikaz stanja i kretanja zaraznih i drugih oboljenja od značaja za populaciju | 0 | 2 |
OBLAST: HIGIJENA (HI) | U TRAJANJU OD 2 MESECA | |||
Broj | Naziv veštine | Gleda | Asistira | Izvodi |
39 | Bakteriološko ispitivanje vazduha – uzimanje uzoraka i procena kvaliteta | 2 | 2 | |
40 | Sanitarna inspekcija vodnih objekata – vodovoda, bunara, površinskih voda | 1 | 1 | |
41 | Uzimanje uzoraka za fizičko-hemijski pregled vode | 1 | 1 | |
42 | Ocena sanitarno higijenskog stanja u objektima društvene ishrane – školske kuhinje, restorana itd. | 1 | 1 | 1 |
43 | Ocena sanitarno higijenskih uslova u objektima za proizvodnju i preradu namirnica | 1 | 1 | 1 |
44 | Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija | 2 | 1 | 1 |
OBLAST: MEDICINSKA STATISTIKA I INFORMATIKA (SI) | U TRAJANJU OD 1 MESECA | |||
Broj | Naziv veštine | Gleda | Asistira | Izvodi |
45 | Prikazivanje statističkih podataka – tabeliranje i grafičko prikazivanje | 5 | ||
46 | Statističko opisivanje podataka – relativni brojevi, mere centralne tendencije, mere varijabiliteta | 5 | ||
47 | Statistička analiza podataka | 5 | ||
48 | Praktični rad sa korisničkim paketima za obradu teksta, grafičkim paketima, statističkim paketima | 1 | 1 | |
49 | Prikaz dobijenih rezultata | 1 | 1 | |
50 | Statističko zaključivanje | 1 | 1 |
USTANOVE U KOJIMA SE SPROVODI PROGRAM SPECIJALIZACIJE IZ SOCIJALNE MEDICINE NA OSNOVU PRECIZIRANIH VEŠTINA
Institucija | Redni bojevi veština koje su priložene sa opisom i nivoom izvršenja | Potrebno vreme u mesecima |
Medicinski fakultet – dvosemestralna nastava | 9 | |
Okružni zavod/Institut za javno zdravlje | 3, 4, 5, 6, 7, 10, 11, 12, 13, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 45, 46, 47, 48, 49, 50 | 12 |
Institut za zaštitu zdravlja Republike Srbije – Batut | 2, 17, 18, 21, 27, 28, 29, 39, 40, 41, 42, 43, 44 | 5 |
Zavod za zdravstveno osiguranje | 20, 21 | 2 |
Institut za socijalnu mentalno zdravlje i Institut za socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta | 1, 24, 25, 26 | 2 |
Institut za socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta | 47, 49, 50 | 1 |
Zavod za statistiku Republike Srbije | 18, 19 | 1 |
Dom zdravlja | 8, 9, 14, 15, 16, 22, 30 | 2 |
Klinički centar, Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta | 8, 9, 22, 23 | 2 |
Ukupno | 36 |
TEORIJSKE OSNOVE SOCIJALNE MEDICINE (DVOSEMESTRALNA NASTAVA)
Dužina trajanja: 9 meseci
Održavanje nastave: Na svim medicinskim fakultetima u Srbiji
Način izvođenja nastave: interaktivna predavanja, vežbe, seminari i individualni rad
Sadržaj nastave:
Socijalna medicina | – Javno zdravlje i socijalna medicina. |
– Determinante zdravlja i stilovi života, socijalni kapital | |
– Međunarodno zdravlje. | |
– Kvalitet života povezan sa zdravljem i njegova procena. | |
– Procena zdravlja stanovništva i faktora povezanih sa zdravljem | |
– Procena stanja i funkcionisanja zdravstvene službe | |
– Procena zdravstvenih potreba | |
– Zdravstvena zaštita prema nivoima prevencije i za posebne populacione grupe (žene i deca, radno-aktivno stanovništvo, stari, siromašni, izbeglo stanovništvo, romi, ljudi koji žive sa invaliditetom). | |
– Zdravstvena zaštita zasnovana na dokazima | |
– Sistemi zdravstvene zaštite i finansiranje | |
– Reforme sistema zdravstvene zaštite | |
– Zdravstvene ustanove | |
– Zdravstvena dokumentacija i evidencija | |
– Ekonomika zdravstva | |
– Osnove zdravstvenog zakonodavstva | |
– Zdravstvena politika, Evropski kontekst zdravstvene politike | |
– Menadžment u zdravstvu, i veštine menadžera | |
– Strateško i operativno planiranje | |
– Komunikacije u zdravstvu | |
– Stalno unapređenje kvaliteta u zdravstvenoj zaštiti | |
– Procena zdravstvenih tehnologija | |
– Promocija zdravlja i zdravstveno vaspitanje | |
– Okruženja za zdravlje | |
– Socijalni marketing | |
– Zajednica i participatorne intervencije u zajednici | |
Epidemiologija | – Osnovni pojmovi i definicije u epidemiologiji |
– Epidemiološki modeli bolesti | |
– Prirodni tok bolesti | |
– Agens, domaćin sredina | |
– Epidemiološke metode | |
– Skrining | |
– Tipovi epidemija i istraživanje epidemija | |
– Epidemiologija zaraznih bolesti | |
– Bolničke infekcije | |
– Epidemiologija nezaraznih bolesti | |
Higijena | – Zagađenje životne sredine (voda, vazduh, namirnice, buka, zemljište itd.). |
– Komunalna higijena. | |
– Pregled osnovnih profesionalnih noksi | |
– Značaj ishrane u očuvanju zdravlja | |
Medicinska statistika | – Deskriptivna statistika |
– Statistička analiza, verovatnoća, normalna raspodela | |
– Ispitivanje značajnosti razlika | |
– Parametrijske analitičke metode | |
– Neparametrijske analitičke metode | |
– Analiza preživljavanja | |
– Analiza vremenskih serija | |
– Modeli za predviđanje | |
– Višestruka regresija i korelacija | |
– Komunikaciono informacione tehnologije | |
– Elektronska zdravstvena dokumentacija | |
– Menadžment zdravstvenim informacionim sistemom |
U toku izvođenja dvosemestralne (teorijske) nastave specijalizant je dužan da u dogovoru sa mentorom radi na sakupljanju i analizi podataka za svoj specijalistički rad.
42. Sportska medicina
tri godine
(36 meseci)
1. Osnovni principi
1.1. Postoji jaka veza između fizičke aktivnosti i zdravlja
1.2. Fizička aktivnost je neophodna za dobro zdravlje i kvalitet života. Fizička aktivnost i vežbanje imaju pozitivan uticaj na mišićno-skeletne, kardiovaskularne, respiratorne, hormonsko-imunološke, hematološke neurosenzorne i gastrointestinalne sisteme.
1.3. Nivoi fizičke aktivnosti se smanjuju u većini razvijenih zemalja u svim uzrastima. Redovna fizička aktivnost i sport, pogotovo tokom detinjstva i perioda adolescencije, pospešuje pravilan rast i razvoj, održavaju zdravlje i uklanjaju negativne faktore rizika kao što su gojaznost, dijabetes tip 2, osteoporozu, hipertenziju, koronarnu bolest i druge bolesti.
1.4. Fizička aktivnost i vežbanje uklanjaju mnoge faktore rizika koji limitiraju kvalitet života.
1.5. Specijalisti sportske medicine i drugi učesnici uključeni na ovom projektu mogu imati bitan uticaj na sve ovo gore navedeno uključujući i smanjenje troškova zdravstvene nege.
2. Definicija i predmet bavljenja sportske medicine
Sportska medicina je multidisciplinarna klinička i akademska disciplina (u nekim zemljama i poddisciplina) medicine, koja se bavi zdravljem ukupne populacije tako što stimuliše fizički aktivan način života i bavi se dijagnostikovanjem, lečenjem, prevencijom i rehabilitacijom povreda i bolesti i stimulacijom bavljenja fizičkim aktivnostima, vežbanjem i sportom na svim nivoima.
Sportska medicina je orijentisana ka zdravom organizmu oba pola u različitim životnim dobima.
Sportska medicina ne brine samo o sportistima koji pripadaju sportskoj eliti. Ona se uglavnom fokusira na:
Prevenciju hroničnih bolesti koje su izazvane pasivnim načinom života što je predmet sve većeg interesovanja eksperata u sportskoj medicini.
Klinički skrining i pregledima pre vežbanja i takmičenja kao i na medicinsku pomoć sportistima u svim disciplinama.
Na korišćenje zamena, farmakoloških agenata, doping kontrolu i proveru pola i njenih moralnih, pravnih i zdravstvenih poteškoća.
Medicinsku problematiku vezanu za internacionalna sportska dešavanja, uključujući i sportiste sa invaliditetom, a ta problematika je vezana za posledice dugog putovanja i aklimatizacije.
Naučna istraživanja i ekstenzivna klinička istraživanja koja se sprovode u sferi sportske medicine sa mogućnošću dalje specijalizacije.
Sve veća medijska pažnja i značajna finansijska i politička podrška u međunarodnim sportskim dešavanjima stvaraju atmosferu u kojoj se sport i posao prepliću i to ne ide uvek u korist sportista. Kao rezultat, sportska medicina može da obuhvati mnoštvo disciplina uključujući internu medicinu, deo medicine koji se bavi time kako vežbe utiču na fiziologiju tela, kardiologiju, ortopediju i traumatologiju, fizikalnu i rehabilitacionu medicinu.
Sportska medicina je multidisciplinarni deo medicine, koji spaja lekare, sportske trenere, terapeute, sportske naučnike, nutricioniste, psihologe, sportiste itd. Pored svoje kliničke stručnosti, specijalista sportske medicine je stručnjak koji je na čelu multidisciplinarnog sportsko medicinskog tima, koji koordinira aktivnosti vezane za zdravlje sportista.
3. Uloga specijaliste sportske medicine
Specijalista sportske medicine može raditi u različitim sredinama i zato pored osnovne edukacije koja je opisana u programu on/ona mora biti i kompetentan za medicinske probleme koji mogu nastati u sportu/praksi kojom će se on/ona baviti. Na primer, on mora imati znanje i o tome šta je potrebno u medicini koja je vezana za ples ili fudbal pa sve do poznavanja potreba profesionalaca kao što su policajci, vatrogasci i pripadnici oružanih snaga. To znanje mora da se stekne van ovog programa, prilikom saradnje sa gore spomenutim licima. Međutim, od specijaliste se očekuje da ispuni očekivanja vezana za pružanje prve pomoći, ili da zna kako da reaguje na uobičajene probleme koji se mogu desiti u sportu, uopšteno gledano. Specijalista mora da promoviše razvoj sportske medicine i mora biti osposobljen da doprinese naučnim istraživanjima tako što će znati kako da kritički analizira naučne podatke iz literature i da razume osnove o tome kako da planira i sprovede istraživanje u skladu sa etikom i statistikom. Mora posedovati i menadžerske sposobnosti kako bi mogao, primera radi, da isplanira i da preduzme sve preventivne mere, vezano za putovanja sa timom ili tokom takmičenja u nepoznatim okruženjima i kulturama. Mora biti vođa stručnog tima čija je briga primarno očuvanje zdravlja i postizanje maksimalnih funkcionalnih sposobnosti osoba koje se fizičkom aktivnošću bave u rekreativne ili profesionalne, svrhe, različite životne dobi, pola, u svojoj ili drugim životnim sredinama, kao i različitim klimatskim faktorima (uslovima).
4. Ciljevi specijalizacije
Ove studije u sportskoj medicini imaju za cilj da daju teoretsku potporu i praktične veštine kao što je u programu opisano, dovoljno da bi se obezbedile prvolinijske kliničke usluge najviše mogućeg standarda i da se dođe do formalnog priznanja specijaliste sportske medicine koje će biti jednako u svim zemljama Evropske unije.
Osnovne veštine koje ovaj program uključuje su:
Kliničke
– Da se obezbedi klinički skrining i pregled pre vežbanja i takmičenja, kao i medicinska pomoć sportistima.
– Stvoriti uslove za donošenje, kako god je to moguće, tačne dijagnoze i lečenje povreda ili bolesti koje su nastale usled vežbanja ili sporta
– Obezbediti vodeću poziciju u zbrinjavanju povreda ili bolesti od njihovog nastanka i da se obezbedi povratak sportu
– Obezbediti prikladnu i ljubaznu komunikaciju sa drugim kliničkim profesionalcima kada se traži mišljenje, pregled ili lečenje
– Uska saradnja sa drugim lekarima kako bi se uverili da sportista dobija najbolji mogući tretman na svakom nivou lečenja.
– Bliska saradnja sa sportskim organizacijama kako bi se sačuvala zdrava i bezbedna sredina
– Najviši nivo etičkih standarda u sportskom okruženju uključujući i anti-doping aktivnosti
Zdravstvena zaštita
– Kao deo multidisciplinarnog tima kako bi se unapredila i promovisala fizička aktivnost kao mera za očuvanje zdravlja
– Identifikovanje poremećaja i njihov uticaj na kvalitet života i rad unutar multidisciplinarnog okvira kako bi se poremećaji uklonili ili bi se smanjio njihov uticaj
– Saradnja sa lokalnim medicinskim stručnjacima, zdravstvenim centrima kako bi se stanovništvu pružila šansa da vežba i time lično doprinese svom zdravlju
– Uspostavljanje veze sa javnošću (lokalnim vlastima, obrazovanjem, humanitarnim službama) i privatnim sektorom kako bi pojasnili zdravstvene aspekte programa vežbanja (fizičke aktivnosti)
Menadžerske
Saradnja sa mrežom specijalista iz drugih oblasti kao što je opšta medicina, ortopedija, reumatologija, urgentna medicina, fizikalna i rehabilitaciona medicina, neurologija, ginekologija, endokrinologija, klinička fiziologija itd. kako bi se razumeli medicinski uslovi koji utiču na populaciju
– Saradnja sa medicinskim vlastima na svim nivoima kako bi se obezbedili izvori koji bi pomogli promovisanje fizičke aktivnosti zbog poboljšanja zdravlja čitave populacije
– Uspostaviti saradnju sa državnim organizacijama, kao što su socijalna služba, obrazovne ustanove, službe za zbrinjavanje, službe za nezaposlene, humanitarne organizacije koje pomažu licima sa invaliditetom u društvu
Doprineti organizacijama koje promovišu širenje znanja u zajednici (društvu) radi poboljšanja zdravlja i unapređenje sporta
Obrazovanje i istraživanje
– Učestvovati u redovnim kliničkim pregledima
– Promovisati i aktivno učestvovati u naučnim istraživanjima u saradnji sa Univerzitetom
– Kritički pregled naučne i stručne literature i primena dokazanih doktrinarnih principa u praksi
– Aktivno učešće u obrazovnim aktivnostima za decu, zajednicu, sportske organizacije, sportiste, i druge profesionalce radi promovisanja aktivnog načina života i poboljšanja bezbednosnih standarda u sportu
– Učestvovanje u svim odobrenim trening programima
5. Fleksibilna obuka
Kandidati koji ne mogu da rade puno radno vreme mogu da izaberu fleksibilne programe. Direktiva Evropske komisije (EC) 93/16 Evropske ekonomske zajednice (EEC) zahteva sledeće:
I Vanredne obuke će imati iste zahteve isto koliko i one sa punim radnim vremenom, i jedina je razlika u trajanju
II Ovlašćeni organi će imati zaduženje da osiguraju da ukupno trajanje i kvalitet vanrednih obuka se ne razlikuje od redovnih
6. Struktura, trajanje i organizacija specijalizacije
Program će omogućiti da specijalisti sportske medicine mogu u svojoj struci da rade u zdravstvu i u željenoj grani sporta
Glavne karakteristike primene kliničke sportske medicine su:
– Obuhvata i kliničke i obrazovne aktivnosti
– Zahteva interakciju i pacijenta i onog koji uči, sa naglaskom na efektivnu komunikaciju, koja omogućuje kliničkim događajima da se posmatraju i leče kao individualna edukativna iskustva
Nastava će biti sprovedena u različitim kliničkim oblastima. Praksa i savladavanje veština će biti organizovana samostalno ili nadzirana od strane lekara sa iskustvom iz te oblasti (mentor). Specijalizant treba da ima mogućnost da izvodi procedure koje se primenjuju u ustanovi u kojoj se obavlja praktična nastava, uz stalno prisustvo iskusnijeg kolege. Odgovornost za izvođenje zahtevanih postupaka leži na lekaru koji vrši nadzor nad izvođenjem praktične nastave. Odgovornost za sprovođenje traženih postupaka i obaveštavanje o izostanku sa nastave, ili o nemogućnosti izvođenja određenih procedura leži na specijalizantu.
Lično usavršavanje i učenje, koje uključuje relevantnu stručnu literaturu, članke i tekstove sa CD-ova, DVD-jeva, istraživanje web-sajtova i korišćenje ostale stručne literature veoma važno za sprovođenje procesa specijalizacije.
Od specijalizanta se očekuje da vodi kompletnu evidenciju o praktičnom radu, i to kroz prikaze slučajeva, i ostalim zapažanjima u periodu praktičnog dela specijalizacije, dok će program samostalnog rada (studiranja), kao i popis literature biti pregledan od strane mentora. Evidencija i pisani dnevnik specijalizacije će biti sastavni deo dokumentacije pregledane i overene od strane mentora.
Od specijalizanta se zahteva da uzme aktivno učešće u nastavi, kao i da bude sposoban za prezentacije stručnih tema studentima osnovnih i postdiplomskih studija, kao i nemedicinskom osoblju na sesijama u malim grupama, koristeći pri tom različite audiovizuelne metode. Specijalizant treba da bude sposoban za prezentaciju slučaja u vizitama i na kliničkim jutarnjim sastancima.
Važan deo praktične nastave je podsticanje na integrisanje teoretskog znanja i praktičnih veština iz oblasti kardiologije, ortopedije, fizikalne medicine i rehabilitacije, opšte medicine i iz oblasti kliničke fiziologije. Specijalizant treba da proširi svoja saznanja iz svojstava funkcionisanja mišića, kao što su izometričnke i izokinetičke kontrakcije, ciklična ergometrija i ergometrija na tredmilu. On mora biti sposoban da ta saznanja upotrebi u svrhu postavljanja dijagnoze, preporuka za terapiju i način života i sprovođenja fizičke aktivnosti, i to kod osoba oba pola, uzrasta i osoba različitih fizičkih mogućnosti. Kroz posmatranje vrhunskih sportista, specijalizant će naučiti kako da prepozna i leči sindrom pretreniranosti i preopterećenja sportiste. Kroz nadzor nad trenažnim procesom i takmičenjem, specijalizant je osposobljen za davanje kompetentnih i stručnih saveta u vezi higijene i ishrane, a u tesnoj saradnji sa trenerima, sportistima, fizioterapeutima, upravom klubova i drugim službenim licima.
6.1. Radni deo specijalizacije
Teoretski deo nastave će biti organizovan kroz predavanja i seminare. Tok i učestalost sastanka se dogovaraju sa rukovodiocem specijalizacije. U kliničkom delu odnos specijalizant-mentor je bitan u delu usvajanja praktičnih veština.
6.2 Praktična nastava
Kroz praktični deo nastave specijalizant mora biti nadgledan od strane odgovarajućeg specijaliste, koji je lično odgovoran za njeno sprovođenje (mentor) . Uslovi za sprovođenje nastave moraju biti odobreni od strane odgovarajuće nacionalne organizacije, odnosno fakulteta pod čijim okvirom se ona realizuje.
6.3. Nastavno osoblje
Program specijalizacije se realizuje po utvrđenim pravilima u okviru Medicinskog fakulteta akreditovanog za ovu oblast preko Katedre za sportsku medicinu i učešće kompetentnih nastavnika i saradnika, matičnog i srodnih fakulteta, kao i istaknutih stručnjaka akreditovanih za bavljenje sportskom medicinom.
6.3.1 Rukovodilac nastavnog programa treba da bude specijalista medicine sporta sa praktičnim radom u toj oblasti u poslednjih pet godina. On/ona mora biti kvalifikovani specijalista određen od strane odgovarajuća nacionalne organizacije medicine sporta. Mora imati dokumentovana istraživanja i završene postdiplomske studije, a poželjno je da ima i akademsku titulu višeg stepena. Kolegijum za specijalizaciju treba da ima u svom sastavu relevantne specijaliste, koji će garantovati da će se predviđeni deo nastave odvijati u punom obimu. U zemljama koje tek razvijaju ovu specijalizaciju, dopušteni su i prelazni oblici organizovanja kolegijuma za specijalizaciju.
6.3.2. Rukovodilac programa specijalizacije će biti odgovoran za svaki pojedinačni program specijalizacije, koji mora biti u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom, a koji će ujedno i slediti preporuke evropskog Multidisciplinarnog zajedničkog komiteta sportske medicine za specijalizaciju sportske medicine.
6.3.3. Nastavno osoblje će biti dovoljno brojno u odnosu na broj specijalizanata koji učestvuju u programu specijalizacije – sledeći nacionalne propise – koji će garantovati odgovarajuću kontrolu nad specijalizantima koji učestvuju u programu specijalizacije.
6.4. Program specijalizacije
Specijalizacija medicine sporta traje najmanje 3 godine (ili odgovarajuće vreme provedeno na 1800 nastavnih časova)
Preporuka je da specijalizacija uključuje:
9 meseci dvosemestralne nastave
6 meseci na internoj medicini, sa posebnim naglaskom na kardiološke probleme, urgentnu medicinu i praktične nutricionističke probleme (ili metaboličke i endokrionološke bolesti ili ostale slične oblasti)
6 meseci ortopedije i traumatologije
6 meseci fizikalne medicine i rehabilitacije
1.5 meseci klinička fiziologija i higijena
1.5 meseci funkcionalna dijagnostika
6 meseci u referentnom sportskomedicinskom centru, uključujući teoretsku i praktičnu nastavu i iskustvo u radu u sportskomedicinskom timu.
Za katalog znanja i veština videti dodatak 1
6.4.1 Dnevnik specijalizanta
Specijalizant vodi dnevnik specijalizacije, u kome rukovodilac pojedinih faza specijalizacije upisuje svoja zapažanja o evidenciji prisustva i radu specijalizanta.
6.5 Procena sposobnosti
Tok specijalizacije i savlađivanje veština u toku specijalizacije se ocenjuje od strane mentora i nezavisnog ispitivača iz katedre. Od strane mentora se ocenjuju praktična znanja i veštine. Standardne veštine se ocenjuju u okviru sveobuhvatnog nadzora u toku specijalizacije.
7. Ustanove u kojima se obavlja specijalizacija
7.1. Ustanova u kojoj se obavlja specijalizacija mora biti priznata od strane nacionalnog tela odgovornog za sprovođenje toka specijalizacije medicine sporta (fakulteta), koja donosi listu ustanova u kojima se specijalizacija može obavljati. Te ustanove moraju zadovoljavati zahteve postavljene u pravilima fakulteta i dokumenta državnog organa (Ministarstva) koje je usvojilo ovaj program postdiplomskih studija medicine sporta.
7.2. Institucije u kojima se obavlja specijalizacija treba da organizuju olakšani pristup specijalizantu u sva područja ustanove da bi se tok specijalizacije mogao sprovesti u optimalnom okruženju u okviru jednog univerzitetskog ili kliničkog centra, a da se uz to omogući interdisciplinarnost i kontakt sa specijalizacijskim programima drugih kliničkih specijalizacija. Takođe mora biti obezbeđen pristup literaturi dostupnoj toj instituciji. Postoji mogućnost organizovanja dela specijalizacije i u drugim sportskomedicinskim ustanovama.
Dodatak 1. Program specijalizacije iz medicine sporta
FIZIOLOGIJA FIZIČKE AKTIVNOSTI
Osnove fiziologije fizike aktivnosti i njena primena
Ćelijski energetski metabolizam.
Sistem prenosa energije pri fizičkoj aktivnosti.
Energetski sistem.
Merenja obima potrošnje energije.
Kardiovaskularna adaptacija pri fizičkoj aktivnosti.
Adaptacija respiratornog sistema pri fizičkoj aktivnosti.
Neuromišićni odgovor na fizičku aktivnost.
Praćenje energetskog metabolizma i neuromišićne aktivnosti.
Hormoni i endokrini sistem u fizičkoj aktivnosti.
Osnove trenažnog procesa.
Snaga i jačanje.
Praćenje fizičkih sposobnosti, trening, pretreniranost.
Procena fizičke sposobnosti.
Okolina i fizička aktivnost.
Ergogena suplementacija.
Genetika i fizička aktivnost.
Polna zavisnost i fizička aktivnost.
Hendikep i fizička aktivnost (sluh, vid, telesna invalidnost).
Praktične veštine
Određivanje obima energetske potrošnje
Procena VO max
Testiranje plućnih funkcija
Izokinetički testovi
Merenje sile
Procena specifičnog kondicionog stanja
KLINIČKA ANATOMIJA
Klinički relevantna regionalna anatomija, uključujući gornje i donje ekstremitete, trbušno-slabinski deo i karlicu, glavu i vrat, grudni koš, kičmeni stub.
Normalne varijacije u anatomiji i njihov značaj za rizik od povređivanja, prevenciju i lečenje povreda.
ISHRANA I FIZIČKA AKTIVNOST
Makronutritijenti i fizička aktivnost
Mikronutritijenti
Hidratacija
Osnova potrošnje energije pri fizičkoj aktivnosti
Ishrana i fizička aktivnost u ekstremnim uslovima
Sastav tela
Ishrana i zdravlje
Gojaznost, vežbanje i kontrola težine
Ishrana, depoi glikogena i izdržljivost
Proteini i anabolici u ishrani
Suplementi
Alkohol i fizička sposobnost
Poremećaji ishrane i zdravlje kostiju žena u sportu
Izračunavanje kalorijske potrošnje
Određivanje i analiza vremena ishrane
Izračunavanje telesnog sastava
Ishrana sportista u različitim uslovima trenažnog i takmičarskog režima i suplementacija
ISHRANA I VEŽBANJE
Makronutritijenti
Mikronutritijenti
Hidratacija i napor
Potrošnja supstrata tokom vežbanja
Ishrana i vežbanje u ekstremnom okruženju
Telesni sastav
Ishrana i zdravlje
Gojaznost, vežbanje i kontrola težine
Ishrana za vežbanje
Ishrana, glikogenske rezerve i izdržljivost
Visokomasna ishrana i vežbanje
Anabolička i proteinska ishrana
Suplementi
Alkohol i performanse vežbanja
Poremećaj ishrane, zdravlje kostiju i trijada sportistkinja
Izračunavanje energetske potrošnje
Formulisanje i analiza dnevnika ishrane
Izračunavanje telesnog sastava
Preporuka ishrane za različita vrsta vežbanja/ režime treninga i korišćenje suplemenata
Javno zdravlje
Primarna zdravstvena zaštita
Osnovne terapijske opcije za uobičajena stanja koje se sreću u Opštoj medicini uključujući ENT, plućne bolesti, kardiološka stanja, gastroenterološka, oftalmološka i dermatološka stanja
Akutna terapija uobičajenih mišićno-skeletnih povreda
Arocedura upućivanja sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite
Indikacije i kontraindikacije za vežbanje zdravih i kod onih sa izvesnim medicinskim ograničavajućim stanjima
Izazovi u nerazvijenim sredinama i etničkim manjinama
Efekti lekova na toleranciju vežbanja
Razumevanje u organizaciju fizioterapije u zajednici (društvu)
JAVNO ZDRAVLJE
Korist vežbanja u prevenciji primarnih i sekundarnih bolesti, radeći sa stanovništvom i kroz organizacije.
Programirane fizičke aktivnosti, uloga vežbanja u bolestima srca, respiratornim bolestima, osteoporozi, artritisima, hipertenziji, dijabetesu i mentalnom zdravlju.
Fiziologija fizičkog opterećenja i zdravlje
Osnove epidemiologije, pregled metoda i projektovanje
Teoretske osnove zdravstvene promocije
Dokazi u istraživanju fizičke aktivnosti /zdravlje
Politika javnog zdravlja prema fizičkoj aktivnosti i zdravlju
Službe koje podržavaju promociju fizičke aktivnosti i njihova struktura
Merenje fizičke aktivnosti, nivoa kondicije i zdravlja kod pojedinaca i populacije
Sposobnost da se započne program zdravstvenog praćenja
Veštine da se obezbedi praktičan vodič za početak i vođenje programa vežbanja za ljude sa medicinskim problemima, kao i da se suoče sa bilo kojim tehničkim ili problemima pacijenta koji može nastati tokom ovakvog programa.
Efekat bolesti na kapacitet vežbanja
Razumevanje medicinskih stanja koja se često sreću kod osoba koje vežbaju uključujući mentalne bolesti, akutna febrilna stanja, epilepsiju (i druga neurološka stanja), dijabetes, poremećaji koagulacije, kancer, astma, i stanja vaskulopatija.
Razumevanje efekta koja ova stanja mogu da imaju na sposobnost vežbanja, bilo na kapacitet vežbanja ili na njegovu bezbednost.
Razumevanje potencijalnih efekata lekova koja se koriste u terapiji ovih stanja, na sposobnost vežbanja.
Medicina mišićno-skeletnog sistema
Opšta patologija mišićno-skeletnog sistema
Razumevanje čestih kliničkih znakova i simptoma u opštoj patologiji mišićno-skeletnog sistema koji može prijaviti sportista
Razumevanje nalaza koji se dobijaju snimanjem ili drugim relevantnim dijagnostičkim procedurama
Iskustvo:
Kruženje na klinikama za reumatologiju i endokrinologiju
Pohađanje predavanja i seminara koja se tiču ovih stanja Kruženje na klinikama za ortopediju i traumatologiju.
Lečenje mekotkivnih i sportskih povreda
Znanje
Prevencija povreda
Predtakmičarski skrining (navodeći faktore rizika, uključujući biomehaničke nenormalnosti)
Dokazi koji se tiču zagrevanja i istezanja
Sportska oprema, uključujući i zaštitnu opremu – zdravlje i bezbednost koji se tiču sporta
Bezbedni režimi treninga u predsezoni
Ciljani programi snage i kondicije – specifične za sport i specifične za pojedinca
Podloga za trening i sportska obuća za trening
Promena pravila u sportu
Lečenje akutnih povreda
Principi lečenja akutnih povreda mekog tkiva – laceracije, istezanja, uganuća, kontuzija i hematoma
Principi lečenja akutnih povreda zglobova i kostiju – dislokacije, frakture, avulzione povrede, epifizealne povrede
Razumevanje patološkog procesa mekotkivnih povreda i mogući efekti uobičajene farmakološke terapije kod ovih procesa
Lečenje hronične/ povrede prenaprezanja – pretreniranosti
Principi pregledanja, dijagnostikovanja i lečenja sindroma prenaprezanja.
Principi konzervativnog lečenja povreda
Principi rehabilitacije povreda – ligamenata/ tetiva/ mišića/ zglobovi
Multidisciplinarni pristup rehabilitaciji
Korišćenje tejpovanja, stavljanja udlaga, suporta, ortoza
Principi hirurškog lečenja muskuloskeletnih povreda
Potpuno razumevanje mehanizama povrede tkiva i njihovog oporavka
Tehnike davanja injekcija u zglobove i meka tkiva.
Mišićno skeletna radiologija
Znanje
Uloga tehnika snimanja u opštim pojmovima u smislu koje slike proizvodi koja tehnika.
Razumevanje relativnog rizika od zračenja u zavisnosti od različitih tehnika snimanja.
Prednosti i relativne mane različitih tehnika snimanja i njihova sposobnost za prikaz normalnih i patoloških struktura tetiva, ligamenata, mišića, kostiju i zglobova.
Potpuno razumevanje uloge slikanja u dijagnostici predstavljajući ga timu lekara i specijalistima sportske medicine. Ovo uključuje dijagnostiku i akutnih i hroničnih simptoma uključujući i akutne traumatske povrede i hronične povrede prenaprezanja.
Sposobnost uspostavljanja diferencione dijagnoze zasnovan na anamnestičkim podacima i kliničkim pretragama sa ciljanim korišćenjem slikanja da bi se uspostavila diferenciona dijagnoza.
Biomehanička procena hoda
Znanje
Funkcionalna anatomija zglobova i mišićno-tetivnih jedinica
Karakteristike kostiju, tetiva, ligamenata, zglobne hrskavice, mišića pod uticajem fizičkog stresa i istezanja i njihova otpornost na zamor
Analiza pokreta ljudi – osnove kinematike i kinetike
Biomehanička analiza za sport specifičnih tehnika
Efekti loše biomehanike, uticaj na držanje tela
Metodi i efekti promene biomehanike
Principi telesne morfologije
Sticanje iskustva iz biomehanike sa pedijatrom/fizioterapeutom
Posećivanje workshop-ova čije su teme ortotična konstrukcija.
Rad unutar kluba
Klupski lekar
Znanje
Uloga klupskog lekara
Predtakmičarski skrining
Zdravstvena edukacija i procena pred sezonu
Sticanje veština i fizičke kondicije
Zaštitna oprema
Medicinska oprema, obezbeđivanja lekova koji su potrebni za potrebe tima
Strukturisanje treninga u cilju sprečavanja povređivanja
Predavanje o dopingu i metodama/ dozvoljena upotreba zabranjenih lekova/ doping kontrola
Zdravstveni zahtevi za putovanja, u smislu leta avionom i imunizacija
Lekarska tajna i medicinsko pravni aspekti zdravstvenog zbrinjavanja sportiste
Poremećaji ishrane, trijada sportistkinja
Zaštita dece
Hendikepirani i sport
Veštine
Sposobnost komuniciranja
Sposobnost pripreme medicinskog tima za putovanje
Sposobnost procene stanja okruženja/higijene/objekata
Sposobnost da se radi i sa individualnim sportistima i sa timom
Sposobnost primarnog zbrinjavanja povređenog sportiste
Adekvatno vođenje medicinske dokumentacije
Iskustvo
Nadgledan najmanje 2 godine kao lekara tima
Vođenje protokola sportista i ekipe i svih stanja koja su bila
Iskustvo putovanja sa različitim timovima
Pohađanje odgovarajućih kurseva kao što je kurs Prve pomoći
Lekar odgovoran za sportske događaje
Opšte znanje
Pravni i medicinsko-pravni vodiči koji se odnose na medicinsku i Bezbednost gledalaca na objektima za takmičenje
Vodiči za broj i vrstu medicinskih radnika koji su potrebni za obezbeđivanje sportskih događaja sa velikim brojem učesnika i/ili gledalaca.
Relevantni pravni akti, nacionalni i EU koji se tiču organizacije sportskih događaja sa velikim brojem učesnika i/ili gledalaca
Procedura za evakuaciju povređenog sportiste ili gledalaca sa bilo kojeg sportskog događaja
Procedure za procenu potreba u smislu lekova, medicinske opreme, medicinskog osoblja, i komunikacijske opreme za bilo koji sportski događaj.
Specifični sportovi
Znanje
Bliskost sa širokom paletom sportova u smislu pravila i propisa, fizioloških zahteva i rizika povređivanja
Obezbeđivanje medicinske terapije za sportiste koji su u ovim sportovima
Obezbeđivanje saveta za upravu ekipa u smislu predtakmičarskog skrininga, programa treninga, procena rizika povređivanja i terapija povreda, za bilo koji od ovih sportova.
Iskustvo
Provođenje vremena sa timovima koji su uključeni u ove sportske discipline
Pohađanje odgovarajućih kurseva za lečenje sportista uključenih u ove sportove
Urgentna stanja
Povrede glave i potres mozga
Patofiziologija potresa mozga
Različite definicije potresa mozga
Procena ozbiljnosti potresa mozga – na osnovu anamneze
Razumevanje mogućih značajnih komplikacija
Dijagnostikovanje potresa mozga
Razumevanje kratkotrajnih i dugotrajnih posledica potresa mozga
Rehabilitacija sportiste sa potresom mozga
Racionalna procena povratka na sportske aktivnosti
Pravila specifična za različite sportove
Maksilofacijalne i povrede zuba
Iznenadna smrt u sportu
Znanja
Incidenca i prevalenca iznenadne smrti sportiste
Etiologija iznenadne smrti sportiste
Uključujući kardiološke uzroke
Uključujući traumatske uzroke
Faktori okoline
Razumevanje uloge predtakmičarskog skrininga
Veštine
Uvođenje strategije za smanjenje rizika od iznenadne smrti u sportu
Sposobnost za prepoznavanje sportista sa rizikom na osnovu anamneze, pregleda i odgovarajućih pretraga
Sposobnost za rad sa sportistima sa poznatim riziko faktorima
Iskustvo
Medicinsko obezbeđenje takmičenja u kontaktnim sportovima
Prisustvovanje kardiološkim testiranjima
Analiza EKG-a i prepoznavanje odgovarajuće patologije
Posmatranje ehokardiografije
Prisustvovanje kliničkoj praksi mekotkivnih oboljenja, uključujući Marfanov sindrom
Učestvovanje u izvođenju prethodnih pregleda
Trening iz reanimacije
Procena stanja na licu mesta uključujući pružanje pomoći za održanje osnovnih životnih funkcija, napredne tehnike za održanje životnih funkcija, anafilaksija, osnovni i napredni kurs održanja disajnih puteva, spinalna imobilizacija i principi bezbednog transporta pacijenta sa povredom kičme
Osnove farmakologije lekova primenjenih u reanimaciji
Detaljno poznavanje principa brige pacijenta bez svesti
Osnovno znanje i principi zbrinjavanja traume
Principi i tretman povrede kičme, glave, grudnog koša, abdomena, opekotina, povrede oka, zuba i genitourinarnih povreda
Nesreće i hitna stanja
Osnovi trijaže povreda
Akutna procena i tretman mekotkivnih povreda
Principi osnovnog zbrinjavanje fraktura
Znanja o najčešćim frakturama i dislokacijama gornjih i donjih ekstremiteta
Procena i tretman major i minor povreda glave
Diferencijalna dijagnoza kod akutnih trauma oka
Diferencijalna dijagnoza kod akutnih trauma uha, grla i nosa
Razumevanje principa i primene lokalnih anestetika kao i primene lokalne i opšte anestezije
LEKOVI U SPORTU
Razumevanje efekata različitih farmaceutskih preparata na fizičku radnu sposobnost
Istorijat upotrebe lekova u sportu
Nedozvoljene supstance i metode u sportu
Terapeutska upotreba lekova kod oboljenja ili povreda
Edukacija sportista i terapeuta – uloga lekara i njegove obaveze
Zakonodavci uključujući vladu, MOK, WADA i pojedinačne sportske organizacije
PSIHOSOCIJALNI ASPEKTI SPORTSKE MEDICINE
Svest o motornom učenju, selektivnoj pažnji i obradi informacija (teorija i modeli)
Psihologija promena ponašanja u toku sportske aktivnosti
Psihološki aspekti stresa, traume, nesposobnosti, rehabilitacije i neuspeha u sportu
Psihološki aspekti motivacije, pobuđivanja i uspeha
Grupna psihologija: ekipe, trenera, medicinske ekipe, grupna dinamika, remodelovanje ponašanja
Psihološki/efekti raspoloženja fizičke aktivnosti
Sociologija sporta: uključujući nasilje u sportu, norme i vrednosti ponašanja u sportu, efekat sporta i fizičke aktivnosti na socijalizaciju, uticaj uzora, pitanja upotrebe droge u sportu
Psihosocijalni efekti prekida bavljenja sportom
PRETRAGE I PROCEDURE
Znanja fiziologije nerva i mišića – motorna jedinica
Poznavanje i razumevanje elektrofizioloških metoda (EMG i NCS)
Poznavanje indikacija za elektrofiziološke pretrage, njihove prednosti i mane
Poznavanje osnovnih karakteristika normalnog EMG-a i NCS-a
Poznavanje tri osnovna tipa povrede nerva (neuropraksija, aksonotmeza, i neurotmeza)
Detaljno anatomsko poznavanje mišićnih kompartmana, posebno onih sa češćom pojavom povećanog pritiska u kompratmanu (kopartment sindrom)
Anatomija zglobova, specifično povezanih sa mogućim komplikacijama kod aspiracije ili kod injekcione terapije na zglobovima
Principi biomehanike donjih ekstremiteta i primena ortoza
Principi i tehnika ultrasonografije lokomotornog sistema
POVREDE KIČME, REHABILITACIJA POSLE AMPUTACIJA I SPORT KOD OSOBA SA INVALIDITETOM
Poznavanje specijalnih potreba sportista sa invaliditetom (cerebralna paraliza, osoba sa amputacijama, slabovidi i nagluve osobe, mentalno zaostale osobe)
Poznavanje specijalnih medicinskih potreba sportista sa invaliditetom (znanja o kateterima, dekubitusima, nega patrljka i drugo)
Razumevanje fizičkih problema sa kojima se sreću osobe sa amputacijama i korisnici medicinskih kolica u svakodnevnom životu i u odnosu na sport
Poznavanje vrsta prostetičkih aparata, posebno onih koje se upotrebljavaju u sportu
Poznavanje vrsta kolica i izmena neophodnih u pojedinim sportovima
Posedovanje znanja o grupama i organizacijama osoba sa invaliditetom
Poznavanje efekata povrede kičmene moždine na različitim nivoima
Znanja o klasifikaciji nesposobnosti i odgovarajućih pravila i propisa – Specijalna Olimpijada, Paraolimpijske asocijacije
FIZIČKA AKTIVNOST KOD POSEBNIH GRUPA
Deca i adolescenti
Sportska selekcija
Anatomske i fiziološke razlike dece i adolescenata, u odnosu na tretman povreda i bolesti
Pedijatrijske povrede lokomotrnog sistema: povrede epifiznog platoa, trakcioni apofizitis, tipične frakture i specifične mekotkivne povrede
Razumevanje ne akcidentalnih povreda u svim oblicima, uz poštovanje deteta i njegovih prava
Razumevanje Gillck-ove kompetentnosti i legalnost lečenja maloletnih lica
Osnovna znanja o metaboličkim poremećajima kod dece i adolescenata
Osnovna znanja i principi prethodnog pregleda kod dece, sa posebnim osvrtom na kardiološki pregled (na HOCM)
Dijagnostika i tretman astme indukovane fizičkom aktivnošću u detinjstvu
Primena odgovarajućeg treninga i opterećenja za razvoj kostiju i metabolizma
Identifikacija najčešćih poremećaja u ishrani i percepciji sopstvenog tela kod sportiste u razvoju, sa posebnom pažnjom na pojavu amenoreje (primarne i sekundarne) i pojavu trijade žene sportiste
Razlike na osnovu pola
Razumevanje efekata hormonskog ciklusa na fizičku sposobnost
Razumevanje efekata vežbanja na menstrualni ciklus
Principi manipulacije menstrualnim ciklusom
Kontracepcija kod sportistkinja, prednosti i mane u odnosu na fizičku sposobnost
Razumevanje veze između hormona, težine, osteoporoze i stres fraktura kod žena sportista
Veza između trudnoće i vežbanja u smislu bezbednosti i fizičke sposobnosti
Principi povratka vežbanju posle porođaja
Razumevanja polnih razlika i vežbanja
Stariji sportisti
Razumevanje efekata starenja na mišićnu masu, kardiovaskularnu spremnost, izdržljivost
Znanje i uzimanje u obzir hroničnih bolesti i njihovih efekata na fizičku sposobnost
Razumevanje rizika i koristi vežbanja kod starih osoba
Znanje o efektima lekova (tj. beta – blokatori) na sposobnost za vežbanje
Znanja o prepisivanju vežbi
ISTRAŽIVANJA I STATISTIKA
Znanja
Etika kliničkog istraživanja
Tipovi istraživanja: eksperiment, opservacija, kontrola, pojedinačni slučaj
Principi statistike, dizajn studije, randomizacija i tehnike obrade podataka
Epidemiologija sportskih povreda i zdravstveni problemi vezani za fizičku aktivnost
Veštine
Sposobnost kritičkog čitanja naučnih, kliničkih i drugih relevantnih naučnih studija
Sposobnost evaluacije činjenica predstavljenih u naučnom radu, pregled literaturnih navoda i meta-analiza
Prezentovanje rezultata istraživanja u radovima i na stručnim skupovima
Dizajniranje i primena kliničke studije
Primena nalaza istraživanja u kliničku praksu
Preduzimanje odgovarajućih koraka na osnovu nalaza kliničke studije
Prikazivanje sposobnosti kreiranja istraživanja
NASTAVNE I PREZENTACIONE SPOSOBNOSTI
Principi izrade prezentacije
Principi pripreme informacija u prezentaciji za grupe različitog nivoa medicinskog znanja (sportisti, treneri, drugi zdravstveni radnici, specijalisti sportske medicine)
Poznavanje softverskih paketa za prezentaciju informacija
Prezentacija (istorija slučaja, literaturni navodi, nova znanja) na sportsko medicinskom skupu na godišnjem nivou: regionalni, nacionalni i međunarodni (poželjno)
Učešće na zvaničnim kursevima za unapređenje nastavnih sposobnosti
SPORTSKO MEDICINSKI MENADŽMENT
Principi personalne efikasnosti/ menadžment vremena
Principi biznis planiranja i marketinške strategije
Razumevanje IT u medicinskoj praksi i potencijal za unapređenje efikasnosti prakse
Pitanja ljudskih resursa
Principi dobre komunikacije, savetovanje
Principi dobrog timskog rada – dinamika grupe, tehnike rukovođenja, rešenje konflikata, motivacija, unapređenje timskog identiteta
Sposobnost efikasnog rada u multidisciplinarnim timovima vezanim za sportiste i fizioterapeute, sportske naučnike, osteopate, kiropraktičare, trenere i druge
Principi efikasnog finansijskog rukovođenja, planiranja, razvojne politike i budžeta
Organizacije unutar medicinske profesije:
Kliničko upravljanje
Procena
Principi planiranja vođenja formalnih sastanaka sa akcentom na formalnu strukturu sastanka
ETIČKI I MEDIKO – LEGALNI ASPEKTI
Relevantno nacionalno (EU) zakonodavstvo i medicinsko-pravne smernice
Zakonodavstvo u vezi pacijentovih prava
Zakonodavstvo u vezi držanja medicinske dokumentacije
Zahtevi za saglasnošću pacijenta
Smernice za rad sa maloletnim licima i drugim potencijalno osetljivim populacijama
Upoznavanje sa metodama pridobijanja informacija od značaja za pacijentovu privatnost, od strane medija i drugih zainteresovanih lica
Zakoni o privatnosti
Aneks 2
Etički Principi u sportskoj medicini
Etički kodovi Međunarodna Federacija Sportske Medicine (International Federation of Sports Medicine – FIMS) se odnose na sve specijaliste medicine sporta. Pregled ovih tema sledi:
1. Medicinska Etika – opšti principi: isti etički principi koji se odnose na sve lekare će se odnositi i na sportsku medicinu. Glavne obaveze lekara su: Uvek voditi računa da je zdravlje lekara na prvom mestu. Nikada ne naškodi. Nikada ne nametati sopstveni autoritet na način koji ugrožava pravo sportiste da sam donosi odluke.
2. Etika u Sportskoj Medicini: Lekar koji vodi računa o sportistima različitog uzrasta ima etičku obavezu da razume specifične fizičke, mentalne i emotivne zahteve fizičke aktivnosti, vežbanja i sportskog treninga. Postoji različit odnos između lekara sportske medicine, njihovih poslodavaca, službenih lica iz sportskih organizacija, kolega lekara i sportista. U sportskoj medicini postoji veza između patoloških pojava i specifičnih rekreativnih i profesionalnih aktivnosti. Sportska povreda ima direktan i neposredan uticaj na učešće u sportskim aktivnostima koje mogu da imaju psihološke i finansijske implikacije.
3. Posebna etička pitanja u Sportskoj Medicini: Lekareva obaveza prema sportisti je primarna dok su ugovorne i druge obaveze na drugom mestu. Medicinska odluka mora biti doneta časno i savesno. Osnovni etički princip u zdravstvenoj nezi je poštovanje autonomije. Esencijalna komponenta autonomije je znanje. Nemogućnost dobijanja informisanog pristanka je podrivanje autonomije sportiste.
4. Odnos Sportista – Lekar: Lekar neće dozvoliti da religiozna uverenja, nacionalnost, rasna pripadnost, politički stavovi ili socijalni status utiču na njegove obaveze prema sportisti. Osnova odnosa sportiste i lekara bi trebali da budu međusobno poverenje i poštovanje. Sportista može da očekuje od lekara maksimalnu profesionalnost u svakom trenutku. Dati savet i pružena pomoć bi uvek trebali da budu doneti u korist sportiste. Pravo sportiste na privatnost mora biti zaštićena. Pravila o vođenju medicinske dokumentacije i zdravstvene nege će biti primenjena i na polju sportske medicine. Specijalista sportske medicine vodi urednu i preciznu dokumentaciju o svojim pacijentima. U svetlu velikog interesovanja javnosti i medija u vezi zdravlja sportista, lekar zajedno sa sportistom treba da odluči koje informacije mogu biti upotrebljene za javno prikazivanje. Kada je u ulozi timskog lekara, lekar specijalista sportske medicine preuzima odgovornost za sportiste kao i trener i klupska administracija. Od izuzetnog je značaja da svaki sportista bude informisan o toj lekarevoj obavezi i odobri objavljivanje u suprotnom poverljivih medicinskih informacija, ali samo za pojedine odgovorne osobe i za precizno navedene potrebe, a u vezi fizičke spremnosti sportiste. Specijalista sportske medicine će obavestiti sportistu o tretmanu, upotrebi lekova i mogućim posledicama na razumljiv način i tražiti saglasnost za nastavak daljeg lečenja.
5. Trening i Takmičenje: Lekar specijalista sportske medicine bi trebalo da se suprotstavi trenažnim protokolima i pravilima takmičenja koja bi mogla da ugroze zdravlje sportista. Lekar sportske medicine poseduje znanje o specifičnim i mentalnim zahtevima koji se postavljaju pred sportistu u toku sportskih aktivnosti. Relevantni aspekti ovoga uključuju: ekspertizu, efektivnost, efikasnost i bezbednost. Ako su sportisti deca ili adolescent u pitanju, lekar mora razmotriti posebne rizike koji određeni sport nosi osobi koja još nije dostigla fizičku i psihičku zrelost.
6. Obrazovanje: Lekar specijalista sportske medicine učestvuje na kursevima kontinuirane edukacije da bi održao i unapredio svoje znanje i veštine koje će mu omogućiti da pruži optimalne savete i negu svojim pacijentima sportistima. Stečena znanja bi trebao da podeli sa kolegama specijalistima sportske medicine.
7. Promocija zdravlja: Lekar specijalista sportske medicine je u obavezi da edukuje ljude svih uzrastnih kategorija o koristima bavljenja fizičkom aktivnosti po zdravlje čoveka.
8. Povrede i sportisti: Obaveza je lekara specijaliste sportske medicine da odredi da li povređeni sportista može da nastavi sa treningom ili takmičenjem. Ishod takmičenja ili trenerove sugestije ne bi trebalo da utiču na odluku, već samo mogući rizik i posledice po zdravlje sportiste. Prevencija povreda bi trebala da bude od najvećeg značaja.
9. Terapeutske vežbe: Kada su utemeljene na naučnom istraživanju, detaljno prepisane vežbe treba da budu deo terapeutskog plana za oporavak sportiste od povrede ili bolesti.
10. Odnos sa kolegama: Lekar specijalista sportske medicine treba da sarađuje sa drugim specijalistima: fizioterapeutima, psiholozima, biohemičarima, kliničkim fiziolozima i dr. Lekar specijalista sportske medicine ima krajnju odgovornost za zdravlje i dobrobit sportiste i trebalo bi prema tome da koordiniše rad i uloge drugih učesnika u brizi o zdravlju sportiste, u prevenciji, terapiji i rehabilitaciji povreda i bolesti. Koncept interdisciplinarnog timskog rada je esencijalan u sportsko – medicinskoj praksi. Lekar specijalista sportske medicine bi trebalo da se suzdrži od javnog kritikovanja kolega po profesiji koji su uključeni u radu sa sportistima. Kada lekar specijalista sportske medicine uoči problem kod sportiste koji prevazilazi njegov nivo stručnosti, on će savetovati sportistu da ga pregleda odgovarajući lekar specijalista i uputiće ga na takvog.
11. Odnos sa službenim licima u klubovima i sl.: U toku sportskog događaja odgovornost lekara specijaliste sportske medicine je da odluči da li povređeni sportista može da nastavi ili da se vrati u igru ili takmičenje. Lekar treba samostalno da donese takvu odluku. Da bi mogao da ispuni svoja etička načela i obaveze lekar specijalista sportske medicine mora insistirati na profesionalnoj autonomiji i odgovornosti za sve medicinske odluke vezane za zdravlje bezbednost i legitimna prava sportiste. Nijedno drugo lice ne bi trebalo da utiče na ovakve odluke. Nijedna informacija u vezi sportiste ne može biti data trećem licu bez saglasnosti sportiste.
12. Doping: Lekar specijalista sportske medicine će se suprotstaviti i u praksi uzdržati od upotrebe metoda koje poboljšavaju performanse veštački, kao npr. sredstva zabranjena od strane IOC i NJADA. Lekari sportske medicine se suprotstavljaju upotrebi sredstava koja nisu u skladu sa principima medicinske etike ili koja nisu naučno potvrđena. Prema tome suprotno je medicinskoj etici da dopusti doping u bilo kom obliku. Lekar takođe ne sme na bilo koji način da kupira bol u cilju povratka sportiste treningu ili takmičenju, ukoliko postoji rizik od pogoršanja povrede.
13. Istraživanja: istraživanja bi trebalo da budu sprovedena u skladu sa etičkim principima prihvaćenim za istraživanja na ljudima i životinjama. Istraživanje nikada ne sme biti sprovedeno na način koji bi mogao da povredi sportistu ili ugrozi fizičke sposobnosti sportiste.
43. Transfuzijska medicina
tri godine
(36 meseci)
Opšti ciljevi specijalizacije
Namena specijalizacije
Specijalizacija iz transfuzijske medicine je stručni i obrazovni proces, u kome specijalizant dobija teorijsko i praktično znanje iz ove oblasti. Specijalizacija iz transfuzijske medicine obuhvata znanja iz oblasti opšte, laboratorijske i kliničke medicine. Specijalista transfuzijske medicine je medicinski kvalifikovana osoba koja je odgovorna za planiranje i organizaciju prikupljanja, obrade, skladištenja, transporta, distribucije, testiranja i racionalne primene krvi i produkata od krvi uz obezbeđenje sistema kvaliteta. Specijalista transfuzijske medicine treba da bude pripremljen da samostalno organizuje i vodi laboratoriju, ili službu transfuzije krvi, sve dijagnostičke i terapijske transfuzijske postupke kao i da priprema uputstva iz oblasti transfuzijske medicine. Samostalno učestvuje u izradi stručnih i edukativnih programa i u nadzoru sprovođenja doktrine iz oblasti transfuzijske medicine.
Trajanje i program specijalizacije
Specijalizacija traje 3 godine.
Program specijalizacije:
Dvosemestralna nastava | 9 meseci |
Bazična znanja u transfuzijskoj medicini | 13 meseci i 2 meseca odmora |
– davalaštvo krvi | 3 meseca |
– obrada, čuvanje, transport, distribucija i upotreba krvi i krvnih produkata | 3 meseca |
– laboratorijska ispitivanja u transfuzijskoj medicini i transplantaciji | 5 meseci |
– molekularna biologija i biotehnologija u transfuzijskoj medicini | 1 mesec |
– posebna poglavlja u transfuzijskoj medicini | 1 mesec |
Klinička znanja u transfuzijskoj medicini | 11 meseci i 1 mesec odmora: |
– hematologija | 4 meseca |
– hirurgija i anesteziologija sa reanimacijom | 3 meseca |
– ginekologija i akušerstvo | 1 mesec |
– pedijatrija i neonatologija | 2 meseca |
– klinička imunologija | 1 mesec |
Završetak specijalizacije
Na početku specijalizacije specijalizantu se određuje glavni mentor (naučni saradnik, specijalista transfuzijske medicine) koji utvrđuje da je specialistički staž završen tako što proverava trajanje specijalizacije, pohađanje teorijske i praktične nastave, izvođenje propisanih veština, kao i uspešnost položenih kolokvijuma.
Specijalizacija se završava specijalističkim ispitom. Ispitna komisija broji 5 članova, od kojih su 2 redovni nastavnici Medicinskog fakulteta, a 3 su specijalisti transfuzijske medicine.
Provera znanja
Svaki specijalizant ima specijalističku knjižicu i dnevnik u koje se upisuju sve izvršene vežbe, seminari i provere znanja.
Provera stečenog znanja
Kvalitet znanja i stručne sposobnosti specijalizanta kontrolišu se trajnim stručnim nadzorom i proverom znanja – kolokvijumima
Neposredni i posredni nadzor nad sticanjem znanja i stručne sposobnosti specijalizanta imaju mentori. Taj nadzor se vrši svakodnevno. Provera znanja specijalizanta vrši se u obliku kolokvijuma, koji mogu biti pismeni ili usmeni.
Obavezni kolokvijumi su:
1) davalaštvo krvi, motivacija dobrovoljnih davalaca i donorski aferezni postupci,
2) genetka, imunologija i serologija krvnih grupa,
3) transfuzijski transmisivne bolesti,
4) terapijski aferezni postupci,
5) priprema labilnih i stabilnih produkata od krvi
6) usmerena hemoterapija i neželjeni efekti,
7) hemostaza – fiziološki i patofiziološki mehanizmi.
Znanje se proverava i kroz prikaze slučajeva, pripremanje seminara iz izabrane oblasti, pregledom literature, pisanjem stručnih radova i učestvovanjem u radu stručnih skupova. Uslov za polaganje specijalističkog ispita su uspešno položeni kolokvijumi i pozitivna ocena glavnog mentora za svaku školsku godinu.
Predispitni test
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
Bazična znanja u transfuzijskoj medicini
Trajanje: 13 meseci i 2 meseca odmora
Osposobljenost i cilj:
– organizacija i vođenje akcija davanja krvi u transfuzijskoj ustanovi i na terenu
– osposobljenost za pripremu, distribuciju i primenu krvi i krvnih produkata i izvođenje donorskih afereznih postupaka
– osposobljenost za laboratorijska testiranja u transfuzijskoj medicini
– osposobljenost za dežurstvo pod nadzorom lekara specijaliste transfuzijske medicine
Kratak opis osposobljavanja u određenim oblastima
Davalaštvo krvi
Motivacija davalaca, promocija davalaštva i saradnja sa Crvenim krstom
Organizacija davanja krvi u transfuzijskim ustanovama i mobilnim ekipama
Načela davanja krvi
Davalac krvi, standardi, način uzimanja krvi i krvnih produkata
Donorski aferezni postupci
Organizacija transfuziološke službe
Zakonske regulative i propisi
Obrada, čuvanje, transport, distribucija i upotreba krvi i krvnih produkata
Priprema komponenata od krvi – centrifugiranje, filtriranje, zamrzavanje, odmrzavanje
Čuvanje i etiketiranje komponenata od krvi
Transport i distribucija komponenata od krvi
Priprema stabilnih produkata od krvi – kvalitet plazme za frakcionisanje, postupak frakcionisanja
Racionalna primena krvi i produkata od krvi – indikacije za lečenje, izbor krvnih produkata
Sakupljanje, izolacija i čuvanje matičnih ćelija hematopoeze iz periferne krvi afereznim postupkom
Obrada kostne srži u AVO i HLA inkompatibilnim transplantacijama
Neželjeni efekti hemoterapije i njihovo prijavljivanje
Laboratorijska ispitivanja u transfuzijskoj medicini i transplantaciji
Imunohematološka ispitivanja
Imunohematološka ispitivanja
Osnove imunologije i imunohematologije sa genetikom
Laboratorijska testiranja u imunohematologiji
Krvnogrupni sistemi eritrocita
Enzimski test, antiglobulinski test i druge metode za dokazivanje antieritrocitnih antitela
Skrining antieritrocitnih antitela
Pretransfuzijska testiranja
Identifikacija i kvantifikacija antieritrocitnih aloantitela, autoantitela
Imunohematološka i druga ispitivanja imunih hemoliznih transfuzijskih reakcija
Imunohematološka ispitivanja u prenatalnoj i perinatalnoj zaštiti
Metode, sudskomedicinski i etički vodiči u ispitivanju spornog roditeljstva
Priprema imunoseroloških reagensa
Transfuzijski transmisivne bolesti
Transfuzijski transmisivne bolesti (virusne, bakterijske, parazitarne)
Laboratorijska ispitivanja za dokazivanje prisustva markera bolesti koje se mogu preneti krvlju, transplantacijom tkiva i organa (preliminarna, skrining i potvrdna testiranja, automatizacija procesa skrining testiranja, tehnika PCR)
Registrovanje i obaveštavanje dobrovoljnih davalaca krvi sa reaktivnim, ponovo reaktivnim i pozitivnim rezultatima testiranja
Priprema nacionalnih alogaritama testiranja i standardnih operativnih procedura u okviru sistema hemovigilance
Povezivanje sa epidemiološkom službom Srbije
Imunologija trombocita i leukocita, sistem HLA
Trombocitni antigeni
Granulocitni antigeni
Imunogenetika sistema HLA
Klinički značaj HLA u transfuzijskoj medicini i transplantaciji
Tipizacija tkiva (serološki, molekularni i ćelijski testovi)
Metode detekcije i značaj antileukocitnih i antitrombocitnih antitela u transfuzionoj medicini
Laboratorijska ispitivanja i imunološka merila pri transplantaciji tkiva i organa
Imunohemijska i biohemijska ispitivanja
Imunohemijske tehnike
Testovi ćelijske imunosti
Hipogamaglobulinemija
Plazmaproteinski i intracelularni izoenzimski polimorfizam
Uticaj transfuzije krvi na imuni sistem
Biohemijska ispitivanja krvi (kontrola zdravlja davalaca, praćenje promena u labilnim produktima od krvi)
Biohemijska ispitivanja urina (praćenje promene posle posttransfuzionih reakcija)
Laboratorijska ispitivanja hemostaze
Skrining i specijalni testovi hemostaze
Standardizacija i kontrola kvaliteta u laboratorijskom ispitivanju hemostaze
Laboratorijska dijagnoza poremećaja hemostaze (hemoragijski sindromi i trombofilije)
Laboratorijsko praćenje supstitucione terapije hemoproduktima i antitrombozne terapije
Kontrola kvaliteta hemoprodukata
Molekularna biologija i biotehnologija u transfuzijskoj medicini
Molekularnobiološka ispitivanja u transfuzijskoj medicini
Monoklonska antitela, rekombinantna tehnologija, molekularni, ćelijski i tkivni inženjering u transfuzijskoj medicini
Principi i tehnike u ćelijskoj biologiji
Posebna poglavlja u transfuzijskoj medicini
Terapijski aferezni postupci
Sistem obezbeđenja kvaliteta – dobra proizvođačka, laboratorijska i klinička praksa
Hemovigilance i farmakovigilance
Vođenje nacionalnih registara
Informacione tehnologije, automatizacija i automatska obrada podataka
Međunarodni i nacionalni zakonski propisi
Osnovi higijene, epidemiologije i socijalne medicine
Klinička znanja u transfuzijskoj medicini
Trajanje: 1 godina (11 meseci, 1 mesec odmora)
Osposobljenost i ciljevi:
– osposobljenost da samostalno učestvuje u lečenju, ordinira transfuziološku terapiju
– osposobljenost za samostalno transfuziološko zbrinjavanje složenih kliničkih stanja
– osposobljenost za samostalan rad u laboratoriji za transfuzijsku medicinu
– osposobljenost za samostalno dežurstvo
Kratak opis osposobljavanja u određenim oblastima
Hematologija
Lečenje krvlju i produktima od krvi kod hematoloških bolesnika
Urođeni i stečeni poremećaji hemostaze – etiologija, klinička slika, terapija
Transfuzijski aspekti u lečenju bolesnika sa poremećajima hemostaze
Transfuziološki aspekti transplantacije kostne srži
Hirurgija i anesteziologija sa reanimacijom
Indikacije za lečenje krvlju, krvnim produktima i izbor krvnih produkata u hirurgiji
Autologna transfuzija u hirurgiji – preoperativna donacija, akutna normovolemijska hemodilucija, intraoperativno prikupljanje krvi
Transfuziološko lečenje bolesnika u urgentim stanjima
Ginekologija i akušerstvo
Specifičnosti transfuzijske medicine u ginekologiji i akušerstvu
Indikacije za lečenje i izbor krvnih produkta u ginekologiji i akušerstvu
Prenatalna i perinatalna dijagnostika, preventiva i terapija
Hemolitična bolest novorođenčeta, transfuzija kod ploda i novorođenčeta
Pedijatrija sa neonatologijom
Specifičnosti transfuzijske medicine u pedijatriji i neonatologiji
Indikacije za lečenje i izbor krvnih produkta u pedijatriji i neonatologiji
Poremećaji hemostaze u novorođenčadi i dečijoj dobi
Terapijske afereze u pedijatriji
Klinična imunologija
Eksperimentalna imunologija
Transplantaciona imunologija
Autoimune bolesti
Imunomodulutarni efekti transfuzije krvi
PRAKTIČNA NASTAVA
(izvođenje predviđenih veština i vežbi, priprema
seminara, asistencija pri određenim procedurama)
Specijalizant transfuzijske medicine na završetku specijalizacije mora imati overenu knjižicu sa potpuno završenim programom iz praktičnog dela nastave. Za pohađanje i izvođenje svih predviđenih vežbi, veština i seminara odgovoran je specijalizantov mentor
Obrada, čuvanje, transport, distribucija i upotreba krvi i krvnih produkata
Prikupljanje, obrada, čuvanje i primena krvi i produkata od krvi
– pregled davalaca krvi
– vođenje akcija davanja krvi
– priprema i čuvanje krvi i krvnih produkata (centrifugiranje, filtriranje, zamrzavanje, izdvajanje komponenti, frakcionisanje plazme)
– prijem i pregled dobrovoljnih davalaca za aferezne postupke, vođenje donorskih afereznih postupaka na aparatima, kontrola finalnog produkta i izdavanje
– primena krvi i komponenata od krvi: indikacije i izbor produkata od krvi
– primena krvi novorođenčetu, intrauterina fetalna transfuzija
– terapijske citafereze i plazmafereze
– autologna transfuzija krvi
– prikupljanje, izdvajanje i čuvanje matičnih ćelija hematopoeze
Laboratorijska ispitivanja u transfuzijskoj medicini i transplantaciji
– određivanje krvnih grupa i podgrupa sistema ABO, H i P ispitivanje sekretornog statusa
– ispitivanje strukturno srodnih eritrocitnih antigena
– ispitivanje antigena sistema Rhesus i varijanti D antigena
– ispitivanje drugih krvnogrupni sistema
– antiglobulinski test i druge tehnike za otkrivanje antieritrocitnih antitela
– pretransfuzijska ispitivanja
– skrining test za otkrivanje antieritrocitnih antitela
– identifikacija antieritrocitnih antitela
– dokazivanje antieritrocitnih autoantitela i dijagnostikovanje imune hemolize
– serološka i druga ispitivanja kod sumnje na imunu hemoliznu transfuzijsku reakciju
– izbor krvi za transfuziju kod senzibilisanih osoba
– prenatalna i perinatalna dijagnostika, terapija i profilaksa
– testovi u veštačenju spornog roditeljstva
– testovi za dokazivanje transfuzijski transmisivnih bolesti i putem transplantacije tkiva i organa
– potvrdni testovi, obaveštavanje i razgovor sa osobama koje su inicijalno pozitivne na markere tranfuzijski transmisivnih bolesti
– automatizacija u postupcima testiranja
– ispitivanje trombocitnih antigena
– skrining i indentifikacija anti-trombocitnih antitela
– serološki testovi HLA tipizacije
– skrining i identifikacija anti – HLA antitela
– imunološki postupci i mere kod transplantacije tkiva i organa
– tehnike za ispitivanje proteina plazme
– ispitivanje faktora humoralne imunosti
– skrining testovi hemostaze
– specijalni testovi hemostaze
– laboratorijska dijagnoza hemoragijskih sindroma
– laboratorijska dijagnoza trombofilije
– kontrola antikoagulantne terapije
– kontrola krvnih produkata
Molekularna biologija i biotehnologija
– molekularni testovi tipizacije eritrocitnih antigena
– molekularni testovi tipizacije HLA
– molekularna ispitivanja u hemostazi
– proizvodnja test reagenasa
Klinička znanja u transfuzijskoj medicini
– rešavanje složenih slučajeva primene transfuzije krvi i komponenti od krvi pod nadzorom mentora
– transfuzijska terapija hematoloških bolesnika i koagulopatija
– terapija obolelih od hematoloških bolesti sa akcentom na primenu komponentne terapije
– indikacije za lečenje krvlju, krvnim komponentama i derivatima, njihova primena u hirurgiji
– autologna transfuzija u hirurgiji
– indikacije za lečenje krvlju, komponentama i derivatima krvi i njihova primena u porodiljstvu i neonatologiji
– prenatalna i perinatalna dijagnostika, preventivna terapija
– hemolitična bolest novorođenčeta, transfuzija krvi novorođenčetu i plodu
– indikacije za lečenje krvlju, komponentama i derivatima krvi, njihova primena u pedijatriji (naročito u pedijatrijskoj hematologiji) i intenzivna terapija
– transfuziološka priprema i lečenje u transplantaciji tkiva i organa
Prikupljanje, obrada, čuvanje i primena krvi i produkata od krvi
– pregled davalaca krvi
– vođenje akcija davanja krvi
– priprema i čuvanje krvi i krvnih produkata (centrifugiranje, filtriranje, zamrzavanje, izdvajanje komponenti, frakcionisanje plazme)
– prijem i pregled dobrovoljnih davalaca za aferezne postupke, vođenje donorskih afereznih postupaka na aparatima, kontrola finalnog produkta i izdavanje
– primena krvi i komponenata od krvi: indikacije i izbor produkata od krvi
– primena krvi novorođenčetu, intrauterina fetalna transfuzija
– terapijske citafereze i plazmafereze
– autologna transfuzija krvi
– prikupljanje, izdvajanje i čuvanje matičnih ćelija hematopoeze
Laboratorijska ispitivanja u transfuzijskoj medicini i transplantaciji
– određivanje krvnih grupa i podgrupa sistema ABO, H i P ispitivanje sekretornog statusa
– ispitivanje strukturno srodnih eritrocitnih antigena
– ispitivanje antigena sistema Rhesus i varijanti D antigena
– ispitivanje drugih krvnogrupni sistema
– antiglobulinski test i druge tehnike za otkrivanje antieritrocitnih antitela
– pretransfuzijska ispitivanja
– skrining test za otkrivanje antieritrocitnih antitela
– identifikacija antieritrocitnih antitela
– dokazivanje antieritrocitnih autoantitela i dijagnostikovanje imune hemolize
– serološka i druga ispitivanja kod sumnje na imunu hemoliznu transfuzijsku reakciju
– izbor krvi za transfuziju kod senzibilisanih osoba
– prenatalna i perinatalna dijagnostika, terapija i profilaksa
– testovi u veštačenju spornog roditeljstva
– testovi za dokazivanje transfuzijski transmisivnih bolesti i putem transplantacije tkiva i organa
– potvrdni testovi, obaveštavanje i razgovor sa osobama koje su inicijalno pozitivne na markere tranfuzijski transmisivnih bolesti
– automatizacija u postupcima testiranja
– ispitivanje trombocitnih antigena
– skrining i indentifikacija anti-trombocitnih antitela
– serološki testovi HLA tipizacije
– skrining i identifikacija anti – HLA antitela
– imunološki postupci i mere kod transplantacije tkiva i organa
– tehnike za ispitivanje proteina plazme
– ispitivanje faktora humoralne imunosti
– skrining testovi hemostaze
– specijalni testovi hemostaze
– laboratorijska dijagnoza hemoragijskih sindroma
– laboratorijska dijagnoza trombofilije
– kontrola antikoagulantne terapije
– kontrola krvnih produkata
Molekularna biologija i biotehnologija
– molekularni testovi tipizacije eritrocitnih antigena
– molekularni testovi tipizacije HLA
– molekularna ispitivanja u hemostazi
– proizvodnja test reagenasa
Klinička znanja u transfuzijskoj medicini
– rešavanje složenih slučajeva primene transfuzije krvi i komponenti od krvi pod nadzorom mentora
– transfuzijska terapija hematoloških bolesnika i koagulopatija
– terapija obolelih od hematoloških bolesti sa akcentom na primenu komponentne terapije
– indikacije za lečenje krvlju, krvnim komponentama i derivatima, njihova primena u hirurgiji
– autologna transfuzija u hirurgiji
– indikacije za lečenje krvlju, komponentama i derivatima krvi i njihova primena u porodiljstvu i neonatologiji
– prenatalna i perinatalna dijagnostika, preventivna terapija
– hemolitična bolest novorođenčeta, transfuzija krvi novorođenčetu i plodu
– indikacije za lečenje krvlju, komponentama i derivatima krvi, njihova primena u pedijatriji (naročito u pedijatrijskoj hematologiji) i intenzivna terapija
– transfuziološka priprema i lečenje u transplantaciji tkiva i organa
44. Vazduhoplovna medicina
tri godine
(36 meseci)
1. NASTAVNI PREDMETI
Vreme efektivnog trajanja i redosled izvođenja nastave:
Nastavni predmeti | Raspored po semestrima | Vreme Efektivnog Trajanja (meseci) | Broj časova |
Vazduhoplovna higijena | I | 1,5 | 180 |
Vazduhoplovna neuropsihijatrija | I | 1 | 120 |
Medicinsko obezbeđenje letenja | I | 2 | 240 |
Toksikologija | I | 0,5 | 60 |
Vazduhoplovna fiziologija | III | 2 | 240 |
Vazduhoplovna interna medicina | III | 1 | 120 |
Vazduhoplovna oftalmologija | III | 1 | 120 |
Vazduhoplovna otorinolaringologija | III | 1 | 120 |
Vazduhoplovna psihologija | V | 0,5 | 60 |
Anesteziologija sa reanimatologijom | V | 3 | 360 |
Stažiranje u ambulanti civilnog aerodroma ili vazduhoplovne baze | II, IV, VI | 18 | 2160 |
Zajednički predmeti | * | 1,5 | 239 |
– Metodologija naučnog istraživanja | (42) | ||
– Medicinska statistika i informatika | (43) | ||
– Molekularna biologija i imunologija | (41) | ||
– Vojna adragogija i psihologija | (30) | ||
– Osnovi ratne medicine | (41) | ||
– Osnovi ratne veštine, organizacija i taktika sanitetske službe | (42) | ||
Godišnji odmor | 3 | ||
UKUPNO: | VI | 36 | 4019 |
* Nastavu iz zajedničkih predmeta slušalac pohađa u najpogodnijem vremenu u toku specijalizacije, načelno ne u zadnjoj godini
U toku specijalizacije specijalizant se osposobljava za samostalan stručni rad iz vazduhoplovne medicine u civilnom i vojnom vazduhoplovstvu. Osposobljava se za samostalno izvođenje preventivnih, dijagnostičkih i terapeutskih procedura i za ocenu zdravstvene sposobnosti kandidata letača i padobranaca za letačku službu u miru i ratu.
Ovladava vojno-medicinskom ratnom doktrinom o zbrinjavanju povređenih i obolelih u RV.
Specijalizant ovladava principima medicinskog obezbeđenja letenja i letača i urgentno medicinskog zbrinjavanja povređenih ili obolelih letača, posada i putnika nakon vazduhoplovnih udesa i katastrofa.
Teoretskom nastavom specijalizant, osim obnove ranije stečenih znanja iz preventivne medicine, higijene, fiziologije, interne medicine, neuropsihijatrije, psihologije, otorinolaringologije i oftalmologije, ovladava funkcionalnom dijagnostikom i lečenjem oboljenja izazvanih delovanjem štitnih fizičko-hemijskim faktora letenja. Specijalizant se upoznaje sa teorijom letenja, problematikom spašavanja i preživljavanja posle vazduhoplovnih udesa, stiču osnovna znanja iz kliničke toksikologije i anesteziologije sa reanimatologijom.
U toku specijalizacije specijalizant se uključuje u poslove planiranja i organizacije rada sanitetske-zdravstvene službe. Osposobljava se za uspešnu procenu HE i RHB medicinske zaštite. Pored toga specijalizant radi na pripremama sanitetske-zdravstvene službe za rat. Praktična obuka se obavlja u specijalističkim kabinetima VMI, Centru za fiziološku trenažu VVA i Klinici za anesteziologiju i reanimaciju VMA, i stažiranju u ambulanti civilnog aerodroma ili vazduhoplovne baze RV. Obuka obuhvata posmatranje rada specijalista lekara, asistiranje i samostalno izvođenje dijagnostičkih, terapijskih, fiziološko-trenažnih procedura i postupaka reanimacije, pod kontrolom specijalista.
Program praktične nastave koji se izvodi u VMI i VMA, sadrži sve neophodne dijagnostičke, terapijske, preventivne i edukativno trenažne tehnike i metode – kojima specijalizant treba da ovlada u toku specijalizacije.
Stažiranjem u ambulanti civilnog aerodroma ili vazduhoplovne baze specijalizant se osposobljava za medicinsko obezbeđenje letenja. Oblici praktičnog rada su posmatranje, asistiranje i samostalno provođenje medicinskog obezbeđenja letenja i kompletne primarne zdravstvene zaštite ljudstva na aerodromu.
Specijalizant svojim radom provodi zaštitu i skrb letača i svih lica čiji rad neposredno ili posredno utiče na bezbednost letenja. Specijalizant je dužan da u okviru specijalističkog ispita odbrani specijalistički rad. Rad se prijavljuje Veću za poslediplomske studije u toku završnog dela specijalističkog staža; za ovo je predviđeno 3 meseca.
2. NASTAVNI PROGRAM – OBIM ZNANJA I VEŠTINA
Vazduhoplovna medicina (180 časova)
Osnovi zdravstvene ekologije i zaštita životne sredine, higijena vode. Higijena zemljišta i uklanjanje otpadnih materija. Higijena naselja. Higijena stanovanja. Higijena letačkih prostorija na aerodromu i smeštaja u poljskim uslovima. Higijena vojničkog smeštaja. Higijena grejanja i ventilacija. Higijena ambulante na aerodromu. Lična higijena. Lična higijena letača i njihove lične zaštitne opreme. Higijena usne šupljine. Školska higijena u civilnim i vojnim vazduhoplovnim školama.
Fiziologija i patologija ishrane. Planiranje i kontrola ishrane. Higijena životnih namirnica. Sanitarni propisi o kvalitetu životnih namirnica. Način i metode kontrole životnih namirnica. Higijena prehrambenih objekata (posebno letačkog restorana). Ishrana letačkog osoblja i putnika u civilnom vazduhoplovstvu i RV i PVO jedinicama. Energetske vrednosti letačkog obroka. Normativi za pripremanje letačkog obroka. Lekovi i letenje.
Fiziologija i patologija telesnog vežbanja. Metode kontrole fizičke razvijenosti, telesne sposobnosti i zamora. Higijena sportskih objekata i rekvizita. Medicinska kontrola sporta, obuke i telesnog vaspitanja u Armiji. Traumatizam u sportu i fizičkom vežbanju. Medicinska kontrola fizičkog vežbanja i rekreacije letača.
Higijena radnog mesta letača (kabine raznih tipova aviona). Fizički faktori radne sredine (mikroklima, buka, vibracije). Prirodni i veštački izvori zračenja. Radioaktivna kontaminacija životne radne sredine. Biološko dejstvo jonizujućih i nejonizujućih zračenja (posebno mikrotalasi) i mere zaštite.
Higijena rada u vojnoj industriji, remontnim zavodima i radionicama. Profesionalna oštećenja, oboljenja i metode zaštite avio-mehaničara, ljudstva radarskih i raketnih jedinica. Organizacija i metodika kontrole uslova rada i zdravstvenog stanja radnika (kontrole uslova radne sredine i periodični medicinski pregledi).
Osnovne zakonitosti epidemiološkog procesa. Primena epidemiološke metode u obradi masovnih oboljenja. Savremena saznanja o epidemiologiji, prevenciji i suzbijanju zaraznih bolesti. Organizacija protiv epidemijskih mera u miru i ratu. Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija (vazduhoplova, aerodroma vazduhoplovne baze). Karantinske bolesti (kuga kolera, žuta groznica, velike boginje, pegavac, povratna groznica). Nekarantinske zarazne bolesti (grip, dizenterija, trbušni tifus, malarija).
Prevoženje rizičnog tereta vazdušnim putem (toksični materijalni, radioaktivni izotopi), realnost mogućnosti kontaminacije, akutnih i hroničnih trovanja. Prevencija – pravilno rukovanje i smeštaj toksičnih i radioaktivnih materija u vazduhoplovima.
Kolokvijum
Vazduhoplovna neuropsihijatrija (120 časova)
Psihoneuroze, oblici ispoljavanja i vazduhoplovnomedicinski značaj psihoneuroze i psihoneurotskih reakcija u letača. Psihosomatske reakcije i njihov vazduhoplovno medicinski značaj. Letački zamor. Grupna psihodinamika u letačkoj jedinici i njen mentalnohigijenski i vazduhoplovnomedicinski značaj u jačanju psihofizičke kondicije letača. Grupna psihodinamika bračnog i porodičnog života i njen značaj za psihičku stabilnost i profesionalno prilagođavanje letača. Alkoholizam u letača, oblici ispoljavanja, tretman i vazduhoplovnomedicinski značaj problema alkoholizma. Osnovni principi neurološkog i neuropsihijatrijskog pregleda letača. Kraniocerebralne povrede i njihov vazduhoplovnomedicinski značaj. Cervikobrahijalgije i lumboišijalgije u letača i njihov vazduhoplovnomedicinski značaj sa posebnim osvrtom na opterećenje ubrzanja u letača borbene avijacije kao mogući etiopatološki uzrok bola u leđima. Problem poremećaja svesti u letača. EEG i REG i njihov vazduhoplovnomedicinski značaj.
Psihološke osobenosti interpersonalnog odnosa lekar – pilot. Upoznavanje sa osnovnim tehnikama psihijatrijskog intervjua kao dijagnostičkog metoda stanja, načina reagovanja i crta i osobina ličnosti ispitanika – pilota (fenomenološki pristup, bihevioralni pristup, analitički pristup). Praćenje i procena stepena prilagođenosti pilota s posebnim osvrtom na savlađivanje stresova letenja. Detekcija pojedinih oblika neprilagođenog ponašanja na zahteve letačkog poziva. Procena psihičkih, fizičkih i socijalnih indikatora anksioznosti kao vodećeg simptoma bolesti adaptacije. Osnovne metode površinske psihoterapije (sugestija, persuazija, ventilacija, metod autoritativne čvrstine itd.).
Kolokvijum
Medicinsko obezbeđenje letenja (240 časova)
Medicinske indikacije i kontraindikacije za let i putovanje putnika u civilnom vazdušnom saobraćaju. Medicinske indikacije za hitni vazdušni transport povređenih i obolelih u Republici Srbiji. Medicinska kontrola zdravlja letača. Kontrola zdravlja letača u međukomisionom periodu. Vanredni pregled. Pretpoletni pregled letača. Kontrola zdravlja letača u toku letenja – savremene mogućnosti. Medicinsko obezbeđenje letenja u vazduhoplovnim školama. Ekipa za sanitetsko obezbeđenje letenja (sastav i zadaci). Planiranje medicinskog obezbeđenja letenja na aerodromu. Medicinsko obezbeđenje letova: na malim visinama, na velikim visinama, sa izraženim ubrzanjem, u složenim meteorološkim uslovima, u letnjem i zimskom periodu, fiziološke trenaže (katapultiranja), trenaže, ekspertizni i selekcioni testovi u barokomori. Medicinska kontrola sredstava za zaštitu letača od dejstva visinskih faktora. Medicinska kontrola fizičke obuke i rekreacije letača. Sanitetski nadzor pripremanja i distribucije hrane u letačkim jedinicama ili na civilnom aerodromu.
Medicinsko obezbeđenje skokova padobranom. Ocena zdravstvene sposobnosti padobranaca. Neposredno sanitetsko obezbeđenje padobranaca i padobranskih skokova. Kontrola zdravlja padobranaca u fazi priprema skoka. Predstartni pregled i sanitetsko obezbeđenje rejona ukrcavanja padobranaca. Sanitetsko obezbeđenje rejona ukrcavanja padobranaca. Sanitetsko obezbeđenje desantne prostorije.
Medicinska dokumentacija o bezbednosti letenja (ažurnost kartona za evidenciju zdravlja letača i ostale dokumentacije o zdravstvenoj sposobnosti letača). Upućivanje letača na ocenu sposobnosti za letačku službu.
Kolokvijum
Klinička toksikologija (60 časova)
Otrovi i trovanje. Definicija, putevi ulaska u organizam, metabolizam otrova, klinička slika trovanja, dijagnostika, terapija i mere prevencije.
Trovanje najčešćim hemijskim agensima u vazduhoplovstvu. Alifatski ugljovodonici (nafta, benzin, ulja, maziva). Aromatski ugljovodonici (derivati benzina, toluen, nitrofenoli, dinitroortokrezol). Halogeni derivati ugljovodonika (ugljente-trahlorid, trihloretilen). Alkoholi aldehidi, ketoni i glikoli (metanol, etanol, etilenglikol, dimetilketon). Gasovi (ugljen-monoksid, ugljendioksid, ugljendisulfid, cijanvodonik, fozgen, fluor, tetrafluoretilen), raketna goriva (nitrozni gasovi, hidracin). Pesticidi (inhibitori holin esteraze, hlorisani ugljovodonici, piretrini, parakvat). Kiseline (sumporna kiselina).
Kolokvijum
Vazduhoplovna fiziologija (240 časova)
Fiziologija čoveka (cirkulacija, respiracija, CNS i neuromuskulaturni sistem). Atmosfera fizičke i hemijske karakteristike i uticaj na letenje.
Hipoksija. Kardiovaskularne i respiratorne funkcije u uslovima hipoksije. Brzo dejstvo hipoksije na čula, mentalne i psihomotorne funkcije. Hronična hipoksija. Patoanatomske promene usled akutnog i hroničnog izlaganja hipoksiji. Fiziološki mehanizmi podizanja otpornosti prema hipoksiji i mogućnosti adaptacije na hipoksiju. Zaštita od hipoksije.
Uticaj sniženog barometarskog pritiska na čoveka. Dekompresivna bolest. Prevencija dekompresivne bolesti. Eksplozivna dekompresija. Barotrauma. Meteorizam, abdominalne i respiratorne teškoće na visini. Aeroodontalgija.
Ubrzanje. Pozitivna i negativna ubrzanja. Efekti radijalnih ugaonih i transverzalnih ubrzanja. Biodinamika deceleracije, inpakta i blast sindroma (ugaona ubrzanja, padobranski skokovi i katapultiranje). Zaštita od dejstva ubrzanja.
Disanje kiseonika pod pozitivnim pritiskom bez prisustva azota. Fiziološke osnove zaštitne i kiseoničke opreme letača na raznim tipovima vazduhoplova.
Fiziološka trenaža – očigledna nastava i obuka letača iz osnova vazduhoplovne fiziologije i medicine. Selekciona i ekspertizna testiranja letača na centrifugi i u barokomori.
Fiziologija cirkadijalnog ritma. San. Postojanost i promenljivost danonoćnog ritma. Vremenske zone. Desinhronizacija – resinhronizacija. Mere sprečavanja.
Kosmička sredina. Planete i sateliti u Sunčevom sistemu – ekološki pogledi, problemi ekobiologije u kosmosu. Dejstvo gasova i drugih fizičkih i hemijskih uticaja na organizam kosmonauta. Psihofizički problemi čoveka u kosmosu. Mogućnosti i načini obezbeđenja radne sposobnosti kosmonauta. Savremena ispitivanja dejstva faktora kosmičkog leta na čoveka.
Kolokvijum
Vazduhoplovna interna medicina (120 časova)
Interna medicina u savremenom vazduhoplovstvu. Struktura internističkih oboljenja i poremećaja u letačkom sastavu i donošenje eksperimentalnih rešenja. Metodičko uputstvo kojim se reguliše obim i način ispitivanja pri redovnim pregledima za sve kategorije ispitanika – letača. Pravilnik kojim se reguliše ocena sposobnosti za letačku službu letača u miru i ratu.
Dijagnostičke metode i principi ispitivanja u internoj medicini sa posebnim osvrtom na metodologiju pregleda i dijagnosticiranje poremećaja i oboljenja letačkog sastava. Funkcionalna i instrumentalna dijagnostika sa posebnim osvrtom na savremene elektrofiziološke metode koje se danas primenjuju (elektrokardiografija EKG-fonomehanokardiografija, ehokardio-grafija i dr.). Testovi fizičkog opterećenja i farmakološki gestovi.
Najčešći funkcionalni poremećaji i oboljenja kardiovaskularnog sistema u letača, dijagnostika i ocena sposobnosti (DNC).
Etioiatogeneza i lečenje. Hipertenzivne bolesti i ocena sposobnosti za letenje savremeni pogledi. Ateroskelroza – etiopatogeneza, klgšika, dijagnostika, lečenje, profilaksa i ekspertiza. Ishemična stanja miokarda. Metode otkrivanja latentne koronarne insuficijencije i pojava rane koronarne skleroze u letačkog osoblja (test fizičkog opterećenja DEK1’).
Poremećaji i oboljenja gastrointestinalnog trakta koja se susreću u letačkog osoblja (funkcionalni poremećaji gastrointestinalnog trakta, gastritis, ulkusna bolest – etiopatogeneza. Lečenje i ekspertiza).
Oboljenja respiratornog trakta u letačkog sastava. Prehladna oboljenja gornjih disajnih puteva, akutni i hronični bronhitis. TVC pluća, emfizam pluća, Ekspertiza respiratornih oboljenja i poremećaja u letača i padobranaca.
Ostala internistička oboljenja i poremećaji koji se sreću u letača (metabolički poremećaji, lipoproteinemija, hiperbilirubinemija).
Poremećaji glikoretulacije u letača, dijagnoza, terapija, prevencija i ocena sposobnosti sa naročitim osvrtom na probleme dijabetesa u letačkog sastava.
Pretpoletni, međuletni i posleletni pregledi letača-padobranaca u vezi sa otkrivanjem internističkih oboljenja (febrilna etapa i sl.).
Vazduhoplovna oftalmologija (120 časova)
Anatomija i fiziologija oka. Vidni ili optički putevi. Osnovni principi i postupci zbrinjavanja očnih oboljenja i podvrsta. Spoljašnja očna oboljenja. Teža očna oboljenja. Traumatologija oka. Diferencijalna dijagnoza crvenog oka, Funkcionalno ispitivanje vidnog analizatora. Dejstvo ekofizioloških faktora letenja na vidnu funkciju. Zaštita vida letača.
Oftalmološki zahtevi i ocena sposobnosti za letački poziv.
Kolokvijum
Vazduhoplovna otorinolaringologija (120 časova)
Anatomija, histologija i fiziologija ORL organa. Upalni procesi u otorinolaringologiji. Upalni procesi spoljašnjeg, srednjeg i unutrašnjeg uva.
Upalni procesi nosa i paranazalnih šupljina. Upalni procesi ždrela i grla. Značaj upalnih procesa ORL organa za obavljanje letačkih dužnosti.
Barotrauma. Barotraumatska oštećenja uva. Barotraumatska oštećenja paranazalnih šupljina. Prevencija barotraumatskih oštećenja. Uticaj barotraumatskih oštećenja ORL organa na letačku sposobnost.
Buka i vibracije kao aktuelni problem savremene urbane sredine. Poseban osvrt na buku i vibracije u vazduhoplovstvu. Moguće posledice dugotrajnog izlaganja buci i vibracijama.
Povrede uva, nosa i grla u ratnim uslovima. Epistaksa i postupci zaustavljanja krvarenja.
Kinetoze i mogućnosti zaštite od kinetoze. Selekcija i ocena sposobnosti za letačku službu.
Kolokvijum
Vazduhoplovna psihologija (60 časova)
Psihološka selekcija u vazduhoplovstvu. Psihološka klasifikacija i psihološka letačka ekspertiza. Psihologija letačke obuke. Psihološka racionalizacija režima letačkog rada i obnove. Inžinjerska avio-psihologija.
Psihološki aspekti bezbednosti letenja. Motivacija za letački poziv. Metode psiholoških ispitivanja (metoda posmatranja, eksperimenta, kliničko diferencijalna metoda, pomoćne metode u psihologiji, psihološki intervju, analiza radnog mesta letača, metoda testa u psihologiji).
Načela izrade psiholoških testova, metode i standardizacije (testovi za merenje mentalnih sposobnosti, mehaničkih sposobnosti, senzo-motornih sposobnosti, testovi pažnje, projektivni gestovi ličnosti, aparat testovi u psihologiji).
Prostorna orijentacija (opažanje vremena prostora, oblika, pokreta). Poremećaji opažanja – iluzije (iluzije vizuelnog porekla, iluzije vizuelnog porekla, iluzije površinskog i dubokog senzibiliteta, mešovite iluzije), Borba protiv dezorijentacije.
Letački zamor (priroda letačkog zamora, uzroci, simptomi i efekti zamora na letačku aktivnost, sprečavanje zamora u letača, objektivni i subjektivni metodi ispitivanja zamora).
Psihološke osobne različitih vrsta letova (vizuelnom, instrumentalno, let na velikim visinama, let na malim visinama).
Psihološki aspekti pripreme za letenje. Psihološki indikatori u pretpoletnom pregledu.
Kolokvijum
Anesteziologija sa reanimatologijom (360 časova)
Akutna respiratorna insuficijencija (etiologija, patogeneza, dijagnoza, klinička slika i lečenje).
Monitoring kardiovaskularnih, respiratornih, CNS i bubrežnih funkcija.
Šok (klasifikacija, patofiziologija, dijagnoza, klinička slika). Promene na plućima, srcu, CNS i bubrezima u šoku. Terapija šoka.
Medikamentozna terapija u urgentnim stanjima. Izotropni lekovi (adrenalin, dopamin, dobutoksin, izoprenalin, noradrenalin, kalcijumhlorid). Kardiotonici.
Diuretici. Kortikosteroidi. Betablokatori. Antihipertenzivi. Bronhodilatatori.
Analgetici i sedativi. Intravenski anestetici.
Akutni srčani zastoj (etiologija i dijagnoza). Terapija akutnog srčanog zastoja (medikamentoza terapija, spoljna masaža srca, kardiopulmonalna i cerebralana reanimacija):
– kardiopulmonalna reanimacija u odojčeta i deteta, moždana smrt, organizacija
– kardiopulmonalne reanimacije u vanbolničkim uslovima.
Kolokvijum
3. KATALOG VEŠTINA
Naziv veštine | Posmatra veštinu | Upoznaje veštinu | Asistira | Izvodi veštinu | |
1. | Pretpoletni, međuletni i posleletni pregled letača | 1000 | |||
2. | Instruktaža i testiranje ispitanika hipoksijom u barokomori | 20 | |||
3. | Instruktaža i određivanje vremena čiste svesti ispitanika u barokomori | 20 | |||
4. | Instruktaža i određivanje oštrine vida ispitanika u barokomori | 20 | |||
5. | Ispitivanje barofunkcije ispitanika u barokomori | 20 | |||
6. | Izvođenje eksplozivne dekompresije u barokomori | 10 | |||
7. | Katapultiranje letača na izbacivom sedištu | 10 | |||
8. | Test disanja kiseonika pod pozitivnim pritiskom na regulatoru A-14 | 10 | |||
9. | Testiranje presurizacije VKK i GŠ na KPT uređaju i obuka letača u disanju pod pozitivnim pritiskom i govornoj komunikaciji | 10 | |||
10. | Test linearnog narastanja ubrzanja na centrifugi | 10 | |||
11. | Antropometrijska merenja letača, izbor i podešavanje visinske i zaštitne opreme letača | 10 | |||
12. | Uzimanje uzorak vode za piće na hemijsku i bakteriološku kontrolu | 10 |
Naziv veštine | Posmatra veštinu | Upoznaje veštinu | Asistira | Izvodi veštinu | |
13. | Hlorisanje vode za piće i kontrola rezidualnog hlora u vodi | 10 | |||
14. | Sastavljanje dnevnog i sedmičnog jelovnika za vojnike i letače | 30 | |||
15. | Uzimanje uzoraka obroka hrane radi kontrole energetske i biološke vrednosti obroka | 10 | |||
16. | Kontrola ishrane i uhranjenosti (posebno letača i letačkog osoblja) | 10 | |||
17. | Kontrola KTB, objekata i magacina ishrane | 40 | |||
18. | Kontrola fizičke razvijenosti i kondicije | 3 | |||
19. | Kontrola higijenskog stanja objekata i rekvizita za izvođenje obuke (posebno spec. letačke obuke) i telesnog vaspitanja | 15 | |||
20. | Detekcija mikrotalasnog zračenja | 3 | |||
21. | HE izviđanje | 3 | |||
22. | Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija | 3 | |||
23. | Medicinska kontrola primene HTZ mera pri radu | 10 | |||
24. | Uzimanje i slanje biološkog materijala za mikrobiološki pregled | 10 | |||
25. | Fizikalni internistički pregled | 10 | |||
26. | Snimanje i interpretacija EKG zapisa u miru | 50 | |||
27. | Snimanje i interpretacija EKG zapisa u testovima fizičkog opterećenja (Masterov test, 40 čučnjeva i dr.) | 30 | |||
28. | Interpretacija EKG zapisa u farmakodinamskim testovima (test sa kalijumom, nitroglicerinski test, atropinski test) | 5 | |||
29. | Tumačenje polikardiografije (EKG, fonokardiogram, karotidogram) | 5 | |||
30. | Testovi progresivnog mišićnog opterećenja na tredmilu ili bicikl-ergometru | 5 | |||
31. | Primena dinamičke elektro kardiografije – holter bez ili sa presurometrom | 30 | |||
32. | Funkcionalno ispitivanje respiratornog sistema malom spirometrijom (VK, VK/MEVS/s, RV | 30 | |||
33. | Balistokardiografija, ehokardiografija, vektokardiografija | 5 | |||
34. | Pregled oka pomoću prirodnog, difuznog i fokalnog osvetljenja | 20 | |||
35. | Pregled vežnjače, ektropioniranje donjih i gornjih kapaka | 20 | |||
36. | Pregled rožnjače difuznim i fokalnim osvetljenjem | 20 | |||
37. | Pregled zenice i ispitivanje reakcija zenica | 20 | |||
38. | Digitalno merenje intraokularnog pritiska | 10 | |||
39. | Ispitivanje oštrine vida pomoću optotipa | 10 | |||
40. | Ispitivanje motiliteta očne jabučice, skrivene i manifestne razrokosti, konvergencije i adaptacije | 10 | |||
41. | Ispitivanje širine vidnog polja metodom konfrontacije | 10 | |||
42. | Ispitivanje kolornog vida pomoću Holmogrenovnih vunica ili pseudoizohromatskim tablicama | 10 | |||
43. | Otoskopija | 30 | |||
44. | Rinoskopija | 30 | |||
45. | Orofaringoskopija | 30 | |||
46. | Laringoskopija | 30 | |||
47. | Zadnja rinoskopija | 10 | |||
48. | Modificirani Romberg-test | 10 | |||
49. | Ispitivanje sluha šapatom | 10 |
* * *
Naziv veštine | Posmatra veštinu | Upoznaje veštinu | Asistira | Izvodi veštinu | |
50. | Ispitivanje uva | 10 | |||
51. | Plasiranje kanile u periferne vene | 10 | |||
52. | Kontinuirano merenje arterijskog krvnog pritiska | 10 | |||
53. | Veštačko disanje – manuelne metode i insuflacione | 30 | |||
54. | Endotrahealna intubacija | 50 | |||
55. | Nazotrahealna aspiracija | 10 | |||
56. | Nazobronhijalna aspiracija | 10 | |||
57. | Plasiranje urinarnog katetera | 5 | |||
58. | Plasiranje gastrične sonde | 5 | |||
59. | Spoljna masaža srca | 5 | |||
60. | Primena defibrilatora | 5 | |||
61. | Primena lekova u kardiopulmonalnoj reanimaciji | 5 | |||
62. | Fizikalna terapija i opšta nega pacijenta na intenzivnoj nezi | 10 | |||
63. | Neurološki pregled | 5 | |||
64. | Vođenje standardizovanog psihološkog intervjua | 10 | |||
65. | Primena usmene i pismene ankete | 10 | |||
66. | Primena testova pažnje tipa papir-olovka i test – aparata | 10 | |||
67. | Primena testova za ispitivanje zamora tipa papir-olovka i test-aparata | 10 | |||
68. | Ispitivanje prostih reakcija na vizuelne i akustične draži na aparatu KD-8 | 10 |
4. UPUTSTVO ZA REALIZACIJU
Nastavu izvoditi u obliku predavanja, vežbi, seminara, konsultacija, mentorskog i praktičnog rada, a specijalizante uputiti na samostalno izučavanje literature.
Pri realizaciji nastave koristiti sva raspoloživa očigledna sredstva koja ima Vojnomedicinska akademija.
Provera znanja
Kontrola, provera i ocenjivanje teoretskog i praktičnog znanja i veština predviđenih nastavnim planom i programom obavljaju se u skladu sa dinamikom specijalističkog stažiranja, po katalogu veština i planu kolokvijuma.
Specijalistički ispit
Nakon završetka teorijskog i praktičnog specijalističkog staža i položenih kolokvijuma, specijalizant može pristupiti polaganju završnog specijalističkog ispita.
II. PROGRAMI SPECIJALIZACIJA ZA SPECIJALNOSTI U STOMATOLOGIJI
1. Preventivna i dečja stomatologija
tri godine
(36 meseci)
Nastavni plan specijalizacije iz Preventivne i dečje stomatologije:
meseci | |
Preventivna stomatologija | 9 |
Dečja stomatologija | 12 |
Programska stomatološka zaštita | 11 |
Oralna hirurgija | 1 |
Ortopedija vilica | 2 |
Oralna medicina | 1 |
Plan specijalističkih studija
1. PREVENTIVNA STOMATOLOGIJA (teorijska i praktična nastava na Klinici Stomatoloških fakulteta ili odseka) 9 meseci
Kroz nastavu organizovanu na fakultetu specijalizant izučava:
– socijalno-medicinski i zdravstveni značaj oralnih bolesti,
– mogućnosti preventivne stomatologije da promocijom (oralnog) zdravlja, primarnom prevencijom i primenom profilaktičnih mera, ranom dijagnostikom i sanacijom oralnih bolesti (sekundarnom prevencijom) kod visokorizičnih populacionih grupa (trudnice, deca, omladina, osobe ometene u psihofizičkom razvoju) unapredi oralno zdravlje populacije
– Upoznaje se sa savremenim strategijama za unapređenje oralnog zdravlja zasnovanim na naučnim i stručnim dokazima u pogledu etiologije, patogeneze, epidemioloških i kliničkih ispitivanja, dijagnostike, klasifikacije i evidentiranja oralnih bolesti, dijagnostikom i kontrolom faktora rizika od značaja za pojavu oralnih bolesti (ishrana, loše navike, oralna higijena, opšta oboljenja itd), preventivnim i profilaktičnim merama i sredstvima, primenom fluorida, i sl.
– Upoznaje se sa ciljevima i mogućnostima programske stomatološke zdravstvene zaštite i ostalim merama i aktivnostima od značaja za obezbeđenje oralnog zdravlja.
– Upoznaje i izučava epidemiologiju (opšta epidemiologija, epidemiologija oboljenja usta i zuba), zdravstvenu statistiku, metodologiju zdravstvenog vaspitanja u stomatologiji.
– Upoznaje se sa organizacijom i planiranjem stomatološke zdravstvene delatnosti i posebno sa organizacijom i funkcionisanjem preventivne stomatološke zaštite (realizacija preventivnih programa) i dr.
– U toku teorijske i praktične nastave na fakultetu, specijalizant je dužan da uradi jedan seminarski rad iz oblasti organizacije stomatološke delatnosti i jedan iz oblasti preventivne stomatologije
Posebni ciljevi:
1. Prevencija karijesa
– Znanje o karijesnom procesu u mlečnoj denticiji i u stalnoj denticiji, uloga bakterija; uloga saharoze; uloga domaćin-specifični mehanizmi odbrane, biohemijski procesi u dentalnom plaku, predilekciona mesta; akutna i hronična lezija; psiho-socijalni aspekti i ocenjivanje rizika
– Znanje o mogućnostima kontrole karijesa modifikovanjem ishrane; dokazi o uticaju ishrane na karijes, kariogenost ugljenih hidrata, moguće modifikacije dijete u cilju redukcije karijesa
– Znanja o ograničenom i uobročenom unošenju saharoze, mogućnost primene zaslađivača u ishrani
– Prevencija karijesa povećanjem otpornosti zuba primenom fluorida
– Fluoridi u prevenciji karijesa
– Mehanizmi kojima fluoridi deluju
– Fluorisanje vode za piće
– Kućna nega
– Profesionalna nega
– Zalivači fisura
– Fenomen remineralizacije
– Preventivni aspekti u restaurativnoj stomatologiji
– Prevencija karijesa mehaničkom kontrolom plaka
– Prevencija karijesa antimikrobnom kontrolom plaka
– Hlorheksidin i druga hemioprofilaktička sredstva
– Prevencija karijesa izbegavanjem transmisije kariogenih mikroorganizama
– Imunologija i vakcinacija
2. Prevencija periodontalnih oboljenja
– Poznavanje etioloških faktora za nastanak oboljenja parodoncijuma
– Poznavanje faktora i procene rizika za nastanak oboljenja periodoncijuma
– Poznavanje dentalnog plaka (biofilma), i njegov značaj (razvoj plaka i čvrstih naslaga), ekologija plaka i struktura plaka; odbrambeni odgovor domaćina na mikroorganizme plaka; faktori koji utiču na formiranje plaka, faktori koji modifikuju odbrambeni sistem organizma
– Kompetentan da postavi dijagnozu na osnovu dobijene anamneze i obavljenog kliničkog pregleda
3. Prevencija ortodontskih nepravilnosti
4. Prevencija povreda u orofacijalnoj regiji u dece
5. Prevencija oralnih oboljenja kod pacijenata sa posebnim potrebama
2. DEČJA STOMATOLOGIJA (teorijska i praktična nastava na Klinici Stomatoloških fakulteta ili odseka) 12 meseci
Kroz nastavu organizovanu na fakultetu specijalizant se osposobljava da:
– analizira i prati razvitak lica, vilica i zuba;
– anatomiju i histologiju mlečnih i stalnih zuba,
– psihosomatske karakteristike i psihološke tipove dece.
– Osposobljava se za samostalnu dijagnostiku i terapiju oboljenja usta i zuba u dece,
– izučava opšta i infektivna oboljenja i njihov uticaj na usnu duplju,
– bolesti usta u dece, tumore i ciste u ustima,
– karijes i komplikacije karijesa (oboljenja pulpe i periodoncijuma mlečnih i stalnih zuba),
– traumatologiju u dečjoj stomatologiji,
– oralno-hirurške zahvate u dece,
– proteziranje u dece,
– primenu sedacije i opšte anestezije u radu sa decom,
– stomatološko zbrinjavanje dece sa medicinskim rizicima i smetnjama u psihofizičkom razvoju.
– U toku teorijske i praktične nastave na fakultetu, specijalizant je dužan da uradi dva seminarska rada iz oblasti dečje stomatologije
Posebni ciljevi:
– Dijagnostika i plan terapije
Kompetentan da u dobu novorođenčeta i odojčeta oceni anamnestičke podatke dobijene u razgovoru sa roditeljem/starateljem:
– prenatalne, natalne i neonatalne anamneze
– istorije razvoja
– medicinske istorije
– stomatološke istorije
– ocenjivanje oralne higijene
– faktora rizika za rani nastanak karijesa
– navike sisanja i rizik od ranog razvoja malokluzije
– istorije načina ishrane
– socijalni status
– kompetentan u dijagnostikovanju oralnih tumora i cista uključujući Epštajnove perle, Bonova zrna, kongenitalni epulis, limfangiome
– kompetentan u dijagnostikovanju nerazvijenih zuba (natalnih i neonatalnih)
– kompetentan u dijagnostikovanju i terapiji karijesa u ranom detinjstvu i drugih formi karijesa
– kompetentan u terapiji oralne kandidijaze i primarnog herpetičnog stomatita
– kompetentan u zbrinjavanju hitnih slučajeva kao posledica traume ili infekcije
– kompetentan u primeni rendgenografskih metoda dijagnostike i poznavanju rizika koji postoje kod rendgenografskog snimanja u dečjoj stomatologiji
– prepoznati znake zlostavljanja dece ili zapostavljanja dece
Kompetentan da u uzrastu od 3-6 godina ispita ovu starosnu grupu obuhvatajući:
– ocenu ponašanja
– ekstraoralno ispitivanje
– intraoralno ispitivanje
– da uzme u obzir preventivne mere; oceni oralnu higijenu i rizik za razvoj karijesa
– dijagnostikuje poremećaje oralne mišićne funkcije
– dijagnostikuje i zbrine rani gubitak ili pomeranje mlečnih zuba
– dijagnostikuje rane znake malokluzije
– dijagnostikuje stanje i oboljenja pulpe
Pored prethodno navedenih obučenosti u ovoj starosnoj grupi specijalizant treba da u uzrastu od 6 do 12 godina:
– dijagnostikuje potrebe za preventinim merama u vezi sa primenom oralne higijene, zalivača fisura, ishrane, unosa fluorida
– oceni okluzalni razvoj
– spreči i tretira traumu
Pored prethodno navedenih znanja i veština, specijalizant treba da u uzrastu od 12 godina do adolescencije:
– dijagnostikuje rane znake periodontitisa
– oceni razvoj i rast
– poseduje znanje o temporo – mandibularnom zglobu
– prepozna znake seksualnog zlostavljanja
– prepozna znake zloupotrebe droge
– prepozna poremećaje u ishrani (anoreksija i bulimija)
– Restaurativan tretman
Kompetentan da u mlečnoj denticiji:
– uradi preparaciju kaviteta prema morfološkim karakteristikama zuba i karakteristikama restaurativnih materijala
– da analizira neuspehe da bi sprečio greške u budućnosti
– odabere tretman i materijal u odnosu na aktivnost karijesa i starost deteta
– dijagnostikuje oboljenja pulpe
– sprovede konzervativni kao i radikalni tretman pulpe (prekrivanje pulpe, parcijalnu pulptomiju, pulpotomiju, pulpektomiju)
– protetski zbrine izgubljene zube
– oceni kvalitet restauracija
Kompetentan da u mešovitoj denticiji:
– spreči i tretira karijes jamica i fisura korišćenjem zalivača fisura ili preventivnih ispuna
– protetski nadoknadi izgubljene zube
– dijagnostikuje oboljenja pulpe i tretira ih
– tretira mlade stalne zube sa nezavršenim i završenim rastom korena
Kompetentan da u stalnoj denticiji:
– estetski zbrine stalne zube adhezivnim sistemima
– sprovede adekvatan endodontski tretman stalnih zuba
– sprovodi izbeljivanje avitalnih i vitalnih zuba
– primenjuje estetske fasete
– postavi adhezivne mostove i splintove
– Traumatologija
– da razume principe prevencije povreda zuba uključujući rano sprečavanje ortodontskih nepravilnosti, korekciju loših navika i izradu štitnika za zube
– da sprovedu pregled i ocenjivanje pacijenata sa povredama zuba uključujući odgovarajuće dijagnostičke metode (radiografija) i da naprave plan zasnovan na očekivanoj prognozi povređenih zuba
– da utvrde stanje pulpe primenom različitih testova
– da sprovode adekvatan tretman manjih povreda mekih tkiva
– da poznaju mere koje se primenjuju u sprečavanju infekcije posle povrede
– da dijagnostikuju rasklaćenja zuba i primene adekvatnu imobilizaciju (splintovima)
– zbrinjavanje povreda alveolarnog grebena
– sprovode lečenje pulpe povređenih zuba uključujući pulpotomiju po Cveku, apeksifikaciju zuba sa nezavršenim rastom korena i zuba sa završenim rastom korena
– restauriraju frakture krunica i korena, korišćenjem kompozitnih smola, kompozitnih i porcelanskih krunica i keramičkih ili kompozitnih faseta
– dijagnostikuju i tretiraju frakture korena
– da razumeju biološke procese reparature tvrdih zubnih tkiva i pojavu resorpcije koja prate replantaciju zuba
– da steknu iskustvo u replantaciji traumatski izbijenih zuba
– sprovode adekvatan tretman povreda u mlečnoj denticiji
Specijalizanti stiču znanja o:
– ortodontskom zbrinjavanju povređenih zuba
– tome da li je povreda posledica zlostavljanja dece i da je prijave nadležnim institucijama
– dijagnostikovanju povreda maksilofacijalne regije i adekvatnom zbrinjavanju
– prepoznavanju poremećaja u razvoju stalnih zuba nastalih kao posledica povreda u mlečnoj denticiji
Da budu upoznati sa:
– klasifikacijom, etiologijom i epidemiologijom povreda zuba
– mehanizmom odgovora oralnih tkiva na povrede i zarastanje povređenih tkiva
– principima autotransplantacije zuba
– principima oseointegracije implanata
– znacima i simptomima povrede nerava
– planiranjem i izradom čuvara prostora traumatski izgubljenih prednjih zuba uključujući i dostupne ortodontske metode
– Oralna medicina i oralna patologija
– dijagnostikovanje i tretiranje oralnih manifestacija sistemskih oboljenja na mekim i čvrstim zubnim tkivima u dece sa kardiovaskularnim oboljenjima, bubrežnim, endokrinim, imunološkim oboljenjima, malignim oboljenjima, i sa hemoragijskim sindromom
– dijagnostikovanje i tretman bakterijskih, virusnih, gljivičnih infekcija oralne sluzokože posebno kod imunokompromitovane dece
– dijagnostikovanje i lečenje muko-gingivalnih anomalija (frenektomija)
– dijagnostika i tretman u poremećaju razvitka zuba (fluoroza, tetraciklinska prebojenost, amelogenezis i dentinogenezis imperfekta)
– dijagnoza i lečenje poremećaja u morfologiji, broju i nicanju zuba
– dijagnoza i tretiranje impaktiranih zuba koristeći hirurške tehnike koje uključuju i hirurški ortodontski tretman
– Deca sa posebnim potrebama-medicinski rizični pacijenti
– kompetentni da planiraju i sprovode kompleksnu stomatološku negu u dece koja su medicinski, psihološki, mentalno ili socijalno rizični pacijenti
– kompetentni da sprovode stomatološku negu hospitalizovane dece
– poseduju znanje o infekcijama kod imunokompromitovanih pacijenta
– poseduju znanje o profilaksi bakterijskog endokarditisa
– kompetentni da rukovode ili budu deo tima za stomatološko zbrinjavanje u opštoj anesteziji
3. PROGRAMSKA STOMATOLOŠKA ZAŠTITA – 11 meseci
Praktična nastava se obavlja na nivou primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama koje imaju imenovane mentore za ovu oblast specijalizacije, i to
a) Školska stomatološka nega (5 meseci)
Specijalizant uz mentora planira i sprovodi:
– Sistematski pregled (po 1 odeljenje) učenika: I, V i VIII razreda
– Kontrolne preglede (po 1 odeljenje) učenika: II, III, IV, VI i VII razreda
– Obrađuje i analizira epidemiološke podatke sa sistematskih pregleda
– Donosi plan rada (organizacioni sastanci, plan zdravstveno-vaspitnog rada, plan preventivnih i profilaktičnih aktivnosti, plan sanacije i dosanacije)
– Realizuje utvrđeni plan rada
– Izveštaj o izvršenju planiranih aktivnost
– Evaluacija efekata rada (dobre, loše strane, nedostaci)
Ovaj deo staža obraditi kao seminarski rad.
b) Predškolska stomatološka nega (3 meseca)
Stomatološka zaštita dece u predškolskim ustanovama (2 meseca)
– Sistematski pregled dece u 3-oj godini života.
– Obrađuje i analizira epidemiološke podatke sa sistematskih pregleda.
– Donosi plan rada (organizacioni sastanci, plan zdravstveno-vaspitnog rada, plan preventivnih i profilaktičnih aktivnosti, plan sanacije i dosanacije),
– Realizuje utvrđeni plan rada.
– Izveštaj o izvršenju planiranih aktivnost.
– Evaluacija efekata rada (dobre, loše strane, nedostaci)
Stomatološki rad sa predškolskom decom u pripremnim odeljenjima pred polazak u školu (1 mesec)
– Sistematski pregled (30 dece)
– Individualni plan preventivnih i preventivno-terapijskih mera
– Zalivanje fisura, sanacija karijesa na stalnim zubima
– Zdravstveno-vaspitni rad sa decom i roditeljima
– Evaluacija efekata rada (dobre, loše strane, nedostaci)
– Izveštaj o izvršenju preventivnih aktivnosti, profilaktičkih mera
– Izdavanje uverenja o zdravim i saniranim zubima
– Obrada i analiza podataka sa sistematskih pregleda
Ovaj deo staža obraditi kao seminarski rad.
c) Programska saradnja sa ostalim segmentima zdravstvene službe (pedijatrija, ginekologija, patronaža, zdravstveno vaspitanje) – 1 mesec
Specijalizant se upoznaje sa savetovališno-dispanzerskim metodom rada, radom polivalentne patronažne službe, vakcinacijama, uticajem ekoloških uslova na zdravlje dece, zdravstvenim vaspitanjem i timskim radom u zdravstvenoj zaštiti dece.
– rad u savetovalištu za majku i dete (50 porodica sa novorođenom decom), rad u savetovalištu za trudnice (50 trudnica)
– saradnja sa patronažnom službom
– planiranje i izvođenje preventivnih mera i zdravstveno-vaspitnog rada
– izveštaj o izvršenim preventivnim aktivnostima
d) Programska saradnja sa ostalim segmentima društvene zajednice (lokalne zajednice) – 2 meseca
Specijalizant se upoznaje sa osnovnim principima i metodama promocije oralnog zdravlja u lokalnoj zajednici:
– promocija oralnog zdravlja na nivou lokalne zajednice
– koordinacija preventivnih aktivnosti na nivou lokalne zajednice
– saradnja sa lokalnim vlastima i njihovo aktivno uključivanje u promociju oralnog zdravlja
– saradnja sa lokalnom privredom na obezbeđivanju uslova za promociju oralnog zdravlja ili sufinansiranju akcija (aktivnosti na lokalnom nivou), sa posebnim akcentom na vodosnabdevanje, proizvođače hrane, sredstava za higijenu, i sl.
– saradnja sa lokalnim medijima u cilju promocije oralnog zdravlja
– saradnja sa lokalnim prosvetnim ustanovama.
4. ORALNA HIRURGIJA 1 mesec
Specijalizant se upoznaje i osposobljava za pružanje prve pomoći, antišok terapiju, primarnu obradu povreda, dijagnostiku i terapiju akutnih dentogenih infekcija i mogućnosti oralno-hirurških intervencija u dece i odraslih.
5. ORTOPEDIJA VILICA 2 meseca
Upoznaje se i osposobljava za dijagnostiku ortodontskih nepravilnosti, primenu mera primarne prevencije i interceptivne ortopedije vilica.
6. ORALNA MEDICINA 1 mesec
Osposobljava se za samostalnu dijagnostiku i terapiju oboljenja mekih tkiva usta.
NAČIN PROVERE ZNANJA
1. Seminarski radovi:
a) organizacija predškolske stomatološke nege
b) organizacija školske stomatološke nege
c) 1 seminarski rad iz preventivne stomatologije i rad na tematskom kongresu ili simpozijumu sa štampanim rezimeom
d) 1 seminarski rad iz dečje stomatologije i 1 rad na tematskom kongresu ili simpozijumu sa štampanim rezimeom
2. Kolokvijumi:
a) 3 kolokvijuma iz preventivne stomatologije
b) 3 kolokvijuma iz dečje stomatologije
3. jedan rad štampan u časopisu sa recenzijom ili rad štampan celosti u zborniku radova sa kongresa ili simpozijuma
4. Overeni izveštaji mentora o završenom programu (katalog znanja)
KATALOG ZNANJA I VEŠTINA:
1. Predškolska stomatološka nega – 3 meseca
Planiranje i izvođenje sistematskih pregleda dece u 3-oj godini života 20-30 pacijenata
Planiranje i izvođenje sistematskih pregleda dece pred polazak u školu 20-30 pacijenata
Planiranje i izvođenje kontrolnih pregleda dece sa visokim rizikom za karijes ranog detinjstva u 2-oj godini života 10-20 pacijenata
Sistematski pregled 40-60 pacijenata
Kontrolni pregledi 10-20 dece sa visokim rizikom za karijes
Zdravstveno vaspitni rad predavanje za vaspitače i roditelje – 1 rad u maloj grupi – 5
individualni zdravstveno vaspitni rad sa decom i roditeljima – 30
Lokalne aplikacije koncentrovanih fluorida 30 aplikacija zalivanje fisura 20 zuba
Sanacija i dosanacija 40% od obuhvaćene dece
Izveštaj o radu (mesečni; tromesečni) 1
Izveštaj o stanju oralnog zdravlja predškolske dece (ulazni; tromesečni) 1
Svakodnevni rad u ambulanti za predškolsku decu sa mentorom
2. Školska stomatološka nega – 5 meseci
Paniranje i izvođenje sistematskih pregleda u školi 3 odeljenja ili 80-100 učenika
Planiranje i izvođenje kontrolnih pregleda u školi 3 odeljenja ili 80-100 učenika
Zdravstveno vaspitni rad predavanja – 3 rad u maloj grupi – 25 individualni zdravstveno vaspitni rad sa decom ili roditeljima – 30
Sanacija i dosanacija 60% od obuhvaćenih učenika
Izveštaj o radu 1
Izveštaj o stanju oralnog zdravlja školske dece 1
Svakodnevni rad u ambulanti za školsku decu sa mentorom
3. Programska saradnja sa ostalim segmentima zdravstvene službe – 1 mesec
Rad u savetovalištu za trudnice 15-20 trudnica
Rad u savetovalištu za zdravu decu 15-20 odojčadi sa roditeljima
Individualni zdravstveno vaspitni rad sa trudnicama ili roditeljima 10 pacijenata
4. Programska saradnja sa ostalim segmentima društvene zajednice 2 meseca
Donošenje plana aktivnosti za promociju oralnog zdravlja u lokalnoj zajednici (opština, region) Plan aktivnosti
Organizovanje i učešće u organizovanju jedne kampanje za promociju oralnog zdravlja Organizovanje kampanje
Organizovanje i učešće u promociji oralnog zdravlja u lokalnim sredstvima javnog informisanja Organizovanje kampanje
5. Ambulantni rad na Klinici – 21 mesec
Stomatološki pregled sa planom prevencije i terapije i kompletnom sanacijom 20 pacijenata
Individualni zdravstveno vaspitni rad 100 pacijenata
Dijagnostika rizika za karijes 20 pacijenata
Dijagnostika rizika za parodontopatije 20 pacijenata
Zalivanje fisura 100 zuba najmanje
Preventivni ispuni 100 ispuna najmanje
Interceptivni zahvati 3 pacijenta
GJC ispuni 100 ispuna
Terapija nekomplikovanog karijesa sa postavljanjem ispuna
Terapija dubokog karijesa 50 zuba
Terapija oboljenja pulpe i komplikacija mlečnih zuba 30 zuba
Terapija oboljenja pulpe stalnih zuba 30 zuba
Terapija oboljenja pulpe stalnih zuba sa nezavršenim rastom korena 5 zuba
Terapija urgentnih stanja (prva pomoć kod bolnih stanja, povreda i krvarenja) 20 pacijenata
Oralnohirurške intervencije u dece, specifičnosti vađenja mlečnih i stalnih zuba 10 mlečnih 10 stalnih
Terapija povreda 5 pacijenata
Lečenje komplikacija povreda 2 pacijenta
Terapija gingivitisa 5 pacijenata
Terapija oboljenja mekih oralnih tkiva 3 pacijenta
Uvođenje u inhalacionu sedaciju i stomatološki tretman 3 pacijenta
Rad u opštoj anesteziji 5 pacijenata
Priprema zdravstveno vaspitnih sredstava ili predavanja 5
Savetovališni rad na Klinici 10 dana
Seminar za epidemiološka istraživanja (završen seminar za epidemiološka istraživanja) 1
Ambulantni rad sa mentorom
2. Bolesti zuba i endodoncija
tri godine
(36 meseci)
Nastavni plan specijalizacije iz Bolesti zuba sa endodoncijom
Oblast | Trajanje |
Bolesti zuba sa endodoncijom | 32 meseci |
Parodontologija i oralna medicina | 1 mesec |
Oralna hirurgija | 1 mesec |
Stomatološka protetika | 1 mesec |
Socijalna medicina | 1 mesec |
Plan specijalističkih studija
1. Bolesti zuba sa endodoncijom – 32 meseca
Staž iz Bolesti zuba (12 meseci) obavlja se na Klinici za bolesti zuba Stomatološkog fakulteta ili stomatološkim odsecima medicinskih fakulteta.
Ostali deo staža (20 meseci) obavlja se na Klinikama Stomatološkog fakulteta, stomatološkim odsecima medicinskih fakulteta, ili u zdravstvenim ustanovama koje za to ispunjavaju uslove.
I RESTAURATIVNA ODONTOLOGIJA
(teorijska i praktična nastava na klinici stomatoloških fakulteta ili odseka) – 6 meseci
Kroz nastavu organizovanu na fakultetu specijalizant izučava:
– socijalno-medicinski i zdravstveni značaj oboljenja tvrdih zubnih tkiva
– upoznaje se sa mogućnostima i načinima sprovođenja preventivnih zahvata, sa primenom profilaktičnih mera (primarna prevencija), ranom dijagnostikom i sanacijom oralnih bolesti (sekundarnom prevencijom) kod odraslih pacijenata i visokorizičnih populacionih grupa (trudnice, mlade osobe, osobe ometene u psihofizičkom razvoju)
– Upoznaje se sa savremenim strategijama za unapređenje oralnog zdravlja zasnovanim na naučnim i stručnim dokazima u pogledu etiologije, patogeneze, epidemioloških i kliničkih ispitivanja, dijagnostike, klasifikacije i evidentiranja oralnih bolesti, dijagnostikom i kontrolom faktora rizika od značaja za pojavu karijesa i njegovih posledica (ishrana, loše navike, oralna higijena, opšta oboljenja itd.).
– Upoznaje se sa terapijskim postupcima u sanaciji karijesnih i nekarijesnih lezija, i načinima i mogućnostima njihovog sprovođenja radi očuvanja i ponovnog uspostavljanja oralnog zdravlja.
– Upoznaje i izučava epidemiologiju (opšta epidemiologija, epidemiologija oboljenja usta i zuba), zdravstvenu statistiku, odnosno metodologiju zdravstvenog vaspitanja u stomatologiji.
– Upoznaje se sa organizacijom i planiranjem stomatološke zdravstvene delatnosti, a posebno sa merama i postupcima restaurativne odontologije.
– U toku terapijske i praktične nastave na Fakultetu specijalizant se upoznaje sa terapijskim postupcima u sanaciji karijesnih i nekarijesnih lezija kod osoba ometenih u psihofizičkom razvoju, odnosno kod drugih visokorizičnih grupa.
– U toku teorijske i praktične nastave na fakultetu, specijalizant je dužan da uradi jedan seminarski rad iz oblasti restaurativne odontologije i da položi dva kolokvijuma (dijagnostika i terapija oboljenja tvrdih zubnih tkiva).
Posebni ciljevi:
Specijalizant je tokom specijalističkog staža obavezan da ovlada znanjem koje mu omogućava da uspešno sprovede mere i postupke za:
Sanaciju karijesnih i nekarijesnih lezija
– Znanje o karijesnom procesu u stalnoj denticiji, uloga bakterija; uloga saharoze; uloga domaćina – specifični mehanizmi odbrane, biohemijski procesi u dentalnom plaku, predilekciona mesta; akutne i hronične lezije; psiho-socijalni aspekti i procena karijes rizika.
– Znanje o mogućnostima kontrole karijesa modifikovanjem ishrane; dokazi o uticaju ishrane na karijes, kariogenost ugljenih hidrata. moguće modifikacije dijete u cilju redukcije karijesa
– Znanje o mogućnostima kontrole karijesa primenom preparata na bazi fluorida
– Razumevanje procesa i mehanizama demineralizacije i remineralizacije tvrdih zubnih tkiva i uloge pljuvačke u tom procesu.
– Razumevanje procesa i lezija nekarijesne etiologije (abrazija, atricija, erozija, abfrakcija …)
– Uloga imunologije i vakcinacije i njihov značaj u sprečavanju pojave karijesa.
Znanja o terapijskim postupcima u saniranju karijesa
– Klasičan koncept za sanaciju karijesnih lezija
– Adhezivni koncept
– Ostali načini za sanaciju karijesnih lezija
– Ovladavanje terapijskim postupcima za sanaciju karijesnih i nekarijesnih lezija izradom direktnih i indirektih zubnih ispuna
Znanja o instrumentima i potrebnim aparaturama neophodnim za terapiju karijesa
(ručni instrumenti, aparati za dijagnostiku, aparati za uklanjanje karijesa, lampe za polimerizaciju)
Znanja o materijalima koji se koriste u restaurativnoj proceduri
– za restauraciju oštećenih zuba
– za podlaganje kaviteta i zaštitu pulpe
– za terapiju dubokih lezija i očuvanje vitaliteta pulpe
Znanja o značaju završne obrade ispuna i merama praćenja i kontrole postignutih rezultata i restaurativnom postupku
– Iz oblasti Genatologija specijalizant treba da savlada: anatomiju i fiziologiju TM zgloba, anatomiju prirodne okluzije, fiziologiju pokreta donje vilice, metode iznalaženja i registrovanja određenih položaja i pokreta donje vilice, da upozna artikulatore i mogućnosti simuliranja viličnih kretnji i upozna se sa savremenim stavovima u rekonstrukciji okluzije.
– da se osposobi za brzu i efikasnu analizu postojeće okluzije,
– da ovlada znanjima i veštinama za iznalaženje i registrovanje centralnog položaja donje vilice,
– da ovlada analizom i uskladi novo sa postojećom okluzijom u ustima pacijenta
Da je kompetentan da u stalnoj denticiji:
– uradi preparaciju kaviteta prema morfološkim karakteristikama zuba i karakteristikama restaurativnih materijala
– da sagleda i analizira neuspehe kako bi sprečio moguće greške u budućnosti
– da odabere adekvatan tretman i materijal u odnosu na aktivnost karijesa i starost pacijenta.
– da je osposobljen za dijagnostiku i terapiju zuba tehnikom izbeljivanja vitalnih i avitalnih zuba
– da može pravilno da odabere i realizuje restaurativnu proceduru kod zuba sa velikim destrukcijama (endodontski lečenih zuba)
– da može pravilno da odabere odgovarajuće radiografske metode, da pravilno tumači nalaze vezane za dijagnostikovanje, terapiju i praćenja postignutih rezultata.
II ENDODONCIJA
(teorijska i praktična nastava na Klinici Stomatoloških fakulteta ili odseka) – 6 meseci
Kroz nastavu organizovanu na fakultetu specijalizant izučava:
– socijalno-medicinski i zdravstveni značaj oboljenja pulpe i apikalnog parodoncijuma
– upoznaje se sa mogućnostima i načinima sprovođenja endodontskog lečenja obolelih zuba
– upoznaje se sa savremenim konceptima dijagnostikovanja oboljenja pulpe i apeksnog parodoncijuma
– upoznaje se sa terapijskim postupcima u savremenoj endodonciji
– upoznaje se sa postupcima i načinima praćenja odbrambenih mehanizama i tokom reparacije u apeksnom parodoncijumu nakon završenog endodontskog lečenja
– u toku teorijske i praktične nastave na Fakultetu specijalizant je dužan da uradi jedan seminarski rad iz endodoncije i da položi dva kolokvijuma (dijagnostika, terapija oboljenja pulpe i apeksnog parodoncijuma)
Posebni ciljevi podrazumevaju da specijalizant tokom specijalističkog staža treba da ovlada znanjem koje mu omogućava da razume:
– etiologiju, patogenezu, dijagnozu i diferencijalnu dijagnozu inflamatornih oboljenja pulpe i apeksnog parodoncijuma,
– etiologiju, patogenezu i dijagnozu nekroze, nekrobioze i gangrenoznog raspadanja pulpe,
– etiologiju, patogenezu i dijagnostiku unutrašnjih i spoljašnjih resorpcija radikularnog kanala,
– etiologiju, patogenezu i dijagnozu atrofičnih i degenerativnih promena u pulpi;
– da primenjuje odgovarajuća sredstva i testove u dijagnostici oboljenja zuba i apikalnog parodonta,
– da adekvatno analizira endodontske principe i indikacije i kontraindikacije u lečenju brojnih endo-parodontalnih oboljenja,
– da poseduje znanje i svest o značaju i važnosti aseptičnog rada u endodontskoj terapiji, odnosno značaju sterilizacije endodontskih instrumenata
– da poznaje sredstva za privremenu i trajnu desenzibilizaciju pulpe,
– da poznaje morfologiju kanalnog sistema svih zuba
– značaj i principe formiranja pristupnog kaviteta,
– značaj i vrste odontometrije u kanalnoj terapiji,
– tehnike i metode preparacije kanala korena (ručne, mašinske, laser),
– značaj protokola irigacije i sredstva za irigaciju kanala korena,
– značaj i sredstva za medikaciju kanala korena,
– tehnike i metode opturacije kanalskog sistema zuba (kompresivne tehnike opturacije)
– značaj i mogućnosti lečenja zuba sa velikim periapikalnim lezijama
– da poznaje principe i postupke za hitan endodontski tretman
– da poznaje principe i postupke u rešavanju jatrogenih grešaka (fosrut, zalomnjeni endodontski instrument)
– značaj rendgengrafije u dijagnostici i diferencijalnoj dijagnostici oboljenja pulpe i apeksnog parodoncijuma i tumačenju i praćenju ishoda endodontske terapije
– da poznaje mogućnosti rešavanja komplikacija u endodontskom lečenju
– značaj i kompetencije u pripremi pacijenata rizika i osoba ometenih u razvoju
REALIZACIJA PRAKTIČNOG PROGRAMA SPECIJALISTIČKOG STAŽA uključuje:
1. Restaurativna odontologija
– 100 direktnih ispuna (kompozit, amalgam, glas jonomer cement)
– 10 indirektnih ispuna (5 livenih, 5 estetskih)
– 30 zuba sa dubokim karijesom (jednoseansno, višeseansno)
– 20 zuba sa velikim destrukcijama krunice (parapulpni, pulpni kočići)
Endodoncija
– 70 endodontski lečenih višekorenih zuba sa različitim dijagnozama (pulpitisi, parodontitisi)
– 30 endodontski lečenih jednokorenih zuba sa različitim dijagnozama (pulpitisi, parodontitisi)
– 20 zuba sa ponovljenim endodontskim lečenjem (revizija)
2. Parodontologija i oralna medicina (1 mesec)
Specijalizant se upoznaje i osposobljava za:
– dijagnozu i diferencijalnu dijagnozu oboljenja parodoncijuma, bolesti oralne sluzokože, kao i dijagnozu oralnih žarišta i konsekutivnih oboljenja,
– za primenu parodontalnih ideksa oralne higijene za korišćenje epidemiologije i prevencije gingivita i parodontopatije,
– za primenu osnovnih terapijskih metoda koje se koriste u zbrinjavanju oboljenja oralne sluzokože, oralnih žarišta i bolesti potkožnog aparata zuba.
3. Oralna hirurgija (1 mesec)
Specijalizant se upoznaje
– za pružanje prve pomoći,
– Za korišćenje različitih vrsta anestezije i obezbeđivanja hemostaze,
– Za primenu različitih načina za endodontsko-hirurški tretman (apikotomija),
– Za dijagnostikovanje akutnih dentogenih infekcija
4. Stomatološka protetika (1 mesec)
Specijalizant se upoznaje i osposobljava
– Za analizu okluzije na modelima i planiranje odgovarajuće terapije
– Za modelovanje okluzalne morfologije po svim gnatološkim principima
– Da ovlada kliničkim i laboratorijskim postupcima za izradu indirektnih ispuna i
– Za primenu splintova i nagriznih grebena u terapiji
5. Socijalna medicina (1 mesec)
Specijalizant se upoznaje i osposobljava:
– za analizu socijalno-medicinskog značaja oboljenja zuba,
– za organizaciju stomatološke delatnosti,
– za planiranje zdravstvene i stomatološke zaštite,
– za poznavanje zdravstvenog zakonodavstva, metoda i metodologije zdravstvenog vaspitanja,
– za poznavanje zdravstvene statistike i zdravstvene ekonomike.
Nakon završetka teorijskog i praktičnog dela staža na Fakultetu, kao i položenih kolokvijuma i seminara specijalizant može da pristupi polaganju završnog specijalističkog ispita.
KOMPETENCIJE SPECIJALISTE ZA BOLESTI ZUBA SA ENDODONCIJOM
Nakon završetka teorijskog i praktičnog dela staža na Fakultetu, kao i položenih kolokvijuma i seminara i položenog završnog ispita specijalista Bolesti zuba sa endodoncijom je kompetentan da samostalno postavlja dijagnozu, planira terapiju, sprovodi profilaktičke mere, sprovodi plan terapije, prati postignute rezultate, prati savremene tokove iz svoje oblasti, vrši vaspitno-pedagoški rad sa pojedincima i grupama pacijenata, pruža stomatološke usluge osobama sa posebnim potrebama, vrši edukaciju i učestvuje u planiranju zdravstvene zaštite iz svoje oblasti.
KATALOG ZNANJA I VEŠTINA
– dijagnoza, diferencijalna dijagnoza, plan terapije i terapija oboljenja tvrdih zubnih tkiva
– dijagnoza, diferencijalna dijagnoza, plan terapije i terapija simptomatskih i asimptomatskih oboljenja pulpe zuba
– dijagnoza, diferencijalna dijagnoza, plan terapije i terapija simptomatskih i asimptomatskih oboljenja apeksnog parodoncijuma
3. Stomatološka protetika
tri godine
(36 meseci)
Nastavni plan specijalizacije iz Stomatološke protetike:
meseci | |
Bolesti zuba | 1 |
Parodontologija i oralna medicina | 1 |
Maksilofacijalna hirurgija | 1 |
Oralna hirurgija | 1 |
Socijalna medicina | 1 |
Stomatološka protetika | 7 |
Stomatološka protetika | 24 |
Plan specijalističkih studija
1. Bolesti zuba (1 mesec)
Nastava obuhvata:
– savremene metode lečenja obolelih zuba,
– ovladavanje neinvazivnim tehnikama pripreme zuba za fiksne i mobilne nadoknade,
– osposobljavanje za izradu konzervativnih nadogradnji (pulparni, parapulparni kočić) .
2. Parodontologija i oralna medicina (1 mesec)
Nastava obuhvata:
– etiologiju, patogenezu i terapiju parodontalnih oboljenja,
– uticaj zubnih nadoknada na učestalost oboljenja parodoncijuma,
– uloga protetskog zbrinjavanja u lečenju obolelog parodoncijuma.
3. Maksilofacijalna hirurgija (1 mesec)
Nastava obuhvata:
– osposobljavanje za dijagnostiku benignih i malignih tumora,
– osposobljavanje za dijagnostiku infekcija orofacijalne regije,
– osposobljavanje za dijagnostiku i efikasno delovanje u slučajevima urgentnih stanja i povreda u maksilofacijalnoj regiji,
– ovladavanje tehnikom protetskog zbrinjavanja urođenih i stečenih defekata u predelu lica i vilica.
4. Oralna hirurgija (1 mesec)
Nastava obuhvata:
– izvođenje lokalne i sprovodne anestezije u maksilofacijalnoj regiji,
– metode vađenja zuba,
– hirurško lečenje akutnih i hroničnih dentogenih infekcija,
– preprotetska hirurška priprema u maksilofacijalnoj regiji,
– postupke u slučaju urgentnih stanja u stomatološkoj ordinaciji.
5. Socijalna medicina (1 mesec)
Nastava obuhvata:
– organizaciju stomatološke službe,
– planiranje i programiranje zdravstvene i stomatološke zaštite,
– zakonodavstvo u zdravstvenoj delatnosti,
– odabrana poglavlja zdravstvene statistike i zdravstvene ekonomike.
6. Stomatološka protetika (7 meseci)
Staž iz Stomatološke protetike u trajanju od 7 meseci obavlja se na Stomatološkom fakultetu ili stomatološkim odsecima medicinskih fakulteta, ili u zdravstvenim ustanovama koje ispunjavaju uslove. Ovaj staž se obavlja po planu i programu koji se primenjuje i na Fakultetu
7. Stomatološka protetika (24 meseci)
Staž iz Stomatološke protetike u trajanju od 24 meseca obavlja se na Stomatološkom fakultetu ili stomatološkim odsecima medicinskih fakulteta, ili u zdravstvenim ustanovama koje ispunjavaju uslove.
U toku teorijske i praktične nastave, odnosno praktičnog stručnog rada iz stomatološke protetike, specijalizant stiče znanja i ovladava veštinama iz sledećih oblasti:
– Gnatologija
– Fiksne zubne nadoknade
– Parcijalna proteza
– Totalna proteza
– Materijali u stomatološkoj protetici.
I Gnatologija
Iz oblasti Gnatologija specijalizant treba da savlada: anatomiju i fiziologiju TM zgloba, anatomiju prirodne okluzije, fiziologiju pokreta donje vilice, metode iznalaženja i registrovanja određenih položaja i pokreta donje vilice, da upozna artikulatore i mogućnosti simuliranja viličnih kretnji i upozna se sa savremenim stavovima u rekonstrukciji okluzije fiksnim, fiksno-mobilnim i mobilnim nadoknadama, kako bi se osposobio za:
– brzu i efikasnu analizu postojeće okluzije,
– iznalaženje i registrovanje centralnog položaja donje vilice,
– usklađivanje postojeće okluzije brušenjem u ustima pacijenta,
– rad sa obraznim lukom,
– rad sa artikulatorom srednjih vrednosti i polupodesivim artikulatorom,
– analizu postojeće okluzije na modelima u artikulatoru,
– planiranje vrste i obima rekonstrukcije okluzije na modelima u artikulatoru,
– usklađivanje okluzije na gotovim nadoknadama sa kretnjama donje vilice (reokludacija u ustima pacijenta).
II Fiksne zubne nadoknade
Iz oblasti Fiksne zubne nadoknade specijalizant se osposobljava:
– da na osnovu medicinskih indikacija donese odluku o potrebi izrade fiksne nadoknade,
– da ustanovi slučajeve u kojima se fiksna nadoknada privremeno ili trajno ne sme ugraditi,
– da na pacijentu i na studijskim modelima u artikulatoru analizira zatečenu okluziju i na osnovu toga donese odluku o potrebi čuvanja odnosa (uklapanje nadoknade u postojeće okluzalne odnose) budućom nadoknadom ili o potrebi promene odnosa; da pri tome koristi obrazni luk za prenošenje modela u artikulator,
– da otkrije disfunkcije i preuzme mere za izlečenje,
– da oceni sposobnost potpornih tkiva da nose fiksnu nadoknadu za duže vreme; da prognozira ishod terapije i trajnost terapijskog efekta postignutog ugrađenom fiksnom nadoknadom na osnovu životnog doba pacijenta, sklonosti ka oboljenjima, zanimanja pacijenta i stanja oralne higijene,
– da ustanovi potrebu za preprotetskom konzervativnom, parodontološkom, ortodontskom ili hirurškom pripremom,
– da racionalno pripremi (preparira) stubne zube za sve vrste fiksnih nadoknada,
– da preuzme mere u cilju zaštite osetljivosti zubnih i okolnih tkiva, da obradi dentinsku ranu i izradi privremenu fiksnu nadoknadu, primenjujući sve poznate postupke,
– da se opredeli za postupak uzimanja otiska i da odabere odgovarajuće otisne materijale,
– da ovlada kliničkim i laboratorijskim postupcima za izradu: inleja, jednostavnih krunica i mostova, složenih većih uzglobljenih mostova i konstrukcija, keramičkih krunica, metalokeramičkih nadoknada, namenskih fiksnih nadoknada, nadoknada na depulpiranim zubima i fiksnih nadoknada na implantatima. Pri tome da racionalno koristi sve kliničke i laboratorijske uređaje, da izvrši racionalan izbor materijala (posebno gradivnih) i da daje precizna uputstva laboratoriji za način primene i obrade,
– da pri rekonstrukciji okluzije koristi splintove, nagrizne grebenove, nagrizne proteze i privremene fiksne nadoknade i da stalnom fiksnom nadoknadom sačuva uspostavljene odnose,
– da oceni vrednost urađenih fiksnih nadoknada i da pre cementiranja izvrši sve potrebne korekcije, a nakon toga da na najpovoljniji način veže fiksnu nadoknadu za stubne zube,
– da donese odluku o potrebi i mogućnosti ugradnje implantata i izradi odgovarajuću fiksnu nadoknadu na ugrađenom implantatu,
– da otkrije uzroke brzog propadanja fiksnih nadoknada
– da otkrije eventualna štetna delovanja materijala iz fiksnih nadoknada na lokalna tkiva i organizam.
III Parcijalne proteze
Iz oblasti Parcijalne proteze osposobljava se:
– da na osnovu dobrog poznavanja morfoloških i funkcionalnih promena koje prate gubitak jednog ili više zuba donese odluku o potrebi izrade parcijalne proteze,
– da na osnovu tipa krezubosti, topografskih i drugih odnosa preostalih zuba i bezubih polja načini plan konstrukcije parcijalne proteze, a da pri tome dobro poznaje delove parcijalne proteze i njihovu ulogu,
– da proceni sposobnost preostalih zuba i viličnih grebena da nose parcijalnu protezu i u skladu s tim racionalno planira distribuciju opterećenja,
– da na pacijentu i na modelima u paralelometru analizira zatečene položaje i odnose preostalih zuba i bezubih polja i na osnovu toga donese odluku o najracionalnijoj pripremi zuba za prihvatanje parcijalne proteze (formiranje vodećih ravni i retencionih polja, ležišta za elemente za stabilizaciju i dentalni prenos pritiska žvakanja),
– da na pacijentu i na modelima u artikulatoru analizira zatečenu okluziju i planira tip okluzije koji će se uspostaviti nadoknadom zavisno od broja i rasporeda preostalih zuba,
– da na osnovu dobrog poznavanja retencionih sistema (kukice, dvostruke krune, atačmeni) odabere najpovoljniji za svakog pacijenta,
– da ovlada kliničkim i laboratorijskim postupcima za izradu; pločaste parcijalne proteze, parcijalne skeletirane proteze i supradentalne proteze; pri tome da racionalno koristi sve kliničke i laboratorijske uređaje, da izvrši racionalni izbor materijala i da dâ precizna uputstva laboratoriji za način primene i obrade,
– da se opredeli za najprikladniji postupak uzimanja otiska i odabere odgovarajuće otisne materijale i kašike,
– da oceni vrednost urađene proteze i da izvrši sve potrebne korekcije pre predaje proteze pacijentu,
– da planira kontrole u toku adaptacije pacijenta na protezu, a posle toga kontrole i podlaganja.
IV Totalna proteza
Iz oblasti Totalna proteza specijalizant se osposobljava da na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i rendgenološkog nalaza proceni stanje potpornih tkiva u gornjoj i donjoj vilici, stanje TM zglobova i opšte stanje zdravlja pacijenta, te da utvrdi promene na viličnim kostima, oralnoj sluzokoži i izgledu donjeg dela lica nastale nakon gubitka prirodnih zuba,
– da ustanovi promene u odnosu vilica,
– da otkrije promene u odvijanju osnovnih funkcija orofacijalnog sistema (žvakanje, gutanje, govor),
– da ustanovi potrebu za protetskom – konzervativnom ili hirurškom pripremom,
– da donese odluku o zadržavanju poslednjih preostalih zuba (korenova) i eventualnoj protetskoj terapiji,
– da izvrši analizu skeletnog odnosa vilica, da donese odluku o vrsti i obimu okluzalne rekonstrukcije,
– da ovlada kliničkim i laboratorijskim postupcima za izradu klasičnih totalnih, imedijatnih i supradentalnih totalnih proteza,
– da racionalno koristi potrebne uređaje u ordinaciji i laboratoriji i izvrši racionalan izbor materijala za izradu budućih nadoknada,
– da odabere najprikladniji postupak uzimanja funkcionalnog otiska,
– da utvrdi optimalni odnos vilica i registruje određeni položaj donje vilice,
– da koristi obrazni luk pri prenošenju modela u artikulator,
– da ovlada principima planiranja i kreiranja veštačke okluzije kod pacijenata sa različitim skeletnim odnosom vilica,
– da koristi artikulator pri formiranju i završnom usklađivanju veštačke okluzije,
– da uoči i blagovremeno ukloni greške u okluziji gotovih proteza,
– da obuči pacijenta načinu korišćenja totalnih proteza i očuvanja zdravlja potpornih tkiva,
– da upozna specifičnosti terapije bezubih pacijenata starijeg doba,
– da ovlada postupcima za održavanje postignutih terapijskih efekata (korekture, reparature, podlaganja),
– da donese odluku o potrebi i mogućnosti ugradnje implantata i izradi odgovarajuću mobilnu nadoknadu na ugrađenim implantatima.
V Materijali u stomatološkoj protetici
Iz oblasti Stomatološki materijali specijalizant se informiše o:
– vrsti, svojstvima i načinu upotrebe
a) otisnih materijala,
b) gradivnih stomatoloških materijala (veštačke smole, legure, keramika),
v) materijala za izradu radnih modela i modela nadoknada.
Način provere znanja:
Kolokvijum iz sledećih oblasti:
– Gnatologija
– Fiksne zubne nadoknade
– Parcijalna proteza
– Totalna proteza
– Materijali u stomatološkoj protetici.
KATALOG ZNANJA I VEŠTINA
1. Gnatologija
– analizira okluzije u ustima pacijenata /10 (p), 5 (i)
– analiza okluzije na modelima u artikulatoru i planiranja odgovarajuće terapije / 5 (i)
– prenošenje modela u artikulator uz korišćenje obraznog luka / 5 (i), 10 (p), 10 (u)
– podešavanje zglobnog i incizalnog vođenja na polupodesivim artikulatoru uz pomoć pozicionog registrata / 3 (p), 2 (u), 1 (i)
– iznalaženje i registrovanje centralnog položaja donje vilice uz pomoć njenih lateralnih pokreta (registrovanje gotskog luka /1 (p))
– modelovanje okluzalnog reljefa prema gnatološkim principima na modelima za studije u artikulatoru /5 (i), 5 (p)
– planiranje i formiranje centralnih okluzalnih kontakata na modelima za studije u artikulatoru /10 (i), 10 (p)
– usklađivanje okluzalnih kontakata u artikulatoru /10 (i), 10 (p)
2. Fiksne nadoknade
– analiza stečene okluzije na modelima vilica u polupodesivom artikulatoru i planiranje odgovarajuće terapije /2 (p), 2 (i)
– livene nadogradnje /8 (i), 8 (u)
– livene krune /10 (i)
– keramičke krune /2 (i)
– metalokeramičke krune /10 (i), 4 (u)
– složene (namenske) fiksne nadoknade sa atačmenima, ugrađenom ili frezovanom prečkom /10 (i), 4 (u)
– fiksne nadoknade na implantatima /1 (p)
3. Parcijalna proteza
– pločaste parcijalne proteze /3 (i)
– pločasta parcijalna proteza sa atačmenima ili dvostrukim krunama /1 (u)
– skeletirana parcijalna proteza /5 (i)
– planiranje skeletirane proteze na modelima za studije u paralelometru /10 (p), 5 (i)
4. Totalna proteza
– totalne proteze /10 (i)
– totalne proteze kod pacijenata sa drugom skeletnom klasom /3 (i), 2 (u)
– totalne proteze kod pacijenata sa trećom skeletnom klasom /5 (i), 2 (u)
– postava veštačkih zuba /2 (p)
– usklađivanje okluzije na gotovim protezama u artikulatoru / 2 (p)
– usklađivanje okluzije na gotovim protezama u ustima pacijenta /8 (i), 8 (u)
– imedijatna totalna proteza /2 (i), 2 (u)
– supradentalna totalna proteza /1 (u)
– mobilne nadoknade na implantima /1 (u)
5. Stomatološki materijali
Praktična nastava vezana za izučavanje stomatoloških materijala, izvodi se u okviru programa postojećih protetskih disciplina.
Napomena:
(i) – izvodi samostalno
(u) – učestvuje
(p) – posmatra
4. Parodontologija i oralna medicina
tri godine
(36 meseci)
Nastavni plan specijalizacije iz parodontologije i oralne medicine
Oblast | meseci |
Maksilofacijalna hirurgija | 1 |
Stomatološka pragetika | 1 |
Bolesti zuba | 1 |
Oralna hirurgija | 1 |
Dermatovenerologija | 15 dana |
Mikrobiologija | 15 dana |
Parodontologija i oralna medicina | 31 |
Plan specijalističkih studija
1. Parodontologija i oralna medicina – 31 mesec
Teorijska i praktična nastava obavlja se na Stomatološkom fakultetu ili stomatološkim odsecima medicinskih fakulteta ili u zdravstvenim ustanovama koje ispunjavaju uslove
PARODONTOLOGIJA
– Anatomija, histologija i fiziologija gingive, periodoncijuma, cementa i alveolarne kosti
– Epidemiologija gingivita i parodotopatija
– Parodontalni indeksi i indeksi oralne higijene
– Etiologija oboljenja parodoncijuma, faktori rizika
– Poremećaji okluzije i njihove posledice na parodoncijum
– Patogenetska zbivanja u gingivi, periodoncijumu, cementu i alveolarnoj kosti
– Imunološka zbivanja u parodoncijumu
– Histološke promene u parodontalnim tkivima u toku parodontopatija
– Klinička slika, diferencijalna dijagnoza i prognoza parodontopatija
– Klinički tipovi parodontopatija (etiološki i klinički aspekt)
– Prognoza i plan terapije parodontopatije
– Primena radiologije u dijagnozi, diferencijalnoj dijagnozi, prognozi i terapiji oboljenja parodoncijuma
– Terapija komplikacija parodontopatija
– Terapija obolelog parodoncijuma: kauzalna terapija parodontopatije
– Medikamenti u parodontologiji
– Uklanjanje jatrogenih faktora
– Indikacije i kontraindikacije za hirurško lečenje parodontopatija
– Izbor metode za eliminaciju parodontalnog džepa
– Obrada parodontalnih džepova
– Resektivne hirurške procedure
– Gingivektomija i gingivoplastika
– Režanj operacije u eliminaciji parodontalnih džepova
– Dizajn režnja
– Koštana resektivna par. hirurgija
– Regenerativna terapija parodontopatija
– Biološke osnove primene koštanih supstituenasa
– Biološke osnove GTRa
– Tkivni inženjering
– Mukogingivalne anomalije
– Mukogingivalni hirurški zahvati
– SMAT
– Frenektomija, lateralno, koronarno i apikalno pomereni režanj
– Preprotetska priprema
– Okluzalno uravnoteženje: selektivno brušenje zuba
– Primena ortodontskih i protetičkih mera u saniranju poremećene okluzije i artikulacije zuba
– Terapija gingivalnih recesija
– Augmentacija interdentalnih papila
– Implantati u parodontologiji
– Biološki osnovi implantologije
– Protokol ugradnje endosealnih implantata
– Protokol opterećenja endosealnih implantata,
– Augmentacione procedure u implantologiji
– Mekotkivni menadžment
– Periimplantisi dijagnoza i terapija
– Preventiva gingivita i parodontopatija
– Pacijenti rizika u parodontologiji
– Urgentna stanja u parodontologiji
– Oralna i ekstraoralna žarišta i tzv. „fokalna“ infekcija
– Izbor metoda i priprema za uklanjanja žarišta
ORALNA MEDICINA
Opšti blok
– Normalna sluzokoža duplje
– Odbrambeni faktori u usnoj duplji
– Patogeneza oboljenja oralne sluzokože
– Morfološke promene na mekim oralnim tkivima
– Simptomi i znaci oralni bolesti
– Kriterijumi za klasifikaciju oboljenja u oralnoj medicini
– Dijagnostičke metode:
a) Kliničke metode
b) Dijagnostički testovi
c) Laboratorijske dijagnostičke metode
– Principi terapije:
– izrada terapijskog plana,
– terapijske metode
– prevencija oralnih bolesti;
– Medikamenti u oralnoj medicini
Oralne bolesti
(definicija, epidemiologija, uzrast, pol, etiologija, patohistologija, klinička slika, dijagnoza, diferencijalna dijagnoza, terapija)
– Oralne infekcije
– nespecifične
– specifične
– gljivične
– virusne
– Rekurentne oralne ulceracije
– Oboljenja usana
– Oboljenja jezika
– Pljuvačka i pljuvačne žlezde:
– poremećaji salivacije,
– bolesti pljuvačnih žlezda
– Oticanje lica
– Limfni čvorovi glave i vrata
– Bele i crvene lezije oralne sluzokože
– Inflamatorne hiperplazije
– Benigni tumori i uvećanje gingive
– Neoplazme
– Sistemske bolesti od značaja za oralnu medicinu
– bolesti kože
– gastrointestinalne bolesti
– krvne bolesti
– metaboličke bolesti
– endokrine bolesti
– bubrežne bolesti
– respiratorne bolesti
– neuromuskularne bolesti
– imunološke bolesti
– Oralne promene izazvane medikamentima (antibiotici, kortikosteroidi, imunosupresivi i citostagici)
– Fizičke, hemijske, termičke i radijacione povrede usne duplje
– Orofacijalni bol, neuralgije i temporrmandibularni zglob (hronični orofacijalni bol, poremećaji ukusa, oralni simptomi, bez pratećih fizičkih promena, atipični facijalni bol, glosodinija i glosopiroza, subjektivna kserostomija i idiopatska disgeuzija)
– Pacijenti rizika u oralnoj medicini
– Urgentna stanja u oralnoj medicini
Obavezni program
Motivacija i obučavanje pacijenata u održavanju oralne higijene
Terapija akutnog parodontalnog apscesa
Uklanjanje mekih naslaga
Uklanjanje supragingivalnog zubnog kamenca
Obrada parodontalnih džepova
Analiza dejstva biomehaničkih sila
Eliminacija ranog koetaka brušenjem zuba
Fokalne infekcije
Hirurško odrstranjivanje parodontalnih džepova i anomalija Režanj operacija, gingivoplastika
Mukogingivalni autotransplantati, koronarno pomereni režanj
Primena medikamenata u parodontologiji
Dijagnoza, dif. dijagnoza i terapija oboljenja mekih oralnih tkiva
Dijagnostičke i dif. dijagnostičke metode u oralnoj medicini
Rekurentne oralne ulceracije
Oboljenja usana,
Oboljenja jezika,
Oboljenja pljuvačnih žlezda,
Oboljenja limfnih čvorova
Bele i crvene oralne sluzokože Inflamagorne hiperplazije
Benigni tumori i uvećanja gingive
Neoplazma
Oralna sluzokoža i sistemske bolesti
Orofacijalni bol, neuralgije i TMZ
2. Maksilofacijalna hirurgija (1 mesec)
Teorijska i praktična nastava na Stomatološkom fakultetu ili stomatološkim odsecima medicinskih fakulteta
Upoznavanje sa kliničkom slikom, dijagnozom, diferencijalnom dijagnozom i terapijom povreda mekih i koštanih tkiva vilica i lica. Dijagnoza benignih i malignih tumora orofacijalne regije.
Stomatološka protetika (1 mesec):
– Upoznavanje sa indikacijama za izradu fiksnih i mobilnih protetskih nadoknada, drugi protetski radovi. Protetski radovi kao jatrogeni faktori parodontopagija.
3. Bolesti zuba (1 mesec)
Teorijska i praktična nastava na Stomatološkom fakultetu ili stomatološkim odsecima medicinskih fakulteta
– Upoznavanje sa histologijom zuba i apikalnog parodonta, primena stomatoloških materijala i njihov uticaj na parodoncijum. Pulpo parodontalne komplikacije
4. Oralna hirurgija (1 mesec)
Teorijska i praktična nastava na Stomatološkom fakultetu ili stomatološkim odsecima medicinskih fakulteta
– Upoznavanje sa anestezijom, hemostazom, apikotomijom, komplikacije koje mogu nastati posle hirurških zahvata u usnoj duplji i njihovo lečenje.
5. Dermatovenerologija (15 dana)
Teorijska i praktična nastava na Klinikama Stomatološkog fakulteta
– Upoznavanje sa dijagnozom i diferencijalnom kožnih oboljenja koja se manifestuju u usnoj duplji
6. Mikrobiologija (15 dana)
Teorijska i praktična nastava na Stomatološkom fakultetu ili stomatološkim odsecima medicinskih fakulteta
– Osnovi mikrobiologije od značaja za parodontologiju i oralnu medicinu, značaj virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija usne duplje.
KATALOG ZNANJA I VEŠTINA
Dijagnoza, diferencijalna dijagnoza, prognoza i planiranje terapije oboljenja parodoncijuma /5(p), 5(u), 5(i)
Motivacija i obučavanje pacijenata u održavanju oralne higijene/10(u), 20(i)
Uklanjanje mekih naslaga sa zuba/10(u), 20(i)
Uklanjanje supragingivalnog zubnog kamenca/10(u), 12(i)
Obrada parodontolnih džepova /20(u), 40(i)
Analiza dejstva biomehaničkih sila /6(u), 6(i)
Eliminacija ranog kontakta brušenjem zuba /12(u), 12(i)
Terapija akutnog parodontalnog apscesa /10(u), 10(i)
Hirurško odstranjivanje parodontolnih džepova i muvdgingivalnih anomalija/6(p), 2(u), 2(i)
Režanj operacija, gingivoplastika/8(p), 4(u), 4(i)
Mukogingivalni autotransplantati, ‚koronarno pomereni režanj /6(p), 2(u), 2(i)
Primena medikamenata u parodontologiji
Osnovne karakteristike normalne sluzokože
Dijagnoza, diferencijalna dijagnoza i terapija oboljenja mekih oralnih tkiva
Dijagnostičke i diferencijalno dijagnostičke metode u oralnoj medicini
Infekcije u oralnoj medicini
Rekurentne oralne ulceracije
Oboljenja usana, jezika, pljuvačnih žlezda, limfnih žlezda
Bele i crvene lezije oralne sluzokože
Inflamatorne hiperplazije
Benigni tumori i uvećanje gingive Neoplazme
Oralna sluzokoža i sistemske bolesti
Orofacijalni bol, neuralgije i TMZ
Pacijenti rizika u oralnoj medicini
Urgentna stanja u oralnoj medicini
Principi terapije u oralnoj medicini
Medikamenti u oralnoj medicini
Fokalna infekcija i otkrivanje fokusa i plan terapije /2(u),2(i)
Napomena:
(i) – izvodi samostalno
(p) – posmatra
(u) – učestvuje
5. Ortopedija vilica
tri godine
(36 meseci)
Nastavni plan specijalizacije iz Ortopedije vilica:
Oblast | meseci |
Ortopedija vilica | 32 |
Maksilofacijalna hirurgija | 1 |
Oralna hirurgija | 1 |
Oblast | meseci |
Stomatološka protetika | 1 |
Parodontologija i oralna medicina | 1 |
Plan specijalističkih studija
1. Ortopedija vilica – 32 meseca
Staž iz Ortopedije vilica u okviru specijalizacije iz Ortopedije vilica u trajanju od 32 meseca obavlja se na Stomatološkom fakultetu ili stomatološkim odsecima Medicinskog fakulteta.
Staž iz Ortopedije vilica u okviru specijalizacije iz drugih grana može se obaviti na Stomatološkom fakultetu, stomatološkim odsecima Medicinskog fakulteta ili u ustanovi koja ima specijalistu ortopedije vilica sa specijalističkim stažom dužim od 5 godina, u punom radnom odnosu i u kojoj se sprovodi terapija pokretnim i fiksnim ortodontskim aparatima.
U toku 32 meseca specijalističkog staža iz ortopedije vilica predviđeno je obavljanje sledećih aktivnosti:
Aktivnost | Nedelja |
klinički (i predklinički) praktični rad | 62 |
Analize studijskih modela i rendgenskih filmova | 26 |
seminari o proceni lečenja | 2 |
predavanja, seminari i kursevi | 11 |
individualne konsultacije, | 3 |
analiza ortodontske literature | 3 |
učestvovanje u istraživačkim aktivnostima | 21 |
Ukupno | 128 |
Teoretska nastava obuhvata:
– Opšti biološki i medicinski predmeti:
1. Rast i razvoj ljudskog tela
– somatski rast i njegove varijacije,
– adolescentski skok rasta i odnos sa rastom kraniofacijalnog kompleksa.
Upoznavanje sa:
– genetskim faktorima i faktorima okoline koji utiču na somatski rast,
– konceptima biološkog uzrasta i određivanjem skeletne starosti, dentalne starosti i stadijuma seksualnog razvitka.
2. Anatomija glave
Poznavanje anatomskih karakteristika sistema tkiva i funkcionalne anatomije potrebnih za razumevanje:
– rasta kraniofacijalnog sistema,
– razvitka skeletnih deformiteta,
– dentofacijalne ortopedije,
– ortognato-hirurške korekcije facijalnih deformiteta.
3. Genetika
Upoznavanje sa genetskim principima značajnim za razumevanje:
– razvitka glave,
– kraniofacijalnih anomalija.
4. Embriologija glave
Poznavanje embriologije kraniofacijalnih struktura (zbog razumevanja normalnog rasta i razvoja lica, vilica i zuba, nastanka rascepa usne i nepca i drugih kongenitalnih anomalija).
5. Histologija
Obavezno poznavanje histologije i histohemije potrebno za razumevanje:
– metabolizma ćelija pod normalnim i abnormalnim uslovima,
– formiranja tkiva,
– razvitka kostiju, hrskavice, zuba i mišića,
– facijalnog rasta,
– temporomandibularnog zgloba,
– pomeranja zuba i retdakcije potpornih tkiva,
– dentofacijalne ortopedije,
– promena mekih tkiva u vezi ortopedije vilica,
– mehanizma resorpcije zuba.
6. Fiziologija disanja, govora, gutanja i žvakanja
– poznavanje različitih tipova disanja,
– normalan i nepravilan govor,
– različiti tipovi gutanja,
– proces žvakanja.
7. Sindromi koji zahvataju regiju glave
Upoznavanje sa principima klasifikacije sindroma u odnosu na etiologiju, prognozu i reakcije na ortodontsko i ortodontsko-hirurško lečenje.
8. Fiziologija deteta, adolescenta i odraslog čoveka
Obavezno usvajanje:
– koncepta i principa razvitka,
– potencijala i ograničenja u modifikaciji navika,
– motivacije pacijenta i procene kooperacije,
– fizioloških aspekata puberteta i adolescencije,
– fizioloških aspekata ortognate hirurgije.
9. Biostatistika
Upoznavanje sa:
– statističkim metodama koje se najčešće koriste za prikazivanje naučnih rezultata iz ortopedije vilica,
– načinima obrade podataka.
Stručnost u interpretacije nalaza u naučnim radovima.
10. Epidemiologija
Upoznavanje sa:
– principima epidemioloških prikaza,
– istraživačkim modelom,
– formiranjem uzorka i kontrolne grupe,
– analizom podataka i kritičkim interpretacijama nalaza.
11. Metodologija istraživanja
Stručnost u:
– izvođenju analitičkih pregleda biomedicinskih istraživanja,
– pisanju protokola za istraživački projekt,
– interpretaciji sopstvenih nalaza,
– ispitivanju validnosti zaključaka,
– izlaganju rezultata istraživanja u oralnoj ili pisanoj formi.
– Osnovni ortodontski predmeti
1. Razvitak denticije
Poznavanje:
– razvitka normalne okluzije od rođenja do odraslog doba,
– varijacija u razvoju okluzije,
– nepravilnosti u broju, veličini, obliku i položaju zuba,
– genetskih faktora i faktora okoline od značaja za razvoj denticije,
– razvitka različitih malokluzija,
– posledica anadoncije i prekobrojnih zuba, kao i prevremenog gubitka ili ekstrakcija mlečnih ili stalnih molara na razvoj denticije.
Stručnost u prepoznavanju i identifikaciji sledećih situacija i termina:
– pravilno i nepravilno,
– postignutost razvojnog stadijuma,
– budući razvitak,
– mogućnosti interceptivnih mera.
2. Facijalni rast (normalni i nenormalni)
Poznavanje:
– razvitka hrskavica, kostiju, mišića:
– mesta rasta kraniofacijalnog skeleta,
– postnatalnih promena rasta u kraniofacijalnom regionu, uključujući i meka tkiva,
– varijacija u funkciji komponenata unutar kraniofacijalnog regiona značajnih za facijalni rast,
– individualnih varijacija facijalne konfiguracije,
– uticaja faktora okoline na facijalni rast.
3. Fiziologija i patofiziologija somatskog sistema
Poznavanje:
– normalne i nenormalne funkcije okluzije i denticije,
– normalno i nenormalno ponašanje struktura mekih tkiva,
– normalno i nenormalno funkcionisanje temporomandibularnog zgloba,
– dijagnostičkih postupaka koji se odnose na probleme temporomandibularnog zgloba
– postupaka u lečenju temporomandibularnog zgloba.
4. Aspekti pomeranja zuba i dentofacijalne ortopedije
Znanje:
– procesa nicanja zuba i spontanog pomeranja zuba,
– efekata različitih tipova primenjene sile na tkiva,
– uticaj sistema sile i veličine sile,
– promene na kraniofacijalnim strukturama posle završetka lečenja,
– enhondralnog rasta nazalnog septuma, kondila i epifiza, i rasta kostiju na suturama i površinama,
– efekata dentofacijalne ortopedije merenih na sistemima tkiva,
– odnosa između adaptibilnosti tkiva i rezultata dentofacijalnih ortopedskih mera.
5. Radiologija i druge tehnike
– upoznavanje sa nenormalnostima i drugim patološkim stanjima koji mogu biti dijagnostikovani na rendgenskim snimcima.
– obavezno usvajanje metoda i rizika koji proizilaze iz rendgenskog snimanja u ortodontske svrhe,
– upoznavanje sa digitalnom radiografijom i drugim tehnikama snimanja.
6. Kefalometrija
Stručnost u:
– identifikaciji relevantnih anatomskih struktura na kefalogramima,
– opisivanju morfologije glave na osnovu kefalograma,
– pravljenju crteža na kefalogramima u normi lateralis i frontalis,
– izvršavanje pojedinih kefalometrijskih dijagnostičkih analiza na snimcima,
– upoznavanje sa ograničenjima kefalometrijskih analiza
7. Ortodontski materijali
Savladavanje svojstava i sastava ortodontskih materijala.
Znanje iz:
– parametara u izboru pravog materijala za različite ortodontske postupke,
– ispravnog rukovanja i primenjivanja ortodontskih materijala.
8. Ortodontska biomehanika
Poznavanje i razumevanje:
– osnovnih principa statike i mehanike,
– odnosa mehaničkih principa i kliničkih i naučnih problema,
– rešavanja problema koji se odnose na rezultate sile i ekvivalentne sile,
– ocenjivanja sile proizvedene različitim ortodontskim aparatima,
– ocenjivanja sile proizvedene dentofacijalnim ortopedskim napravama.
– Opšti ortodontski predmeti
1. Etiologija
Usvajanje:
– genetskih faktora i faktora okoline koji utiču na postnatalni razvitak denticije i postnatalni rast.
Upoznavanje sa:
– nepovoljnim uticajima faktora okoline na rast.
2. Dijagnostički postupci
Stručnost u:
– dobijanju relevantnih anamnestičkih podataka,
– izvođenju kliničkih ispitivanja,
– određivanju habitualne okluzije,
– ispitivanju funkcionalne okluzije,
– ispitivanju uticaja funkcionalnih komponentni mekih tkiva na dentofacijalnu morfologiju,
– uzimanje kvalitetnih otisaka zuba sa maksimalnom reprodukcijom alveolarnih nastavaka,
– postavljanje studijskih modela u artikulator,
– snimanje ekstra i intraoralnih fotografija,
– snimanje rendgenskih snimaka neophodnih za ortodonciju.
3. Postavljanje ortodontske dijagnoze, ciljeva terapije i planiranje tretmana
Stručnost u:
– postavljaju preliminarne dijagnoze i klasifikacije na osnovu brzog ispitivanja pacijenta,
– proceni potrebnih daljih analiza za planiranje tretmana ili konsultacije sa specijalistima iz drugih oblasti,
– postavljanju konačne dijagnoze na osnovu anamnetičkih podataka, ispitivanja pacijenta, analize studijskih modela, fotografija, rendgenskih snimaka, kefalometrije i drugih relevantnih podataka,
– predviđanju efekata rasta i razvoja lica i denticije ukoliko se ne primeni lečenje,
– definisanju ciljeva lečenja i razmatranju alternativa,
– definisanju plana lečenja za različite tipove ortodontskih i dentofacijalnih anomalija, uključujući strategiju lečenja i retenciju,
– definisanju terapijskih mera, vremena i sekvenci njihove primene, prognoze i očekivanog vremena lečenja i retencije,
4. Procena rasta i analiza rezultata lečenja
Znanje:
– mogućnosti i ograničenja usled različitih metoda longitudinalne kefalometrijske procene,
– ograničenja analize rasta i promena uzrokovanih lečenjem,
– ograničenja predviđanja rasta uključujući kompjutersko predviđanje.
Stručnost u:
– sprovođenju analiza rasta zasnovanih na serijama kefalograma,
– otkrivanju promena uzrokovanih lečenjem pomoću serije snimaka napravljenih u važnim stadijumima lečenja.
5. Dugotrajni efekti ortodontskog lečenja
Poznavanje:
– recidiva udruženih s različitim anomalijama i postupcima lečenja,
– promena koje se dešavaju tokom retencionog perioda,
– promene koje se dešavaju pošto je retencija završena.
6. Jatrogeni efekti ortodontskog lečenja
Znanje:
– rizika sadržanih u različitim postupcima terapije i retencije,
– uticaja različitih stanja i uzrasta na jatrogene efekte,
– mogućeg uticaja terapije na temporomandibularni zglob,
– efekata različitih tipova lečenja na periodontalna tkiva,
– faktora uključenih u resorpciju korenova,
– mogućeg uticaja lečenja na izražajnost lica,
– mogući uticaj lečenja na dentofacijalni izgled i estetiku.
7. Epidemiologija u ortodontskim istraživanjima
Poznavanje osnovnih principa epidemiologije:
– prevalenca i incidenca ortodontskih anomalija,
– vrednost parametara u potrebi za ortodontskim lečenjem,
– određivanje potrebe za lečenjem,
– aspekata koji proističu iz subjektivne potrebe za lečenjem,
– uloge koju igra ortodont u zahtevu za lečenjem,
– Ortodontske tehnike
1. Pokretni aparati
Znanje:
– indikacija, konstrukcije i upotrebe pokretnih aparata,
– mogućnosti i ograničenja pomenutih aparata.
2. Funkcionalni aparati
Znanje:
– indikacija, konstrukcije i upotrebe funkcionalnih aparata,
– mogućnosti i ograničenja funkcionalnih aparata,
– upoznavanje sa različitim vrstama i konstrukcijama različitih funkcionalnih aparata,
– stručnost u konstrukciji i reparaturama funkcionalnih aparata.
3. Ekstraoralni aparati
Znanje:
– indikacija, dizajna i upotrebe različitih tipova hedgira, facijalne maske, podbradak kape i kombinacije ekstraoralnih aparata i funkcionalnih aparata,
– mogućnosti i ograničenja ovih aparata.
4. Delimično fiksni aparati
Znanje:
– Indikacije za primenu delimičnih fiksnih aparata (lingvalni, palatinalni i vestibularni lukovi, aparati za cepanje nepca),
– mogućnosti i ograničenja ove vrste aparata.
5. Fiksni aparati
Znanje:
– indikacija za primenu fiksnih aparata,
– različitih konceptata i principa lečenja,
– mogućnosti i ograničenja različitih tipova aparata,
– znanje bar jednog tipa fiksnih aparata.
– Postupci multidisciplinarnog lečenja
1. Lečenje urođenih rascepa
– multidisciplinarni pristup u lečenju pacijenta sa rascepima,
– indikacije, vreme lečenja, primena multidisciplinarnog lečenja pacijenta sa rascepima,
– specifični aspekti ortodontskog lečenja pacijenta sa rascepima.
2. Ortodontsko-hirurško lečenje
– indikacije i primene kombinovanog ortodontskog i hirurškog lečenja,
– specifični aspekti ortodontskog lečenja kod pacijenata kod kojih je potrebna ortognata hirurgija.
3. Ortodontskoperiodontalno lečenje
– indikacije i kontraindikacije za ortodontsko lečenje kod periodontalno ugroženih pacijenata,
– specifični aspekti ortodontskog lečenja kod periodontoloških pacijenata,
– učešće ortodontskog tretmana u periodontalnom stanju pacijenata.
4. Ortodontskoprotetsko lečenje
– indikacije i primena kombinovanog ortodontsko-protetskog lečenja,
– specifični aspekti ortodontskog lečenja.
Specfični postupci lečenja
1. Vođenje razvoja okluzije
Poznavanje indikacija i kontraindikacija za sprovođenje interceptivnih mera
2. Ortodoncija kod odraslih pacijenata
– indikacije i specifični aspekti ortodontskog lečenja kod odraslih
– ortodontsko lečenje odraslih pacijenata u saradnji sa stomatologom opšte prakse
3. Kraniomandibularne disfunkcije
– etiologija kraniomandibularnih disfunkcija
– opšte mere za poboljšanje kraniomandibularnih disfunkcija
– indikacije i kontraindikacije za ortodontsko lečenje pacijenata sa kraniomandibularnim disfunkcijama
– moguće implikacije ortodontskog lečenja kod pacijenata sa kraniomandibularnim disfunkcijama
– timsko lečenje pacijenata sa kraniomandibularnim disfunkcijama
Postupci za očuvanje oralnog zdravlja
1. Očuvanje oralnog zdravlja
– postupci za otkrivanje rizika za pojavu karijesa kod pacijenata koji nose ortodontske aparate
– postupci za otkrivanje rizika za razvoj periodintalnih problema kod ortodontskih pacijenata
2. Higijenski i sigurnosni postupci u ortodontskoj ordinaciji
– prevencija infekcije
– metode sterilizacije instrumenata
– postupci kod visoko rizičnih pacijenata
– kontrola supstanci opasnih po zdravlje pacijenata i osoblja
Rukovođenje ortodontskom ordonacijom i profesionalna etika
1. Rukovođenje ordinacijom
– projekat ortodontske ordinacije
– oprema i instrumenti neophodni u ortodontskoj ordinaciji
2. Upotreba kompjutera
3. Profesionalna etika
2. Maksilofacijalna hirurgija (1 mesec)
Upoznavanje sa hirurškim lečenjem teških de formacija vilica i lica (skeletne II i III klase, skeletnog otvorenog i dubokog zagrižaja, asimetrije lica, urođenih rascepa lica, usana i nepca, hirurškim zahvatima kod raznih sindroma vezanih za orofacijalni sistem i dr.
3. Oralna hirurgija (1 mesec)
Upoznavanje sa hirurškim lečenjem prekobrojnih zuba, germektomijom, otkrivanjem i hirurškim otklanjanjem retiniranih zuba, autotransplantacijom zuba, frenektomijom i drugim intervencijama u okviru ortodontskohirurškog lečenja
4. Stomatološka protetika (1 mesec)
Upoznavanje sa iznalaženjem i registrovanjem centralnog položaja donje vilice, rad sa obraznim lukom, rad sa polupodesivim artikulatorom, analiza postojeće okluzije na modelima u artikulatoru
5. Parodontologija i oralna medicina (1 mesec)
Upoznavanja sa: poremećajima okluzije i artikulacije zuba i njihovim posledicama na parodoncijum, okluzalnim uravnoteženjem, gingivektomijom i gingivoplastikom, i mogućnostima ortodontskog pomeranja zuba i regenerativne terapije
Način provere znanja:
Kolokvijum iz sledećih oblasti: rast i razvoj kraniofacijalnog kompleksa, etiologija ortodontskih anomalija, dijagnostika dentofacijalnih anomalija, terapija dentofacijalnih anomalija
Specijalistički ispit. Nakon završetka teorijskog i praktičnog staža, kao i položenih kolokvijuma, specijalizant pristupa polaganju završnog specijalističkog ispita.
Glavni ciljevi programa specijalističkih studija iz ortopedija vilica
Osnovni cilj ovog programa je da obrazuje stomatologe da postanu specijalisti ortopedije vilica, sa čvrstom i širokom akademskom podlogom i odgovarajućim kliničkim iskustvom u različitim metodama lečenja.
Cilj specijalizacije je da lekare-stomatologe osposobi da:
1. dijagnostikuju anomalije denticije, facijalnih struktura i funkcionalna stanja,
2. otkriju odstupanje u razvoju denticije, facijalnom rastu i razvoju funkcionalnih anomalija,
3. isplaniraju plan lečenja i predvidi njegov tok,
4. ispitaju fiziološke aspekte važne za ortodonciju,
5. izvode jednostavne i kompleksne postupke lečenja,
6. deluju kao eksperti iz ortopedije vilica i materije vezane za nju,
7. učestvuju u multidisciplinarnom timu u terapiji ortodontsko-hirurških pacijenata i pacijenata sa rascepima usne i nepca,
8. procenjuju potrebe za ortodontskim lečenjem,
9. sprovode terapiju uz visok profesionalizam i uz poštovanje etičkih standarda, i
10. koriste raspoložive mogućnosti za usavršavanje profesionalne veštine.
Tokom specijalističkih studija, pažnja se posvećuje:
1. proučavanju biomedicinskih nauka značajnih za ortodonciju,
2. razvoju naučnog stava i stimulaciji profesionalnih interesovanja,
3. principima naučne metodologije,
4. interpretaciji literature,
5. naučnim aktivnostima,
6. usmenim i pismenim prezentacijama naučnih nalaza.
Opšti uslovi za pristupanje specijalističkim studijama iz ortopedije vilica:
1. obrazovanje iz ortopedije vilica mora se sprovoditi na univerzitetu od strane akademskih naučnika i ortodonata,
2. kandidat mora da bude stomatolog,
3. osnovni cilj programa je obrazovanje kliničara,
4. program zahteva stalno prisustvo specijalizanata tokom trajanja programa,
5. 25% programa može biti ispunjeno specijalnim kursevima, dopunskim kliničkim iskustvima, dopunskim istraživačkim aktivnostima, kao i predavanjima predavača po pozivu i naučnim skupovima,
6. najmanji broj sati provedenih u kliničkom radu je 16 časova nedeljno (ne uključujući kliničke seminare i diskusije o planiranju lečenja).
7. specijalizant mora sprovoditi lečenje pacijenata pod kontinuiranim nadzorom kvalifikovanog ortodonta,
8. rad u zubnoj laboratoriji ograničen je na posmatranje,
9. osim usvajanja teoretskog znanja i praktičnog vežbanja u klasičnoj ortodonciji, specijalizant mora da stekne iskustvo u lečenju pacijenata koji zahtevaju multidisciplinarni pristup i primenu ortognate hirurgije,
10. specijalizant treba da učestvuje u lečenju pacijenata sa rascepima usne i nepca (uprkos činjenici da takve pacijente verovatno kasnije neće lečiti),
11. Specijalizant treba da učestvuje u postavljanju studijskih modela u artikulator kod pacijenata sa problemima temporomandibularnog zgloba, kod pacijenata koji se pripremaju za ortognatu hirurgiju, kao i pacijenata sa protetskim problemima,
12. specijalizant mora sprovoditi istraživačke projekte (kliničke, eksperimentalne ili pretraživanja literature) i izlagati nalaze i zaključke u obliku seminarskog rada
6. Oralna hirurgija
tri godine
(36 meseci)
Nastavni plan specijalizacije iz Oralne hirurgije:
Oblast | meseci |
Opšta hirurgija | 2 |
Ortopedska hirurgija | 1 |
Otorinolaringologija | 2 |
Maksilofacijalna hirurgija | 5 |
Oralna hirurgija | 26 |
Oralna implantologija | 2 (u okviru oralne hirurgije) |
Plan specijalističkih studija
1. Opšta hirurgija (2 meseca)
Teorijska nastava opšte hirurgije obavlja se na Klinici za opštu hirurgiju KBC „Zvezdara“ ili u drugoj zdravstvenoj ustanovi koja ispunjava potrebne uslove (mentora specijalistu otorinolaringologije i odgovarajuće bolničke kapacitete) i obuhvata teme sledećih oblasti:
– preoperativna priprema hirurških bolesnika;
– organizacija rada u hirurškom bloku;
– značaj i praktična primena principa aseptičnog rada u hirurgiji
– osnovni principi hirurškog rada;
– materijali za šavove i tehnike ušivanja hirurških rana;
– principi zbrinjavanja politraume
– principi intenzivne i poluintenzivne nege hirurških bolesnika;
– principi lečenja traumatskog šoka;
– postupci kardiopulmonalne reanimacije.
Praktična nastava se obavljač ne Odeljenju reanimacije i obuhvata obuku iz principa intenzivne i poluintenzivne nege, uključujući i reanimaciju.
2. Ortopedska hirurgija (1 mesec)
Praktična nastava ortopedske hirurgije obavlja se na Klinici za ortopediju Medicinskog fakulteta u Beogradu ili u drugoj zdravstvenoj ustanovi koja ispunjava potrebne uslove (mentora specijalistu ortopedske hirurgije i odgovarajuće bolničke kapacitete) i obuhvata teme sledećih delatnosti:
– preoperativna priprema bolesnika;
– značaj i praktična primena principa aseptičnog rada;
– principi i specifičnosti hirurškog rada u kostima;
– osnovni principi konzervativnog lečenja oboljenja koštano-zglobnog sistema
– principi zbrinjavanja traume i infekcija koštanog tkiva;
– upoznavanje sa procesom i metodologijom obezbeđivanja uslova za zarastanja kostiju
– lečenje komplikacija hirurškog rada u kostima
– principi intenzivne i poluintenzivne nege bolesnika
Praktična nastava ortopedske hirurgije podrazumeva i asistenciju pri operacijama.
3. Otorinolaringologija (2 meseca)
Praktična nastava otorinolaringologije obavlja se na Klinici za otorinolaringologiju KBC „Zvezdara“ ili u drugoj zdravstvenoj ustanovi koja ispunjava potrebne uslove (mentora specijalistu otorinolaringologije i odgovarajuće bolničke kapacitete). Ova nastava obuhvata obuku u okviru sledećih delatnosti:
– lečenje infekcija gornjih respiratornih puteva;
– prevencija komplikacija ORL infekcija;
– hirurško lečenje patoloških lezija maksilarnog sinusa;
– postupci hemostaze u predelu nosne šupljine;
– indikacije, principi i tehnike traheotomije;
– dijagnostika lezija nazofarinksa i hipofarinksa.
4. Maksilofacijalna hirurgija (5 meseci)
Praktična nastava maksilofacijalne hirurgije obavlja se na Klinici za maksilofacijalnu hirurgiju Stomatološkog fakulteta u Beogradu ili u drugoj zdravstvenoj ustanovi koja ispunjava potrebne uslove (mentora specijalistu maksilofacijalne hirurgije i odgovarajuće bolničke kapacitete i obuhvata dijagnostiku i učešće u lečenju:
– povrede mekih tkiva lica;
– prelom vilica i kostiju lica;
– razvojnih deformacija vilica;
– urođenih rascepa usne i nepca;
– bolne disfunkcije i drugih patoloških promena temporomandibularnog zgloba,
– oboljenja pljuvačnih žlezda;
– malignih tumora u orofacijalnom predelu.
5. Oralna hirurgija (26 meseci)
Teorijska nastava (4 semestra) i praktičan rad (24 meseca) obavlja se na Klinici za oralnu hirurgiju Stomatološkog fakulteta u Beogradu.
Teorijska nastava oralne hirurgije obuhvata:
– definisanje pojma i delokruga oralne hirurgije kao discipline;
– principe aseptičnog rada;
– principe hirurškog rada u ustima;
– primenu lokalnih anestetičkih rastvora;
– raznovrsne tehnike lokalne anestezije u oralnoj hirurgiji;
– zarastanje rana u ustima;
– etiopatogenezu periapikalnih lezija;
– klasifikaciju i kliničke karakteristike cista orofacijalne regije;
– primenu metoda lečenja viličnih cista;
– uticaj anatomskih faktora na širenje dentogenih infekcija;
– principe antibiotskog i hirurškog lečenja dentogenih infekcija;
– oralnohirurške aspekte pacijenata rizika;
– radiološke kriterijume dijagnostike lezija u vilicama;
– osnovne principe planiranja hirurškog vađenja impaktiranog umnjaka;
– tehniku vađenja impaktiranih i prekobrojnih zuba;
– preprotetičke hirurške intervencije na koštanom tkivu vilica;
– preprotetičke hirurške intervencije na mekim tkivima usne šupljine;
– implantacijske sisteme i implantološke hirurške zahvate;
– diferencijalnu dijagnostiku hroničnih bolnih sindroma u orofacijalnom predelu;
– patofiziologiju, simptomatologiju i lečenje idiopatske trigeminalne neuralgije;
– simptomatologiju i dijagnostiku oboljenja TM zgloba i principe multidisciplinarnog lečenja sindroma bolne disfunkcije TM zgloba;
– osnovne principe farmakosedacije;
– specifičnosti primene opšte anestezije u oralnoj i maksilofacijalnoj hirurgiji;
– metode kardio-pulmonalno-cerebralne reanimacije;
– hirurško uklanjanje zaostalih korenova i drugih stranih tela u mekom i koštanom tkivu;
– zbrinjavanje traumatskih preloma zuba;
– dijagnostiku preloma vilice;
– dijagnostiku i lečenje benignih tumora mekih i koštanih tkiva orofacijalne regije;
– patološle i kliničke karakteristike, dijagnostiku i lečenje odontogenih tumora;
– karakteristike i dijagnostiku premalignih lezija u usnoj šupljini;
– hirurška oboljenja pljuvačnih žlezda;
– hirurške postupke u sklopu ortodontskog lečenja;
– postavljanje indikacije i planiranje parodontoloških hirurških zahvata;
– pripremu i motivaciju pacijenta za parodontalne hirurške zahvate;
– hirurške postupke u sklopu lečenja obolelih od parodontopatije;
– dijagnostiku i lečenje zapaljenskih oboljenja maksilarnih sinusa i oro-antralnih komunikacija;
– primena biomaterijala u oralnoj hirurgiji;
– primena lasera u oralnoj hirurgiji;
– primenu koštanih transplantata u hirurgiji orofacijalne regije;
– izbor metoda lokalne hemostaze u oralnoj hirurgiji;
– terapiju urgentnih stanja usled poremećaja prohodnosti disajnih puteva;
– medicinsko pravni aspekti traumatologije zuba, vilica i mekih tkiva usta, lica i vrata / kvalifikacija težine povrede;
– uloga oralnog hirurga na sudu (svedok, veštak, okrivljeni);
– obezbeđivanje dokaza za sudski postupak, vođenje medicinsko pravne dokumentacije, ponašanje na sudu, forma pisanja izveštaja za sudske potrebe (veštačenje);
– građansko pravna odgovornost: veštačenje u parničnim postupcima (nematerijalna odšteta – veštačenje u parničnim postupcima (nematerijalna odšteta – veštačenje ukupno pretrpljenih bolova, naruženosti, stepena invaliditeta; materijalna odšteta – veštačenje vrednosti stomatološkog rada i protokolarnog postupanja u stomatološkom radu)
Praktična nastava oralne hirurgije obuhvata:
1. rad u ambulanti – primenu intraoralnih i ekstraoralnih tehnika lokalne anestezije; dijagnostiku i diferecijalnu dijagnostiku oralnohirurških oboljenja; vađenje zuba (uključujući komplikovano i hirurško vađenje); terapiju akutnih dentogenih infekcija; primenu raznovrsnih mera lokalne hemostaze; kontrolu i praćenje uspeha lečenja; ambulantne intervencije pacijentima rizika; ostale intervencije u skladu s potrebama rada prijemne ambulante;
2. rad u hirurškoj sali – hirurško vađenje zaostalih korenova; hirurško vađenje impaktiranih i prekobrojnih zuba; hirurško lečenje hroničnih periapikalnih procesa i radikularnih cista; hirurško lečenje viličnih cista; hirurško lečenje oronatalnih komunikacija i fistula; hirurško-ortodontsko lečenje zuba zadržanih u nicanju; preprotetičke oralnohirurške intervencije na mekim i koštanim oralnim tkivima; hirurško lečenje frenuluma i lateralnih plika; hirurško lečenje benignih tumora mekih i koštanih tkiva usne šupljine; zbrinjavanje povreda zuba i alveolarnog nastavka; ugradnju transdentalnih i endosealnih implantata.
3. seminarski rad (na kraju specijalističkog staža)
Oralna implantologija u okviru staža iz oralne hirurgije (2 meseca)
Teoretska nastava:
1. Indikacije i kontraindikacije za primenu (ugradnju) dentalnih implantata i plan terapije
2. Oseointegracija
3. Osnovni principi hirurškog rada kod ugradnje dentalnih implantata
4. Imedijatna i kasna ugradnja implantata
5. Preoperativni plan i tehnika ugradnje implantata u estetskoj zoni
6. Principi koštane regeneracije i augmentacije alveolarnog grebena pre ugradnje dentalnih implantata
7. Dopunske hirurške procedure (sinus-lift, transplantacije, širenje i cepanje grebena)
8. Hirurške korekcije mekog tkiva nakon ugradnje implantata
9. Opšti principi opterećivanja dentalnih implantata
10. Intraoperativne i postoperativne komplikacije
Praktična nastava:
1. Planiranje terapije na modelima
2. Radiološke metode planiranja implantacijskih zahvata
3. Praktični rad na modelima – Osnovni hirurški principi ugradnje dentalnih implantata
4. Praktični rad na modelima – Osnovni hirurški principi ugradnje dentalnih implantata u estetskoj regiji
5. Praktični rad na modelima – Osnovni principi regeneracije koštanog tkiva pre i u toku ugradnje dentalnih iplantata
Način provere znanja
Kolokvijumi iz sledećih oblasti:
1. OSNOVNI PRINCIPI HIRURŠKOG RADA U USTIMA
2. ANATOMIJA OROFACIJALNE REGIJE
3. STOMATOLOŠKA ANESTEZIOLOGIJA
4. DENTOGENE INFEKCIJE
5. DENTOALVEOALARNA HIRURGIJA
6. HEMOSTAZA U ORALNOJ HIRURGIJI
7. PREPROTETIČKA HIRURGIJA
8. MAKSILARNI SINUS
9. HRONIČNI PERIAPIKALNI PROCESI I CISTE
10. IMPLANTOLOGIJA
Pre prijave specijalističkog ispita prilaže se kao deo dokumentacije evidencija o:
1. izvršenim operacijama i asistencijama u okviru oralne hirurgije (katalog operativnih lista ili spisak overen od mentora)
2. položenim kolokvijumima iz:
a. opšte hirurgije
b. maksilofacijalne hirurgije
c. deset kolokvijuma iz oralne hirurgije
Katalog znanja i veština
– dijagnostika i diferencijalna dijagnostika oralno-hirurških oboljenja/ (i)
– komplikovano vađenje zuba i terapija komplikacija vađenja zuba/ (i)
– terapija akutnih dentogenih infekcija/ (i)
– anestezija i primena različitih mera lokalne hemostaze/ (i)
– hirurško vađenje frakturiranog zuba i zaostalih korenova / 10 (i)
– hirurško vađenje impaktiranih i prekobrojnih zuba/ 30(i)
– hirurško lečenje PAP (parodontita i cista) / 30(i)
– hirurško lečenje koštanih nepravilnosti alveolarnog grebena (greben-torus-tuber) / 10(i)
– hirurško lečenje nepravilnosti mekih tkiva (plike i frenuluma, lakši oblici hipertrofije mukoze) / 10(i)
– ostale hirurške intervencije: zatvaranje sinusa (i), uklanjanje benignih tumora (u), mukozne ciste (i), povrede zuba i okolnih tkiva (i) / 30
Napomena:
(i) – izvodi samostalno
(u) – učestvuje
7. Maksilofacijalna hirurgija
pet godina
(60 meseci)
Oblast | meseci |
Opšta hirurgija | 6 meseci |
Neurohirurgija | 2 meseca |
Otorinolaringologija | 1 mesec |
Anesteziologija sa reanimatologijom | 2 meseca |
Ortopedija vilica | 1 mesec |
Sudska medicina | 15 dana |
Plastična i rekonstruktivna hirurgija | 4 meseca |
Maksilofacijalna hirurgija | 43 meseca i 15 dana |
* Staž iz maksilofacijalne hirurgije obavlja se isključivo na klinikama za maksilofacijalnu hirurgiju Stomatološkog fakulteta u Beogradu, i stomatoloških odseka medicinskih fakulteta u Republici.
Nastavni program iz maksilofacijalne hirurgije
Opšta hirurgija (6 meseci)
Nastava obuhvata:
– Upoznavanje sa vođenjem medicinske dokumentacije; osnovnim hematološkim i drugim laboratorijskim pregledima, principima asepse i antisepse, šokom, krvavljenjem, iskrvavljenjem, iskrvavljenošću, metodama hemostaze, transfuzijom krvi, infekcijama u opštoj hirurgiji i njihovim lečenjem, dijagnostikom i osnovnim principima imobilizacije koštanih preloma, principima obrade neinficirane i inficirane rane, ovladavanjem opštehirurške tehnike.
Način provere znanja: Kolokvijum
NEUROHIRURGIJA (2 MESECA)
Nastava obuhvata:
– Dijagnostiku i lečenje kraniocerebralnih povreda, dijagnostiku i lečenje udruženih povreda maksilofacijalne regije i kraniocerebralnih povreda, dijagnostiku i lečenje oboljenja i povreda kraninijalnih nerava, savremene dijagnostičke metode u neurohirurgiji, angiografija, kompjuterizovana tomografija i magnetna rezonanca.
OTORINOLARINGOLOGIJA (1 MESEC)
Nastava obuhvata:
– Urgentna stanja u ORL – epitaksa, strana tela u respiratornim putevima, indikacije za traheotomiju i ovladavanje tehnikom traheotomije, povrede frontoetmoidne regije – dijagnostika i lečenje.
PLASTIČNA I REKONSTRUKTIVNA HIRURGIJA (4 MESECA)
Nastava obuhvata:
– Opekotine i smrzotine – podela i osnovni principi lečenja, planiranje zahvata u okviru plastične i rekonstruktivne hirurgije predela lica, vilica, vrata i poglavine, lokalni i udaljeni režnjevi, transplantacija kože, koštanog tkiva, fascija, nerava i hrskavice sa posebnim osvrtom na primenu u maksilofacijaloj hirurgiji, metode konzervativnog i hirurškog lečenja kongenitalnih rascepa usana i nepca.
Način provere znanja: Kolokvijum
ANESTEZIOLOGIJA SA REANIMATOLOGIJOM (2 MESECA)
Nastava obuhvata:
– Osnovne pojmove i principe endotrahealne, lokalne i regionalne anestezije, opšte pojmove o anesteticima, analgeticima, relaksantima, kao i o aparatu za anesteziju, kardiopulmonalna i cererebralna reanimacija u akutnom zastoju srca i respiratornog aresta na terenu, u transportu i u odgovarajućoj bolničkoj ustanovi, posleoperativno intenzivno lečenje, nega i monitoring hirurških bolesnika, metode anestezije i reanimacije u ratnim uslovima.
ORTOPEDIJA VILICA (1 MESEC)
Nastava obuhvata:
– principe i metode obrade najčešćih ortodontskih nepravilnosti lica i vilica, dijagnostičke postupke i mere u oblasti preventive i terapije anomalija lica i vilica.
SUDSKA MEDICINA (15 DANA)
Nastava obuhvata:
– sudsko medicinsko veštačenje u stomatologiji – opšti principi; stručna sposobnost i pravna podobnost lekara – doktora stomatologije za ekspertizu; predmeti sudsko medicinskog veštačenja u stomatologiji; etički, moralni i deontološki aspekti lekarskog poziva (doktora stomatologije); etička i krivična odgovornost lekara; forenzička traumatologija; veštačenje telesnih povreda u krivičnom postupku i građansko pravnim sporovima; veštačenje povreda kraniofacijalnog kompleksa; identifikacija nepoznatih osoba intravitalna i postmortalna; značaj odonto-stomatoloških podataka u identifikaciji; značaj medicinsko-stomatološke dokumentacije u sudsko medicinskom veštačenju.
Način provere znanja:
Kolokvijum.
MAKSILOFACIJALNA HIRURGIJA
(43 MESECA I 15 DANA)
Teorijska nastava iz maksilofacijalne hirurgije obuhvata:
Traumatologija: urgentne intervencije kod povreda MF regije – borbe protiv respiratorne insuficijencije i metode hemostaze, povrede mekih tkiva, vrata, poglavine i pljuvačnih žlezda – principi obrade, dijagnostika i konzervativno i hirurško lečenje preloma donje, gornje vilice, zigomatične kosti, nosnih kostiju i orbite: povrede MF regije udružene sa kraniocerebralnim povredama, tretman inficiranih povreda, kao i pogrešnog srašćenja i pseudoartroza, povrede zuba – traumatska lksacija i fraktura zuba, prelomi alveolarnog grebena, ratne povrede MF regije, sekundarna rekonstrukcija mekih i koštanih tkiva kao posledica povreda, sudskomedicinska kvalifikacija povreda: zuba, mekih i koštanih tkiva lica i vilica.
Infekcije: akutne i hronične nespecifične i specifične infekcije mekih tkiva lica i vrata, odontogenog i nodontogenog porekla – klinička slika, dijagnostika, metode konzervativnog i hirurškog lečenja, flegmonozna zapaljenja poda usta, obraza, orite, vrata – klinička slika, dijagnostika i lečenje.
Infekcije koštanog tkiva lica i vilica: specifične i ne specifične i akutne i hronične – dijagnostika i metode konzervativnog i hirurškog lečenja.
Oboljenja paranazalnih šupljina: zapaljenja odontogenog i neodontogenog porekla – klinička slika, konzervativno i hirurško lečenje, oronatalne komunikacije i fistule, strano telo u maksilarnom sinusu – dijagnostika i lečenje, ciste i tumori maksilarnog sinusa – dijagnostika i lečenje.
Oboljenja temporomandibularnog zgloba: traumatska oštećenja TM zgloba, akutna i hronična zapaljenja, traumatska luksacija, habi tualna luksacija i subluksacija, degenerativna oboljenja TM zgloba, ankiloza – lažna i prava, jednostrana, obostrana, benigni i maligni tumori – dijagnostika i metode konzervativnog i hirurškog lečenja.
Oboljenja pljuvačnih žlezda: savremene metode dijagnostike: sijalografija, ehografija, scintigrafija, kompjuterizovana tomografija i nuklearna magnetna rezonanca, akutna i hronična nespecifična i specifična oboljenja pljuvačnih žlezda, benigni i maligni tumori – dijagnostika i metode konzervativnog i hirurškog lečenja.
Oboljenja nerava predela lica i vilica: povrede n. Trige-minusa, bolni sindromi predela lica i vilica – dijagnostika, konzervativno i hirurško lečenje.
Benigni i maligni tumori: metode savremene dijagnostike, benigni i maligni tumori kože, sluzokože usne šupljine i koštanog tkiva lica i vilica, benigni i maligni tumori vrata, ci ste i fistule vrata – medijalne i lateralne metode dijagnostke i hirurško lečenje.
Urođeni i stečeni deformiteti: metode dijagnostike i preoperativne pripreme – konzervativno i hirurško lečenje: progenija, mikrogenija, apertognatija, alveolarna i maksilarna protruzija, jednostrane atrofije i hipertrofije mekih i koštanih tkiva lica i vilica; stečeni deformiteti kao posledica povreda, infekcija i posle hirurških zahvata; sekundarne korekcije rascepa primarnog i sekundarnog palatuma; sindromi maksilofacijalne regije.
Praktična nastava maksilofacijalne hirurgije obuhvata:
1. Rad u ambulanti – dijagnostika i lečenje infekcija lica i vilica; dijagnostika povreda mekih i koštanih tkiva lica i vilica; dijagnostika i principi lečenja, kao i postoperativni tretman benignih i malignih tumora maksilofacijalne regije; dijagnostika i osnovni principi lečenja i posleoperativne nege anomalije lica i vilica.
2. Rad na odeljenju za traumatologiju – dijagnostika i konzervativno lečenje povreda gornje i donje vilice i povreda zuba; priprema bolesnika za hirurško lečenje anomalija zuba i vilica; posleoperativna kontrola bolesnika lečenih hirurškim metodama preloma gornje i donje vilice i anomalija lica i vilica.
3. Rad u hirurškoj sali – hirurško lečenje preloma jagodične kosti, gornje i donje vilice; hirurško lečenje viličnih cista i oboljenja maksilarnog sinusa; preprotetički hirurški zahvati, hirurško lečenje benignih i malignih tumora maksilofacijalne regije; hirurško lečenje urođenih i stečenih deformiteta lica i vilica.
4. Rad na bolesničkom odeljenju – vođenje medicinske dokumentacije, klinički pregledi i obrada bolesnika, preoperativna priprema bolesnika, posleoperativna nega operisanih bolesnika.
Način provere znanja: Kolokvijum iz sledećih oblasti: opšta hirurgija, plastična i rekonstrutivna hirurgija, hirurška anatomija glave i vrata sa MFH propedevtikom, infekcije, sinuzitisi, ciste MF regije, traumatologija MF regije i
oboljenja temporomandibularnog zgloba,
deformiteti lica i vilica, oboljenja pljuvačnih žlezda i tumori maksilofacijalne regije, predispitni kolokvijum.
KATALOG ZNANJA I VEŠTINA
I grupa:
45 oralnohirurških zahvata – odstranjivanje retiniranih impaktiranih zuba, frakturiranih korenova zuba sa osteotomijom, apikotomija korena zuba, operativno lečenje odontogenih i neodontogenih cista.
II grupa:
50 hirurških intervencija – lečenja infekcija lica i vilica, ekstra i intraoralne incizije apscesa i flegmona, hirurško lečenje sinuzitisa dentogenog porekla, sijalolitektomija.
III grupa:
50 zahvata u okviru traumatologije lica i vilica – primarna i sekundarna obrada rana sa i bez rekonstrukcije, konzervativno i hirurško lečenje preloma alveolarnog nastavka gornje i donje vilice, luksiranih i frakturiranih i izbijenih zuba, konzervativno i hirurško lečenje preloma gornje i donje vilice, hirurško lečenje preloma nosnih kostiju, zigomatične kosti, preloma poda orbite, sekundarni hirurški zahvati u cilju na doknade mekih i koštanih tkiva traumatske geneze.
IV grupa:
5 hirurških zahvata u cilju korekcije, razvojnih i stečenih anomalija lica i vilica, hirurško lečenje heliognatopalatoshiza, osteotomija kod urođenih i stečenih dizgnatija, hirurško lečenje ankiloza TM zgloba.
V grupa:
20 hirurških intervencija u okviru preprotetske hirurgije, hirurško lečenje i odstranjivanje fibromatoznih promena u usnoj šupljini, resekcija frenuluma i plika, vestibuloplastike, tuberoplastike, odstranjivanje egzostoza, vestibuloplastike uz upotrebu slobodnih transplantata kože, sluzokože, hrskavice i kosti.
VI grupa:
80 hirurških intervencija u okviru onkološke hirurgije – biopsije, hirurško lečenje benignih i malignih tumora sluzokože usne duplje, usana, pljuvačnih žlezda, odontogenih tumora, koštanih tumora vilica, kao i mekih tkiva lica, hirurško leče nje metastaza tumora lica i vilica u predelu vrata, konzervativno hirurško lečenje hemangioma lica i vilica, rekonstruktivni hirurški zahvati s ciljem zatvaranja postoperativnih defekata nakon odstranjivanja benignih i malignih tumora.
VII grupa:
30 hirurških zahvata u okviru rekonstruktivne hirurgije – primarne i sekundarne rekonstrukcije kožnim transplantatima, primarne i sekundarne rekonstrukcije lokalnim i udaljenim režnjevima, rekonstrukcija defekata slobodnim koštanim i hrskavičavim transplantatima.
III. PROGRAMI SPECIJALIZACIJA ZA SPECIJALNOSTI U FARMACIJI
1. Klinička farmacija
tri godine
(36 meseci)
PLAN SPECIJALIZACIJE
Cilj
Sticanje specifičnih znanja i veština iz oblasti kliničke farmacije koja obuhvataju identifikaciju i rešavanje terapijskih problema pacijenta, praćenje ishoda terapije, tumačenje laboratorijskih parametara i savetovanje pacijenta. Sticanje znanja i veština za unapređenje kompetentnosti kliničkog farmaceuta, kao neophodnog člana zdravstvenog tima, u sprovođenju racionalne terapije u primarnoj i sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Trajanje i struktura specijalizacije
Specijalizacija iz kliničke farmacije traje 3 (tri) godine, obuhvata dvosemestralnu nastavu u trajanju od 9 meseci i specijalistički staž u trajanju od ukupno 27 meseci iz sledećih oblasti:
Modul | Teorijska nastava dvosemestralna časovi | Praktična nastava mesec(i) | Izrada rada mesec(i) |
Patofiziologija | 20 č | 1 m | |
Individualizacija doziranja | 25 č | 2 m | |
Izvori informacija o lekovima; kritička procena rezultata publikovanih istraživanja; Tumačenje rezultata hematoloških i biohemijskih analiza; Farmakoekonomija i farmakoepidemiologija; Procena kvaliteta usluge | 25 č | 1 m | |
Klinička farmacija u terapiji bolesti centralnog nervnog sistema | 60 č | 4 m | |
Klinička farmacija u terapiji bolesti kardiovaskularnog sistema | 60 č | 4 m | |
Klinička farmacija u terapiji poremećaja i bolesti gastrointestinalnog, endokrinog i muskuloskeletnog sistema | 60 č | 4 m | |
Klinička farmacija u terapiji respiratornih, infektivnih bolesti i bolesti kože | 60 č | 4 m | |
Interakcije lekova, inkompatibilije, neželjeni efekti lekova, veštine komunikacije, adherenca; | 10 č | 2 m | |
Ukupno | 320 č | 22 m | |
Izrada specijalističkog rada | 5 m |
Provera znanja u toku specijalističkog staža
Za vreme specijalizacije kontinuirano se proverava uspešnost stručnog obrazovanja farmaceuta, i mentori neposredno i posredno nadziru sve procese sticanja znanja. Način(i) provere stečenog znanja i usvojenih veština: Svaki od predloženih modula sadrži očekivane ciljeve i rezultate. Nakon svakog (pod) modula planirana je procena postignutog(ih) cilja(eva). Procena obuhvata: kratka (test) pitanja, analizu slučajeva, usmene prezentacije slučajeva iz prakse, pisane izveštaja o zadatoj temi (npr. kritička analiza: publikovanih rezultata ispitivanja, dostupnih Farmakoterapijskih smernica, rezultata sprovođenja odita), izradu seminarskih radova.
Po završetku svake stručne celine specijalizacije polaže se odgovarajući kolokvijum. Kolokvijumi se obavljaju usmeno ili u pisanom obliku.
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
Patofiziologija
Poremećaji funkcije: kože, kardiovaskularnog, respiratornog, centralnog nervnog, gastrointestinalnog, endokrinog i muskuloskeletnog sistema.
Individualizacija doziranja
Određivanje režima doziranja lekova. Načini prilagođavanja režima doziranja. Faktori farmakokinetičke varijabilnosti. Individualizacija terapije. Terapijski monitoring. Faktori značajni za klinička farmakokinetička razmatranja.
Izvori informacija o lekovima; kritička procena rezultata publikovanih istraživanja; Tumačenje rezultata hematoloških i biohemijskih analiza; Farmakoekonomija i farmakoepidemiologija; Procena kvaliteta usluge
Značaj poznavanja izvora informacija o lekovima za rešavanje terapijskih problema pacijenta. Značaj vodiča u kliničkoj praksi. Primarni, sekundarni i tercijarni izvori informacija o lekovima. Farmakoterapija zasnovana na dokazima. Kritička procena publikovanih rezultata kliničkih ispitivanja. Tumačenje rezultata hematoloških i biohemijskih analiza. Farmakoekonomija i farmakoepidemiologija. Odit u kliničkoj praksi.
Klinička farmacija u terapiji bolesti centralnog nervnog sistema
Izrada terapijskog plana. Tumačenje laboratorijskih parametara. Praćenje ishoda terapije. Adherenca, interakcije i neželjene reakcije kod pacijenata sa epilepsijom, Parkinsonovom bolesti, Alchajmerovom bolesti, multiplom sklerozom, afektivnim poremećajima, shizofrenijom, anksioznost, poremećajima spavanja, migrenom i bolom.
Klinička farmacija u terapiji bolesti kardiovaskularnog sistema
Izrada terapijskog plana. Tumačenje laboratorijskih parametara. Praćenje ishoda terapije. Adherenca, interakcije i neželjene reakcije kod pacijenata sa arterijskom hipertenzijom, kongestivnom srčanom insuficijencijom, ishemičnom bolesti srca, hiperlipidemijom, atrijalnom fibrilacijom, anemijom i poremećajem koagulacije.
Klinička farmacija u terapiji poremećaja i bolesti gastrointestinalnog, endokrinog i muskuloskeletnog sistema
Izrada terapijskog plana. Tumačenje laboratorijskih parametara. Praćenje ishoda terapije. Adherenca, interakcije i neželjene reakcije kod pacijenata sa gastroezofagusnim refluksom, peptičkim ulkusom, inflamatornim i iritabilnim oboljenjima gastrointestinalnog trakta, bolesti tireoidne žlezde, metaboličkim sindromom, dijabetesom, kontracepcijom, hormonskom supstitucionom terapijom, reumatoidnim artritisom, osteoartritisom, gihtom, osteoporozom.
Klinička farmacija u terapiji respiratornih, infektivnih bolesti i bolesti kože
Izrada terapijskog plana. Tumačenje laboratorijskih parametara. Praćenje ishoda terapije. Adherenca, interakcije i neželjene reakcije kod pacijenata sa bronhijalnom astmom, hroničnom opstruktivnom bolesti pluća, infekcijama, dermatitisom, herpesom, psorijazom, aknama i alopecijom.
Interakcije lekova, inkompatibilije, neželjene reakcije lekova, veštine komunikacije, adherenca
Značaj savetovanja pacijenata, veštine komunikacije. Posledice odsustva ili niskog stepena adherence po zdravlje pacijenta. Modeli za procenu adherence. Razvoj adherence (con-cordance). Farmakodinamičke i farmakokinetičke interakcije. Interakcije lekova sa rezultatima laboratorijskih ispitivanja. Parenteralna primena lekova i inkompatibilije. Istraživanje i procena kliničkog značaja interakcija lekova. Podela, načini praćenja i značaj praćenja neželjenih dejstva lekova (Farmakovigilanca). Uloga farmaceuta u poboljšanju stepena adherence i prevenciji neželjenih ishoda interakcija i neželjenih reakcija lekova.
Ishodi
Nakon završene specijalizacije iz kliničke farmacije očekuje se:
poznavanje savremenih pristupa farmakoterapiji osnovnih organskih poremećaja;
poznavanje terapije zasnovane na dokazima (evidence based medicine and pharmacy – EBM, EBP);
poznavanje i razumevanje etioloških faktora i faktora rizika od značaja za razvoj bolesti/poremećaja, izbor leka, praćenje terapije,
poznavanje klinički značajnih interakcija lekova;
poznavanje profila neželjenih efekata leka;
primena lekova u specifičnim populacionim grupama (deca, stari, trudnice, dojilje,…);
primena lekova kod bolesnika sa poremećajem rada bubrega i/ili jetre;
primena principa farmakoekonomije u cilju obezbeđenja racionalne terapije;
poznavanje osnova menadžmenta lekova
sprovođenje racionalne farmakoterapije koristeći potrebno, stečeno znanje i veštine komunikacije (usmene i pismene);
individualni pristup pacijentu na osnovu poznavanja faktora koji se odnose na lek, pacijenta, bolest/poremećaj;
korišćenje izvora informacija o leku;
pružanje saveta pacijentu;
organizacija i sprovođenje odita kvaliteta pružene farmakoterapijske usluge;
Nakon uspešno završenih modula, urađenog i odbranjen specijalističkog rada kandidati stiču zvanje SPECIJALISTA KLINIČKE FARMACIJE.
2. Medicinska biohemija
četiri godine
(48 meseci)
Prohodnost imaju: diplomirani farmaceuti-medicinski biohemičari/ magistri farmacije-medicinski biohemičari, diplomirani farmaceuti/magistri farmacije.
Opšti cilj specijalizacije:
Sticanje fundamentalnih bioloških, biohemijskih i medicinskih znanja i razvijanje sposobnosti za primenu istih u oblasti medicinske biohemije i kliničko-biohemijske laboratorijske dijagnostike pri odgovoru na kliničke zahteve u procesu dijagnostikovanja oboljenja i planiranja i praćenja terapijske obrade pacijenata. Specijalista medicinske biohemije mora biti osposobljen za organizaciju i rukovođenje laboratorijom na svim nivoima zdravstvene zaštite, kao i da bude konsultant lekaru pri interpretaciji laboratorijskih rezultata, i to pri izboru odgovarajućeg laboratorijskog ispitivanja, osiguranju da analize budu izvedene na najbolji mogući način uz tačno podnet laboratorijski izveštaj.
Specifični ciljevi specijalizacije
Sticanje znanja i veština iz oblasti medicinske (kliničke) biohemije, laboratorijske hematologije, laboratorijske endokrinologije, imunologije, mikrobiologije i genetike kroz poznavanje fundamentalnih znanja kao i preanalitičkih laboratorijskih uslova, analitičke faze laboratorijskog rada sa evaluacijom rezultata i postanalitičke faze laboratorijskog rada (sa interpretacijom laboratorijskih rezultata), laboratorijskim menadžmentom i osiguranjem kvaliteta rada u kliničko-biohemijskim laboratorijama.
Ishod specijalizacije
Posle završene specijalizacije iz medicinske biohemije će:
I. Ovladati suštinskim znanjima iz medicinske biohemije
II. Znati primenu kliničko-hemijskih procedura u odnosu na:
1. Rano otkrivanje oboljenja i epidemiologiju oboljenja
2. Dijagnozu zavisno od oboljenja
3. Dijagnozu zavisno od organa
4. Praćenje vitalnih funkcija
5. Praćenje odgovora na terapiju
6. Određivanje koncentracije lekova u krvi
7. Specijalizovana laboratorijska ispitivanja
8. Primenu funkcionalnih testova
III. Znati principe i tehničko izvođenje laboratorijskih metoda
IV. Znati uticaje na sakupljanje i čuvanje uzoraka u odnosu na:
1. Mesto i vreme sakupljanja uzoraka, konzervisanje, uticaj ishrane, lekova, položaja tela itd.
2. Izbor i pravilnu primenu antikoagulanasa i način transportovanja
3. Brigu o uzorcima, identifikaciju, transport, čuvanje, uticaj temperature, zamrzavanje/odmrzavanje.
V. Znati metodološku evaluaciju analitičkih metoda u odnosu na:
1. Preciznost i tačnost
2. Referentne metode i statističko poređenje metoda
3. Unutrašnju kontrolu kvaliteta i spoljašnju procenu kvaliteta
4. Analitičku specifičnost i analitičku osetljivost
5. Interferujuće faktore
VI. Znati medicinsku evaluaciju laboratorijskih testova i metoda na osnovu:
1. Procene (prepoznavanje mogućih uticaja poređenjem sa prethodnim vrednostima, patološkog profila rezultata, ekstremnih vrednosti itd)
2. Korišćenja referentnih vrednosti (uticaj starosti, pola, načina života, itd, kao i vrednosti za odlučivanje i graničnih vrednosti)
3. Longitudinalne evaluacije toka oboljenja i praćenja terapije; kritične razlike
4. Prepoznavanja kombinacija nalaza koji su tipični za oboljenja
5. Strategije ispitivanja u odnosu na postavljene kliničke zahteve
6. Laboratorijskih izveštaja sa evaluacijom nalaza
7. Nezavisnog izvođenja analiza ili sugestije za dalja ispitivanja
VII. Znati principe organizacije laboratorije i osiguranja kvaliteta rada na osnovu:
1. Organizacije laboratorijskog rada i menadžmenta kvalitetom
2. Procene kvaliteta metoda i dobijenih podataka
3. Poznavanja laboratorijskog informacionog sistema
4. Edukacije laboratorijskog osoblja
5. Obezbeđivanja sigurnog rada u laboratoriji i zaštite osoblja
6. Poznavanja zakonskih i etičkih načela laboratorijskog rada
7. Poznavanja principa i zahteva za akreditaciju laboratorije
VIII. Biti osposobljen da praktikuje kontinuiranu medicinsku edukaciju (KME)
1. izučavanjem i praćenjem literature
2. konsultacijama sa kolegama
3. posećivanjem naučnih i stručnih sastanaka
4. izradom naučnih i stručnih radova i savladavanjem izlaganja istih
Ostvarivanje programa:
I. Putem dvosemestralne nastave kroz predmete:
– Medicinska biohemija
– Hematologija
– Mikrobiologija
– Genetika
– Laboratorijski menadžment i dobra laboratorijska praksa
– Laboratorijska statistika
II. Obavljanjem obaveznog trogodišnjeg staža u laboratorijama u referentnim ustanovama pod rukovodstvom imenovanih mentora.
III. Samostalnim radom kandidata: izrada seminarskih radova, učešće u radionicama, rešavanje zadatih problema, analiza slučajeva iz prakse, korišćenje stručne literature i Interneta, itd.
IV. Izradom specijalističkog eksperimentalnog rada
PLAN SPECIJALIZACIJE
Trajanje specijalizacije 48 meseci | |||
teorijska nastava | specijalistički staž | izrada rada | |
Predmet | časovi | meseci | meseci |
I. Teorijska nastava – 9 meseci | |||
Medicinska biohemija | 150 č | ||
Hematologija | 50 č | ||
Mikrobiologija | 30 č | ||
Genetika | 30 č | ||
Laboratorijski menadžment i dobra laboratorijska praksa | 20 č | ||
Laboratorijska statistika | 30 č | ||
ukupno | 310 č | ||
II. Specijalistički staž – 35 meseci | |||
Medicinska biohemija | 20 m | ||
Hematologija | 6 m | ||
Mikrobiologija | 4 m | ||
Genetika | 2 m | ||
Laboratorijski menadžment i dobra laboratorijska praksa | 2 m | ||
Laboratorijska statistika | 1 | ||
ukupno | 35 m | ||
III. Specijalistički rad | 4 m |
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
I. Teorijska nastava
U izvođenju teorijske nastave učestvovaće nastavnici Farmaceutskog i Medicinskog fakulteta, kao i priznati stručnjaci iz prakse
Neophodna predznanja
Za pohađanje specijalizacije iz medicinske biohemije kandidat mora posedovati osnovna znanja iz sledećih oblasti:
1. Osnovna znanja iz hemije:
– Homogeni i heterogeni sistemi, distribucija i apsorbancija u odnosu na analitičke separacione metode. Izučavanje atoma i molekula, specijalno u odnosu na stehiometriju i izotopske hemijske aspekte.
– Poznavanje zakona termodinamike i njihova primena u analizi i biološkim sistemima. Kinetika hemijskih reakcija u odnosu na katalizovane reakcije i radioaktivno razlaganje.
2. Osnovna znanja iz biohemije:
– Molekularna struktura organizma; metabolizam, enzimi, metaboliti, molekularna biologija genetike, biološki makromolekuli, lipidi, hormoni.
3. Osnovna znanja iz medicine:
– Anatomija
– Histologija
– Struktura i funkcija humanog organizma, zakoni raspodele supstanci u organizmu
– Humana fiziologija
– Patobiohemija, patofiziologija i patologija
– Farmakologija (toksikologija)
– Mikrobiologija
– Genetika (osnovni aspekti)
4. Osnovna znanja iz statistike i biostatistike
Medicinska biohemija – 150 časova
A. Metabolizam i poremećaji metabolizma
1. Ugljeni hidrati: Metabolizam glukoze i regulacija; metabolizam i regulacija drugih ugljenih hidrata (npr. galaktoza, laktoza, glikogen); Diabetes mellitus tip 1 i tip 2; druga nasledna i stečena metabolička oboljenje (npr. nepodnošljivost na laktozu, galaktozemija, oboljenja skladištenja); Ketogeneza.
2. Lipidi i lipoproteini: Metabolizam; Nasledni i stečeni poremećaji; Oboljenja skladištenja; Hiperholesterolemija; Hipo – i hiperlipoproteinemija; Karakterizacija klasičnom metodologijom; Apolipoproteini; Lipoproteinska lipaza.
3. Proteini i aminokiseline: Metabolizam; Značajni proteini plazme (albumin, imunoglobulini, haptoglobin, transferin, C-reaktivni protein, itd.); Disproteinemija, monoklonalne komponente; Proteini koji prate tumore; Nasledni i stečeni poremećaji metabolizma aminokiselina; Proteini u urinu i proteinurije.
4. Nukleinske kiseline i purini: Metabolizam; Giht; Drugi nasledni i stečeni poremećaji u metabolizmu purina.
5. Porfirini i pigmenti hema: Metabolizam; Porfirije
6. Biogeni amini: Metabolizam; Kateholamini, serotonin, i drugi proizvodi razgradnje.
7. Voda i elektroliti: Metabolizam; Poremećaji natrijuma, kalijuma i hlorida; Edemi i asciti.
8. Acido-bazna ravnoteža i gasovi u krvi: Acido-bazna ravnoteža i poremećaji; Puferski sistemi (bikarbonat, fosfat, proteini); Henderson-Hasselbalchova jednačina; Acidoza i alkaloza; Sistemi bubrežne regulacije; Plućna izmena gasova; Metabolizam kiseonika.
9. Metabolizam gvožđa
10. Vitamini i elementi u tragu
11. Imuni sistem: Funkcionisanje humoralnog i celularnog imunskog sistema i njihova regulacija; citokini; inflamacija; proteini akutne faze; Površinski antigeni; Nasledna i stečena oboljenja; Deficijencija i prekomerno stvaranje imunoglobulina; Monoklonalne i poliklonalne imunopatije; Veliki histokompatibilni kompleks; Autoimuna oboljenja, alergije; Faktori komplementa.
12. Enzimi: Indukcija, sinteza i eliminacija; Enzimski profili kod različitih oboljenja i u telesnim kompartmentima; Izoenzimi; Dijagnostički značaj.
13. Cerebrospinalna tečnost (CSF): Stvaranje CSF i cirkulacija; Sastav CSF u poređenju na serum; Nasledni i stečeni poremećaji homeostaze CSF.
14. Druge telesne tečnosti
15. Digestivni trakt: Digestivni enzimi u različitim delovima digestivnog sistema, uključujući egzokrine funkcije jetre i pankreasa; Izlučivanje hlorovodonične kiseline, bikarbonata i žuči; Izlučivanje tečnosti i elektrolita; Apsorpcija; Gastrointestinalni hormoni; Nasledni i stečeni poremećaji digestivnog trakta; Malapsorpcija uključujući malapsorpciju vitamina;
16. Egzokrina funkcija pankreasa: Akutni pankreatitis; Hronični pankreatitis.
17. Jetra i bilijarni trakt: Fiziologija, normalna i poremećena funkcija jetre; Metabolizam; Sinteza; Biotransformacija; Izlučivanje; Enterohepatična cirkulacija; Metabolizam bilirubina i žučnih kiselina; Hepatitis, ciroza, holestaza, nekroza.
18. Bubrezi i urinarni trakt: Fiziologija; Normalna i poremećena bubrežna funkcija; Izlučivanje supstanci u plazmu i urin; Brzina glomerularne filtracije i klirens; Aktivnost i efekat diuretika; Klirens slobodne vode; Proteinurija; Akutna i hronična bubrežna insuficijencija, nefritis, nefrotski sindrom.
19. Srce i cirkulatorni sistem: Normalna i poremećena cirkulacija; Infarkt miokarda i šok; Enzimski profil i proteini kao markeri; Ravnoteža tečnosti; Hipertenzija; Srčana insuficijencija, markeri krvi.
20. Skeletni i lokomotorni sistem: Funkcija i metabolizam mišića, kosti, hrskavica, sinovijalna i konektivna tkiva; Nasledni i stečeni poremećaji; Metabolizam kalcijuma i fosfata, Vitamin D, kolagen i proteopolisaharidni metabolizam.
21. Endokrini sistem: Fiziologija, biosinteza i katabolizam hormona; Hormonska regulacija, transport hormona i sistemi receptora; Funkcionalni poremećaji tireoidee, paratireoidnih žlezda, kore i srži nadbubrega, endokrinog dela pankreasa, gonada, placente i sistema hipofiza/hipotalamus.
22. Trudnoća i perinatalna analiza: Analiza hormona; in vitro fertilizacija; Molekularna biologija naslednih poremećaja; Nasledna metabolička oboljenja.
23. Praćenje nivoa lekova: Farmakokinetika, farmakodinamika i bioraspoloživost lekova, farmakogenetika; Terapeutski opseg; Individualno određivanje većine značajnih lekova: digoksin, teofilin, antikonvulzivi, imunosupresivi.
24. Prenatalna dijagnoza urođenih grešaka metabolizma; Onkogeni.
B. Klinička procena laboratorijskih analiza
1. Referentni intervali i biološka varijabilnost
– Genetski uticaji, uticaji okoline, starosti, pola, ishrane, godišnjih doba i doba dana, uticaji terapeutskih agenasa
2. Dijagnostička strategija i analitički ciljevi u primeni kliničko-hemijskih testova.
V. Analitički principi i tehnike (specijalizant mora da poznaje analitičke i fizičkohemijske principe sledećih laboratorijskih tehnika)
1. Opšte tehnike: ekstrakcija; izbor pufera; dijaliza; koncentrovanje; isoljavanje; ultrafiltracija; kalibracione tehnike
2. Tehnike separacije (gasna i tečna hromotografija, elektroforeza-celuloza acetat, agaroza i akrilamid; imunofikacija)
3. Standardne analitičke tehnike kao što su titrimetrija i osmometrija
4. Fotometerijske metode: spektrofotometrija (UV, vidljiva); atomska apsorpcija, turbidimetrija, nefelometrija, spektrofluorimetrija, plamena emisiona spektrometrija, itd.
5. Spektrometrijske metode: masena spektrometrija, nuklearna magnetna rezonanca, infra-crvena spektrometrija
6. Elektrohemijske tehnike: jon-selektivne elektrode
7. Tehnike za analizu proteina i druge molekularne separacione tehnike: eketroforeza, hromatografija, ultracentriufugiranje
8. Tehnike za analizu nukleinskih kiselina: amplifikacija, ispitivanje mutacija i ekspresije gena; principi i metode DNK i RNK izolacije; PCR
9. Imunohemijske tehnike: imunohemijska analiza proteina (imunoelektroforeza, imunofiksacija, imunonefelometrija i turbidimetrija); imunološke i druge tehnike koje koriste različite obeleživače; homogena i nehomogena imunoodređivanja; enzimsko imunoodređivanje;
10. Tehnike koje koriste radioaktivne izotope: fizički principi stabilnih i radioaktivnih izotopa; tehnike detekcije radiaktivnosti-brojači; jedinice radioaktivnosti; koncept fizičkog i biološkog poluvremena-života; laboratorijski hazard, zakonska regulativa čuvanja i odlaganja radioaktivnog materijala.
11. Enzimska analiza i metode određivanja supstrata: metode merenja enzima i izoenzima (statički i kinetički postupak); standardizacija i optimizacija metoda; stabilnost enzima; imobiliozovana enzimska određivanja.
12. Poznavanje analitičkih instrumenata i principa evaluacije opreme
13. Poznavanje elektronske obrade podataka
Hematologija – 50 časova
A. Osnovna hematologija
Opšta morfologija krvnih ćelija u perifernoj krvi, brojanje ćelija
1. Automatizacija u hematologiji
Određivanje broja leukocita, eritrocita i trombocita u krvi na hematološkom brojaču, manuelno određivanje leukocita i trombocita, izračunavanje apsolutnih vrednosti, koncentracija hemoglobina, eritrocitni indeksi; principi 3 – diff i 5 – difftehnologije hematoloških brojača, određivanje leukocitarne formule 3 – i 5 – diff tehnologijom, kriterijumi za mikroskopsku evaluaciju razmaza periferne krvi; referentni intervali za hematološke parametre, kontrola kvaliteta na hematološkim brojačima i Bull-ova analiza; manuelno i automatsko određivanje broja retikulocita; interpretacija rezultata automatskog i manuelnog određivanja broja i morfologije krvnih ćelija, preporučeni postupci obrade abnormalnog uzorka i izdavanje rezultata, korelacija rezultata sa razmazom periferne krvi i kliničkom slikom.
2. Analiza razmaza periferne krvi
Izrada razmaza periferne krvi, standardna i specijalna bojenja krvnog razmaza, mikroskopska evaluacija normalnog i abnormalnog krvnog razmaza (morfologija eritrocita, leukocita i trombocita), artefakti u analizi morfologije leukocita, eritrocita i trombocita, interpretacija rezultata u korelaciji sa rezultatima na hematološkom brojaču.
B. Specijalizovani laboratorijski testovi u hematologiji sa osnovama imunohematologije
Morfologija krvnih ćelija u kostnoj srži i hematopoeza, maturacija eritrocita, leukocita i trombocita u kostnoj srži, citokini kao regulatorni faktori eritropoeze, ispitivanje karakteristika i abnormalnosti krvnih ćelija flow-citometrijom, tipizacija T i B limfocita, trombocitna antitela, tipizacija leukocitnih i tkivnih antigena, ispitivanje ćelijskih markera primenom monoklonskih antitela, imunofluorescentne metode.
1. Poremećaji leukocita
Morfološka, citohemijska, imunocitohemijska, molekularna i citogenetska ispitivanja u diferencijalnoj dijagnozi akutnih i hroničnih leukemija, limfoma, mijeloproliferativnih i mijelodisplastičnih oboljenja. Rutinska flow-citometrijska evaluacija leukocita (površinski i intracelularni markeri), principi flow-citometrijske analize subklasa limfocita, interpretacija rezultata flow-citometrije u korelaciji sa citohemijskim i imunocitohemijskim ispitivanjima.
2. Poremećaji eritrocita
Patofiziologija i karakteristični laboratorijski nalazi u normocitnoj, mikrocitnoj i makrocitnoj anemiji, metabolizam gvožđa i laboratorijska dijagnostika statusa gvožđa u organizmu, nedostatak B12 i folne kiseline, sinteza i razgradnja hemoglobina, elektroforeza hemoglobina, hemoglobin C, hemoglobinopatije i talasemije, flow-citometrijska analiza fetalnog hemoglobina, patofiziologija i laboratorijska dijagnostika u intravaskularnoj i ekstravaskularnoj hemolizi, enzimi u eritrocitima, nasledna sferocitoza, porfirije, hemohromatoza.
3. Poremećaji trombocita
Patofiziologija trombocitopenije i trombocitoze u reaktivnim i malignim procesima, imuna trombocitopenija i trombotička trombocitopenijska purpura, uloga trombocita u krvarenju i trombozi, klinički značaj i opšti princiri ispitivanja funkcije trombocita, patofiziologija naslednih i stečenih poremećaja funkcije trombocita, agregacija trombocita i oslobađanje serotonina, laboratorijski testovi kod različitih tipova von Wilenbbrad-ove bolesti, poremećaji funkcije trombocita, antitrombocitna terapija, ispitivanje trombocitnih antitela flow-citometrijom.
V. Opšta hemostaza
Molekularne osnove koagulacije krvi, proces koagulacije krvi (spoljašnji, unutrašnji i zajednički put), uloga vitamina K, regulacija koagulacije, inhibitori koagulacije i patološki inhibitori koagulacije, fibrinoliza i inhibitori fibrinolize, poremećaji hemostaze, patofiziologija arterijske i venske tromboze, standardne procedure uzorkovanja krvi u hemostazi, uticaj načina uzorkovanja i hematokrita na antikoagulaciju uzorka za testove hemostaze, vrste grešaka, opšti principi screening koagulacionih testova (PT, aPTT, fibrinogen, TT) i testovi druge linije, dijagnostički testovi za otkrivanje krvarenja i tromboze, DIK.
G. Specijalizovani laboratorijski testovi u hemostazi
Automatizacija u laboratorijama za hemostazu – koagulometri. Dijagnostički algoritmi u ispitivanju poremećaja hemostaze, ispitivanje faktora koagulacije, laboratorijski testovi za identifikaciju lupus antikoagulansa i antifosfolipidnih antitela, uticaj cirkulišućih antikoagulanasa i inhibitora trombina na koagulacione testove, principi molekularne analize FV Leiden, protrombina G20210A, i metilen-tetrahidrofolat-reduktaze (MTHFR), principi funkcionalnih i antigenskih testova za određivanje proteina iz antikoagulantnog i fibrinolitičkog sistema, testovi za ispitivanje hiperkoagulabilnosti, praćenje efekata antikoagulantne terapije, terapije heparinom i fibrinolitičke terapije, rezistencija na heparin i heparinom izazvana trombocitopenija, laboratorijska dijagnostika hemofilija, ispitivanje trombofilija. Kontrola kvaliteta u hemostazi.
D. Osnovi transfuziologije
Sakupljanje krvi, čuvanje krvi i krvnih derivata za transfuziju, priprema krvnih derivata, organizacija davanja krvi i krvnih derivata, tipovi krvnih grupa, ABO i Rh sistem, aglutinogen D, trombocitna i granulocitna antitela (aloantitela, autoantitela i isoantitela, lekovima izazvana antitela), vrste krvnih derivata i indikacije za njihovu primenu, komplikacije pri transfuziji, etiologija i postupak kod posttransfuzionih reakcija, primena plazmafereze.
Mikrobiologija – 30 časova = 5 ESPB
1. Osnovni laboratorijske dijagnostike bakterijskih infekcija (klasične metode – kultivisanje i identifikacija uzročnika infekcije, imunološki testovi i detekcija bakterijskog genoma primenom metoda molekularne biologije).
2. Uzročnici bakterijskih respiratornih infekcija (Streptococcus pyogenes, Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Mycobacterium tuberculosis i dr.). Epidemiologija, laboratorijska dijagnoza i prevencija bakterijskih respiratornih infekcija.
3. Bakterijske infekcije digestivnog trakta – karakteristike uzročnika i njihova identifikacija: gastritis i Helicobacter pylori infekcija; bakterijski enterokolitisi (Salmonella spp., Shigella spp., Campylobacter spp. i dr.).
4. Bakterijske infekcije urogenitalnog trakta – karakteristike uzročnika i njihova laboratorijska identifikacija (E.coli, Proteus spp., Klebsiella spp. i dr.).
5. Laboratorijska dijagnoza infekcija koje se prenose seksualnim kontaktom (gonoreja i sifilis).
6. Laboratorijska dijagnoza infekcija izazvanih mikoplazmama i hlamidijama.
7. Etiologija i laboratorijska dijagnostika bakterijskih meningitisa.
8. Sistemske bakterijske infekcije (endokarditis i sepsa) – najčešći uzročnici i njihova laboratorijska identifikacija.
9. Osnovni principi virusološke dijagnostike. Laboratorijska dijagnostika virusnih hepatitisa. Virusološka dijagnostika HIV infekcije.
10. Osnovne laboratorijske dijagnostičke metode u mikologiji i parazitologiji (klasične, imunološke i molekularne metode). Osnovni principi laboratorijske dijagnoze gljiva i parazita uzročnika oboljenja kože, sluzokoža, digestivnog i urogenitalnog trakta. Osnovni principi laboratorijske dijagnoze gljiva uzročnika invanzivnih infekcija i parazita uzročnika oboljenja krvi i tkiva.
Genetika – 30 časova
1. Citogenetika
2. Molekularna genetika
3. Reproduktivna medicina: analiza sperme; in vitro fertilizacija
Laboratorijski menadžment i osiguranje kvaliteta – 50 časova
1. Laboratorijska organizacija i menadžment kvalitetom: organizacija kliničko-biohemijske laboratorije, uključujući rutinski i hitnu laboratoriju; izbor radnih procedura, planiranje u laboratoriji, izbor opreme i metoda, poznavanje „cost benefit“ analize, cena koštanja testa; reagensi i aparati, izbor, izvori snabdevanja, tehnike procene kvaliteta opreme i reagenasa; godišnji planovi potreba laboratorije; izveštavanje o obimu posla.
2. Procena kvaliteta u laboratoriji; Uvođenje kontrole kvaliteta rada, praćenje i procena izvođenja iste;
3. Poboljšanje produktivnosti i efikasnosti u laboratoriji.
4. Upravljanje laboratorijskom tehnologijom.
5. Primena standarda i normativa u laboratoriji.
6. Sprovođenje zaštite na radu u laboratoriji od hemijskih, fizičkih i bioloških hazarda.
7. Upravljanje podacima: medicinska informatika, prosleđivanje podataka, telekomunikacije, prezentacija i rukovanje laboratorijskim podacima (izbor jedinica, izgled i sadržaj izveštaja).
8. Edukacija laboratorijskog osoblja i pisanje i održavanje procedura sistema kvaliteta.
9. Primena zakonske i etičke regulative: sprovođenje u laboratoriji, etički aspekti i konvencije pri izradi, interpretaciji, izveštavanju i korišćenju medicinsko-laboratorijskih podataka.
10. Poznavanje ISO standarda i principa: serija ISO 9000; ISO 17025; ISO 15189;
11. Akreditacija laboratorije: uvođenje u laboratoriju, održavanje sistema menadžmenta kvalitetom.
Laboratorijska statistika – 30 časova
1. Evaluacija analitičkih metoda. Određivanje nepreciznosti. Određivanje netačnosti. Limit detekcije. Linearnost. Procena interferencija. Poređenje metoda. Metoda standardnog dodatka.
2. Ciljevi analitičkog kvaliteta. Merna nesigurnost.
3. Referentni intervali. Statistička analiza referentnih vrednosti.
4. Dijagnostička efikasnost. Dijagnostička osetljivost, specifičnost i prediktivne vrednosti. Odds odnos. Likelihood odnos. ROC kriva.
Osiguranje kvaliteta i kontrola kvaliteta. Osnovne operacije u statističkom sistemu kvaliteta. Kontrolna pravila.
5. Spoljašnja kontrola kvaliteta.
6. Eksperimentalni dizajn. Potpuno randomizirani dizajn. Randomizirani blok dizajn. Faktorski dizajn.
7. Multivarijantna analiza varijanse. Analiza kovarijanse. Multipla regresija.
8. Korišćenje statističkog paketa u izradi primera iz laboratorijske prakse.
II. Specijalistički staž – 35 meseci
Specijalistički staž se obavlja u laboratorijama u referentnim ustanovama pod rukovodstvom imenovanih mentora, a u saradnji sa kliničkim timovima i drugim kontaktima sa korisnicima laboratorijskih usluga, učestvovanjem na kliničkim seminarima i diskusijama o kliničkim slučajevima.
Medicinska biohemija – 20 meseci
A. Aparati i instrumenti
Specijalizant mora da ovlada radom i primenom sledećih aparata po kategorijama važnosti A, B ili V: A – obavezno za sve specijalizante, B i V – izborni sadržaji prema zahtevu kandidata i ustanove iz koje dolazi
1. Automatske pipete i pipetori (A)
2. Opšta laboratorijska oprema: centrifuge, vodena kupatila, vage, mikroskopi, pH metri (A)
3. Aparati za pripremu vode; dejonizatori, reverzna osmoza; metode za proveru kvaliteta vode (A)
4. Spektrofotometri, reflektrometri i nefelometri (A)
5. Flem fotometri (emisiona i atomska apsorpcija (A)
6. Jon selektivni analizatori: elektroliti i druge primene (A)
7. Gasni analizatori (A)
8. Aparati za elektroforezu i denzitometri (A)
9. Automatski i semi-automatski analizatori za kliničku hemiju, hematologiju, hemostazu i različite imunološke tehnike (npr. Hemiluminiscencija, fluorescentna polarizacija itd.), tipa: diskretni, centrifugalni, radnom access i batch; sa kasetama i film analizatori (A).
10. PCR cikleri i druge amplifikacione tehnike (A)
11. Osmometri (A)
12. Fluorometri (A)
13. HPLC (A)
14. Mali aparati za dislocirane laboratorije i „point-of-ca-re“ ispitivanja (A)
15. Gasni hromatografi (B)
16. Scintilacioni brojači (B)
17. Infra-crveni spektrometar (B)
18. Aparatura za izoelektrično fokusiranje (B)
19. Ultracentrifuge (V)
20. Maseni spektrometar (V)
21. Biosenzori (V)
22. Flow-citometri (V)
23. Amino-analizatori (V)
24. Elektronska spin rezonanca (V)
25. Nuklearna magnetna rezonanca (V)
B. Znanja i veštine u oblasti medicinske biohemije – analitičke metode
Program se realizuje u zdravstvenim laboratorijama odgovarajućeg nivoa – značajnost realizacije označena je stepenom A, B ili V: A – obavezno za sve specijalizante, B i V – izborni sadržaji prema zahtevu kandidata i ustanove iz koje dolazi
Diabetes mellitus
Glukoza, HbA1c, fruktozamin (A), C-peptid (B), glukagon i somatostatin (V), Ketoni u krvi i urinu (A)
Lipidi i lipoproteini
Holesterol, trigliceridi, HDL-holesterol, LDL-holesterol, apolipoprotein A i B, apo E i receptori (A), Lipoprotein (a), lectitin: holesterol aciltransferaza (LCAT) (B), Elektroforeza lipoproteina (V)
Proteini i aminokiseline
Ukupni proteini u serumu i urinu, albumin, elektroforeza; monoklonske gamapatije; imunoglubulini (IgG, IgA, IgM), komplement, urinarni mikroalbumin, C-reaktivni protein (A), Specifični proteini: prostata specifični antigen (PSA), karcinoembriogeni antigen (CEA), alfa-fetoprotein (AFP), horioni gonadotropin (CG) (A), Alfa-1-antitripsin; fibrinogen; krioglobulini; haptoglobin; transferin; imunoglobulin IgE, alergen specifični IgE, hepatitis A, B i C serologija (B), Hemopoeksin; beta-2-mikroglobulin, imunoglobulin IgD; cirkulišući imuni kompleksi (B), Skrining aminokiselina: hromatografija; cistein/cistin; homocistein; fenilalanion/tirozin, (PKU) (B); Hidroksiprolin; aminoacidemija račvastih aminokiselina (B)
Nukleinske kiseline i purini
Mokraćna kiselina; Porfirini i pigmenti hema. Porfirini (kvalitativno) (A), Porfirini (kvantitativno); porfobilinogen; delta-aminolevulinska kiselina (B).
Biogeni amini
Metanefrini, kateholamini, VMA (A)
Voda i elektroliti
Elektroliti: natrijum, kalijum, hlorid, bikarbonat, ukupni i jonizovani kalcijum, fosfor (neorganski), magnezijum (A), Osmolalitet (A); Merenje intraćelijskih elektrolita (B)
Acidobazna regulacija
Parametri acido-bazne regulacije (A): gasovi u krvi i pH; karboksihemoglobin (CO), MetHb, zasićenje O2 (A); Laktat (A)
Gvožđe i hemoglobin
Gvožđe u serumu, kapacitet vezivanja, zasićenje gvožđem, transferin, feritin (A); Hemoglobini: sulfhemoglobin, tehnike razdvajanja hemoglobina, molekularna dijagnoza (A)
Vitamini i elementi u tragu
B12, folat, Schillingov test (A); Askorbinska kiselina (B); Piridoksin (B6), vitamin A, karoten, vitamin K (B); Bakar, cink (B); Holekalciferol /vit. D i metaboliti (V)
Imuni sistem
Imunoglobulin i IgA, IgG, IgM (A); Bence-Jones proteinurija, krioglobulini (A); Imunoglobulin IgD, IgE, alergen specifični IgE, RAST ispitivanje (B); CD4/CD8 ćelije (B); Sistem komplementa (B); HLA sistem (V); Kvantifikacija IgG podgrupa (V); Monoklonska antitela (A)
Enzimi
Alkalna fosfataza, amilaza, kreatin kinaza, gama-glutamiltransferaza, laktat dehidrogenaza, lipaza, protrombin (vreme koagulacije), aminotransferaze (ALT i AST) (A); Acetilholinesteraza; angiotenzin konverting enzim (ACE); pseudoholinesteraza; 5,-nukleotidaza; glukoza-6-fosfat dehidrogenaza; i drugi eritrocitni enzimi; CK izoforme; imunoreaktivni tripsinogen; himotripisin; izoenzimi amilaze; maktoamilaza; izoenzimi (LDK, CK, ALP) (B); Aldolaza; Heksozaminidaza (Tay Sachs); sfingomijelaza (Niemann Pick); Fenotipizacija pseudoholinesteraze; piruvat kinaza, itd. (V)
Likvor
Glukoza, protein, oligoklonalne trake, specifični imunoglobulini, enzimi, IgG/ albumin odnos (A)
Gastrointestinalni trakt i pankreas
Pankreasni enzimi (amilaza, lipaza) (A); Imunoreaktivni tripsin (B); Gastrointestinalni hormoni (B); Analiza fecesa (B); Karcinoembriogeni antigen (B); Analiza želudačnih sadržaja (V); Piruvat (A)
Jetra
Bilirubin – ukupni, konjugovani (direktni), mikro (pedijatrijski) (A); Enzimi (AST, ALT, AP, GGT) (A); 5-nukleotidaza, laktat dehidrogenaza (B); Serumski proteini, alfa-protein, imunoglobulini (A); Protrombin i vitamin K (B); Žučne kiseline (B); Amonijak (B); Lecitin holesterol: acil transferaza; lipoprotein X (V)
Bubreg i urinarni trakt
Analiza urina – kvalitativno i kvantitativno (A); Ketonska tela (u krvi i urinu) (A); Proteinurija (A); Urinarni lizozim (V); Kreatinin i urea u krvi (A); Merenje brzine glomerularne filtracije (A); Klirens kreatinina (A); Koncentracioni testovi (A); Hromatografija aminokiselina (cistein/cistin; homocistein; fenilalanin/tirozin, (PKU) (B); Analiza bubrežnog kamenca (A); Beta-2-mikroglobulin (B); Enzimi u urinu (V)
Srčani markeri
CK-MB, CK-izoforme, troponin, mioglobin, homocistein (A)
Mišićnoskeletni i reumatski poremećaji
Hematološki, mikrobiološki ili serološki laboratorijski testovi (B); Serumski kalcijum, fosfor, serumski enzimi, mokraćna kiselina (A); Antinuklearna i srodna antitela, imuno kompleksi, ispitivanje sinovijalne tečnosti (B)
Oboljenja kostiju
Kalcijum, magnezijum, neorganski fosfat u serumu i urinu (A); Paratireoidni hormon, kalcitonin i vitamin D (A); Osteokalacin i piridinolin kroslinks (B)
Hormoni
hCG (test na trudnoću), kvantitativni hCG, tiroksin (T4) i slobodni tiroksin, tirotropin (TSH), trijodtironin (ukupni T3) i slobodni T3, kortizol (u plazmi i urinu) estradiol, testosteron, dehidroepiandrosteron sulfat (DHEA – S), progesteron, folikulostimulirajući hormon (FSH), luteinizirajući hormon (LH), prolaktin (PRL), hormon rasta (hGH), insulin (A); 17-hidroksiprogesteron; 11-deoksikortizol; kortikotropin (ACTH): aldosteron; gastrin; renin; C-peptid; glukagon; paratirodini hormon (PTH); SHBG; androstenedion; nekonjugovani estriol (B); Tiroglobulin; cAMP; reversni T3, cGMP, kalcitonin; kortikotropin rilizing hormone (CRH-CRF); prostaglandini; endorfini; estrogenski i progesteronski receptori; somatostatini; somatomedini; atrijalni natriuretski peptid; antitela za TSH receptor; antitela pankreasnih ostrvaca; antidiuretični hormon (ADH); metapironski supresioni test; bioraspoloživost testosterona (V)
Amnionska tečnost
Bilirubin, alfa-fetoprotein, Lecitin/sfingomijelin odnos; test fetalne zrelosti pluća (B)
Nivo lekova u krvi (TDM)
Acetaaminofen, aminoglukozidi, fenobarbital, fenitoin, salicilati, karbamazepin, etanol, prokainamid i NAPA, digoksin, litijum, valproična kiselina, ciklosporin, takrolimus (A); Potencijalni uticaj lekova na interpretaciju rezultata analiza (A); Kvalitativno i kvantitativno dokazivanje trovanja ekovima uzimanje droga (B); Otkrivanje trovanja metanolom, etilen glikolom, olovom, ugljen monoksidom (A); organosfornim jedinjenjima (holinesteraza) (B).
Tumorski markeri
Enzimi kao tumorski markeri: kisela fosfataza, alkalna fosfataza, LDH, drugi enzimi (C); Drugi tumorski markeri;CEA, AFP, hCG, PSA, CA 19-9, CA 125, CA 15-3, NSE, tiroglobulin, drugi antigeni (A i B); Kisela fosfataza (V)
Molekularnobiološka ispitivanja
Principi PCR, Northern, Southern, Western blotovi; ispitivanje najčešćih oboljenja (HFE, CF)
Funkcionalni testovi
Druga određivanja
Hloridi (znoj) (B); Oksalat (B); Šećeri u urinu (galaktoza, latoza); hromatografija urina (B); Hondroitin sulfat (V); Kreatin (V)
Hematologija – 6 meseci
Uzorkovanje u hematologiji i hemostazi, mikroskopsko određivanje leukocita i trombocita, određivanje hemoglobina, principi rada hematoloških brojača, određivanje krvne slike na hematološkom brojaču, interpretacija rezultata, utvrđivanje pseudotrombocitopenije, izrada krvnog razmaza i određivanje leukocitarne formule, određivanje celularnosti kostne srži, specijalna citohemijska bojenja razmaza kostne srži za prepoznavanje tipova ćelija (PAS bojenje, Sudan-black bojenje, peroksidaza i esteraza bojenje, kisela fosfataza bojenje, alkalna fosfataza bojenje, bojenje sideroblasta), korelacija nalaza razmaza periferne krvi sa morfologijom razmaza kostne srži, određivanje retikulocita, određivanje sedimentacije eritrocita, ispitivanje funkcije trombocita, agregacija trombocita, određivanje trombocitnog faktora 4, beta-tromboglobulina, serotonina; sprovođenje kontrole kvaliteta na hematološkom brojaču.
Određivanje protrombinskog vremena, aktiviranog parcijalnog tromboplastinskog vremena i trombinskog vremena; određivanje fibrinogena, određivanje faktora koagulacije, određivanje proteina C, APC rezistencije, proteina S, antitrombina III, plazminogena, FDP, D-dimera, lupus antikoagulansa, antifosfolipidnih antitela, heparina; interpretacija rezultata; sprovođenje kontrole kvaliteta na koagulometru.
Sakupljanje i čuvanje uzoraka krvi za serološka ispitivanja, opšti principi seroloških tehnika, tehnike određivanja krvnih grupa, direktni i indirektni antiglobulinski test, kontrola kvaliteta antiglobulinskih reagenasa, imunofluorescentni antiglobulinski test.
Mikrobiologija – 4 meseca
1. Epidemiologija i patogeneza bakterijskih infektivnih oboljenja. Faktori virulencije patogenih bakterija.
2. Osnovne laboratorijske dijagnostičke metode u bakteriologiji : klinički uzorci – izbor i uzimanje uzorka (bris, krv, urin, sputum, feces, itd.) ; obrada uzoraka: mikroskopski preparat (direktan i preparat sa kulture), tehnike bojenja, kultivisanje bakterija na diferencijalnim i selektivnim podlogama. Biohemijski testovi za ispitivanje fiziološko-biohemijskih osobina bakterija. Imunološki testovi za detekciju bakterijskih antigena. Serološki testovi i njihova primena i tumačenje. Molekularne tehnike za detekciju bakterijskog genoma.
3. Identifikacija bakterija koje su najčešći uzročnici respiratornih infekcija (Staphylococcus aureus, Streptococcus pyogenes, Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Mycobacterium tuberculosis), infekcija digestivnog trakta (Salmnonella spp. Shigella spp., Campylobacter spp. i druge enterobakterije; Vibro cholerae), infekcija urogenitalnog trakta (Escheriachia coli, Proteus spp., Klebsiella spp.). Bakterije koje izazivaju infekcije nervnog sistema (Neisseria meningitidis, Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae). Bakterijske infekcije koje se prenose seksualnim kontaktom – identifikacija uzročnika (Neisseria gonorrhoeae, Mycoplasma, Chlamydia.
4. Laboratorijske metode u virusološkoj dijagnostici. Izolacija virusa u ćelijskim kulturama, detekcija virusnih antigena i virusnog genoma (PCR). Imunološki testovi za detekciju specifičnih antitela u serumu bolesnika-primena i tumačenje. Laboratorijska dijagnoza : virusnih hepatitisa, infekcija izazvanih herpes virusima (herpes simplex, cytomegalovirus, Epstein Barr); virusom humane imunodeficijencije (HIV) , papiloma virusima i dr.
Medicinska parazitologija (uključujući mikologiju)
1. Osnovne laboratorijske dijagnostičke metode u mikologiji (metode mikroskopije, metode kultivisanja, imunološki testovi za detekciju antigena i specifičnih antitela, molekularne metode).
2. Osnovni principi laboratorijske dijagnoze gljivičnih infekcija kože, sluzokoža, infekcija digestivnog i urogenitalnog trakta. Identifikacija gljiva uzročnika invazivnih infekcija (invazivna aspergiloza).
3. Osnovne laboratorijske dijagnostičke metode u parazitologiji (metode mikroskopije, imunološke i molekularne metode). Laboratorijska dijagnoza parazita uzročnika oboljenja krvi i tkiva (malarija, lajšmanioza, toksoplazmoza).
Genetika – 2 meseca
1. Citogenetika
2. Molekularna genetika
3. Reproduktivna medicina: analiza sperme; in vitro fertilizacija
Laboratorijski menadžment i osiguranje kvaliteta – 2 meseca
1. Uspostavljanje modela organizacije laboratorije.
2. Metode i modeli izračunavanje laboratorijske produktivnosti osoblja.
3. Izračunavanje cene koštanja analize. Izrada komunikacionih obrazaca – načini prezentacije. Model izbora laboratorijskog testa;
4. Formulacija pitanja prema P(P) ICO strategiji i izbor dizajna ispitivanja koji na najbolji način daje odgovor na ova pitanja.
5. Kritička procena dijagnostičkih ispitivanja uz korišćenje standardizovane liste za proveru.
6. Kritička procena sistematičkih preglednih članaka.
7. Kritička procena laboratorijskih vodiča.
8. Izbor i primena standarda u laboratoriji.
9. Izrada dokumenata sistema kvaliteta – uputstvo, procedura, zapis.
Laboratorijska statistika – 1 mesec
1. Izračunavanje parametara analitičke evaluacije metoda (preciznost, tačnost, merna nesigurnost, metoda standardnog dodatka).
2. Izračunavanje različitih parametara dijagnostičke tačnosti i njihova interpretacija.
3. Izrada i analiziranje kontrolnih karata.
III. Specijalistički rad – 4 meseca
Kandidat će izraditi originalni eksperimentalni rad prema zadatoj temi.
3. Toksikološka hemija
tri godine
(36 meseci)
Koncepcija:
Specijalizacija iz toksikološke hemije izvodi se u toku tri godine, odnosno 36 meseci i obuhvata teorijsku nastavu, specijalistički staž i izradu i odbranu eksperimentalnog specijalističkog rada.
Cilj:
Teorijskom i/ili praktičnom nastavom (tokom devet meseci) kandidat stiče šira znanja i veštine iz Opšte toksikologije i Toksikološke hemije kao i najznačajnijih oblasti toksikologije: profesionalne, sudske, kliničke i ekotoksikologije. Stručnu obuku stiče kroz praksu (24 meseca).
Ishod:
Mogućnost kvalifikovanog rada u različitim oblastima toksikologije.
PLAN SPECIJALIZACIJE
Trajanje specijalizacije 36 meseci | |||
teorijska nastava | specijalistički staž | izrada rada | |
Predmet | časovi | meseci | meseci |
Teorijska nastava – 9 meseci | |||
Biostatistika | 20 č | ||
Instrumentalne metode | 32 č | ||
Patofiziologija | 40 č | ||
Opšta toksikologija | 20 č | ||
Toksikološka hemija-specijalni deo | 60 č | ||
Profesionalna toksikologija | 16 č | ||
Ekotoksikologija | 16 č | ||
Sudska toksikologija | 16 č | ||
Klinička toksikologija | 16 č | ||
Odabrana poglavlja fiziologije i imunologije (samo za zdravstvene saradnika) | 28 č | ||
ukupno | 264 č | ||
Specijalistički staž – 24 meseci | |||
Ekotoksikologija | 6 m | ||
Profesionalna toksikologija | 6 m | ||
Sudska toksikologija | 6 m | ||
Klinička toksikologija | 6 m | ||
ukupno | 24 m | ||
Specijalistički rad | 3 m |
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
I. Teorijska nastava
1. Biostatistika (20 časova)
Evaluacija analitičkih metoda. Određivanje nepreciznosti. Određivanje netačnosti. Limit detekcije. Linearnost. Procena interferencija. Poređenje metoda. Metoda standardnog dodatka. Ciljevi analitičkog kvaliteta. Merna nesigurnost.
Osiguranje kvaliteta i kontrola kvaliteta. Osnovne operacije u statističkom sistemu kvaliteta. Kontrolna pravila. Spoljašnja kontrola kvaliteta.
2. Instrumentalne metode (32 časa)
Infracrvena spektrofotometrija (IR), masena spektroskopija (MS), nuklearna magnetna rezonanca (NMR), atomska apsorpciona spektrometrija (AAS), atomska emisiona spektrometrija (AES), gasna hromatografija (GC), tečna hromatografija (HPLC), gasna hromatografija sa masenom detekcijom (GC-MS), tečna hromatografija sa masenom detekcijom (HPLC – MS), odabrane elektrohemijske metode, odabrane imunološke tehnike.
3. Patofiziologija (40 časova)
Dejstvo bioloških i etioloških faktora. Zapaljenje. Maligna transformacija i rast. Poremećaji prometa vode i elektrolita. Poremećaji metabolizma organskih materija. Poremećaji acido-bazne ravnoteže. Poremećaji funkcije kardiovaskularnog sistema. Poremećaji disanja. Poremećaji bubrežnih funkcija. Poremećaji funkcija CNS-a. Poremećaji neurovegetativne regulacije. Poremećaji funkcije endokrinih žlezda i neuroendokrine regulacije. Poremećaji digestivnog trakta i jetre. Poremećaji sastava i funkcije krvi.
4. Opšta toksikologija (20 časova)
Multidisciplinarnost toksikologije. Kriterijumi i faktori toksičnosti. Odnos doza-odgovor. Testovi toksičnosti. Putevi unošenja otrova u organizam, distribucija, metabolizam, eliminacija, kumulacija otrova, interakcije otrova.
Toksikokinetički modeli. Mehanizmi toksičnog dejstva. Dejstvo otrova na pojedine organe. Mutagenost, karcinogenost i teratogenost. Osnovni principi terapije trovanja i antidoti. Principi procene rizika na zdravlje ljudi. Regulativa otrova.
5. Toksikološka hemija – specijalni deo (60 časova)
Organizacija i uloga toksikološko-hemijske laboratorije. Dobra laboratorijska praksa. Uzorci i uzorkovanje materijala za toksikološko-hemijsku analizu: vazduh, voda, zemljište, biološki materijal (krv, urin, želudačni sadržaj, organi i tkiva, hrana i drugi materijal). Raspodela materijala za sistematsko istraživanje otrova. Metode izolovanja otrova iz toksikološkog materijala (destilacije, mikrodifuzije, ekstrakcije, mineralizacije). Skrining postupci. Kvalitativne i kvantitativne analize. Validacija metode. Međulaboratorijska kontrola. Tumačenje i izdavanje rezultata.
Gasoviti otrovi: ugljenmonoksid, ugljendioksid, sumporvodonik, sumpordioksid, azotovi oksidi, fluor, hlor, fozgen, iperit, brom, jod, arsenovodonik, fosforvodonik. Lako isparljivi otrovi: cijanovodonična kiselina i cijanidi, izocijanati, nitrili, organski rastvarači: etil alkohol, metil alkohol, glikoli, benzen, ugljentetrahlorid, hloroform, trihloretilen, ugljendisulfid, fenol, anilin, nitrobenzen, aromatična amino i nitro jedinjenja i dr. Perzistentni organski zagađivači. Plastične mase. Mineralni otrovi: arsen, antimon, živa, olovo, bizmut, bakar, cink, barijum, hrom, mangan, kadmijum, talijum, hlorati, nitriti, fluoridi, alkalije, kiseline. Osnovi radiotoksikologije. Prirodni otrovi: alkaloidi, heterozidi i drugi biljni otrovi, mikotoksini, zootoksini, otrovi pečuraka. Pesticidi: insekticidi (organohlorni, organofosforni, karbamati, piretroidi), fungicidi, repelenti, hemosterilizanti, atraktanti, herbicidi, rodenticidi. Najznačajniji lekovi uzročnici trovanja (benzodiazepini, triciklični antidepresivi, fenotiazini, b-blokatori, salicilati, barbiturati i dr.). Sredstva koja izazivaju zavisnost.
6. Profesionalna toksikologija (16 časova)
Ambijentalni i biološki monitoring. Maksimalno dozvoljene koncentracije (MDK vrednosti) za vazduh i biološki materijal, kao i ostali parametri od značaja za procenu izloženosti. Selektivni i neselektivni testovi ekspozicije. Biotoksikološki parametri u proceni skorašnje ili dugotrajne ekspozicije. Najznačajniji uzročnici profesionalnih trovanja: gasovi, organski rastvarači, metali, pesticidi. Epidemiološke studije. Zakonski propisi.
7. Ekotoksikologija (16 časova)
Najznačajniji zagađivači u životnoj sredini (njihova distribucija i transfer kroz vazduh, vodu i zemlju). Odgovor jedinke, populacije, zajednice i ekosistema na zagađujuću supstancu/e (molekularni, fiziološki i bihevioralni nivo). Uticaj zagađenja na zdravlje ljudi. Testovi toksičnosti, biomonitoring, biomarkeri zagađenja životne sredine. Osnove procena rizika. Upravljanje toksičnim supstancama i otpadom. Legislativa.
8. Sudska toksikologija (16 časova)
Uzorci za sudsko-toksikološku analizu (krv, urin, organi, tečnost staklastog tela oka, itd.). Metode pripreme materijala, sistematski tok analize. Skrining metode. Kvalitativna i kvantitativna analiza. Superanaliza. Tumačenje rezultata. Izveštaj sudsko-toksikološke analize. Sudsko veštačenje. Najčešći uzročnici letalnog ishoda.
9. Klinička toksikologija (16 časova)
Uloga, značaj i organizacija kliničko-toksikološke laboratorije i Centara za kontrolu trovanja. Uzorci i uzorkovanje. Metode pripreme. Skrining procedure. Kvalitativne i kvantitativne analize u kliničko-toksikološkoj laboratoriji. Dobra laboratorijska praksa. Interpretacija rezultata. Najznačajniji uzročnici urgentnih trovanja. Opšti principi terapije trovanja.
10. Odabrana poglavlja fiziologije i imunologije (28 časova) (samo za zdravstvene saradnike)
Fiziologija membrane, nerva i mišića. Krv, cirkulacija, kardiovaskularni regulatorni mehanizmi. Respiracija i regulacija disanja. Fiziologija gastrointestinalnog trakta. Funkcija jetre. Funkcija ekskretornog sistema. Fiziologija kože. Endokrini sistem i reprodukcija. Nespecifični i specifični imunitet – mehanizmi. Imunološki mehanizmi oštećenja tkiva.
U okviru specijalizacije kandidat je obavezan da u toku prvih 9 meseci položi kolokvijum iz Opšte toksikologije i 4 kolokvijuma iz Toksikološke hemije – specijalni deo, izradi i odbrani seminarski rad i pre izrade specijalističkog rada položi sve ispite predviđene planom i programom specijalizacije iz Toksikološke hemije.
11. Specijalistički staž
Specijalistički staž (24 meseca) se obavlja u zdravstvenim ustanovama ili laboratorijama koje ispunjavaju uslove kao nastavne baze za obavljanje staža iz specijalizacije iz toksikološke hemije.
12. Specijalistički rad
Eksperimentalni specijalistički rad je u pisanoj formi i brani se pred Komisijom za odbranu specijalističkog rada.
4. Sanitarna hemija
tri godine
(36 meseci)
Prohodnost: Prohodnost za specijalizaciju imaju sledeći kandidati: diplomirani farmaceuti/magistri farmacije, diplomirani farmaceuti-medicinski biohemičari/magistri farmacije-medicinski biohemičari, diplomirani hemičari, diplomirani fiziko-hemičari, inžinjeri tehnologije, kao i inžinjeri poljoprivrede. Kandidati moraju imati odobrenje za specijalizaciju od strane Ministarstva Zdravlja Republike Srbije.
Koncept: Specijalizacija iz Sanitarne hemije izvodi se u toku 3 godine odnosno 36 meseci i obuhvata teorijsku nastavu, specijalistički staž i izradu i odbranu eksperimentalnog specijalističkog rada.
Teorijska nastava se izvodi u toku 9 meseci, specijalistički staž u toku 24 meseca, a za izradu i odbranu eksperimentalnog specijalističkog rada je predviđeno 3 meseca.
PLAN NASTAVE
PREDMET | Broj časova | Broj meseci | Broj meseci |
Statistika | 20 | ||
Instrumentalne metode | 32 | ||
Osnove mikrobiološkog ispitivanja namirnica i voda | 20 | ||
Opšta toksikoligija (samo za zdravstvene saradnike) | 12 | ||
Odabrana poglavlja fiziologije (samo za zdravstvene saradnike) | 12 | ||
Metode primenjene analitičke hemije (samo za diplomirane farmaceute, oba profila) | 16 | ||
Obrada podataka u hemiji hrane | 4 | ||
Kontrola zdravstvene ispravnosti namirnica | 40 | ||
Ispitivanje biološke vrednosti namirnica | 16 | ||
Biohemija namirnica sa osnovama dijetetike | 32 | ||
Opšte metode određivanja osnovnih sastojaka životnih namirnica | 32 | ||
Legislativa | 12 | ||
Fizičko-hemijske analize vode za piće | 16 | ||
PRAKSA | |||
Analiza životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe | 12 | ||
Toksikologija životnih namirnica | 5 | ||
Instrumentalne metode | 3 | ||
Biohemija ishrane | 3 | ||
Osnovi mikrobiološkog ispitivanja namirnica i voda | 1 | ||
Izrada specijalističkog rada | 3 | ||
UKUPNO | 240 | 24 | 3 |
I PROGRAM TEORIJSKE NASTAVE
1. STATISTIKA
Evaluacija analitičkih metoda. Određivanje nepreciznosti. Određivanje netačnosti. Limit detekcije. Linearnost. Procena interferencija. Poređenje metoda. Metoda standardnog dodatka. Ciljevi analitičkog kvaliteta. Merna nesigurnost. Osiguranje kvaliteta i kontrola kvaliteta. Osnovne operacije u statističkom sistemu kvaliteta. Kontrolna pravila. Spoljašnja kontrola kvaliteta.
2. INSTRUMENTALNE METODE
Odabrane instrumentalne metode od značaja za hemiju hrane. Polarimetrija. Refraktometrija. Spektrofotometrija. AAS. Gasna hromatografija. TLC. HPLC. Gel filtraciona hromatografija. Elektroforeza. Western blot. ELISA
3. OSNOVE MIKROBIOLOŠKOG ISPITIVANJA NAMIRNICA I VODA
Nepatogeni i patogeni mikroorganizmi kao indikatori higijenske ispravnosti životnih namirnica. Uzorkovanje namirnica za bakteriološki pregled. Uzorkovanje vode za bakteriološki pregled. Značaj analize bakterija indikatora fekalnog zagađenja u vodi. Uzimanje, čuvanje i konzervisanje uzoraka namirnica i vode za piće za mikrobiološku analizu.
4. OPŠTA TOKSIKOLOGIJA
Definicija otrova i toksičnosti, pojam doze. Podela otrova. Fizičko-hemijske osobine otrova, putevi ulaza otrova u organizam, prenos, metabolizam, eliminacija i kumulacija otrova. Dejstvo otrova na organizam-toksični efekti (lokalno, sistemsko) trovanje (akutno, subakutno, hronično). Dejstvo otrova na važnije organe i tkiva. Kancerogeno, mutageno, teratogeno dejstvo otrova, dejstvo na imuni sistem. Faktori koji utiču na dejstvo otrova. Simptomi trovanja, prva pomoć, antidoti.
Nastava iz predmeta Opšta toksikologija je predviđena isključivo za zdravstvene saradnike.
5. ODABRANA POGLAVLJA FIZIOLOGIJE
Funkcije nervnog i mišićnog sistema. Krv, osobine krvi, krvne ćelije i plazma. Cirkulacija, kardiovaskularni regulatorni mehanizmi. Respiracija, transport i razmena gasova, regulacija disanja. Digestija, razgradnja hrane, regulacija sekrecije i motiliteta digestivnog trakta, apsorpcija. Funkcija jetre. Funkcija ekskretornog sistema. Fiziologija kože. Funkcije endokrinog sistema.
Nastava iz predmeta Odabrana poglavlja fiziologije je predviđena isključivo za zdravstvene saradnike.
6. METODE PRIMENJENE ANALITIČKE HEMIJE
Operacije u analitičkoj hemiji. Volumetrijski i standardni rastvori u bromatološkim analizama. Identifikacione reakcije za pojedine jone od značaja za bromatološke analize. Separacione metode u kvalitativnoj i kvantitativnoj hemijskoj analizi. Klasične metode kvantitativne hemijske analize primenjene u analizi namirnica Obrada podataka, preciznost, tačnost, greške, provera tačnosti analize.
Nastava se izvodi samo za diplomirane farmaceute, oba profila.
7. OBRADA PODATAKA U HEMIJI HRANE
Metode obrade podataka u hemiji hrane podrazumevaju izradu i odbranu seminarskog rada.
8. KONTROLA ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI NAMIRNICA
Prirodno toksični sastojci u namirnicama. Aditivi, kontaminanti i rezidue lekova u namirnicama i procena njihovog dnevnog unosa. Kategorizacija aditiva prema funkcionalnim svojstvima. Praćenje unosa aditiva. Procena rizika upotrebe aditiva. Prihvatljiv dnevni unos. Arome. Pomoćna sredstva u proizvodnji namirnica. Enzimski preparati u proizvodnji hrane. Predmeti opšte upotrebe.
Promena namirnica tokom termičkog tretmana i interakcije koje postoje na relaciji nutriment-nutriment. Alergije izazvane hranom, averzije i netolerancije na pojedine nutrimente. Međunarodna procedura procene rizika, standardi i preporuke.
9. ISPITIVANJE BIOLOŠKE VREDNOSTI NAMIRNICA
Metode određivanja biološke vrednosti namirnica. Uticaj temperature, pH na hranljivu vrednost namirnica i promenu sadržaja nutrimenata. Klasifikacija namirnica po grupama. Metode obrade namirnica. Tretmani koji uključuju toplotu. Uticaj tretmana na pojedinačne sastojke namirnica. Interakcije između nutrimenta tokom stajanja i obrade Enzimsko i neenzimsko tamnjenje. Hemizam interakcija. Procena uticaja tretmana na nutrimente.
10. BIOHEMIJA NAMIRNICA SA OSNOVAMA DIJETETIKE
Bromatologija kao naučna oblast – veze sa drugim naučnim oblastima. Definicija hrane, namirnica i nutrimenata. Faktori koji utiču na izbor namirnica. Energetska vrednost namirnica. Osnovni hranljivi sastojci – energetska vrednost, hemijske osobine, osnovne uloge u organizmu, biološka vrednost. Nutrimenti sa zaštitnim delovanjem. Principi racionalne ishrane. Biološki aktivne nenutritivne komponente namirnica. Vrste namirnica prema ulozi u organizmu. Voda kao namirnica. Dijetetske namirnice. Interakcije nutrimenata u hrani, digestivnom traktu i organizmu. Interakcije hrane i lekova.
11. OPŠTE METODE ODREĐIVANJA OSNOVNIH SASTOJAKA ŽIVOTNIH NAMIRNICA
Metode u analitici životnih namirnica (standardne i specifične za pojedine vrste namirnica). Pravilno uzorkovanje namirnica i voda, principi određivanja pepela. Principi određivanja: aminokiselina, belančevina, masti, ugljenih hidrata, vitamina.
12. LEGISLATIVA
Međunarodni standardi u oblasti kvaliteta i bezbednosti hrane – Codex Alimentarius. Međunarodni sporazumi u oblasti bezbednosti i prometa hrane WTO, SPS, TBT i dr. Regulativa EU u oblasti hrane. Legislativa koja se odnosi na aditive (EU, SAD, RS). Domaća regulativa (zakoni, pravilnici, uredbe i dr) u oblasti hrane. Harmonizacija nacionalnih propisa sa regulativom EU. Sistem službene kontrole hrane (laboratorije, inspekcijska služba). Integrisani sistem lanca bezbednosti hrane „od njive do trpeze“. Legislativa kao mehanizam upravljanja rizikom.
13. FIZIČKOHEMIJSKE ANALIZE VODE ZA PIĆE
Uzimanje uzoraka vode. Sastav vode za piće. Epidemiološki značaj higijenske ispravnosti. Organoleptički pregled. Fizičke karakteristike. Gasovi u vodi. Parametri higijenske ispravnosti vode za piće. Radiološke osobine.
Pravilno uzorkovanje, čuvanje i konzervisanje vode za piće. Analize vode za piće prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće.
II PRAKSA – Specijalistički staž
Specijalistički staž u trajanju od 24 meseca se obavlja u zdravstvenim ustanovama ili laboratorijama koje ispunjavaju uslove kao nastavne baze za obavljanje staža iz specijalizacije iz Sanitarne hemije, a pod mentorstvom specijaliste sanitarne hemije.
III IZRADA SPECIJALISTIČKOG RADA
Eksperimentalni specijalistički rad je u pisanoj formi i brani se pred Komisijom za odbranu specijalističkog rada.
Napomena: Kandidat je dužan da pre izrade specijalističkog rada položi sve ispite predviđene planom i programom specijalizacije iz Sanitarne hemije.
5. Ispitivanje i kontrola lekova
tri godine
(36 meseci)
Prohodnost: Prohodnost za specijalizaciju iz Ispitivanja i kontrole lekova imaju kandidati – diplomirani farmaceuti/ magistri farmacije kojima je odobrena specijalizacija od strane Ministarstva Zdravlja RS.
Koncepcija: Specijalizacija iz ispitivanja i kontrole lekova izvodi se u toku tri godine, odnosno 36 meseci i obuhvata teorijsku nastavu, specijalistički staž i izradu i odbranu specijalističkog rada.
PLAN TEORIJSKE I PRAKTIČNE NASTAVE
Trajanje specijalizacije 36 meseci | |||
Teorijska nastava (9 meseci) (časovi) | Specijalistički staž (24 meseca) (meseci) | Izrada rada (3 meseca) (meseci) | |
PREDMET | |||
Statistika | 20č | ||
Instrumentalne metode | 30č | ||
Organska hemija | 20č | ||
Radiofarmacija | 16č | ||
Regulativa u kontroli lekova | 20č | ||
Farmaceutska hemija | 72č | ||
Farmaceutska analiza i kontrola lekova | 62č | ||
PRAKSA | |||
Hemijska kontrola lekova | 18m | ||
Farmakološko-toksikološka kontrola lekova | 4m | ||
Mikrobiološka kontrola lekova | 2m | ||
Izrada specijalističkog rada | 3m |
PROGRAM TEORIJSKE NASTAVE
I SEMESTAR
1. Statistika (20 časova)
1. Evaluacija analitičkih metoda.
Određivanje nepreciznosti.
Određivanje netačnosti.
Limit detekcije.
Linearnost.
Procena interferencija.
Poređenje metoda.
Metoda standardnog dodatka.
Ciljevi analitičkog kvaliteta.
Merna nesigurnost.
2. Osiguranje kvaliteta i kontrola kvaliteta.
Osnovne operacije u statističkom sistemu kvaliteta.
Kontrolna pravila.
Spoljašnja kontrola kvaliteta.
2. Instrumentalne metode (30 časova)
Spektrofotometrijske metode
Molekulska (elektronska) apsorpciona spektrofotometrija
Infracrvena spektrofotometrija (IR)
Plamena fotometrija
Atomska apsorpciona spektrometrija (AAS)
Fluorimetrija
Masena spektrometrija
Nuklearna magnetna rezonanca (NMR)
Separacione metode
Adsorpciona hromatografija
Podeona hromatografija
Jonoizmenjivačka hromatografija
Gasna hromatografija
Tečna hromatografija (HPLC)
Elektroforeza i kapilarna elektroforeza
Elektrohemijske metode
Potenciometrija
Konduktometrija
3. Organska hemija (20 časova)
– Kiselinsko-bazne osobine organskih jedinjenja
– Stereoelektronski efekti u organskoj hemiji
– Reaktivnost nekih klasa organskih jedinjenja
– Odabrane spektroskopske metoder u karakterizaciji funkcionalnih grupa
4. Radiofarmacija (16 časova)
– Osnovni principi nuklearne fizike i nuklearne hemije
– Osobine i proizvodnja radioizotopa za primenu u nuklearnoj medicini
– Osobine i proizvodnja različitih vrsta radiofarmaceutika: metode obeležavanja radiofarmaceutika različitim gama i pozitronskim emiterima, hemija tehnecijuma i tehnecijumskih kompleksa i priprema kitova
– Kontrola kvaliteta radiofarmaceutika: radiohemijska, biološka i mikrobiološka ispitivanja, metode, radiofarmaceutici opisani u farmakopeji
– Priprema i kontrola kvaliteta radiofarmaceutika u nuklearno medicinskim centrima i zahtevi dobre radiofarmaceutske prakse
– Mere zaštite od jonizujućeg zračenja
– Zakonska regulativa u vezi radiofarmaceutika i zaštite od jonizujućeg zračenja
– primena radiofarmaceutika u nuklearnoj medicini: primena u dijagnostici sa posebnim osvrtom na PETradiofarmaceutike i primena u terapiji
5. Regulativa u kontroli lekova (20 časova)
Smernice dobre proizvođačke i kontrolne laboratorijska praksa i
Hemijska-farmaceutska-biološka (HFB) dokumentacija za registraciju lekova prema ICH regulativi.
EU dosije
– DEO I C1 (Ekspertski izveštaj o HFB dokumentaciji)
– DEO II D (Kritička procena)
– DEO II B (Farmaceutsko-tehnološki proces)
– DEO II C (Kontrola polaznih sirovina i primarne ambalaže)
– DEO II D (Kontrolni testovi međuproizvoda)
– DEO II E (kontrolni testovi finalnog proizvoda)
– DEO II F (Ispitivanje stabilnosti)
Hemijska-farmaceutska-biološka (HFB) dokumentacija za registraciju lekova prema ICH regulativi: CTD dosije – struktura. Modul 3 – Kvalitet
Redovna (serijska) kontrola lekova i prateća dokumentacija. Specifikacije i testovi za kontrolu gotovih farmaceutskih oblika:
a) Tablete
b) Kapsule
c) Supozitorije
d) Injekcioni rastvori i kapi za oči
e) Masti
f) Preparati u obliku suspenzija
g) Preparati u obliku rastvora
Regulativa u oblasti validacije i transfera metode. Ugovorena kontrola lekova. Stabilnost lekova i regulativa u oblasti stabilnosti lekova. Osnovni propisi za skladištenje i čuvanje leka u roku trajanja. Nečistoće i degradacioni proizvodi lekova i regulatorne smernice koje se na njih odnose.
II SEMESTAR
1. Odabrana poglavlja Farmaceutske hemije (72 časa)
Opšti deo
– Funkcionalne grupe i reakcije biotransformacije lekova
– Selektivna toksičnost i mehanizmi delovanja lekova na molekularnom nivou
– Savremeni principi u razvoju i dizajniranju lekova
Hemoterapija
– Antibiotici i antimikrobni lekovi
– Antimikotici
– Antituberkulotici
– Antivirotici
– Antineoplastici
– Antiparazitici
Lekovi koji deluju na kardiovaskularni sistem
– Kardiotonični glikozidi
– Diuretici
– Antianginici
– Antiartmici
– ACE inhibitori i anatagonisti AT1 receptora
– Antagonisti kalcijumovih kanala
– Centralni i periferni simpatolitici i vazodilatatori
– Antihiperlipoproteinemici i inhibitori biosinteze holesterola
– Antitrombotici, tombolitici i koagulansi
Lekovi koji deluju na neurotransmisiju i CNS
– Holinergici
– Adrenergici
– Lekovi koji deluju na serotoninsku neurotransmisiju
– Anksiolitici
– Antidepresivi
– Antipsihotici
– Antikonvulzivi
– Opioidni analgetici
– Antiparkinsonici
– Lokalni i opšti anestetici
Hormoni u supstitucionoj terapiji
– Peptidni hormoni, insulin i oralni antihipergilikemici
– Adrenokotikoidi
– Estrogeni, progestini, andorgeni, anabolici i antihormoni u terapiji
– Tireoidna funkcija i tireoidni lekovi
– Lekovi u homestazi kalcijuma
Lekovi koji deluju na imuni sistem
– Nesteroidni antiiflamatorni lekovi
– Antuihistaminici i drugi antialergici
– Antiulkusni lekovi
2. Farmaceutska analiza i kontrola lekova (62 časova)
Uvod u kontrolu lekova
– Prikaz metoda prema Ph. Eur.., USP i BP za kvalitativnu analizu
Instrumentalne metode za kvalitativnu analizu lekova
a) Separacione metode za kvalitativnu analizu lekova
b) Spektroskopske metode za kvalitativnu analizu lekova
– Kvalitativna analiza lekova prema Ph. Eur.., USP i BP
Indeks refrakcije
Specifični ugao skretanja pH
viskozitet saponifikacioni broj
jodni broj
retenciono vreme
Rf vrednost
Molarni ekstinkcioni koeficijent
Temperatura topljenja
Bojene reakcije farmaceutskih supstanci
– Prikaz metoda prema Ph. Eur.., USP i BP za kvantitativnu analizu
a) Spektrofotometrijske metode (UV/ VIS spektrofotometrija)
b) Hromatografske metode (HPLC, GC, Denzitometrija (TLC)
c) Titrimetrijske metode
Validacija metoda za kvantitativnu analizu lekova. Osnovni parametri za validaciju metoda prema Ph. Eur., USP i ICH regulativi. Validacija spektrofotometrijskih metoda
Validacija HPLC metoda. Validacija GC metoda. Provera pogodnosti sistema kod HPLC metode i GC metode.
Ispitivanje čistoće farmaceutskih supstanci. Poreklo nečistoća u farmaceutskim supstancama. Sintetske nečistoće i degradacioni proizvodi aktivnih farmaceutskih supstanci. Rezidue rastvarača. Voda. Metode za kvalitativnu analizu nečistoća. Metode za kvantitativnu analizu nečistoća. Ispitivanje stabilnosti farmaceutskih preparata
Poreklo nečistoća u farmaceutskim oblicima. Degradacioni proizvodi. Osnovni kriterijumi za procenu stabilnosti farmaceutskih proizvoda.
3. Specijalistički staž
Specijalistički staž se obavlja u laboratorijama za kontrolu lekova u farmaceutskoj industriji, Centralnoj laboratoriji Farmaceutskog fakulteta i Agenciji za lekove i medicinska sredstva Republike Srbije, kao i u laboratorijama odgovarajućih zdravstvenih ustanova u toku 24 meseca.
4. Specijalistički rad
Specijalistički rad je u pisanoj formi bibliografskog karaktera ili zasnovan na eksperimentalnom delu a koji se sastoji iz eksperimentalnog hemijskog i farmakološkog dela.
6. Farmakoterapija
tri godine
(36 meseci)
SPECIJALIZACIJA: FARMAKOTERAPIJA
tri godine (36 meseci)
Prohodnost imaju: diplomirani farmaceuti/magistri farmacije i diplomirani farmaceuti-medicinski biohemičari/magistri farmacije-medicinski biohemičari.
CILJ SPECIJALIZACIJE
Da pruži kandidatu:
– Informaciju neophodnu za rekapitulaciju pojedinih oboljenja i razumevanje odgovarajućih terapijskih mogućnosti
– Savremene dokaze o efikasnosti i bezbednosti lekova kod pojedinih oboljenja
– Znanje potrebno za kritičko vrednovanje lekova
– Znanje potrebno za kritičku procenu znakova i simptoma predočenih od strane pacijenata u apoteci.
ISHOD SPECIJALIZACIJE
Po okončanju kursa, od kandidata se očekuje da bude sposoban da:
– Razume i razlikuje patofiziologiju, kliničku sliku, klinički tok, prognozu i farmakološki i nefarmakološki tretman različitih oboljenja
– Uporedi odnos terapijska efikasnost/potencijal izazivanja štete pojedinih lekova namenjenih za istu tegobu/oboljenje
– Predoči pacijentima i zdravstvenim radnicima na dokazima zasnovanu informaciju odnosno savet o upotrebi lekova.
OSTVARIVANJE PROGRAMA
I. Putem nastave kroz predmete:
– Farmakologija
– Farmakoterapija
– Patofiziologija
– Farmakokinetika
– Farmaceutska tehnologija
II. Obavljanje praktičnog stručnog rada na fakultetu ili obaveznog staža u zdravstvenoj ustanovi
III. Samostalnim radom kandidata: izrada seminarskih radova, učešće u radionicama, rešavanje zadatih problema, analiza slučajeva iz prakse, korišćenje stručne literature i interneta, itd.
IV. Izradom specijalističkog rada
PLAN SPECIJALIZACIJE
Trajanje specijalizacije 36 meseci | |||
teorijska nastava | specijalistički staž | izrada rada | |
Predmet | časovi | meseci ili nedelje | meseci |
TEORIJSKA I PRAKTIČNA NASTAVA – 9 MESECI | |||
Farmakologija | 120 č | ||
Farmakoterapija | 120 č | ||
Patofiziologija | 30 č | ||
Farmakokinetika | 20 č | ||
Farmaceutska tehnologija | 10 č | ||
ukupno | 300 č | ||
PRAKTIČNI STRUČNI RAD NA FAKULTETU ILI U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI (SPECIJALISTIČKI STAŽ) – 23 MESECA | |||
Farmakologija | 6 n | ||
Farmakoterapija – analiza slučajeva | 6 n | ||
Patofiziologija | 3 n | ||
Kliničke discipline sa farmakoterapijom određenih bolesti | 18 m | ||
Informaciona tehnologija u farmakoterapiji | 5 n | ||
Specijalistički rad | 4 m |
Specijalizant je obavezan da nakon stažiranja položi kolokvijum iz određene oblasti stažiranja, čime stiče uslov za obavljanje narednog dela staža.
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
Patofiziologija
Patofiziološki mehanizmi oštećenja ćelije. Zapaljenje i medijatori zapaljenja. Maligna transformacija i rast. Poremećaji prometa vode i elektrolita. Etiopatogeneza šećerne bolesti. Etiopatogeneza ateroskleroze. Etiopatogeneza gojaznosti. Etiopatogeneza poremećaja acido-bazne ravnoteže. Etiopatogeneza najvažnijih poremećaja funkcije kardiovaskularnog sistema. Etiopatogeneza poremećaja funkcije respiratornog sistema. Etiopatogeneza poremećaja bubrežnih funkcija. Etiopatogeneza najvažnijih poremećaja funkcija centralnog nervnog sistema. Etiopatogeneza poremećaja neurovegetativne regulacije. Etiopatogeneza najvažnijih poremećaja funkcije endokrinih žlezda i neuroendokrine regulacije. Etiopatogeneza najvažnijih poremećaja digestivnog trakta i jetre. Etiopatogeneza poremećaja sastava i funkcije krvi.
Farmakologija:
Teorijska nastava:
Opšti principi i razvoj leka. Receptorski/ćelijski/molekulski nivo. Centralni nervni sistem. Periferni nervni sistem. Kardiovaskularni sistem. Imunofarmakologija (zapaljenje/autakoidi). Endokrini sistem. Respiratorni sistem. Bubrezi/voda i elektroliti. Krv. Gastrointestinalni sistem. Hemoterapija/kancer. Koža. Vitamini.
Praktična nastava:
Opšti principi i razvoj leka. Receptorski/ćelijski/molekulski nivo. Centralni nervni sistem. Periferni nervni sistem. Kardiovaskularni sistem. Imunofarmakologija (zapaljenje/ autakoidi).
Farmakoterapija
Teorijska i praktična nastava (analiza slučajeva):
Farmakoterapija: oboljenja kardiovaskularnog sistema; oboljenja respiratornog sistema; oboljenja gastrointestinalnog sistema; bubrežnih oboljenja; neuroloških oboljenja; psihijatrijskih oboljenja; endokrinih oboljenja i bolesti metabolizma; oboljenja kože; infektivnih i onkoloških oboljenja.
Farmakokinetika:
Značaj u farmakoterapiji. Farmakokinetički procesi kojima podleže lek u organizmu. Principi farmakokinetičke analize podataka. Farmakokinetički parametri: definicije, izračunavanja, značaj u praćenju terapije. Principi kliničke farmakokinetike. Farmakokinetičke interakcije.
Farmaceutska tehnologija:
Novi/savremeni farmaceutski oblici lekova. Karakteristike određenih farmaceutskih oblika lekova u odnosu na mesto primene. Mogućnosti kombinovanja/mešanja lekova za parenteralnu primenu i potencijalne interakcije (in vitro). Biofarmaceutske karakteristike farmaceutskih oblika lekova. Uticaj vrste farmaceutskog oblika leka na oslobađanje lekovite supstance iz preparata i biološku raspoloživost.
Kliničke discipline sa farmakoterapijom određenih bolesti:
Modul 1. Farmaceutska zaštita
Profesionalno vođenje, primena i pregledanje terapijske liste pacijenta. Izrada baze podataka „farmaceut-pacijent“. Sačinjavanje liste terapijskih problema za svakog pacijenta. Dizajniranje plana farmaceutske zaštite i praćenje njegovog sprovođenja.
Modul 2. Klinički laboratorijski testovi i njihova interpretacija
Testovi za procenu funkcije jetre. Urea, kreatinin i elektroliti. Broj krvnih ćelija. Protrombinsko vreme. Primena laboratorijskih testova u infekcijama. Lumbalna punkcija.
Modul 3. Farmakoterapija infektivnih bolesti
Pregled – antibiotici i mikrobiologija. Infekcije centralnog nervnog sistema. Infekcije gornjeg i donjeg respiratornog trakta. Gastrointestinalne i abdominalne infekcije. Infekcije urinarnog trakta i prostatitis. Seksualno prenosive bolesti. Infektivni endokarditis. AIDS. Gljivične infekcije. Parazitne infekcije. Infekcije kostiju i zglobova. Septički šok. Imunizacija. Hirurške infekcije i antimikrobna profilaksa. Infekcije kože i mekih tkiva.
Modul 4. Farmakoterapija kardiovaskularnog sistema
Hipertenzija. Kongestivna srčana insuficijencija i kardiomiopatije. Aritmije. Koronarna bolest srca: angina pektoris i akutni infarkt miokarda. Hiperlipidemije. Tromboembolijska bolest. Periferna vaskularna oboljenja. Primena lekova prilikom kardiopulmonalne reanimacije.
Modul 5. Farmakoterapija respiratornog sistema
Astma. Hronična opstruktivna bolest pluća. Tuberkuloza. Maligna oboljenja respiratornog sistema. Plućne bolesti izazvane lekovima.
Modul 6. Farmakoterapija gastrointestinalnog sistema
Gastroezofagealni refluks. Peptički ulkus. Inflamatorne bolesti creva. Dijareja i konstipacija. Nauzeja i povraćanje. Hepatitis i ciroza jetre. Pankreatitis i holelitijaza.
Modul 7. Farmakoterapija endokrinog sistema
Dijabetes melitus. Abnormalnosti funkcije tireoidne žlezde. Adrenokortikalna disfunkcija. Disfunkcije hormona hipofize.
Modul 8. Farmakoterapija centralnog nervnog sistema
Anksioznost. Psihoze. Depresija. Šizofreni poremećaji. Poremećaji spavanja. Bipolarni afektivni poremećaji. Sindrom hiperaktivnosti u dece. Multipla skleroza. Epilepsija. Parkinsonova bolest. Alzheimer-ova bolest. Glavobolje i migrena. Moždani udar. Neuropatski bol.
Modul 9. Farmakoterapija bubrega
Balans vode i elektrolita. Akutna bubrežna insuficijencija. Hronična bubrežna insuficijencija. Dijaliza i doziranje lekova kod pacijenata na dijalizi. Prilagođavanje doze lekova u renalnoj disfunkciji. Glomerulonefritis. Dijabetes insipidus.
Informaciona tehnologija u farmakoterapiji
Informacije i njihov značaj u biomedicini. Generisanje biomedicinskih informacija – eksperimentalna, klinička i epidemiološka istraživanja.
Pretraživanje i korišćenje informacija. Informacioni sistemi u biomedicini.
Komunikacione mreže. Elektronski servisi. Procena valjanosti informacija u biomedicinskim istraživanjima. Citiranje literature i metodologija izrade stručnog rada.
7. Farmaceutska tehnologija
dve godine
(24 meseca)
Studijskim programom specijalizacije predviđeno je sticanje/proširenje teorijskog znanja i veština iz oblasti farmaceutske tehnologije vezana za formulaciju različitih farmaceutskih oblika lekova, postupke njihove izrade/proizvodnje, farmaceutsko-tehnološka i biofarmaceutska ispitivanja njihovog kvaliteta, kao i stabilnosti lekovitih preparata. Program takođe uključuje neke aspekte dizajna, razvoja, proizvodnje i obezbeđenja kvaliteta lekova u farmaceutskoj industriji. Svi aspekti izrade/proizvodnje lekova zastupljeni su u okviru rada farmaceuta u apotekama (primarni nivo zdravstvene zaštite) i bolničkim apotekama (sekundarni nivo zdravstvene zaštite), kao i u farmaceutskoj industriji.
Prohodnost za specijalizaciju iz farmaceutske tehnologije za potrebe zdravstva imaju kandidati – diplomirani farmaceuti/magistri farmacije sa položenim stručnim ispitom kojima je odobrena specijalizacija od strane nadležnog Ministarstva zdravlja.
Specijalizacija iz farmaceutske tehnologije izvodi se u toku dve godine, odnosno 24 meseca i obuhvata teorijsku i praktičnu nastavu, izradu dva seminarska rada, specijalistički staž, izradu i odbranu specijalističkog rada.
PLAN SPECIJALIZACIJE
Trajanje specijalizacije 24 meseca | teorijska i praktična nastava | specijalistički staž | izrada rada |
Predmet | časovi | meseci | meseci |
Teorijska i praktična nastava – 9 meseci | |||
Uvod u metodologiju istraživačkog rada | 12 č | ||
Farmaceutska tehnologija | 140 č | ||
Zakonski i stručni propisi u izradi/proizvodnji lekova | 20 č | ||
Odabrana poglavlja farmakoterapije | 20 č | ||
Biotehnološki i imunološki lekovi | 16 č | ||
Biljni lekovi i fitoterapija | 12 č | ||
Ispitivanje i kontrola kvaliteta lekova | 20 č | ||
ukupno | 240 č | ||
Specijalistički staž – 12 meseci | |||
Izrada lekova u uslovima apoteke* | 2,5 – 5 m | ||
Izrada lekova u uslovima bolničke apoteke* | 1 – 5 m | ||
Proizvodnja lekova u farmaceutskoj industriji* | 1 – 5 m | ||
Izrada biljnih lekova* | 1 m | ||
ukupno | 12 m | ||
Specijalistički rad | 3 m |
* Dužina trajanja specijalističkog staža u pojedinim ustanovama u kojima se izrađuju/proizvode lekovi utvrđuje se u dogovoru sa mentorom u zavisnosti od potreba radnog mesta (predviđenih poslova i aktivnosti) i interesovanja specijalizanta.
PROGRAM NASTAVE
1. Uvod u metodologiju istraživačkog rada (12 časova)
Informacije i njihov značaj u istraživačkom/stručnom radu. Pretraživanje i korišćenje informacija. Internet. Pretraživanje Interneta. Elektronski servisi. Rad na računaru (Microsoft Office). Statistička obrada podataka. Parametarski i neparametarski testovi. Statistički eksperimentalni dizajn. Prikazivanje rezultata istraživanja: stručni radovi, poster prezentacije, usmene prezentacije.
2. Farmaceutska tehnologija (120 časova)
1. Tečni farmaceutski oblici
– Vrste i karakteristike tečnih farmaceutskih oblika (tipa rastvora, suspenzija i emulzija) za različite puteve/mesta primene
– Formulacija i izrada/proizvodnja tečnih farmaceutskih oblika
– Izrada tečnih magistralnih preparata iz čvrstih farmaceutskih oblika
– Problemi u izradi/proizvodnji tečnih farmaceutskih oblika
– Farmaceutsko-tehnološka i biofarmaceutska ispitivanja tečnih farmaceutskih oblika
– Specifičnosti primene tečnih farmaceutskih oblika – informacije i uputstva pacijentu
2. Polučvrsti farmaceutski oblici
– Vrste i karakteristike polučvrstih farmaceutskih oblika za različite puteve/mesta primene
– Faktori značajni za formulaciju i izradu/proizvodnju polučvrstih farmaceutskih oblika
– Savremene pomoćne supstance u formulacijama polučvrstih farmaceutskih oblika
– Izrada magistralnih preparata polučvrste konzistencije iz gotovih lekova
– Farmaceutsko-tehnološka i biofarmaceutska ispitivanja polučvrstih farmaceutskih oblika
3. Oftalmološki i parenteralni farmaceutski oblici
– Vrste i karakteristike oftalmoloških i parenteralnih farmaceutskih oblika (tečni i polučvrsti preparati za oči, injekcije, intravenske infuzije, koncentrati za injekcije i infuzije)
– Faktori značajni za formulaciju i izradu/proizvodnju oftalmoloških i parenteralnih farmaceutskih oblika
– Pomoćne supstance za oftalmološke i parenteralne farmaceutske oblike – vrste, osobine i zahtevi za kvalitet
– Procena potrebe i mogućnosti za izradu oftalmoloških i parenteralnih preparata u uslovima apoteke i bolničke apoteke (zavisno od vrste preparata)
– Mogućnosti pripremanja mešavina lekovitih preparata za parenteralnu primenu i problemi kompatibilnosti mešavina parenteralnih oblika lekova
– Ispitivanja kvaliteta oftalmoloških i parenteralnih farmaceutskih oblika – farmaceutsko-tehnološki i biofarmaceutski aspekti
– Specifičnosti primene oftalmoloških i parenteralnih farmaceutskih oblika – informacije i uputstva korisniku/pacijentu/zdravstvenom radniku
4. Rastvori za dijalizu, peritoneumsku dijalizu, rastvori za konzervisanje/čuvanje organa za transplantaciju i rastvori za irigaciju – vrste, karakteristike i izrada/proizvodnja
5. Čvrsti farmaceutski oblici
– Vrste i karakteristike čvrstih farmaceutskih oblika (praškovi, kapsule, tablete, supozitorije, vagitorije)
– Faktori značajni za formulaciju i izradu/proizvodnju čvrstih farmaceutskih oblika
– Ekscipijensi za izradu čvrstih farmaceutskih oblika – vrste i osobine
– Problemi u izradi/proizvodnji čvrstih farmaceutskih oblika
– Ispitivanje kvaliteta čvrstih farmaceutskih oblika – farmaceutsko-tehnološki i biofarmaceutski aspekti
6. Medicinska sredstva – farmaceutsko-tehnološki aspekti
7. Preparati za inhalaciju
– Vrste i karakteristike preparata za inhalaciju
– Specifičnosti primene preparata za inhalaciju – informacije i uputstva korisniku/pacijentu/zdravstvenom radniku
8. Homeopatski lekovi
– Vrste i karakteristike homeopatskih lekova
– Specifičnosti izrade homeopatskih lekova
9. Citotoksični lekovi
– Specifičnosti pripreme citotoksičnih lekova u uslovima bolničke apoteke
– Rukovanje citotoksičnim lekovima – potrebni uslovi i bezbednost
– Specifičnosti primene citotoksičih lekova – informacije i uputstva korisniku/pacijentu/zdravstvenom radniku
10. Radiofarmaceutski preparati
– Vrste i karakteristike radiofarmaceutskih preparata
– Specifičnosti pripreme radiofarmaceutskih preparata u uslovima bolničke apoteke
– Rukovanje radiofarmaceutskim preparatima – potrebni uslovi i bezbednost
– Specifičnosti primene radiofarmaceutskih preparata
– informacije i uputstva korisniku/pacijentu/zdravstvenom radniku
3. Zakonski i stručni propisi u izradi/proizvodnji lekova (20 časova)
Zakonski propisi značajni za oblast rada apoteka, bolničkih apoteka i farmaceutske industrije. Stručni propisi koji regulišu izradu/proizvodnju lekova u apotekama, bolničkim apotekama, kao i u farmaceutskoj industriji. Propisi i standardi o uslovima za izradu lekova u apotekama, bolničkim apotekama i farmaceutskoj industriji. Propisi za označavanje, čuvanje/skladištenje i distribuciju lekova.
4. Odabrana poglavlja farmakoterapije (20 časova)
Terapija oboljenja oka. Terapija oboljenja urogenitalnog trakta. Lokalna i sistemska terapija kožnih oboljenja. Specifičnosti terapije u pedijatriji i gerijatriji.
5. Biotehnološki i imunološki lekovi (16 časova)
1. Biotehnološki lekovi
– Biotehnološki lekovi tipa rekombinantnih proteina i monoklonskih antitela
– Biotehnološki lekovi prve i druge generacije (primeri: humani insulin, humani hormon rasta, interferoni, eritropoetin)
– Specifičnosti primene biotehnoloških lekova – informacije i uputstva korisniku/pacijentu/zdravstvenom radniku
2. Imunološki lekovi (Vakcine i imunoserumi za humanu upotrebu)
– Vrste i karakteristike vakcina i imunoseruma za humanu upotrebu
– Specifičnosti čuvanja i primene vakcina i imunoseruma za humanu upotrebu – informacije i uputstva korisniku/pacijentu/zdravstvenom radniku
6. Biljni lekovi i fitoterapija (12 časova)
Farmaceutski oblici biljnih lekova. Formulacija, izrada i farmaceutsko-tehnološka ispitivanja biljnih lekova. Specifičnosti i značaj biljnih lekova. Obezbeđenje kvaliteta biljnih lekova. Principi racionalne fitoterapije. Bezbednost primene biljnih lekova. Primena biljnih lekova kod funkcionalnih poremećaja i oboljenja. Biljni lekovi sa imunomodulatornim delovanjem.
7. Ispitivanje i kontrola kvaliteta lekova (20 časova)
Zahtevi za kvalitet, specifikacije i sadržaj sertifikata o kvalitetu aktivnih supstanci, pomoćnih supstanci (ekscipijenasa), pakovnog materijala i lekova. Odabrane metode za ispitivanje kvaliteta aktivnih supstanci, pomoćnih supstanci (ekscipijenasa), pakovnog materijala i lekova prema Ph. Eur., USP i BP. Seminarski rad
Specijalistički staž
Specijalistički staž se obavlja u ustanovama koje su određene kao nastavne baze i ispunjavaju uslove u pogledu prostora, opreme i kadrova. Ustanove za obavljanje staža su: apoteke (farmaceutska zdravstvena delatnost na primarnom nivou) koje imaju uslove za izradu magistralnih lekova (minimum dve), galenske laboratorije pri apotekama (jedna ili više), bolničke apoteke u kojima se izrađuju lekovi (minimum dve), ustanova u kojoj se izrađuju biljni lekovi (minimum jedna), laboratorija za kontrolu lekova i farmaceutska industrija.
Specijalistički rad
Specijalistički rad je u pisanoj formi i može biti eksperimentalni ili bibliografski.
8. Kontrola i primena lekovitih biljaka
dve godine
(24 meseca)
Specijalizacija iz Kontrole i primene lekovitih biljaka izvodi se tokom dve godine (24 meseca). Obuhvata teorijsku nastavu, specijalistički staž, specijalistički ispit, izradu i odbranu specijalističkog rada.
Prohodnost. Pošto ovu specijalizaciju odobrava Ministarstvo zdravlja Republike Srbije, pravo upisa imaju svi zdravstveni radnici: farmaceuti, lekari i stomatolozi. Lekari i stomatolozi mogu upisati specijalizaciju tek posle položenih ispita botanika i farmakognozija po važećem studijskom programu nastave na Farmaceutskom fakultetu, Univerzitet u Beogradu.
Dopuna. Ovu specijalizaciju mogu upisati i diplomirani tehnolozi, agronomi, hemičari i biolozi, ali samo kao samofinansirajući studenti. Pre upisa moraju položiti ispite botanika i/ili farmakognozija po važećem studijskom programu nastave na Farmaceutskom fakultetu, Univerzitet u Beogradu. Uverenje o završetku specijalizacije izdaje Farmaceutski fakultet.
PLAN TEORIJSKE I PRAKTIČNE NASTAVE
Trajanje specijalizacije je dve godine (24 meseca) | ||||
PREDMETI | Teorijska nastava – 9 meseci | Specijalistički staž – 12 meseci ≈ 52 nedelje | Izrada specijalističkog rada – 3 meseca | |
Semestar I | Semestar II | |||
Statistika | 20 časova | |||
Zakonska regulativa i standardi (u proizvodnji i primeni biljnih droga i lekova) | 20 časova | |||
Morfološka karakterizacija i identifikacija biljnih droga | 40 časova | |||
Hemijska karakterizacija i kontrola kvaliteta biljnih droga, preparata i lekova | 20 časova | 60 časova | ||
Farmakološka karakterizacija i primena biljnih droga i lekova | 20 časova | 60 časova | ||
PRAKSA | ||||
Proizvodnja biljnih droga, preparata i lekova | 1,5 meseci | |||
Kontrola kvaliteta biljnih droga, preparata i lekova | 3 meseca ili 7 meseci* | |||
Medicinska primena biljnih droga i lekova | 3 meseca ili 7 meseci* | |||
Ne-medicinska primena biljnih droga | 15 dana | |||
Izrada specijalističkog rada | 3 meseca |
* U zavisnosti od interesovanja i potrebe radnog mesta, specijalizant odlučuje da li će svoje specijalističke studije usmeriti više prema kontroli ili prema primeni lekovitih biljaka i biljnih lekova. Ovo usmeravanje se ogleda u organizaciji specijalističkog staža i kasnije u temi specijalističkog rada.
PROGRAM TEORIJSKE NASTAVE (dva semestra)
1. Statistika (20 časova)
– Evaluacija analitičkih metoda. Određivanje nepreciznosti. Određivanje netačnosti. Limit detekcije. Linearnost. Procena interferencija. Poređenje metoda. Metoda standardnog dodatka. Ciljevi analitičkog kvaliteta. Merna nesigurnost.
– Osiguranje kvaliteta i kontrola kvaliteta. Osnovne operacije u statističkom sistemu kvaliteta. Kontrolna pravila. Spoljašnja kontrola kvaliteta.
2. Zakonska regulativa i standardi u proizvodnji i primeni lekovitih biljaka (20 časova)
– Važeća zakonska regulativa u Srbiji vezano za proizvodnju biljnih droga, preparata biljnih droga, biljnih i tradiconalnih biljnih lekova (u nastavku biljnih lekova).
– Povezanost sa evropskom regulativom.
– Monografije biljnih droga i preparata u farmakopejama.
– Monografije biljnih droga EMA; WHO; ESCOP; Komisija E.
– Stavljanje u promet biljnog i tradiconalnog biljnog leka: zahtevi registracije.
3. Morfološka karakterizacija i identifikacija biljnih droga (40 časova)
– Spoljašnja i unutrašnja morfologija lekovitih biljaka;
– Makroskopski i mikroskopsko ispitivanje morfoloških karakteristika;
– Morfološki karakteri od značaja za identifikaciju biljnog materijala;
– Identifikacija nepoznatog materijala na osnovu makroskopskog i mikroskopskog ispitivanja morfoloških karakteristika;
– Kvalitativna i kvantitativna analiza mešavine biljnih droga poznatog sastava.
– Identifikacija sprašenog biljnog materijala na osnovu makroskopskog i mikroskopskog ispitivanja.
– Primena histohemijskih reakcija za identifikaciju biljnog materijala;
– Nove metode bioloških ispitivanja od značaja za identifikaciju biljnog materijala.
– Uticaj biotskih i abiotskih faktora na morfološke i druge (hemijske) karakteristike biljnog materijala.
4. Hemijska karakterizacija i kontrola kvaliteta biljnih droga, preparata biljnih droga i biljnih lekova (80 časova)
– Aktivne komponente biljnih lekova;
– Najvažnije hemijske grupe farmakološki aktivnih sastojaka biljaka;
– Struktura i hemijska reaktivnost;
– Primena hemijskih reakcija za identifikaciju;
– Primena hromatografije na tankom sloju adsorbensa za identifikaciju;
– Određivanje sadržaja određenih sastojaka u drogi;
– Kvalitet biljnih droga – monografija oficinalnih biljnih droga;
– Kontrola kvaliteta oficinalnih biljnih droga;
– Pristup formiranju standarda kvaliteta za neoficinalne biljne droge;
– Zdravstvena ispravnost biljnih droga;
– Obezbeđivanje kvaliteta biljnih droga.
– Preparati biljnih droga.
– Obezbeđenje kvaliteta preparata biljnih droga.
– Kvalitativna i kvantitativna analiza preparata biljnih droga.
– Vrste biljnih lekova.
– Obezbeđivanje kvaliteta biljnih lekova.
– Hemijsko-farmaceutsko-biološka kontrola biljnih lekova;
– Kvalitativna i kvantitativna analiza aktivnih komponenti biljnih lekova;
– Osnovne informacije o biofarmaceutskoj karakterizaciji (kontroli) biljnih lekova;
– Osnovne informacije o biološkoj kontroli biljnih lekova.
5. Farmakološka karakterizacija i primena biljnih droga, biljnih lekova i biljnih dodataka ishrani (80 časova)
– Najvažniji farmakološki aktivni sastojci biljaka;
– Povezanost hemijske strukture i farmakološke aktivnosti;
– Farmakološko – toksikološka ispitivanja biljnih droga, preparata biljnih droga i biljnih lekova;
– Klinička ispitivanja biljnih droga, preparata biljnih droga i biljnih lekova;
– „Biljni lekovi zasnovani na dokazima“ i tradicionalni biljni lekovi;
– Primena biljnih droga i lekova u samomedikaciji;
– Najvažnije biljne droge i njihovi preparati koje se koriste kod funkcionalnih poremećaja i oboljenja: centralnog nervnog sistema, kardiovaskularnog sistema, respiratornog trakta, gastrointestinalnog trakta, urogenitalnog trakta, kože i sluzokože. Primena biljnih droga kod poremećaja metabolizma. Biljni imunostimulatori i adaptogeni. Biljne droge antiinflamatornog delovanja. Biljni antimikrobni agensi. Biljni antioksidansi. Biljni citostatici i antitumorni agensi.
– Bezbedna primena biljnih droga i lekova: indikacije, doze, kontraindikacije.
– Pružanje pacijentima validne i odgovorne informacije i savet o upotrebi biljnih droga i lekova.
– Praćenje efekata primene biljnih droga i lekova.
– Farmakovigilanca biljnih droga i lekova.
– Metodologija prikupljanja podataka o biljnim drogama i lekovima.
– Najvažniji web adrese. Specijalistički staž:
Obavlja se u sledećim ustanovama:
1. Farmaceutski fakultet, Univerzitet u Beogradu;
2. Institut za proučavanje lekovitog bilja „Dr Josif Pančić“;
3. Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije;
4. Apotekarska Ustanova Beograd;
5. Apotekarska Ustanova Novi Sad.
Staž se obavlja pod mentorstvom Specijaliste za lekovito bilje ili Specijaliste iz kontrole i primene lekovitih biljaka
Raspored realizacije specijalističkog staža:
Proizvodnja biljnih droga, preparata i lekova – 1,5 meseci
– 5 nedelja – Institut za proučavanje lekovitog bilja „Dr Josif Pančić“ – overava specijalista lekovitog bilja iz Instituta
– 1 nedelja – Zavod za zaštitu prirode Srbije – overava Rukovodilac specijalizacije i direktor Zavoda;
Kontrola kvaliteta biljnih droga, preparata i lekova – 3 ili 7 meseci
– 2 meseca – Institut za proučavanje lekovitog bilja „Dr Josif Pančić“ – overava specijalista lekovitog bilja iz Instituta;
– 1 mesec – Gradski Zavod za zaštitu zdravlja Beograda – overava rukovodilac specijalizacije i direktor Zavoda;
– 1 mesec – Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije – overava rukovodilac specijalizacije i direktor Agencije;
– 3 meseca – Katedra za farmakognoziju Farmaceutskog fakulteta – overava rukovodilac specijalizacije;
Medicinska primena biljnih droga i lekova – 3 ili 7 meseci
– 2 mesec – Institut za proučavanje lekovitog bilja „Dr Josif Pančić“ – overava specijalista Lekovitog bilja iz Instituta;
– 2 meseca – Apotekarska Ustanova Beograd ili Apotekarska ustanova Novi Sad – overava specijalista Lekovitog bilja iz Ustanove;
– 3 meseca – Katedra za farmakognoziju Farmaceutskog fakulteta – overava Rukovodilac specijalizacije.
Ne-medicinska primena biljnih droga – 0,5 meseci
– 2 nedelje – Katedra za farmakognoziju Farmaceutskog fakulteta – overava Rukovodilac specijalizacije;
Specijalistički rad
Projekat izrade specijalističkog rada priprema specijalizant u dogovoru sa mentorom. Specijalistički rad je u pisanoj formi. Može biti u celosti ili delimično zasnovan na eksperimentalnom radu koje je obavio specijalizant.
9. Socijalna farmacija
dve godine
(24 meseca)
Prohodnost: Prohodnost za ovu zdravstvenu specijalizaciju imaju kandidati – diplomirani farmaceuti/magistri farmacije i diplomirani farmaceuti-medicinski biohemičari/magistri farmacije-medicinski biohemičari kojima je odobrena specijalizacija od strane nadležnog Ministarstva Zdravlja.
Koncepcija: Specijalizacija iz socijalne farmacije izvodi se u toku dve godine, odnosno 24 meseca i obuhvata teorijsku i praktičnu nastavu, specijalistički staž i izradu i odbranu specijalističkog rada.
Cilj specijalizacije iz socijalne farmacije je formiranje stručnjaka sa specijalističkim znanjima i iskustvom u oblastima koje izučava socijalna farmacija, farmaceutska praksa, farmakoepidemiologija, zdravstvena etika i farmaceutsko zakonodavstvo, kao i savladavanje odgovarajućih veština iz svake pojedine oblasti.
Ostvarivanje programa:
I. Putem dvosemestralne nastave kroz predmete:
– Biostatistika
– Socijalna farmacija
– Javno zdravlje, etika i prava pacijenata
– Menadžment lekovima u zdravstvu
– Farmaceutsko zakonodavstvo
– Farmakoepidemiologija i ishodi
II. Obavljanjem obaveznog jednogodišnjeg staža u referentnim ustanovama pod rukovodstvom imenovanih mentora.
III. Samostalnim radom kandidata: izrada seminarskih radova, učešće u radionicama, rešavanje zadatih problema, analiza slučajeva iz prakse, korišćenje stručne literature i Interneta, itd.
IV. Izradom specijalističkog istraživačkog ili biblografskog rada
PLAN SPECIJALIZACIJE
Trajanje specijalizacije 48 meseci | |||
teorijska nastava | specijalistički staž | izrada rada | |
Predmet | časovi | meseci | meseci |
I. Teorijska nastava – 9 meseci | |||
Biostatistika | 30 č | ||
Socijalna farmacija | 90 č | ||
Javno zdravlje, etika i prava pacijenata | 30 č | ||
Menadžment lekovima u zdravstvu | 30 č | ||
Farmaceutsko zakonodavstvo | 30 č | ||
Farmakoepidemiologija i ishodi | 60č | ||
ukupno | 270 č | ||
II. Specijalistički staž – 12 meseci | |||
Komunikacija u farmaciji | 2 m | ||
Pacijent i lekovi | 2 m | ||
Farmaceutska praksa i promocija zdravlja (socijalni marketing) | 2 m | ||
Kvalitet farmaceutske zdravstvene usluge | 2 m | ||
Racionalna upotreba lekova | 2 m | ||
Farmakoekonomija i ishodi | 2 m | ||
ukupno | 12 m | ||
III. Specijalistički rad | 3m |
PROGRAM NASTAVE
1. Biostatistika – 30 časova
Populacione analize. Deskriptivne studije. Kliničke studije (randomizirane i nerandomizirane studije). Evaluacija istraživačkih metoda. Određivanje nepreciznosti. Određivanje netačnosti. Stepen nesigurnosti. Procena interferencija. Poređenje metoda. Osiguranje kvaliteta i kontrola kvaliteta. Osnovne operacije u statističkom sistemu kvaliteta.
2. Socijalna farmacija – 90 časova
Uvod u socijalnu farmaciju. Društvo, zdravlje i čovek. Javno zdravlje i socijalna farmacija. Determinante zdravlja i stilovi života. Kvalitet života povezan sa zdravljem i njegova procena. Procena zdravlja stanovništva i faktora povezanih sa zdravljem. Odnos bolesnika prema bolesti. Komunikacije u farmaciji i društvu. Bihejvioralni koncepti farmacije i društva. Lek – pacijent – farmaceut. Lekovi i društvo. Farmaceutska industrija i zdravstvo. Tržišta u zdravstvu. Sistem zdravstvene zaštite. Zdravstvena zaštita prema nivoima prevencije i za posebne populacione grupe (žene i deca, radno-aktivno stanovništvo, gerijatrijska populacija, siromašni, izbeglo stanovništvo, ljudi koji žive sa invaliditetom). Zdravstvena zaštita zasnovana na dokazima. Farmaceutska praksa. Ishodi u farmaceutskoj delatnosti. Zdravstvene tehnologije i ocene podobnosti zdravstvenih tehnologija. Zdravstvena ekonomija i kvalitet života povezan sa zdravljem.
3. Javno zdravlje, etika i prava pacijenata – 30 časova
Zdravstveni, privredni i društveni aspekt farmaceutske delatnosti. Koncept zdravlja i bolesti. Promocija zdravlja (socijalni marketing). Greške u farmaciji – moralna i krivična odgovornost farmaceuta. Etičko rasuđivanje u poštovanju moralnih vrednosti i prava pacijenata. Nepridržavanje kodifikovanih načela. Uloga ljudskih prava u javnom zdravlju. Etički kodeks javnog zdravlja. Generalni direktorat Komisije za zdravlje i zaštitu potrošača pri Evropskoj uniji. Prava i obaveze iz zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja davaoca zdravstvenih usluga, korisnika i treće strane.
4. Menadžment lekovima u zdravstvu – 30 časova
Politika lekova. Esencijalna lista lekova. Klinički vodiči, terapijski protokoli. Javne nabavke u zdravstvu. Planiranje, implementacija i monitoring upotrebe lekova. Zdravstveni, društveni i ekonomski aspekti i ishodi upotrebe lekova u populacijama, institucijama, društvu i kod pacijenta. Farmakoekonomske evaluacije. Ugovaranje sa Fondovima zdravstvenog osiguranja. Usluge u farmaceutskom zdravstvenom sistemu. Obezbeđenje kvaliteta farmaceutskih zdravstvenih usluga.
5. Farmaceutsko zakonodavstvo – 30 časova
Nacionalna zdravstvena politika i regulativa u zdravstvu (zakon o lekovima i medicinskim sredstvima, zakon o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvenom osiguranju, zdravstvenim komorama). Farmaceutska regulativa (nacionalna podzakonska akta i strukovna pravila). Farmaceutsko zakonodavstvo u Evropskoj uniji i procesi harmonizacije. Međunarodna regulativa o lekovima – osnovne smernice.
6. Farmakoepidemiologija i ishodi – 60 časova
Racionalna upotreba lekova. Osnovni principi farmakoepidemioloških metoda sakupljanja, obrade i analize podataka vezanih za upotrebu lekova i medicinskih proizvoda (racionalno propisivanje lekova, učestalost propisivanja lekova i ishod lečenja). Metode detekcije neželjenih i korisnih efekata lekova, uključujući spontano izveštavanje, ad hoc epidemiološke studije i korišćenje baza podataka. Dizajn studija. Studije preseka, opservacione studije (kohort studije i slučaj-kontrola studije) i kliničke studije. Studije upotrebe lekova. Spontano prijavljivanje neželjenih efekata. Pristrasnost. Klinički, socijalni i ekonomski ishodi upotrebe lekova.
Specijalistički staž
Metode praktične nastave uključuju aktivne analize primera iz prakse, učešće u razvojnim projektima prakse i analize farmaceutskog zdravstvenog sistema. Specijalistički staž se obavlja u ustanovama koje su određene kao nastavne baze i ispunjavaju uslove (oprema i kadar). Ustanove za obavljanje staža su: javne apoteke koje imaju centar za informacije o lekovima, bolničke apoteke pri kliničkim centrima (služba javnih nabavki), Regionalni zavod/institut za javno zdravlje i Republički institut za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović – Batut“, Republički fond za zdravstveno osiguranje i njegove filijale.
Specijalistički rad
Projekat izrade specijalističkog rada priprema specijalizant u dogovoru sa mentorom. Specijalistički rad je u pisanoj formi i može biti istraživačko-razvojni ili bibliografski.
IV. PROGRAMI SPECIJALIZACIJA ZA SPECIJALNOSTI IZ KOJIH SE SPECIJALIZUJU ZDRAVSTVENI SARADNICI KAO I DRUGA LICA ZAPOSLENA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI, ODNOSNO PRIVATNOJ PRAKSI KOJA ČINE TIM SA ZDRAVSTVENIM RADNICIMA U OBAVLJANJU ZDRAVSTVENE DELATNOSTI
1. Medicinska psihologija
tri godine
(36 meseci)
Trajanje specijalizacije
Trajanje celokupne specijalizacije iz medicinske psihologije: 36 meseci (3 godine)
Klinička psihologija obuhvata 24 meseca
Ovaj period obuhvata boravak i edukaciju na kliničkim odeljenjima Instituta za psihijatriju:
a) Tri odeljenja dnevne bolnice za psihotične poremećaje, psihosomatiku i neurotske poremećaje i poremećaje ličnosti – 6 meseci
b) Odeljenja za stacionarno lečenje psihoza „Vladimir Vujić“ – 6 meseci
c) centra za sudsku psihijatriju – 6 meseci d) centra za mlade – 6 meseci
kao i boravak i edukaciju u trajanju od najmanje 12 meseca u nekoj od sledećih ustanova: Institut za decu i omladinu KC Srbije, Institut za neurologiju KC Srbije, Institut za mentalno zdravlje, „Laza Lazarević“, KBC „Dragiša Mišović“ radi edukacije u sledećim oblastima:
Psihopatologija dece i omladine – 5 meseci
Porodična terapija alkoholizma – 2 meseca
Neuropsihologija (odraslih i dece) – 3 meseca
Urgentna stanja u psihijatriji – 1 mesec
Drugostepena komisija za dodelu dece u postupku razvoda – 1 mesec
Edukacija iz supspecijalističkih oblasti je takođe predviđena tokom ovog perioda: neuropsihologija, projektivni testovi, upitnici ličnosti, testovi inteligencije, sudska psihologija
Neobavezna je, ali se preporučuje edukacija iz sledećih oblasti:
a) Sudska psihologija
b) Rorschach metod
c) Neuropsihologija
d) Upitnici ličnosti nove generacije
e) Kolaborativna procena
f) Procena suicidalnosti i homicidalnosti
Provera znanja
Procena stečenih znanja se vrši kontinuirano tokom tri godine specijalizacije na osnovu praćenja specijalizanata, kolokvijuma i završnog usmenog ispita.
Posle obavljenog staža iz svakog od pojedinih nastavnih predmeta specijalizanti polažu Kolokvijume. Predviđeno je polaganje 6 kolokvijuma:
– psihijatrija,
– psihoterapija
– psihopatologija detinjstva i mladosti
– metode kliničke psihologije teorija ličnosti
– istraživački projekat iz oblasti medicinske psihologije
a) 3 prikaza klinička slučaja i javna odbrana interpretiranih rezultata testiranja pred mentorima i grupom specijalizanata
b) mentor na kraju specijalizacije pregleda 20 psiholoških nalaza urađenih tokom specijalističkog staža na Institutu za psihijatriju
Redosled specijalizacije
Ne zahteva se obavezni redosled specijalizacije, ali je poželjno da se prioritet da kliničkoj psihologiji na psihijatriji.
Ciljevi specijalističke edukacije
Osnovni cilj specijalističke edukacije iz medicinske psihologije je formiranje kompetentnog psihologa koji je sposoban da proceduralno tačno izvrši psihotestovnu procenu, dijagnostikuje i savetodavno i terapijski tretira pacijenta u čitavom spektru medicinskih ustanova od faze primarne, do tercijarne zaštite.
To uključuje sledeće veštine:
1) Poznavanje psihičkog razvoja čoveka, od rođenja do senijuma
2) Poznavanje psihopatologije u detinjstvu, adolescenciji, zrelosti i starosti
3) Poznavanje psihijatrijskih klasifikacionih sistema i osnovnih problema diferencijacije normalnog i patološkog
4) Poznavanje baterije psiholoških testova, od faze zadavanja, do obrade, integracije i interpretacije podataka
5) Poznavanje principa savetodavnog i psihoterapijskog rada
6) Primenu ovih veština u uslovima ambulantnog rada, parcijalne i stacionarne hospitalizacije
7) Poznavanje metoda naučnog istraživanja u psihologiji
Dobro edukovani psiholog tokom specijalizacije treba da ovlada samoopservacijom i prepoznavanje emocionalnih i kontratransfernih reakcija, da usavrši veštine komunikacije sa pacijentima, klijentima i članovima njihove porodice, tako da je sposoban da empatički i profesionalno korektno komunicira poštujući etičke principe psihološke struke.
Specifične veštine i specijalističko znanje iz Medicinske psihologije
Prepoznavanje glavnih simptoma i velikih sindroma iz oblasti:
Poremećaji navika i ponašanja, psihički poremećaji u dečjoj dobi, psihički poremećaji u adolescenciji, zreloj dobi i senijumu. Mentalna retardacija, anksiozni i depresivni poremećaji, poremećaji ličnosti, zloupotreba supstanci, psihotični poremećaji, shizofrenija, afektivne psihoze, paranoidna stanja, neurološki i drugi organski poremećaji.
Neophodan stepen poznavanja specifičnih psiholoških veština:
Teorije ličnosti
a) pozitivističke
b) konstruktivističke
Psihološka procena:
a) Koncept i ciljevi testiranja
b) Indikacija i kontraindikacije za odluku o testiranju
c) Razvoj instrumentarijuma
d) Integracija rezultata na različitim testovima
e) Integracija testovnih podataka i informacija iz drugih izvora
f) Prezentovanje rezultata pacijentu kao oblik terapijske intervencije
Psihološke tehnike za sprovođenje veština:
a) Podela tehnika, testova i skala
b) Psihološki intervju
c) Skale psihomotornog razvoja
d) Skale socijalne zrelosti
e) Testovi inteligencije
f) Testovi za procenu ličnosti – upitnici
g) Projektivne metode
h) Neuropsihološki testovi
i) Zadavanje pojedinačnih instrumenata, interpretacija i integracija podataka
Psihodijagnostika
a) Procena ponašanja
b) Procena inteligencije
c) Procena oštećenja i funkcije mišljenja
d) Procena strukture ličnosti
e) Procena dinamike ličnosti
f) Procena Ja/Selfa, samosvesti
g) Psihodijagnostika hendikepiranih
h) Procena stanja i odnosa u porodici
i) Evaluacija terapije
Patopsihologija i psihodijagnostika razvojnog doba:
a) Veštine prepoznavanja poremećaja vezanih za dečju dob, distinkcija razvojnih i patoloških fenomena (intervju sa roditeljima i detetom; procena psihomotornog razvoja; procena intelektualne, emocionalne i socijalne zrelosti)
b) Ovladavanje veštinom komunikacije i prepoznavanja poremećaja kod adolescenata, distinkcije razvojno očekivanih fenomena i početka patopsiholoških fenomena
c) Ovladavanje veštinama distinkcije poremećaja ve zanih za zrelu dob i klimakterijum
d) Veštine rada sa starim osobama i prepoznavanje poremećaja u gerontopsihologiji
e) Stres i kriza, krizne reakcije i intervencije u krizi
Savetovanje, psihoterapija i psihološka prevencija
a) Upoznavanje sa idejama psiholoških radionica kao oblika rada u primarnoj prevenciji
b) Upoznavanje sa osnovnim principima psihološkog savetovanja
c) Upoznavanje sa osnovnim idejama individualne i grupne psihoterapije
d) Ovladavanje veštinom procene indikacija za upućivanje na analitičku terapiju
e) Veština procene indikacija i primene kognitivno-bihejvioralne terapije
f) Upoznavanje sa osnovnim pravcima Humanističke psihoterapije
g) Indikovanje i primena porodične terapije
h) Socioterapijska grupa
i) Psihološka prevencija – dečja, adolescentna, odrasla dob
Psihijatrija
a) Procena psihijatrijske simptomatologije na osnovu naturalističkih tehnika
b) Veštine procene akutnih i hroničnih psihijatrijskih sindroma i integracija opserviranih patoloških stanja sa podacima o karakteristikama psihološkog razvoja i premorbidne psihološke strukture pacijenta
c) Farmakoterapija – upoznavanje sa principima primene najčešćih psihoaktivnih lekova, indikacijama, kontraindikacijama i neželjenim efektima.
d) Ovladavanje veštinama komunikacije sa drugim profesionalcima i izgrađivanje uloge psihologa u timovima u psihijatrijskim i drugim zdravstvenim ustanovama
Neurologija
a) Upoznavanje sa osnovnim neurološkim oboljenjima: posebno psihoorganski sindrom, demencije, traume.
b) Ovladavanje veštinama distinkcije poremećaja kognitivnih funkcija i izmena ličnosti kod neuroloških pacijenata
c) Normalno i patološko reagovanje pacijenta na neurološko oboljenje, upoznavanje sa osnovama psihološkog rada sa neurološkim pacijentima
Metode naučnog istraživanja u psihologiji
a) Problemi merenja u kliničkoj psihologiji
b) Elementi strukture naučnog mišljenja
c) Univarijantni i multivarijantni eksperimenti u kliničkoj psihologiji
Subspecijalističke oblasti medicinske psihologije
Testovi inteligencije
Primena i interpretacija stranih i standardizovanih testova inteligencije (WB 2, VITI, WAIS III)
Upitnici ličnosti nove generacije
Primena, obrada rezultata i interpretacija upitnika i inventara ličnosti nove generacije (MMPI 2, NEO PI-R, MCMI III, PAI)
Rorschach metod
Upoznavanje s osnovama Obuhvatnog metoda interpretacije Rorschach metoda
Integracija podataka i pisanje nalaza
Uvežbavanje integracije podataka dobijenih na različitim metodama procene, ovladavanje elementima pismenog nalaza, artikulacija odgovora na postavljene dijagnostičke zadatke, vežbanje načina na koji se i pacijentu može formulisati feedback o rezultatima kao deo kolaborativnog modela rada sa pacijentima
Neuropsihološko testiranje
Osnovni principi i upoznavanje sa zadavanjem i obradom rezultata na neuropsihološkim testovima
Sudska psihologija i patopsihologija
Upoznavanje sa osnovnim principima i procedurom rada psihologa u procesu veštačenja i tumačenja rezultata na sudu. Specifičnosti forenzičke procene, psihološka procena kod klijenata upućenih radi forenzičke ekspertize, ovladavanje specifičnostima pismenog mišljenja koje se upućuje graničnim disciplinama
2. Medicinska fizika
tri godine
(36 meseci)
Medicinski fizičar koji radi u kliničkom okruženju je član kliničkog tima koji je odgovoran za dijagnozu i lečenje pacijenata. Kvalifikovani medicinski fizičar nosi niz odgovornosti u svojoj oblasti, na primer odgovoran je za opremu, tehnike i metode koje se rutinski klinički koriste, zatim za uvođenje, adaptaciju i optimizaciju novih metoda, za kalibraciju, tačnost i preciznost, osiguranje kontrole kvaliteta, i uopšteno takođe za mnoge oblasti istraživanja i razvoja.
Posebno u radioterapiji, medicinski fizičar obavlja ključnu ulogu u obezbeđivanju tehničkih kvaliteta radioterapijskih usluga. Fizičar u radioterapiji treba da formira i razvije program korišćenja dozimetrije, algoritama sistema za planiranje, kontrole kvaliteta tretmana i opreme i svih delova radioterapijskog procesa koji su vezani za posao fizičara, zaštitu od zračenja, itd. Fizičar treba da ima savetodavnu ulogu u razvoju novih tehnika zračenja i optimizaciji procesa lečenja i tretmana za svakog individualnog pacijenta. Fizičar ima vodeću ulogu u implementaciji, razvoju, sigurnoj upotrebi i optimizaciji naprednih tehnologija i tehnika. Oni omogućuju multidisciplinarnost u timu sa radijacionim onkologom i radiološkim tehničarem, da bi se obezbedila najkvalitetnija i najsigurnija radiološka terapija.
Da bi se steklo, i održalo dovoljno znanje na odgovarajućem nivou kompetentnosti, potrebno je, osim inicijalnog treninga, i kontinuirana edukacija i kontinuirani trening (usavršavanja).
Evropska legislativa je dovela do toga da su mnoge profesionalne organizacije u svetu morale da usklade profesionalne standarde na visokom nivou. Direktive evropske unije vezane za zaštite od zračenja i medicinsku eksponiranost zračenju, obavezuju ustanove u kojima se obavlja praksa sa jonizujućim zračenjem, da imaju zaposlenog kvalifikovanog medicinskog fizičara.
Trajanje specijalizacije
Specijalizacija traje 6 semestara (1 semestar 6 meseci) Predmeti:
naziv predmeta | trajanje u mesecima ukupno 36 meseci |
Metode detekcije i dozimetrije zračenja | 4 |
Fizika radijacione terapije | 6 |
Zaštita od jonizujućeg zračenja | 3 |
Radiobiologija | 1 |
Onkologija | 1 |
Osnove anatomije i fiziologije | 1 |
Informacione nauke i medicinska instrumentacija | 1 |
Radioizotopi u medicini | 3 |
Dijagnostički imidžing | 4 |
Radioterapija | 12 |
U izvođenju nastave učestvuju:
– Medicinski fakultet
– Prirodno matematički fakultet
– Fakultet tehničkih nauka
U praktičnoj obuci učestvuju:
– prirodno matematički fakultet
– Institut za onkologiju Vojvodine
– radioterapija Kragujevac
– radioterapija Niš
– Institut za radiologiju i onkologiju Beograd
CILJ I STRUKTURA SPECIJALIZACIJE
Obuka u okviru ove specijalizacije sastoji se iz teorijskog i praktičnog dela. Sadrži specifične zahteve vezane za edukaciju i trening u radioterapiji, nuklearnoj medicini i dijagnostičkoj radiologiji.
Minimalan nivo obrazovanja potreban za upis specijalizacije iz medicinske nuklearne fizike je stečen naziv diplomiranog fizičara, diplomiranog medicinskog fizičara itd. (prvi stepen akademskih studija iz fizičkih nauka.
Specijalista medicinske nuklearne fizike treba da radi potpuno samostalno, bez supervizije u svim aspektima svoje delatnosti.
1. Opšte kvalifikacije u medicinskoj fizici
a. da radi prema opštim pravilima profesionalnog ponašanja, među kojima su:
I. da omogući da u svakom momentu interesi, dostojanstvo pacijenta, i kvalitet usluga koje mu se pružaju budu na najvišem mogućem nivou, i da sprovođenje istog ne ugrožava ni jednu drugu osobu
II. da radi efikasno u timu, u hospitalnom okruženju sa ostalim članovima drugih profesija
b. da ima odgovarajuće znanje i razume sledeće:
I. fizičke principe na kojima se zasnivaju radiološka terapija, nuklearna medicina i dijagnostička radiologija
II. principe funkcionisanja i pregleda najvažnijih organskih sistema
III. principe medicinskog imidžinga
IV. sigurnost u medicinskom okruženju uključujući i zaštitu od zračenja
V. anatomiju, fiziologiju, patologiju i biologiju
VI. principe medicinske instrumentacije i analize medicinskog signala
VII. principe sistema kvaliteta primenjeno na medicinske sisteme
VIII. informacione sisteme u medicinskom okruženju
IX. medicinsku statistiku
X. principe menadžmenta u bolnici i u projektima
XI. organizaciju, finansiranje i nacionalne regulative u zdravstvu
c. da ima sposobnosti i znanja za istraživanja:
I. da razume i primeni matematičke i metode drugih prirodnih nauka
II. sposobnost da inovira, implementira i optimizuje tehnologiju i metodu, i da izvesti o tome na odgovarajući način
III. sposobnost komunikacije i sposobnost da prenese znanje
2. Specifične kvalifikacije medicinskog fizičara u polju radioterapije sadrže:
a. stav i sposobnost da radi efikasno kao član radioterapijskog tima
b. sposobnost da kreira naučno okruženje i infrastrukturu za ostale članove radioterapijskog time (radijac. onkolog i radiološki tehničar)
c. da ima odgovarajuće znanje, sposobnosti i iskustvo u sledećim aspektima, da kako bi samostalno radio i imao punu odgovornost kao kvalifikovani medicinski fizičar:
I. radiološke fizike
II. matematičke metode koje su osnova radiološke fizike
III. „imaging“ u radioterapiji
IV. osnove onkologije
V. radioterapije
VI. kliničke radiobiologije
VII. opreme i sistema za tretman pacijenata u radioterapiji
VIII. specifikacije, kupovine, „acceptance“ testova, commissioninga opreme, održavanja i kontrole kvaliteta – opreme i sistema u radioterapiji
IX. radijacione dozimetrije
X. planiranja terapije, pripreme i samog tretmana
XI. zaštite od zračenja za osoblje, pacijente, javnost i okruženje
XII. informacione i komunikacione sisteme
XIII. sistem kvaliteta
XIV. razvijanje i uvođenje novih zračnih tehnika
XV. superviziju i instruiranje radioloških tehničara i radijacionih onkologa u upotrebi nove opreme i metoda i sposobnost da obezbedi fizička i tehnička uputstva i preporuke za njihov rad
XVI. da obezbedi kvalitetan savet radijacionom onkologu i radiološkom tehničaru u optimizaciji individualnog tretmana pacijenta
XVII. da sarađuje sa ostalim članovima tima i pacijentom, i da ukoliko je potrebno, tehničke detalje objasni pacijentu
XVIII. da formira i testira fizička i tehnička pomoćna sredstva i metode i za individualne tretmane pacijenta i za fizička merenja
XIX. da rešava kliničke probleme u saradnji sa radijacionim onkologom i radiološkim tehničarem
XX. da učestvuje u istraživanjima
d. naučne sposobnosti:
XXI. da prati o najnoviju literaturu iz radioterapije, radiološke fizike, naučne izveštaje, nacionalne i međunarodne preporuke
XXII. da uvede metode evaluacije tretmana pacijenta
XXIII. sposobnost da sprovede naučno istraživanje u polju radiološke fizike, nezavisno kao i supervizor, da evaluira i izvesti o takvom istraživanju. Da učestvuje u istraživanju sa radijacionim onkologom i ostalim naučnim radnicima
3. Specifične kvalifikacije medicinskog fizičara u polju nuklearne medicine sadrže:
a. stav i sposobnost da radi efikasno kao član tima na nuklearnoj medicini
b. sposobnost da kreira naučno okruženje i infrastrukturu za ostale članove tima
c. da ima odgovarajuće znanje, sposobnosti i iskustvo u sledećim aspektima, da kako bi samostalno radio i imao punu odgovornost kao kvalifikovani medicinski fizičar:
I. da učestvuje u radu laboratorije na nuklearnoj medicini, dozimetrija, kalkulacije
II. sprovodi kontrolu kvaliteta
III. učestvuje u nabavci nove opreme, validuje procedure i protokole
4. Specifične kvalifikacije medicinskog fizičara u polju imidžinga:
a. stav i sposobnost da radi efikasno kao član tima u dijagnostici
b. sposobnost da kreira naučno okruženje i infrastrukturu za ostale članove tima
c. da ima odgovarajuće znanje, sposobnosti i iskustvo u sledećim aspektima, da bi samostalno radio i imao punu odgovornost kao kvalifikovani medicinski fizičar:
I. sprovodi kontrolu kvaliteta i kalibraciju opreme
II. učestvuje u nabavci nove opreme, validuje procedure i protokole
III. optimizuje imidžing procedure
TEORIJSKI DEO
1. OPŠTI DEO – MEDICINSKA FIZIKA
a. osnove anatomije i fiziologije ljudskog tela
I. medicinska terminologija
II. struktura ljudskog tela
III. osnovna anatomija i nomenklatura
IV. elementi fiziologije
V. ljudski organi i sistemi
VI. identifikacija anatomskih struktura u različitim kliničkim imidžing modalitetima
VII. uvod u prirodu i efekte bolesti i traume
VIII. principi pregleda ljudskog tela
b. opšti principi bezbednosti i sigurnosti u medicinskom okruženju
I. principi bezbednosti i sigurnosti i kontrola rizika
II. električna, elektromagnetna i magnetna bezbednost
III. principi zaštite od zračenja, jonizujućeg i nejonizujućeg zračenja (mikrotalasa, radiofrekventnih i magnetnih polja, UV zračenja, lasera, ultrazvuka)
c. principi sistema kvaliteta
I. značenje kvaliteta, osiguranje kvaliteta i kontrola kvaliteta
II. standardi kvaliteta
III. dostizanje odgovarajućeg nivoa kvaliteta
IV. sistem kvaliteta, zapis, audit i poboljšanje kvaliteta
d. informacione nauke u medicinskom okruženju
I. arhitektura računara
II. operativni sistemi
III. mreže i protokoli (DICOM, PASC…)
IV. principi programiranja
V. korišćenje softvera
VI. pregled softvera koji se koriste u medicinskom okruženju
VII. zaštita podataka, snimanje, arhiviranje
VIII. hospitalni informacioni sistemi
IX. baza podataka
e. principi medicinske instrumentacije i analize medicinskog signala
f. principi medicinskog imdžinga
I. fizika formiranja slike
II. principi kliničkih imidžing modaliteta
III. manipulacija slikom i procesiranje slike
IV. merenje kvaliteta slike
V. registracija slika različitih modaliteta
VI. standardi formata slike (DICOM)
VII. principi, oprema i praktična primena u radioterapiji sledećih modaliteta: X zračenje, radiografija, fluoroskopija, CT, PET, SPECT, UZ, MRI
g. statističke metode
VIII. deskriptivna statistika
IX. verovatnoća
X. opšti principi izbora statističkog testa za upoređivanje i kategorizaciju podataka
XI. analiza nesigurnosti
XII. formiranje kliničke studije i analiza rezultata („evidance based“ pristup)
h. organizacija i vođenje zdravstvenog sistema
I. nacionalni sistemi, pregled evropskih sistema
II. nacionalne regulative
III. preporuke nacionalnih i međunarodnih organizacija
IV. etički principi
2. Posebne teme iz medicinske fizike u radioterapiji
a. pregled radiološke fizike
I. jonizujuće zračenje
II. struktura materije
III. interakcije sa materijom
IV. transfer energije, rasejanje i atenuacija
V. radioaktivnost
VI. primena statistike u radioaktivnosti
VII. principi proizvodnje X zraka
VIII. ostali izvori zračenja
IX. zračenje u medicini
X. specifikacija zračnog snopa
b. matematika u fizici radioterapije
I. u radioaktivnosti
II. u transportu zračenje (Bolcmanove jednačine, Monte Karlo metode)
III. u medicinskoj statistici
IV. u medicinskom imidžingu:
V. u algoritmima za planiranje terapije (konvolucioni, superpozicija)
VI. kompjuterski programi za statistiku i matematiku
c. Dozimetrija
I. Principi u dozimetriji:
1. koncept doze i kerme
2. Brag-Grejova teorija šupljina
3. dozimetrijske veličine i jedinice: ekspozicija, kerma, apsorbovana doza, odnosi
II. fizika, tehnika i instrumentacija sistema za detekciju zračenja:
4. kalorimetrija
5. hemijska dozimetrija
6. gasni detektori, uključujući jonizacione komore
7. scintilacioni detektori
8. TLD
9. poluprovodnici
10. film dozimetrija
11. portalna dozimetrija
12. gel dozimetrija
III. dozimetrijski sistemi u praksi:
13. sistemi za analizu zračnog snopa
14. fantomi
15. sistem kontrole kvaliteta
16. izbor dozimetrijskog sistema
17. tehnička specifikacija „acceptance testing“, kalibracija i kontrola kvaliteta sistema u praksi
d. Osnovi onkologije
I. principi onkologije: epidemiologija, etiologija, biologija kancera, lokalizacija primarnog tumora, putevi širenja bolesti, modaliteti lečenja
II. klasifikacija tumora
III. evidence based onkologija
IV. pravci razvoja onkologije
e. principi i primena kliničke radiobiologije
I. uvod u molekularnu i biologiju ćelije
II. odgovor na zračenje na molekularnom i ćelijskom nivou.
Oštećenje ćelije i krive preživljavanja
III. makroskopski odgovor tkiva na zračenje
IV. odgovor tumora i zdravog tkiva na zračenje (terapijske doze)
V. zavisnost od frakcionacije, brzine doze, radiosenzitizacija, reoksigenacija
VI. radiobiološki modeli, uključujući linearno kvadratni model
VII. optimizacije terapijske doze
VIII. dozno-zapreminski efekti (TCP-NTCP modeli)
IX. radijacioni efektirani i kasni
X. pravci razvoja radiobiologije
XI. praktična klinička primena
f. Sistem kvaliteta u radioterapiji
I. sistemi kvaliteta (ESTRO, AAPM, ISO publikacije)
II. audit, analiza audita, poboljšanje kvaliteta
g. radioterapija: spoljašnje zračenje
I. oprema za imidžing i terapiju
1. KW aparati za zračenje
2. kobaltni uređaji
3. linearni akceleratori i ostali sistemi za proizvodnju MV snopa X i e zračenja
4. imidžing sistemi na terapijskim uređajima
5. simulatori: konvencionalni i ST simulatori, virtuelna simulacija
6. standardni ST i ostali imidžing sistemi za lokalizaciju mete (MRI, PET…)
II. klinička dozimetrija konvencionalnog zračnog snopa
1. karakteristike kliničkog snopa u vazduhu i fantomu
2. definicija referentnih uslova
3. definicija terminologije (PDD, TMR, TPR)
4. kvalitet zračnog snopa
5. apsolutna i referentna dozimetrija, apsorbovana doza u referentnim uslovima, nacionalni i međunarodni protokoli, uključujući AAPM i IAEA protokole
6. dozimetrijski standardi i sledljivost
7. relativna dozimetrija: raspodela doze na centralnoj osi u vodi
8. karakteristika elektronskog snopa, domet i parametri snopa
9. „output“ faktori: efekti rasejanja sa glave aparata i fantoma
10. 3D raspodela doze – profili snopa (ravnoća, simetrija, regija penumbre)
11. efekti modifikatora snopa: fizički klinovi, virtualni klinovi, kompenzatori…)
12. osnovni zahtevi i metode snimanja podataka za sistem za planiranje
III. podaci pacijenta za planiranje
1. pozicija pacijenta i imobilizacija
2. snimanje pacijenta na CT, MRI, PET, fuzija slike
3. lokalizacija volumena mete i lokalizacija kritičnih organa
IV. planiranje terapije
1. specifikacija doze i volumena, uključujući međunarodne preporuke (npr ICRU 50, 62), GTB, CTV, PTV, itd.
2. principi planiranja terapije, ručno i kompjutersko
3. SSD i izocentrični pristup
4. sistemi za planiranje terapije, uključujući hardver, softver, mreže
5. virtualna simulacija, DRR
6. algoritmi za planiranje 1D, 2D, 3D
7. optimizacija plana i evaluacija: DVH
8. IMRT planiranje
9. zapisivanje i izveštavanje prema međunarodnim preporukama
10. arhiviranje
V. radioterapijske tehnike
1. konvencionalne tehnike: upotreba bolusa, klinova, kompenzatora, oblikovanje snopa, kombinacija snopova, „weighting“ i normalizacija
2. 3D konformalna terapija, IMRT metode (statički i dinamički pristup)
3. posebne tehnike: TBI, TSEI, stereotaktična radioterapija, intraoperativna radioterapija, „image-guided“ tretmani
4. ostali modaliteti zračenja: terapija ostalim vrstama čestica
VI. verifikacija tretmana
1. pozicioniranje pacijenta na simulatoru i terapijskoj mašini
2. portalni „imaging“, optimizacija pozicioniranja
3. geometrijska preciznost, reproducibilnost
4. „in vivo“ dozimetrija
5. IMRT verifikacija
6. PV sistemi
VII. kontrola kvaliteta
1. specifikacija opreme, commissioning i kontrola kvaliteta terapijske opreme, sistema za planiranje, imidžing sistema u radioterapiji, dozimetrijskih sistema, mreže
2. nacionalni i međunarodni preporuke, lokalni protokoli
3. kontrola kvaliteta terapijskog procesa
4. verifikacija, QA individualnog plana
I. radioterapija – brahiterapija
I. oprema:
1. izvori zračenja – vrste radionuklida,
2. aplikatori,
3. „afterloading“ sistemi: LDR, HDR, PDR
4. oprema za kalibraciju snopa
5. imidžing sistemi u brahiterapiji
II. specifikacija izvora:
1. veličine i jedinice: aktivnost, reference „air kerma rate“, jačina ekspozicije,…
2. jačina izvora – specifikacija prema međunarodnim protokolima, uključujući IAEA
3. metode dozimetrije
III. tehnike i metode zračenja:
1. permanentni i privremeni implanti
2. sistemi kalkulacije (LDR – intersticijalni pariski sistem, intraaktivirani-mančesterski sistem)
3. HDR režim
4. specijalne tehnike u brahiterapiji
IV. sistemi za planiranje i obračun doze:
1. formalizam AAPM (TG 43)
2. rekonstrukcioni algoritmi: radiografije, CT, UZ
3. algoritmi za obračun doze, optimizacija u HDR režimu
4. evaluacija plana
V. specifikacija doze i volumeni
1. ICRU 38 i ICRU 58
VI. kontrola kvaliteta
1. specifikacija opreme, „commissioning“ i QC
2. međunarodne preporuke i lokalni portokli
3. QA celog brahiterapijskog procesa
4. verifikacija, provera i QA individualnog plana
VII. zaštita od zračenja
1. procena rizika
2. efekti zračenja na embrion i fetus
3. veličine i jedinice u zaštiti od zračenja, deterministički i stohastički efekti
4. opravdanost zračenja, ALARA princip, limiti doze (zaposleni, populacija)
5. monitoring doze
6. organizacija zaštite od zračenja, međunarodna pravila
7. dizajn i izgradnja zgrade, bunkeri, sobe za imidžing opremu, čuvanje izvora zračenja
8. akcidenti u radioterapiji
9. transport, čuvanje i manipulacija radioaktivnim materijalom
10. zaštita pacijenta od zračenja
VIII. nesigurnosti u radioterapiji
1. teorija merenja
2. izvori nesigurnosti
3. kontrola nesigurnosti
4. tolerancija nesigurnosti (nivoi preduzimanja akcije)
3. Radioizotopi (nuklearna medicina)
a. Upoznavanje sa načinima dobijanja radioaktivnih izotopa koji se koriste u medicinskoj dijagnostici i terapiji, kao i specifičnostima njihovog raspada.
b. Upoznavanje se sa problemima kalibracije i uređajima koji se koriste u nuklearnoj medicini (gama brojač, gama kamera i PET).
c. Upoznavanje sa radom i organizacijom laboratorije za primenu radioaktivnih izvora i jonizujućih zračenja u medicini.
d. Obučavanje za rukovanje sa radioaktivnim nuklidima.
e. GAMA kamera i PET.
f. Proizvodnja i osobine radionuklida koji se koriste u medicini.
g. Dijagnostički postupci pomoću radionuklida.
h. Terapija radionuklidima.
i. Principi rada sa otvorenim izvorima zračenja.
j. Osiguranje kvaliteta kod dijagnostičkih i terapeutskih primena radionuklida.
4. Dijagnostički imidžing
I. Upoznavanje sa procesima dobijanja dijagnostičke informacije na osnovu interakcije x-zračenja sa biološkom sredinom.
II. Upoznavanje sa procesom dobijanja dijagnostičke informacije na osnovu nejonizujućeg zračenja: ultrazvuka, magnetne rezonance i magnetne rezonantne spektroskopije.
III. Dijagnostički izvori x-zračenja.
IV. Metode dobijanja dijagnostičke slike.
V. Metode i tehnike snimanja.
VI. Program osiguranja i kontrole kvaliteta.
VII. Fizičke karakteristike i dobijanje ultrazvuka.
VIII. Interakcija ultrazvuka sa biološkim materijalom.
IX. Ultrazvučna dijagnostika – osnove transmisione i eho tehnike
X. Mamografija.
XI. Fizički principi magnetne rezonance.
XII. MR kao spektroskopska metoda i njena primena u biohemiji i medicini.
XIII. Klinička primena.
XIV. MR angiografija.
XV. Artefakti u MR oslikavanju.
XVI. Mere zaštite.
PRAKTIČNA OBUKA
1. Dozimetrija
a. Fizika, tehnika i instrumentacija detektorskih sistema
I. da zna da koristi opremu za merenje doze i da razume smisao, ograničenja i problematiku dozimetrije
II. da ume da koristi različite dozimetre u različitim kliničkim situacijama
III. da specificira i objasni dozimetrijski sistem koji treba da koristi
IV. da proceni nesigurnost u merenju doze
2. principi i primena u kliničkoj radiobiologiji
I. da objasni primenu radiobioloških modela npr LQ, TCP, NTCP
II. da zna koji se modeli i parametri su implementirani u lokalnom sistemu za planiranje
III. da izračuna praktični primer primenu LQ modela, da uračuna pauze u tretmanu
3. radioterapija – spoljašnja terapija a. terapija i oprema za imidžing
I. da zna kako su konstruisani terapijska i imdžing oprem, i da zna koji parametri utiču na osobine opreme
II. da proceni u kakvom je stanju oprema (održavanje)
III. da opravda sve kriterijume u specifikaciji linearnog akceleratora koji se kupuje
IV. da prisustvuje „acceptance“ testu i „commissioning“-u
V
VI. da primeni sve procedure kontrole kvaliteta terapijske i imdžing opreme
b. klinička dozimetrija konvencionalnog zračnog snopa
I. da primeni dozimetrijski protokol usvojen na nacionalnom nivou
II. da učestvuje u kalibraciji doze
III. da zna da radi apsolutnu i relativnu dozimetriju („out-put“ faktori snopa, PDD, profili…) fotonskoih i elektronskih snopova
IV. da zna da koristi sve fantome dostupne lokalno
V. da je aktivno uključen u merenje podataka za sistem za planiranje
c. podaci o pacijentu
I. da verifikuje transfer imidža kroz mrežu (sa ST i simulatora u sistem za planiranje, MR, PET, SPECT…)
II. da specificira, opravda i rangira po kvalitetu opremu za imidžing koja se koristi u radioterapiji
III. da učestvuje u primeni ST, simulatora, itd u kliničkoj praksi
IV. da evaluira nesigurnosti u svim nivoima pripreme pacijenta za terapiju
d. planiranje terapije
I. da učestvuje u diskusijama multidisciplinarnog tima
II. da verifikuje sve podatke pacijenta prilikom pravljenja individualnog plana
III. da proceni ograničenja svih algoritama sistema za planiranje
IV. da zna da opiše efekte promene pojedinih parametara plana na ukupan rezultat plana
V. da zna ručno da napravi plan zračenja pacijenta za fotone, elektrone i različite kliničke situacije
VI. da zna da specificira, odabere i rangira po kvalitetu sisteme za planiranje, prilikom kupovine novog
VII. da zna da isplanira individualni plan, tako da u svim aspektima rezultat plana može da se primeni na pacijentu
e. radioterapijske tehnike
I. da zna da evaluira i napravi plan zračenja pacijenta specijalnim tehnikama (stereotaksija, TBI)
II. da zna da proceni koji protokol lokalni, ili međunarodni treba da se primeni
f. verifikacija tretmana
I. da zna da napravi masku u modelarnici, i dizajnira bilo koje drugo pomagalo za terapiju
II. da zna da proveri da li ova sredstva odgovaraju nameni, i da li su odgovarajuća za zračenje na akceleratoru
III. da zna da verifikuje plan pre tretmana
IV. da verifikuje plan pacijenta koristeći fantome koji su dostupni
V. da evaluira razliku između DPP i „portal-nih image-a
VI. da koristi PV sistem
g. kontrola kvaliteta u radioterapiji
I. da evaluira nesigurnosti u geometrijskoj postavci pacijenta, i da ume da ih kontroliše
II. da evaluira incidente, i spreči njihovu pojavu, i da definiše nivoe akcije
4. Brahiterapija
a. oprema
I. da zna da odabere koji radioaktivni izvor je najbolji za primenu u datoj situaciji, prilikom izbora nove opreme
II. da proceni prednosti i ograničenja izvora koji se koristi
III. da zna da pripremi izvor za kliničku upotrebu
b. specifikacija izvora
I. da izmeri i kalibriše brahiterapijski izvor u lokalnoj upotrebi, i da proceni nesigurnost merenja
c. tehnike zračenja, planiranje i kalkulacija doze
I. da napravi plan zračenja pacijenta u datoj kliničkoj situaciji
II. da zna koji se algoritmi koriste u sistemu za planiranje, optimizacione metode
III. da izračuna vreme zračenja pacijenta ručno
IV. da zna da koristi aktivno sistem za planiranje brahiterapije
5. Zaštita od zračenja
a. da objasni principe zaštite od zračenja
b. da evaluira regulative i preporuke koje se lokalno koriste c. da izmeri dozu u prostoru u kome radi sa odgovarajućom opremom
d. da zna da objasni primenu TLD
e. da proceni riziko faktore u radnom okruženju
f. da napravi plan evakuacije u slučaju akcidenta
g. da zna da izračuna zaštite na bunkerima, za različite parametre (akcelerator, simulator, brahiterapija, ST)
h. da proceni kako se iskorišćeni radioaktivni izvor privremeno smešta, do transporta ili zamene)
6. Dijagnostički imidžing
a. Metode dobijanja dijagnostičke slike. b. Metode i tehnike snimanja.
c. Program osiguranja i kontrole kvaliteta.
d. Ultrazvučna dijagnostika – osnove transmisione i eho tehnike.
e. Fizički principi magnetne rezonance.
f. MR kao spektroskopska metoda i njena primena u biohemiji i medicini.
g. Klinička primena.
h. MR angiografija.
i. Artefakti u MR oslikavanju.
j. Mere zaštite.
7. Radioizotopi (nuklearna medicina)
a. Obučavanje za rukovanje sa radioaktivnim nuklidima.
b. GAMA kamera i tehnike PET.
c. Proizvodnja i osobine radionuklida koji se koriste u medicini.
d. Dijagnostički postupci pomoću radionuklida.
e. Terapija radionuklidima.
f. Principi rada sa otvorenim izvorima zračenja.
g. Osiguranje kvaliteta kod dijagnostičkih i terapeutskih primena radionuklida.
Program provere znanja
Da bi se ostvario odgovarajući kvalitet specijalizacije, stečeno znanje se proverava kroz trajni nadzor mentora, potvrde prisustvovanja stručnim sastancima, teorijskoj i praktičnoj nastavi (zapis u indeksu), akreditovanim školama koje organizuju evropska stručna udruženja
1. Specijalizant je dužan da tokom specijalističkog staža vodi dnevnik rada za svaki predmet. U dnevniku je dužan da upisuje svaku aktivnost koju je obavio (npr prisustvovao merenjima na akceleratoru, učestvovao u izradi individualnog plana terapije, učestvovao u kalibraciji, itd) i tu aktivnost mu overava lice sa kojim je specijalizant radio.
2. Nakon svakog dela specijalističkog staža (svakog predmeta posebno, ukupno 10 kolokvijuma)
3. Kolokvijume polaže kod nastavnika koji su zaduženi za odgovarajuće oblasti u dogovoru sa mentorom
Specijalistički ispit
Program teorijske i praktične nastave na Prirodno-matematičkom fakultetu i Medicinskom fakultetu
Specijalizant pristupa ispitu ako u indeksu ima zapis sa potpisima i overom boravka u organizacionim jedinicama koje su predviđene planom i programom, i potvrde prisustvovanja stručnim sastancima, teorijskoj nastavi, praktičnoj obuci, i sve to na kraju overava mentor i daje saglasnost da se pristupi polaganju ispita.
Specijalistički rad se brani pred tročlanom komisijom i pozitivno ocenjen rad je pristupnica za polaganje usmenog dela ispita (teorijskog).
Članovi komisije su nastavnici PMF u Novom Sadu, medicinskog fakulteta (radijacioni onkolog, spec nukl. medicine, radiolog), obavezno jedan član sa profilom specijalizanta
Ocena se upisuje u indeks od 5 do 10.
Diploma se izdaje za specijalistu MEDICINSKE FIZIKE
3. Toksikološka hemija
tri godine
(36 meseci)
Specijalizacija se obavlja po programu predviđenim ovim pravilnikom za toksikološku hemiju za diplomirane farmaceute/magistri farmacije i diplomirane farmaceute-medicinske biohemičare/magistri farmacije – medicinske biohemičare.
4. Sanitarna hemija
tri godine
(36 meseci)
Specijalizacija se obavlja po programu predviđenim ovim pravilnikom za sanitarnu hemiju hemiju za diplomirane farmaceute/magistri farmacije i diplomirane farmaceute-medicinske biohemičare/magistri farmacije – medicinske biohemičare.
5. Zdravstvena statistika i informatika
tri godine
(36 meseci)
Cilj specijalizacije
Specijalizacija ima za cilj savladavanje teorijskog znanja i obuku iz dela veština statistike i informatike.
Trajanje specijalizacije
Specijalizacija traje tri /3/ godine od kojih je:
1 godina rada na Institutu za medicinsku statistiku i informatiku
1 godina dvosemestralne nastave
1 godina kruženja
Posle obavljenog staža iz svakog od pojedinih nastavnih predmeta specijalizanti polažu Kolokvijume. Predviđeno je polaganje 6 kolokvijuma:
1. Medicinska/zdravstvena statistika
2. Socijalna medicina
3. Epidemiologija
4. Medicinska ekologija i higijena
5. Informacioni sistemi u zdravstvu
6. Medicinska/zdravstvena informatika
Program specijalizacije
Oblast: (DN) Dvosemestralna nastava (9m 0d)
Veština: (1) Dvosemestralna nastava
Oblast: (MI) Medicinska informatika
Veština: (27) Upravljačko modeliranje
Gleda: 2
Veština: (28) Računar, algoritmi
Izvodi: 2
Veština: (29) Programska podrška i softverska podrška
Gleda: 5 Asistira: 5
Veština: (30) Tekst procesori i grafički paketi
Izvodi: 2
Veština: (31) Baze podataka i ukrštene tabele
Izvodi: 2
Veština: (32) Paketi za analizu podataka
Izvodi: 2
Veština: (33) Integrisani paketi
Izvodi: 1
Veština: (34) Ekspertni sistemi
Gleda: 1
Veština: (35) Veštačka inteligencija
Gleda: 1
Veština: (36) Informacioni sistemi, zdrav. informacioni sistem
Gleda: 1
Veština: (37) Informacioni sistem laboratorije
Gleda: 1
Veština: (38) Farmakološki informacioni sistem
Gleda: 1
Veština: (39) Radiološki informacioni sistem
Gleda: 1
Veština: (40) Informacioni sistem praćenja pacijenata
Gleda: 1
Veština: (41) Bolnički informacioni sistem
Gleda: 1
Veština: (42) Informacioni sistem u ambulantno-polikliničkoj službi
Gleda: 1
Veština: (43) Informacioni sistem medicinskih istraživanja
Gleda: 1
Veština: (44) Bibliotečki informacioni sistem
Gleda: 1
Veština: (45) Informacioni sistem u medicinskoj edukacija
Gleda: 1
Veština: (46) Informacioni sistem zdravstvenog osiguranja
Gleda: 1
Veština: (47) Procena medicinskih tehnologija
Gleda: 1 Asistira: 1
Oblast: (MS) Medicinska statistika
Veština: (1) Opis istraživačkog projekta
Izvodi: 3
Veština: (2) Uzorak, vrste i veličina
Izvodi: 3
Veština: (3) Podaci, skale merenja, varijabilnost, greške merenja
Izvodi: 3
Veština: (4) Ocenjivanje parametara
Izvodi: 10
Veština: (5) Testiranje hipoteza
Izvodi: 20
Veština: (6) Regresioni modeli
Izvodi: 5
Veština: (7) Klasifikacioni modeli
Izvodi: 2
Veština: (8) Diskriminacioni modeli
Izvodi: 2
Veština: (9) Analiza vremenskih serija
Izvodi: 2
Veština: (10) Analiza podataka o preživljavanju
Izvodi: 2
Veština: (11) Procena zdravstvenog stanja na osnovu rutinskih podataka
Izvodi: 1
Veština: (12) Procena zdravstvenog stanja na osnovu posebnih istraživanja
Izvodi: 1
Veština: (13) Analiza zdravstvenih sistema
Izvodi: 1
Veština: (14) Analiza bioloških sistema
Izvodi: 1
Veština: (15) Modeliranje i simuliranje sistema
Izvodi: 2
Veština: (16) Modeli finansiranja i ekonometrijski modeli
Gleda: 2 Asistira: 1 Izvodi: 1
Veština: (17) Medicinskih podaci, tipovi, upotreba, odnos prema hipotezama
Izvodi: 4
Veština: (18) Baze podataka i baze znanja
Gleda: 2 Asistira: 2
Veština: (19) Kliničke odluke, uslovi neodređenosti
Gleda: 4
Veština: (20) Operativne karakteristike dijagnostičkih testova
Izvodi: 2
Veština: (21) Drvo odlučivanja
Izvodi: 2
Veština: (22) Medicinska dokumentacija i evidencija
Gleda: 4
Veština: (23) Kontrola podataka
Izvodi: 1
Veština: (24) Izvodi: 1
Veština: (25) Kriterijumi za odlučivanje
Izvodi: 1
Veština: (26) Višekriterijumsko odlučivanje
Gleda: 2 Asistira: 1
6. Zdravstvena ekonomika
tri godine
(36 meseci)
Namena specijalizacije
Zdravstveni saradnici na specijalizaciji iz zdravstvene ekonomike (sa završenim ekonomskim fakultetom) se teorijski i praktično osposobljavaju za razumevanje fundamentalnih koncepata i principa ekonomske nauke relevantnih za zdravlje i zdravstvenu zaštitu, kao i za shvatanje interakcije između zdravlja i ekonomskog razvoja. Tokom nastave iz ove specijalizacije, specijalizanti će naučiti osnovne pojmove iz zdravstvene ekonomije, makroekonomski pristup u analizi zdravstvenog sistema, metode i tehnike nepotpune i potpune ekonomske evaluacije. Biće osposobljeni da ih primene u svakodnevnoj praksi, bilo proučavanjem i analizom primera iz literature, bilo formulisanjem i analizom sopstvenih programa i aktivnosti na kojima će primeniti metode ekonomske evaluacije i informisati donosioce odluka o prihvatljivim rešenjima u odnosu na raspoložive zdravstvene resurse i efekte zdravstvenih programa.
Dužina trajanja specijalizacije 36 meseci (tri godine)
Specijalistički staž
Specijalizantu se pri upisu specijalizacije iz zdravstvene ekonomike određuje mentor koji ga prati tokom celokupnog staža. Specijalistički staž je obavljen kada specijalizant prođe kroz sve oblike praktične i teorijske nastave, položi kolokvijume i savlada veštine koje su predviđene programom ove specijalizacije.
Način provere znanja
Posle svake odslušane celine teorijske nastave specijalizant je obavezan da položi kolokvijum ukupno (10 deset), uključujući i završni kolokvijum:
1. Kolokvijum o konceptu zdravstvene zaštite i njenim programima i aktivnostima;
2. Kolokvijum iz zdravstvenih sistema;
3. Kolokvijum o terminologiji zdravstvene ekonomike;
4. Kolokvijum o makroekonomiji;
5. Kolokvijum o tržištu i neuspesima tržišta u zdravstvenom sistemu;
6. Kolokvijum o finansiranju zdravstvenog sistema;
7. Kolokvijum o proceni zdravstvenih tehnologija
8. Kolokvijum o metodama i tehnikama ekonomske evaluacije;
9. Kolokvijum iz zdravstvene statistike i ekonometrije
10. Završni kolokvijum iz ekonomike zdravstva
SADRŽAJ SPECIJALISTIČKOG STAŽA IZ ZDRAVSTVENE EKONOMIKE
Teorijske osnove zdravstvene ekonomike – dvosemestralna nastava (9 meseci)
Savladavanje veština iz zdravstvene ekonomike (27 meseci):
1. Savladavanje veština procene zdravstvenih potreba stanovnika – 2 meseca
2. Savladavanje veština formulisanja zdravstvenih programa i troškovne specifikacije tih programa – 4 meseca
3. Savladavanje veština analize zdravstvenih sistema i njegovih komponenata – 3 meseca
4. Savladavanje veština finansiranja zdravstvenog sistema – 4 meseca
5. Savladavanje veština makroekonomske analize – 2 meseca
6. Savladavanje veština analize ponude i tražnje, tržišta i neuspeha tržišta u zdravstvenom sistemu – 3 meseca
7. Savladavanje veština primene metoda potpune ekonomske evaluacije – 3 meseca, (po jedan mesec za analizu odnosa troškova i efekata, analizu odnosa troškova i socijalne koristi i analizu odnosa troškova i dobiti).
8. Savladavanje veština procene zdravstvenih tehnologija – 3 meseca
9. Savladavanje veština statističke analize i ekonometrije – 3 meseca
VEŠTINE KOJE SPECIJALIZANT MORA DA SAVLADA U TOKU SPECIJALIZACIJE
OBLAST ZDRAVSTVENE EKONOMIKE – U TRAJANJU OD 24 MESECI
Br. | Naziv veštine | Gleda | Asist. | Izvodi |
1 | Istraživanje zdravstvenih potreba stanovnika – tražnje za zdravstvenim uslugama | 1 | 1 | |
2 | Formulisanje jednog aktuelnog zdravstvenog programa na nivou lokalne zajednice (opština, okrug) | 1 | 2 | |
3 | Analiza postojećih zdravstvenih programa na definisanom teritorijalnom nivou | 3 | ||
4 | Evaluacija efekata (rezultata) jednog javno-zdravstvenog programa koji je završen | 1 | ||
5 | Parcijalna ekonomska evaluacija (samo troškova jednog zdravstvenog programa po izboru | 3 | ||
6 | Pronalaženje i literature i analiza jednog domaćeg rada sa potpunom ekonomskom evaluacijom | 1 | ||
7 | Pronalaženje iz postojećih baza podataka, prevod i analiza jednog stranog rada sa primenom metode analize odnosa troškova i efekata (CEA) u oblasti javnog zdravlja | 1 | ||
8 | Pronalaženje iz postojećih baza podataka, prevod i analiza jednog stranog rada sa primenom metode analize odnosa troškova i efekata (CUA) u oblasti javnog zdravlja | 1 | ||
9 | Pronalaženje iz postojećih baza podataka, prevod i analiza jednog stranog rada sa primenom metode analize odnosa troškova i efekata (CBA) | 1 | ||
10 | Analiza zdravstvenog tržišta u Srbiji – razlozi neuspeha | 1 | 1 | |
11 | Komparativna analiza finansiranja sistema zdravstvene zaštite grupe zemalja (EU, centralna i istočna Evropa, zemlje bivše Jugoslavije) | 1 | ||
12 | Analiza izvora finansiranja sistema zdravstvene zaštite Republike Srbije za poslednju dostupnu godinu | 1 | 1 | |
13 | Finansijska analiza i analiza rada zdravstvenog Osiguranja | 1 | ||
14 | Analiza kapitacije kao načina finansiranja na nivou PZZ (dom zdravlja) | 1 | ||
15 | Analiza plaćanja po dijagnostički srodnim grupama (bolnica) | 1 | ||
16 | Ugovaranje osiguranja sa zdravstvenom ustanovom | 2 | ||
17 | Procena jedne javnozdravstvene tehnologije po izboru | 2 |
OBLAST STATISTIKE I EKONOMETRIJE U TRAJANJU OD 3 MESECA
Br. | Naziv veštine | Gleda | Asist. | Izvodi |
18 | Prikazivanje statističkih podataka – tabeliranje i grafičko prikazivanje | 5 | ||
19 | Statističko opisivanje podataka – relativni brojevi, mere centralne tendencije, mere varijabiliteta | 5 | ||
20 | Statistička analiza podataka i zaključivanje | 2 | ||
21 | Analiza vremenskih serija | 1 | 1 | |
22 | Korelacija i regresija – jednostavna i višestruka | 1 | 1 | |
23 | Rad sa bazama podataka | 1 | 1 | |
24 | Statistički paketi za obradu podataka | 1 | 1 |
USTANOVE U KOJIMA SE SPROVODI PROGRAM SPECIJALIZACIJE ZDRAVSTVENE EKONOMIKE NA OSNOVU OPISANIH VEŠTINA
INSTITUCIJA | Redni brojevi veština koje su predviđene programom specijalizacije | Potrebno vreme u mesecima |
Medicinski fakultet – dvosemestralna nastava | Teorijska – dvosemestralna nastava | 9 |
Okružni zavod/institut za javno zdravlje | ||
Republički institut za javno zdravlje Batut | ||
Republički zavod za zdravstveno osiguranje/filijala | ||
Institut za socijalnu medicinu medicinskog fakulteta | ||
Ekonomski institut | ||
Dom zdravlja | ||
Opšta bolnica | ||
Republički zavod za statistiku |
TEORIJSKE OSNOVE ZDRAVSTVENE EKONOMIKE (DVOSEMESTRALNA NASTAVA)
Dužina trajanja: 9 meseci
Mesto održavanja nastave: Institut za socijalnu medicinu, Medicinskog fakulteta u Beogradu
Način izvođenja nastave: interaktivna predavanja, vežbe, studije slučajeva, seminari i individualan rad specijalizanata.
SADRŽAJ NASTAVE:
Zdravstvena ekonomika | Koncept zdravstvene zaštite – mere i aktivnosti zdravstvene zaštite – programiranje i planiranje u zdravstvenoj zaštiti – procena zdravstvenih potreba stanovništva – zdravstvena zaštita vulnerabilnih populacionih grupa Zdravstveni sistemi – definicija, komponente, performanse – principi: dostupnost, pravednost, delotvornost, efikasnost, kvalitet – upravljanje državom i domaćinsko gazdovanje – obezbeđivanje zdravstvenih usluga stanovništvu – resursi u zdravstvenom sistemu – finansiranje zdravstvenog sistema – izvori finansiranja i načini plaćanja davaoca zdravstvenih usluga – kapitacija – dijagnostički srodne grupe – tržište u zdravstvenom sistemu – razlozi neuspeha tržišta u zdravstvenom sistemu Zdravstvena ekonomika: – terminologija, osnovni pojmovi – istraživanja u oblasti zdravstvene ekonomike Vrste zdravstvenih programa i aktivnosti Metode i tehnike potpune ekonomske evaluacije: – analiza odnosa troškova i efekata programa – analiza odnosa troškova i socijalne koristi – analiza odnosa troškova i dobiti – farmakoekonomika Etika u zdravstvenoj ekonomije Procena zdravstvenih tehnologija |
Medicinska statistika i ekonometrija | – Deskriptivna statistika – Statistička analiza – verovatnoća, normalna raspodela – Ispitivanje značajnosti razlike – Analiza vremenskih serija. – Modeli za predviđanje – Višestruka regresija i korelacija – Rad sa bazama podataka – Kompjuterski programi za obradu podataka |
Specijalistički rad
Za izradu specijalističkog rada, specijalizant je dužan da u dogovoru sa mentorom pripremi rad za publikovanje u časopisu sa recenzijom iz oblasti zdravstvene ekonomike. Tokom specijalističkog staža će raditi na prikupljanju i analizi podataka, pisanju rada i pripremi za odbranu rada kao dela specijalističkog ispita pred članovima komisije.
7. Zdravstveno pravo
tri godine
(36 meseci)
Namena specijalizacije iz Zdravstvenog prava | Zdravstveni saradnik na specijalizaciji iz Zdravstvenog prava se teorijski i praktično osposobljava za samostalno učestvovanje u objašnjavanju, razvoju i usvajanju javno-zdravstvenog zakonodavstva, uz prihvatanje izazova kontinuiranih promena u ovoj oblasti koje se odnose na zdravstvene probleme, sistem zdravstvene zaštite i nove javnozdravstvene izazove. Pored usvajanja osnovnih pojmova, specijalizant razvija veštine klasifikovanja osnovnih legalnih odnosa – prava i dužnosti u oblasti zdravlja i javnozdravstvenog sistema. Specijalizant prihvata zakonske propise kao sredstvo u radu koje se koristi radi delovanja na norme za zdravo ponašanje, identifikovanje i odgovaranje na pretnje po zdravlje, i postavljanje i nametanje zdravstvenih i bezbednosnih standarda. Polaznik analizira oblasti javnog zdravlja koje savremeno zakonodavstvo posebno reguliše: sistem zdravstvene zaštite i prava korisnika, životna i radna sredina, infektivne bolesti, hitne reakcije u slučaju pretnji po zdravlje, informacije i zdravlje, genetski aspekti zdravlja i bolesti, zakonodavstvo vezano za posebno ranjive grupe, reproduktivno zdravlje, kontrola bolesti koje se prenose hranom, kontrola duvana, kontrola infekcija koje se prenose krvnim i polnim putem, aspekti krivičnog zakonodavstva i javno zdravlje. Specijalizant stiče veštine timskog rada, efikasnog i kvalitetnog učestvovanja u procesu razvoja javnozdravstvenih propisa tokom: stvaranja predloga (nacrta) zakona i podzakonskih akata, javne debate i uspostavljanja konsenzusa, pisanja obrazloženja za usvajanje zakonodavnih dokumenata. Pored sumiranja aktuelnih sistemskih i drugih zakona u zdravstvenom sistemu Srbije, specijalizant identifikuje i kontekst međunarodnog javnozdravstvenog zakonodavstva kao i propise Evropske unije (pojam komunitarnog prava i legislativne organe). |
Uslovi za upis na specijalizaciju iz Zdravstvenog prava | Na specijalizaciju iz Zdravstvenog prava mogu se upisati zdravstveni saradnici koji su završili studije prava (prema novom zakonu – drugi stepene – diplomske, master studije). |
Dužina trajanja specijalizacije | 36 meseci |
Specijalistički staž | Specijalizantu se pri upisu specijalizacije iz Zdravstvenog prava određuje mentor koji ga prati tokom čitavog specijalističkog staža. Specijalistički staž se smatra obavljenim kad specijalizant prođe kroz sve vidove teorijske i praktične nastave i položi kolokvijume i savlada veštine koje su programom specijalizacije predviđene. |
Način provere znanja tokom dvosemestralne teorijske nastave | Posle svakog dela odslušane teorijske nastave specijalizant je obavezan da polaže: 11. kolokvijum iz epidemiologije (test) 12. kolokvijum iz higijene (test) 13. kolokvijum iz medicinske statistike i informatike (test) 14. kolokvijum iz opšteg dela zdravstvenog prava (test) 15. kolokvijum iz oblasti zdravlja i zdravstvene zaštite (usmeno) 16. kolokvijum iz klasifikacije i opisa zakonodavnih instrumenata u oblasti zdravstvenog sistema Srbije (usmeno) 17. kolokvijum iz oblasti prava korisnika i prava ranjivih grupa (usmeno) 18. kolokvijum iz međunarodnog zdravstvenog zakonodavstva (usmeno) 19. kolokvijum iz zdravstvenog zakonodavstva Evropske unije (usmeno) 20. završni kolokvijum iz Zdravstvenog prava (test) |
U indeks specijalizanta upisuju se | 1. podaci o odslušanoj nastavi 2. podaci o položenim kolokvijumima (brojčana ocena – odličan / vrlo dobar / dobar 3. podaci o savladanim veštinama (opisna ocena – savladao u potpunosti / delimično) |
Specijalistički ispit sastoji se od | 1. eliminacionog testa 2. usmenog specijalističkog testa 3. napisanog specijalističkog rada u formi da je spreman za publikovanje u domaćem stručnom časopisu sa recenzijom 4. odbrane specijalističkog rada pred ispitnom komisijom od 3 člana. |
SADRŽAJ SPECIJALISTIČKOG STAŽA IZ ZDRAVSTVENOG PRAVA
SPECIJALISTIČKI STAŽ | BROJ MESECI |
Teorijske osnove Zdravstvenog prava (dvosemestralna nastava) | 9 |
Savladavanje veština iz zdravstvenog prava | 19 |
Savladavanje veština iz procene zdravlja, kvaliteta života i faktora koji ih određuju | 2 |
Savladavanje veština analize sistema zdravstvene zaštite | 2 |
Savladavanje veština pretraživanja zakonodavnih dokumenata u oblasti zdravstvenog prava u Srbiji | 3 |
Savladavanje veština analize zdravstvenih propisa na nacionalnom i lokalnom nivou putem učestvovanja u radu Ministarstva zdravlja, lokalnih samouprava i menadžerskih tela zdravstvenih ustanova | 5 |
Savladavanje veština analize zastupljenosti propisa koji regulišu zdravlje u međunarodnom zakonodavstvu i zakonodavstvu Evropske unije | 2 |
Savladavanje veština razvoja strateških dokumenata i različitih zakonodavnih regulativa u oblasti zdravlja (uključujući strategije zakone i podzakonska akta) putem timskog rada | 3 |
Savladavanje veština pregovaranja i zastupanja dobre prakse u zdravstvenom pravu | 2 |
Savladavanje veština iz drugih oblasti značajnih za Zdravstveno pravo | 8 |
Epidemiologija | 2 |
Medicinska statistika i informatika | 2 |
Higijena | 2 |
Zdravstvena zaštita radnika (medicina rada) | 2 |
UKUPNO | 36 |
TEORIJSKE OSNOVE ZDRAVSTVENOG PRAVA (DVOSEMESTRALNA NASTAVA)
Dužina trajanja: 9 meseci
Održavanje nastave: na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Način izvođenja nastave: interaktivna predavanja, vežbe, seminari i individualni rad
Sadržaj nastave:
Zdravstveno pravo | – Zdravlje, odrednice zdravlja i globalno zdravlje – Procena zdravlja stanovništva i faktora povezanih sa zdravljem – Stručne oblasti u zdravstvenom pravu i njihov sadržaj. – Zakonodavna procedura (proces izrade zakonodavnih akata povezanih sa zdravljem) – Razvoj ideje ljudskih prava. Klasifikacija ljudskih prava – Pravo na zdravlje. Ugrožene kategorije u pogledu ljudskih prava na zdravlje – Međunarodno zdravlje i ljudska prava – Prava žena i zdravlje – Dečja prava i zdravlje – Zdravstvena zaštita prema nivoima prevencije i za posebne grupe (žene i deca, radno-aktivno stanovništvo, stari, siromašni, izbeglo stanovništvo, romi, ljudi koji žive sa invaliditetom) – Privatnost i bezbednost podataka o korisniku zdravstvene zaštite – Prava pacijenata. Prava posebnih grupa pacijenata – Sistemi zdravstvene zaštite i kategorije koje reguliše zdravstveno zakonodavstvo – Zdravstvene ustanove. Zdravstvena dokumentacija i evidencija Elektronska zdravstvena dokumentacija. Javno-zdravstveno zakonodavstvo i informacije – Reforme sistema zdravstvene zaštite i legalni instrumenti za implementaciju promena – Pravna regulativa: kvalitet zdravstvene zaštite. Zdravstvena tehnologija – Modeli integracije zakona i zdravstvena politika – Strateško i operativno planiranje u razvoju pravne regulative – Organizaciono ponašanje i delovanje pravne regulative – Komunikacije i timski rad u razvoju zdravstvenog zakonodavstva – Pregovaranje i zastupanje u zdravstvenom zakonodavstvu – Međunarodno zakonodavstvo. Milenijumski ciljevi razvoja – Međunarodni zdravstveni pravilnik i drugi legalni dokumenti međunarodnog zdravstvenog zakonodavstva – Zakonodavstvo Evropske unije, pojam komunitarnog prava i legislativni organi Evropske unije – Životna sredina i javno-zdravstveno zakonodavstvo. Strategija održivog razvoja – Radna sredina i javno-zdravstveno zakonodavstvo, regulative u oblasti bezbednosti na radu – Javno-zdravstveno zakonodavstvo i vanredni uslovi – regulative u hitnim situacijama u slučaju vanrednih pretnji po zdravlje – Infektivne i nezarazne bolesti i javno-zdravstvene regulative – Promocija zdravlja i zakonodavstvo kao podrška |
Epidemiologija | – Osnovni pojmovi i definicije u epidemiologiji – Epidemiološki modeli bolesti – Prirodni tok bolesti – Epidemiološke metode – Skrining – Tipovi epidemija i istraživanje epidemija – Epidemiologija zaraznih bolesti – Bolničke infekcije – Epidemiologija nezaraznih bolesti |
Higijena | – Zagađenje životne sredine (voda, vazduh, namirnice, buka, zemljište itd) – Komunalna higijena – Pregled osnovnih profesionalnih noksi – Značaj ishrane u očuvanju zdravlja |
Medicinska statistika | – Deskriptivna statistika – Statistička analiza, verovatnoća, normalna raspodela – Ispitivanje značajnosti razlika – Parametrijske analitičke metode i neparametrijske analitičke metode – Analiza preživljavanja – Analiza vremenskih serija – Modeli za predviđanje – Komunikaciono – informacione tehnologije – Elektronska zdravstvena dokumentacija – Menadžment zdravstvenim informacionim sistemom |
U toku izvođenja dvosemestralne (teorijske) nastave specijalizant je dužan da u dogovoru sa mentorom radi na sakupljanju i analizi podataka za svoj specijalistički rad.
VEŠTINE KOJE SPECIJALIZANT MORA DA SAVLADA U TOKU SPECIJALIZACIJE
OBLAST: ZDRAVSTVENO PRAVO U TRAJANJU OD 19 MESECI
Broj | Naziv veštine | Gleda | Asist. | Izvodi |
1 | Procena zdravlja stanovništva okruga / grada uz nove podatke | 1 | 1 | |
2 | Opis javno-zdravstvenog problema koji može biti predmet zdravstvenog zakonodavstva | 1 | ||
3 | Analiza sistemskih zakona u oblasti zdravstvene zaštite | 2 | ||
4 | Analiza podzakonskih akata koji prate sistemske zakone u Srbiji | 1 | ||
5 | Pregled legalnih dokumenata u oblasti javnog zdravlja | 1 | ||
6 | Analiza pravnih dokumenta koja prate rad zdravstvenih ustanova (doma zdravlja, bolnice) | 2 | ||
7 | Pregled postojećih legalnih dokumenata koji se odnose na zdravlje ranjivih grupa | 3 | ||
8 | Pisanje obrazloženja za izabrani predlog zakona u oblasti zdravstvene zaštite ili javnog zdravlja | 1 | ||
9 | Pravni aspekti izabranih strateških dokumenata | 1 | 1 | |
10 | Plan javne debate i uspostavljanja konsenzusa oko izabranog legalnog dokumenta | 1 | 1 | |
11 | Pravni izveštaj o radu zdravstvene ustanove | 1 | 1 | |
12 | Održavanje stručnog sastanka na izabranu temu iz oblasti zdravstvenog prava | 1 | ||
13 | Održavanje predavanja na izabranu temu iz oblasti prava korisnika zdravstvene zaštite | 1 | ||
14 | Rad sa korisnikom zdravstvene zaštite u svojstvu zaštitnika pacijentovih prava. Postupanje po žalbi korisnika | 1 | 1 | 4 |
15 | Zastupanje zdravstvene ustanove pred sudom | 2 | ||
16 | Zastupanje zdravstvenog radnika pred sudom | 2 | ||
17 | Rad u timu na preispitivanju zdravstvenih propisa | 2 | 1 | |
18 | Analiza Međunarodnog zdravstvenog pravilnika | 1 | ||
19 | Komparativna analiza zdravstvenog zakonodavstva dve zemlje | 1 | ||
20 | Analiza propisa Evropske unije u oblasti zdravlja | 1 |
OBLAST: EPIDEMIOLOGIJA (EP) U TRAJANJU OD DVA MESECA
Broj | Naziv veštine | Gleda | Asist. | Izvodi |
21 | Javnozdravstveni nadzor | 2 | 1 | |
22 | Vakcinacija | 5 | ||
23 | Epidemiološko obezbeđenje kolektiva | 0 | 2 | |
24 | Kontrola bolničkih infekcija | 0 | 2 | 1 |
25 | Predlaganje mera za suzbijanje širenja bolesti | 1 | 3 | 2 |
26 | Kontrola realizacije mera za suzbijanje širenja bolesti | 1 | 2 | 2 |
27 | Izveštaj i referisanje o epidemiji | 1 |
OBLAST: HIGIJENA (HI) U TRAJANJU OD DVA MESECA
Broj | Naziv veštine | Gleda | Asist | Izvodi |
28 | Sanitarna inspekcija vodnih objekata – vodovoda, bunara, površinskih voda | 1 | 1 | |
29 | Ocena sanitarno higijenskog stanja u objektima društvene ishrane – školske kuhinje, restorana itd. | 1 | 1 | 1 |
30 | Ocena sanitarno higijenskih uslova u objektima za proizvodnju i preradu namirnica | 1 | 1 | 1 |
31 | Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija | 2 | 1 | 1 |
OBLAST: MEDICINSKA STATISTIKA I INFORMATIKA (SI) U TRAJANJU OD DVA MESECA
Broj | Naziv veštine | Gleda | Asist. | Izvodi |
32 | Prikazivanje statističkih podataka – tabeliranje i grafičko prikazivanje | 3 | ||
33 | Statističko opisivanje podataka – relativni brojevi, mere centralne tendencije, mere varijabiliteta | 3 | ||
34 | Statistička analiza podataka | 3 | ||
35 | Praktični rad sa korisničkim paketima za obradu teksta, grafičkim paketima, statističkim paketima | 1 | 1 | |
36 | Prikaz dobijenih rezultata | 1 | 1 | |
37 | Statističko zaključivanje | 1 | 1 |
OBLAST: ZDRAVSTVENA ZAŠTITA RADNIKA U TRAJANJU OD DVA MESECA
Broj | Naziv veštine | Gleda | Asist. | Izvodi |
38 | Analiza propisa o zdravlju i bezbednosti na radu | 1 | ||
39 | Učestvovanje u radu komisija za procenu radne sposobnosti | 1 | ||
40 | Ispitivanje profesionalnih rizika na radnom mestu | 2 | 2 |
USTANOVE U KOJIMA SE SPROVODI PROGRAM SPECIJALIZACIJE IZ ZDRAVSTVENOG PRAVA NA OSNOVU PRECIZIRANIH VEŠTINA
Institucija | Redni bojevi veština koje su priložene sa opisom i nivoom izvršenja | Potrebno vreme u mesecima |
Medicinski fakultet – dvosemestralna nastava | 9 | |
Zavod/Institut za javno zdravlje | 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 11, 13, 21, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37 | 17 |
Zavod za zdravstveno osiguranje | 3 | 1 |
Ministarstvo zdravlja | 8, 9, 10, 17, 25, 38, 39, 40 | 4 |
Dom zdravlja i/ili Zavod (Institut) za zdravstvenu zaštitu radnika | 11, 12, 14, 15, 16, 22, 23 | 3 |
Institut za socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu | 18, 19, 20 | |
Klinički centar, Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta, opšta bolnica | 11, 24, 24 | 1 |
Opština i opštinski sud | 15, 16 | 1 |
Ukupno | 36 |
V. PROGRAM SPECIJALIZACIJA ZA UŽE SPECIJALIZACIJE
Doktori medicine specijalisti
1. Alergologija i klinička medicina
(12 meseci)
Cilj uže specijalizacije
Uža specijalizacija iz alergologije je stručno obrazovni proces u toku koga specijalizant dobija teoretska i praktična znanja iz oblasti alergologije koja ga osposobljavaju za samostalno lečenje obolelih od akutnih i hroničnih alergijskih oboljenja.
Trajanje i struktura specijalizacije
Uža specijalizacija iz alergologije traje 12 meseci.
Sastoji se iz 120 časova teorijske nastave, i 240 časova praktične nastave. Teorijska nastava se sprovodi putem organizovanih predavanja i izrade mentorisanih seminarskih radova.
Provera znanja u toku specijalističkog staža
Znanje i ovladavanje propisanim veštinama koje specijalizant stiče tokom staža proveravaju se stručnim nadzorom od strane mentora i pripremom i odbranom seminarskih radova. Tokom svakog od dva semestra, specijalizant je dužan da radi seminarske radove.
Program uže specijalizacije
Tokom prva 1/semestra specijalizant pohađa teorijsku nastavu radi savladavanja znanja iz oblasti alergologije po određenom programu nastavnih jedinica. U toku jedne godine trajanja uže specijalizacije specijalizant provodi u odgovarajućoj tercijarnoj ustanovi (koži, alergijskih i imunodeficijentnih stanja u dečijem uzrastu i zbrinjavanju najurgentnijih stanja u alergologiji:
Specijalizant mora biti obučen po planiranom programu da rešava sledeće kliničke probleme:
TEMATSKE JEDINICE | Teorijska | nastava | Vežbe |
BAZIČNI IMUNOLOŠKI ASPEKTI ALERGIJSKE REAKTIVNOSTI | Predavanja čas | Seminar 1 | Vežbe čas |
1. Organizacija imunološkog sistema | |||
2. Osnove humoralnog imunološkog odgovora | |||
3. Osnove celularnog imunološkog odgovora | |||
4. Adhezivni molekuli | |||
5. Mehanizmi nastanka alergijskih reakcija | |||
6. Osnove transplantacijske reaktivnosti | |||
7. Osnove tumorskog imunskog odgovora | |||
Ukupno časova | 10 | 10 | |
ALERGODERMATOZE I FOTOALERGODER MATOZE | Predavanja čas | Seminar 2 | Vežbe čas |
8. Urtikarija i angioedem različite geneze | 2 | 8 | |
9. Anafilaktički šok različite geneze | 1 | ||
10. Alergijske reakcije izazvane venomima insekta i atopijski dermatitis | 3 | ||
11. Alergijske reakcije izazvane hranom kod odraslih osoba | 2 | 1 | 2 |
12. Alergijske reakcije izazvane lekovima kod odraslih osoba – medikamentozne dermatoze) | 3 | 1 | 20 |
13. Kontaktna i fotokontaktna senzibilizacija | 8 | 50 | |
14. Alergija na lateks | 1 | ||
Ukupno časova | 20 | 20 | 80 |
ALERGIJSKI I IDIOPATSKI HRONIČNI RINITIS | Predavanja čas | Seminar 2 | Vežbe čas |
15. Senzibilizacija na standardne inhalatorne alergene (poleni drveća, trave i korova, kućna prašina i grinja…) | 4 | 1 | 45 |
16. Rinitis bez komorbiditeta sa ostalim bolestima gornjih disajnih puteva | 2 | ||
17. Rinitis u komorbiditetu sa atopijskom astmom | 2 | ||
18. Rinitis sa hroničnim sinuzitisom | 2 | 1 | |
19. Rinitis sa nazalnim polipima | 2 | 2 | |
20. Rinitis sa učestalim infekcijama gornjih disajnih puteva, posebno sa otitis medija sa efuzijama | 2 | 1 | |
21. Idiopatski hronični rinitis (vazomotorni rinitis) bez senzibilizacije na inhalatorne alergene | 2 | ||
TERAPIJA URGENTNIH STANJA U ALERGOLOGIJI | |||
22. Terapija urgentnih stanja u alergologiji | 4 | 1 | 30 |
Ukupno časova | 20 | 20 | 80 |
ALERGIJSKA OBOLJENJA I IMUNODEFICIJENTNA STANJA U DEČIJEM UZRASTU | Predavanja čas | Seminar 2 | Vežbe čas |
23. Interakcija između fetusa i majke – uticaj na nastanak atopije | 2 | ||
24. Primarna i sekundarna profilaksa alergijskih bolesti | 2 | ||
25. Higijenska hipoteza | 2 | ||
26. Alergija na hranu kod dece | 2 | 1 | |
27. Specifičnost astme u detinjstvu | 5 | ||
28. Alergijski rinitis i konjunktivitis | 2 | ||
29. Alergija na lekove kod dece | 3 | 1 | |
30. Provokacioni testovi na lekove | 2 | ||
31. Osnovni principi terapije alergijskih bolesti kod dece | 2 | ||
32. Rekurentni infekcije i imuni defekti | 2 | ||
33. Imunoprofilaksa i imunoterapija | 2 | ||
34. Najčešći vaskulitisni sindromi u dečijem uzrastu | 2 | ||
35. Juvenilni idiopatski artritis | 2 | ||
Ukupno časova | 30 | 20 | 100 |
ALERGIJSKA OBOLJENJA PLUĆA | Predavanja čas | Seminar 4 | Vežbe čas |
36. Alergijska astma | 4 | 1 | 20 |
37. Aspirinom izazvana astma | 2 | 10 | |
38. Profesionalna astma | 2 | 10 | |
39. Respiratorna fiziologija u astmi/ plućni funkcionalni testovi, bronhoprovokativni testovi | 4 | 1 | 10 |
40. Alergijska bronhopulmonalna aspergiloza | 2 | 1 | 10 |
41. Eozinofilna pneumonija | 2 | 10 | |
42. Hipersenzitivni pneumonitis | 4 | 10 | |
43. Hipereozinofilni sindrom | 2 | 1 | 10 |
44. Alergijski granulomatozni angitis i vaskulitis | 4 | 10 | |
45. Plućne manifestacije neželjenih efekata lekova | 2 | ||
46. Akutni respiratorni distres sindrom (doc. dr I. Kopitović) | 2 | ||
Ukupno časova | 30 | 40 | 100 |
AUTOIMUNSKE BOLESTI I IMUNODEFICIJENTNA STANJA | Predavanja čas | Seminar 2 | Vežbe čas |
47. Vaskulitisi druga stanja izazvana poremećajem sistema komplementa | 3 | ||
48. Primarni vaskulitisi | 4 | ||
49. Sistemske bolesti vezivnog tkiva | 4 | ||
50. Primarne i sekundarne imunodeficijencije | 2 | ||
51. Terapija sistemskih bolesti vezivnog tkiva i vaskulitisa | 4 | ||
52. Laboratorijska dijagnostika autoimunih bolesti | 4 | ||
53. Nefritisi izazvani poremećajima imunog sistema i dejstvom lekova | 3 | ||
54. Hematološke bolesti imune osnove | 4 | ||
55. Oštećenja jetre (hepatitis, granulomi, holestaza) izazvana reakcijama na lekove | 4 | ||
56. Endokrinološke imunski uslovljene bolesti | 4 | ||
57. Encefalitis kao postvakcinalna imunska reakcija i ostala neurološka stanja izazvana reakcijama na lekove | 4 | ||
Ukupno časova | 20 | 20 | 120 |
Planiran ukupni fond | Teorijska | nastava | Vežbe |
Ukupan fond časova | 240 | 480 |
KATALOG VEŠTINA
Specijalizant je dužan da ovlada sledećim veštinama:
Vrsta testa – procedure | organizuje | izvodi | ukupno |
Kožni testovi sa inhalatornim i nutritivnim alergenima: | |||
Skarifikacioni | 500 | 500 | 500 |
Prick | 500 | 500 | 500 |
Prick to prick | 100 | 100 | 100 |
Prick-patch | 500 | 500 | 500 |
Patch | 1000 | 1000 | 1000 |
Intradermalni | 500 | 500 | 500 |
Subkutani | 100 | 100 | 100 |
Provokacioni testovi u dijagnostici atopijskih bolesti disajnih puteva: | |||
Dokazivanje nespecifične bronhijalne reaktivnosti | 100 | 100 | 100 |
Dokazivanje specifične bronhijalne reaktivnosti sa alergenom | 100 | 100 | 100 |
Rinoprovokativni test sa inhalatornim alergenom | 20 | 20 | 20 |
Testovi funkcije pluća | 200 | 200 | 200 |
Doznoprovokativni testovi sa aditivima hrane | 20 | 20 | 20 |
Kožni testovi u dijagnostici medikamentozne alergije: Patch, skarifikacioni, prick, intradermalni, subkutani |
300 | 300 | 300 |
Doznoprovokativno testiranje u medikamentoznoj alergiji | 50 | 50 | 50 |
Testiranje za dokazivanje fizičke urtikarije | 100 | 100 | 100 |
Testovi za dokazivanje kontaktne alergije na kontaktne (uključujući i profesionalne) alergene | |||
Patch | 300 | 300 | 3000 |
Prick/patch | 100 | 100 | 100 |
Scratch/patch | 100 | 100 | 100 |
Testovi za dokazivanje foto senzitivnosti | |||
Foto test sa UVA zracima | 20 | 20 | 20 |
Foto test sa UVA zracima | 20 | 20 | 20 |
Testovi za dokazivanje foto kontaktne alergije | |||
Foto patch test | 50 | 50 | 50 |
Vrsta testa – procedure | organizuje | izvodi | ukupno |
Sprovođenje imunoterapije metodom specifične hiposenzibilizacije (klasična subkutana metoda) | 50 | 50 | 50 |
Određivanje specifičnih IgE antitela (UNICap) na specifične alergene | 20 | 20 | 20 |
Testovi „in vitro“ za dokazivanje medikamentozne alergije | |||
Test transformacije limfoblasta na lekove | 100 | 100 | 100 |
Indirektni test degranulacije bazofila | 100 | 100 | 100 |
Određivanje autoantitela u okviru sistemskih bolesti vezivnog tkiva, primarnih vaskulitisa, organ specifičnih | 30 | 30 | 30 |
Terapija urgentnih stanja u alergologiji | |||
Intubacija | 10-20 | 10-20 | 10-20 |
Traheotomija | > 5 | > 5 | > 5 |
BAZIČNI IMUNOLOŠKI ASPEKTI ALERGIJSKE REAKTIVNOSTI
TEMATSKE JEDINICE | Teorijska | nastava | Vežbe |
BAZIČNI IMUNOLOŠKI ASPEKTI ALERGIJSKE REAKTIVNOSTI | Predavanja čas | Seminar 1 | Vežbe čas |
1. Organizacija imunološkog sistema, urođeni i adaptivni imuni odgovor | 1 | ||
2. Osnove humoralnog imunološkog odgovora, serumski komplement | 1 | ||
3. Osnove celularnog imunološkog odgovora | 1 | ||
4. Adhezivni molekuli, ćelijski i solubilni receptori, citokinska mreža | 1 | ||
5. Mehanizmi nastanka alergijskih reakcija | 2 | ||
6. Autoimunitet, autoimune bolesti | 2 | ||
7. Osnove transplantacijske imunologije | 1 | ||
8. Osnove tumorskog imunskog odgovora | 1 | ||
Ukupno časova | 10 | 10 |
KLINIČKA IMUNOLOGIJA
AUTOIMUNSKE BOLESTI I IMUNODEFICJENTNA STANJA | Predavanja čas | Seminar 2 | Vežbe čas |
1. Vaskulitisi druga stanja izazvana poremećajem sistema komplementa | 3 | ||
2. Primarni vaskulitisi | 4 | ||
3. Sistemske bolesti vezivnog tkiva | 4 | ||
4. Primarne i sekundarne imunodeficijencije | 2 | ||
5. Terapija sistemskih bolesti vezivnog tkiva i vaskulitisa | 4 | ||
6. Laboratorijska dijagnostika autoimunih bolesti | 4 | ||
7. Nefritisi izazvani poremećajima imunog sistema i dejstvom lekova (prof. dr Tatjana Ilić) | 3 | ||
8. Hematološke bolesti imune osnove (prof. dr Stevan Popović) | 4 | ||
9. Oštećenja jetre (hepatitis, granulomi, holestaza) izazvana reakcijama na lekove (prof. dr Zora Petrović) | 4 | ||
10. Endokrinološke imunski uslovljene bolesti (prof. dr Milica Medić) | 4 | ||
11. Encefalitis kao postvakcinalna imunska reakcija i ostala neurološka stanja izazvana reakcijama na lekove (prof. dr Čongor Nađ) | 4 | ||
Ukupno časova | 40 | 20 | 120 |
KATALOG VEŠTINA
Specijalizant je dužan da ovlada sledećim veštinama:
Određivanje imunoglobulina u serumu
Određivanje komponenti komplementa
Određivanje različitih autoantitela
Praktičan rad na Odeljenju
Praktičan rad sa ambulantnim pacijentima
ALERGOLOGIJA U PEDIJATRIJI
ALERGIJSKA OBOLJENJA I IMUNODEFICIJENTNA STANJA U DEČIJEM UZRASTU | Predavanja čas | Seminar 2 | Vežbe čas |
23. Interakcija između fetusa i majke – uticaj na nastanak atopije (prof. dr Radmila Ljuština) | 2 | ||
24. Primarna i sekundarna profilaksa alergijskih bolesti (prof. dr Radmila Ljuština) | 2 | ||
25. Higijenska hipoteza (prof. dr Radmila Ljuština, prim. dr Jelena Tomić) | 2 | ||
26. Alergija na hranu kod dece (prof. dr Branimir Nestorović) | 2 | ||
27. Specifičnost astme u detinjstvu (prof. dr Slobodanka Petrović) | 5 | ||
28. Alergijski rinitis i konjunktivitis (prof. dr Slobodanka Petrović, prim. dr Jelena Tomić) | 2 | ||
29. Alergija na lekove kod dece (prof. dr Branimir Nestorović) | 3 | ||
30. Provokacioni testovi na lekove (prof. dr Branimir Nestorović) | 2 | ||
31. Osnovni principi terapije alergijskih bolesti kod dece | 2 | ||
32. Rekurentni infekcije i imuni defekti | 2 | ||
33. Imunoprofilaksa i imunoterapija | 2 | ||
34. Najčešći vaskulitisni sindromi u dečijem uzrastu | 2 | ||
35. Juvenilni idiopatski artritis | 2 | ||
Ukupno časova | 30 | 20 | 100 |
KATALOG VEŠTINA
1. Prick test
2. Intradermalni test
3. Prick test
4. Testovi za fizičke urtikarije
5. Provokacioni testovi na lekove
6. Sprovođenje specifične imunoterapije
7. Izvođenje spirometrije
8. Test izdahnutog NO
9. Bronhospazmolizni test
10. Praktični rad na Odeljenju alergologije i imunologije
11. Praktični rad na Odseku za reumatologiju
12. Praktični rad na Odeljenju pulmologije
LABORATORIJSKI TESTOVI
1. Određivanje specifičnih IgE antitela (UNICup)
2. Test transformacije limfoblasta na nespecifične mitogene (PHA)
3. Test transformacije limfoblasta na lekove
4. Rebuck test
5. NBT (nitro blue tetrazolium) test
6. Eozinofili u nosnom sekretu
ALERGIJSKE BOLESTI KOJE SE MANIFESTUJU NA KOŽI
ALERGODERMATOZE I FOTOALERGODER MATOZE | Predavanja čas | Seminar 2 | Vežbe čas |
8. Urtikarija i angioedem različite genze | 2 | 8 | |
9. Anafilaktički šok različite geneze | 1 | ||
10. Alergijske reakcije izazvane venomima insekta i atopijski dermatitis | 3 | ||
11. Alergijske reakcije izazvane hranom kod odraslih osoba | 2 | 2 | |
12. Alergijske reakcije izazvane lekovima kod odraslih osoba – medikamentozne dermatoze | 3 | 20 | |
13. Kontaktna i fotokontaktna senzibilizacija | 8 | 50 | |
14. Alergija na lateks | 1 | ||
Ukupno časova | 20 | 20 | 80 |
KATALOG VEŠTINA
Specijalizant je dužan da ovlada sledećim veštinama:
1. Prick test
2. Intradermalni test
3. Patch test
4. Skarifikacioni test
5. Prick-patch test
6. Subkutani test
7. Photo patch test
8. Photo test
9. Testovi za fizičke urtikarije („ice cube“ test, test naporom, zagrevanjem…)
10. Sprovođenje nespecifične senzibilizacije
11. Praktični rad u Alergološkom kabinetu
12. Praktičan rad sa ležećim bolesnicima
LABORATORIJSKI TESTOVI
1. Test transformacije limfoblasta (TTL)
2. Test transformacije limfoblasta na nespecifične mitogene (PHA)
3. Test degranulacije bazofila na lekove
ALERGOLOGIJA U PEDIJATRIJI
ALERGIJSKA OBOLJENJA I IMUNODEFICIJENTNA STANJA U DEČIJEM UZRASTU | Predavanja čas | Seminar 2 | Vežbe čas |
23. Interakcija između fetusa i majke – uticaj na nastanak atopije | 2 | ||
24. Primarna i sekundarna profilaksa alergijskih bolesti | 2 | ||
25. Higijenska hipoteza | 2 | ||
26. Alergija na hranu kod dece | 2 | ||
27. Specifičnost astme u detinjstvu | 5 | ||
28. Alergijski rinitis i konjunktivitis | 2 | ||
29. Alergija na lekove kod dece | 3 | ||
30. Provokacioni testovi na lekove | 2 | ||
31. Osnovni principi terapije alergijskih bolesti kod dece | 2 | ||
32. Rekurentni infekcije i imuni defekti | 2 | ||
33. Imunoprofilaksa i imunoterapija | 2 | ||
34. Najčešći vaskulitisni sindromi u dečijem uzrastu | 2 | ||
35. Juvenilni idiopatski artritis | 2 | ||
Ukupno časova | 30 | 20 | 100 |
KATALOG VEŠTINA
1. Prick test
2. Intradermalni test
3. Patch test
4. Testovi za fizičke urtikarije
5. Provokacioni testovi na lekove
6. Sprovođenje specifične imunoterapije
7. Izvođenje spirometrije
8. Test izdahnutog NO
9. Bronhospazmolizni test
10. Praktični rad na Odeljenju alergologije i imunologije
11. Praktični rad na Odseku za reumatologiju
12. Praktični rad na Odeljenju pulmologije
LABORATORIJSKI TESTOVI
1. Određivanje specifičnih IgE antitela (UNICup)
2. Test transformacije limfoblasta na nespecifične mitogene (PHA)
3. Test transformacije limfoblasta na lekove
4. Rebuck test
5. NBT (nitro blue tetrazolium) test
6. Eozinofili u nosnom sekretu
2. Kardiologija
(12 meseci)
Trajanje uže specijalizacije: 12 meseci
Svrha: Svrha uže specijalizacije iz kardiologije je poboljšanje znanja i veština lekara specijalista interne medicine koji su u praktičnom radu usmereni na kardiovaskularnu patologiju u hospitalnim ili vanhospitalnim ustanovama.
Cilj: Unapređenje teorijskog i praktičnog znanja za potrebe prevencije, dijagnostike i lečenja kardiovaskularnih bolesti, za koje se predviđa da će do 2020. godine biti u značajnom porastu, te da će i smrtnost u svetu od istih porasti na oko 20 miliona stanovnika godišnje. Pored ovih osnovnih ciljeva, neobično je važno istaći i ciljanu edukaciju pacijenata, kako u primarnoj tako i u sekundarnoj prevenciji, kroz rad odeljenje ili službi za edukaciju.
Potreba: Potreba za ovakvim osposobljavanjem lekara nastala je kao posledica epidemijskog porasta broja obolelih od kardiovaskularnih bolesti s jedne strane, napretka naučne misli iz ove oblasti s druge, brzog tehničkog i tehnološkog razvoja vezanog za dijagnostiku i lečenje kardiovaskularnih bolesti i brzog razvoja farmakološke nauke i farmaceutske industrije.
Sadržaj: Program supspecijalističkih studija traje 12 meseci. Obuhvata teorijska i praktična znanja iz raznih oblasti: anatomije, patološke anatomije, fiziologije, patofiziologije, histologije, biohemije, farmakologije, interne medicine, fizike, nuklearne medicine, hirurgije, metodologije, statistike, itd.
Program predviđa upoznavanje kardiovaskularne patologije sa svih aspekata u svetlu najnovijih naučnih stavova i smernica dobre kliničke prakse.
Oblici nastave: U okviru programa uže specijalizacije, nastava će biti realizovana kroz teorijska predavanja, praktičnu nastavu, kao obaveznu, u referentnim ustanovama, kroz seminarske radove i završni ispit. Sve predviđene oblike nastave kandidat će pohađati pod rukovodstvom i kontrolom mentora.
TEORETSKA NASTAVA:
Anatomske karakteristike fetalnog i adultnog kardiovaskularnog sistema
Regulatorni mehanizmi kardiovaskularnog sistema
Receptori i kardiovaskularni sistem
Infrastruktura i mehanika kontrakcije miokarda, utrošak kiseonika i uloga jona kalcijuma u kontrakciji miokarda
Hormonalna funkcija srca
Mehanizam nastanka i sprovođenja impulsa kroz srce, elektrofiziologija nadražajnih membrana srca i osvrt na jonske struje
Urođene srčane mane
Reumatska groznica
Infektivni endokarditis
Oboljenja mitralnog i trikuspidnog ušća
Oboljenja aortnog ušća
Tumori srca
Perikarditis
Miokarditis i kardiomiopatije
Elektrokardiografija, dinamička elektrokardiografija
Intrakardijalna elektrofiziologija
Srčane aritmije
Nemedikamentno lečenje poremećaja srčanog ritma i provođenja
Ehokardiografija
Dopler dijagnostika perifernih krvnih sudova
Spiroergometrija
Mikrokateterizacija srca i hemodinamski monitoring
KPCR
Kateterizacija srca
Interventne procedure u kardiologiji
Periferna angiografija
Radioizotopska dijagnostika
Imidžing dijagnostika u kardiovaskularnim bolestima
Srčana insuficijencija
Koronarna bolest
Arterijska hipertenzija
24-satno ambulatorno merenje krvnog pritiska
Sinkopalna stanja u kardiologiji
Šokna stanja u kardiologiji
Periferna vaskularna bolest
Epidemiologija kardiovaskularnih oboljenja
Prevencija kardiovaskularnih oboljenja
Rehabilitacija kardiovaskularnih oboljenja
Kardiohirurgija i vaskularna hirurgija
PRAKTIČNA NASTAVA – 12 meseci
Klinički rad (opšta kardiologija, prijemna kardiološka ambulanta, poliklinika) 2 meseca
Jedinica intenzivne kardiološke nege 2 meseca
Invazivna hemodinamika 2 meseca
Neinvazivna dijagnostika (eho, dopller, spiroergometrija) 3 meseca
Poremećaji srčanog ritma 2 meseca
Rehabilitacija kardiovaskularnih bolesnika 15 dana
Radioizotopi 15 dana
KATALOG VEŠTINA
O – organizuje I – izvodi U – upoznaje
Kliničko odeljenski rad – O, I
Kliničko ambulantni rad – O, I
Kardiovaskularna prevencija – O, I
Elektrokardiografija – O, I
Rtg dijagnostika – O, U
Ehokardiografija – O, I, U
Spiroergometrija – O, I
KPCR (punkcija centralne vene, invazivni i neinvazivni hemodinamski monitoring, defibrilacija, kardioverzija, endotrahealna intubacija, neinvazivna mehanička ventilacija, implantacija privremenog pejsmejkera, intraaortna balon pumpa, postreanimaciona hipotermija, pleuralna i abdominalna punkcija) – O, I, U
Mikrokateterizacija i hemodinamski montoring – O, I
Kateterizacija srca i angiokardiografija – O, U
Elektrofiziologija i implantacija trajnog elektrostimulatora srca – O, I, U
Kardiohirurgija – U
Vaskularna hirurgija – U
Anestezija kardiovaskularnih bolesnika – U
Asistirana cirkulacija – U
Radioizotopska dijagnostika – O, U
Imidžing dijagnostika – O, U
Biohemijska dijagnostika – O, U
Naučno istraživački rad – O, I, U
Epidemiološko-klinička istraživanja – O, I, U
Prohodnost: uža specijalizacija iz kardiologije je u najširem smislu interdisciplinarni pristup kardiovaskularnoj patologiji, te u tom smislu podrazumeva kako rad pojedinca tako, veoma često, i timski rad. Ona promoviše sofisticirano, sveobuhvatno razmišljanje u prevenciji, dijagnostici i lečenju kardiovaskularnih bolesti. Prohodnost ka ovoj užoj specijalizaciji imaju lekari specijalisti interne medicine, a mogućnost imaju i klinički farmakolozi, klinički epidemiolozi, pedijatri i specijalisti socijalne medicine.
Ishod: Pohađanjem programa uže specijalizacije iz kardiologije kandidati bi se osposobili za:
klinički rad na opštim odeljenjima kardiologije (prijemna kardiološka ambulanta, kardiološka poliklinika, stacionar opšte kardiologije);
rad u jedinici intenzivne kardiološke nege (KPCR, kardioverzija, defibrilacija, punkcija centralne vene, hemodinamski monitoring – invazivani i neinvazivni, plasiranje privremenog elektrostimulatora srca, intraaortne balon pumpe, izvođenje blage post-reanimacione hipotermije, pleuralne i abdominalne punkcije, primena fibrinolitičke terapije, savremen medikamentni tretman kardiovaskularnih oboljenja, itd);
rad na odeljenjima invazivne dijagnostike (kateterizacija srca, perikardna punkcija, angiografija, interventna kardiologija);
rad na odeljenjima poremećaja srčanog ritma (implantacija trajnog elektrostimulatora srca, elektrofiziologija, implantacija kardiovertera, CRT, itd);
rad u okviru neinvazivne kardiološke dijagnostike (transtorakalna i transezofagealna ehokardiografija, stres-ehokardiografija, kontrastna ehokardiografija, itd), rad u laboratoriji za spiroegometriju i Dopler dijagnostiku perifernog krvotoka;
rad na radioizotopskoj i imidžing dijagnostici;
rad na rehabilitaciji kardiovaskularnih bolesnika;
rad na edukaciji bolesnika;
kliničko-epidemiološka istraživanja i naučno istraživački rad;
Stečeno zvanje: supspecijalista – kardiolog.
3. Pulmologija
(12 meseci)
Teorijska nastava:
1. Respiratorna anatomija, histologija i fiziologija
a. Morfologija, topografija i klinička anatomija respiratornog sistema
b. Histološka građa respiratornog sistema
c. Fiziologija plućnog krvotoka
d. Nerespiratorne funkcije pluća
e. Klinička fiziologija pluća i regulacija disanja
f. Funkcija pluća u uslovima izmenjenog atmosferskog pritiska
2. Respiratorna dijagnostika
a. Funkcijsko ispitivanje pluća
– statička komplijansa
– spirometrija
– telesna pletizmografija
– distribucija ventilacije
– merenje difuzije
– bronhoprovokacijski testovi
– ispitivanje snage respiratornih mišića
– ispitivanja vezana za disajni centar
– merenje otpora disajnog sistema
– ergospirometrija
– respiracijski gasovi
b. Imaging metode u pulmologiji
– rendgenska dijagnostika oboljenja pluća, pleure, medijastinuma i dijafragme
– CT dijagnostika oboljenja pluća, pleure i medijastinuma
– magnetna rezonanca u dijagnostici intratoraksnih oboljenja
– ultrazvučna dijagnostika oboljenja pluća, pleure i medijastinuma
– primena ultrazvuka u dijagnostici oboljenja srca i krvnih sudova
– radioizotopske metode u dijagnostici plućnih i medijastinumskih oboljenja
c. Invazivne dijagnostičke metode
– hemodinamsko ispitivanje krvotoka i mikrokateterizacija,
– bronhoskopija
– pleuralna punkcija
– biopsija pleure
– videoasistirana torakoskopija
– medijastinoskopija i medijastinotomija
– perkutana biopsija pluća
– otvorena biopsija pluća
d. Mikrobiološka dijagnostika
– bakteriološka
– virusološka
– parazitološka
– mikološka
3. Imunologija respiratornog sistema
a. imunologija u oboljenjima respiratornog trakta
b. imunološka dijagnostika u oboljenjima respiratornog trakta
4. Klinička pulmologija
a. Plućne infekcije
– pneumonije
– bronhiektazije
– apsces pluća
– empijem pleure
– pleuralni izlivi
– gljivična i parazitarna oboljenja pluća
b. Tuberkuloza
– patogeneza tuberkuloze
– imunitet u tuberkulozi
– primarna tuberkuloza pluća
– postprimarna tuberkuloza pluća
– lečenje i hemioprofilaksa tuberkuloze
c. Oboljenja intersticijuma pluća
– plućne fibroze
– sarkoidoza
– granulomatoze pluća
– hemosideroza
d. Obstruktivne bolesti pluća i plućnog krvotoka
– hronična obstruktivna bolest pluća
– bronhijalna astma
– hronična plućna insuficijencija i hronično plućno srce
– akutni respiracijski distres – ARDS
– tromboembolija pluća
– plućna hipertenzija
– hipoventilacioni sindrom
– poremećaj disanja u spavanju
e. Maligne bolesti pluća
– karcinom pluća i metastaze u plućima
– tumori medijastinuma i pleure
– neuroendokrini tumori pluća
– farmakoterapijska sredstva u lečenju malignih oboljenja disajnih organa
– principi neoperativnog lečenja malignih tumora (hemio-terapija, radioterapija, imunoterapija)
– hirurško lečenje malignih tumora pluća
5. Profesionalne bolesti pluća
a. najčešće profesionalne bolesti pluća
b. profesionalna tuberkuloza
6. Respiratorna rehabilitacija
a. rehabilitacija plućnih bolesnika
b. ispitivanje kvaliteta života u plućnim bolestima
c. ispitivanje kvaliteta života u granulomskim bolestima
d. kvalitet života obolelih od malignih bolesti pluća
7. Dečja pulmologija
a. osobenosti disajne funkcije kod dece
b. imunologija respiratornog sistema kod dece
c. respiratorna oboljenja kod novorođenčadi
e. oboljenja gornjih disajnih puteva kod dece
f. bakterijske i virusne infekcije donjih disajnih puteva kod dece
g. akutne respiratorne infekcije kod dece
h. dečja astma
i. cistična fibroza
8. Epidemiologija i prevencija plućnih bolesti
a. epidemiologija i prevencija hronične obstruktivne bolesti pluća
b. epidemiologija i prevencija bronhijalne astme
c. epidemiologija i prevencija malignih bolesti pluća
d. prevencija profesionalnih bolesti pluća
Praktična nastava:
I Klinička praksa – 24 nedelje
II Rentgenska i radiološka dijagnostika – 4 nedelje
III Invazivna dijagnostika (bronhoskopija, pleuralna punkcija, biopsija plućne maramice) – 8 nedelja
IV Poliklinika – 6 nedelja
V Rehabilitacija – 2 nedelje
VI Dečja pulmologija – 4 nedelje
Katalog veština:
1 | spirometrija sa bronhodilatacijskim testom | 30 |
2 | telesna pletizmografija | 20 |
3 | bronhoprovokacijski test | 15 |
4 | kožne probe na inhalacione alergene | 20 |
5 | pleuralna punkcija | 30 |
6 | biopsija plućne maramice | 20 |
7 | Bronhoskopija | 40 |
8 | praktična primena oksigenoterapije | 30 |
9 | upoznavanje sa rentgen dijagnostikom grudnog koša (skopija, grafija) | 100 |
10 | mere rehabilitacije (vežbe disanja, položajna drenaža, inhalacija lekova) | 30 |
11 | priprema bolesnika i uključivanje hemioterapeutika | 20 |
12 | obrada i praćenje pulmoloških bolesnika | 120 |
4. Endokrinologija
(12 meseci)
Trajanje i struktura specijalizacije:
Uža specijalizacija iz Endokrinologije traje 12 (dvanaest) meseci i sastoji se od:
Teorijske nastave koja traje 1 semestar
Praktične nastave koja traje 12 meseci
Program uže specijalizacije
Subspecijalizant za vreme trajanja uže specijalizacije treba da obradi bar 100 bolesnika sa endokrinološkim bolestima (40 novih hospitalizovanih bolesnika i 60 ambulantnih, od toga bar 20 prvih pregleda). Na odeljenju treba da vodi od 3 – 5 bolesnika. U toku subspecijalizacije mora da obavi bar minimalan broj propisanih obaveznih obrada i zahvata odnosno da asistira u složenijim obradama i zahvatima.
PROGRAM
Trajanje 1 (jedna) godina (12 meseci)
1 semestar:
Teorijsko i znanje iz oblasti Endokrinologije subspecijalizant savladava tokom 1 semestra nastave u vidu predavanja i seminara. Subspecijalizant se detaljnije upoznaje sa endokrinološkom pristupom bolesniku, uključujući anamnezu, fizički pregled, utvrđivanje plana ispitivanja kao i izbor lečenja. Vežba pri opisivanju i oceni rezultata biohemijskih, hormonskih i drugih laboratorijskih testova, rendgenskih snimaka, ehosonografskih pregleda, i drugih vizuelizacionih pregleda (CT/NMR) i funkcionalnih ispitivanja pojedinih endokrinih organa. Upoznaje se sa načinima uzimanja materijala, njihovom primenom u predanalitičkoj fazi, kao i mogućnostima i načinima laboratorijske dijagnostike u pojedinim laboratorijama.
Praktična nastava
Subspecijalizant radi tako da postepeno sve samostalnije obavlja dijagnostičke postupke i određuje terapijske principe. Mentor vrši nadzor savladanih veština i ocenjuje uspeh.
Pod neposrednim nadzorom mentora planira lečenje i kontroliše njegov tok i uspeh terapije. Upoznaje se sa štetnim efektima lekova i metodama sprečavanja istih.
Upoznaje se sa načinom vođenja medicinske dokumentacije.
Osposobljava se za samostalni rad u hitnoj (urgentnoj) endokrinološkoj praksi. Uključuje se u dežurnu službu i u ambulantni rad. Upoznaje se sa pojedinim užim oblastima Endokrinologije, metodama i tehnikama dijagnostike, kao i specifičnog lečenja. Učestvuje u radu konzilijuma.
PROGRAM PRAKTIČNE NASTAVE UŽE SPECIJALIZACIJE IZ ENDOKRINOLOGIJE
Tokom praktične nastave u trajanju od 12 meseci, tokom koje ovladava veštinama koje se sprovode na odgovarajućem odeljenju tokom bolničkog i ambulantnog lečenja endokrinoloških bolesnika.
– Intenzivna nega
5 bolesnika sa dijabetesnom ketoacidozom (DKA)
Posmatra: 2 Asistira: 3 – uzima anamnezu, obavlja fizički pregled, učestvuje u planu ispitivanja uzroka DKA i u terapijskom pristupu DKA
3 bolesnika sa hiperosmolarnim hiperglikemijskim stanjem (HHS)
Posmatra: 1 Asistira: 2 – uzima anamnezu, obavlja fizički pregled, učestvuje u planu ispitivanja uzroka HHS i u terapijskom pristupu lečenja HHS
3 bolesnika sa hipoglikemijskom komom
Posmatra: 1 Asistira: 2 – uzima heteroanamnezu, obavlja fizički pregled, učestvuje u planu ispitivanja uzroka hipoglikemijske kome i izbor terapijskog pristupa lečenja hipoglikemijske kome
2 bolesnika sa akutnom adrenalnom insuficijencijom
Posmatra: 1 Asistira: 1 – uzima anamnezu, obavlja fizički pregled, učestvuje u planu ispitivanja uzroka i akutne adrenalne insuficijencije i izbor terapijskog pristupa lečenja akutne adrenalne insuficijencije
1 bolesnika sa hiperkalcemijom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, EKG, vizualizacijske metode (ultrazvučni pregled, RTG, CT), ordiniranje terapije hiperkalcemije pod neposrednim nadzorom mentora
Asistira: 1
1 bolesnika sa hipokalcemijom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, vizualizacijske metode, ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Asistira: 1
1 bolesnika sa tireotoksičnom krizom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, EKG, vizualizacijske metode (ultrazvučni pregled), ordiniranje terapije tireotoksikoze pod neposrednim nadzorom mentora
Asistira: 1
1 bolesnika sa miksedamentoznom komom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, vizualizacijske metode, ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Asistira: 1
1 bolesnika sa hipernatremijom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, ordiniranje terapije hipernatremije pod neposrednim nadzorom mentora
Asistira: 1
1 bolesnika sa hiponatremijom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, ordiniranje terapije hiponatremije pod neposrednim nadzorom mentora
Asistira: 1
– Dijabetes
5 bolesnika sa tipom 1 dijabetesa – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske analize, dijagnostički testovi [test oralne tolerancije glukoze (OGTT), glukagonski test, test intravenske tolerancije na glukozu (IVGTT)], ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora, monitoring parametara glikoregulacije, skrining hroničnih komplikacija, hipoglikemije u dijabetesu
Posmatra: 1 Asistira: 4
10 bolesnika sa tipom 2 dijabetesa – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske analize, dijagnostički testovi (OGTT), testovi za procenu insulinske senzitivnosti i sekrecije) ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora, monitoring parametara glikoregulacije, skrining hroničnih komplikacija, hipoglikemije u dijabetesu
Posmatra: 2 Asistira: 8
5 bolesnika sa tipom 1 dijabetesa na terapiji insulinskom pumpom – određivanje i korekcije bazalne brzine infuzije, određivanje i korekcije bolusa pomoću ugljenohidratnih jedinica, korekcija insulinske terapije u uslovima akutnih komplikacija dijabetesa, kao i korekcija insulinske terapije insulinskom pumpom u uslovima povećane ili smanjene fizičke aktivnosti, smenskog rada i slično.
Posmatra: 3 Asistira: 2
– Bolesti štitaste žlezde
10 bolesnika – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, vizualizacijska dijagnostika (ultrazvučna dijagnostika), ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora, biopsija tankom iglom
Posmatra: 5 Asistira: 5
– Bolesti nadbubrežnih žlezda
5 bolesnika sa Kušingovim sindromom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, supresioni funkcionalni testovi za nadbubreg, vizuelizaciona dijagnostika (ultrazvučna i rentgen dijagnostika, CT/NMR), ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora.
Posmatra: 3 Asistira: 2
5 bolesnika sa adrenalnom insuficijencijom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, stimulacioni funkcionalni testovi za nadbubreg, ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Posmatra: 3 Asistira: 2
– Bolesti gonada
3 bolesnice sa oligomenorejom/amenorejom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, funkcionalno testiranje hipotalamo-gonadne osovine, vizuelizaciona dijagnostika (ultrazvučna dijagnostika), ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Posmatra: 2 Asistira: 1
3 bolesnice sa hirzutizmom – anamneza, klinička prezentacija, određivanje stepena hirzutizma po Ferriman-Gallwey i Lorencu, biohemijske i hormonske analize, funkcionalno testiranje hipotalamo-gonadne osovine, vizualizaciona dijagnostika (ultrazvučna dijagnostika), ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Posmatra: 2 Asistira: 1
2 bolesnice sa menopauzom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Posmatra: 1 Asistira: 1
– Bolesti metabolizma
2 bolesnika sa hroničnom hiperkalcemijom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, EKG, vizualizacijske metode (ultrazvučni pregled, RTG, CT), ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Asistira: 2
1 bolesnik sa hroničnom hipokalcemijom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske i hormonske analize, vizualizacijske metode, ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Asistira: 1
10 bolesnika sa poremećajem metabolizma lipida – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske analize, frižiderski test, ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Posmatra: 2 Asistira: 8
– Bolesti hipofize
6 bolesnika sa tumorom hipofize – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske analize, bazalne hormonske analize, funkcionalno testiranje hipotalamo-hipofizne osovine, vizualizacijske metode (RTG, CT/NMR), ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Asistira: 6
– Metaboličke bolesti kostiju
5 bolesnika sa osteoporozom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske analize, hormonske analize, vizualizacijske metode (RTG, DXA-a) ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Posmatra: 3 Asistira: 2
1 bolesnik sa rahitisom/osteomalacijom – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske analize, hormonske analize, vizualizacijske metode (RTG, DXA-a), ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Asistira: 1
– Neuroendokrini tumori
8 bolesnika sa neuroendokrinim tumorima različite lokalizacije – anamneza, klinička prezentacija, biohemijske analize, hormonske analize, vizualizacijske metode (RTG, CT/NMR)), praćenje rada konzilijuma i ordiniranje terapije pod neposrednim nadzorom mentora
Posmatra: 5 Asistira: 3
5. Nefrologija
(12 meseci)
Broj časova | Tema |
2 | Uvod u nefrologiju |
Anatomija i histologija bubrega | |
2 | Anatomske karakteristike urinarnog trakta |
2 | Histološke odlike bubrega |
Embrionalno razviće bubrega | |
Urođene anomalije urinarnog trakta | |
Patološka anatomija i histologija bubrega | |
20 | Savremena nefropatologija i imunohistološke metode ispitivanja |
Primarni glomerulonefritisi | |
Sekundarni glomerulonefritisi | |
Glomerulske lezije u bolestima metabolizma | |
Tubulointersticijumska oboljenja | |
Urođena i nasledna oboljenja | |
Vaskularna oboljenja | |
Transplantirani bubreg | |
Tumori bubrega odrasle i dečje dobi | |
Vežbe | |
Fiziologija bubrega | |
14 | Glomerulska filtracija |
Tubulska reapsorpcija i sekrecija | |
Mehanizam koncentrisanja i razređenja urina | |
Regulacija volumena i sastava elektrolita | |
Regulacija arterijskog pritiska | |
Acidobazna ravnoteža | |
Mehanizam akta mikcije | |
Endokrina funkcija bubrega | |
Patološka fiziologija bubrega, funkcionalna dijagnostika poremećaja bubrežne funkcije | |
10 | Patogeneza glomerulske i tubulske proteinurije |
Poremećaj sistema renin angiotenzin aldosteron | |
Tubulski poremećaji | |
Respiratorni poremećaji acidobazne regulacije | |
Ispitivanje hematurije | |
Ispitivanje proteinurije | |
Metode za određivanje glomerulske filtracije | |
Radioizotopsko ispitivanje funkcije bubrega (statičke i dinamske studije) | |
Lekovi i bubreg | |
2 | Efekat oštećenja bubrežne funkcije na farmakodinamiku |
Diuretici, mehanizmi delovanja i klinička primena | |
Imunološki mehanizmi nastanka bubrežnih bolesti | |
2 | Mehanizmi oštećenja u autoimunskim bolestima |
2 | Sistemski eritemski lupus |
2 | Vaskulitisni sindromi |
1 | Sklerodermija, Sjegrenov sindrom i druge autoimunske bolesti bubrega |
2 | Mikroangiopatijske anemije sa poremećajem bubrega (HUS, TTP) |
1 | paraproteinemije, dijagnostika i lečenje, mijelomski bubreg |
Radiološke metode u dijagnostici | |
2 | Sonografija bubrega |
2 | Rendgenološko ispitivanje bubrega |
2 | Interventna radiologija |
2 | Dopler KS bubrega |
Bolesti bubrega (kurs iz adultne nefrologije) | |
2 | Poremećaji regulacije vode i elektrolita |
2 | Poremećaj regulacije K, Ca, fosfata |
2 | Poremećaj acidobazne ragulacije |
1 | Imunopatogeneza glomerulskih bolesti |
2 | Primarni glomerulonefritisi |
2 | Sekundarni glomerulonefritisi |
2 | Lečenje glomerulskih bolesti |
2 | Tubulointersticijumske bolesti bubrega |
2 | Vaskularne bolesti bubrega |
Patofiziologija akutne insuficijencije bubrega | |
3 | Akutna insuficijencija bubrega u odraslih |
3 | Kontinuirani postupci dijalize |
3 | Nasledne bolesti bubrega |
Infekcije urinarnog trakta | |
2 | Posebnost bolesti bubrega kod starih |
2 | Nacionalni vodič u lečenju anemije |
3 | Kalkuloza bubrega |
3 | Hronična insuficijencija bubrega |
2 | Peritoneumska dijaliza |
2 | Komplikacije lečenja PD-om |
2 | Hemodijaliza |
2 | Adekvatnost vaskularnog pristupa |
4 | Metabolička bolest kostiju u bolesnika sa HBI |
3 | Pretransplantaciona obrada bolesnika |
2 | Transplantacija bubrega |
2 | Hirurški aspekti transplantacije bubrega |
2 | Protokol lečenja transplantiranih bol. |
2 | Urgentna stanja u nefrologiji |
1 | |
Bolesti bubrega (kurs iz pedijatrijske nefrologije) | |
1 | Nefrotski sindrom |
2 | Glomerulonefritisi u toku sistemskih bolesti |
1 | Glomerulske bolesti u hroničnim infekcijama |
2 | Hereditarni nefritisi |
2 | Tubulointersticijski nefritisi |
2 | Infekcije mokraćnih puteva i VUR |
3 | Karakteristike hronične insuficijencije bubrega u dece |
2 | Dijaliza i transplantacija u dečjem uzrastu |
2 | Akutna insuficijencije bubrega u dece |
2 | Metaboličke i tubulske bolesti bubrega |
Ostala stanja povezana sa nefrologijom | |
2 | Sepsa i septični šok |
2 | Trudnoća i bolesti bubrega |
2 | Kardiovaskularne bolesti kod bolesnika sa HBI, terminalnom BI i posle Tx |
2 | Dijeta u bolestima bubrega |
2 | Primena KDIGO smernica |
6. Reumatologija
(12 meseci)
Reumatologija – subspecijalizacija
Metodske jedinice – teorijska nastava
1 Struktura koštano-zglobnog sistema 6
2 Funkcija koštano-zglobnog sistema 4
3 Patogenetski mehanizmi oštećenja koštano-zglobnog sistema 4
4 Epidemiologija reumatskih bolesti 2
5 Socijalno-medicinski značaj reumatskih bolesti 4
6 Sistemske bolesti vezivnog tkiva 12
7 Reumatoidni artritis 6
8 Seronegativne artropatije 10
9 Metabolička oboljenja kostiju i zglobova 8
10 Vanzglobna reumatska oboljenja 6
11 Infektivni artritisi 4
12 Degenerativna oboljenja kičmenog stuba 6
13 Degenerativna oboljenja perifernih zglobova 6
14 Ostala reumatska oboljenja 6
15 Ugentna stanja u reumatologiji 4
16 Reumatska oboljenja kod dece 6
17 Specifičnosti reumatskih bolesti kod starih osoba 8
18 Reumatska groznica 2
19 Reumatske valvularne mane 6
20 Kardiovaskularna oštećenja u reumatskim bolestima 4
21 Oštećenja drugih sistema u reumatskim bolestima (CNS, bubrega, pluća) 6
22 Dijagnostičke metode u reumatologiji 10
23 Klinička farmakologija u reumatologiji 8
24 Balneoterapija reumatskih bolesti 6
25 Operativno lečenje reumatskih bolesti 8
26 Rehabilitacija bolesnika s reumatskim bolestima 8
Ukupno 160
2
Praktični rad se odvija na klinici za reumatologiju (9 meseci), kardiologiju (mesec dana), nefrologiju (mesec dana) i fizikalnu medicinu (mesec dana)
Praktični rad obuhvata:
1. Pregled bolesnika
• Uzimanje anamneze
• Klinički pregled bolesnika sa muskuloskeletnim poremećajima
• Pregled bolesnika sa zahvaćenošću srca, bubrega, očiju, CNS
2. Indikacije i interpetacija:
• hematoloških,
• imunoloških,
• biohemijskih i
• hispopatoloških pomena koje prate reumatske bolesti
3. Poznavanje indikacija i interpretacija vizualizacionih tehnika u dijagnozi reumatskih bolesti
• Konvencionalne radiografske metode
• CT
• NMR Tehnike s radioizotopima
4. Poznavanje indikacija i interpretacija rezultata ostalih metoda
• Kapilaroskopija
• osteodenzitometrija
• ultrasonografija
5. Primena medikamenata u lečenju reumskih bolesti
• Nesteroidni antiinflamatorni lekovi
• Lekovi koji modifikuju tok bolesti
• Citotoksični lekovi
• Imunosupresivni lekovi
• Kortikosteroidi
• Biološki agensi
• Lekovi za osteoporozu
3
• Gastroprotektori
6. Posebne metode:
• Punkcija zglobova, analiza sinovijalne tečnosti i davanje intraartikularnih injekcija
• Davanje injekcija u meka tkiva
• Izvođenje biopsije sinovije iglom
7. Istraživački rad:
• Analiza podataka
• razumevanje principa i prakse kliničkih ispitivanja
• statistička obrada podataka
• pretraživanje i korišćenje literature
Kolokvijumi:
• Sistemske bolesti vezivnog tkiva
• Reumatoidni artritis
• Seronegativne artropatije
• Metabolička oboljenja kostiju i zglobova
• Degenerativna reumatska oboljenja
• Vanzglobna reumatska oboljenja
• Kardiovaskularna oštećenja u reumatskim bolestima
• Balneoterapija i rehabilitacija bolesnika s reumatskim bolestima
7. Gastroenterohepatologija
(12 meseci)
Trajanje uže specijalizacije: 12 meseci
Predavanja | Br. čas. |
Funkcionalni poremećaji gastroentestinalnog trakta | 2 |
Gastroezofaegealna refluksna bolest (GERB) | 1 |
Makro i mikromorfološke karakteristike oboljenja jednjaka i želuca | 2 |
Savremena hirurgija jednjaka i želuca | 2 |
Radiologija organa za varenje | 2 |
Inflamatorna i ulcerozna oboljenja želuca i duodenuma. Tumori želuca | 2 |
Histopatološke karakteristike inflamatornih i tumorskih lezija želuca i duodenuma | 2 |
Akutni abdomen | 2 |
Sindrom lošeg varenja i apsorpcije. Eksudativna gastroenteropatija | 2 |
Poremećaj motiliteta želuca, tankog i debelog creva | 2 |
Hronična inflamatorna oboljenja creva. Crevne parazitoze | 2 |
Tumori debelog creva | 2 |
Makro i mikromorfološke karakteristike tumora debelog creva | 2 |
Nutricija u gastroenterologiji | 2 |
Gastrointestinalne manifestacije u AIDS-u | 2 |
Ishemijske lezije creva i vaskularne abnormalnosti digestivnog trakta | 2 |
Nealkoholna masna bolest jetre i toksične lezije jetre | 2 |
Metabolizam bilirubina, urođene hiperbilirubinemije, holestaza | 2 |
Imunološka oboljenja jetre | 2 |
Ultrastruktura i histopatologija jetre | 2 |
Akutni virusni hepatitisi | 2 |
Histopatologija virusnih i toksičnih hepatitisa i ciroze jetre | 2 |
Hronični hepatitis i ciroza jetre | 2 |
Akutna i hronična insuficijencija jetre | 2 |
Metaboličke bolesti jetre | 2 |
Oboljenja krvnih sudova jetre | 2 |
Lečenje portne hipertenzije | 2 |
Alkoholna bolest jetre | 2 |
Tumori jetre | 2 |
Predavanja | Br. čas. |
Hirurgija jetre i transplantacija | 2 |
Funkcionalni poremećaji biliopankreasnog sistema | 1 |
PET i Scintigrafska ispitivanja jetre | 2 |
Holecistitis i bilijarna kalkuloza | 1 |
Tumori bilijarnog sistema | 2 |
CT i NMR u bolestima jetre i žučnih vodova | 2 |
Akutni i hronični pankreatitis i tumori pankreasa | 2 |
Vežbe | Br. čas. |
Peroralna endoskopija | 10 |
Terapijska peroralna endoskopija | 10 |
Hemostaza krvarećih lezija jednjaka i želuca | 10 |
Urgentna peroralna endoskopija | 10 |
ERCP | 10 |
Peranalna endoskopija | 10 |
Terapijska peranalna endoskopija | 10 |
Endoskopija u dijagnostici i lečenju oboljenja digestivnog sistema, video prezentacija | 5 |
Ehotomografija abdomena | 15 |
Endoskopska ultrasonografija | 10 |
Biopsija jetre vođena ultrazvukom | 10 |
Ehosonografija abdomena i Doppler | 10 |
Endoskopsko lečenje variksa jednjaka | 10 |
Abdominalna punkcija | 10 |
Biopsije vođene ultrazvukom | 10 |
Biopsija jetre | 10 |
PET CT i hepatobilioscintigrafija | 10 |
Ehosonografija bilijarnog sistema | 10 |
Endoskopska ultrasonografija | 10 |
NMR, MRCP i CT | 10 |
Dijagnostička laparoskopija | 10 |
8. Hematologija
(12 meseci)
Uža specijalizacija u oblasti hematologije je obrazovni proces tokom kog lekar specijalista (internista, pedijatar) stiče potpunije teorijsko i praktično znanje u oblasti hematologije.
Uža specijalizacija iz hematologije traje dva semestra (11 radnih meseci i 1 mesec odmora) i podrazumeva organizovanu teorijsku nastavu i praktični rad u ukupnom trajanju uže specijalizacije. Nastava se organizuje i sprovodi u ustanovama tercijalnog značaja/nivoa.
I Klinički pristup hematološkom bolesniku
Simptomi, znaci, poremećaji i nalazi koji zahtevaju hematološko ispitivanje
Osnovni principi hematoloških ispitivanja
II Poliklonska (normalna) hematopoeza
Poreklo i razvoj hematopoeznog tkiva, matične ćelije hematopoeze, mikrosredina, stem ćelijska plastičnost, regulacija hematopoeze, faktori rasta, receptori faktora rasta, singnalna transdukcija, apopotoza, transkripcioni faktori i athezivne molekule.
Ispitivanje matičnih/opredeljenih ćelija hematopoeze
Laboratorijska ispitivanja, pregled krvne slike kvantitativno i kvalitativno, normalne vrednosti krvnih ćelija.
III Poremećaji u crvenoj krvnoj lozi
Eritrocitopoeza
Opšti aspekti anemija i eritrocitoza (policitemija), periferna krvna slika u anemiji i eritrocitozi. Klasifikacija anemija i eritrocitoza.
Anemije usled nedostatka gvožđa, vitamina B12, folne kiseline i druge makrocitne anemije
Anemije u hroničnim bolestima
Hemolitički sindromi, urođene (hereditarne) i stečene, imune i neimune, ekstravaskularne i intravaskularne hemolitičke anemije
Hemoglobinopatije i talasemije
Poliklonske eritrocitoze, porfirije
Aplastična anemija i oštećenja koštane srži, aplazija eritrocitne loze (eritroblastopenija), paroksizmalna noćna hemoglobinurija (PNH).
Poremećaji uzrokovani opterećenjem gvožđem, hemohroma toza, transfuziona hemosideroza.
IV Poremećaji u beloj krvnoj lozi
Klasifikacija i kliničke manifestacije poremećaja u beloj krvnoj lozi.
Poremećaji granulocitneloze: neutropenija i neutrofilija, poremećaji funkcija neutrofila.
Poremećaji eozinofilneloze: eozinofilija.
Poremećaji bazofila i mastocita: bazopenija, bazofilija i mastocitoza.
Poremećaji limfocitne loze: limfocitopenija, limfocitoza, sindrom primarne/stečene imunodeficijencije.
Poremećaji monocitno-makrofagne loze: monocitopenija, monocitoza. Sindrom mononukleoze.
V Klonske bolesti hematopoeznog tkiva
Klasifikacija i kliničke manifestacije (WHO).
Mijeloproliferativne bolesti: policitemija vera (PV), esencijalna trombocitemije (ET), idiopatska mijelofibroza (IMF).
Mijelodisplastični sindrom (MDS): klasifikacija, prognostički faktori, kliničke varijante, mijelodisplastični sindrom/mijeloproliferativno oboljenje (MDS/MPO).
Leukemije: akutna mijeloidna leukemija (AML), akutna limfoblastna leukemija (ALL), hronična mijeloidna leukemija (CML), B-hronična limfocitna leukemija (B-CLL), prolimfocitna leukemija (PLL), trohileukoza (NCL)/varijante NCL, splenični limfom sa viloznim limfocitima (SLVL), leukemija velikih granuliranih limfocita (LGLL), adultna T leukemija/ limfom (ATLL), Sèzary-ev sindrom (SS).
Limfomi: ne Hočkinovi limfomi, ektranodalni limfomi, Hočkinov limfom.
Paraproteinemije: monoklonska gamapatija nedefinisanog značaja (M-GUS), multipli mijelom, Waldrenström-ova makroglobulinemija (WM), bolest teških lanaca (HCD), primarna (sistemska) amiloidoza (AL).
VI Principi lečenja klonskih bolesti hematopoeznog tkiva
Farmakologija i toksičnost antineoplastičnih lekova
Transplantacija matičnih ćelija hematopoeze (TMĆH): principi i indikacije, izvori MĆH (kostna srž, periferne MĆH, pupčana vrpca), alogena TMĆH (HLA podudarna/nepodudrana porodična/neporodična transplantacija), autologna TMĆH, GvHD („bolest kalem protiv domaćina“), GvL/T („kalem protiv leukemije/tumora“), komlikacije TMĆH, VOD (venookluzivna bolest jetre), profilaksa i lečenje virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija, vakcinacije, posttransplantacioni relapsi.
VII Poremećaji hemostaze i tromboze
Kliničke manifestacije, evaluacija i klasifikacija poremećaja hemostaze. Klinički i laboratorijski pristup.
Poremećaji trombocitne loze: numeričke abnormalnosti trombocita, trombocitopenija i trombocitoza, urođene bolesti trombocita/funkcije trombocita, stečeni bolesti trombocita, imuna trombocitopenija, vaskularne purpure.
Poremećaji koagulacije krvi/koagulacionih proteina. Urođene poremećaji: hemofilija A i B, von Wilebrandova bolest, deficit faktora II, V, VII, X, XI i XIII, kombinovani deficit faktora V i VIII, deficit K vitanim zavisnih faktora, poremećaji fibrinogena. Deficit faktora koagulacije uzrokovan antitelima. Bolesti jetre i disfunkcija hemostaze, diseminovana intravaskularna koagulacija. Fibrinoliza i tromboliza.
Tromboza i antitrombotična terapija: principi antitrombotične terapije, primarna i sekundarna trombofilija/hiperkoagulabilno stanje, antitelima posredovane trombotične bolesti, trombotične mikroangiopatije TTR/NUS, NIT.
VIII Transfuzije i hemafereze
Imunologija i serologija krvnih grupa. Indikacije za terapiju komponentama krvi (eritrociti, trombociti, zamrznuta sveža plazma, krioprecipitat, autologna transfuzija krvi, IVIG intravenski imunoglobulini). Transfuzione reakcije: neposredne (hemolitička, febrilna, TRALI tranfuziom uzrokovano akutno oštećenje pluća, hipersenzitivna plućna reakcija, alergijske reakcije, bakterijska kontaminacija, intoksikacija citratom) i odložene (hemolitička reakcija, posttransfuziona purpura, transmisivne bolesti). Autologna transfuzija matičnih ćelija hematopoeze.
Terapijske hemafereze: trombocitafereza, leukafereza, eritracitafereza, izmena plazme.
IX Urgentna stanja u hematologiji
Neutropenična temperature/septični šok
Transfuzione reakcije
Hiperkalcemija,
Hiperviskoznost
Diseminovana intravaskularna koagulacija
Predoziranost sa antitrombotičnom terapijom (heparin, oralni antikoagulansi)
Heparinom indukovana trombocitopenija (HIT)
Masivna transfuzija krvi
Parapareza/spinalni kolaps,
Trombotična trombocitopenijska purpura (TTR)
Hemolitička kriza
X Protokoli i procedure
Ispitivanje akutnih leukemija, pregled kostne srži, tuneliranje i održavanje centralnog venskog katetera, čuvanje i primena transfuzije trombocita, vodiči za prevenciju/lečenje neutropeničnih bolesnika sa nepoznatim/suspektnim ili utvrđenim uzročnikom, sindrom lize tumora, primena hemioterapije, antiemetićna terapija tokom primene citotoksičnih lekova, intratekalna hemioterapija, lečenje eksatravazacije po primeni citostatika, splenektomija, antitrombotična terapija preporuke, hemioterapijski protokoli.
XI Ispitivanja u hematologiji: krvna slika, razmaz periferne krvi, viskoznost krvi, elekotroforeza hemoglobina, imunofenotipizacija, citogenetika i molekularana genetika, HLA tipizacija.
XII Pedijatrijska hematologija – odabrana poglavlja
Krvna slika kod dece, neonatalna anemija/policitemija, neonatalna hemolitička anemija, kongenitalni/stečeni poremećaji u eritrocitnoj lozi, urođena diseritropoetska anemija, urođena/stečena aplazija eritrocitne loze, Fankonijeva anemija, poremećaji funkcije neutrofila, imuna trombocitopenija, klonske bolesti (ALL, AML, MDS, limfomi, histiocitni sindromi).
XIII Hematološka propedevtika
Simptomi i znaci hematoloških poremećaja.
Pregled limfnih žlezda, jetre i slezine.
Utvrđivanje kliničkih stadijuma bolesti i prognostičkih faktora.
Značaj skoring sistema u hematološkim bolestima.
Procena težine i značaja hemoragijskog sindroma.
Osnovni testovi hemostaze.
Utvrđivanje primarnog hiperkoagulabilnog stanja (trombofilija) i procena faktora rizika za pojavu tromboembolizma.
Hematološke analize.
Osnovni citološki pregled sa citohemijskim bojenjima.
XIV Katalog veština
Ovladavanje
– punkcionom aspiracijom i biopsijom kostne srži
– punkcionom aspiracijom limfnih čvorova
– punkcionom aspiracijom slezine
– punkcionom aspiracijom tkiva tumora
– citološkom dijagnostikom razmaza periferne krvi i kostne srži
– interpretacijom testova hemostaze
– interpretacijom imunološki testova
– interpretacijom citomorfoloških/citohemijskih nalaza krvi, kostne srži, limfnih čvorova
– interpretacijom histoloških nalaza kostne srži, limfnih čvorova i ostalih tkiva
– interpretacijom imunofenotipizacije, citogenetike i molekularne genetike klonskih bolesti hematopoeznog tkiva.
9. Gerijatrija
(12 meseci)
Gerijatija – subspecijalizacija
Metodske jedinice – teorijska nastava
1 Gerontologija – definicija i odrednice 2
2 Fiziološki aspekti starenja 4
3 Psihološki aspekti starenja 4
4 Socijalni aspekti starenja i socijalna zaštita starih osoba 4
5 Epidemiološki pristup gerontološkim problemima 4
6 Zdravstvena zaštita starih osoba 4
7 Institucionalno zbrinjavanje starih osoba 4
8 Psihogerijatrijski problemi i zaštita mentalnog zdravlja 6
9 Neurološki problemi u starosti 8
10 Specifičnosti internističkih bolesti kod osoba starijeg životnog Doba 74
Kardiovaskualrna oboljenja 16
Hematološka oboljenja 8
Oboljenja disajnih organa 12
Oboljenja digestivnog trakta 12
metabolička i endokrinološka oboljenja 12
Imunološki poremećaji i alegijska oboljenja 8
DDg komatoznih stanja 6
11 Specifičnosti hirurških oboljenja kod starih osoba 14
12 Biomehanika kod starih osoba i ortopedski problemi 10
13 Urološki problemi kod starih osoba 6
14 Specifičnosti oboljenja genitalnih organa u gerijatriji 4
15 Oboljenja oka u starih osoba 4
16 Oralni problemi kod starih osoba 4
17 Maligna oboljenja starih osoba 10
18 Specifičnosti anestezije kod gerijatrijskih bolesnika 4
19 Specifičnosti farmakoterapije starih osoba 8
20 Osnovi nege gerijatrijskih bolesnika 12
Ukupno 180
2
Praktični rad se odvija u ustanovama primarne zdravstvene zaštite i ustanovama sekundarne i tercijane zdravstvene zaštite za pojedina oboljenja.
Praktični rad obuhvata:
1. Pregled bolesnika
Uzimanje anamneze
Klinički pregled bolesnika
2. Određivanje indikacija i interpetacija:
hematoloških,
imunoloških,
biohemijskih i
histopatoloških promena
3. Poznavanje indikacija i interpretacija vizualizacionih tehnika u dijagnozi bolesti kod starih osoba:
Konvencionalne radiografske metode
CT
NMR
Tehnike s radioizotopima
4. Poznavanje indikacija i interpretacija rezultata ostalih metoda:
Elektrokardiogram
Ultrazvučne metode
5. Primena medikamenata u lečenju pojedinih bolesti starih osoba:
7. Istraživački rad:
Analiza podataka
razumevanje principa i prakse kliničkih ispitivanja
statistička obrada podataka
pretrživanje i korišćenje literature
3
Kolokvijumi:
Zdravstvena zaštita starih osoba
Neurološka oboljenja kod starih osoba
Psihički poremećaji kod starih osoba
Kardiovaskularna oboljenja starih osoba
Ortopedska oboljenja kod starih osoba
Urološki poremećaji kod starih osoba
Endokrini poremećaji kod starih osoba
Anestezija kod starih osoba
Hirurška oboljenja kod starih osoba
Onkološka oboljenja kod starih osoba
10. Audiologija
(12 meseci)
Uža specijalizacija iz Audiologije podrazumeva dva semestra organizovane teorijske nastave i praktični rad u ukupnom trajanju uže specijalizacije.
Klinička anatomija i morfologija organa sluha i ravnoteže. Spoljašnje uvo, zvukovod, srednje uvo. Bubna opna, unutrašnji zid srednjeg uva, dno bubne duplje, Eustahijeva truba, slušne koščice, kanal ličnog živca, ulaz u mastoid, mastoidni nastavak, šema srednjeg uva, unutrašnje uvo, membranozni labirint, Kortijev organ, mesak, struktura sluznice srednjeg uva, odnos uva prema endokranijumu i prema ždrelu. Elektronsko-mikroskopska struktura unutrašnjeg uva.
Fizički osnovi akustike i elektroakustike Ton i zvuk, fizičke karakteristike, frekvencija, boja. Veštački izvori tonova, elektroakustički aparati primenjeni u audiološkim ispitivanjima i korekciji gubitka sluha.
Fiziologija organa sluha. Opšte o funkciji uva, funkcija spoljašnjeg uva, funkcija srednjeg uva, funkcija akustičnog dela unutrašnjeg uva. Biohemija uva.
Oštećenja sluha: konduktivno, kohlearno i retrokohlearno. Subjektivne metode ispitivanja: tonalna liminarna audiometrija, govorna audiometrija, supraliminarna audiometrija, pojam rekrutmana i zamora sluha. Objektivne metode ispitivanja sluha: timpanometrija, otoakustične emisije, AIPMS.
Morfologija i fiziologija organa ravnoteže: periferni i centralni vestibularni sistem. Senzorne ćelije čula ravnoteže, utrikulus, sakulus, polukružni kanali. Vestibularna jedra. Učešće ostalih čula u održavanju ravnoteže.
Ispitivanje funkcije čula ravnoteže: fiziološki i patološki vestibularni nistagmus. Specifičnosti čula ravnoteže u odnosu na druga čula. Teškoće pri ispitivanju. Vizualnookularni testovi. Vestibulookularni testovi, spontani nistagmus, kalorijski I rotatorni testovi. Vestibulospinalni testovi: Rombergov test, past pointing test. Test vizualnog vertikalnog. Metode beleženja nistagmusa. Diferencijalna dijagnoza oštećenja čula ravnoteže.
Oboljenja unutrašnjeg uva koja zahvataju čulo ravnoteže: Mb. Meniere, neurolabirintitis, benigni paroksizmalni pozicioni vertigo (BPPV), tumori PCU. Tipovi vrtoglavica od diferencijalno dijagnostičkog značaja.
Lični živac: topografska dijagnostika i njen značaj. Schrimer-ov test amonijakom. Kohleostapedijalni refleks. Ukus.
Akutna idiopatska senzorna nagluvost: etiologija, dijagnoza, terapijski protokol.
Konduktivne nagluvosti sa celom bubnom opnom: etiologija, patogeneza, hronična zapaljenja, otoskleroza, tuomori, dijagnoza i terapija.
Infekcije labirinta: meningogeni labirintitisi, odnos meningitis-labirintitis. Timpanogeni labirintitisi. Hematogeni labirintitisi. Klinička slika dijagnoza i terapija.
Hirurško lečenje oštećenja sluha. Klasične i konzervacijske operativne tehnike. Kohlearni implant, vibrant sound bridge
Ispitivanje sluha dece. Specifičnosti ispitivanja sluha dece, bihejvioralne I objektivne metode ispitivanja. Baterija audioloških testova za decu. Diferencijalna dijagnoza perifernih, centralnih i funkcionalnih oštećenja sluha.
Kongenitalne malformacije uva i sindromska oštećenja sluha. Genetika oštećenja i kongenitalne malformacije uva. Embriološke osnove. Funkcionalna dijagnostika i način rehabilitacije. Značaj sindroma u pogledu zdravlja deteta i profesionalne orijentacije. Kalendar dijagnostičke obrade i planiranje operativnog lečenja. Način rehabilitacije.
Ototoksičnost. Vrste ototoksičnih manifestacija. Grupe ototoksičnih lekova. Udružena dejstva. Prevencija.
KATALOG VEŠTINA
I | U | ||
1. | Audiovestibulološka anamneza kod odraslih | 100 | |
2. | Audiološka anamneza kod dece | 50 | |
3. | Otoneurološki pregled | 100 | |
4. | Akumetrijsko ispitivanje sluha (zvučne viljuške) | 100 | |
5. | Tonalna liminarna audiometrija kod odraslih | 100 | |
6. | Supraliminarni audiometrijski testovi | 20 | |
7. | Tonalna liminarna audiometrija kod dece | 50 | |
8. | Plau audiometrija | 20 | |
9. | Ispitivanje praga sluha auditivnim evociranim potencijalima (BERA) | 20 | |
10. | Procena stanja sluha kod dece mlađe od 2 godine | 20 | |
11. | Timpanometrija kod odraslih | 100 | |
12. | Timpanometrija kod dece | 50 | |
13. | Timpanometrijska ispitivanja funkcije Eustahijeve tube | 20 | |
14. | Ispitivanje refleksa stapedijusa | 50 | |
15. | Elektrokohleograflja | 20 | |
16. | Ispitivanje kortikalnih evociranih potencijala | 20 | |
17. | Topodijagnostički testovi lezija facijalnog nerva (Schrimer-ov, hemijska i električna gustometrija refleks stapedijusa) | 20 | |
18. | Radiološke metode u otoneurologiji (standardne, kompjuterizovana tomografija magnetna rezonancija) | 50 | |
19. | Izračunavanje procenta gubitka sluha po Flower. Sabineu | 20 | |
20. | Ocena radne sposobnosti lica oštećenog sluha | 20 | |
21. | Razvrstavanje dece oštećenog sluha pri polasku u školu | 20 | |
22. | Profesionalna orijentacija lica oštećenog sluha | 10 | |
23. | Određivanje slušnog aparata kod odraslih | 20 | |
24. | Određivanje slušnog aparata kod dece | 10 | |
25. | Utvrđivanje govornog statusa | 20 | |
26. | Test artikulacije | 20 | |
27. | Rehabilitacija slušanja kod dece oštećenog sluha | 50 | |
28. | Postavljanje osnovnog glasa kod dece oštećenog sluha | 20 | |
29. | Vežbe artikulacije | 20 | |
30. | Korekcija artikulacije na aparatu „Visible speech„ | 10 | |
31. | Vežbe za razvoj govora i jezika | 50 | |
32. | Vežbe za razvoj grafomotorike | 10 | |
33. | Reedukacija psihomotorike | 10 | |
34. | Testovi za procenu statičke funkcije vestibularisa | 50 | |
35. | Ispitivanje pozicionog nistagmusa | 20 | |
36. | Testovi vizuelno-okulomotorne kontrole (dinamički test, glatko praćenje, optokinetički nistagmus) | 20 | |
37. | Kalorijsko ispitivanje vestibularisa sa ENG | 50 | |
38. | Otatorni testovi vestibulame funkcije sa ENG (kupulometrija i pendularni test) | ||
39. | Procena vestibularnog oštećenja | ||
40. | Ocena radne sposobnosti kod oštećenja vestibularisa | ||
41. | Osnove fonijatrijske anamneze i pregleda | ||
42. | Objektivna analiza glasa (aerodinamska ispitivanja, stroboskopija, sonografija) | ||
43. | Elementi fonopedske rehabilitacije | ||
44. | Logopedski tretman govornih poremećaja | ||
45. | Savremeno vođenje audiološke dokumentacije (videoregistracija, kompjuterizacija nalaza) |
11. Laboratorijska tehnika za izučavanje proteina
(12 meseci)
CILJ: U osnovi velikog broja oboljenja nalazi se poremećaj strukture i/ili funkcije proteina. Veliki doprinos izučavanju proteina daje proteomika – posebna naučna disciplina koja se bavi izučavanjem profila ekspresije različitih proteina u različitim vrstama ćelija. U toku specijalizacije kliničke biohemije i laboratorijske medicine značajan period specijalističkog staža posvećen je upoznavanju sa rutinskim laboratorijskim tehnikama za merenje različitih proteina, najčešće u uzorcima periferne krvi (serum, plazma, uobličeni elementi) i ređe, drugih ekstracelularnih tečnosti. Osnovni cilj uže specijalizacije iz Laboratorijskih tehnika za izučavanje proteina je da specijalista kliničke biohemije stekne dodatna metodološka znanja za rad u izučavanju strukture i funkcije proteina poreklom iz ovih uzoraka, kao i iz uzoraka tkiva zahvaćenih oboljenjem, kada je to potrebno u cilju postavljanja dijagnoze. Analiza izmenjenog profila ekspresije proteina kod bolesnika treba da pruži dragocenu pomoć kliničaru u postavljanju dijagnoze i praćenju napredovanja oboljenja.
SADRŽAJ: Na teorijskoj nastavi bi se izučavala: proteomika i njen značaj u medicinskim naukama, različite tehnike za izolaciju i izučavanje proteina (tehnike dijalize, taloženja i hromatografske metode, jonoizmenjivačka hromatografija, hromatofokusiranje, gel filtracija, afinitetna hromatografija), izolacija i karakterizacija proteina metodom elektroforeze (principi elektroforeze, nativna, SDS i dvodimenzionalna elektoforeza) i identifikacija proteina metodom imunoeseja i imunoblota. Praktična nastava obuhvata: pripremu uzoraka tkiva za identifikaciju i kvantitativno određivanje proteina (homogenizacija uzoraka tkiva, centrifugiranje, separacija jedarne, mikrozomalne frakcije i citosola, separacija uobličenih elemenata krvi), kvantitativno određivanje neprečišćenih proteina, tehnike za izolaciju i prečišćavanje proteina (afinitetna hromatografija), izolacija i karakterizacija proteina metodom elektroforeze (SDS elektroforeza) i identifikaciju proteina metodom imunoeseja i imunoblota (vlažni elektrotransfer proteina sa gela na nitroceluloznu membranu, detekcija proteina pomoću specifičnih antitela, radiografska detekcija mesta specifičnog vezivanja sa hemiluminiscentnim supstratom i denzitometrijska analiza intenziteta prebojenosti imunoblota).
ISHOD: Znanje stečeno u toku nastave ove uže specijalizacije omogućiće specijalisti laboratorijskih tehnika za izučavanje proteina da: odredi vrstu bolesničkog materijala za identifikaciju i kvantifikaciju određenog proteina; odredi odgovarajući metodološki pristup za karakterizaciju specifičnih proteina; samostalno izvede odgovarajuće izabrane tehnike, evaluira analitičke rezultate i da interpretira patogenetske mehanizme različitih oboljenja nastalih na nivou poremećaja proteoma.
OBLICI NASTAVE: Program uže specijalizacije Laboratorijske tehnike za izučavanje proteina traje jednu školsku godinu. U okviru ovog programa nastava će biti realizovana u obliku teorijske nastave, praktične nastave, izrade i pisanja specijalističkog rada. Praktična nastava će se realizovati kroz obavezni staž u laboratorijama referentnih ustanova, a obuhvatiće osposobljavanje kandidata za samostalno izvođenje navedenih biohemijskih i imunoloških laboratorijskih tehnika.
12. Molekularno biološka i imunohemijska dijagnostika
(12 meseci)
CILJ: Sticanje teorijskog i praktičnog znanja iz molekularne medicine i analiza koje se zasnivaju na imunološkim reakcijama (antigen-antitelo reakcije) kao i analize genetičkog materijala sa mogućnošću primene stečenog znanja u biohemijskim laboratorijama različitih zdravstvenih ustanova, obzirom da danas postoji potreba za izvođenjem ovih visoko specijalizovanih tehnika za potrebe dijagnostike različite humane patologije kao i praćenja odgovarajuće terapije. Pored toga, velika pažnja će se pokloniti osposobljavanju kandidata za pravilno tumačenje dobijenog rezultata pošto je interpretacija dobijenih rezultata ključni zadatak subspecijalista lekara specijalista kliničke biohemije.
SADRŽAJ: Program ove uže specijalizacije obuhvata teoretska znanja iz imunologije (urođeni i stečeni imunitet, humoralni i ćelijski imunitet, reakcije preosetljivost, autoimunost, onkološka imunologija, transplantaciona imunologija, imunodeficijencije), imunohemije (antigeni, antitela, krioglobulini, komplement, glavni histokompatibilni kompleks, T ćelijski receptor, citokini) i praktična znanja koja podrazumevaju osposobljavanje kandidata za izvođenje odgovarajućih imunoloških tehnika (Nefelometrija – određivanje koncentracije imunoglobulina, određivanje koncentracije komponenti komplementa; radijalna imunodifuzija – imunodifuzija, imunoelektroforeza, radioimunoese; određivanje imunskih kompleksa, određivanje koncentracije krioglobulina, ELISA test; Kožne probe kasne preosetljivosti, razdvajanje limfocita na gustinskom gradijentu, direktna i indirektna imunofluorescencija – fluorescentni mikroskop i FACS-analiza; aktivacija limfocita mitogenima, in vitro detekcija citokina, ispitivanje funkcije neutrofila i akrofaga; Određivanje krvnih grupa, Coombs-ov test, određivanje inhibitora faktora koagulacije; Kožne probe rane preosetljivosti, detekcija specifičnih IgE in vitro; Određivanje ANA, određivanje anti-DNK antitela, određivanje RF, određivanje organ specifičnih antitela, imunohistologija bubrega i kože; Utvrđivanje monoklonskih gamapatija, imunodijagnostika mononuklearnih i limfnih neoplazmi, detekcija tumorskih markera, HLA tipizacija) i molekularno bioloških tehnika (izolovanje DNK sa FTA kartica, izolovanje DNK helex-om, izolovanje DNK organskom (PCI) metodom, izolovanje DNK pomoću halotropnih soli, izolovanje DNK pomoću paramagnetnih čestica, izolovanje DNK iz različitih bioloških uzoraka; Hibridizacijske tehnike – hemiluminiscentne i hromogene; Real Time PCR. Dizajniranje PCR prajmera, monopleks amplifikacija, multipleks amplifikacija, alel specifična amplifikacija; kapilarna elektroforeza, agarozna i PAGE elektroforeza, sekvenciranje genoma, tehnike skrininga na mutacije).
ISHOD: Kandidat bi po položenoj užoj specijalizaciji molekularnobiološka i imunohemijska dijagnostika trebalo da odgovori potrebama savremene laboratorijske dijagnostike. Savladavanjem ovog programa, kandidat treba da bude osposobljen za: postavljanje indikacija za određene laboratorijske procedure, primenu odgovarajućih tehnika i principa, samostalno izvođenje navedenih tehnika, evaluaciju analitičkih rezultata, aktivno učešće u kliničkim timovima, praćenje naučnih tokova i primenu naučnih saznanja.
OBLICI NASTAVE: Program uže specijalizacije – molekularno biološka i imunohemijska dijagnostika traje jednu školsku godinu. U okviru ovog programa nastava će se realizovati kroz predavanja, seminarsku nastavu i praktičnu nastavu. Predavanja će obuhvatiti odabrana poglavlja imunologije, imunohemije i molekularne genetike. Seminarska nastava će obuhvatiti interaktivnu nastavu koja za cilj ima teorijsku edukaciju kandidata o tehnikama koje će primenjivati u praktičnom radu kao što su: tehnike ispitivanja humoralnih i celularnih komponenti imunskog odgovora, imunohematološke tehnike, tehnike ispitivanja alergijskih bolesti, tehnike ispitivanja autoimunskih bolesti, specifične tehnike u tumorskoj imunologiji, principi izolacije i prečišćavanja nukleinskih kiselina, principi kvantifikacije nukleinskih kiselina, principi amplifikacije nukleinskih kiselina, principi analize amplifikovanih produkata nukleinskih kiselina. Praktična nastava će se realizovati kroz obavezni staž u laboratorijama referentnih ustanova a obuhvatiće osposobljavanje kandidata za samostalno izvođenje navedenih molekularno bioloških i imunohemijskih tehnika.
13. Kliničko-biohemijska reumatologija
(12 meseci)
CILJ: Sticanje teorijskog i praktičnog znanja za potrebe izvođenja i tumačenja biohemijskih i imunoloških analiza kod zapaljenskih, metaboličkih i degenerativnih reumatičnih bolesti. Poslednjih godina incidenca reumatičnih bolesti je u stalnom porastu, što je uzrokovano starenjem opšte populacije i savremenim načinom života (nepravilna ishrana, smanjena pokretljivost, izlaganje faktorima rizika za ispoljavanje najčešćih bolesti kao što su osteoporoza, osteoartroza i reumatoidni artritis). Istovremeno se razvijaju nove laboratorijske dijagnostičke metode i uvode novi parametri. Ove metode su često skupe i koriste se neracionalno. Adekvatna edukacija kadra u kliničko-biohemijskim laboratorijama bi omogućila pravilan i racionalan izbor analiza i tumačenje dobijenih rezultata.
SADRŽAJ: Pohađanjem ove uže specijalizacije kandidati će steći znanja o strukturi i funkciji koštanog i hrskavičavog tkiva (matriks i ćelijske komponente), regulaciji koncentracije kalcijuma i fosfora uključujući ulogu PTH i vitamina D, uzroke hipo – i hiperkalcemije, hipo – i hiperfosfatemije, hipo – i hipermagnezemije, kliničko-biohemijskim karakteristikama pojedinih bolesti skeletnog sistema (osteoporoza, osteomalacija, Paget-ova bolest kostiju, renalna osteodistrofija, hiperparatireoidizam, hipoparatireoidizam, osteoartroza, reumatoidni artritis, giht, spondiloartritisi, sistemske bolesti vezivnog tkiva, antifosfolipidni sindrom, vaskulitisni sindromi i druge urođene i stečena nereumatične bolesti koje se mogu odraziti na koštani sistem). Pored sagledavanja značaja specifičnih biohemijskih analiza za pojedina reumatološka oboljenja, kandidati će biti upoznati sa značajem i interpretacijom opštih parametara koji karakterišu zapaljenski sindrom (proteini akutne faze i drugi). Kandidat će usvojiti praktična znanja o uzimanju i pripremi uzoraka pojedinih telesnih tečnosti (krv, urin, sinovijalna tečnost, pleuralna i perikardna tečnost, ascites) za biohemijske analize. Kandidat će ovladati principima i tehnikama određivanja ukupnog i slobodnog kalcijuma, fosfata, magnezijuma, PTH, vitamina D, kalcitonina, PTH-rp, markera resorpcije koštanog tkiva (N-telopeptid – NTx, C-telopeptid-CTx, piridinolini, tartarat rezistentna kisela fosfataza), markera koštane sinteze (osteokalcin, koštana alkalna fosfataza, prokolagenski peptidi – PINP i PICP), Predmet edukacije biće i principi i tehnike određivanja reumatoidnog faktora, antinuklearnih antitela (ANA), ekstraktibilnih nuklearnih antitela (anti Ro, anti LA, anti SM, anti Scl70, anti Jo1, anti U1PNP), anti DS DNA, cANCA, pANCA, antikardiolipinskih antitela, krioglobulina, imunskih kompleksa, komponenti komlementa, imunoglobulina. Poseban akcenat će biti na interpretaciji dobijenih rezultata.
ISHOD: Kandidat će po završenoj užoj specijalizaciji iz kliničko-biohemijske reumatologije biti osposobljen za prepoznavanje indikacija i izvođenje pojedinih analiza, njihovo pravilno tumačenje i aktivno učešće u kliničkoj dijagnostici i procenjivanju efekata terapije reumatičnih oboljenja.
OBLICI NASTAVE: Nastava će se realizovati kroz predavanja, seminarsku nastavu, radionice i praktičnu nastavu.
14. Laboratorijska dijagnostika u onkologiji
(12 meseci)
CILJ: Osnovni cilj uže specijalizacije iz Laboratorijske dijagnostike u onkologiji je da specijalista kliničke biohemije stekne dodatna znanja neophodna za postavljanje dijagnoze, procenu prognoze i praćenje efekata terapije različitih vrsta karcinoma, kao i paraneoplastičkih i familijarnih endokrinih sindroma.
SADRŽAJ: Na teorijskoj nastavi se izučavaju kriterijumi za primenu tumorskih markera u postavljanju dijagnoze određenih karcinoma (senzitivnost, specifičnost, preciznost, tačnost) kao i odgovarajuće biostatističke metode za utvrđivanje njihovog kvaliteta („Receiver operating curve“ analiza). Pored toga, detaljno se izučavaju poznati tumorski markeri karcinoma glave i vrata, karcinoma pluća, karcinoma gastrointestinalnog trakta (jednjaka, želuca, jetre, žučne kese, pankreasa i debelog creva), karcinoma urogenitalnog trakta (karcinom bubrežnog parenhima, mokraćne bešike i neoplazme prostate), karcinom jajnika, karcinom dojke i tumori kostiju i mekih tkiva. Uži specijalizanti bi se upoznali i sa savremenim analitičkim metodama za određivanje tumorskih biomarkera (fluorescence in situhibridization (FISH), masena spektrometrija u kombinaciji sa gasnom hromato-grafijom (MSCG, „microarraus“). Posebna pažnja bi se posvetila interpretaciji laboratorijskih nalaza u svetlu rezultata fizikalnog nalaza i imidžing analiza. Pored detaljne analize metodologije za određivanje postojećih markera, supspecijalizanti bi se upoznali i sa najnovijim genetskim markerima koji su od koristi u postavljanju dijagnoze karcinoma. U okviru ove uže specijalizacije posebno bi se analizirao pristup za utvrđivanje paraneoplastičnih sindroma (ektopična sekrecija hormona, Kušingova bolest, hiperkalcemija i hipoglikemija), prisustva karcinoidnih tumora i multiplih endokrinih neoplazija. Pažnja bi bila posvećena i izučavanju biohemijskih pokazatelja kaheksije, kao nespecifičnog sindroma u karcinomima. Praktična nastava će obuhvatati određivanje tumorskih markera različitim analitičkim tehnikama, koje uključuju enzimske eseje, imunoeseje i druge analitičke tehnike (hromatografija, elekrotoforeza). Posebna pažnja će biti usmerena na imunohistohemijske metode za utvrđivanje prisustva tumorskih biomarkera u uzorcima tkiva ili metode imunoeseja u ekstraktima tkiva (matriksne metaloproteinaze, katepsini, regulatorni i izvršni molekuli apoptoze, onkofetalni proteini, citokeratini).
ISHOD: Znanje stečeno u toku nastave ove uže specijalizacije omogućiće specijalisti laboratorijske dijagnostike u onkologiji da izabere i izvede specifične laboratorijske procedure koje se koriste u skriningu, postavljanju dijagnoze, evaluaciji prognoze i utvrđivanju ponovne pojave različitih vrsta karcinoma, kao i praćenju efikasnosti primenjene antitumorske terapije. Analiza rezultata određivanja tumorskog markera treba da pruži dragocenu pomoć kliničaru u postavljanju dijagnoze i praćenju napredovanja oboljenja.
OBLICI NASTAVE: Program uže specijalizacije Laboratorijska dijagnostika u onkologiji traje jednu školsku godinu. U okviru ovog programa nastava će biti realizovana u obliku teorijske nastave, praktične nastave, izrade i pisanja supspecijalističkog rada. Praktična nastava će se realizovati kroz obavezni staž u laboratorijama referentnih ustanova, a obuhvatiće osposobljavanje kandidata za samostalno izvođenje navedenih biohemijskih i imunoloških laboratorijskih tehnika.
15. Laboratorijska endokrinologija
(12 meseci)
CILJ: Unapređenje teorijskog i praktičnog znanja za potrebe izvođenja i tumačenja biohemijskih, imunohemijskih i funkcionalnih analiza endokrinoloških oboljenja.
SADRŽAJ: Pohađanjem ove uže specijalizacije kandidati će steći znanja o anatomskim, histološkim i fiziološkim karakteristikama endokrinog sistema, autoimunim endokrinim oboljenjima (autoimuni aspekt oboljenja tiroidee, autoimuni aspekt tip I dijabetesa, poliglandularni autoimuni sindrom I i II), laboratorijskom ispitivanju hipotalamusa i hipofize (ispitivanje ACTH, hormona rasta, prolaktina, TSH, LH i FSH; ispitivanje hipotalamo-hipofizne funkcije), laboratorijskom ispitivanju tiroidne žlezde, laboratorijskom ispitivanju glikokortikoida, adrenalnih androgena i srži nadbubrega, laboratorijskom ispitivanju testikularne funkcije, laboratorijskom ispitivanju funkcije ovarijuma, laboratorijskoj endokrinologiji u trudnoći, laboratorijskom ispitivanju hormona pankreasa i dijabetes melitusa, laboratorijskoj endokrinologiji u gerijatriji, laboratorijskoj dijagnostici urgentnih stanja u endokrinologiji i laboratorijskoj dijagnostici kod malignih oboljenja endokrinog sistema. Pored sagledavanja značaja specifičnih biohemijskih analiza za pojedina endokrinološka oboljenja, kandidat će usvojiti praktična znanja o uzimanju i pripremi uzoraka pojedinih telesnih tečnosti za biohemijske analize. Poseban akcenat će biti na interpretaciji dobijenih rezultata.
ISHOD: Kandidat će po završenoj užoj specijalizaciji iz laboratorijske endokrinologije biti osposobljen za prepoznavanje indikacija i izvođenje pojedinih analiza, njihovo pravilno tumačenje i aktivno učešće u kliničkoj dijagnostici i procenjivanju efekata terapije endokrinoloških oboljenja.
OBLICI NASTAVE: Nastava će se realizovati kroz predavanja, seminarsku nastavu, radionice i praktičnu nastavu.
16. Profesionalna toksikologija
(12 meseci)
Značajna ekspanzija hemijske industrije i proizvodnja više hiljada tona raznih otrova izmenila je profesionalne rizike i stvorila nove uslove rada. Istovremeno razvoj medicine omogućio je bolje poznavanje mehanizama oštećenja pojedinim hemijskim noksama i tako stvorio uslove za uspešniju prevenciju i lečenje tih oštećenja. Cilj uže specijalizacije je da pripremi stručni kadar koji će moći da adekvatno odgovori novim zahtevima nastalim razvojem hemijske industrije.
Nastava bi bila podeljena u četiri segmenta:
1. Procena ekspozicije hemijskim štetnostima u radnoj i životnoj sredini u okviru koje bi se kandidati upoznali sa različitim strategijama ambijentalnog monitoringa. Kroz terenski rad, predavanja i seminar polaznici bi stekli veštinu tumačenja rezultata ambijentalnog monitoringa hemijskih štetnosti.
2. Biološki monitoring – Tokom ovog dela specijalizacije koji bi se dominantno odvijao u toksikološkoj laboratoriji, polaznici bi se upoznali sa konceptom biološkog monitoringa, biološkim markerima efekata i biološkim markerima ekspozicije. Kroz laboratorijski rad, predavanja i seminar tokom ovog dela edukacije polaznici bi stekli veštine: uzimanja uzoraka za toksikološke analize, tumačenje rezultata toksikoloških analiza.
3. Prevencija i dijagnostika oštećenja zdravlja izazvanih hemijskim štetnostima – u okviru ovog dela edukacije polaznici bi se upoznali sa: mogućnostima prevencije oštećenja zdravlja izazvanih hemijskim štetnostima, savremenim mogućnostima za ranu dijagnostiku hroničnih oštećenja izazvanih hemijskim štetnostima, malignim oboljenjima izazvanim hemijskim štetnostima, terapijom oštećenja zdravlja izazvanih hemijskim štetnostima i ocenom radne sposobnosti. Kroz rad na kliničkom odeljenju, terenski rad, predavanja i seminarski rad polaznici bi stekli veštine uzimanja anamnestičkih podataka o izloženosti hemijskim štetnostima, rane dijagnostike hroničnih oštećenja zdravlja izazvanih hemijskim štetnostima, utvrđivanja profesionalnih bolesti izazvanih profesionalnim štetnostima, terapije oštećenja zdravlja izazvanih hemijskim štetnostima i ocene radne sposobnosti kod osoba izloženih hemijskim štetnostima.
4. Izrada rada uže specijalizacije – tokom ovog dela edukacije polaznici bi se upoznali sa savremenim izvorima podataka o hemijskim štetnostima, naprednim statističkim metodama i metodologijom biomedicinskih istraživanja. Kroz predavanja, vežbe i izradu rada uže specijalizacije polaznici bi stekli veštinu korišćenja savremenih statističkih metoda, korišćenja baza podataka o hemijskim štetnostima i pripreme biomedicinskih publikacija i izveštaja.
17. Klinička toksikologija
(12 meseci)
Cilj uže specijalizacije iz kliničke toksikologije je osposobljavanje kadrova za uže specijalizovane poslove u oblasti kliničke toksikologije, gde nivo veština i znanja predstavlja značajnu nadgradnju u odnosu na znanja stečena tokom osnovne specijalizacije iz interne medicine, pedijatrije, infektologije, farmakologije, neurologije, psihijatrije, neuropsihijatrije, kliničke fiziologije ili medicine rada.
Uža specijalizacija iz kliničke toksikologije traje dva semestra.
Nakon završene uže specijalizacije iz kliničke toksikologije stiče se akademski stepen i stručni naziv supspecijaliste – kliničkog toksikologa, uz naziv osnovne specijalizacije (internista-klinički toksikolog).
Nastavu organizuje i sprovodi Klinika za urgentnu i kliničku toksikologiju Vojnomedicinske akademije, iz čijeg sastava se imenuje mentor.
NASTAVNI PREDMETI
Vreme efektivnog trajanja u časovima i redosled izvođenja nastave po semestrima.
Nastavni predmeti | ukupno časova | Semestar |
KLINIČKA TOKSIKOLOGIJA – opšti deo – | 90 | I |
KLINIČKA FARMAKOLOGIJA | 32 | |
SUDSKA MEDICINSKA TOKSIKOLOGIJA | 20 | |
TOKSIKOLOŠKA HEMIJA | 46 | |
KLINIČKA TOKSIKOLOGIJA – specijalni deo – | 180 | II |
INDUSTRIJSKA TOKSIKOLOGIJA | 32 | |
VOJNA TOKSIKOLOGIJA | 45 | |
EKOTOKSIKOLOGIJA | 5 |
NASTAVNI PROGRAM
Obim znanja i veština
– Opšti deo –
Toksikologija: definicija, predmet, podela; eksperimentalna, profilaktička, klinička toksikologija; ekološka, industrijska, forenzična, vojna, veterinarska toksikologija i drugi oblici specijalne toksikologije.
Klinička toksikologija: predmet, zadaci, metodi. Problemi savremene kliničke toksikologije i pravci razvoja. Organizacija toksikološke službe u svetu i kod nas.
Epidemiologija trovanja: učestalost akutnih i hroničnih trovanja, tendencije u kretanju učestalosti; agensi, tipovi i vrste trovanja; smrtnost od trovanja.
Toksično dejstvo – toksikokinetika i toksikodinamika otrova. Pojam otrova, toksičnost, doze, poreklo i priroda otrova. Faza ekspozicije toksičnoj supstanci, putevi kontaminacije, prodiranje otrova u organizam.
Toksikokinetska faza: distribucija toksičnih supstanci u organizmu, hidrofilne i lipofilne supstance, vezivanje za proteine, helirajuća sredstva, pasivni transport, aktivni transport.
Biotransformacija: reakcije razlaganja, hidroliza, oksidacija, redukcija; reakcije konjugacije sa glukuronskom kiselinom, glicinom, sulfatima; metilacija, acetilacija, heliranje; posledice biotransformacije.
Vreme zadržavanja toksičnih supstanci u organizmu; akumulacija.
Toksikodinamska faza: ireverzibilna i reverzibilna inhibicija enzima, letalna sinteza, vezivanje oligoelemenata bitnih za funkciju enzima, inhibicija transporta kiseonika, stvaranje methemoglobina i sulfhemoglobina, hemolitičko dejstvo, dejstvo na opšte funkcije ćelije, anestetičko, citostatsko, mutageno, imunosupresivno, karcinogeno; reakcije hipersenzibilizacije.
Prevencija trovanja; zaštita; edukacija; ekologija; Organizacija zbrinjavanja akutnih i hroničnih trovanja. Prva pomoć, transport, opšte bolnice, specijalizovane toksikološke ustanove. Toksikološki informativni centri, centri za kontrolu trovanja. Značaj i uloga toksikološke laboratorije.
Posebnosti zbrinjavanja u hemijskim katastrofama. Posebnosti zbrinjavanja hroničnih i profesionalnih trovanja.
Dijagnostika akutnih trovanja. Klinička dijagnostika:
anamneza, okolnosti trovanja, klinički znaci; laboratorijska dijagnostika: klinička laboratorija, toksikološka laboratorija, uzorci, metode, interpretacija rezultata. Patomorfološka i sudsko-medicinska dijagnostika, Principi lečenja akutnih trovanja. Ambulantno i hospitalno lečenje. Simptomatska i etiopatogenetska terapija; antidoti; detoksikacija forsiranjem prirodnih puteva; ispiranje želuca, čišćenje creva, forsirana diureza, terapijska hiperventilacija, hiperbarična oksigenacija. Arteficijalna detoksikacija, adsorbensi, peritonelna dijaliza, hemodijaliza, hemoperfuzija, plazmafereza, eksangvinotransfuzija.
Klinički sindromi u toksikologiji. Respiratorni poremećaji; kardiocirkulatorni poremećaji; neuropsihijatrijski poremećaji; poremećaji acidobazne ravnoteže, prometa vode i elektrolita; bubrežni poremećaji; jetreni poremećaji; gastrointestinalni poremećaji; hematološki poremećaji, toksična methemoglobinemija, hemoliza; deseminovana intravaskularna koagulacija; aplazija kostne srži; opšti poremećaji; imunotoksikologija.
Kolokvijum
KLINIČKA FARMAKOLOGIJA
Pojmovi i terminologija: lek, otrov, toksičnost, odnos lek – otrov. Poreklo aktivnih supstanci. Putevi unošenja lekova u organizam: oralni, parenteralni, inhalacijom, rektalno, lokalno.
Kinetika leka u organizmu: resorpcija (iz digestivnog trakta, preko pluća, kroz kožu i sluzokože, iz tkiva, resorpcija otrova preko rane.
Raspodela leka u organizmu (u krvi, tkivima, mesta vezivanja leka, volumen distribucije). Transport leka kroz telesne membrane (pojam i vrste membrane, transport – aktivni, pasivni, endocitoza).
Biotransformacija: mesta, metaboličke reakcije, reakcije razlaganja, reakcije konjugacije, posledice biotransformacije, činioci koji utiču na metabolizam leka, uticaj lekova na proces biotransformacije.
Izlučivanje leka iz organizma. Putevi izlučivanja – bubreg (filtracija, tubulska reapsorpcija, tubulska sekrecija, pojam klirensa, koncentracija i diluciona sposobnost bubrega, zakišeljavanje mokraće, specifičnosti izlučivanja pojedinih supstanci).
Izlučivanje lekova preko želudačno-crevnog trakta, posebno preko jetre. Izlučivanje preko pluća, kroz kožu.
Kinetika eliminacije leka.
Delovanje leka na organizam: primarno – sekundarno, specifičnost, selektivnost. Glavna i neželjena dejstva. Mehanizam dejstva lekova. Receptori, agonisti – antagonisti. Kvantitativni aspekti dejstva leka: odnos doze i efekta leka, kriva odnosa doze i efekta, jačina i efikasnost leka, individualne varijacije, srednje doze, terapijski indeks i širina; biološka standardizacija lekova.
Činioci koji utiču na dejstvo leka; farmakološki, biološki, individualna osetljivost, težina, uzrast, pol, uticaj bolesti, psihički faktori i placebo efekat, promene dejstva pri ponovljenom davanju, kumulacije leka, doze održavanja, udarna doza, promene doziranja, tolerancija, stečena preosetljivost.
Uzajamna dejstva lekova; sinergizam, antagonizam, neželjene interakcije, adicija.
Neželjena dejstva lekova: toksični efekti, neželjene reakcije genskog porekla, alergijske reakcije (senzibilizacija, manifestna alergijska reakcija, učestalost i sprečavanje alergijskih reakcija).
Zavisnost od lekova: psihička, fizička.
Kolokvijum
SUDSKA MEDICINSKA TOKSIKOLOGIJA
Sudska toksikologija i sudsko-medicinska ekspertiza trovanja. O trovanju uopšte. Uslovi trovanja. Dejstvo otrova na organizam, dokazivanje trovanja. Patološko-anatomski pregled. Poreklo trovanja. Sudsko-medicinska ekspertiza trovanja.
Patološko-anatomski i histopatološki nalaz kod trovanja. Korozivni otrovi. Insekticidi. Teški metali. Gasoviti otrovi. Ugljovodonici i njihovi halogeni derivati. Konvulzivni otrovi. Lekovi, katjonski deterdženti. Alkohol – sudsko-medicinska ekspertiza
Opšte karakteristike alkohola i alkoholnih pića. Resorpcija alkohola. Eliminacija alkohola. Dejstvo alkohola na organizam. Dijagnostika alkoholisanosti kod živih lica. Endogeni alkohol. Dijagnostika alkoholisanosti kod leševa. Sudsko-medicinska ekspertiza alkohola. Najčešći prigovori nalazu i veštačenju. Lekarska greška pred društvom i sudom.
Profesionalne dužnosti lekara. Lekarska etika u savremenoj medicini. Lekarska greška (jatrogene bolesti, nesrećni slučaj). Svesni rizik lekara i objektivni rizik pacijenta. Vitium artis („Vitium artis“). Eksperiment u krivičnom pravu. Nesavesno lečenje. Neblagovremeno pružanje lekarske pomoći. Neukazivanje lekarske pomoći. Nadrilekarstvo.
TOKSIKOLOŠKA HEMIJA
Mesto i uloga toksikološke hemije u kliničkoj toksikologiji; uzimanje i slanje uzoraka biološkog i. drugog materijala za toksikološko-hemijsku analizu: sadržaj želuca, krv, serum, mokraća, stolica, voda, životne namirnice, vazduh, hemijske materije.
Interpretacija rezultata toksikološko-hemijske analize: jedinice mere, izražavanje rezultata, zavisnost rezultata od metoda.
Analitička metode i tehnike koje se koriste u toksikološko-hemijskoj analizi GC, HPLC, AAS, ICP, TLC, spektrofotometrija, spektrofotofluoromatrija, IR spektrofotometrija, masena spektrometrija, enzimska metoda. Teorijski princip pojedinih metoda; osetljivost, specifičnost, pouzdanost.
KLINIČKA TOKSIKOLOGIJA
– specijalni deo –
Trovanje pesticidima. Organofosforni insekticidi, istorija, najvažnije osobine, mehanizam dejstva, klinička slika trovanja, dijagnoza, lečenje simptomatsko i specifično andidotsko i adjuvantno, prevencija. Organohlorni insekticidi, otkriće, istorijat, mehanizam, toksičnosti, kliničke manifestacije, lečenje, savremeno gledanje na organohlorne insekticide. Metilkarbamati. Ostali insekticidi. Rodenticidi – štetni glodari, vrste i klasifikacija rodenticida, klinički značaj pojedinih grupa rodenticida, neorganski rodenticidi, organski rodenticidi sa akutnim delovanjem, sa hroničnim delovanjem; mehanizam dejstva, kliničke manifestacije, dijagnoza, lečenje. Ostali pesticidi: akaricidi, fungicidi, fumiganti, defolijanti, desikanti, repelenti. Ostala sredstva, koja se upotrebljavaju u poljoprivredi, mineralna đubriva. Herbicidi: 2, 4-D, dipiridili (parakvat i dikvat), dinitrofenoli i ostali herbicidi. Trovanja u industriji. Nitrojedinjanja: anilin i njegovi derivati, nitrobenzen, TNT. Ugljovodonici: alifatski (parafini, olefini, acetilen, benzin), aromatski (benzen, kepozen, solvent nafta, toluen, toluendiizocijanat, naftalin, antracen, fenoli, nitro i aminoderivati benzena). Halogeni derivati ugljovodonika: ugljen tetra-hlorid, tetrahloretilen, trihloretilen, trihlormetan, trihloretan, tetrahloretan, etilen-hlorid. Trovanje korozivima: kiseline, baze. Alkoholi i glikoli: metilalkohol, etilalkohol, ostali alkoholi, glikoli-etilenglikol, dietilen, heksilen, propilengilkol. Aldehidi, ketoni, etri; dimetilsulfat, triortokrezilsulfat, acetaldehid, paraldehid, akrilaldehid, aceton, dioksan. Ugiljendisulfid. Gasovit arsenovodonik, cijanovodonik, ugljendioksid, ugljenmonoksid, sumporvodonik, sumpordioksid, amonijak, nitrozni gasovi, fozgen, hlor. Metali: olovo, živa, mangan, kadmijum, hrom, cink, bakar, metalična groznica, kalaj, antimon, talijum, zlato, berilijum, nikal, kobalt, selen, vanadijum, platina.
Trovanje plastičnim masama – vinilhlorid. Ostali preparati u domaćinstvu: sapuni, deterdženti, belila, kozmetička sredstva, rastvarači i dr.
Otrovne gljive, ostale otrovne biljke, otrovne životinje, insekti.
Trovanja lekovima, imunosupresivni i ostali lekovi koji deluju na imune mehanizme, antiinfektivna sredstva, antineoplastici, lekovi u endokrinologiji, lekovi koji deluju na bolesti metabolizma, lekovi koji deluju na krv i krvotvorne organe, psihofarmaci, lekovi koji deluju na nervni sistem, lekovi koji deluju na čula, lekovi za bolesti kardiovaskularnog sistema, respiratornog sistema, digestivnog sistema, urogenitalnog sistema, lekovi u trudnoći, porodiljstvu, lekovi za bolesti kože, za bolesti mišićnokoštanog sistema, zamenici krvi i rastvori, antidoti i antagonisti, kontrastna i dijagnostička sredstva.
Kolokvijum
INDUSTRIJSKA TOKSIKOLOGIJA
Pojmovi iz fiziologije rada, Profesionalne bolesti. Profesionalna oštećenja izazvana hemijskim agensima. Hemijski akcidenti (katastrofe).
Profesionalna oboljenja (oštećenja) izazvana metalima i metaloidima (olovo, živa, mangan, kadmijum, hrom, cink, bakar – metalična groznica, kalaj, antimon, talijum, zlato, berilijum, nikal, kobalt, selen, vanadijum, platina).
Ugljovodonici: alifatski (parafini, olefini, acetilen, nafta (benzin); aromatski (benzen i homologi benzena, naftalin, antracen, fenoli, nitro i aminoderivati).
Halogeni derivati: trihloretilen, ostali hlorni, bromni i drugi derivati).
Alkoholi i glikoli. Alkoholi: metilni, etilni alkohol, ostali alkoholi. Glikoli (etilenglikol i ostali).
Etri, aldehidi, estri, ketoni. Ugljendisulfid.
Kiseline: sumporna, hlorovodonična i dr.
Gasovi: arsenvodonik, cijanvodonik, ugiljendioksid, ugljenmonoksid, sumporvodonik, sumpordioksid, amonijak, nitrozni gasovi, fozgen, hlor.
Plastične mase: vinilhlorid i ostale.
Pesticidi: insekticidi, herbicidi, rodenticidi, ostali, veštačka đubriva.
Fizički činioci (dekompresija, utopljenje, električna struja, grom, zvuk, vibracije).
Nejonizujuća zračenja. Jonizujuće zračenje – radiotoksikologija.
Higijena rada, zaštita na radu, merenje. Specifični problemi zaštite u hemijskoj industriji (sintetskih vlakana, farmaceutska industrija, industrija boja, petrohemija, industrija gume, kože i obuće, tekstilna industrija).
Kolokvijum
VOJNA TOKSIKOLOGIJA
Istorija hemijskog oružja. Značaj i osnovne karakteristike hemijskog oružja. Fizičke i hemijske osobine bojnih otrova. Podela bojnih otrova.
Faktori koji utiču na efikasnost primene bojnih otrova.
Hemijski napad i gubici.
Nervni bojni otrovi – osobine, mehanizam dejstva, klinička slika, lečenje, zaštita.
Plikavci. Opšti bojni otrovi. Otrovi za privremeno onesposobljavanje, Udružene povrede.
Etapno lečenje i doktrinarni stavovi u zbrinjavanju povređenih hemijskim oružjem.
Dekontaminacija.
Radijacioni sindrom – radiotoksikologija. B-agensi.
EKOTOKSIKOLOGIJA
Pojam, istorija, značaj, ekološki sistemi, perspektive razvoja.
Međuzavisnost spoljašnje sredine i čoveka, toksikološki značaj, mutagenost, kancerogenost.
Toksikološki značaj, zagađivanje vazduha. Sumporni gasovi, ugljenmonoksid, uticaj klimatskih faktora. Zagađivanje vazduha industrijskog porekla.
Zagađivanje vode (teški metali, naftni derivati, pesticidi i dr).
Ekotoksikološki značaj hrane (pesticidi, teški metali, aditivi, boje, emulgatori i dr).
Ekotoksikologija tla i odnos sa drugim ekosistemima i čovekom.
KATALOG VEŠTINA
– Plasiranje gastrične sonde i izvođenje lavaže želuca
– Gastrična sukcija
– Izvođenje spoljašnje dekontaminacije
– Uzimanje i slanje uzoraka biološkog materijala za toksikološko-hemijsku analizu
– Krv
– Sadržaj želuca
– Mokraća
– Izvođenje različitih laboratorijskih analiza koje se koriste u toksikologiji – biohemijskih, toksikološko-hemijskih
– Određivanje Heinz-ovih telašaca
– Određivanje bazofilno punktiranih eritrocita
– Određivanje CCHB i MetHb
– Uzimanje arterijske krvi za pregled
– Analiza gasova arterijske krvi i acidobaznog statusa
– Dijagnoza, praćenje i korekcija poremećaja acidobaznog i elektrolitskog statusa
– Punkcija vene i plasiranje perifernog venskog katetera
– Uzimanje i interpretacija EKG
– Izvođenje i interpretacija funkcionalnih testova u toksikologiji
– Izvođenje metoda detoksikacije: forsirane diureze (alkoholna, neutralna, kisela)
– Hemodijaliza
– Hemoperfurzija
– Plazmafereza
– Respiratorna reanimacija:
– endotrahealna intubacija,
– traheobronhijalna intubacija,
– nazotrahealna aspiracija,
– oksigenoterapija
– Kardiocirkulatorna reanimacija,
– Upotreba aparata koji se koriste u reanimaciji:
– monitori za praćenje vitalnih funkcija
– respiratori
– defibrilatori
– Traheotomija.
18. Ocenjivanje radne sposobnosti
(12 meseci)
Cilj uže specijalizacije je da pripremi stručni kadar koji će moći da adekvatno odgovori savremenim zahtevima za ocenu radne sposobnosti pri profesionalnoj orijentaciji, zapošljavanju, kategorisanju invalidnih lica, obradi za invalidske komisije, određivanje zdravstvenih uslova za rad na radnim mestima sa povećanim rizikom, kao i da adekvatno proceni potrebu dužine privremene sprečenosti za rad usled bolesti ili povrede (bolovanje).
I semestar
1. Uvod u ocenu radne sposobnosti
1.1 Definicije i zakonska regulativa (domaća i strana)
1.2 Opšti principi ocenjivanja radne sposobnosti
1.3 Etička načela pri ocenjivanju radne sposobnosti
1.4 Ocenjivanje radnog mesta – ergonomski aspekti radne sposobnosti
1.5 Ocenjivanje radnog mesta sa aspekta higijene rada
1.6 Ocenjivanje radnog mesta sa aspekta fiziologije rada
1.7 Ocenjivanje radne sposobnosti i rad u smenama
2. Ocenjivanje radne sposobnosti zdravih osoba
2.1 Profesionalna orijentacija
2.2 Određivanje zdravstvenih uslova na radnim mestima sa povećanim rizikom
2.3 Ocenjivanje radne sposobnosti pri prethodnim i periodičnim pregledima
2.4 Ocenjivanje sposobnosti za upravljanje motornim vozilima
2.5 Ocenjivanje sposobnosti za rad u železničkom saobraćaju
2.6 Ocenjivanje sposobnosti za rad u vazdušnom saobraćaju
2.7 Ocenjivanje sposobnosti za rad u vodenom saobraćaju
2.8 Ocenjivanje sposobnosti vojnih obveznika za vojnu službu
II Semestar
3.0. Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih
3.1 Ocenjivanje privremene nesposobnosti (sprečenosti) za rad
3.2 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od profesionalnih bolesti (profesionalna trovanja metalima, gasovima, rastvaračima, pesticidima, oboljenja izazvana jonizujućim i nejonizujućim zračenjem, bukom, vibracijama i slično). Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od profesionalnih respiratornih bolesti (silikoza pluća, silikotuberkuloza, azbestoza pluća i drugih pneumokonioza, astme, egzogenog alergijskog bronhioloalveolitisa i bisinoze pluća).
3.3 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od bolesti u vezi s radom
4.0 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od neprofesionalnih bolesti
4.1 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih kardiovaskularnih oboljenja
4.2 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih plućnih bolesti
4.3 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih oboljenja gastrointestinalnog trakta
4.4 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih oboljenja hepatobilijarnog sistema
4.5 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih oboljenja bubrega i mokraćnih puteva
4.6 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih bolesti krvi
4.7 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih endokrinih oboljenja i bolesti metabolizma
4.8 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih neuroloških oboljenja
4.9 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih psihijatrijskih oboljenja
4.10 Ocenjivanje radne sposobnosti osoba sa najčešćim oboljenjima organa vida
4.11 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih oboljenja čula sluha i ravnoteže
4.12 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih oboljenja lokomotornog sistema
4.13 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih sistemskih bolesti vezivnog tkiva
4.14 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih metaboličkih bolesti zglobova
4.15 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih oboljenja kože i potkožnog tkiva
4.16 Ocenjivanje radne sposobnosti obolelih od najčešćih ginekoloških oboljenja
4.17 Ocenjivanje radne sposobnosti lica sa invaliditetom i faktorima otežane zapošljivosti
4.18 Ocenjivanje radne sposobnosti na zahtev suda pri sudsko-medicinskom veštačenju
19. Radiološka zaštita
(12 meseci)
U vidu 2 semestra. Program se sastoji iz predavanja i vežbi tokom dva semestra
U prvom semestru se savladavaju veštine iz oblasti radiotoksikologije, dekontaminacije, zatim detaljnija analiza urana i najvažnijih radionuklida kao i njihova primena u medicini.
Praktična nastava se obavlja u laboratorijama za detekciju i monitoring zračenja u životnoj i radnoj okolini, u laboratoriji za gamaspektrofotometriju, dozimetriju (TLD).
U drugom semestru se obavlja nastava iz oblasti bioloških efekata jonizujućeg zračenja na organizam odnosno na DNK, hromozome, uticaj na kancerogenezu, zatim akutna radijaciona bolest, hronična radijacioni sindrom i ocena radne sposobnosti.
Praktična nastava se obavlja u smislu mikroskopiranja i posmatranja perifernog razmaza krvi, kariotipa limfocita, hromozomskih aberacija, izračunavanja relativnog radiobiološkog rizika za kancerogenezu, zatim obavljanje prethodnih i periodičnih pregleda u ambulantama uz ocenu radne sposobnosti, profesionalnu selekciju, verifikaciju i priznavanje profesionalnih oboljenja.
20. Fertilitet i sterilitet
(12 meseci)
MOLEKULARNA BIOLOGIJA ZA KLINIČARE
(hromozomi, struktura i funkcija DNK, humani genom, struktura i funkcija gena, transkripcija, translacija, mutacije i dr, klinička aplikacija),
– REPRODUKTIVNA EMBRIOLOGIJA I DIFERENCIJACIJA POLA
(diferencijacija gonada, diferencijacija genitalnog trakta, oogeneza, spermatogeneza, razvojne anomalije genitalnog trakta u žene),
– NEUROENDOKRINOLOGIJA
(neurohormoni, hipotalamus, hipofiza, Gn-RH struktura, sekrecija, gonadotropini struktura i sekrecija, intrahipofizarni autokrini/parakrini sistem, epifiza),
– HORMONI, BIOSINTEZA, METABOLIZAM, I MEHANIZAM DEJSTVA
(pepitidni hormone, steroidni hormone, steroidogeneza, dvoćelijski sistem, transport, peptidni hormone jajnika),
FIZIOLOGIJA REPRODUKTIVNOG TRAKTA ŽENE I MUŠKARCA
– FOLIKULOGENEZA
(primordijalni folikul, primarni folikul, antralni folikul, preovulatorni folikul, hormonska kontrola folikulogeneze, gonadotropno nezavisni razvoj, gonadotropno zavisni razvoj, hipotalamo-hipofizno-ovarijalna interakcija, fiziologija ovulacije, funkcija žutog tela),
– INTRATUBARNA KAPACITACIJA GAMETA, FERTILIZACIJA JAJNE ĆELIJE, RANE FAZE RAZVOJA EMBRIONA, TRANSTUBARNI TRANSPORT EMBRIONA, IMPLANTACIJA EMBRIONA, FIZIOLOGIJA MENSTRUALNOG CIKLUSA,
– POREMEĆAJI MENSTRUALNOG CIKLUSA (Amenoreja, oligomenoreja, polimenoreja, disfunkcionalna krvarenja iz uteru POLICISTIČNI JAJNICI, SINDROM POLICISTIČNIH JAJNIKA, HIPERADNROGENIZAM, HIPERPROLAKTINEMIJA (uzroci, dijagnoza, tretman, uticaj na normalno funkcionisanje osovine hipotalamus-hipofiza-ovarijum)
OBOLJENJA ŠTITASTE ŽLEZDE, NADBUBREŽNE ŽLEZDE I NJIHOV UTICAJ NA REPRODUKCIJU Pr
UZROCI NEPLODNOSTI:
– od strane žene (tuboperitonelani, ovarijalni, uterusni, cervikalni faktor, nepoznat uzrok),
– od strane muškarca (pretestikularni, testikularni, posttestikularni, infekcija),
– imunološki aspekti neplodnosti
ISPITIVANJE NEPLODNOG PARA (žena: UZ 2D, 3D, UZ folikulometrija, sonoendometrija, protoci, HSG SO-HU-Co, laparoskopija, hiasteroiskopija, Hormonski status, PCT, endometrijalna biopsija, CT, MRI.
Muškarac: pregled ejakulata, biohemija ejakulata, hormonski status, UZ, TESA, PESA, MESA, biopisija testisa, uloga X i Y hromozoma – AZF, DAZ),
ENDOMETRIOZA
NEPLODNOST, MIOMI I NEPLODNOST INFEKTIVNI AGENSI I NEPLODNOST
TRETMAN NEPLODNOSTI (muškog, ženskog – rekonstruktivna hirurgija – laparotomija, minilaparotomija japaroskopski tretman, histeroskopski tretman). ART POSTUPCI (IUI, FSP, IVF, ICSI)
KONTROLISANA OVARIJALNA STIMULACIJA (protokoli KOS-a, lekovi u KOS-u, monitoring KOS-a, endometrijum u stimulisanom ciklusu, određivanje vremena administracije HCG i izvođenja samog postupka, suplementacija lutealne faze), OHSS, prevencija, dijagnostika i tretman, POOR RESPONDER-i, POF, OVARIJALNA REZERVA
IVF-ET, ICSI (indikacije, KOS, monitoring KOS-a, TVAO,
IDENTIFIKACIJA I PROCENA JAJNE ĆELIJE, laboratorijska obrada jajne ćelije i spermatozoida – ejakulat, TESA, PESA inseminacija, fertilizacija, procena fertilisane jajne ćelije – pronukleusni skor, praćenje razvoja embriona, procena kvaliteta embriona, kultura blastociste, embriotransfer), IN VITRO MATURACIJA, KRIOPREZERVACIJA (gameta, embriona),
DONACIJA GAMETA, EMBRIONA, SUROGAT RODITELJSTVO,
MIKROMANIPULATIVNE TEHNIKE U OKVIRU ART-a (ICSI, TESA, PESA, transfer citoplazme, transfer jedra, asistirani hatching, defragementacija embriona, PGD), SISTEM ĆELIJE
UTICAJ NIKOTINA, KOFEINA, ALKOHOLA, TEL TEŽINE (gojaznost, anoreksija) NA ISHOD ART POSTUPAKA,
ISHOD I KOMPLIKACIJE NACRT POSTUPAKA,
PSIHOSOMATSKI ASPEKTI NEPLODNOSTI (stres i neplodnost), ETIČKI PROBLEMI U ASISTIRANOJ REPRODUKCIJI
Tokom uže specijalizacije specijalizant je obavezan da do završnog ispita položi kolokvijum iz:
1. Reproduktivne endokrinologije,
2. Principa dijagnostike uzroka neplodnosti i terapijskih mogućnosti i tehnika,
3. Principa ART-a, protokola stimulacije ovulacije, pristupa i praćenja stimulacije ovulacije, procena zrelosti folikula za aspiraciju, protokola stimulacije kod IUI.
4. Operativno lečenje.
Teoretska nastava traje najviše do 1/3 ukupnog broja časova predviđenih za užu specijalizaciju. Održava se u toku dva semestra.
Kandidat mora biti uključen u vođenje 50 invazivnih procedura u okviru ART-a (od stimulacije ovulacije, monitoringa, administracije HCG, TVAO i ET)
Kandidat mora da uradi 20 aspiracija, 20 IUI,
Kandidat treba da bude uključen u postupak identifikacije jajne ćelije, kulturu istih, pregled i obrada ejakultata ili punktata (TESA, PESA), postupak inseminacije, odnosno ICSI, verifikaciju fertilizacije, detekciju embriona, kulturu embriona 2D, 3D ili blastociste, pripremu za embriotransfer),
Kandidat treba da asistira najmanje 50 laparoskopija i 30 histeroskopija, Kandidat treba da uradi 20 laparoskopija, 20 histeroskopija.
Tokom uže specijalizacije specijalizant je obavezan da do završnog ispita položi kolokvijume iz:
1. Reproduktivne endokrinologije
2. Principa dijagnostike uzroka bračne neplodnosti i terapijskih mogućnosti i tehnika
3. Principa ART-a (VTO), pristupa i praćenja stimulacije ovulacije, šema stimulacije ovulacije, procene zrelosti jajnog folikula za aspiraciju ili programiranja ovulacije kod IUI
4. Operativno lečenje
Teoretska nastava traje najviše do 1/3 ukupnog broja časova predviđenih za specijalizaciju. Održava se u toku dva semestra letnji/zimski na početku ili zimski/letnji (kraj prve i prva polovina druge godine specijalizacije).
Kandidat mora biti uključen u vođenje po 100 invazivnih procedura i operacija, kao i da samostalno uradi najmanje 20 operacija i pojedinačnih segmenata ART procedura: vođenja stimulacije, IUI, aspiracija jajnih ćelija, izolacija, inseminacija, embriotransfera.
Kandidat priprema seminarski rad pred završni ispit
Teoretski deo
PROGRAM TEORETSKOG DELA UŽE SPECIJALIZACIJE IZ FERTILITETA I STERILITETA
1. Embriogeneza urogenitalnog trakta žene i muškarca
2. Anatomska i histološka građa reproduktivnih organa žene i muškarca
3. Fiziologija reproduktivnih organa žene i muškarca
4. Fiziologija reproduktivnog endokrinog sistema hipotalamo hipofizno-ovarijalne osovine
5. Pubertet, „pubertas praecox“, „pubertas tarda“
6. Fiziologija menstrualnog ciklusa
7. Poremećaji menstrualnog ciklusa
8. Folikulogeneza
9. Spermatogeneza
10. Fiziologija ovulacije, intratubarne kapacitacije gameta, fertilizacije jajne ćelije, rane faze razvoja embriona, transtubarni transport embriona, nidacija embriona
11. Implantacija embriona
12. Monitoring i tajming sazrevanja jajnog folikula i ovulacije u prirodnom ciklusu
13. Citogenetska ispitivanja u infertilitetu najčešći oblici hromozomskih abnormalnosti koji utiču na plodnost
14. Uzroci neplodnosti
15. Amenoreja
16. Anovulacija
17. Policistični jajnik i sindrom policističnog jajnika
18. Hiperprolaktinemija uzroci, dijagnoza, uticaj na normalnu funkciju niporaiamo hipofizno ovarijalne osovine
19. Ekstragenitalni endokrini sistemi i njihov uticaj na reproduktivnu sferu (hiper-i hipo – tireoza, bolesti nadbubrega, hiperinsulinemija, oboljenja hipofize i hipotalamusa)
20. Zapaljenska oboljenja gornjeg i donjeg dela reproduktivnog trakta žene i njihov uticaj na narušavanja reproduktivne funkcije (patologija jajovoda, male karlice)
21. Mogućnosti i tehnike hirurške korekcije stečenih patoloških stanja na reproduktivnom traktu žene (laparoskopski, histeroskopski, mikrohirurški operativni zahvati) i očekivani rezultati
22. Zapaljenska oboljenja urogenitalnog trakta muškarca i njihov uticaj na spermatogenezu (Olvgo-astheno-terato-necro spermia, Azoospermia)
23. Seksualno prenosna oboljenja (bakterijske infekcije, Chlamidia trachomatis, Mycoplasma, Ureaplasma, Herpes genitalis, HPV, HIV infekcije) i njihov uticaj na plodnost muškarca i žene
24. Razvojne anomalije genitalnog trakta žene i neplodnost
25. Terapijski pristupi korekcije razvojnih anomalija genitalnog trakta žene
26. Endometrioza-etiologija, dijagnoza, terapijski pristupi, uticaj na fertilnu sposobnost žene
27. Imunološki aspekti bračne neplodnosti uzroci i posledice auto – i hetero-imunizacije na antigene spermatozoida, dijagnoza, terapijski pristup i prognoza
28. Kontrolisana ovarijalna stimulacija (KOS), izbor pristupa i šema KOS-a
29. Lekovi u KOS-u
30. Vođenje KOS-a, UZ i hormonski monitoring jajnog folikula, tajming zrelosti jajnog folikula, određivanje vremena planirane ovulacije ili postupka
31. Klinika ovarijalnog hiperstimulacionog sindroma (OHSS), prevencija, dijagnoza, terapijski pristupi
32. „Poor responderi“
33. Ovarijalna rezerva, dijagnostički pristupi, prognoza fertilne sposobnosti
34. ART asistirana reproduktivna tehnologija (IUI, IVF, IS-CI, GIFT, ZIFT, TET)
35. Principi i tehnika izvođenja vantelesne oplodnje, KOS, tajming zrelosti jajnog folikula, aspiracija jajnog folikula, identifikacija jajne ćelije, laboratorijska obrada, oplodnja jajne ćelije u laboratoriji, praćenje razvoja embriona, procena kvaliteta embriona, embriotransfer
36. Krioprezervacija
37. Uticaj nikotina, kofeina, alkohola, tel. težine (gojaznost, anoreksija), na ishod ART postupka
38. Donacija gameta embriona i surogat roditeljstvo
39. Principi izbora vremena embriotransfera četvoro, osmoćelijski embrion, blastocista
40. Mikromanipulativne tehnike u okviru vantelesne oplodnje (ICSI, TESA, transfer jedra citoplazme, defragmentacija embriona, PGD)
41. Legalno-etički aspekti vantelesne oplodnje
42. Peri i menopauza dijagnostički principi, substituciona terapija
43. Učestalost neplodnosti i njegov uticaj na demografska kretanja
1. Ambulante, savetovališta za bračnu neplodnost
2 meseca
a) savetovalište za bračnu neplodnost
b) ambulanta za reproduktivnu endokrinologiju
c) dečija adolescentna ginekologija (prvenstveno zbog preventive)
2. Konsultativno savetovalište za VTO (ART)
4 meseca
a) evaluacija dokumentacije koju pacijenti sa sobom donose
b) način selekcije pacijenata i odlučivanja kod uključivanja u program VTO 1 drugih ART tehnika.
c) način planiranja vremena započinjanja programa
d) indikacije i kontraindikacije za uključivanje u progrme ARTa
e) način odlučivanja o potrebi evaluacije ovarijalne rezerve i izvođenje potrebnih kliničko laboratoriskih pretraga da bi se to postiglo
f) uočavanje pacijenata kod kojih postoji rizik od nastanka OHSS i pristup njihovoj pripremi za započinjanja stimulacije
3. UZ dijagnostika:
2 meseca
a) rutinski UZ pregled, otkrivanje položaja uterusa, karakteristike cervikalnog kanala, položaja jajnika, procena pristupačnosti jajnika za aspiraciju jajnih folikula
b) procena cirkulacije krvnih sudova male karlice, procena dobijenih vrednosti Ri, S/D, brzina protoka, različite tehnologije ispitivanja cirkulacije
4. Laboratorija za vantelesnu oplodnju
2 meseca
a) prepoznavanje i obrada gameta
b) analiza i priprema ejakulata za metode ART-a
c) inseminacija i ICSI jajne ćelije
d) kultura jajne ćelije i embriona
5. Odeljenje operaciona sala meseci 10 meseci
a) dijagnostički postupci u evaluaciji građe kavuma uterusa i prohodnosti i stanja jajovoda
b) dijagnostička i operativna videohisteroskopija, ambulantna histeroskopija, dijagnostička i operativna videolaparoskopija, osnovni principi krohirurgije.
21. Fonijatrija
(12 meseci)
Fonijatrija je interdisciplinarna medicinska grana u okviru otorinolaringologije koja se bavi proučavanjem oboljenja i bolesti glasa, govora, informativnog sluha, kao i jezičkim problemima.
Cilj i zadatak uže specijalizacije iz fonijatrije je da specijaliste upozna sa kompetentnim specifičnim saznanjima prema nastavnom planu i programu, kao i da kandidati ovladaju sledećim veštinama: subjektivnom akustičkom analizom poremećaja glasa i govora, objektivnom softverskom vokalnom analizom izvođenjem i interpretacijom stroboskopije, ovladavanjem priznatih terapijskih procedura, umećem izvođenja rehabilitacionih metoda, kao i evaluacijom dobijenih rezultata.
I PRVI SEMESTAR
Uvod u fonijatriju. Interdisciplinarni aspekt fonijatrije. Razvoj fonijatrije u svetu i kod nas. Razvoj sistema komunikacije.
Antropološki i filogenetski aspekti fonijatrije. Embriološki razvoj organa fonacijskog aparata. Genetski uticaji na stvaranje i razvoj glasa i govora. Primenjena hirurška anatomija fonacijskog aparata. Klinička anatomija organa za sluh i ravnotežu.
Klinička fiziologija rezonatora. Teorije o stvaranju glasa. Informacijska teorija o razvoju glasa i govora. Osobenosti glasa. Klasifikacija glasa, registri glasa i postavljanje glasa. Fiziologija sluha. Prijem informacije, obrada i kontrola. Osnovi informatike i medicinske kibernetike. Primena kompjutera. Značaj sistema govorne komunikacije. Geneza i razvoj govora u dece. Psiho-lingvistička struktura jezika. Artikulaciono-akustička fonetika. Akustika i elektroakustika.
Primarna i sekundarna funkcija glotisa. Insuficijencija glotisne okluzije. Pokretljivost mukoze glasnica. Disbalans vibracija glasnica.
Kongenitalne malformacije larinksa i maksilofacijalnog područja. Rascep usne i nepca. Zapaljenski procesi i povrede larinksa i maksilofacijalnog područja. Akutne i hronične stenoze larinksa. Benigni tumori larinksa i maksilofacijalne regije. Prekancerozna stanja. Mikrohirurgija larinksa. Hirurško lečenje malignih tumora larinksa i maksilofacijalne regije. Radioterapija i imunoterapija malignih tumora.
Organski i funkcionalni poremećaji fonacije i artikulacije. Centralni i periferni poremećaji glasa i govora. Endokrini i metabolički uslovi uslovi za razvoj i održavanje glasa i govora. uticaj sredine na održavanje glasa i govora. Oštećenje sluha i fonacija. Rizične trudnoće.
Psiho-fizički razvoj deteta. Opšta i razvojna psihologija. Psihologija ličnosti. Uticaj psihe i emocija na razvoj i održavanje glasa i govora. Inervacija fonacijskog aparata i uloga CNS, neurovegetativnog i perifernog nervnog sistema. Formiranje vokalne telesne šeme. Struktura hemisfera. Oštećenje CNS i njihov uticaj na glas i govor. (4)
Subjektivne i objektivne, fakultativne i obligatne metode pregleda u fonijatriji. Anamneza i karton. ORL pregled. LMS, aerodinamska ispitivanja, pneumografije, pneumotahografija, spirometrija. Magnetofonsko i video snimanje glasa i govora. Sonografija. Stroboskopija. Glotografija. LMS stroboskopija. Elektromiografija. ultrarapidna kamera. Fonetogram. Rendgenološka ispitivanja u fonijatriji. Metodika. Kompjuterska analiza glasa.
II SEMESTAR
Etiologija, simptomatologija, dijagnoza, diferencijalna dijagnoza i prognoza bolesti glasa i govora. Organski i funkcionalno uzrokovani poremećaji fonacije i artikulacije. Fononeuroze i fonoponoze.
Vrste, mogućnosti i rezultati lečenja poremećaja glasa i govora. Medikamentozno i konzervativno lečenje. Fizikalna terapija. Inhalaciona terapija. Površinska psihoanaliza i psihoterapija. Tehnike izvođenja vokalne terapije. Pomoćne metode u neposrednoj vokalnoj rehabilitaciji.
Indikacije, kontraindikacije, premedikacija, anestezija i komplikacije u fonohirurgiji, tipovi i rezultati tiroplastika, mogućnosti hirurške relaksacije larinksnog skeleta i krikotiroidnog zgloba. Kombinovane tehnike. Intrahordalne injekcije kolagena i teflon pasti. Hirurgija povratnog živca. Endoskopska mikrohiurrgija glotisa. Laserska hirurgija larinksa. Hirurgija rascepa usana, mekog i tvrdog nepca. Potencijalne mogućnosti za istraživanjem u fonohirurgiji. Traheoezofagealne proteze.
Metode fonijatrijske rehabilitacije glasa i govora. Rezultati i način izvođenja različitih tehnika neposredne vokalne terapije. Modifikacije pojedinih metoda fonijatrijske rehabilitacije (E. Selonhal, M. Seemann) fonijatrijska rehabilitacija laringektomisanih pacijenata.
Opšti principi prevencije i higijene glasa i govora. Problem pevanog i govornog glasa kod vokalnih profesionalaca. Otkrivanje i fonijatrijska korekcija grešaka u glasu i govoru. Fonijatrijska ocena i procena radne sposobnosti. Preporuke Unije Evropskih fonijatara.
Rekapitulacija materije.
PROGRAM PRAKTIČNOG RADA
Praktičan rad u laboratoriji. Metodologija priprema larinksnog preparata za naučno-istraživački rad. Serijski i semiserijski preseci larinksa. Fonijatrijski aspekti izučavanja larinksne histo-morfologije. (40)
Proučavanje modela larinksne biomehanike
Biokibernetska fonacija. (6)
Rad u operacionoj sali. Asistiranje pri izvođenju operacija na larinksu. Uvežbavanje endoskopskih laringoloških procedura. Upoznavanje sa principima rada laserske larinksne mikrohirurgije. (300)
Praktična rad sa fonijatrijskim pacijentima u ambulanti i na odeljenjima. Upoznavanje sa radom logopeda, fonopeda, psihologa i surdopedagoga. Neposredno učešće u timskoj dijagnostici i rehabilitaciji fonijatrijskih pacijenata. (380)
Praktična demonstracija magnetofonske i video registracije glasa i govora. Rad na savremenoj sistematizaciji fonijatrijske dokumentacije. (20)
Praktična nastava se izvodi sa ciljem upoznavanja (U) i uvežbavanja izvođenja (I) određenog broja dijagnostičkih postupaka i intervencija prema katalogu veština za užu specijalizaciju iz fonijatrije.
POPIS VEŠTINA
FONIJATRIJE
1. Fonijatrijska anamneza i pregled sa subjektivnom akustičkom analizom glasa | ||
I | 100 | |
2. Kvantitativne metode ispitivanja sluha | ||
I | 20 | |
3. Kvalitativne metode ispitivanja sluha | ||
I | 20 | |
4. Tonalna liminarna audiometrija | ||
I | 20 | |
5. Impedancemtrija | ||
I | 20 | |
6. Principi audiološke rehabilitacije kod dece i odraslih | ||
U | 10 | |
7. Aerodinamska ispitivanja | ||
I | 10 | |
8. Stroboskopija – izvođenje i interpret. analiza | ||
I | 10 | |
9. Endovideostroboskopija | ||
I | 100 | |
10. Sonografija | ||
U | 10 | |
11. Laringealna intubacija | ||
I | 20 | |
12. Direktoskopija (ORL i anesteziološke) | ||
I | 20 | |
13. Laringomikroskopija | ||
U | 20 | |
14. Endoskopska fonohirurgija (noduli, polipi, edemi, intrahordalna aplikacija leka i tefloni) | ||
I | 10 | |
15. Parcijalna laringektomija | ||
U | 10 | |
16. Totalna laringektomija | ||
U | 10 | |
17. Plastično-rekonstruktivni hirurški zahvati kod rascepa usana i nepca | ||
U | 5 | |
18. Laserska fonohirurgija | ||
U | 10 | |
19. Hirurgija otvorenih i zatvorenih povreda larinksa | ||
U | 5 | |
20. Savremeno vođenje fonijatrijske dokumentacije (magnetofonska i video registracija) | ||
I | 50 | |
21. Klasična RTG dijagnostika (larinksa, jednjaka i pluća) | ||
U | 20 | |
22. Tehnika vokalno-logopedske terapije poremećaja glasa i govora (relaksacija, položaj tela, vežbe disanja – E. Selonhal) | ||
I | 20 | |
23. Vežbe fonacije, uspostavljanje pravilne visine jačine, jačine boje i impostacije glasa, uklanjanje tvrde atake glasa | ||
I | 20 | |
24. Digitalna manipulacija u fonijatrijskoj rehabilitaciji | ||
I | 10 | |
25. Fonijatrijska rehabilitacija funkcionalnih disfonija | ||
I | 10 | |
26. Fonijatrijska rehabilitacija organski uzrokovanih disfonija | ||
I | 10 | |
27. Fonijatrijska rehabilitacija ezofagusnog glasa i govora po modifikovanoj metodi M. Seemann | ||
I | 10 | |
28. Fonijatrijska rehabilitacija poremećaja govora | ||
I | 10 | |
29. Aerosol terapija i konzervativna terapija – principi i vrste | ||
I | 30 | |
30. Psihodijagnostika kod fonijatrijskih pacijenata | ||
U | 5 | |
31. Play psihoterapija | ||
U | 5 | |
32. Supurativna psihoterapija | ||
U | 5 | |
33. Fizikalna dijagnostika i terapija | ||
U | 5 | |
34. Multidimenzionalna softverska analiza glasa | ||
U | 10 | |
35. Ocena radne sposobnosti u fonijatriji | ||
U | 10 |
22. Dermatovenerološka mikologija
(12 meseci)
Program uže specijalizacije
Opšta mikologija
1. Morfologija gljiva, tipovi ćelija, razmnožavanje, klasifikacija
2. Etiologija humanih mikoza
3. Biologija humanih mikoza
4. Epidemiološki značaj humanih mikoza, geografska rasprostranjenost
5. Principi kliničke i laboratorijske dijagnostike humanih mikoza
6. Direktni mikroskopski preparat
7. Kultura gljiva i podloge
8. Histopatološke karakteristike mikoze u patološkom tkivu
9. Osetljivost gljiva na antimikotike, antimikogram
Specijalna mikologija
Površne mikoze
10. Dermatomikoze (Dermatophytia – Tinea)
Tinea capillitii, Tinea barbae, Tinea corporis, Tinea cruris, Tinea manus, Tinea pedis, Tinea incognito; etiologija, patogeneza, klinička slika, dijagnoza, terapija
11. Onihomikoze – etiologija, patogeneza, klinički tipovi, dijagnoza, terapija
12. Tinea nigra, Piedra – kliničke karakteristike, dijagnoza, terapija
13. Infekcije kvasnicama – etiopatogeneza, predisponirajući faktori
14. Kandidijaza – kliničke forme (Candidiasis oralis, Vulvovaginitis candidomycetica, Balanoposthitis candidomycetica, Intertrigo candidomycetica Cheilitis angularis, Paronichia candidomycetica, hronična mukokutana kandidijaza, generalizovana kandidijaza), dijagnoza, terapija.
17. Pytyriasis versicolor, Pityrosporum folliculitis – klinička slika, dijagnoza, terapija
Duboke mikoze
18. Subkutane mikoze – Micetom, Sporotrihoza, hromoblastomicoza, feohimfomikoza, Lobomikoza, Subkutana zigomikoza, Rinosporidoza
19. Sistemske mikoze – Histoplazmoza, Kokcidiomikoza, Blastomikoza, Aspergiloza, Parakokcidiomikoza, Kriptokokoza, Sistemska zigomikoza, kandidijaza
20. Oportunitičke gljivične infekcije kod HIV pozitivnih pacijenata
21. Kliničke karakteristike invazivnih gljivičnih infekcija kod bolesnika sa hematološkim malignitetima
22. Urođene imunodeficijencije i invazivne gljivične infekcije
Teorijska nastava je dvosemestralna. Po utvrđenom rasporedu, u prvom semestru se pohađaju predavanja iz medicinske statistike i informatike i opšte mikologije, a u drugom semestru predavanja iz specijalne mikologije.
Praktična nastava obuhvata:
– Rad sa ambulantnim i hospitalizovanim pacijentima sa različitim oblicima gljivičnih oboljenja, uz vođenje medicinske dokumentacije (kartoni, istorije bolesti, bolnički protokoli u koji se unose relevantni podaci laboratorijskih analiza i terapijskih modaliteta) – 7 meseci
– Dečija ambulanta IDV KC – 1 mesec
– Dečije odeljenje IDV KC – 1 mesec
– Ambulanta za odrasle IDV KC – 1 mesec
– Odeljenje za odrasle IDV KC – 1 mesec
– Odeljenje za AIDS Infektivna klinika KCS – 1 mesec
– Odeljenje za hematologiju Univerzitetske dečije klinike – 15 dana
– Institut za hematologiju KC – 15 dana
– Histopatološka laboratorija IDV KC – 1 mesec
– Rad u mikrološkoj laboratoriji IDV KC (dijagostika dermatofitnih oboljenja kože, dlake i nokta, Pityriasis versicolor, kandidijaze kože i sliznica) – 3 meseca
– Rad u Nacionalnoj referentnoj laboratoriji za uzročnike mikoza Instituta za mikrobiologiju i imunologiju Med. Fak. (dijagnostika sistemskih mikoza, oportunističkih gljivičnih infekcija, ispitivanje osetljivosti na antimikotike) – 2 meseca
SPISAK VEŠTINA ZA LEKARE NA UŽOJ SPECIJALIZACIJI IZ DERMATOLOŠKE MIKOLOGIJE
1. Uzimanje i uzorkovanje bolesničkog materijala za mikološku analizu 50 (P30, I20)
2. Pravljenje direktnog preparata za mikroskopsku analizu 50 (P30, I20)
3. Bojenje preparata za mikroskopsku analizu 40 (P30, I10)
4. Zasejavanje materijala na mikološke podloge 50 (P30, I20)
5. Mikroskopiranje nativnog preparata i uočavanje morfoloških elemenata gljive 50 (P30, I20)
6. Identifikacija izolovanih gljiva na osnovu makroskopskih i mikroskopskih karakteristika 40 (P 30, I10)
7. Uzimanje biopsije i bojenje preparata za histopatološku dijagnostiku mikoza P10
8. Interpretacija histopatoloških preparata sa uočavanjem gljivičnih elemenata P10
9. Interpretacija seroloških testova u dijagnostici invazivnih mikoza P 20
10. Pregled Woodovom lampom kožnih lezija i uočavanje karakteristične fluorescencije kod pojedinih dermatofitija 20 (P10, I10)
11. Terapijske procedure – lokalna obrada gljivičnih oboljenja kosmatih regija (kapilicijuma i brade) 20 (P10, I10)
12. Tumačenje antimikograma 20 (P 10, I10)
Legenda: P – posmatra, I – izvodi
23. Angiologija
(12 meseci)
1. Obrazloženje zasnovanosti studijskog programa: U svim zemljama, kardiovaskularne bolesti su bolesti na najvećim morbiditetom i mortalitetom, tako da je zadatak vaskularne medicine obiman i prioritetan, i podrazumeva smanjenje ove visoke prevalence putem preventivnih, dijagnostičkih, terapijskih i interventnih metoda. U našoj zemlji je broj specijalista iz oblasti angiologije zabrinjavajuće mali! Da bi ispunili ovaj zadatak, neophodno je neprestano usavršavanje, kontinuitet u edukaciji, primena novih preporuka i tehnologija u struci, a pre svega stalno i kontinuirano obrazovanje stručnog kadra, što nameće potrebu za neophodnošću subspecijalističkih studija iz ove oblasti i opravdava zasnovanost njihovog studijskog programa.
Nastava se sastoji iz teorijskog dela (dva semestra) i praktične nastave. Teorijsku nastavu čine sledeće tematske jedinice:
1. Genetika, embriologija i histologija krvnih sudova
2. Hirurška anatomija krvnih sudova
3. Vaskularna fiziologija i patofiziologija
4. Patološka anatomija krvnih sudova
2. Dijagnostika vaskularnih oboljenja
3. Epidemiologija i faktori rizika u angiologiji
4. Medikamentozna profilaksa i lečenje vaskularnih bolesti
5. Dijagnostika vaskularnih bolesti
I. Opšti principi ultrasonografske dijagnostike
II. Ultrasonografija supraaortalnih grana
Estrakranijalni segmenti karotidnih i vertebralnih arterija
Arterije i vene gornjih ekstremiteta
III. Ultrasonografija abdominalne aorte i visceralnih arterija
IV. Ultrasonografija arterija i vena donjih ekstremiteta
V. Angiografija
VI. CT, MRI angiografija, MSCT angiografija
9. Hirurgija supraaortnih grana
10. Hirurgija torakalne aorte
11. Hirurgija abdominalne aorte
12. Hirurgija perifernih arterija
13. Hirurgija venskog i limfnog sistema
14. Portna hipertenzija
15. Komplikacije u vaskularnoj hirurgiji
16. Perkutana transluminalna angioplastika
17. Akutna ishemija, povrede krvnih sudova
18. Rehabilitacija vaskularnih bolesnika, ocena radne sposobnosti.
Praktična nastava
Dijagnostika i lečenje vaskularnih bolesnika se odvija u vaskularnoj ambulanti Klinike za vaskularnu hirurgiju i IKVB kliničkog centra, pod kontrolom odgovornih nastavnika. Kandidati ovladavaju tehnikom vaskularnog pregleda, indikovanjem potrebnih dodatnih pregleda, te postavljanjem indikacija za prijem u Kliniku i/ili ambulantnim indikovanjem dodatnih pregleda, radi konzilijarne analize rezultata. Obavljaju kontrolne preglede pacijenata, te postavljaju indikacije za nehirurški tretman vaskularnih bolesti, kod bolesnika koji nisu indikovani za hirurško lečenje: hiperbarična komora, banjsko-klimatski oporavak, reumatološki testovi i lečenje sistemskih vaskulopatija, hematološko lečenje bolesti koje su posledice poremećaja u koagulacionom statusu, oporavak i rehabilitacija operisanih bolesnika, fizikalni tretman radi prevencije pogoršanja hroničnih degenerativnih bolesti koje mogu voditi u vaskulopatije. Kandidati asistiraju u hirurškim procedurama kod bolesnika koje su indikovali za dijagnostiku, a kod kojih je vaskularni konzilijum indikovao hirurško lečenje. Postoperativno praćenje bolesnika u intenzivnoj nezi, vođenje bolesnika i ordiniranje terapije i potrebnih pretraga, konsultacije sa vaskularnim hirurzima i anesteziolozima o toku bolesti, praćenje i medikamentozno lečenje bolesnika na odeljenju poluintenzivne nege, kao i na vaskularnom odeljenju, priprema za otpust, pisanje otpusnih lista i otpust pacijenata. Kontrole operisanih i neoperisanih bolesnika u vaskularnoj ambulanti, statističke analize učinka hirurškog i medikamentoznog lečenja. Ocenjivanje radne sposobnosti angioloških bolesnika.
PRAKTIČNI STRUČNI RAD
Kandidati ovladavaju tehnikom vaskularnog pregleda: anamneza, klinički pregled, postavljanje indikacija za dodatnu dijagnostiku, analiza komorbiditetnih stanja, evaluacija opšteg operabiliteta. Učestvuju u radu vaskularnog konzilijuma, referišu stanje pacijenta, učestvuju u lečenju (medikamentozno, PTA), kontrolišu bolesnika u postoperativnom toku.
Leče pacijente koji nisu kandidati za hirurško lečenje: distalna bolest, teška komorbiditetna stanja, dijabetska angiopatija po tipu distalne bolesti, sistemske bolesti vezivnog tkiva sa angiopatskom prezentacijom, obavljaju konsultacije sa konsultantima odgovarajuće grane interne medicine. Leče dijabetske angiopatije.
24. Medicinska parazitologija i mikologija
(12 meseci)
Zadatak ovih studija je da pruži teorijske i praktične aspekte iz medicinske parazitologije i mikologije, a koji se odnose na sledeće infektivne agense: protozoe, metazoe (helminti, artropode) i gljivice. Na ovaj način kandidati se osposobljavaju u oblasti dijagnostike i kontrole parazitoza i mikoza čoveka, kao i za samostalan istraživački rad i edukaciju u ovim oblastima.
Program uže specijalizacije podrazumeva savladavanje ciljeva i veština programa I (parazitologija) i programa II (mikologija). Kandidat bira jedan modul iz oblasti parazitologije ili mikologije iz kojeg radi stručni rad.
I: Parazitologija
A. Program
Uža specijalizacija počinje dvonedeljnim upoznavanjem sa predmetom i osnovnim grupama infektivnih agenasa koji pripadaju parazitima, nakon čega sledi desetonedeljni bazični program u okviru kojeg kandidat treba da savlada veštine nabrojane u paragrafu B (ciljevi i veštine). Uža specijalizacija se nastavlja odabirom nekog od ponuđenih modula nabrojanih u paragrafu C (moduli), gde u okviru izabranog modula kandidat treba da uradi stručni rad.
B. Ciljevi i veštine
– poznavanje i razumevanje biologije, životnih ciklusa, patogeneze i dijagnostike parazitskih infekcija čoveka i njihovog značaja za zdravlje ljudi, kao i njihovo suzbijanje
– detaljno poznavanje i razumevanje biologije vektora i strategije za kontrolu vektora i prelaznih domaćina parazita čoveka
– praktična laboratorijska identifikacija parazita, kako njihovih slobodnih formi, tako i stadijuma koji su prisutni u tkivima i drugim materijalima poreklom od čoveka
– organizacija rada laboratorije za dijagnostiku parazitskih bolesti čoveka
– klasične, imunološke i molekularne metode u dijagnostici parazitoza čoveka
– terapijski aspekti parazitoza čoveka i osposobljavanje za konsultatski rad u domenu terapije parazitoza čoveka
– ekologija i epidemiologija parazita i bolesti koje izazivaju u cilju praćenja i suzbijanja ovih infekcija
– osposobljavanje kandidata za laboratorijsko ili terensko istraživanje gde bi bile primenjene odgovarajuće metode u istraživanju parazitskih bolesti
– osposobljavanje kandidata za pripremu i izradu stručnog rada, uključujući kritički pregled literature, odnosno relevantnih naučnih publikacija.
C. Moduli
– Metode u dijagnostičkoj/kliničkoj parazitologiji
– Molekularna biologija parazita i molekularno-biološke metode
– Parazitske zoonoze
– Uzročnici crevnih infekcija
– Uzročnici parazitskih infekcija u trudnoći
– Tropske parazitoze
– Odnos vektor-parazit i kontrola vektora
– Ekologija parazita
– Sanitarna parazitologija
II: Mikologija
A. Program
Ovaj deo programa uže specijalizacije počinje dvonedeljnim upoznavanjem sa predmetom i osnovnim grupama infektivnih agenasa koji pripadaju gljivicama (kvasnice, plesni, bifazne gljive), nakon čega sledi desetonedeljni bazični program u okviru kojeg kandidat treba da savlada veštine nabrojane u paragrafu B (ciljevi i veštine). Program se nastavlja odabirom nekog od ponuđenih modula nabrojanih u paragrafu C (moduli), gde u okviru izabranog modula kandidat treba da uradi stručni rad.
B. Ciljevi i veštine
– detaljno poznavanje i razumevanje morfologije i taksonomije patogenih i uslovno-patogenih gljiva, patogeneze i dijagnostike gljivičnih infekcija čoveka (mikoza) i njihovog značaja za zdravlje ljudi, kao i njihovo suzbijanje
– praktična laboratorijska identifikacija gljivica, uzročnika superficijalnih, kutanih, subkutanih, sistemskih i invazivnih mikoza
– faktori virulencije gljiva i imunološki aspekti gljivičnih infekcija
– organizacija rada laboratorije za dijagnostiku gljivičnih bolesti čoveka
– klasične, imunološke i molekularne metode u dijagnostici gljivičnih oboljenja ljudi
– terapijski aspekti mikoza čoveka i osposobljavanje za konsultatski rad u domenu terapije mikoza
– ekologija i epidemiologija gljiva i bolesti koje izazivaju u cilju suzbijanja ovih infekcija
– osposobljavanje kandidata za laboratorijsko ili terensko istraživanje gde bi bile primenjene odgovarajuće metode u istraživanju gljivičnih bolesti
– osposobljavanje kandidata za pripremu i izradu stručnog rada, uključujući kritički pregled literature, odnosno relevantnih naučnih publikacija
C. Moduli
– Metode u dijagnostičkoj/kliničkoj mikologiji
– Molekularna biologija gljiva i molekularno-biološke metode
– Plesni izazivači sistemskih i invazivnih mikoza
– Kvasnice izazivači sistemskih i invazivnih mikoza
– Izazivači površnih i kutanih mikoza
– Ispitivanje osetljivosti gljiva na antimikotike
– Ekologija gljiva
– Sanitarna mikologija
Provera znanja
1. Praktična provera znanja: (I) pregled 12 uzoraka kod sumnje na parazitsku infekciju, identifikacija i komentar u pisanoj formi odnosno formi eseja, (II) pregled 12 uzoraka kod sumnje na gljivičnu infekciju, identifikacija i komentar u pisanoj formi, odnosno formi eseja.
2. Prikaz stručnog rada iz izabranog modula.
25. Virusologija
(12 meseci)
Cilj uže specijalizacije iz virusologije je formiranje virusologa koji je osposobljen da se bavi tradicionalnom i molekularnom dijagnostikom virusnih oboljenja u okviru rutinskog rada i da sprovodi mere prevencije virusnih oboljenja.
Uža specijalizacija podrazumeva organizovanje teorijske edukacije i praktične obuke lekara na specijalizaciji, koji po završenoj obuci i položenom ispitu stiču zvanje lekara uže specijalizacije iz virusologije.
Uža specijalizacija iz virusologije realizuje se na medicinskim fakultetima, na Institutu za mikrobiologiju i imunologiju. Jednim delom, praktična obuka će se odvijati na Institutu za infektivne i tropske bolesti i Institutu za virusologiju i imunologiju „Torlak“.
Uža specijalizacija se zasniva na akademskim principima i formiranju profila virusologa, kao tekovine savremenih trendova u medicini. Specifičnost virusa kao infektivnih agenasa, uslovila je razvoj virusologije kao posebne nauke i struke, bitno različita od klasične mikrobiologije. Tehnike izolovanja i identifikacije virusa u kliničkim uzorcima, zahteva poznavanje posebnih, specifičnih virusoloških metoda, kao i poznavanje tehnika molekularne biologije, ne samo u smislu njihovog izvođenja, nego i interpretacije dobijenih rezultata.
TEORIJSKA NASTAVA
1. Morfologija i struktura virusa. Ikozaedarna i spiralna simetrija virusnog nukleokapsida. Karakteristike virusnog genoma, značaj regulatornih i strukturnih virusnih gena. Infektivnost virusnog genoma. 5
2. Životni ciklus virusa. Strategija virusne replikacije. Podela virusa u klase po Baltimoru, prema načinu transkripcije.
3. Genetika virusa. Genetička stabilnost virusa. Razlike između divljeg virusa i mutanta. Genetičke interakcije virusa. Molekularna epidemiologija virusa.
4. Patogenost i virulencija virusa. Značaj molekulska mimikrija virusa Tipovi virusnih infekcija, akutne i perzistentne infekcije. Latentne virusne infekcije. Mehanizmi uspostavljanja latencije i reaktivacija virusa. Hronične virusne infekcije. Mešovite infekcije.
5. Onkogeni virusi, onkogeni potencijal virusa. Mehanizmi onkogeneze indukovane virusnom infekcijom.
6. Interferencija virusa, Antivirusni efekat interferona. Značaj interferona u patogenezi virusnih infekcija.
7. Imunost u virusnim infekcijama. Značaj urođene i stečene imunosti za ishod i tok virusne infekcija. Imunopatologija u virusnim infekcijama. Infekcije imunokompetentnih i imunokompromitovanih pacijenata.
8. Virusne vakcine, tipovi vakcina. Nova generacija virusnih vakcina. Profilaktičke i terapijske vakcine.
9. Antivirusna terapija i razvoj rezistencije virusa na lekove.
10. Specifičnost virusološke dijagnostike (konvencionalna i molekularna dijagnostika). Serološka dijagnostika. Tehnike za kvantitaciju virusa in vitro i in vivo.
11 Orthomyxoviridae (v. influencae). Antigenska varijabilnost virusa. Cirkulacija v. Influence u prirodi i nastanak epidemijskih i pandemijskih tipova virusa.
12. Paramyxoviridae, izazivači sistemskih i respiratornih infekcija. Nove i preteće infekcije. Problemi dijagnostike.
13. Picornaviridae. Poliovirus. Program eradikacije poliomijelitisa. Značaj koksakivirusnih i echovirusnih infekcija i dijagnostički problemi.
14. Retroviridae. e. HIV – životni ciklus virusa i imunopatogeneza HIV infekcije. Savremena dijagnostika i terapija. Onkogeni retrovirusi (HTLV-1 i 2).
15. Virusi izazivači gastrointestinalnih oboljenja (Reoviridae, Astroviridae, Caliciviridae). Patogeneza, kliničko ispoljavanje, laboratorijska dijagnostika i terapija. Coronaviridae i Togaviridae (virus rubele).
16. Adenoviridae. Patogeneza bolesti i laboratorijska dijagnostika. Adenovirusne infekcije imunokompromitovanih osoba.
17. Parvoviridae, autonomni i defektni parvovirusi. Dijagnostika oboljenja. Značaj parvovirusnih infekcija u pedijatriji, ginekologiji i hematologiji.
18. Poliomaviridae. JC i BK virus, značaj akutnih i perzistentnih infekcija
19. Papilomaviridae. HPV. Infekcije orofarignealne regije i urogenitalnog trakta. Onkogeni potencijal virusa. HPV vakcine.
20. Poxviridae. Specifičnost i različitost poxvirusa. Eradikacija variole. Poxvirusi kao izazivači virusnih zoonoza. Bioterorizam i poxvirusi.
21. Herpesviridae. HHV-1 do HHV-8.. Latentne infekcije i reaktivacije. Značaj herpes virusnih infekcija kod imunokompetentnih i imunokompromitovanih pacijenata. Dijagnostika i praćenje herpes virusnih infekcija. Izbor testova za dijagnostiku.
22. Arbovirusi (Togaviridae, Flaviviridae, Bynyaviridae) i infekcije. Virusne zoonoze. Rhabdoviridae, virus besnila. Arena-, Bunya – i Filovirusi.
23. Virusni hepatitisi (HAV, HBV, HCV, HDV, i drugi). Etiologija i patogeneza infekcije. Dijagnostika hepatitisa – diferencijalno dijagnostički i prognostički testovi. Praćenje efikasnosti terapije molekularnim metodama. Prevencija virusnih hepatitisa.
VIRUSOLOGIJA – Praktična nastava
Specijalizant na užoj specijalizaciji savladava sledeće veštine:
– Izolovanje virusa u kulturi ćelija – izvodi (5)
– Identifikacija virusa nakon izolovanja u kulturi ćelija – izvodi (5)
– Tehnike ispitivanja rezistencije virusa na antivirusne lekove u kulturi ćelija – upoznaje se
– Tehnike titracije virusa u sistemima živih ćelija – izvodi (5)
– Dokazivanje virusnih antigena – izvodi (5)
– Primena seroloških metoda u dijagnostici virusnih infekcija:
– imunoenzimski testovi (ELISA) – izvodi i tumači (10)
– testovi određivanja aviditeta – izvodi i tumači (5)
– metoda imunofluorescencije – izvodi i tumači (5)
– imunoblot tehnike – izvodi i tumači (5)
– Primena molekularnih tehnika u virusološkoj dijagnostici:
– Ekstrakcija DNK – izvodi (10)
– Ekstrakcija RNK – izvodi (5)
– PCR – izvodi (10)
– Nested PCR – izvodi (5)
– RT-PCR – izvodi (5)
– Tehnike vizuelizacije PCR produkata – izvodi (20)
– „Real time“ PCR za kvantitaciju virusnog genoma – izvodi (5)
– Tehnike genotipizacije virusnog genoma – izvodi (5)
– Korišćenje i pretraživanje on-line genskih baza podataka – izvodi (5)
– Filogenetska analiza virusnih genoma – upoznaje se
– Tehnike ispitivanja genetske osnove rezistencije na antivirusne lekove – upoznaje se
– Ostale tehnike molekularne biologije – primena u virusološkoj dijagnostici (tehnika hvatanja hibrida, tehnika razgranate DNK, NASBA, ……) – upoznaje se
26. Bakteriologija
(12 meseci)
OSNOVE UŽE SPECIJALIZACIJE
Uža specijalizacija iz Bakteriologije predstavlja nastavak specijalističkih studija iz Mikrobiologije sa parazitologijom To je obrazovni proces tokom kojeg lekar specijalista stiče prošireno teorijsko, praktično i kliničko znanje iz bakteriologije. Pošto bakteriologija, kao kompleksna i heterogena medicinska disciplina, prožima skoro sve oblasti medicine, sticanje celovitog poznavanja zahteva posebnu i sistematsku edukaciju koja se ne može postići dopunskom edukacijom u okviru drugih specijalnosti.
CILJ UŽE SPECIJALIZACIJE
Cilj uže specijalizacije iz bakteriologije je sticanje znanja i veština koje specijalistu iz bakteriologije osposobljavaju da u bliskoj i kontinuiranoj saradnji sa kliničarima različitih specijalnosti, obavlja sledeće aktivnosti:
– laboratorijska ispitivanja vezana za otkrivanje bakterijskih uzročnika infekcija, njegovu identifikaciju i karakterizaciju, a zbog pravovremenog postavljanja dijagnoze i otpočinjanja adekvatnog lečenja
– evaluacija i stručna interpretacija rezultata bakterioloških laboratorijskih ispitivanja
– kvalifikovano i racionalno korišćenje metoda za dijagnostikovanje bakterijskih infekcija, kao i obezbeđivanje kvaliteta i standardizacije rada u bakteriološkim laboratorijama
– usavršavanje postojećih i uvođenje novih dijagnostičkih metoda za otkrivanje bakterijskih infekcija i praćenje toka bolesti
– saradnja sa lekarima različitih specijalnosti u dijagnostikovanju bakterijskih infekcija, kao i u sprovođenju terapije i prevencije istih
PROGRAM UŽE SPECIJALIZACIJE
Program uže specijalizacije iz Bakteriologije obuhvata:
– teorijski deo uže specijalizacije
– praktični deo uže specijalizacije
Teorijski deo (2 semestra)
Teorijska nastava se obavlja tokom jednog meseca uže specijalizacije po predviđenom programu.
Praktični deo (11 meseci)
Praktični deo uže specijalizacije započinje nakon odslušanog teorijskog dela.
U ovoj fazi uže specijalizacije, specijalizant usvaja znanja o načinu organizacije bakteriološke laboratorije i pravnim regulativama relevantnim za rad laboratorije. Takođe izvodi metode sterilizacije i dezinfekcije, nadzor nad kvalitetom i sterilnošću podloga, rastvora i drugih supstanci. Izvodi mikroskopske tehnike i različite metode bojenja preparata, metode kultivisanja bakterija, biohemijske i serološke identifikacije, određivanja osetljivosti bakterija na različite antibiotike i hemioterapeutike, kao i brze metode za dokazivanje antigena bakterija. Izvodi savremene metode hibridizacije nukleinskih kiselina i reakcije umnožavanje nukleinskih kiselina koje se koriste u dijagnostici različitih bakterijskih infekcija.
Ovladava postupcima za otkrivanje, praćenje i sprečavanje širenja intrahospitalnih infekcija, metodama za određivanje osetljivosti izolovanih mikroorganizama na antibiotike i/ ili hemioterapeutike in vitro i prati rezultate lečenja bolesnika. Izvodi postupke za određivanje epidemioloških markera.
Specijalizant uže specijalizacije izvodi sledeće veštine:
– Kontrola procesa sterilizacije
– Nadzor nad kvalitetom i sterilnošću podloga
– Imunofluorescentne tehnike u bakteriologiji
– Mikroskopiranje i interpretacija direktnih mikroskopskih preparata različitih kliničkih uzoraka
– Brze metode za dokazivanje bakterijskih antigena u kliničkim uzorcima
– Bakteriološki pregled briseva guše, nosa, oka, uha, usne duplje
– Bakteriološki pregled sputuma, sekreta i aspirata traheje i bronha
– Bakteriološki pregled punktata, eksudata, gnoja i briseva rana
– Bakteriološki pregled likvora
– Bakteriološki pregled sekreta uretre, vagine i cerviksa
– Dijagnostika infekcija izazvanih anaerobnim bakterijama
– Dijagnostika infekcija izazvanih mikobakterijama
– Hemokultura
– Urinokultura
– Koprokultura
– Primena seroloških tehnika u bakteriologiji
– Dijagnostika infekcija izazvanih spiralnim bakterijama
– Dijagnostika infekcija izazvanih striktno intracelularnim bakterijama
– Dijagnostika infekcija izazvanih mikoplazmama
– Kultivisanje bakterija u automatizovanim sistemima
– Ispitivanje osetljivosti bakterija na antibiotike i hemioterapeutike in vitro
– Ispitivanje osetljivosti mikobakterija na tuberkulostatike in vitro
– Dokazivanje toksina bakterija in vitro
– Molekularne tehnike koje se koriste u dijagnostici bakterijskih infekcija
27. Dijetoterapija
(12 meseci)
Praktični rad se obavlja u:
– Savetovalištu za dijetetiku Instituta za higijenu, Medicinskog fakulteta
– Institutu za endokrinologiju i dijabetes, Medicinskog fakulteta
– Institutu za gastroenterologiju, Medicinskog fakulteta
– Klinika za pedijatriju, Medicinskog fakulteta
– Centar za ispitivanje namirnica
Program nastave I semestra
– Osnovi higijene ishrane
– Uvod u ishranu
– Fiziologija ishrane
– Osnovi imunologije i farmakologije
– Osnovi ishrane pojedinih kategorija zdravih ljudi
– Metodologija ispitivanja ishrane i uhranjenosti ljudi
– Zdravstvena bezbednost hrane
– Namirnice i tehnologija hrane
– Socijalni aspekti ishrane
Drugi semestar obuhvata 80 časova teorije i 100 časova praktičnog rada.
Predviđene su i individualne konsultacije sa svakim kandidatom u trajanju od 50 časova
Program nastave II semestra
1. Dijetoprofilaksa
2. Dijetoterapija
Obaveze i veštine
– Identifikacija zdravstvenih problema koji su vezani sa ishranom bilo na individualnom nivou ili u zajednici
– Izvođenje antropometrijskih i dijetetskih ispitivanja i procena stanja uhranjenosti populacionih grupa i pojedinaca
– Primena metoda za procenu telesnog sastava sa analizom relevantnih biohemijskih, funkcionalnih i kliničkih ispitivanja
– Određivanje nutritivnih potreba za populacione grupe ili pojedince u skladu sa preporukama za pravilnu ishranu
– Pružanje saveta za ishrani u patološkim stanjima i planiranje i praćenje efekata svih najvažnijih terapeutskih dijeta
– Procena biološke, energetske i nutritivne vrednosti namirnica
– Ovladavanje osnovnim metodama edukacije u oblasti ishrane i primena u praksi.
28. Medicinska ekologija
(12 meseci)
PRVI DEO (9 meseci, ukupno 300 časova teoretske i seminarske nastave)
Prvi deo specijalističkog staža u trajanju od 9 meseci obavezno se obavlja u Institutu za higijenu i medicinsku ekologiju Medicinskog fakulteta koji organizuje ovaj oblik nastave na nivou uze specijalizacije Nastava se obavlja u vidu predavanja (teoretska nastava) i seminara.
DRUGI DEO (3 meseca)
Drugi deo specijalističkog staža u trajanju od 3 meseca obavezno se obavlja u:
Vojnomedicinskoj Akademiji
Institutu za javno zdravlje Republike Srbije,
Institutu za javno zdravlje u Novom Sadu,
Institutu za javno zdravlje u Nišu, ili u
Gradskom zavodu za javno zdravlje u Beogradu,
Sadržaj praktičnog stručnog rada u toku ovog dela specijalističkog staža svodi se na rad u pojedinim sektorima Instituta odnosno zavoda za javno zdravlje u kojima se specijalistički staž obavlja, i to u sledećim sektorima koji svi pripadaju organizacionoj jedinici HIGIJENA I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE:
1. Higijena i medicinska ekologija,
2. Unapređenje ishrane,
3. Ekotoksikologija,
4. Laboratorija za humanu ekologiju
Delatnosti koje ovi sektori pokrivaju, i sa čijim sadržajem specijalizant treba detaljno da se upozna tokom 3 meseca praktične obuke, i da pri tom stekne odgovarajuće veštine su sledeće:
– Ispitivanje stepena zagađenosti vazduha,
– Kontrola higijenske ispravnosti vode za piće i vode bazena za kupanje,
– Ispitivanje kvaliteta površinskih i otpadnih voda,
– Merenje nivoa komunalne buke,
– Sanitarno-higijenski nadzor nad radom objekata komunalnog i društvenog standarda,
– Sistematska kontrola zdravstvene ispravnosti namirnica i predmeta opšte upotrebe,
– Kontrola efikasnosti dezinfekcionih sredstava kao i sterilnosti sanitetskog materijala,
– Mikrobiološke, parazitološke, hemijske, toksikološke i biohemijske laboratorijske analize, kao i kontrola štetnih bioloških i hemijskih agenasa,
– Karakterizacija opasnog i drugog otpada,
– Upoznavanja sa radom i učešće u radu Mobilne jedinice formirane za intervencije u akcidentalnim situacijama na području grada i delu Republike Srbije (procena rizika, identifikacija štetnog agensa i predlaganje mera za sanaciju akcidenta)
Sadržaj teoretske i seminarske nastave u toku specijalističkog staža
UVOD
I. UVOD U MEDICINSKU EKOLOGIJU I EKOTOKSIKOLOGIJU
II. KOMUNALNA HIGIJENA KAO OSNOV EKOLOŠKE MEDICINE (EKOMEDICINE)
KVALITET VAZDUHA U NASELJIMA
III. AEROZAGAĐENJE U NASELJIMA: METOD RADA NA NJEGOVOJ KONTROLI
IV. NAJVAŽNIJE NEORGANSKE GASOVITE SUPSTANCE U VAZDUHU NASELJA (SO2, NOx, ozon, CO, Cl2, CO, Cl2, HCl, NH3)
V. SUSPENDOVANE ČESTICE U VAZDUHU
VI. TEŠKI METALI KAO ZAGAĐUJUĆE MATERIJE U VAZDUHU NASELJA (Pb, Ng, Cd, Mn)
VII. ORGANSKE MATERIJE U VAZDUHU (ORGANSKI RASTVARAČI)
VIII. KANCEROGENE ORGANSKE I NEORGANSKE MATERIJE U VAZDUHU NASELJA
IX. FOTOHEMIJSKI SMOG I NJEGOVE KARAKTERISTIKE
X. LOKALNI, REGIONALNI, I GLOBALNI EFEKTI AEROZAGAĐENJA – FENOMEN „STAKLENE BAŠTE“
KVALITET VODE, NAMIRNICA I PREDMETA OPŠTE UPOTREBE
XI. POVRŠINSKE I PODZEMNE VODE: ZDRAVSTVENI ZNAČAJ KONTROLE KVALITETA
XII. PROGRAM KONTROLE KVALITETA POVRŠINSKIH I PODZEMNIH VODA
XIII. VODA ZA PIĆE: ZDRAVSTVENI ZNAČAJ KONTROLE KVALITETA
XIV. PROGRAM KONTROLE KVALITETA VODE ZA PIĆE
XV. ZAGAĐUJUĆE MATERIJE U NAMIRNICAMA I PREDMETIMA OPŠTE UPOTREBE
ZDRAVSTVENI ASPEKTI UGROŽENE ŽIVOTNE SREDINE U NASELJIMA
XVI. PLANIRANJE, IZGRADNJA I ZONIRANJE NASELJA
XVII. EKOLOŠKO-MEDICINSKI ODNOSNO SANITARNO-HIGIJENSKI ZNAČAJ POJEDINIH OBJEKATA U NASELJU I NJEGOVOJ BLIŽOJ OKOLINI
XVIII. STAN I STANOVANJE
XIX. POSLEDICE DEJSTVA ZAGAĐENOG VAZDUHA NA ZDRAVLJE LJUDI
XX. ZAGAĐENJE VAZDUHA U ZATVORENOM PROSTORU – ZDRAVSTVENI EFEKTI
XXI. KOMUNALNA BUKA KAO FAKTOR RIZIKA U OŠTEĆENJU ZDRAVLJA
XXII. HEMIJSKE NESREĆE U NASELJIMA ILI U NJIHOVOJ BLIZINI
XXIII. PESTICIDI KAO ZAGAĐUJUĆE MATERIJE U ŽIVOTNOJ SREDINI
XXIV. DEZINSEKCIJA I DERATIZACIJA U NASELJIMA: EKOLOŠKO-MEDICINSKI ASPEKTI
XXV. EKOTOKSIKOLOŠKI ZNAČAJ ZEMLJIŠTA KAO ČINIOCA ŽIVOTNE SREDINE
XXVI. ČVRSTE OTPADNE MATERIJE KAO KOMUNALNO-HIGIJENSKI PROBLEM
XXVII. TEČNE OTPADNE MATERIJE (SPLAVINE) KAO KOMUNALNO-HIGIJENSKI PROBLEM
PROGRAM TEORIJSKE I SEMINARSKE NASTAVE
I i II. UVOD U MEDICINSKU EKOLOGIJU I EKOTOKSIKOLOGIJU
KOMUNALNA HIGIJENA KAO OSNOV EKOLOŠKE MEDICINE (EKOMEDICINE)
– Ekologija kao posebna nauka multidisciplinarnog karaktera; pojam i predmet istraživanja
– Biosfera ili životna oblast (prostor) organskog sveta na Zemlji, kao vrhovno jedinstvo žive i nežive prirode
– Pojedini mediji biosfere: litosfera, hidrosfera, atmosfera
– Ekosistem kao elementarna strukturno-funkcionalna jedinica biosfere; složenost i dinamičnost ekosistema
– Komponente ekosistema: životno stanište (biotop), životna zajednica (biocenoza), i odnosi između njih
– Ekološki faktori u sredini u kojoj čovek živi i radi – opšte postavke. Neki oblici ponašanja zagađivača u ekosistemu (biokoncentracija, bioakumulacija, biomagnifikacija).
– Čovek kao jedan od najmoćnijih ekoloških faktora biotskog karaktera, i njegovo dejstvo na biotop i biosferu u celini
– Ekološka medicina (ekomedicina) – pojam i predmet rada, naučnoistraživačke oblasti delovanja
– Komunalna higijena – pojam i predmet istraživanja; ekotoksikologija – pojam i predmet istraživanja
III. AEROZAGAĐENJE U NASELJIMA: METOD RADA NA NJEGOVOJ KONTROLI
– Aerozagađenje kao odstupanje od normalnog sastava i stanja vazduha: definisanje pojma
– Stacionarni i mobilni izvori aerozagađenja u naseljima i najvažnije zagađujuće materije iz pojedinih izvora
– Zagađujuće materije: primarna emisija i sekundarno stvoreni polutanti; razmatranje podele na kvantitativne i kvalitativne
– Definisanje pojmova: emisija i imisija zagađujućih materija, zagađivanje vazduha, granična vrednost imisije (GVI) zagađujućih materija u vazduhu, imisija upozorenja, epizodno zagađenje vazduha I odnosno II stepena
– Preventivno-medicinske i druge mere u kontroli aerozagađenja i sprečavanju štetnih zdravstvenih posledica
– Monitoring sistem: sistematska merenja imisije kod nas; katastar zagađivača; merna mesta i mreža mernih mesta
– Metodologija uzimanja uzoraka vazduha u spoljnoj sredini; vrste uzoraka po učestalosti i trajanju uzorkovanja
– Način prikazivanja rezultata sistematskog merenja imisije: prosečne vrednosti u odgovarajućem periodu, broj dana sa vrednostima iznad GVI (karakteristična vrednost), frekvencija visokih koncentracija, medijana, itd.
– Upoznavanje sa rezultatima merenja imisije u pojedinim naseljima i industrijskim regionima
– Osnovne grupe zagađujućih materija za koje se vrši sistematsko merenje u vazduhu, njihove osnovne karakteristike odnosno predstavnici pojedinih grupa
– Upoznavanje sa delatnostima Instituta odnosno Zavoda za zaštitu zdravlja u oblasti kontrole aerozagađenja
IV. NAJVAŽNIJE NEORGANSKE GASOVITE SUPSTANCE U VAZDUHU NASELJA
SUMPORDIOKSID (SO2): prirodni i veštački izvori, njihov relativni značaj i razmere stvaranja u troposferi
– Oblici neprofesionalne ekspozicije i njihov značaj; sezonski karakter aerozagađenja na primeru SO2
– Zdravstvene posledice hroničnog neprofesionalnog izlaganja sumpordioksidu, posebno na vulnerabilne kategorije
– Mere zaštite kod neprofesionalne ekspozicije: zakonska regulativa usmerena ka zaštiti opšte populacije
– Sumpordioksid kao jedna od zagađujućih materija koja se sistematski meri u vazduhu, i njegova GVI
– Pojam imisije upozorenja i epizodnog zagađenja vazduha I i II stepena na primeru SO2; specifičnosti ovih situacija za sumpordioksid i čađ istovremeno; tumačenje rezultata dobijenih merenjima sumpordioksida u pojedinim naseljima.
AZOTOVI OKSIDI (NOx): najvažniji predstavnici, i osnovni prirodni i veštački izvori azotovih oksida
– Osnovna štetna dejstva azotovih oksida u troposferi odnosno stratosferi
– Oblici neprofesionalne ekspozicije i značaj pojedinih oblika
– Boravak u zatvorenom prostoru kao jedan vid ove ekspozicije: izvori i koncentracije azotovih oksida u vazduhu
– Zdravstvene posledice hroničnog neprofesionalnog izlaganja azotovim oksidima; dejstvo na vulnerabilne kategorije
– Mere i sredstva zaštite kod neprofesionalne ekspozicije: zakonska regulativa usmerena ka zaštiti opšte populacije
– Azotdioksid kao jedna od zagađujućih materija koja se sistematski meri u vazduhu u spoljnoj sredini, i njegova GVI
– GVI, imisija upozorenja, i epizodno zagađenje vazduha I i II stepena na primeru azotovih oksida.
– Tumačenje rezultata dobijenih merenjima azotovih oksida u pojedinim naseljima u Srbiji
OZON (O3): prizemni i stratosferski
– Prizemni ili ambijentalni ozon – način nastajanja, oblici ekspozicije, i štetni zdravstveni efekti
– Koncentracije u vazduhu pojedinih gradova kod nas i u svetu, GVI za ozon, imisija upozorenja i epizodno zagađenje
– Uređaji za dezinfekciju i dezodoraciju vazduha u zatvorenom prostoru na bazi produkcije ozona (kritički osvrt)
– Uloga ozona u stratosferi u zaštiti živog sveta na Zemlji od štetnog dejstva UV radijacije
– Ozonske praznine (rupe) u stratosferi: način nastajanja i značaj za živi svet na Zemlji
– Štetne zdravstvene posledice UV radijacije malih talasnih dužina: maligna i druga oboljenja kože i oka
– Uloga ozona u nastanku fenomena „staklene bašte“ („greenhouseeffect“)
– Akcije globalnog karaktera i druge mere u zaštiti ozonskog omotača Zemlje od daljih oštećenja
UGLJENMONOKSID (CO): karakteristike, osnovni prirodni i veštački izvori
– Oblici neprofesionalne ekspozicije i značaj pojedinih oblika
– Boravak u zatvorenom prostoru kao vid neprofesionalne ekspozicije: izvori i koncentracije CO u vazduhu
– Zdravstveni efekti ugljenmonoksida
– Mere zaštite u uslovima neprofesionalne ekspozicije; zakonska regulativa
– Tumačenje rezultata dobijenih merenjima CO u naseljima
Srbije: GVI, imisija upozorenja, epizodno zagađenje
HLOR (Cl2) i HLOROVODONIK (HCl): Osnovne hemijske karakteristike ovih gasova visokih koncentracija, medijana, itd.
– Prirodni i najvažniji veštački izvori Cl2 i HCl, i njihov relativni doprinos zagađenju životne sredine
– Značaj i veličina neprofesionalne ekspozicija opšte populacije i najvažnije zdravstvene posledice
– Akcidentalna (havarijska) zagađenja vazduha i zdravstveni rizik po stanovništvo u naseljima
AMONIJAK (NH3): Najvažnije hemijske karakteristike amonijaka
– Veštački izvori u čovekovom okruženju: najvažnija mesta i oblici neprofesionalne ekspozicije
– Zdravstveni efekti amonijaka: sluznice respiratornog trakta (iritativni i kaustični efekti), sluznica oka
– Amonijak kao jedna od zagađujućih materija za koje se vrši sistematsko merenje u vazduhu, i njegova GVI
V. SUSPENDOVANE ČESTICE U VAZDUHU
TALOŽNE MATERIJE – kao jedan od oblika i merila zagađenja vazduha; definisanje pojma
– Metod rada na prikupljanju čestica iz vazduha koje se talože na određenu površinu: metoda sedimentatora
– Komponente sadržaja sedimentatora: količina padavine, rastvorne odnosno nerastvorne materije u ukupnom sedimentu
SUSPENDOVANE ČESTICE kao jedan oblik i merilo zagađenja vazduha; definisanje pojma
– Vrste aerosola (prirodnog i antropogenog porekla), i značaj određivanja suspendovanih čestica, koje se ne talože već ostaju da lebde u vazduhu
– Metod rada na uzorkovanju vazduha radi određivanja količine, optičkih osobina, veličine i hemijskog sastava čestica suspendovanih u vazduhu
– Suspendovane čestice kao medijum u kome se određuju pojedini polutanti (Pb, Cd, Zn, Mn, Ni, As, Cr)
ČAĐ – procesi sagorevanja kao antropogeni izvori čađi u vazduhu
– Osnovne fizičko-hemijske karakteristike čestica čađi kao nosilaca raznovrsnih drugih polutanata
– Sudbina udahnutih čestica čađi u respiratornom traktu u zavisnosti od njihove veličine
– Neprofesionalna ekspozicija čađi u gradskoj sredini i zdravstvene posledice
– Doprinos ovog oblika zagađenja vazduha agravaciji simptoma kod hroničnih respiratornih oboljenja
– Tumačenje rezultata dobijenih merenjima čađi u pojedinim naseljima u Srbiji
VI. TEŠKI METALI KAO ZAGAĐUJUĆE MATERIJE U VAZDUHU NASELJA
OLOVO (Pb) – Olovo u životnoj sredini: prirodno prisutno olovo, i kao posledica antropogenih aktivnosti
– Upotreba etiliziranog benzina kao oblik veštačkog zagađenja čovekove okoline (TEO, TMO)
– Najčešći oblici neprofesionalne ekspozicije opšte populacije: zagađeni vazduh, voda za piće
– Ekspozicija dece: inhalacija u gradskoj sredini, ingestija olovnih jedinjenja preko predmeta obojenih olovnim bojama
– Karakteristike metabolizma neorganskog olova, odnosno organskih jedinjenja olova i najvažniji zdravstveni efekti
– Mere i sredstva zaštite u uslovima neprofesione ekspozicije; GVI u taložnim materijama i u suspendovanim česticama
– Tumačenje rezultata dobijenih merenjima olova u pojedinim naseljima u Srbiji (izveštaji Zavoda za zaštitu zdravlja)
ŽIVA (Hg) – Prirodni i veštački izvori zagađenja životne sredine živom, i njihov relativni doprinos ukupnom zagađenju
– Najvažnija mesta neprofesionalne ekspozicije neorganskim jedinjenjima žive: tzv. „vruće tačke“
– Metabolizam neorganskih i organskih jedinjenja žive, raspodela u organizmu, akumulacija; zdravstveni efekti
– Metodologija uzorkovanja vazduha u naseljenim mestima za živu kao jedan od teških metala; tumačenje rezultata dobijenih merenjima žive u suspendovanim česticama u pojedinim naseljima u Srbiji
– Mere i sredstva zaštite u uslovima neprofesionalne ekspozicije
KADMIJUM (Cd) – Prirodno prisustvo i antropogeni izvori kadmijuma u životnoj sredini
– Oblici neprofesionalne ekspozicije opšte populacije; pušenje kao oblik neprofesionalne ekspozicije kadmijumu
– Najvažniji zdravstveni efekti kadmijuma i njegovih jedinjenja
– Mere i sredstva zaštite u uslovima neprofesionalne ekspozicije za grupu teških metala
– Granična vrednost imisije za kadmijum u taložnim materijama i u suspendovanim česticama
– Tumačenje rezultata dobijenih merenjima kadmijuma u pojedinim naseljima u Srbiji
MANGAN (Mn) – Najvažnije osobine mangana i njegovih jedinjenja; fiziološka uloga Mn kod ljudi
– Prirodno prisustvo mangana, i mangan u životnoj sredini kao posledica antropogenih aktivnosti
– Oblici neprofesionalne ekspozicije opšte populacije u naseljima, i u blizini proizvodno-prerađivačkih objekata
– Sagorevanje bezolovnog „zelenog“ benzina i uticaj na povećanje ekspozicije stanovništva manganu
– Osnove toksikokinetike mangana pri neprofesionalnoj ekspoziciji udisanjem, perkutanom apsorpcijom organskih jedinjenja, ili peroralnim putem; najvažniji zdravstveni efekti mangana i njegovih jedinjenja
– Mere i sredstva zaštite u uslovima neprofesionalne ekspozicije za grupu teških metala, i GVI za mangan
VII. ORGANSKE MATERIJE U VAZDUHU (ORGANSKI RASTVARAČI)
– Poreklo i opšte karakteristike organskih materija (isparljivih ugljovodonika) u vazduhu
– Predstavnici organskih materija u vazduhu prema („Sl. glasniku RS“, broj 54/92): 1) Monociklični aromatični ugljovodonici, 2) Aldehidi, 3) Halogeni ugljovodonici, 4) Ugljendisulfid
– Najvažnije fizičko-hemijske osobine organskih rastvarača; klasifikacija i najvažniji predstavnici klasa (grupa)
– Karakteristike i najvažnija mesta neprofesionalne ekspozicije organskim rastvaračima (sagorevanje etiliziranog i bezolovnog benzina u motornim vozilima kao izvor nekih isparljivih ugljovodonika)
– Putevi prodora u organizam i najvažniji zdravstveni efekti kod neprofesionalne ekspozicije
– Mere zaštite u uslovima neprofesionalne ekspozicije
VIII. KANCEROGENE ORGANSKE I NEORGANSKE MATERIJE U VAZDUHU NASELJA
KANCEROGENE ORGANSKE MATERIJE – Najvažniji predstavnici prema važećem Pravilniku
– Neprofesionalna ekspozicija, njene karakteristike i potencijalni izvori; tečna fosilna goriva u motorima sa unutrašnjim sagorevanjem kao izvori zagađivanja vazduha
– Toksičnost i kancerogenost organskih materija u vazduhu na primeru benzena i PAU; izvori neprofesionalne ekspozicije. Benzo (a)piren kao najvažniji predstavnik PAU – neprofesionalna ekspozicija
– Mere i sredstva zaštite u uslovima neprofesionalne ekspozicije navedenim organskim materijama
ŠESTOVALENTNI HROM (Cr 6+) – Osnovni prirodni i veštački izvori hroma u životnoj sredini
– Toksikološki značaj, najvažniji oblici neprofesionalne ekspozicije u naseljima, i mere zaštite
– Raznovrsnost štetnih zdravstvenih efekata šestovalentnog hroma, od iritativnog do kancerogenog dejstva
– Granična vrednost imisije (GVI) za slučaj privremenog prisustva kancerogenog Cr6+ u vazduhu
NIKL (Ni) – Ubikvitarnost nikla; najvažniji prirodni i veštački izvori u životnoj sredini
– Toksikološki značaj i najvažniji oblici neprofesionalne ekspozicije opšte populacije u naseljima
– Raznovrsnost štetnih zdravstvenih efekata nikla: od iritacije, preko alergijskih manifestacija, do kancerogeneze
– Granična vrednost imisije (GVI) za nikl, u slučaju njegovog privremenog prisustva u vazduhu
– Tumačenje rezultata dobijenih merenjima nikla u pojedinim naseljima u Srbiji (izveštaji Zavoda za zaštitu zdravlja)
ARSEN (As) – Oblici prirodnog prisustva arsena u životnoj sredini, i njegovo oslobađanje tokom ljudskih aktivnosti
– Arsen u površinskim vodama: primeri u vodama sa termalnom aktivnošću u različitim delovima sveta
– Neorganska jedinjenja arsena, njihova upotreba i mogućnost zagađenja životne sredine; najčešći oblici neprofesionalne ekspozicije; štetni zdravstveni efekti As i njegovih neorganskih jedinjenja: toksični i kancerogeni efekti
– Organska jedinjenja arsena i dileme o njihovim štetnim efektima
– Mere zaštite u uslovima neprofesionalne ekspozicije arsenu i njegovim jedinjenjima
– Tumačenje rezultata dobijenih merenjima arsena u pojedinim naseljima u Srbiji (izveštaji Zavoda za zaštitu zdravlja)
AZBEST – Osobine azbesta i najčešća mesta primene finalnih proizvoda od azbesta u čovekovom okruženju
– Vidovi ekspozicije: primarna i sekundarna, profesionalna i neprofesionalna
– Zdravstveni rizik pri neprofesionalnoj ekspoziciji azbestnim vlaknima u naseljima i štetni zdravstveni efekti
– Azbestna vlakna kao zagađujuća materija, sistematska merenja u vazduhu, i granična vrednost imisije
– Tumačenje rezultata sistematskih merenja azbestnih vlakana u pojedinim naseljima u Srbiji
IX. FOTOHEMIJSKI SMOG I NJEGOVE KARAKTERISTIKE
– Osnovni primarni i sekundarni zagađivači koji čine fotohemijski smog
– Mehanizam nastanka fotohemijskog smoga i hemijske reakcije do kojih tom prilikom dolazi
– Razlike između klasičnog (zimskog) i fotohemijskog (letnjeg) smoga
– Efekat fotohemijskog smoga na ljude i okolinu, mere zaštite i tehnička rešenja za smanjenje fotohemijskog smoga
– Zakonska regulativa koja se odnosi na fotohemijski smog
X. LOKALNI, REGIONALNI I GLOBALNI EFEKTI AEROZAGAĐENJA – ACIDIFIKACIJA EKOSISTEMA I FENOMEN „STAKLENE BAŠTE“
– Fenomen „staklene bašte“ („green-house effect“): objašnjenje pojma, i teorije o načinu njegovog nastanka
– Relativni doprinos pojedinih gasova u nastanku fenomena „staklene bašte“
– Način nastajanja pojedinih gasova „staklene bašte“ i njihov značaj sa aspekta ekotoksikologije
– Uloga pojedinih oblika zagađivanja vazduha antropogenog porekla na nastanak i dalji razvoj ovog fenomena
– Mogućnosti i modaliteti delovanja u smislu smanjenja daljeg zagađivanja atmosfere
Mogući globalni i lokalni efekti klimatskih i drugih promena na Zemlji sa aspekta ekološke medicine
XI. POVRŠINSKE I PODZEMNE VODE: ZDRAVSTVENI ZNAČAJ KONTROLE KVALITETA POVRŠINSKE VODE I VODE NAMENJENE SPORTSKO-REKREATIVNIM AKTIVNOSTIMA
– Zagađivanje površinskih voda i smanjivanje raspoloživih količina kvalitetne vode kao globalni problem
– Uticaj urbanizacije i industrijalizacije na pogoršanje kvaliteta površinskih voda
– Zone zaštite izvorišta za potrebe vodosnabdevanja naselja
– Uređaji za prečišćavanje komunalnih i industrijskih otpadnih voda i kvalitet vode u recipijentima
– Sistematska kontrola kvaliteta površinskih voda (reke, jezera, kanali) na područjima velikih gradova Srbije
– Planske aktivnosti institucija zaduženih za kvalitet i zaštitu površinskih voda, i realizacija ovih planova
– Značaj kontrole kvaliteta površinskih voda sa aspekta zaštite zdravlja građana
– Mesto i uloga Instituta / Zavoda za zaštitu zdravlja u Srbiji u realizaciji i koordinaciji ovih aktivnosti.
PODZEMNE VODE – Značaj kontrole kvaliteta sa ekološko-medicinskog aspekta
– Dugoročni zdravstveni efekti narušenog kvaliteta podzemnih voda
XII. PROGRAM KONTROLE KVALITETA POVRŠINSKIH I PODZEMNIH VODA
– Način uzorkovanja površinskih voda za ocenu kvaliteta i dinamika uzorkovanja: mesta uzorkovanja i broj uzoraka
– Laboratorijska ispitivanja u pojedinačnim i kompozitnim uzorcima površinskih voda:
a) Određivanje meteoroloških i fizičko-hemijskih parametara na licu mesta, i fiksiranje uzoraka za specifična laboratorijska ispitivanja,
b) Osnovni fizičko-hemijski i hemijski parametri,
v) Dopunski hemijski parametri: hloridi, anjonski deterdženti, Cu, Zn, Pb, Ni, Cd, As, Hg, mineralna ulja,
g) Periodično ispitivani parametri: organohlorni insekticidi, trijazinski herbicidi, PAU, PCB,
d) Bakteriološki parametri
đ) Saprobiološka ispitivanja (alge kao problem površinskih voda)
e) Specifična ispitivanja (u školjkama, ribama i mulju): teški metali, ugljovodonici, pesticidi.
Zakonske odredbe (Zakon o zaštiti životne sredine) i drugi odgovarajući propisi: Uredbe, Pravilnici, jugoslovenski standardi, Preporuke Svetske zdravstvene organizacije, koji se odnose na oblast kontrole kvaliteta površinskih voda reka, kanala, jezera i mora.
XIII. VODA ZA PIĆE: ZDRAVSTVENI ZNAČAJ KONTROLE KVALITETA
– Zdravstveni značaj vode za piće
– Smanjivanje raspoloživih količina kvalitetne vode za piće na Zemlji kao globalni problem
– Prirodne vode zatvorenih i otvorenih izvorišta i njihove higijensko-epidemiološke karakteristike
– Hemijske materije neorganskog porekla koje se mogu naći u vodi za piće i njihov zdravstveni značaj
– Fluor u vodi za piće i njegov zdravstveni značaj; fluorizacija vode za piće kao preventivno-medicinski postupak
– Tvrdoća vode za piće i njen zdravstveni značaj: razlike u pojedinim regionima Srbije
– Hemijske materije organskog porekla u vodi za piće i njihov zdravstveni značaj
– Radionuklidi u vodi za piće i njihov zdravstveni značaj
– Zdravstveni značaj mineralnih voda
XIV. PROGRAM KONTROLE KVALITETA VODE ZA PIĆE
– Upoznavanje sa godišnjim planovima i programima aktivnosti institucija zaduženih za kvalitet vode za piće: Institut za zaštitu zdravlja Srbije, i Gradski zavod za zaštitu zdravlja u Beogradu
– Realizacija planova i programa ovih ustanova kroz sistem tzv. programske zdravstvene zaštite
– Zakonske odredbe (Zakon o zaštiti životne sredine), prateći propisi i preporuke SZO, koji se odnose na kontrole kvaliteta vode za piće
– Načini i mesta uzorkovanja vode za bakteriološku, virusološku, biološku i parazitološku analizu; dinamika uzorkovanja, zapremina uzorka, potrebni pribor i postupak pri uzorkovanju
– Fizički i fizičko-hemijski pokazatelji i odgovarajuće metode ispitivanja uzoraka vode
– Sadržaj pojedinih laboratorijskih pregleda vode za piće: osnovnog, periodičnog, pregleda kod novih zahvata vode, pregleda kod odgovarajućih higijensko-epidemioloških indikacija
XV. ZAGAĐUJUĆE MATERIJE U NAMIRNICAMA I PREDMETIMA OPŠTE UPOTREBE
– Zdravstvena ispravnost životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe kao mera zaštite zdravlja stanovništva
– Zagađenje hrane u toku proizvodnje, prerade i uskladištenja, i nadzor nad zdravstvenom ispravnošću
– Metode prevencije zagađenja hrane u toku proizvodnje
– Biološka kontaminacija namirnica: uslovi za kontaminaciju, najčešći uzročnici i metode za njihovu identifikaciju
– Hemijska kontaminacija namirnica: vrste hemijskih zagađujućih materija, najčešći izvori kontaminacije, i metode za utvrđivanje njihovog prisustva u namirnicama
– Upoznavanje sa srpskim propisima koji regulišu oblast kontrole kvaliteta namirnica i predmeta opšte upotrebe, i njihova usklađenost sa Codex-alimentarius-om
– Upoznavanje sa delatnostima ustanova koje učestvuju u kontroli kvaliteta namirnica i predmeta opšte upotrebe
– Realizacija planova i programa ovih ustanova kroz sistem tzv. programske zdravstvene zaštite
XVI. PLANIRANJE, IZGRADNJA I ZONIRANJE NASELJA
– Mesto i uloga komunalne higijene u planiranju izgradnje i zoniranja naselja
– Izbor zemljišta za izgradnju naselja
– Insolacija u urbanizmu
– Zoniranje naselja i karakteristike pojedinih zona naselja
– Izgradnja zdravstvenih ustanova – normativi i standardi
– Saobraćaj u naseljima – evaluacija problema i mere koje se koriste u planiranju
XVII. EKOLOŠKO-MEDICINSKI, ODNOSNO SANITARNO-HIGIJENSKI ZNAČAJ POJEDINIH OBJEKATA U NASELJU I NJEGOVOJ BLIŽOJ OKOLINI
A. Industrijski objekti
B. Objekti zdravstvenih ustanova (Kliničko-bolnički centri) u naseljima
C. Škole i predškolske ustanove
D. Ostali javni objekti od sanitarno-higijenskog značaja u naseljima: pijace, javna kupališta i bazeni,
E. Otvoreni i zatvoreni objekti namenjeni za rekreaciju i sportska takmičenja
F. Groblja i krematorijumi
XVIII. STAN I STANOVANJE
– Definisanje najvažnijih tipova stambene kulture
– Mentalno-higijenski značaj stana i stanovanja
– Uticaj stana na zdravlje – zdrav i nezdrav stan
– Higijena sela
XIX. POSLEDICE DEJSTVA ZAGAĐENOG VAZDUHA NA ZDRAVLJE LJUDI
– Posledice dejstva aerozagađenja na zdravstveno stanje stanovništva: higijensko-epidemiološke studije iz ove oblasti
– Najvažnija oboljenja odraslih i dece kao posledica aerozagađenja, način njihove evidencije i kontrole
– Razmatranje važećih zakonskih i drugih normativnih akata iz ove oblasti i njihovo tumačenje
– Istraživački poduhvati o uticaju zagađenog vazduha na zdravlje i životnu sredinu: epidemiološke studije, eksperimentalna istraživanja, kliničke studije
– Uloga i mesto Instituta / Zavoda za zaštitu zdravlja u Republici Srbiji u evidenciji i kontroli oštećenja zdravlja stanovništva usled aerozagađenja u naseljima
XX. ZAGAĐENJE VAZDUHA U ZATVORENOM PROSTORU – ZDRAVSTVENI EFEKTI
– Kvalitet vazduha u zatvorenom prostoru, i relativni značaj u odnosu na vazduh u spoljnoj i radnoj sredini
– Neprofesionalna i profesionalna ekspozicija zagađenom vazduhu u zatvorenom prostoru.
– Najvažniji fizički, hemijski i (mikro)biološki zdravstveno štetni agensi u zatvorenom prostoru
– Zdravstvene posledice uzrokovane boravkom i radom u zatvorenom prostoru
– Mere za sprečavanje štetnog delovanja hemijskih zagađujućih materija u navedenim prostorima
– Značaj formaldehida (CH2O) kao zagađujuće materije, u spoljnoj sredini i u zatvorenom prostoru
– Prirodni izvori formaldehida u troposferi, najvažniji veštački izvori u čovekovom okruženju; oblici ekspozicije
– Najvažniji zdravstveni efekti formaldehida: dejstvo na kožu i vidljive sluzokože
– Sistematska merenja formaldehida u vazduhu naselja; mere i sredstva zaštite u različitim uslovima ekspozicije
XXI. KOMUNALNA BUKA KAO FAKTOR RIZIKA U OŠTEĆENJU ZDRAVLJA
– Postojeće stanje i perspektive
– Socioacusis
– Buka i stres
– Ometanje spavanja uzrokovano bukom
– Efekti na kardiovaskularni sistem
– Efekti na mentalno zdravlje
– Mere zaštite od komunalne buke
XXII. HEMIJSKE NESREĆE U NASELJIMA ILI U NJIHOVOJ BLIZINI
– Opšte karakteristike hemijskih nesreća
– Najveće hemijske nesreće u SR Jugoslaviji
– Dioksin u Sevezu, Italija, 1976. godine
– Metil-cijanid u Bopalu, Indija, 1984. godine
– Pesticidi u Meksiko Sitiju, 1984. godine
– Totalni ekocid u ratu NATO protiv SR Jugoslavije, 1999. godine
XXIII. PESTICIDI KAO ZAGAĐUJUĆE MATERIJE U ŽIVOTNOJ SREDINI
– Podela pesticida prema vrsti štetočine na koju deluju
– Podela pesticida prema hemijskom sastavu i prema osnovnom dejstvu
– Dejstvo pesticida na ljudski organizam: akutno i hronično dejstvo
– Prisustvo pesticida u životnoj sredini, i najvažnija mesta i oblici neprofesionalne ekspozicije; pesticidi u vodi za piće, rezidue pesticida u namirnicama
– Prevencija štetnog dejstva pesticida
– Mere i sredstva zaštite pri rukovanju i primeni pesticida
XXIV. DEZINSEKCIJA I DERATIZACIJA U NASELJIMA: EKOLOŠKO-MEDICINSKI ASPEKTI
DEZINSEKCIJA – Podela hemijskih insekticida organskog i neorganskog porekla, i najvažniji predstavnici
– Ekotoksikološki značaj ovih sredstava na primeru organohlornih (DDT) i organofosfornih insekticida
– Toksikološki značaj hemijskih sredstava za dezinfekciju (sterilizaciju) odn. dezinsekciju na primeru etilen oksida:
– Osnovna hemijska svojstva etilen oksida (EO), njegove apsorpcije, distribucije i metabolizma
– Upotreba EO kao sredstva za sterilizaciju: nemedicinska i medicinska upotreba („hladna“ sterilizacija)
– Zdravstveni efekti etilen oksida: toksičnost, iritativni efekti, senzibilizacija
– Etilen oksid kao potencijalno kancerogena zagađujuća materija u životnoj sredini
– Upoznavanje sa postupkom sterilizacije etilen oksidom u tzv. vakuum T-komori Zavoda za DDD
– Mere i sredstva zaštite u radu sa navedenim sredstvima za dezinfekciju odn. dezinsekciju
DERATIZACIJA – Hemijska sredstva za deratizaciju (rodenticidi), svrha njihove primene i osnovne osobine
– Osnovna podela rodenticida prema brzini delovanja; mane i prednosti pojedinih grupa
– Toksikološki značaj rodenticida
– Mere i sredstva zaštite, i režim rada pri rukovanju (primeni) sredstava za deratizaciju
XXV. EKOTOKSIKOLOŠKI ZNAČAJ ZEMLJIŠTA KAO ČINIOCA ŽIVOTNE SREDINE
– Značaj litosfere (pedosfere) kao jednog od činilaca životne sredine i faktori koji učestvuju u formiranju
– Sanitarno-higijenske karakteristike zemljišta
– Antropogene aktivnosti koje dovode do zagađivanja zemljišta
– Samoprečišćavanje (autopurifikacija) zemljišta
– Mere prevencije zagađenja zemljišta (monitoring i sanacija)
XXVI. ČVRSTE OTPADNE MATERIJE KAO SANITARNO-HIGIJENSKI PROBLEM U NASELJIMA
– Higijensko-epidemiološki značaj pravilnog sakupljanja, i dispozicije čvrstih otpadnih materija; mogućnost zagađivanja zemljišta, vode i vazduha, i indirektnog ugrožavanja ljudskog zdravlja
– Čvrsti otpaci kao problem velikih naselja; način sakupljanja, transporta i uklanjanja (bez iskorišćavanja, i sa delimičnim iskorišćavanjem)
– Primarna separacija kao mogućnost iskorišćavanja otpadaka i dobijanja sekundarnih sirovina
– Reciklaža otpadaka; bezbedno spaljivanje čvrstih otpadaka u naseljima
– Uklanjanje čvrstih otpadaka organskog porekla kao problem u prehrambenoj industriji (upoznavanje sa problematikom jednog velikog preduzeća)
– Konačna dispozicija čvrstih otpadaka iz naselja: izbor lokacije za deponiju, planiranje kapaciteta, vremenski period korišćenja, higijensko-epidemiološki problemi
– Upoznavanje sa radom komunalnih preduzeća u pogledu uklanjanja čvrstih otpadnih materija (terenska vežba)
XXVII. TEČNE OTPADNE MATERIJE (SPLAVINE) KAO SANITARNO-HIGIJENSKI PROBLEM U NASELJIMA
– Higijensko-epidemiološki značaj tečnih otpadnih materija (splavina), njihovo poreklo, hemijski sastav
– Upoznavanje sa pojedinim postupcima kod uklanjanja tečnih otpadnih materija: dispozicija u vodotoke bez prethodnog prečišćavanja i njen ekološko-medicinski značaj
– Načini prečišćavanja otpadnih voda različitog porekla, prema poreklu i njihovom hemijskom sastavu
– Industrijske splavine, organski i neorganski sastojci; karakteristike otpadnih voda mlekara, mesara, drugih industrijskih preduzeća (tekstilna, metalska industrija, prerada hartije), bolnica, i sl.
– Upoznavanje sa problematikom komunalnih preduzeća na teritoriji Beograda (terenska vežba)
– Upoznavanje sa problematikom pojedinih industrijskih preduzeća u Beogradu u pogledu uklanjanja tečnih otpadnih materija (terenska vežba)
29. Klinička genetika
(12 meseci)
PLAN OBUHVATA:
A. KLINIČKA GENETIKA – predavanja 8 nedelja
B. Staž u laboratorijama za humanu genetiku – vreme trajanja 20 nedelja
Institut za humanu genetiku – 4 nedelje
Univerzitetska dečja klinika – 2 nedelje
Institut za mentalno zdravlje – 2 nedelje
Institut za hematologiju – 4 nedelje
Institut za biologiju Stomatološkog fakulteta – 4 nedelje
Ginekološko akušerska klinika – 1 nedelju
Institut za endokrinologiju i metabolizam – 1 nedelju
Institut za sudsku medicinu – 1 nedelju
Institut za medicinu rada – 1 nedelju
C. Rad na odeljenjima Klinika KC – vreme trajanja 16 nedelja:
Institut za mentalno zdravlje:
– savetovalište – 4 nedelje
Univerzitetska dečja klinika:
– kardiologija – 2 nedelje
– urologija/nefrologija – 1 nedelja
– hirurgija – 1 nedelja
– gastroenterologija – 1 nedelja
– endokrinologija – 2 nedelje
– hematologija – 2 nedelje
– pulmologija – 1 nedelja
Institut za prevremeno rođenu decu:
– neonatologija – 2 nedelje
D. Izrada rada – 8 nedelja
KLINIČKA GENETIKA
U toku teorijske i praktične nastave kandidat treba da se osposobi:
1. da utvrdi kategoriju bolesti ili poremećaja (nasledne, nenasledne ili pod sumnjom na naslednost),
2. da poremećaj o kome je reč, što preciznije dijagnostikuje, da ustanovi etiologiju i eventualno patogenezu, što predstavlja osnovu za predviđanje (proračunavanje) rizika i za prognozu,
3. da ukaže na rizik za rađanje deteta sa naslednom bolešću, ili anomalijom ili ponovnu pojavu poremećaja u već aficiranoj porodici
4. da da karakteristike poremećaja, prognozu za već rođeno dete sa anomalijom, mogućnosti terapije i rizik za ponovno javljanje poremećaja u potomstvu obolelog. Da to saopšti članovima porodice i da im da genetički savet.
VEŠTINE
CITOGENETIKA:
– Priprema i analizira preparate mitotskih hromozoma (izvodi 20)
– Priprema preparate i analizira ćelije horionskih resica (posmatra 10)
– Priprema i analizira hromozome u malignim ćelijama (leukemije, limfomi, solidni tumori) (posmatra ili izvodi 10)
– Priprema preparate i analizira ćelije amnionske tečnosti (Institut za mentalno zdravlje) (posmatra 5)
Upoznaće:
– Metode traka G (izvodi 20) i C (posmatra)
– Određivanje Barrovog tela (izvodi 20)
– Tehnike za analizu mikronukleusa (posmatra 10)
– Tehnike za analizu razmena sestrinskih hromatida (SCE) (posmatra 10)
MOLEKULARNA GENETIKA:
– izolacija DNK:
– izolacija DNK iz krvi (izvodi 20)
– izolacija DNK iz solidnih tkiva (izvodi 10)
– spektrofotometrijsko određivanje koncentracije i čistoće izolovane DNK
– PCR reakcija:
– priprema smeše za singl (pojedinačnu) PCR reakciju (izvodi 5)
– kreiranje i priprema programa za singl (pojedinačnu) PCR reakciju (izvodi 5)
– priprema smeše za multiplu PCR reakciju (izvodi 5)
– kreiranje i priprema programa za multiplu PCR reakciju (izvodi 5)
– korišćenje PCR aparata
– gel elektroforeza:
– pravljenje gela od agaroze (izvodi 10).
– određivanje uslova i puštanje horizontalne gel-elektroforeze DNK (izvodi 10).
– pravljenje gela od poliakril amida (PAA) (izvodi 10).
– određivanje uslova i puštanje vertikalne gel-elektroforeze DNK (izvodi 10).
– analiza elektroforetskih gelova nakon bojenja etidijum bromidom i prosvetljavanja na UV transiluminatoru (izvodi 20)
– metoda SSCP (single strand conformational polymorphism) za skrining tačkastih mutacija:
– priprema uzoraka za SSCP (posmatra)
– priprema PAA gela za SSCP (posmatra)
– određivanje uslova i puštanje gel-elektroforeze za SSCP (posmatra)
– bojenje PAA gela srebro-nitratom (posmatra)
– analiza gela sa SSCP uzorcima (posmatra)
– metoda indirektne dijagnostike:
– odabir mikrosatelitnih markera (posmatra)
– priprema PAA gela, određivanje uslova i puštanje gelelektroforeze
– analiza uzoraka na gelu (posmatra)
– metoda FISH (fluorescentna in situ hibridizacija) (posmatra)
– Real time PCR (posmatra)
– Određivanje sekvence i fragmentna analiza DNK molekula (posmatra)
KLINIČKA GENETIKA:
– Anamneza, izrada i čitanje rodoslovnog stabla (izvodi 20).
– Fizikalni pregled
– Određuje elemente genetičke procene (EGP)) (izvodi)
– Određuje razloge za primenu EGP (izvodi)
– Angažuje stručnjake različitih specijalnosti, relevantne laboratorije i sve dostupne savremene dijagnostičke metode,
– Koordinira rad angažovanih stručnjaka,
– Klasifikuje prikupljene podatke
– Na osnovu tih podataka da postavi pravilnu dijagnozu (utvrdi etiologiju određenog poremećaja) (izvodi)
– Proračuna rizika za pojavu (ponovno javljanje bolesti u porodici) (izvodi)
– Kompletno da da genetički savet (roditeljima ili članovima porodice) (izvodi)
30. Zdravstveno vaspitanje
(12 meseci)
Namena uže specijalizacije iz Zdravstvenog vaspitanja
U toku teorijske i praktične nastve, produbljuju se i proširuju znanja i veštine predviđene ovim pravilnikom, programom socijalne medicine i programima ostalih specijalnosti na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Tokom uže specijalizacije stiču se znanja i veštine o zdravlju, determinantama zdravlja, promociji zdravlja, planiranju uspešnih programa promocije zdravlja, značaju saradnje i partnerstva na aktivnostima promocije zdravlja, evaluaciji programa, komunikacijama, socijalnom marketingu, zdravstveno vaspitnim metodama, zdravstvenoj politici, menadžmentu u zdravstvenom vaspitanju, ekonomskim efektima promocije zdravlja i etičkim principima. |
Kako ova uža specijalizacija podrazumeva visoku motivisanost lekara, mobilnost, kreativnost, elokventnost, rad i angažovanje i van zdravstvene ustanove, ona podrazumeva STICANJE BROJNIH VEŠTINA koje su neophodne za kreativan rad (posebno sa mladima), gde se na otvoren, topao i prijateljski način prilazi korisnicima i gde se pored edukacije u smislu pružanja informacija, mnogo više razvija edukacija u smislu sticanja veština koje su neophodne za stvaranje i pokretanje najpogodnijih i pozitivnih odluka povezanih sa zdravljem ljudi. |
Na užu specijalizaciju iz Zdravstvenog vaspitanja mogu se upisati specijaliste opšte medicine i svih preventivnih grana medicine, stomatologije i farmacije od kojih se u praksi očekuje da će se baviti zdravstveno-vaspitinim radom. |
Specijalizantu se pri upisu uže specijalizacije iz Zdravstvenog vaspitanja određuje mentor koji ga prati tokom čitavog subspecijalističkog staža. Subspecijalistički staž se smatra obavljenim kad specijalizant prođe kroz sve vidove teorijske i praktične nastave i položi kolokvijum i savlada veštine koje su programom uže specijalizacije predviđene. Od lekara na užoj specijalizaciji iz zdravstvenog vaspitanja se, nakon završenog usavršavanja, očekuje da je stekao veštine pomoću kojih može da pokrene čitav niz akcija, i sa kojima bi se kod krajnih korisnika mogla probuditi odgovornost za vlastito zdravlje, usvojile zdrave životne navike i razvijao zdrav odnos prema životu pojedinca, njegove porodice i celokupne zajednice. |
Posle odslušane teorijske nastave specijalizant je obavezan da položi: 1. Završni kolokvijum iz Zdravstvenog vaspitanja (test) |
ZNANJE KOJE SPECIJALIZANT MORA DA SAVLADA U TOKU UŽE SPECIJALIZACIJE
OBLAST: ZDRAVSTVENO VASPITANJE U TRAJANJU OD 12 MESECI
Broj | Znanje – Reprodukuje |
1 | Zdravlje, determinante zdravlja (lokalne, nacionalne i međunarodne nejednakosti u zdravlju), javno zdravlje, zdravstveno vaspitanje, promocija zdravlja i zdravstvena politika (implikacije na promociju zdravlja i javno zdravlje) |
2 | Socijalni uticaji, ponašanje i zdravlje (kultura, porodica, vršnjaci), socijalni koncept bolesti i zdravlja, verovanja, stavovi, znanje, ponašanje (odnos znanja i ponašanja), rizično ponašanje, na individualnom, grupnom i populacionom nivou |
3 | Zdravstvena zaštita prema nivoima prevencije i za posebne populacione grupe (žene i deca, radno-aktivno stanovništvo, stari, siromašni, izbeglo stanovništvo, romi, ljudi koji žive sa invaliditetom) |
4 | Procena zdravlja stanovništva i faktora povezanih sa zdravljem, izvori podataka, indikatori, procena zdravstvenih potreba |
5 | Zdravstvena zaštita i javno zdravlje zasnovani na dokazima |
6 | Individualne i kolektivne promene, životni stilovi, promocija zdravlja i zdravstveno vaspitanje kao okvir izgradnje pozitivnog ponašanja individua, grupa, zajednica |
7 | Zajednica, uključivanje zajednice u intersektorsku saradnju, značaj nevladinih organizacija, akcije u zajednici |
8 | Dizajniranje zdravstveno-vaspitnih intervencija i programa promocije zdravlja |
9 | Monitoring i evaluacija javno-zdravstvenih programa i intervencija |
10 | Komunikacije, mediji, socijalni marketing u promociji zdravlja |
11 | Metode javno-zdravstvenih istraživanja (kvalitativne i kvantitativne) |
12 | Organizacija i menadžment u zdravstvenom vaspitanju |
13 | Ekonomski aspekti zdravstvenog vaspitanja |
14 | Etika promocije zdravlja |
15 | Timski rad – vrste timova, uspešni timovi, uloga u timu |
VEŠTINE KOJE SPECIJALIZANT MORA DA SAVLADA U TOKU SPECIJALIZACIJE
OBLAST: ZDRAVSTVENO VASPITANJE U TRAJANJU OD 12 MESECI
Broj | Naziv veštine | posmatra | izvodi |
1 | Procena zdravlja (pojedinaca, grupa, stanovništva) i faktora povezanih sa zdravljem i rizičnim ponašanjem | 2 | 1 |
2 | Dijagnoza zajednice (određivanje profila zajednice, uspostavljanje prioriteta, sprovođenje intervencije) | 1 | 2 |
3 | Identifikovanje i procena zdravstveno vaspitnih potreba | 2 | 1 |
4 | Dizajniranje zdravstveno vaspitnih intervencija i programa promocije zdravlja (izvođenje SWOT analize, definisanje mudrih ciljeva, izrada akcionog plana, pronalaženje partnera u zajednici, implementacija i evaluacija) za: – Preventivne aktivnosti: skrining, vakcinacija – Promociju zdravlja u zajednici (školama, radnom mestu, bolnicama, ruralnim područjima, zatvorima) – Promociju zdravlja za određene populacione grupe (decu, žene, radnoaktivno stanovništvo, stare, porodicu, deprivilegovane grupe, obolele od hroničnih nezaraznih oboljenja – hipertenzija, dijabetes,) |
1 | 3 |
5 | Definisanje minimalnog skupa podataka za praćenje programa | 1 | 1 |
6 | Planiranje budžeta po stavkama za predloženi program | 1 | 1 |
7 | Monitoring i evaluacija programa | 1 | 1 |
8 | Održavanje stručnog sastanka sa određenom temom | 1 | 2 |
9 | Pripremanje, organizovanje i držanje predavanja za određenu populacionu grupu npr. školsku decu, mlade, majke, itd. (moguće teme: vožnja bez pojasa ili kacige, značaj redovne fizičke aktivnosti, seksualno prenosive bolesti, preterano izlaganje sunčevim zracima, značaj dojenja, značaj samopregleda dojki, značaj pravilne ishrane, štetnost pušenja, zloupotrebe alkohola i psihoaktivnih supstanci) | 1 | 3 |
10 | Rad u maloj grupi (sa zdravima, bolesnima – gojaznim, dijabetičarima, kardiovaskularnim bolesnicima, pušačima ili drugim grupama) | 1 | 2 |
11 | Veštine kreiranja i pravljenja (Power Point prezentacije) | 1 | 2 |
12 | Definisanje i objašnjenje životnih veština | 1 | |
13 | Tehnike koje se koriste za zastupanje i predstavljanje značaja zdravstvenog vaspitanja donosiocima odluka | 1 | |
14 | Zdravstveno-vaspitni intervju (strukturirani, semistruktuirani, duboki) | 1 | 1 |
15 | Individualno savetovanje | 1 | 1 |
16 | Tehnike radioničarskog rada: kreiranje radionice, izvođenje radonice | 1 | 1 |
17 | Idejno rešenje za neko zdravstveno vaspitno sredstvo (plakat, agitku itd) | 1 | |
18 | Pisanje članka za medije na izabranu zdravstveno-vaspitnu temu | 1 | |
19 | Veštine komunikacija sa zainteresovanim stranama, medijima | 1 | 1 |
20 | Veštine pravljenja aplikacije za akreditaciju programa zdravstvenog vaspitanja za određenu ciljnu grupu (npr. srednjoškolce) | 1 | |
21 | Veštine pravljenja Programa i Akcionog plana preventivnih zdravstvenih aktivnosti za određenu populacionu/e grupu/e | 1 | |
22 | Veštine osmišljavanja programa javno-zdravstvenih manifestacija (npr. povodom obeležavanja određenih datuma iz kalendara zdravlja ili sl.) | 1 |
31. Neonatologija
(12 meseci)
Nastava traje dva semestra teorijske nastave i 12 meseci praktičnog rada.
EMBRIOLOGIJA PERINATALNOG DOBA
MEDICINSKA GENETIKA U GINEKOLOGIJI I OPSTETRICIJI
TRUDNOĆA, RANI RAZVOJ EMBRIONA, RAZVOJ I STRUKTURA POSTELJICE
PRENESENA TRUDNOĆA
BIOFIZIČKI NAČIN PRAĆENJA TRUDNOĆE – ULTRAZVUK
PRIMENA KARDIOTOKOGRAFIJE U AKUŠERSTVU
VIŠEPLODNA TRUDNOĆA (PLURIFETACIJA)
PLODOVA VODA I PLODOVI OVOJCI BIOFIZIČKI PROFIL PLODA
FIZIOLOGIJA POROĐAJA
PRIMENA MEDIKAMENATA U POROĐAJU TUMORI I TRUDNOĆA
PREKONCENPCIONA I PRENATALNA DIJAGNOSTIKA
RAST I RAZVOJ
PROCENA GESTACIJSKE STAROSTI
NOVOROĐENČE SA ZASTOJEM INTRAUTERINOG RASTA
DOKUMENTACIJA
ADAPTACIJA NOVOROĐENČETA NA EKSTRAUTERINI ŽIVOT
NEUROLOŠKI STATUS NOVOROĐENČETA
ACIDOBAZNA RAVNOTEŽA
POREMEĆAJ TERMOREGULACIJE NOVOROĐENČETA
PRVI PRISTUP I ZBRINJAVANJE NOVOROĐENČETA U PORODILIŠTU
POVREDE MEKIH TKIVA NOVOROĐENČETA
GENETIKA U NEONATOLOGIJI
ISHRANA NOVOROĐENČETA
METABOLIZAM VODE I ELEKTROLITA U NOVOROĐENČADI
UROĐENI POREMEĆAJI METABOLIZMA
PERINATALNI ENDOKRINI POREMEĆAJI
DETE DIJABETIČNE MAJKE
HIPERGLIKEMIJSKA STANJA U PERINATOLOGIJI
PRILAZ NOVOROĐENČETA NEDIFERENCIRANOG POLA
URINARNI SISTEM NOVOROĐENČETA
INTRAUTERINA HEMATOPOEZA
POREMEĆAJI CRVENE, BELE I TROMBOCITNE LOZE KOD NOVOROĐENČETA
IMUNOLOŠKA ZAŠTITA NOVOROĐENČETA
FUNKCIJA CNS I EEG KOD NOVOROĐENČETA
SAVREMENE DIJAGNOSTIČKE MOGUĆNOSTI U ENDOKRANIJUMU NOVOROĐENČETA
RAZVOJNE ANOMALIJE
PERINATALNA TRAUMA
POVREDE CNS
MLITAVO NOVOROĐENČE I HIPOTONI SINDROM NEONATALNE KONVULZIJE
NEKONJUGOVANE HIPERBILIRUBINEMIJE
KONJUGOVANE HIPERBILIRUBINEMIJE
FETALNA CIRKULACIJA I FIZIOLOŠKE KARAKTERISTIKE
SRCA NOVOROĐENČETA
FETALNA EHOKARDIOGRAFIJA
PRIMARNE KARDIOMIOPATIJE
UROĐENE SRČANE MANE
SRČANA INSUFICIJENCIJA KOD NOVOROĐENČADI
PLUĆNA HIPERTENZIJA
POREMEĆAJI SRČANOG RITMA KOD NOVOROĐENČADI
EHOKARDIOGRAFSKA DIJAGNOSTIKA KOD NOVOROĐENČADI
RESPIRATORNI DISTRES I RESPIRATORNI DISTRES SINDROM
REANIMACIJA I POSTREANIMACIONA NEGA NOVOROĐENČADI SA HIPOKSIČNO-ISHEMIČNOM ENCEFALOPATIJOM
INTRAUTERINE INFEKCIJE NOVOROĐENČETA
POSTNATALNE INFEKCIJE NOVOROĐENČETA
ETIOLOGIJA I PREVENCIJA PREVREMENOG ROĐENJA
ANATOMSKE I FIZIOLOŠKE KARAKTERSITIKE NOVOROĐENČADI MALE TELESNE MASE
NAJČEŠĆA PATOLOŠKA STANJA NOVOROĐENČETA SA MALOM TELESNOM MASOM
INTENZIVNA NEGA I TERAPIJA PREVREMENO ROĐENE DECE
MONITORING U INTENZIVNOJ NEZI
UROĐENE ANOMALIJE UROGENITALNOG TRAKTA KOD NOVOROĐENČETA
POROĐAJNA TRAUMA KOŠTANOG SISTEMA
UROĐENE ANOMALIJE SKELETA
NEONATALNI OSTEOMIJELITIS
DEFORMITETI STOPALA NOVOROĐENČETA
PATOLOGIJA GLAVE I VRATA KOD NOVOROĐENČETA
ANOMALIJE UMBILIKUSA I INGVINALNA HERNIJA
UROĐENE ANOMALIJE GRUDNOG KOŠA, PLUĆA I DIJAFRAGME
ATREZIJE JEDNJAKA
ATREZIJE ANUSA
NEKROTIČNI ENTEROKOLITIS
MALROTACIJA
ATREZIJA ŽUČNIH PUTEVA
PATOLOŠKA STANJA OKA NOVOROĐENČETA
PATOLOŠKA STANJA UHA, GRLA I NOSA NOVOROĐENČETA
POPIS VEŠTINA KOJIMA TREBA DA OVLADA LEKAR NA UŽOJ SPECIJALIZACIJI NEONATOLOGIJE
1. SLUŽBA ZA NOVOROĐENČAD 15 časova – O
– odeljenje, ambulanta, savetovalište
2. UZIMANJE UZORAKA – 75 časova – O
a. Krv
kapilarna – I
venska I
(periferna vena, v. Jugularis ext., v. umbilicalis)
arterijska – I
(a. radialis, a. brachialis, a. Temporalis supreficitalis)
b. Urin
kateterizacija bešike – I
perkutana suprapubična aspiracija – I
c. Likvor
lumbalna punkcija – I
subduralna punkcija – U
3. INTRAVENSKA INFUZIJA – 25 časova
sastav tečnosti za infuziju – I
totalna parenteralna ishrana – I
punkcija vene – I
preparacija vene – U
plasiranje umbilikalnog venskog katetera – I
plasiranje umbilikalnog arterijskog katetera – I
plasiranje centralnog venskog katetera – U ili I
4. HITNE TERAPIJSKE PROCEDURE – 40 časova
– eksangvinotransfuzija – I
torakostomija – U i I
endotrahealna intubacija – U i I
5. DIJAGNOSTIČKI POSTUPCI – 140 časova
biohemijski parametri patoloških stanja novorođenčeta – U
hematološki parametri patoloških stanja novorođenčeta – U
bakteriološka i virusološka obrada bolesnog novorođenčeta – U ili I
klinička obrada bolesnog novorođenčeta – I
radiografska dijagnostika – U
ehokardiografska dijagnostika – U
kateterizacija srca i angiokardiografija -U
kompjuterizovana tomografija – U
elektromagnetna rezonanca – U
6. DIJAGNOSTIČKI I TERAPIJSKI POSTUPCI – 120 časova
perikardiocenteza – U
torakocenteza – U
punkcija abdomena – U
peritonealna dijaliza – U
lokalna anestezija – I
kardiorespiratorni monitoring, invazivni i neinvazivni – U i I
oksigenoterapija – I
procena stanja vitalnosti i adaptiranosti novorođenčeta – (APGAR)
primarna reanimacija novorođenčeta – I
principi lečenja različitih patoloških stanja novorođenčeta i primena protokola – I
fizikalna terapija (respiratorni trakt, tortikolis, anomalije položaja stopala, oštećenje pleksus brachialis-a, hipotonija) – U i I
O: organizuje
U: upoznaje
I: izvodi
32. Baromedicina
(12 meseci)
FUNKCIONALNA ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA
– KARDIOVASKULARNI SISTEM
– RESPIRATORNI SISTEM NEUROLOŠKI
– E.N.T.
– OFTALMOLOGIJA
– MUSKULOSKELETNA
– BIOFIZIKA I BIOHEMIJA MUSKULARNOG RADA
– BIOHEMIJA I BIOFIZIKA U USLOVIMA PROMENJENE OKOLINE
– BIOHEMIJA KISEONIKA I DRUGIH GASOVA POD VISOKIM PRITISKOM
– FIZIOLOŠKA ADAPTACIJA NA IZVANREDNE USLOVE OKOLINE
– ADAPTACIJA NA APNEU U RONJENJU
PATOFIZIOLOGIJA
– KARDIOVASKULARNA
– RESPIRATORNA
– RENALNA
– GASTROINTESTINALNI TRAKT
– ENDOKRINOLOGIJA
– CENTRALNI NERVNI SISTEM
– OKO
– UHO
– METABOLIZAM I REGULACIJA TEMPERATURE
– IMERZIJA U VODI
– IMERZIJA U APNEI
– IMERZIJA SA RESPIRATORNIM APARATOM
– IMERZIJA I PRODUŽENI BORAVAK U USLOVIMA VISOKOG PRITISKA
– KISEONIK I DRUGI GASOVI POD VISOKIM PRITISKOM
– KASNI ODGOVORI NA IZUZETNU OKOLINU
FARMAKOLOGIJA
– PRIMENJENA FRAMAKOLOGIJA
– FARMAKODINAMIKA
– TOKSIKOLOGIJA
– KISEONIK KAO LEK
– SINERGIČNI EFEKTI HBO I LEKOVA
ANESTEZIJA U HIPERBARIČNIM USLOVIMA
– INTENZIVNA TERAPIJA U HIPERBARIČNIM USLOVIMA
BAROMEDICINSKO POGLAVLJE
– NAUTIČKA I PODVODNA MEDICINA
– MEDICINA PLATFORME (OFFSHORE)
– VAZDUHOPLOVNA MEDICINA
– KOSMIČKA MEDICINA
– TERAPIJA HIPERBARIČNIM KISEONIKOM
– MEDICINA REKREACIONOG RONJENJA
– RONILAČKA OPREMA ZA RAD I REKREACIJU
URGENTNOST I INTENZIVNA NEGA
– URGENTNA HIRURGIJA
– URGENTNA INTERNA MEDICINA
– INTENZIVNA NEGA
– INTENZIVNA NEGA U HIPERBARIČNIM USLOVIMA
BAROMEDICINA U NEONATOLOGIJI
PRIMENA BAROMEDICINE U KARDIOVASKULARNIM BOLESTIMA
HBO
– TEHNOLOGIJA U TERAPIJI HIPERBARIČNOG SISTEMA
– PROTOKOL TRETMANA
– INDIKACIJE
– BRIGA O PACIJENTU ZA VREME TRETMANA
– PRAKTIČNA PRIMENA HBO
– LIČNE VEŽBE I POLOŽAJI
HIGIJENA
– MIKROBIOLOŠKI MONITORING I HIGIJENA SISTEMA
– HIGIJENA U SISTEMU ZA VREME POGONA
– HIGIJENA TERAPIJSKOG SISTEMA
TEME RONJENJA
Tehnika i tehnologija ronjenja
– TEHNIKA ZARONJAVANJA
– OPREMA ZA REKREATIVNE NAUČNE I RADNE RONIOCE
– RONJENJE U IZUZETNIM USLOVIMA
– MEŠAVINE GASA ZA RONJENJE
– SATURACIONO RONJENJE
– PODVODNI INSTRUMENTI ZA SPORT, RAD I VOJNE SVRHE
– HIPERBARIČNI SISTEMI ZA PODVODNI RAD
– RONJENJE SA JEDNOM ATMOSFEROM
SIGURNOST I PREVENCIJA
– SIGURNOSNA TEHNIKA ZARONJAVANJA
– TEHNIKE I SISTEMI OBEZBEĐENJA
– PREVENCIJA INCIDENATA
– OPASNE PODVODNE ŽIVOTINJE I TOKSIKOLOGIJA OTROVA
– PRVA POMOĆ I POSTUPAK KOD URGENTNIH STANJA RONJENJA
– TROPSKA MEDICINA
SUDSKA MEDICINA
– MEĐUNARODNO ZAKONODAVSTVO
– FORENZIČNA MEDICINA
– ETIKA
KATALOG VEŠTINA
i = izvodi
u = upoznaje
– Određivanje pH krvi | i |
– Određivanje alkalne rezerve krvi | |
– Određivanje baznog ekcesa | i |
– Određivanje pO2 | i |
– Celokupni pregled urina (fizički, hemijski, sedimentni) | i |
– Određivanje klirensa insulina, uree, kreatinina | i |
– Renalna angiografija | u |
– Određivanje broja eritrocita, leukocita, trombocita i diferencijalna krvna slika | i |
– Određivanje dužina života leukocita i trombocita | i |
– Određivanje koncentracije hemoglobina | i |
– Ispitivanje koagulacionog sistema | i |
– Gasne analize u mirovanju i priergometriji | i |
– Radioizotopsko ispitivanje plućne cirkulacije | u |
– Viskozimetrija | u |
– Tehnika izvođenja i interpretacije EKG | i |
– Stres, elektrokardiografija, ergometrija | i |
– Test kardiopulmonalnog opterećenja | i |
– Klirensi u ispitivanju funkcije jetre | u |
– Test gladi uz praćenje glikemije inzulinemije | i |
– Određivanje 17 KS, 17 OH KS kortizola u urinu, test sa ACTH | u |
– Radioimunološko određivanje koncentracije hormona u serumu (T-3, T-4, TSH, ACTH i dr.) | i |
– Biohemijski citološki i imunološki pregled likvora | i |
– Elektrofiziološke metode ispitivanja nervnog sistema (EEG, EMG, izazvani potencijali dr.) | u |
– Radikulografija i mijelografija | u |
– Scintigrafija mozga | u |
– CT mozga | u |
– NMR mozga | u |
– Angiografija cerebralnih krvnih sudova | u |
– Povreda kičmene moždine | u |
– Kontuzija kičmene moždine | |
– Povreda kičme | u |
– Dekubitus | i |
– Inflamirani dekubitus | i |
– Komplikovane povrede i frakture koštano zglobnog sistema | i |
– Otvoreni prelomi sa konkvasacijom mekih delova | i |
– Kontraminirani otvoreni prelomi dugih kostiju | i |
– Kraš povrede, kompartment sindromi i dr. akutne traumatske ishemija | i |
– Kompartment sindrom | i |
– Akutne traumatske ishemije | i |
– Ishemija transplantiranog tkiva | i |
– Opsežni hematomi kod luksacija | i |
– Ileus | i |
– Gnojne infekcije | i |
– Gnojne infekcije posle hirurških intervencija | i |
– Urastanje rana | i |
– Nekroze zbog infekcije mekih tkiva | i |
– Osteomijelitis | i |
– Akutna infekcija dugih kostiju | i |
– Postoperativni akutni osteiti | i |
– Komprograftovi i režnjevi | i |
– Sudekov sindrom | i |
– Opekotine | i |
– Smrzotine | i |
– Elektrokucija | i |
– Ulcerovarikozni sindrom sa tromboflebitom | i |
– Akutne okluzije krvnih sudova | u |
– Dijabetična gangrena | i |
– Dijabetična gangrena sa inflamatornom komponentom | i |
– Gangrene i egzulceracije kod trombangitisa obliteransa | i |
– Gangrena posle ujeda biljojeda | i |
– Embolija centralne arterije retine | u |
– Akutna gluvoća | u |
– Furnijerove gangrene | i |
– Akutni postiradiacioni Čistiti | i |
– Akutni postiradiacioni gastroenteriti | i |
– Gasna gangrena | i |
– Šokna stanja ako nisu komplikovana pneumotoraksom | i |
– Iskrvavljenje | i |
– Stanje akutne iskrvavljenosti | i |
– Avaskularne nekroze glavice femura | i |
– Zatvorene povrede glave | i |
– Ishemija mozga | u |
– Povrede lobanje | i |
– Komocioni sindrom | i |
– Stanje posle intoksikacije ugljen-monoksidom | i |
– Trovanje ugljendioksidom i metanom | i |
– Dekompresiona bolest | i |
– Barotraumatska gasna embolija | i |
– Postoperativna gasna embolija | u |
– Neurološke komplikacije dijabetes melitusa | u |
– Periferna paraliza i pareza facijalisa | i |
– Ginekološka septična stanja | i |
– Cerebrovaskularni insulti | i |
– Akutni infarkt miokarda | u |
33. Balneoklimatologija
(12 meseci)
I
1. Fizičko hemijske osnove balneoklimatologije
2. Fiziološki mehanizmi delovanja balneoklimatskih činioca
3. Osnove imunologije i farmakologije
4. Higijensko-sanitarni uslovi i režimi u banjsko-klimatskim mestima
5. Opšta bolneologija
6. Opšta bioklimatologija
7. Dijagnozne i terapijske tehnike i postupci
8. Oboljenja i oštećenja kardiovaskularnog sistema
9. Bolesti organa za disanje
10 Bolesti organa za varenje
11. Bolesti endokrinih žlezda, metabolizma i nepravilne ishrane
12. Bolesti nervno-mišićnog sistema
13. Bolesti krvi i retikulohistiocitnog sistema
14. Bolesti i povrede lokomotornog aparata
15. Bolesti urogenitalnog sistema žena i muškarca
16. Bolesti kože, lica i čeljusti
17. Bolesti dečijeg doba
18. Profesionalne bolesti i oštećenja
II
KATALOG ZNANJA SPECIJALIZANTA IZ BOLNELOGIJE
1. Izloženost jonizujućem zračenju i radioaktivnoj konlinaciji u balneoklimatologiji (p)
2. Biofizičke osnove termoterapije (z)
3. Biofizičke osnove kineziterapije (z)
4. Hemijske osobine i način izražavanja hemijskog sastav mineralnih voda (p)
5. Fizička, hemijska i mineraloška ispitivanja peloida
6. Biološka ispitivanja peloida (p)
7. Termički i hidrički kompleks (z)
8. Hemeostaza vode i elektrolita u organizmu (p)
9. Značaj održavanja asidobazne ravnoteže u organizmu
10. T-iB-limfociti diferencija i aktivacija (p)
11. Membranski markeri ćelija imunog sistema (p)
12. Autoimunost (z) 13. Imunološka tolerancija (z)
13. Imunopatogeneza oštećenja reakcijama preosetljivost – I, II, II i IV (p)
14. Biohemijske karakteristike, vrste i funkcija receptora – za (p)
15. Farmakokinetika u bolesnika sa insificijencijom kardiovaskularnog sistema, jetre i bubrega (p)
16. Farmakokinetičke karakteristike lekova u starih osoba (z)
17. Zakonski propisi i druga akta iz oblasti higijensko sanitarnih uslova za rad prirodnih lečilišta (p)
18. Sanitarna zaštita banjsko-klimatskih mesta (p)
19. Principi pravilne ishrane (z)
20. Biometeorološki instrumenti i principi primene
21. Bioklimatski elementi i pojave (z)
22. Meteorotropizam pojedinih bolesti (z)
23. Indikacije i kontraindikacije za primenu klimatoterapije (z)
24. Fiziološko dejstvo mineralnih voda (z)
25. Indikacije i kontraindikacije za primenu mineralnih voda (z)
26. Fiziološko i terapijsko delovanje i indikacije za priimenu lekovitih blata (z)
27. Delovanje, metode primene i indikacije i kontraindikacije za primenu gasova (z)
28. Osnovne karakteristike prirodnih lečilišta (p)
29. Radioobeleživači u dijagnostici (p)
30. Ultrasonografske metode kod različitih oboljenja (p)
31. Reografija i reoencefalografija (p)
32. Balneoklimatska reakcija (z)
33. Sportsko-rekreativne aktivnosti u sklopu banjskoklimatskog lečenja (p)
34. Magnetoterapija (p)
35. Ultrazvučna terapija (p)
36. Primena biostimulativnog lasera (p) –
37. Štetno dejstvo nejonizujućeg zračenja (z)
38. Parafango i frango terapija (p)
39. Hidrokineziterapija (p)
40. Podvodna ekstenzija (p)
41. Refleksoterapeutska metode u terapiji (p)
42. Masaža i ostali oblici mehaničke energije (p)
43. Funkcionalna ispitivanja kardiorespiratornog sistema (p)
44. Funkcionalna ispitivanja lokomotornog sistema (p)
45. Funkcionalna ispitivanja neuromišićnog sistema
46. Funkcionalna ispitivanja perifernog krvotoka (p)
47. Biofidbek (p)
48. Doziranje pri fizičkoj aktivnosti (z)
49. Tehnike zdravstveno-vaspitnog rada (z)
50. Balneoklimatski činioci u tretmanu bolesti kardiovaskularnog sistema (z)
51. Balneoterapijski činioci u tretmanu nespecifičnih oboljenja pluća (z)
52. Balneoterapijski činioci u tretmanu oboljenja arterija i vena (z)
53. Balneoterapijski činioci u tretmanu hroničnih nezapaljenskih oblika reumatizma (Reumatoidni artritis, Mb.Bechterew…) (z)
54. Balneoterapijski činiocu u tretmanu artroza velikih zglobova (z)
55. Balneoterapijski činioci u tretmanu degenerativnih promena kičmenog stuba (z)
56. Balneoterapijski činioci u tretmanu lezija perifernih nerava (z)
57. Balneoterapijski činioci u tretmanu dijabetesa (z)
58. Balneoterapijski činioci u tretmanu oboljenja gastrointestinalnog trakta (hronični gastritis, ulkusna bolest želuca, dudenuma, poremećaji funkcije tankog creva, gastro-dudenuma i kolona, hronični pankreatitis) (z)
59. Balneoterapijski činioci u tretmanu bolesti hepatobilijarnog trakta (hronični hepatitis, holelitijaza, holecititis, diskinezija žučne kese) (z)
60. Balneoterapijski činioci u bolestima nervno-mišićnog sistema (z)
61. Balneoterapijski činioci u tretmanu bolesti eritrocitne loce i retikulohistiocitnog sistema (eritrocitna i leukocitna loza, hemoragijski sindromi) (z)
62. Balneoterapijski činioci u tretmanu lokomotornog sistema (distrofije, lokomocije, stanja posle preloma) (z)
63. Balneoterapijski činioci u tretmanu ginekoloških oboljenja (z)
64. Balneoterapijskih činioci u tretmanu bolesti bubrega i mokraćnih puteva (z)
65. Balneoterapijski činioci u lečenju psorijaze, profesionalnih dermatoza (z)
66. Balneoklimatski činioci u bolestima dečijeg doba (z)
67. Balneoklimatski činioci u profesijskim oštećenjima i oboljenjima (z)
68. Balneoterapijski činioci u profilaksi (z)
69. Banjsko-klimatska mesta u vanrednim uslovima (z)
LEGENDA:
(z) = zna,
(p) = poznaje
III
KATALOG VEŠTINA
1. Propisivanje dijetalne ishrane kod pacijenata patoloških stanja (u)
2. Izračunavanje integralne temperature kože (i)
3. Rukovanje biometeorološkim instrumentima (u)
4. Ultrasonografska ispitivanja kod oštećenja: kardio-vaskularnog i nervnog sistema, u ginekologiji (u)
5. Primena radioobeleživača u dijagnostici (u)
6. Reografska i reoencefalografska ispitivanja (u)
7. Tehnike zdravstvenog vaspitanja (i)
8. Eletrodijagnostička ispitivanja (u)
9. Ispitivanje mišićne snage, obima pokreta, dužine ekstremiteta (i)
10. Merenje temperature kože (i)
11. Eletrodermatometrija elektrokožne probe, fotodijagnostika Wood-ovim svetlom (i)
12. Ispitivanje položaja tela (i)
13. Zračenje specijalnim izvorima svetlosne energije (i)
14. Primena biostimulativnog lasera (i)
15. Dijatermokoagulacija (i)
16. Elektrodesikracija (i)
17. Vaskulator (i)
18. Trakcija kičmenog stuba (u)
19. Osnovne vežbe disanja (u)
20. Posturalna drenaža (u)
21. Ispitivanje funkcije hoda (i)
22. Masaža vezivnog tkiva i masaža po refleksnim zonama (u)
23. Akupresura i akupunktura (u)
24. Elektrostimulacija skeletne i glatke muskulature (i)
25. Zaštitni položaj kod bola u leđima (i)
26. Rukovanje aparatom za kiseonik (i)
27. Primena različiti oblika elektroterapeutskih procedura (jednosmerna i naizmenična struja) (u)
LEGENDA
(u) + upoznaje
(i) = izvodi sam
34. Klinička transfuziologija
(12 meseci)
Teorijska nastava
1. Davaoci krvi i organizacija dobrovoljnog davalaštva krvi
– Definicija transfuziologije
– Izvori krvi; davalaštvo; organizacija okupljanja davalaca krvi, motivacija za davanje krvi; način davanja krvi
2. Kolekcija, priprema i konzervacija krvi i komponenata krvi
– Upoznavanje sa tehnikom uzimanja i konzervisanja krvi, principima čuvanja i kontrole konzervisane krvi
– Aferezno prikupljanje krvnih komponenti (plazmafereza, trombocitofereza, granulacitofereza, afereza limfoidnih ćelija, afereza matičnih ćelija hematopoeze)
– Priprema komponenata krvi (preparati eritrocita, trombocita, leukocita, zamrznute sveže plazme, krioprecipitata i dr.) i derivata krvi (albumini, imunoglobulini i dr.)
– Promene u konzervisanoj krvi
3. Testiranje donorske krvi
4. Imunohematologija i imunoserologija krvnih grupa
– Imunologija i serologija krvnih grupa (AVO, Rh i drugih krvnogrupnih sistema)
– Značaj antigena trombocita i leukocita
– Sudskomedicinski značaj krvnih grupa
– Značaj krvnogrupnih sistema za trudnoću (senzibilizacija na krvnogrupne antigene, imunološke karakteristike, klinička slika i lečenje hemolitičke bolesti novorođenčeta)
5. Izbor krvi za transfuziju – testovi kompatibilnosti
6. Osnovi kliničke imunologije HLA sistem
HLA sistem, značaj za transplantaciju i metode ispitivanja
7. Terapija komponentama i derivatima krvi
Principi usmerene hemoterapije
– Primena krvi – komponenata i derivata, indikacije, kontraindikacije i terapijski efekat (Supstituciona terapija komponentama i derivatima krvi u lečenju urođenih koagulopatija – hemofilija, spontanih krvarenja i pripreme za hirurške intervencije)
– Autologna transfuzija – alternativa homolognoj transfuziji (preoperacijska autologna kolekcija krvi, akutna normovolemijska hemodilucija, perioperacijsko spašavanje krvi – intraoperacijsko spašavanje krvi / eritrocita, posle operacijsko sakupljanje)
– Terapijske afereze (izmena plazme, terapijske citafereze)
8. imunomodulatorni mehanizmi i terapijski pristupi
Imunoinflamatorni citokini (interleukuni, interferon, faktor nekroze tumora) Terapijska upotreba imunoglobulina Transplatacija matičnih ćelija hematopoeze
Adoptivna imunoterapija (limfokinima aktivisane ćelije ubice, tumor infiltrirajući limfociti)
9. Nepovoljni efekti hemoterapije (posttransfuzione reakcije)
Nepovoljni efekti hemoterapije (imunološki, neimunološki, rani, kasni) Komplikacije pri primeni masivnih transfuzija
10. Bolesti koje se prenose transfuzijama krvi
12. Uloga službe za transfuziologiju u transplantaciji tkiva i organa
13. Odabrano poglavlje iz uže specijalizacije iz kliničke transfuziologije
IMUNOLOGIJA
– Struktura i funkcija imunološkog sistema (građa, organizacije, ontogeneza, diferencijacija, maturacija, membranski markeri i funkcija T i B limfocita) | 3 časa |
– Imunoglobulini (sinteza i funkcija) | 2 časa |
– Monoklonska antitela (značaj i tehnologija hibridoma) | 1 čas |
– Komplement – građa i funkcija | 2 časa |
– Antigen prezentujuće ćelije, interreakcija sa T i B limfocitima, adhezini, intergrini, selektivni | 2 časa |
– Uloga citokina u regulaciji imunog odgovora | 1 čas |
– Genetska kontrola imunološke homeostaze (uloga glavnog histokompatibilnog kompleksa) | 2 časa |
– Imunologija transplantacije | 2 časa |
– Imunomodulacija | 2 časa |
– Autoimunost | 1 čas |
– Odabrana poglavlja iz imunologije (u dogovoru sa mentorom) |
HEMATOLOGIJA
– Normalna hematopoeza (struktura i funkcija koštane srži) | 1 čas |
– Fiziologija hemostaze | 1 čas |
– Bolesti matične ćelije hematopoeze | |
uvod i klasifikacija, klonovano poreklo malignih hematoloških bolesti (akutne i hronične mijeloproliferativne bolesti, limfoproliferativne bolesti), mijelodisplazije, aplastična anemija, paroksizmalna noćna hemoglobinurija) | 4 časa |
– Bolesti eritrocita | |
anemije (zbog poremećaja: proliferacije i diferencijacije, sazrevanja eritrocita, ubrzane razgradnje eritrocita, nepoznatog i višestrukog mehanizma) | 4 časa |
– Bolesti granulocita, monocita i makrofaga | 2 časa |
– Bolesti limfocita i plazma ćelija | |
imunodeficijentna stanja, neoplastične bolesti limfocitnog sistema (B i T hronična limfocitna leukemija), maligni limfomi | 4 časa |
– Akutne leukemije | 2 časa |
– Bolesti uzrokovane poremećajima hemostaze | |
vaskulopatije, trombocitopenije i trombocitopatije, sklonost krvarenju zbog poremećaja koagulacije krvi (nasledni i stečeni), tromboembolijska bolesti, antikoagulantni lekovi | 4 časa |
– Transplatacija koštane srži | 2 časa |
– Odabrana poglavlja iz hematologije (u dogovoru sa mentorom) |
Praktična nastava
1. Izbor davalaca krvi i konzervacija krvi
Klinički pregled davaoca krvi Venepunkcija
Uzimanje i konzervacija krvi Čuvanje i kontrola konzervisane krvi
Evidencija, dokumentacija i informacioni sistem u transfuziologiji Imunizacija i reimunizacija davaoca
2. Priprema komponenata od krvi
Organizacija pripremanja komponenata krvi (eritrociti, leukociti, trombociti, zamrznuta sveža plazma, neociti, krioprecipitat) (dobra proizvođačka praksa) Kriokonzervacija
Upoznavanje sa trebovanjima za komponente krvi Racionalna primena komponenata krvi
3. Posebni oblici davanja krvi i primena transfuziologije
Citafereze (donorske i terapijske) Ambulantna transfuzija Autologna transfuzija Posttransfuzione reakcije
4. Prenatalna zaštita
Plazmafereza malog volumena Intrauterina transfuzija
5. Frakcionisanje plazme
Izvođenje procesa frakcionisanja plazme
Pripremanje albuminskih i imunoglobulinskih preparata
Stabilni preparati krvi i transmisija bolesti
6. Imunoserologija
Izvođenje testova: određivanje krvnih grupa u AVO i ostalim krvnogrupnim sistemima, određivanje sekretornog statusa
Skrining antieritrocitnih antitela
Identifikacija antieritrocitnih antitela i titar
Coombsov test
Veštačenje očinstva
Pretransfuzijski testovi
Izbor krvi kod senzibilisanih osoba
7. Transmisivne bolesti
Izvođenje testova za: HbsAg, anti-HCV, anti-HIV i TPHA
8. Transplataciona imunologija
Tipizacija HLA antigena, iščitavanje i tumačenje rezultata Ukrštena reakcija između seruma pacijenata i limfocita i davaoca Skrining seruma na HLA antitela
Priprema pacijenata za transplantaciju (protokol donor specifičnih transfuzija)
9. Hemostaza
Hemoragijski sindromi – nasledni i stečeni
a) razgovor sa pacijentom
b) upoznavanje sa Centrom za hemofiliju
Laboratorijska dijagnostika hemoragijskih sindroma i tromboze a) izvođenje screening i specifičnih testova
Kontrola antikoagulantne terapije – tumačenje i izdavanje rezultata
10. Odabrana poglavlja iz kliničke transfuziologije (u dogovoru sa mentorom)
35. Sudska psihijatrija
(12 meseci)
I Semestar
Nastavne jedinice:
– Istorijat Sudske psihijatrije
Pravna, poslovna i parnična sposobnost
Pojam subjekta u pravu, fizičko i pravno lice, deca, maloletnici, punoletna lica
Vrste pravnih poslova – poslovi među živima i za slutiti, jednostrani i dvostrani Pojam i sadržina testamenta
Sposobnost za pravljenje testamenta, opozivanje testa – 1, ništavnost testamenta, tumačenje testamenta Pojam braka i bračnih smetnji
Pojam nevažećeg braka. Nepostojeći ništavni brak duševnog oboljenja
Razvod braka zbog duševnog oboljenja i posledice Vrste starateljstva nad maloletnicima i nad licima lišenih poslovne sposobnosti
Pojam potpune i delimične poslovne nesposobnosti Veštačenje testamenta i raznih ugovora Veštačenje poslovne sposobnosti
– Veštačenje u predmetima razvoda braka. Dodela dece, veštačenje roditelja i dece
Pojam opšte, životne i radne sposobnosti
Veštačenje radne sposobnosti
Pojam neimovinske i imovinske štete
– Veštačenje bolnice, straha, unakaženosti i estetske unakaženosti
– Veštačenje telesnih povreda
– Veštačenje o radnoj sposobnosti na zahtev SIZ-a za penzijsko osiguranje
Problem rentne neuroze
Pojam Krivičnog prava i odnos istog sa Psihijatrijom
Pojam Krivičnog dela. Činjenje, nečinjenje i posledice
Pojam društvene opasnosti dela
Objekt i subjekt krivičnog dela
Pojam uračunljivosti sa aspekta Krivičnog prava
– Metode utvrđivanja uračunljivosti odnosno neuračunljivosti, biološke, psihološke i druge metode
– Zakonski pojam bitno smanjene uračunljivosti
– Pojam Actiones liberae in causa u vezi člana 12. stav 3. Krivičnog zakona
– Vrste nevinosti. Svesni i nesvesni nehat
– Mere bezbednosti medicinskog karaktera. Čuvanje i lečenje u psihijatrijskoj ustanovi, stacionaru ili na slobodi.
– Maloletnička delikvencija i inplikacije
Pojam sudsko-psihijatrijskog veštačenja
Razlika između svedoka i veštaka
Veštačenje po spisima
Veštačenje u toku sudskog postupka
– Psihijatrijski bolesnik pred sudom, kao stranka ili svedok
II Semestar
Medicinska psihologija, sudska patopsihologija i sudska psihopatologija
Filozofsko i psihološko određivanje prema pojmu duševni život
Strukture ličnosti, odbrambeni mehanizmi, psihoanalitičko tumačenje ličnosti
Lolistički pristup ličnosti i multidimenziona terapija nastanka mentalnih poremećaja
Forenzički značaj poremećaja svesti
Forenzički značaj poremećaja opažanja
Forenzički značaj poremećaja pažnje
– Forenzički značaj poremećaja pamćenja
Forenzički značaj poremećaja inteligencije
Forenzički značaj poremećaja mišljenja
Forenzički značaj poremećaja emocija
Forenzički značaj poremećaja volje i motiva
„Normalna“ i „patološka“ motivacija za krivičnu radnju
– Nesvesna i svesna motivacija za krivično delo.
Sudska psihijatrija Ukupni broj časova
Forenzički značaj endogenih psihoza
Forenzički značaj simptomatskih psihoza
– Forenzički značaj reaktivnih psihoza.
– Forenzički značaj osoba sa dijagnozom „Poremećaj ličnosti“
– Forenzički značaj neuroza
Forenzički značaj osoba sa intelektualnim oštećenjem, oligofranija i demencija
Forenzički značaj osoba sa sumanutim sindromom
Metode kliničkog i parakliničkog ispitivanja sudskog ispitanika
– Veštačenje u oblasti tzv. prinudnog prijema u psihijatrijsku ustanovu
Veštačenje u oblasti akutnog napitog stanja (tipičnog i atipičnog) i u oblasti hroničnog alkoholizma
Značaj alkoholemije u toku veštačenja
– Veštačenje u oblasti seksualnih delikata („bludne radnje“)
Kulturalni aspekt nekih delikata u SRJ
Neukazivanje lekarske pomoći
Lekarska tajna
Nesavesno lečenje bolesnika
– Pojmovni semantički problemi na nivou Pravo – Sudska psihijatrija: uračunljivost, rasuđivanje, stav 3. člana 12. KZ itd.
36. Bolesti zavisnosti
(12 meseci)
1. Teorijske osnove bolesti zavisnosti:
2. Definisanje pojma zavisnosti, klasifikacija bolesti zavisnosti.
3. Epidemiološki metod u proučavanju bolesti zavisnosti.
4. Biološke osnove zavisnosti (farmakologija i neurofiziologija droga), uticaj droga na neurotransmisiju, mehanizmi žudnje za supstancom, mehanizmi nagrađivanja.
5. Etiologija bolesti zavisnosti.
6. Genetika bolesti zavisnosti.
7. Psihološke osnove zavisnosti .
8. Sociokulturne osnove zavisnosti.
9. Mogućnosti lečenja i rehabilitacije zavisnika u zajednici (na zajednici bazirani model).
A. ZAVISNOSTI OD ALKOHOLA
10. Epidemiološki aspekti i faktori održavanja alkoholizma.
11. Definicija i klasifikacija alkoholizma.
12. Tipologija alkoholizma.
13. Faze u razvoju alkoholizma.
14. Fiziološki i metabolički aspekti delovanja alkohola.
15. Dijagnoza zloupotrebe i zavisnosti od alkohola (dijagnostički kriterijumi).
16. Posledice alkoholizma (zdravstvene, porodične, profesionalne, socijalne).
17. Recidiv kod alkoholičara.
18. Faktori rizika za recidiv kod alkoholičara.
19. Uticaj stresa i životnih kriza na razvoj alkoholizma.
B. ZAVISNOSTI OD DROGA
20. Definicija i klasifikacija upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.
21. Klase supstanci.
22. Novi trendovi upotrebe supstanci – sintetičke droge.
23. Klasifikacija sintetičkih droga.
24. Biološki, psihološki i socijalni faktori rizika za razvoj zavisnosti od droga.
25. Zavisnosti od droga kod dece i omladine.
26. Posledice zavisnosti od psihoaktivnih supstanci.
27. Komorbiditet bolesti zavisnosti.
28. HIV, AIDS i bolesti zavisnosti.
V. ZAVISNOST OD DUVANA
1. Epidemiologija.
2. Faktori koji utiču na pušenje.
3. Biološke osnove i mehanizmi delovanja nikotina.
4. Posledice pušenja.
G. DRUGI OBLICI ZAVISNOSTI:
1. Kockanje.
2. Zavisnost od interneta.
3. Zloupotreba hrane (gojaznost).
4. Adiktivna ponašanja i traganje za senzacijama.
TERAPIJA ZAVISNOSTI
A. Terapija alkoholizma
1. Savremeni terapijski pristupi alkoholizmu.
2. Specifičnosti motivacionog postupka u alkoholizmu.
3. Prvi intervju sa alkoholičarem.
4. Dispanzerski (ambulantni rad) sa alkoholičarem .
5. Kliničko (bolničko) lečenje alkoholičara.
6. Dnevna bolnica u tretmanu alkoholičara .
7. Sistemska porodična terapija alkoholizma.
8. Farmakoterapija alkoholizma (akutna intoksikacija, apsitenencijalni sindrom, delirijum).
9. Specifični terapijski pristupi pojedinim subgrupama alkoholičara (mladi, žene, stari, javne ličnosti, kombinovane toksikomanije).
10. Instrumenti u dijagnostici bolesti zavisnosti (skale i upitnici).
11. Anonimnost u lečenju alkoholičara – etički, terapijski i socijalni aspekti.
12. Socioterapijski pristup u lečenju (klubovi lečenih alkoholičara).
13. Prevencija recidiva.
14. Trajanje terapijskog procesa.
B. Terapija zavisnosti od droga
1. Rane mere u eksperimentalnoj upotrebi droga (savetodavni rad, mlađi, porodice, škola)
2. Prvi intervju i motivacioni postupak (zavisnik i porodica)
3. Farmakoterapijski pristup u lečenju zavisnika od droga.
4. Terapija akutne intoksikacije, apstinencijalne krize i overdoze.
5. Detekcija supstanci u urinu i drugim telesnim uzorcima.
6. Specifičnosti terapije zavisnika od pojedinih klasa substanci.
7. Oslonci u lečenju bolesti zavisnosti (pacijent, farmakoterapija, porodična i socijalna mreža, stručni tim).
8. Psihoterapija bolesti zavisnosti (psihodinamski pristup, individualna i grupna psihoterapija, porodična terapija, psihodrama, prevencija recidiva kao psihoterapijski pristup).
9. Organizacija zdravstvene i socijalne zaštite zavisnika od droga.
10. Programi redukcije štete.
V. Terapija zavisnosti od duvana
1. Dijagnoza i procena stepena zavisnosti od nikotina.
2. Metode i faze u lečenju nikotinizma.
3. Farmakoterapija nikotinizma.
G. Terapija drugih oblika zavisnosti
1. Kockanje.
2. Zavisnost od interneta.
3. Zloupotreba hrane (gojaznost).
4. Adiktivna ponašanja i traganje za senzacijama.
VI. PREVENCIJA BOLESTI ZAVISNOSTI
1. Programi prevencije bazirani na aktivnostima u zajednici.
a. Preventivni programi u školama.
b. Pristupi bazirani na davanju informacija.
c. Pristupi bazirani na izmeni sistema vrednosti i sticanju novih veština.
d. Pristupi bazirani na pružanju otpora uticaju grupe vršnjaka.
e. Pristupi bazirani na traženju alternativa.
f. Pristupi koji se oslanjaju na uticaju vršnjaka, idola, lidera.
2. Programi zasnovani na unapređenju zdravlja u populaciji.
3. Principi prevencije bolesti zavisnosti u zajednici.
a. Grupacije stanovništva koje se obuhvataju programom prevencije
b. Preduslovi za uspešnu realizaciju programa prevencije.
4. Organizacija sprovođenja programa prevencije.
a. Nosioci programa prevencije
b. Operativni plan prevencije.
5. Programi prevencije bolesti zavisnosti kroz edukaciju.
a. Edukacija edukatora
b. Edukacija zdravstvenih radnika
c. Edukacija predstavnika svih društvenih struktura u lokalnoj zajednici.
VII. RESOCIJALIZACIJA I REINTEGRACIJA LEČENIH ZAVISNIKA
1. Osnovni principi resocijalizacije i reintegracije lečenih zavisnika.
2. Organizacija službi socijalnog rada.
3. Organizacija pedagoškog rada.
4. Principi organizovanja specifičnih ustanova u reintegracionom procesu (komune).
5. Organizacija nevladinih organizacija u borbi protiv zloupotrebe hemijskih sredstava.
6. Organizovanje građana u lokalnoj zajednici.
7. Mogućnosti zapošljavanja lečenih zavisnika.
8. Alternativni modeli lečenja.
VIII. DRUŠTVO I PROBLEMI ZLOUPOTREBE ALKOHOLA I DROGA
1. Kriminalitet i droga.
2. Ekonomski aspekti upotrebe droga
3. Službe javne bezbednosti i zavisnosti.
4. Saobraćajni traumatizam i upotreba droga.
5. Forenzički značaj zavisnosti.
IX. NAUČNOISTRAŽIVAČKI RAD U PROBLEMIMA ZAVISNOSTI
1. Epidemiološka istraživanja bolesti zavisnosti.
2. Istraživanja komorbiditeta bolesti zavisnosti.
3. Istraživanja zavisnosti na animalnom modelu.
4. Istraživanja novih vidova zavisnosti.
PRAKTIČNA NASTAVA I VEŠTINE
U toku praktične nastave kandidat stiče sledeće veštine:
1. Uspostavljanje kontakta sa zavisnikom, porodicom i okolinom.
2. Tehnika prvog intervjua sa zavisnikom i porodicom.
3. Veštinu motivisanja zavisnika, porodice i okoline.
4. Dijagnostika zavisnosti.
5. Dijagnostika u okviru dualne dijagnoze.
6. Specifičnosti terapijskog pristupa.
7. Principi medikamentozne terapije: intoksikacija, apstinencijalni sindrom, overdoze.
8. Psihoterapija bolesti zavisnosti.
9. Organizacija preventivnog rada i uključivanje u timski rad.
10. Organizacija reintegracije zavisnika u porodičnu i socijalnu mrežu.
11. Sticanje veštine u organizaciji prevencije u zajednici (rad na terenu u cilju organizacije preventivnih aktivnosti u lokalnoj zajednici).
12. Rad sa rezistentnim zavisnicima.
13. Organizacija bolničkog i vanbolničkog tretmana zavisnika.
14. Savetodavne veštine u radu sa mladima pod rizikom.
15. Integrativni rad u bolestima zavisnosti (saradnja ustanova u društvenom, privatnom i nevladinom sektoru, oblasti prevencije, lečenja, rehabilitacije, edukacije i istraživanja bolesti zavisnosti).
Kandidati u toku programa uže specijalizacije imaju tri kolokvijuma u oblasti dijagnostike, lečenja i prevencije, kao i teorijska predavanja iz ovih oblasti.
37. Perinatologija
(12 meseci)
Teorijska nastava i praktična nastava obavlja se na medicinskim fakultetima i nastavnim bazama u ukupnom trajanju uže.
RAZVOJNA MORFOLOGIJA REPRODUKTIVNOG SISTEMA FIZIOLOGIJA I PATOFIZIOLOŠKI PROCESI U
HUMANOJ REPRODUKCIJI
GENETSKI POREMEĆAJI I NJIHOVO PRAVOVREMENO OTKRIVANJE
ENDOKRINOLOŠKI POREMEĆAJI U HUMANOJ REPRODUKCIJI
IMUNOLOGIJA I IMUNOLOŠKI POREMEĆAJI VEZANI ZA HUMANU REPRODUKCIJU
PERINATALNA MEDICINA:
FUNKCIJA FETOPLACENTNE JEDINICE
BIOHEMIJSKI POKAZATELJI FETALNOG STANJA
KARDIOTOKOGRAFIJA
BIOFIZIČKI PROFIL PLODA
SONOGRAFIJA U NADZORU GRAVIDITETA
DOPLER I KOLORDOPLER U OPSTETRICIJI
FIZIOLOGIJA I BIOHEMIZAM PLODOVE VODE
PRENATALNI INVAZIVNI DIJAGNOSTIČKI POSTUPCI
BAKTERIJE I VIRUSI – UZROČNICI INFEKCIJE U TRUDNOĆI
TRUDNOĆA I INFEKCIJA TOKSOPLAZMOZOM
INFEKCIJA HLAMIDIJOM I MIKROPLAZMOM U HUMANOJ REPRODUKCIJI
SPONTANI POBAČAJ
PREVREMENI POROĐAJ
HIRURŠKE BOLESTI I NJIHOV TRETMAN TOKOM TRUDNOĆE
DIJAGNOSTIKA I LEČENJE MALIGNIH BOLESTI U TRUDNOĆI
POPIS VEŠTINA
1. PLACENTA
– stvaranje placente i morfološka struktura
– osnovna jedinica (histološka) placente
– razmena materija
– transfer kroz posteljicu
– funkcije placente
– respiratorna i nutritivna
– endokrina funkcija placente
– protektivna i ekskretorna funkcija – pojam fetoplacentnog jedinstva u međuzavisnosti funkcije
– sonografske karakteristike
– maturacija placente
– nepravilno usađena posteljica i negativne implikacije
– uticaj oboljenja majke na posteljicu
2. INVAZIVNA PRENATALNA DIJAGNOSTIKA
– Metode otkrivanja urođenih poremećaja u perinatologiji
– Uzimanje uzoraka biopsije horionskih resica (CVS)
– Metoda baze kariotipizacije
– Rana amniocenteza
– Kultura ćelija plodove vode i određivanje kariotipa
– Utvrđivanje metaboličkih enzimskih poremećaja iz ćelija plodove vode
– Kordocenteza – tehnika izvođenja
– Utvrđivanje kariotipa ploda iz fetalne krvi
– Utvrđivanje imuno-hematoloških poremećaja ploda
– Opšti principi prenatalnog utvrđivanja infekcije majke i fetusa
– Utvrđivanje TORCH infekcija: Toksoplazma gondi
– Detekcija virusnih infekcija u trudnoći (CMV, HVH, HIV)
– Rh imunizacija: postupak u dijagnostici-intrauterina intravaskularna transfuzija – fetalna terapija
3. SAVREMENA ANTENATALNA DIJAGNOSTIKA
– enzimska dijagnostika (alkalna fosfataza, oksitokinaza, diaminooksidaza, leucinamionopeptidaza, ceruloplazmin
– hormonska dijagnostika – opšti principi – određivanje gonadotropina, progesterona, estrogena
– značaj određivanja humanog placentnog laktogena i proteina placente (PP)
– utvrđivanje vrednosti specifičnog glukoproteina placente
– biofizički način praćenja trudnoće opšti principi
– kardiotokografija
– primena ultrazvuka u akušerstvu – opšti principi
– sonografsko utvrđivanje starosti trudnoće
– sonografska lokalizacija placente
– predikacija maturacije placente sonografskim putem
– primena ultrazvuka u invazivnim dijagnostičkim procedurama
– značaj određivanja biofizičkog profila
– predikcija fetalnog rasta i mase ploda
– ultrazvučno utvrđivanje količine i kvaliteta plodove vode
– otkrivanje fetalnih anomalija ultrazvukom
4. OBOLJENJA I STANJA MAJKE U GRAVIDITETU
– gestacioni dijabetes melitus
– pregestacijski dijabetes (insulin zavisni)
– protokol za vođenje dijabetičnih trudnoća
– EPH gestotis
– Terminalni stadijum gestoza
– Rh izoimunizacija
– Morbus heemoliticus neonatorum
– Endokrina oboljenja u trudnoći (hipofiza, tiroidna nadbubreg)
– Srčane bolesti u trudnoći – imunološki poremećaji u graviditetu
– Hirurška oboljenja i graviditet
– Sistemski lupus eritematodes
– Višeplodna trudnoća i prenesenost
– Perinatalnai AIDS
– Onkogeni problemi u perinatalnoj medicini
– Koagulacioni poremećaji u graviditetu
– Jatrogeni poremećaji u periodu graviditeta
– Konatalna Toksoplazmoza
– Virusne infekcije majke (HIV, CMV, Zoster)
– INFEKCIJE Chlamydia trachomatis i Mycoplasma
5. PLODOVA VODA
– opšte karakteristike plodove vode
– fizičko hemijske osobine
– uloga plodove vode u graviditetu
– razvoj fetalnih pluća i mehanizam disanja
– stvaranje i sastav surfaktanta i značaj za disanje
– uzimanje plodove vode amniocentezom radi određivanje fetalne plućne maturacije
– metode određivanja plućne maturacije: test pene (shake test), Lecitin/sfinogomijelin (LS odnos)
– značaj određivanja fosfatidilgicerola u plodovoj vodi
– kvantitativno određivanje lecitina
– citološki elementi plodove vode u predikciji fetalne maturacije
– određivanje kreatinina plodove vode i njegov značaj – značaj određivanja glukoze za predikciju zrelosti ploda
– bilirubin plodove vode u predikaciji stepena hemolitičke bolesti (Liley graph) – enzimska aktivnost plodove vode
– određivanje krvne grupe fetusa iz ćelija plodove vode
6. POROĐAJ KAO FENOMEN REPRODUKCIJE
– mehanizam materičnih kontrakcija
– komplikacije u I i II porođajnom dobu
– nepravilna funkcionalna aktivnost materice u porođaju
– komplikacije I i II porođajnog doba
– normalan porođaj kao fenomen reprodukcije
– spontani prevremeni porođaj
– spontani pobačaj
– savremeno vođenje porođaja (indukovani i dirigovan)
– patološki porođaj
– osnovne karakteristike
– porođaj kod višestrukih trudnoća
– vođenje porođaja kod prenesenih trudnoća
– princip vođenja porođaja kod trudnoća sa visokim rizikom
– primena medikamenata (spazmolitici, analgetici i tokolitici)
– koagulacioni poremećaji i reperkusije u porođaju
– šok u akušerstvu
– akušerske operacije
– porođaj kod srčanih bolesti majke
– carski rez: indikacije i tehnika
– patološki peurperium
– povrede neonatusa u toku porođaja
– intrapartalna asfiksija: detekcija
– primena intrauterine kardiotokografije u porođaju
– postupak sa neonatusom majki sa Rh izoimunizacijom
– praćenje neonatusa majki sa Dijabetes melitusom
38. Dečja fizijatrija
(12 meseci)
I
Fizijatrijska preventiva bolesti dečjeg doba
Fiziologija razvojnog doba
Fizijatrijska propedevtika
Dijagnostičke metode
Fizikalni agensi u pedijatriji
II
1. Obstetrična trauma i oboljenja koštano-zglobnog i neuromišićnog sistema u dece
2. Bolesti i povrede centralnog i perifernog nervnog sistema
3. Oboljenja kardiovaskularnog sistema, kože i vezivnog tkiva i sistemska oboljenja
4. Bolesti organa za disanje i organa za varenje
5. Bolesti hematopoetskog sistema, metabolizma i urogenitalnog sistema.
III
6. Ovladavanje tehnikom fizijatrijskog pregleda novorođenčeta, odojčeta, malog, predškolskog i školskog deteta
7. Ovladavanje tehnikom pregleda funkcija pojedinih sistema u okviru pojedinih patoloških stanja
8. Osposobljavanje za samostalno izvođenje fizijatrijske propedeutike i osnovnih ED metoda
9. Ovladavanje postupcima terapijske primene termoterapije
10. Ovladavanje postupcima terapijske primene sonoterapije
11. Ovladavanje postupcima terapijske primene elektroterapije
12. Učešće u analizi EMG, ENG, SEP-a
13. Osposobljavanje za interpretaciju radioloških ispitivanja
14. Ovladavanje u postupcima primene fizioterapije i rehabilitacije kod bolesti i povreda centralnog i perifernog nervnog sistema
15. Ovladavanje postupcima fizijatrijskog lečenja kod oboljenja koštano-zglobnog i neuromišićnog sistema u dece
16. Samostalno propisivanje ortoza i protetskih sredstava
17. Samostalno aplikovanje ortotskih i protetskih pomagala
18. Ovladavanje u postupcima fizijatrijskog lečenja kod respiratornih oboljenja i kardiovaskularnih
19. Ovladavanje postupcima lečenja kod hroničnih metaboličkih i hematopoetskih bolesti
20. Aktivno učestvovanje u timskom radu kod kraniocerebralnih povreda
21. Osposobljavanje za procenu efekata rane rehabilitacije postoperativno
Klinička praksa (6 meseci)
1. Klinička fizijatrija (5 meseci)
2. Rana postoperativna rehabilitacija (1 mesec) Elektrodijagnostika (3 meseca):
1. Klasična ED (1 mesec)
2. EMG (1 mesec)
3. EP (1 mesec)
Fizikalni agensi (2,5 meseca)
Propisivanje i aplikacija ortotskih i protetskih pomagala (1 nedelja):
Banjsko i klimatsko lečenje (1 nedelja)
39. Medicinska informatika
(12 meseca)
I
Medicinsko odlučivanje: priroda kliničkih odluka, uslovi neodređenosti i proces dijagnostikovanja; odlučivanje u uslovima nesigurnosti; određivanje verovatnoće pre testa; subjektivne i objektivne; merenje operativnih karakteristika dijagnostičkih testova; verovatnoće posle testa: produktivna vrednost testa i Bauesova teorema; drvo odlučivanja.
Medicinski podaci: tipovi medicinskih podataka; upotreba medicinskih podataka; prikupljanje, čuvanje i korišćenje podataka; baze podataka i baze znanja; odnos između podataka i hipoteza.
Osnovni koncepti kompjuterizacije u medicini: pregled kompjuterskog hardvera i softvera; prikupljanje podataka i procesovanje signala; komunikacija podataka i tehnologija mreža.
Dizajniranje sistema i njihova procena: kompjuterski sistemi i upotreba; razvoj i primena medicinskih informacija sistema; procena medicinskih informacionih sistema;
Medicinska informatika: medicinska dokumentacija; bolnički informacioni sistem, laboratorijski informacioni sistem, farmakološki informacioni sistem; radiološki informacioni sistem; sistem praćenja pacijenta; informacioni sistem u primarnoj zaštiti; bibliotekarski informacioni sistem; sistemi za podršku kliničkog odlučivanja; sistemi kliničkih istraživanja; kompjuteri u medicinskoj edukaciji; sistem zdravstvenog osiguranja; finansiranje zdravstva i procena tehnologija; pravci razvoja primene kompjutera u sistemu zdravstvene zaštite.
II
(a) Praktičan rad sa korisničkim paketima za obradu teksta, grafičkim paketima, unakrsnim tabelama i programima koji podržavaju rad sa bazama podataka.
(b) Rad sa statističkim paketima (SPSS, …)
(c) Logičko projektovanje IS po definisanom problemu.
(d) Ekstrakcija potrebnih podataka iz projektovanje IS za konkretni istraživački problem i njegovo rešavanje u okruženju statističkog paketa.
(e) Prikaz dobijenih rezultata
Ispiti iz opšte stručnih predmeta polažu se posle odslušane nastave istih.
Ispit iz predmeta Medicinska informatika polaže se posle položenih kolokvijuma iz ostalih predmeta.
40. Klinička neurofiziologija sa epileptologijom
(12 meseci)
I
Klinička elektroencefalografija – Opšti deo. Klinička elektroencefalografija – Specijalni deo. Kompjuterizovana spektralna analiza snage EEG-a (os-i principi i „mapping“)
Kompjuterizovana tehnika evociranih potencijala fi modaliteta: VEP, SEP, MSAEP) I. Kognitivni evocirani potencijali (CNV, P-300): Klinička poligvasćŠa
Klinička ehoencefalografija i reoencefalografija
Definicija epilepsija i neurobiološki supstrat Etiologija epilepsija
Kliničke manifestacije i tok epilepsija (specifičnost: usled dobnog uzrasta)
Klasifikacija epileptičnih napada i sindroma
Neuropatologija epilepsija
Neuroradiologija
Status epileptikus
Febrilne konvulzije i epilepsija
Graviditet i epilepsije
Psihijatrijski aspekti epilepsija
Socijalni i psihosocijalni aspekti epilepsija
Medikamentna terapija epilepsija psihoterapija, porodična, bihevijoralna i dijetetska terapija epilepsija
Neurohirurško lečenje epilepsija
II Veštine
Postavljanje kape sa elektrodama po „10 – 20“ sistemu kod 60 odraslih pacijenata
Postavljanje kape sa elektrodama po „10 – 20“ sistemu kod 30 bolesnika pretškolskog dobnog uzrasta
Postavljanje elektroda po specijalnoj tehnici kod 10 odojčadi
Samostalan rad na EEG aparatu u toku rutinskog snimanja EEG-a i poligrama (EKG, respiracija) u budnosti sa primenom fizioloških aktivacionih metoda (hiperventilacije/HV/ i fotostimulacije/FS) kod 100 pacijenata
Samostalan rad na EEG-POLIGRAFU u toku rutinskog poligrafskog snimanja (tremor, psihogalvanski refleks /PGR/, elektrokardiogram /EKG/, kutani elektromiogram /EMG/, elektrookulogram /EOG/, respiracija) kod 10 pacijenata.
Samostalan rad na EEG-POLIGRAFU u toku SPONTANOG (posle deprivacije) ili MEDIKAMENTNO provociranog spavanja kod 10 pacijenata
Vizuelna analiza EEG-a i poligrama sa deskripcijom, zaključkom i kliničkom interpretacijom nalaza kod 100 pacijenata odraslog i dečijeg dobnog uzrasta
Kompjuterizovana topografska spektralna analiza EEG-a (brain mapping), deskripcija, zaključak i klinička interpretacija nalaza kod 20 pacijenata
Samostalna registracija vizuelno evociranih potencijala (VEP); analiza krivunja, deskripcija, zaključak i klinička interpretacija nalaza kod 15 pacijenata
Samostalna registracija sosatosenzorno evociranih potencijala (SEP) analiza krivulja, deskripcija, zaključak i klinička interpretacija nalaza kod 15 pacijenata
Samostalna registracija auditivno evociranih potencijala moždanog stavlja (AEPMS); analiza krivulja, deskripcija, zaključak i klinička interpretacija nalaza kod 15 pacijenata
Samostalna registracija kognitivno evociranih potencijala P-300; analiza krivulja, deskripcija, zaključak i klinička interpretacija nalaza kod 10 pacijenata
Samostalna registracija kognitivno evociranih potencijala tip Contingent Negative Variation (CNV); analiza krivulja, deskripcija, zaključak i klinička interpretacija nalaza kod 10 pacijenata
Samostalno snimanje reoencefalograma (REG), analiza krivulja, deskripcija, zaključak i klinička interpretacija nalaza kod 30 pacijenata
Uzimanje anamneze, neurološki i psihijatrijski nalaz, analiza EEG-a i poligrama, korelacija sa dopunskim nalazima, postavljanje dijagnoze i određivanje medikamentne terapije kod 150 dispanzerskih epileptičnih bolesnika odraslog dobnog uzrasta
Uzimanje anamneze, neurološki i psihijatrijski nalaz, analiza EEG-a i poligrama, korelacija sa dopunskim nalazima, postavljanje dijagnoze i određivanje medikamentne terapije kod 50 dispanzerskih bolesnika predškolskog dobnog uzrasta
Uzimanje anamneze, neurološki i psihički nalaz, analiza EEG-a i poligrama, korelacija sa dopunskim nalazima, postavljanje dijagnoze i određivanje medikamentnog tretmana kod 5 odojčadi Višemesečno farmakokinetsko i farmakodinamsko kliničko praćenje 50 odraslih dispanzerskih bolesnika na monoterapiji antiepilepticima
Višemesečno farmakokinetsko i farmakodinamsko kliničko praćenje 50 odraslih dispanzerskih bolesnika na politerapiji antiepilepticima
Višemesečno farmakokinetsko i farmakodinamsko kliničko praćenje 30 dispanzerskih bolesnika predškolskog dobnog uzrasta na monoterapiji antiepilepticima
Višemesečno farmakokinetsko i farmakodinamsko kliničko praćenje 30 dispanzerskih bolesnika predškolskog dobnog uzrasta na politerapiji antiepilepticima
Formiranje i vođenje Istorije bolesti kod 50 hospitalizovanih odraslih bolesnika. Uzimanje auto i heteroanamneze, neurološki psihijatrijski, opšti pregled, laboratorijske analize likvora i krvi, EEG, CT mozga, evtl. MRI mozga, postavljanje dijagnoze i određivanje terapijskog medikamentnog tretmana i klin. praćenje
23. Formiranje i vođenje Istorije bolesti kod 5 hospitalizovanih bolesnika predškolskog dobnog uzrasta. Kompletan dijagnostički klinički postupak uz dopunske dijagnosticitičke procedura (evtl. CT ili MRI mozga itd.) i određivanje terapijskog medikamentnog tretmana i kliničko praćenje
Kontrolne i dopunske dijagnostičke procedure kod 10 odraslih hospitalizovanih bolesnika sa rezistentnim formama epilepsije. Definisanje terapijskog medikamentnog plana i kliničko praćenje
Kontrolne i dopunske dijagnostičke procedure kod 2 bolesnika predškolskog dobnog uzrasta sa rezistentnim formama epilepsije. Definisanje terapijskog medikamentnog plana i kliničko praćenje
Lečenje i zbrinjavanje 10. hospitalizovanih odraslih bolesnika sa konvulzivnim epileptičnim statusom.
41. Klinička farmakologija – farmakoterapija
(12 meseci)
Cilj uže specijalizacije iz kliničke farmakologije – farmakoterapije je osposobljavanje kadrova za uže specijalizovane poslove u oblasti kliničke farmakologije, sa posebnim osvrtom na racionalnu farmakoterapiju, gde stečena znanja i veštine predstavljaju značajnu nadgradnju u odnosu na ona koja su dobijena tokom osnovne specijalizacije polaznika. Na taj način, po završenoj užoj specijalizaciji iz kliničke farmakologije – farmakoterapije lekar specijalista određene grane medicine treba da je, na osnovu poznavanja farmakokinetike, farmakodinamike i farmako genomike, osposobljen za efikasnu i racionalnu farmakoterapiju, uzimajući u obzir opšte stanje svakog individualnog pacijenta, oboljenje/a koja su kod njega prisutna i sve karakteristike leka/ova koga/je tom pacijentu treba propisati. Takođe, on treba da je u stanju da registruje, prati i prijavljuje neželjene reakcije na lekove Agenciji za lekove i medicinska Srbije, da svojim znanjima aktivno doprinosi njihovoj prevenciji u svakodnevnom radu, kao i da ih uspešno tretira. Pored toga, lekar subspecijalista kliničke farmakologije-farmakoterapije treba da savlada osnove metodologije kliničkog ispitivanja lekova i učestvuje u formiranju protokola za ispitivanje lekova u domenu svoje osnovne specijalizacije. On takođe treba da nauči da analizira upotrebu lekova i troškove koji tom prilikom nastaju, kao i da nauči da primenjuje osnovne metode farmakoepidemiologije. Dužnost mu je i da pruža informacije o lekovima zasnovane na dokazima („evidence-based medicine“) pacijentima i zdravstvenom osoblju i da uzme što aktivnije učešće u nastavi u okviru kontinuirane medicinske edukacije, kao i u okviru poslediplomskog usavršavanja lekara drugih specijalnosti.
Specijalistički staž uže specijalizacije iz kliničke farmakologije – farmakoterapije traje dva semestra.
Staž iz ove uže specijalizacije se obavlja na Katedrama, Zavodima i Institutima za farmakologiju, kliničku farmakologiju i toksikologiju medicinskih fakulteta u Srbiji, odeljenjima kliničke farmakologije i drugim odeljenjima u zdravstvenim institucijama na kojima specijalizant obavlja klinički deo staža, a koje su odgovarajuće nastavne baze medicinskih fakulteta, kao i u Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije.
Nastava se realizuje uz najužu saradnju nastavnika iz kliničke farmakologije i bazične farmakologije sa specijalistom grane medicine iz domena osnovne specijalnosti kandidata.
Nakon završene uže specijalizacije iz kliničke farmakologije – farmakoterapije stiče se akademski stepen i stručni naziv supspecijaliste – kliničkog farmakologa-farmakoterapeuta, uz naziv osnovne specijalizacije (npr. specijalista interne medicine i kliničke farmakologije – farmakoterapije).
Po završenoj užoj specijalizaciji iz kliničke farmakologije – farmakoterapije stručnjak ovakvog profila može se zaposliti u zdravstvenim institucijama, nastavno-naučnim institucijama, stručnim telima državne uprave (Agencija za lekove, Republički fond za zdravstveno osiguranje), farmaceutskoj industriji i ugovorno-istraživačkim organizacijama. U zdravstvenim organizacijama subspecijalista može raditi u već postojećim organizacionom celinama (klinike, instituti, odeljenja, centri) i/ili biti vezan za delokrug rada posebnog odeljenja kliničke farmakologije.
NASTAVNI PROGRAM
OBIM ZNANJA
Osnovi farmakodinamike
Dejstvo leka na nivou organizma, organa, tkiva, ćelija, subcelularnih struktura i enzima; praćenje odnosa između doze i dejstva leka (efekta), toksične doze i efektivne doze leka (terapijski indeks), odnos strukture leka i njegovog dejstva (mehanizam delovanja i teorija receptora); sinergizam i antagonizam, kvantitativne karakteristike dejstva leka.
Farmakokinetika
Načini primene lekova, prolaz lekova kroz biološke membrane, raspodela leka, biotransformacija (indukcija i inhibicija enzima), putevi i mehanizmi izlučivanja leka), bioekvivalencija i bioraspoloživost lekova, principi kliničke farmakokinetike i uloga kliničkog farmakologa kao člana zdravstvenog tima za sprovođenje racionalne farmakoterapije (način prilagođavanja režima doziranja lekova, merenje koncentracije lekova u krvi i drugim telesnim tečnostima u toku terapije i individualizacija farmakoterapije, farmakokinetička analiza podataka – prostorna i neprostorna kinetička analiza itd)
Farmakoterapija oboljenja pojedinih organa i organskih sistema
Glavni predstavnici grupa lekova (farmakokinetika, farmakodinamika, terapijska primena, interakcije i neželjena delovanja) u okviru:
– farmakoterapije oboljenja nervnog sistema,
– farmakoterapije oboljenja respiratornog sistema,
– farmakoterapije oboljenja kardiovaskularnog sistema,
– farmakoterapije oboljenja krvi i krvotvornih organa
– farmakoterapije oboljenja digestivnog trakta,
– farmakoterapije infekcija
– farmakoterapije endokrinih oboljenja i poremećaja metabolizma vitamina i minerala
Farmakoterapija u pacijenata koji su u posebnim dobnim grupama i fiziološkim i patofiziološkim stanjima
Specifičnosti primene lekova kod dece i starih osoba; rizik primene lekova u trudnoći, farmakoterapija žena u trudnoći, savetovanje trudnica o farmakoterapiji, specifičnosti farmakoterapije žena koje doje; specifičnost primene lekova kod pacijenata sa insuficijencijom jetre i bubrega.
Farmakoepidemiologija
Ispitivanja efekata leka na populacionom nivou (ispitivanje efikasnosti leka, neželjenih reakcija na lek, efekata primene više lekova istovremeno, ispitivanje propisivanja i korišćenja lekova, metode za praćenje i analizu upotrebe lekova u populaciji: primarna zdravstvena zaštita i bolnička sredina – ATC klasifikacija lekova, definicija DDD itd).
Farmakoekonomija
Upoznavanje sa definicijama, ciljevima, metodama farmakoekonomije, kao i značajem za racionalizaciju farmakoterapije, odnosno celokupnog sistema zdravstvene zaštite.
Farmakogenetika
Genetski uticaji na interakciju lek-organizam (genetske promene koje stvaraju predispoziciju za toksične efekte leka, individualne razlike u osetljivosti na pojedine lekove: farmakogenetski činioci kao determinanta dejstva leka i genetske varijacije kao značajan izvor farmakokinetskih varijabilnosti; preventivna uloga farmakogenetike; značaj poznavanja genetske osnove kao mogućnost za optimizaciju terapije na individualnoj bazi).
Neželjena dejstva i interakcije lekova
Najčešća neželjena dejstva pojedinih grupa lekova. Detekcija, praćenje i prijavljivanje neželjenih dejstava lekova. Osnovi farmakologije kao struke i nauke. Mehanizmi interakcije lekova. Najvažnije interakcije pojedinih grupa lekova. Idiosinkrazija i anafilaksa, zavisnost od lekova.
Toksikologija
Tumačenje nalaza in vitro i in vivo metoda savremene toksikologije. Opšta (akutna, subakutna, subhronična i hronična) toksičnost lekova (letalne i toksične doze; ED50 i LD50), specifična toksičnost lekova (toksičnost za pojedine organske sisteme, toksičnost za reprodukciju, karcinogenost, mutagenost). Najčešća trovanja lekovima. Epidemiologija trovanja, baze podataka o otrovima.
Zakonski propisi o registraciji i prometu lekova i otrova
Proučavanje zakonskih propisa u Srbiji u oblasti lekova (Zakon o lekovima i medicinskim sredstvima Republike Srbije i svih podzakonskih akata – Pravilnika u oblasti lekova i dr.); analiza dokumentacije potrebne za stavljanje leka u promet u Srbiji, nadležnost i aktivnosti tela za stavljanje lekova u promet u Srbiji; upoznavanje sa aktivnostima vodećih svetskih agencija za lekove i nacionalne agencije (FDA, EMA, Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije – ALIMS); upoznavanje uloge Svetske zdravstvene organizacije (SZO) u stavljanju lekova u promet, SZO i koncept Liste esencijalnih lekova itd.
Izvori informacija o lekovima i otrovima
Upoznavanje sa domaćim i međunarodnim izvorima informacija o lekovima: osnovni i specijalizovani udžbenici, farmakopeje, registri gotovih lekova (BNF, Rote Liste, FDR, Martindejl i dr.), stručni časopisi, Internet resursi o lekovima, baze podataka o lekovima (Medline, Current Contents, Excerpta Medica, Micromedex), farmakološki kongresi i stručni skupovi u zemlji i inostranstvu; informacioni centri o lekovima i otrovima (Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije; Nacionalni centar za kontrolu trovanja Vojnomedicinske akademije); klasifikacioni sistemi u oblasti lekova: jedinstvena klasifikacija lekova (JKL), anatomsko-terapijsko-hemijska klasifikacija lekova (ATC) itd.
Razvoj novih lekova i klinička ispitivanja lekova
Principi Dobre kliničke prakse (GCP), Dobre laboratorijske prakse (GLP), Dobre proizvođačke prakse (GMP), Helsinška deklaracija, Etički odbori, Internacionalna konferencija za harmonizaciju (ICH) i druge organizacije koje se bave standardizacijom postupaka u razvoju lekova u farmaceutskoj industriji (ugovorne istraživačke organizacije – CRO, kontrola kvaliteta, nadzor, monitoring, inspekcija, internacionalni standardi u vezi sa razvojem lekova).
Sinteza lekova, određivanje supstance mogućeg leka „lidera“, planiranje razvoja leka (vreme, prostor, resursi), ključni koraci u postupku razvoja leka; predklinička ispitivanja lekova (analiza akutne, subakutne i hronične toksičnosti, mutagenosti i kancerogenosti). Faze kliničkog ispitivanja lekova: faza I, II, III i IV; opšta metodologija i značaj kliničkog eksperimenta, dizajniranje studija (primarni i sekundarni ciljevi, populacija ispitanika, kontrolna grupa, određivanje veličine uzorka, kriterijumi za uključivanje/isključivanje, maskiranje, označavanje, parametri efikasnosti i bezbednosti leka, prikupljanje rezultata, osnovne statističke metode u obradi dobijenih rezultata, etička pitanja, farmakoekonomski aspekti, monitoring studije, utvrđivanje verodostojnosti i tačnosti podataka koji se prikupljaju, neželjeni događaji tokom studije; organizacija rada na istraživačkom mestu – priprema početka studije, glavni istraživač, istraživački saradnici, tok dokumentacije, vizite, prijem, obrada i otpust bolesnika sa vizite, prikupljanje podataka, prikupljanje uzoraka za laboratorijske analize, izveštavanje sponzora, postupci u slučaju pojave neželjenih dejstava, završetak studije i zatvaranje istraživačkog mesta); odnos sa monitorom, sponzorom i oditorom studije; inspekcija, čuvanje dokumentacije.
Statistički metodi u kliničkoj farmakologiji
Definisanje cilja kliničkog ispitivanja i proračun veličine uzorka. Tehnike za smanjenje pristrasnosti (randomizacija).
Izbor statističkog testa u odnosu na prirodu rezultata (različite ocenske skale sa više od dve kategorije, različita merenja na kontinuiranoj lestvici, primena parametrijskih i neparametrijskih statističkih metoda; statistički metodi u analizama preživljavanja; testiranje identičnosti u studijama bioekvivalencije; meta-analiza, korišćenje statističkih testova u fermakoepidemiološkim studijama itd).
Klinička farmakologija u medicini i društvu
Radno mesto kliničkog farmakologa u zdravstvenim ustanovama, na univerzitetu, u farmaceutskoj industriji i državnim institucijama koja se bave pitanjima lekova i farmakoterapije. Saradnja kliničkog farmakologa sa lekarima opšte prakse, lekarima drugih specijalnosti, farmaceutima, lekarima u farmaceutskoj industriji i drugim zdravstvenim radnicima; menadžment i klinička farmakologija (odnos kliničkog farmakologa sa javnošću i farmaceutskom industrijom). Farmakološka društva i udruženja u zemlji i inostranstvu (Sekcija za kliničku farmakologiju Srpskog lekarskog društva; Srpsko Farmakološko društvo i Sekcija za kliničku farmakologiju, Sekcija za toksikologiju SLD, Jugoslovensko društvo za farmakoepidemiologiju, Udruženje toksikologa Jugoslavije, Evropska asocijacija za kliničku farmakologiju i terapiju, Internacionalno udruženje farmakologa).
OBIM VEŠTINA
Veština izbora farmakoterapije za svakog individualnog pacijenta: izbor doze odgovarajućeg leka, farmaceutske formulacije, režima doziranja (eventualne) kombinacije toga leka sa drugim lekovima za istu i (eventualne) pridružene bolesti i stanja (uzrast pacijenta, graviditet, laktacija) (odnosi se prvenstveno na lekove i kategoriju pacijenata kojima ih kandidat propisuje u domenu svoje osnovne specijalnosti)
Veština izrade protokola za kliničko ispitivanje leka i to prvenstveno onih koje polaznik propisuje u domenu svoje osnovne specijalnosti
Veština postavljanja, realizacije i okončanja kliničkog ispitivanja leka: monocentričnog ili multicentričnog, nacionalnog ili međunarodnog – potpuna implementacija principa Dobre kliničke prakse
Veština pisanja završnog izveštaja o sprovedenoj kliničkoj studiji, kao i tumačenje i statistička obrada studijskih podataka kako u toku izvođenja same kliničke studije, tako i po završetku iste
Veština kritičke analize kliničkih studija, meta-analiza i sistematskih pregleda
Sposobnost identifikacije grešaka u metodologiji
Zasnivanje terapijskih odluka na dokazima iz literature Razlikovanje stvarnih ishoda lečenja od surogat-ishoda Veština korišćenje nezavisnih informacija o lekovima Upotreba farmakoterapijskih vodiča, pronalaženje odgovarajućih farmakoterapijskih preporuka zasnovanih na dokazima („evidence-based medicine“), adekvatna upotreba odgovarajućih registara lekova, nacionalnih i međunarodnih
Upotreba Kohranove baze podataka i drugih značajnih baza o lekovima i farmakoterapijskim protokolima
Pronalaženje ključnih medicinskih časopisa (publikovanih radova) i baza podataka na Internetu, o lekovima i farmakoterapijskim protokolima
Veština tumačenja izmerenih koncentracija lekova u serumu, i korekcije doze na osnovu tih rezultata (terapijski monitoring lekova).
Veština procene kauzalne povezanosti neželjenog događaja i suspektnog leka korišćenjem odgovarajućih ocenskih skala i saznanja iz najnovije medicinske literature i publikovanje nalaza u odgovarajućim medicinskim časopisima, naročito u slučaju retkih neželjenih reakcija na lek.
Veština komunikacije sa pacijentima, lekarima drugih specijalnosti, upravom bolnice i medijima (štampanim i elektronskim), posebno u slučaju pojava teških neželjenih reakcija na lek, uključujući one sa smrtnim ishodom, bilo da je u pitanju kliničko ispitivanje novog leka ili primena leka u prometu.
PROVERA ZNANJA I VEŠTINA
Provera znanja i veština kandidata se vrši kroz polaganje kolokvijuma i završnog ispita. Kolokvijumi (6 – 8) se polažu pred 2 nastavnika, u toku nastave i uslov su za izlazak na ispit.
Ispit se sastoji od testa, praktičnog i usmenog dela ispita koji predstavlja odbranu supspecijalističkog rada. Test se sastoji od 6 do 8 pitanja iz područja obuhvaćenih kolokvijumima. Praktični deo uključuje izradu plana jednog kliničkog ispitivanja i analizu propisanog režima lečenja uz istoriju bolesti pacijenta (odnosi se prvenstveno na lekove i kategoriju pacijenata kojima ih kandidat propisuje u domenu svoje osnovne specijalnosti). Supspecijalistički rad se izrađuje pod vođstvom mentora, sa temom koja je od značaja za praktičan rad kandidata. Ispit se polaže pred komisijom od 3 člana, koji su nastavnici kliničke farmakologije.
42. Dečja ortopedija i traumatologija
(12 meseci)
S obzirom na relativno mali broj polaznika u okviru jednog ciklusa nastave teorijska nastava se dominantno obavlja u vidu dnevnih konsultacija, stručnih sastanaka i seminara a ne u klasičnom obliku. Cilj ovakvog izvođenja teorijske i praktične nastave je da se polaznicima omogući maksimalno savladavanje specifičnog programa praktičnih veština.
TEORIJSKA NASTAVA
1. UVOD
Definicija i polje rada Dečje ortopedije.
Dijagnostika kod neuro mišićno skeletnih obolenja.
– anamneza i klinički pregled
– radiografske i ostale dijagnostičke procedure (EHO, CT, NMR, scintigrafija)
– elektrodijagnostičke procedure
2. FIZIOLOŠKE I BIOMEHANIČKE SPECIFIČNOSTI DEČJEG SKELETA
Rast i razvoj, vaskularizacija, mineralizacija, zarastanje kosti, reparacija i remodelacija.
Statika i biodinamika lokomotornog sistema
Analiza držanja i hoda
3. KONGENITALNE DEFORMACIJE SKELETA, DIJAGNOSTIKA I LEČENJE
Klasifikacija kongenitalnih anomalija skeleta
Normalne varijacije kostiju dečjeg skeleta, prekobrojne kosti
Kongenitalne anomalije vrata i ramenog pojasa
Kongenitalne anomalije u predelu lakta
Longitudinalni deficiti radiusa i ulne
Kongenitalne anomalije šake
Razvojni poremećaj kuka
Displazija kuka kod adolescenata
Kongenitalna abdukciona kontraktura kuka i kosa karlica
Kongenitalni longitudinalni deficit femura
Proksimalni fokalni deficit femura
Hipolazija i aplazija femura
Razvojna coxa vara
Kongenitalna dislokacija i subluksacija kolena
Kongenitalne anomalije čašice
Kongenitalni longitudinalni deficit tibije i fibule
Kongenitalna posteromedijalna angulacija tibije i fibule
Kongenitalne pseudoartroze tibije i fibule
Duplikacije dugih kostiju
Posturalni deformiteti stopala i potkolenice
Kongenitalni pes equinovarus
Kongenitalni konveksni pes talovalgus
Tarzalna koalicija
Kongenitalni pes metatarsus varus
Pes excavatus
Kongenitalne deformacije prstiju stopala
Urasli nokat
4. INEGALITET DONJIH EKSTREMITETA
Longitudinalni rast i razvoj dugih kostiju donjeg ekstremitet
Etiologija inegaliteta
Periodi ubrzanog rasta i predviđanje dužine kosti u određenom uzrastu
Radiogrefske metode merenja dužine kostiju
Lečenje inegaliteta, principi, indikacije, preduslovi i kontraindikacije
Tehnike za produženje kostiju
Metoda po ILIZAROVU
Problemi i komplikacije u lečenju inegaliteta donjih ekstremiteta
5. DISPLAZIJE KOSTIJU DEČJEG SKELETA
Nomenklatura i klasifikacija displazija, genetika, etiopatogeneza, klinička slika radiografska prezentacija, lečenje i prognoza
Multipla epifizealna displazija
Hemimelična epifizealna displazija
Ahondroplazija i hipohondroplazija
Hipofosfatazija
Spondiloepifizealna displazija
Diastrofična displazija
Osteogenesis imperfecta
Idiopatska juvenilna osteoporoza i osteoliza
Osteopetroza
Piknodizostoza
Progresivna dijafizealna displazija
Melorheostosis
Infalntilna kortikalna hiperostoza
Marfanov sindrom i arahnodaktilija
Hereditarna onycho-osteodysplasia
Progresivna osificirajuća fibrodisplazija
6. METABOLIČKA I ENDOKRINA OBOLJENJA DEČJEG SKELETA
Mukopolisaharidoze
Gaucher-ovo oboljenje
Rahitogene lezije skeleta
Hipovitaminoze i hipervitaminoze
Hipofizarni patuljast rast
Gigantizam i akromegalija
Hipoparatireoidizam i hiperparatireoidizam
7. OSTEOHONDROZE I SRODNA OBOLJENJA
Legg-Calve-Perthesova bolest
Kohler-ovo oboljenje navikularne kosti stopala
Fraiberg-ova infarkcija
Osgood-Schlatter-ovo oboljenje tibije
Panner-ovo oboljenje humerusa
Epifizioliza glave butne kosti
8. INFEKCIJE KOSTIJU DEČJEG SKELETA
Piogeni osteomijelitis, akutni hematogeni osteomijelitis novorođenčeta,
subakutni i hronični osteomijelitis
Salmonelozni osteomijelitis
Tuberkuloza koštanozglobnog sistema
Gljivične i virusne infekcije kostiju
Hronična granulomatozna bolest dečjeh skeleta
9. TUMORI I TUMORIMA SLIČNA STANJA DEČJEG SKELETA
Nomenklatura i klasifikacija koštanih tumora
Klinička i radiografska prezentacija, dijagnostičke procedure
Staging, principi hirurškog lečenja, specifičnosti operativne tehnike
Osteohondrom i multiple egzostoze
Enhondrom i multipla enhondromatoza
Periostalni hondrom
Benigni hondroblastom
Hondromiksoidni fibrom
Osteid osteom i benigni osteoblastom
Fibrozna displazija i fibrozni defekti kosti
Osteofibrozna displazija tibije i fibule
Aneurizmalna koštana cista
Unikameralna koštana cista
Histiocitoze
Neurofibromatoza
Adamantinom
Osteosarkom
Ewing-ov sarkom
Hondrosarkom
Fibrosarkom i maligni fibrozni histiocitom
Metastaze u kostima dečjeg skeleta
10. OBOLJENJA ZGLOBOVA DEČJEG SKELETA
Klinička prezentacija i dijagnostičke procedure
Analiza zglobne tečnosti
Artroskopske procedure u dečjem uzrastu
Akutni piogeni artritis
Gonokokni, Sifilisni i gljivični artritis
Tuberkulozni artritis
Akutni tranzitorni sinovitis zgloba kuka
Reumatoidni artritis
Giht
Hemofilična artropatija
Disekantni osteohondritis
Habitualna luksacija patele
Poplitealna cista
Sinovijalna hondromatoza
Pigmentni vilonodularni sinovitis
Hemangiom sinovijalne membrane
Sinovijalni sarkom
11. OBOLJENJA NERVNO-MIŠIĆNOG SISTEMA
Neuromišićni sistem kao funkcionalna celina
Nivoi oštećenja nervno-mišićnog sistema
Odgovor lokomotornog aparata na neuro-mišićnu leziju
Cerebralna paraliza
Mijelomeningocele
Intrakranijalni i intraspinalni tumori
Spinalna muskularna atrofija
Sekvele poliomijelitisa
Hereditarna spinocerebelarna ataksija
Peronealna muskularna atrofija
Porođajna paraliza plexus brachialisa
Kongenitalna multipla artrogripoza
Progresivna mišićna distrofija
Kongenitalna miotonija
Miozitisi, supurativni, viralni, parazitarni i trauamtski
Miastenija gravis
12. OBOLJENJA KIČMENOG STUBA
Nomenklatura i klasifikacija oboljenja kičmenog stuba
Držanje, posturalni defekti
Nestrukturalna skolioza
Kongenitalna skolioza i kifoza
Kongenitalna lumbosakralna agenezija
Kongenitalne anomalije okcipitalne i cervikalne kičme
Spondilolisteza
Idiopatska skolioza, infantilna i juvenilna
Paralitična skolioza
Skolioza kao posledica drugih oboljenja
Discitis
Kalcifikacije intervertrebralnog diska
Hernijacija interavertebralnog diska
Skliznuta vertrebralna apofiza
13. PRELOMI I DISLOKACIJE U DEČJEM UZRASTU
Anatomske i biomehaničke specifičnosti dečjeg skeleta relevantne za trauamtologiju
Normalna fiza i odgovor dečjeg skeleta na traumu
Hirurške racionale u dečjoj traumatologiji
Specifičnosti hirurških procedura na dečjem skeletu
Opstetrikalni prelomi
Epifiziolize, prelomi po tipu zelene grane, torus prelomi i bending prelomi
Stres prelomi i patološki prelomi u dečjem uzrastu
Sindrom zlostavljanog deteta
Prelomi ključnjače
Akromioklavikularna dislokacija i prelomi lopatice
Prelomi proksimalnog humerusa
Prelomi dijafize humerusa
Suprakondilarni prelomi humerusa
Prelomi lateralnog kondila humerusa
Prelomi medijalnog epikondila humerusa
Iščašenje lakta, bolna pronacija, subluksacija glavice radiusa
Prelomi proksimalne radijalne fize i vrata radiusa
Prelomi olekranona
Monteggia i Galeazzi prelomi
Prelomi dijafize radiusa i ulne
Prelomi i epifiziolize distalne podlaktice
Prelomi kostiju šake
Traumatska luksacija kuka
Prelomi vrata butne kosti u dečjem uzrastu
Avulzioni prelomi velikog i malog trohantera
Prelomi dijafize femura
Prelomi distalne femoralne epifize
Traumatska luksacija patele subhondralni prelomi kolena
Prelomi patele
Prelomi interkondilarne eminencije tibije
Prelomi proksimalne tibijalne epifize i fize
Prelomi apofize tibijalnog tuberkuluma
Prelomi dijafiza tibije i fibule
Prelomi u nivou skočnog zgloba
Prelomi kostiju stopala
Povrede kičmenog stuba u dečjem uzrastu
Povrede karlice u dečjem uzrastu
Praktična nastava – sticanje veština
1. Ovladavanje ortopedskom propedevtikom dečjeg skeleta, novorođenčeta, odojčeta, malog deteta, predškolskog i školskog deteta i adolescenta.
Gleda 20 Asistira 10 Izvodi samostalno 10
2. Ovladavanje vizuelizacionim dijagnostičkim procedurama.
Interpretacija radiografije dečjeg skeleta
Gleda 50 Asistira 50 Izvodi samostalno 10
Izvođenje i tumačenje ehosonografskog pregleda dečjeg lokomotornog aparata
Gleda 50 Asistira 50 Izvodi samostalno 10
Interpretacija scintigrama, CT i NMR nalaza na dečjem skeletu
Gleda 10 Asistira 10
Praktičan rad sa RDG pojačivačem slike ili mobilnim RDG aparatom u operacionoj sali uz izvođenje artrografije ili cistografije
Gleda 10 Asistira 10 Izvodi samostalno 5
3. Osposobljavanje za interpretaciju elektrofizioloških ispitivanja u dečjem uzrastu ED, EMG, ENG, EP
Gleda 15 Asistira 15
4. Punkcije zglobova
Asistira 5 Izvodi samostalno 5
5. Biopsije lokomotornog aparata
Asistira 5 Izvodi samostalno 5
6. Resekcije kostiju
Gleda 5 Asistira 5 Izvodi samostalno 3
7. Osteoplastike i osteoindukcije
Gleda 5 Asistira 3 Izvodi samostalno 2
8. Spoljašnja fiksacija
Gleda 5 Asistira 5 Izvodi samostalno 3
9. Rana detekcija i neoperativno lečenje razvojnog poremećaja kuka RPK
Gleda 10 Asistira 10 Izvodi samostalno 10
10. Hirurško rešavanje RPK
Gleda 10 Asistira 10 Izvodi samostalno 3
11. Hirurško rešavanje urođenih deformiteta stopala
Gleda 10 Asistira 10 Izvodi samostalno 3
12. Hirurško rešavanje urođenih deformiteta potkolenice
Gleda 5 Asistira 5 Izvodi samostalno 2
13. Hirurško rešavanje urođenih deformiteta podlaktice i šake
Gleda 5 Asistira 3 Izvodi samostalno 1
14. Hirurško rešavanje deformiteta kod cerebralne paralize
Gleda 10 Asistira 5 Izvodi samostalno 3
15. Korektivne osteotomije dugih kostiju
Gleda 5 Asistira 5 Izvodi samostalno 2
16. Osteotomije karlice
Gleda 5 Asistira 5 Izvodi samostalno 1
17. Principi elongacije i korekcije ekstremiteta po ILIZAROVU
Gleda 10 Asistira 5 Izvodi samostalno 2
18. Aplikovanje midera u lečenju deformiteta kičmenog stuba
Gleda 10 Asistira 5 Izvodi samostalno 2
19. Operativno lečenje deformiteta kičmenog stuba
Gleda 5 Asistira 3
20. Artroskopija
Gleda 10 Asistira 5 Izvodi samostalno 1
21. Neoperativno lečenje preloma dugih kostiju u dečjem uzrastu
Gleda 10 Asistira 5 Izvodi samostalno 5
22. Operativno lečenje preloma dugih kostiju u dečjem uzrastu
Gleda 10 Asistira 5 Izvodi samostalno 2
23. Lečenje preloma u predelu lakta u dečjem uzrastu
Gleda 5 Asistira 3 Izvodi samostalno 1
24. Lečenje preloma u predelu skočnog zgloba u dečjem uzrastu
Gleda 5 Asistira 3 Izvodi samostalno 1
25. Mikrohirurški replantacioni zahvati
Gleda 5 Asistira 2
26. Transplantacija mikrovaskularnog režnja
Gleda 5 Asistira 2
27. Hirurško lečenje akutnih vaskularnih povreda
Gleda 5 Asistira 2
28. Priprema patrljka za protetisanje
Gleda 5 Asistira 5 Izvodi samostalno 2
29. Plasiranje i praćenje adaptacije na ortopedska pomagala
Gleda 5 Asistira 5 Izvodi samostalno 3
30. Primena fizikalne terapije u dečjem uzrastu
Gleda 10 Asistira 10
43. Dečja urologija
(12 meseci)
TEORETSKI DEO
TRAJE JEDAN SEMESTAR PREMA SLEDEĆEM PLANU NASTAVE
Tematska jedinica | |
Embriologija dečjeg urotrakta | |
Anatomija dečjeg urotrakta | |
Fiziologija dečjeg urotrakta | |
Pedijatrijska uroradiologija | |
Prenatalna urodijagnostika i fetalna hirurgija | |
Urinarna infekcija | |
Kalkuloza urotrakta | |
Neonatus sa genitourinarnim anomalijama: | |
dijagnostika, nega, tretman i lečenje | |
Anomalije broja, položaja, pozicije i fuzije bubrega | |
Anomalije kolektornog sistema bubrega | |
Vaskularne anomalije bubrega, ciste, poli i multicisticni bubrezi | |
Anomalije uretera | |
Ureterocele | |
Megaureter | |
Vezikoureteralni refluks | |
Prune Belly Sy | |
Ekstrofija, anomalije besike i kloake | |
Uretralne lezije | |
Kontinentnost i mikcija, inkontinencija i mikcione disfunkcije | |
Urodinamska dijagnostika | |
Urinarne diverzije, stome i kontinentni rezervoari | |
Hipospadija i epispadija, interseks | |
Kriptorhidizam i varikocele | |
Pojam akutnog skrotuma | |
Tumori u dečjoj urologiji | |
Tumori testisa i ovarijuma | |
Pedijatrijska endourologija: dijagnosticke i terapijske procedure | |
Transplantacije bubrega | |
Trauma genitourinarnog sistema |
PRAKTIČNI DEO
TRAJE DVA SEMESTRA PUNO RADNO VREME
Veština | Posmatra | Asistira | Samostalno izvodi | |
Anomalije bubrega, rekonstruktivna hirurgija (ektopični, potkovičasti…) | 5 | 5 | 1 | |
Nefrektomija | 10 | 5 | 2 | |
Heminefrektomija | 5 | 3 | 2 | |
Tumori bubrega | 5 | 5 | 0 | |
Transplantacija bubrega eksplantacija | 10 | 5 | 0 | |
Transplantacija bubrega implantacija | 10 | 5 | 0 | |
Vaskularni pristupi (CVK, AVF, Shunt) | 10 | 10 | 5 | |
Pijeloplastika | 20 | 10 | 5 | |
Nefropeksija, nefroplikacija | 5 | 5 | 1 | |
Pijelotomija | 5 | 5 | 1 | |
Pijelostoma | 5 | 3 | 1 | |
Nefrostoma, perkutana | 5 | 5 | 2 | |
Nefrolitotomija ESWL | 5 | 5 | 0 | |
Perkutana litolapaksija | 5 | 3 | 0 | |
Tumori nadbubrega | 2 | 1 | 0 | |
Duplikacija uretera | 5 | 5 | 2 | |
Megaureter UCN | 20 | 10 | 5 | |
Ureterolitotomija endoskopski | 5 | 3 | 1 | |
Ureterolitotomija hirurški tretman | 5 | 3 | 1 | |
VUR endoskopsko lečenje | 20 | 10 | 5 | |
Ureterokutanostomija | 10 | 5 | 5 | |
Ureterocela endoskopski | 3 | 3 | 1 | |
Ureterocela operativno | 2 | 2 | 0 | |
Endoskopsko plasiranje i vađenje JJS | 20 | 20 | 10 | |
Divertikulektomija bešike | 2 | 2 | 0 | |
Ekstrofija primarna rekonstrukcija | 2 | 2 | 0 | |
Rekonstrukcija vrata bešike | 2 | 1 | 0 | |
Augmentacija bešike | 2 | 2 | 0 | |
Substitucija bešike | 2 | 1 | 0 | |
Redukciona cistoplastika | 1 | 1 | 0 | |
Kutana vezikostomija | 5 | 3 | 1 | |
Cistofiks | 40 | 20 | 10 | |
Urinarne diverzije, nekontinentne | 10 | 5 | 5 | |
Kontinentne urinarne diverzije, CIC stome | 5 | 5 | 1 | |
Cistolitotomija endoskopska | 2 | 2 | 1 | |
Cistolitotomija hirurški tretman | 2 | 2 | 1 | |
Tumori bešike | 2 | 1 | 0 | |
Elektroresekcija valvule zadnje uretre | 5 | 3 | 1 | |
Uretroplastika | 10 | 10 | 5 | |
Meatotomija | 5 | 5 | 2 | |
Hipospadije distalne | 20 | 10 | 5 | |
Hipospadije proksimalne | 10 | 2 | 3 | |
Epispadije | 2 | 1 | 0 | |
Interseks | 3 | 2 | 0 | |
Nespusteni testis | 10 | 30 | 20 | |
Laparoskopija nepalpabilni testis | 20 | 10 | 2 | |
Testis proteza | 10 | 5 | 3 | |
Uretrocistoskopija | 10 | 15 | 15 | |
Ureteroskopija | 10 | 5 | 5 | |
Urodinamika | 15 | 10 | 5 |
44. Endokrina hirurgija
(12 meseci)
Cilj uže specijalizacije iz endokrine hirurgije je formiranje endokrinog hirurga koji bi bio osposobljen da samostalno sprovodi i unapređuje hiruršku praksu iz oblasti endokrine hirurgije i to u adekvatnom tumačenju preoperativnih funkcijskih i lokalizacijskih dijagnostičkih procedura, preoperativnoj pripremi i lečenju, operativnom lečenju, postoperativnom lečenju i kontroli pacijenata sa oboljenjem endokrinih organa.
Uža specijalizacija iz endokrine hirurgije podrazumeva organizovanje teorijske nastave i praktičnu obuku lekara specijalista, koji bi po završenoj obuci i položenom ispitu stekli zvanje lekara (specijaliste) uže specijalizacije iz endokrine hirurgije.
Uvođenje uže specijalizacije iz endokrine hirurgije opravdava činjenica da su oboljenja endokrinih organa, posebno štitaste žlezde, prema aktuelnim epidemiološkim studijama, u porastu u našoj zemlji i u svetu.
Užu specijalizaciju iz endokrine hirurgije u svim oblastima mogu završiti lekari specijalisti iz opšte hirurgije, vaskularne hirurgije i dečije hirurgije, za operativne zahvate na vratu (štitaste i paraštitaste žlezde) lekari specijalisti otorinolaringologije, maksilofacijalne hirurgije (lekari) i grudne hirurgije, a abdominalni hirurzi za operativne zahvate na nadbubregu, pankreasu i difuznom endokrinom sistemu.
Uža specijalizacija iz endokrine hirurgije traje jednu godinu1.
Užu specijalizaciju iz endokrine hirurgije kandidat realizuje u hirurškim nastavnim bazama koje imaju uslove za realizaciju propisanog plana i programa uže specijalizacije iz endokrine hirurgije i to najmanje ranga klinike u kojoj se godišnje operiše najmanje 150 bolesnika od endokrinih oboljenja. Takođe, u instituciji gde se nalazi klinika, moraju postojati: odeljenje ili klinika endokrinologije, multidisciplinarni konzilijum koji se sastaje najmanje jednom mesečno, scintigrafska ispitivanja (institut nuklearne medicine), radiološka ispitivanja (ultrazvuk, KT, MSCT, NMR), citološka ispitivanja (fine needle aspiration biopsy), laboratorijski testovi i određivanje hormona i genetsko ispitivanje2.
Specijalistički staž iz uže specijalizacije može se po uputu odgovarajućeg fakulteta obavljati i u drugoj zdravstvenoj ustanovi istog nivoa. Ukoliko se uža specijalizacija odvija u nastavnoj bazi u kojoj se ne može u celosti organizovati predloženi program, potrebno je obezbediti da kandidat određeni vremenski period provede u drugim relevantnim (akreditovanim) hirurškim ustanovama u zemlji ili u inostranstvu.
Svakom specijalizantu određuje se mentor za specijalistički staž: najmanje docent (ili ekvivalent) sa više od 10 godina staža u endokrinoj hirurgiji. Za pojedine oblasti mentor može odabrati komentore (sa odbranjenom doktorskom tezom) sa više od 5 godina staža u endokrinoj hirurgiji.
____________
1 Dve godine prema EBSQ.
2 Prema EBSQ.
Specijalista iz uže oblasti endokrine hirurgije trebalo bi da poseduje osnovna znanja iz kompjuterske tehnologije, informatike, metodologije naučnog istraživanja i medicinske statistike, što je preduslov za njegovo uključivanje u naučno-istraživački rad (pisanje stručnih i naučnih radova, učešće na seminarima i kongresima itd).
Po odobrenoj užoj specijalizaciji iz endokrine hirurgije, kandidatu se uručuje indeks i specijalizantski karton u koji se upisuju asistencije i operacije koje svojim potpisom overava mentor (ili komentor).
U toku uže specijalizacije iz endokrine hirurgije mentor ima obavezu da svakih 3 meseca zakazuje kolokvijum u cilju provere stečenog znanja i da ocenu (od 5 do 10) upiše u indeks kandidata. Kolokvijum se sastoji iz praktičnog i teoretskog dela (usmeni ili test). Kolokvijum iz jedne oblasti može se polagati najviše dva puta.
Po realizaciji plana i programa iz uže specijalizacije kandidat polaže završni ispit pred komisijom (3 – 5 članova, uključujući i mentora). Ispit se sastoji iz praktičnog dela, usmenog ispita i stručnog rada iz uže specijalističke oblasti. Ukoliko kandidat ne zadovolji u bilo kom delu ispita smatra se da nije položio ispit. Konačna ocena formira se na osnovu rezultata sva tri dela ispita. Položeni ispit ocenjuje se ocenom dobar, vrlo dobar i odličan.
U toku specijalizacije kandidat mora dva3 puta referesati na stručnim i naučnim skupovima ili seminarima. Naučni rad iz oblasti uže specijalizacije može biti zamenjen stručnim radom koji kandidat kao prvi autor objavi u časopisu sa SCI ili CC liste.
Ispit iz uže specijalizacije može se polagati najviše dva4 puta. Po položenom ispitu kandidat dobija zvanje subspecijaliste endokrine hirurgije.
____________
3 Četiri puta po EBSQ.
4 Tri puta na MF u Beogradu.
Program uže specijalizacije iz endokrine hirurgije
Teoretska nastava.
Sistem rada je mentorski. Za više kandidata mogu se organizovati posebna predavanja.
PRVI SEMESTAR
ŠTITASTA ŽLEZDA (40 časova)
Tema | Broj časova |
Uvod u endokrinu hirurgiju | 1 čas |
Istorijat hirurgije štitaste žlezde | 1 čas |
Hirurška anatomija i embriologija štitaste žlezde | 1 čas |
Urođene anomalije štitaste žlezde | 1 čas |
Fiziologija štitaste žlezde | 1 čas |
Patologija i citologija oboljenja štitaste žlezde | 1 časa |
Dijagnostičke procedure u oboljenjima štitaste žlezde | 1 čas |
Struma | 4 časa (ukupno) |
– Definicija, klasifikacija i stepenovanje | 1 čas |
– Klinička slika, dijagnostika i indikacije za hirurško lečenje | 1 čas |
– Endemska struma | 1 čas |
– Retrosternalna struma | 1 čas |
Tireoiditisi | 1 čas |
Hipotireoidizam | 1 čas |
Hipertireoidizam | 5 časova (ukupno) |
– Klinička slika i dijagnostika | 1 čas |
– Medikamentozno lečenje | 1 čas |
– Terapija hiperparatiroidizma radioaktivnim jodom | 1 čas |
– Graves-Basedovljeva bolest | 1 čas |
– Toksični adenom, Toksična polinodozna struma | 1 čas |
Solitarni nodus štitaste žlezde | 1 čas |
Benigni tumori štitaste žlezde | 1 čas |
Malignomi štitaste žlezde | 10 časova (ukupno) |
– Papilarni karcinom štitaste žlezde | 1 čas |
– Folikularni karcinom štitaste žlezde | 1 čas |
– Medularni karcinom štitaste žlezde | 1 čas |
– Oksifilni karcinom štitaste žlezde | 1 čas |
– Anaplastični karcinom štitaste žlezde | 1 čas |
– Recidivantni tumori štitaste žlezde | 1 čas |
– Limfomi, metastatski tumori i drugi retki tumori štitaste žlezde | 1 čas |
– Mikrokarcinomi štitaste žlezde | 1 čas |
– Terapija radioaktivnim jodom karcinoma štitaste žlezde | 1 čas |
– Radioterapija karcinoma štitaste žlezde | 1 čas |
Tireoidektomija | 5 časova (ukupno) |
– Operativna tehnika | 1 čas |
– Minimalno invazivne operacije štitaste žlezde | 1 čas |
– Reoperacije | 1 čas |
– Disekcije vrata | 1 čas |
– Proširene operacije (sternotomija, resekcija traheje, laringektomije..) | 1 čas |
Komplikacije u hirurgiji štitaste žlezde | 1 čas |
Epidemiologija oboljenja štitste žlezde | 1 čas |
Faktori rizika za nastanak tumora štitaste žlezde | 1 čas |
Onkogeneza tumora štitaste žlezde | 1 čas |
Anestezija u hirurgiji štitaste žlezde | 1 čas |
DRUGI SEMESTAR
PARATIROIDNE ŽLEZDE (20 časova)
Tema | Broj časova |
Istorijat | 1 čas |
Hirurška anatomija i embriologija paratireoidnih žlezdi | 1 čas |
Histologija i patologija paratireoidnih žlezdi | 1 časa |
Fiziologija paratireoidnih žlezdi | 1 časa |
Primarni hiperparatiroidizam | 3 časa (ukupno) |
– Dijagnoza i klinička slika, Indikacije za operativno lečenje i rezultati operativnog lečenja | 1 čas |
– Asimptomatski primarni hiperparatireoidizam, Normokalcemični primarni hiperparatireoidizam | 1 čas |
– Primarni hiperparatireoidizam kod dece i adolescenata, Familijarni primarni hiperparatireoidizam | 1 čas |
Sekundarni i tercijarni hiperparatireoidizam | 3 časa (ukupno) |
– Patogeneza i metabolički poremećaji, Klinička slika i dijagnoza | 1 čas |
– Medikamentozno lečenje | 1 čas |
– Indikacije za operativno lečenje i rezultati operativnog lečenja | 1 čas |
Lokalizaciona dijagnostika oboljenja paratireoidnih žlezdi | 1 čas |
Paratireoidektomija | 3 časa (ukupno) |
– Operativna tehnika kod adenoma paratireoidne žlezde, Subtotalna paratireoidektomija, Totalna paratiroidektomija sa autotransplantacijom i krioprezervacijom | 1 čas |
– Radiovođena paratiroidektomija, Minimalno invazivna paratireoidektomija | 1 čas |
– Reoperacije | 1 čas |
Komplikacije u paratireoidnoj hirurgiji | 1 čas |
Hipoparatireoidizam i pseudohipoparatiroidizam | 1 čas |
Karcinom paratireoidne žlezde | 1 čas |
Hiperkalcemija i hiperkalcemična kriza | 1 čas |
Anestezija u hirurgiji paratireoidnih žlezdi | 1 čas |
Epidemiologija oboljenja paratireoidnih žlezdi | 1 čas |
ENDOKRINI PANKREAS (10 časova)
Tema | Broj časova |
Istorijat | 1 čas |
Anatomija i embriologija pankreasa | 1 čas |
Fiziologija endokrinog pankreasa | 1 čas |
Lokalizaciona dijagnostika tumora endokrinog pankreasa | 1 čas |
Insulinom | 2 časa |
– Medikamentozno lečenje i hipoglikemijska kriza | 1 čas |
– Operativna tehnika | 1 čas |
Gastrinom | 1 čas |
Vipom, Somatostatinom i drugi retki neuroendokrini tumori pankreasa | 1 čas |
NADBUBREŽNE ŽLEZDE (30 časova)
Tema | Broj časova |
Istorijat | 1 čas |
Hirurška anatomija i embriologija nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Fiziologija nadbubrežne žlezde | 2 časa |
Patologija oboljenja nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Funkcionalna dijagnostika oboljenja nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Metode lokalizacione dijagnostike oboljenja nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Medikamentoza terapija oboljenja nadbubrežne žlezde | 2 časa |
Incidentalomi nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Hiperaldosteronizam | 1 čas |
Kušingov sindrom | 2 časa |
Karcinomi kore nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Hemioterapija, radioterapija i druge nehirurške terapije tumora nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Sekundarni tumori nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Feohromocitom | 2 časa |
Paragangliomi | 1 čas |
Ciste nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Oboljenja nadbubrežne žlezde u dečijem uzrastu | 1 čas |
Adisonova bolest i akutna adrenalna hemoragija | 1 čas |
Adrenalektomija | 4 časa (ukupno) |
– Operativni pristupi nadbubrežnoj žlezdi, Klasična tehnika | 1 čas |
– Laparoskopska i retroperitoneoskopska adrenalektomija | 1 čas |
– Komplikacije adrenalektomije | 1 čas |
– Proširena adrenalektomija | 1 čas |
Epidemiologija oboljenja nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Patogeneza i onkogeneza oboljenja nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Anestezija kod operacija feohromocitoma | 1 čas |
Anestezija kod operacije kore nadbubrežne žlezde | 1 čas |
Praktična nastava: svakodnevni pregledi bolesnika i vizite, preoperativna dijagnostika priprema i lečenje, postavljanje indikacija za operativnim lečenjem, postoperativno praćenje i lečenje.
Operativni program (katalog veština, dnevnik operacija)
U specijalizantski karton upisuju se asistencije i operacije koje svojim potpisom overava mentor (ili komentor). U toku staža neophodno je uraditi:
Operacija | Izvodi | Asistira |
Tireoidektomija | 50 | 50 |
Tireoidektomija zbog recidiva | 5 | |
Centralna disekcija limfonoda | 2 | 15 |
Lateralna disekcija limfonoda | 2 | 10 |
Paratireoidektomija | 15 | 20 |
Adrenalektomija | 2 | 10 |
Resekcije GI trakta zbog NET | 2 | 5 |
45. Medicinska citologija
(12 meseci)
Cilj uže specijalizacije je da polaznicima u vidu organizovane nastave omogući sticanje znanja iz svih područja savremene medicinske citologije uključujući njen značaj i primenu u diferencijalnoj dijagnozi, određivanju kliničkog stadijuma bolesti, izboru lečenja i kontroli uspeha lečenja.
Program specijalizacije: kandidat će provesti planirano vreme na Institutu za patologiju Medicinskog fakulteta pod nadzorom nadležnog nastavnika u savladavanju osnova uzimanja i tehničke obrade citoloških i patohistoloških preparata mikroskopska dijagnostika – medicinska citologija – pregled 25 citoloških razmaza iz punkcione i 25 citoloških preparata iz eksfolijativne citologije uz teorijska predavanja, seminare i seminarske demonstracije. Na predavanjima i seminarima se obrađuje odgovarajuća tematika ili pojedinačni zanimljivi slučajevi uz pregled literature.
Tabela 1
PLAN I PROGRAM UŽE SPECIJALIZACIJE IZ MEDICINSKE CITOLOGIJE
OBAVEZNI PREDMETI | P | S | SD | H | ECTS | M |
Tehnika obrade materijala | 7 | 7 | 14 | 2 | 0,5 | |
Ginekološka citologija | 28 | 35 | 7 | 70 | 10 | 2,5 |
Endokrinološka citologija | 28 | 20 | 8 | 56 | 8 | 2.0 |
Hematološka citologija | 20 | 18 | 4 | 42 | 6 | 1,5 |
Pulmološka citologija | 20 | 18 | 4 | 42 | 6 | 1,5 |
Urološka citologija | 12 | 10 | 2 | 24 | 3,5 | 1,5 |
Gastroenterološka citologija | 10 | 10 | 3 | 23 | 3,5 | 1,5 |
Citologija koštanih lezija | 10 | 10 | 3 | 23 | 3,5 | 1,5 |
294 | 40 | 12 |
P – predavanja
S – seminari
SD – seminarske demonstracije
H – sati
ESCTS – bodovi
M – meseci
POGLAVLJA
Ginekološka citologija
Sadržaj predmeta
Indikacije za citološke analize. Prednosti, dijagnostičke vrednosti i klinička primena citologije. Vrste uzoraka, metode dobijanja i obrade. Citomorfologija normalnih ćelija vulve, vagine, vrata materice, endometrijuma, tube i ovarijuma. Citohormonska slika epitela materice od fetalnog doba do postmenopauze, uključujući i trudnoću, puerperij i laktaciju, kao i kod endokrinoloških poremećaja i primene hormona. Citohormonske promene endometrijunma. Citologija zapaljenja i uzročnika zapaljenja. Benigne proliferativne promene. Kriterijumi dijagnoze i diferencijalne dijagnoze primarnih malignih tumora i njihovih predstadijuma, metastaza i metastatskih tumora. Citološka kontrola lečenih bolesnica (operativni zahvat, zračenje, hemoterapeutici, hormoni).
Endokrinološka citologija
Sadržaj predmeta
Citodijagnostika dojke – Dobijanje uzorka za eksfolijativne pretrage. Iscedak. Skarifikat. Analiza uzoraka dobijenih punkcijom dojke. Morfološka slika tkiva dojke; fibrocistične promene sa i bez proliferacije; fibrocistične promene sa atipijom, suspektne promene. Zapaljenske promene: subareolarni absces, zapaljenske promene (akutna, subakutna, plazmacelularni mastitis, granulomatozna zapaljenja). Nekroza masnog tkiva. Ciste dojke. Fibroadenomi. Karcinom dojke – citomorfološke osobine dobro, srednje i slabo diferenciranih karcinoma; mogućnost subklasifikacije pojedinih karcinoma (mucinozni, apokrini, medularni itd); lobularni karcinom. Izgled ozračenih benignih i ozračenih malignih ćelija u punktatima dojke nakon poštedne operacije i zračenja. Određivanje estrogenskih iprogesteronskih receptora i drugih, posebno proliferacijskih obeležja, (Ki 67 i dr.), imunocitohemijski. Muška dojka.
Citodijagnostika štitaste i paratireoidne žlezde – Uloga kliničke citologije u dijagnostici bolesti štitaste žlezde. Način izvođenja aspiracijske punkcije štitaste žlezde pod kontrolom ultrazvuka. Interpretacija citoloških nalaza: poznavanje citoloških elemenata nepromenjene štitaste žlezde u razmazu i promene citoloških parametara kod zapaljenja i tumora (adenoma, Hürthle tumora, diferenciranih, nediferenciranih i anaplastičnih karcinoma štitaste žlezde, medularnih karcinoma, mešanih tumora štitaste žlezde i limfoma, metastaza malignih tumora u štitastu žlezdu i metastaza karcinoma štitaste žlezde u limfne čvorove).
Hematološka citologija
Sadržaj predmeta
Indikacije za citološku punkciju kostne srži, limfnog čvora, slezine i jetre. Normalni razvoj hematopoetskih ćelija (imunopoeza, mijelopoeza). Diferencijacija i maturacija ćelija mijelopoeze (eritropoeza, granulopoeza i trombopoeza). Morfološke karakteristike nemalignih poremećaja ćelija mijelopoeze (anemije, anomalije i poremećaji granulocita, poremećaji monocita i makrofaga, poremećaji morfologije i broja trombocita). Klasifikacija i morfološke karakteristike bolesti matične ćelije (aplastična anemija, izolovana aplazija crvene loze, mijelodisplastični sindrom, hronični mijeloproliferativni sindrom). Neoplastične bolesti limfnog sistema: leukemijski oblici hroničnih limfoproliferativnih bolesti, limfomi tipa Hodgkin i Non-Hodgkin, imunoproliferativne bolesti (morfološka, fenotipska, genotipska i kinetička obeležja). Histiocitoze, paraziti, „strane ćelija“ (metastatski tumori) u kostnoj srži. Akutne leukemije (klasifikacija, morfologija, citohemijske, imunofenotipske i genotipske karakteristike).
Pulmološka citologija
Sadržaj predmeta
Načini dobijanja uzoraka za citološku obradu. Zapaljenske bolesti plućnog parenhima, hronične opstruktivne bolesti, karcinomi pluća. Citomofologija ćelija respiratornog sistema, pleure, ostalih intratorakalnih organa i tkiva. Citologija zapaljenskih i ostalih ne-tumorskih promena. Atipija, proliferacije, metaplazija i premaligne promene epitela respiratornog sistema. Citodijagnostika pleuralnih izliva. Citomorfologija benignih i malignih tumora bronha, pluća, pleure, medijastinuma. Citodijagnostika sekundarnih tumora istih lokalizacija. Citodijagnostika u praćenju efekta terapije.
Urološka citologija
Sadržaj predmeta
Citološka pretraga mokraće – indikacije, tehnička priprema mokraće. Građa urotela i izgled ćelija urotela u sedimentu mokraće. Benigne bolesti urotrakta – ciste bubrega, kamenci, zapaljenja (akutne, subakutne, hronične, specifične – bakterijske, virusne, malakoplakija). Hematurija – izgled eritrocita u sedimentu mokraće. Premaligna stanja urotela – diskarioza. CIS, karcinom urotela. Karakteristike papilarnih tumora urotela. Citodijagnostika bubrega, tehnika punkcije bubrega, izgled tubularnog epitela bubrega u sedimentu mokraće. Benigne lezije (ciste, apscesi) i tumori bubrega – klasifikacija i citološke karakteristike. Citodijagnostika prostate – zapaljenje, dobroćudne i atipične hiperplazije, neoplazme prostate.
Gastroenterološka citologija
Sadržaj predmeta
Dijagnostička vrednost citologije u gastroenterologiji. Vrste uzoraka (punktat, bris, ispirak) i načini dobijanja materijala (ciljano uz pomoć endoskopa, ultrazvuka, CT-a i EM-a). Citomorfologija epitelnih ćelija jednjaka. Zapaljenske promene. Barrett-ov ezofagus. Premaligne lezije i tumori. Citomorfologija želudačnih ćelija. Zapaljenske promene na ćelijama i mogućnost morfološke identifikacije uzročnika – Helicobacter pylori. Atrofični gastritis, intestinalna metaplazija, displastične promene. Limfomi – MALTOMI. Normalna citomorfologija sluznice debelog creva. Zapaljenske promene na ćelijama – bakterijske, virusne i parazitarne etiologije, kao i u hroničnim idiopatskim bolestima creva. Maligne bolesti tankog i debelog crijeva (karcinomi, limfomi, enterohromafilni tumori).
Citomorfologija zapaljenskih i hronično – degenerativnih promena jetre. Primarni i metastatski tumori.
Benigni i maligni tumori pankreasa (cistadenomi, tumori endokrinog dela, karcinomi).
Citodijagnostika u koštanozglobnoj i mekotkivnoj patologiji
Sadržaj predmeta
Osnovne morfološke karakteristike ćelija kosti: osteoblasta, osteocita i osteoklasta, hondroblasta. Osnovne morfološke karakteristike ćelija sinovije: sinoviocita tipa A i B.
Osnovne morfološke karakteristike drugih mezenhimalnih ćelija: fibrocita, fibroblasta, lipocita, lipoblasta, lejomiocita, lejomioblasta, rabdomiocita, rabdomioblasta, ćelija porekla omotača perifernog nerva, histiocita.
Osnovne morfološke karakteristike metastatskih ćelija u kosti.
Citološke osobenosti primarnih benignih, malignih i sekundarnih tumora kosti. Citološke osobenosti primarnih benignih, malignih i sekundarnih tumora mekih tkiva. Citološke osobenosti tumoru sličnih lezija kosti.
Citomorfološke karakteristike punktaka sinovije.
Tehnika izrade, interperetacija i značaj „touch imprint“ citologije u koštanim i mekotkivnim tumorima. FNA u mekotkivnim i koštanim tumorima.
46. Klinička patologija
(12 meseci)
Cilj uže specijalizacije je da polaznicima u vidu organizovane nastave omogući sticanje znanja iz svih područja savremene kliničke patologije uključujući njen značaj i primenu u diferencijalnoj dijagnozi, određivanju kliničkog stadijuma bolesti, izboru lečenja i kontroli uspeha lečenja.
Program specijalizacije: kandidat će provesti planirano vreme na Institutu za patologiju Medicinskog fakulteta pod nadzorom nadležnog nastavnika u savladavanju osnova uzimanja i tehničke obrade patohistoloških preparata -30 patohistoloških preparata iz odgovarajuće oblasti patologije. Dozvoljeno je korišćenje stručne literature uz teorijska predavanja, seminare i seminarske demonstracije. Na predavanjima i seminarima se obrađuje odgovarajuća tematika ili pojedinačni zanimljivi slučajevi uz pregled literature.
PLAN I PROGRAM UŽE SPECIJALIZACIJE IZ KLINIČKE PATOLOGIJE
PREDLOŽENE OBLASTI | P | S | SD | H | ECTS | M |
Patologija gastrointestinalnog trakta | 110 | 5 | 5 | 280 | 40 | 12 |
Pedijatrijska patologija | 110 | 5 | 5 | 280 | 40 | 12 |
P – predavanja
S – seminari
SD – seminarske demonstracije
H – sati
ESCTS – bodovi
M – meseci
IZABRANE OBLASTI
PEDIJATRIJSKA PATOLOGIJA
Fetalna perinatalna, neonatalna i dečja patologija. Patologija zapaljenja, malignih epitelnih tumora, leukemija i limfoma.
PATOLOGIJA GASTROINTESTINALNOG TRAKTA
Način uzimanja i vrste uzoraka u GIT-u. Tehnika obrade standardnim metodama, zamrznuti preparati, razna bojenja, imunohistohemijske analize. Patologija jednjaka, zapaljenja, premaligne lezije i tumori. Promene u želucu, zapaljenja, premaligne lezije, maligni epitelni tumori i maligni limfomi. Promene u tankom i debelom crevu. Zapaljenske promene, bakterijske virusne i parazitarne i hronične idiopatske bolesti creva, Maligni tumori tankog i debelog creva. Promene u jetri. Zapaljenja, primarni i sekundarni tumori. Patologija žučne kese, zapaljenja i maligne lezije. Promene u endokrinom i egzokrinom pankreasu i neuroektoderamalni tumori.
47. Onkologija
(12 meseci)
ONKOLOGIJA – UŽA SPECIJALIZACIJA
SUBSPECIJALIZACIJA ILI UŽA SPECIJALIZACIJA (PROISTIČE IZ SPECIJALIZACIJA POJEDINIH GRANA MEDICINE KOJA AKTIVNO UČESTVUJU U DIJAGNOSTICI I LEČENJU ONKOLOŠKOG BOLESNIKA)
DEFINICIJA: Medicinska disciplina koja sadrži dijagnostičke i terapijske procedure
Medicinska onkologija vuče korene iz hematoloških i pedijatrijskih maligniteta. Započela je kao specijalnost orijentisana na malim istraživanjima, dok su sada ta klinička istraživanja veoma značajna onkološka aktivnost, koja danas određuju tok terapijskih procedura . U toku proteklih 20 godina, došlo je do velikog razvoja u okviru medicinskog bavljenja malignim bolestim, a posebno je došlo do pomaka u razvoju terapija za solidne tumore.
Danas, onkologija je klinička specijalnost koja se bazira na širokoj osnovi sa velikom odgovornošću ka obezbeđivanju najsavremenijih dijagnostičkih i terapijskih procedura. Medicinska onkologija utvrđuje efikasnosti lečenja raka na nacionalnom nivou i isto tako utvrđuje i palijativnu negu bolesnika kao pojedinca. Onkolozi danas sa povećanom učestalošću susreću bolesnike na samom početku njihove bolesti radi razmatranja ađuvantne i preoperativne (neoađuvantne) terapije. Zato oni moraju biti obučeni za rad u okviru multidisciplinskog tima, da imaju sposobnost savetovanja u vezi sa svim aspektima lečenja uključujući hirurgiju i radioterapiju. Takođe, moraju biti obučeni i za pružanje specijalističke medicinske terapije.
TRAJANJE UŽE SPECIJALIZACIJE IZ ONKOLOGIJE
Specijalizacija traje 1 godinu ili 2 semestra
STRUKTURA I ORGANIZACIJA IZ UŽE SPECIJALIZACIJE
Obuka u okviru subspecijalističkih studija iz Onkologije se sastoji iz osnovne obuke i obuke više specijalnosti.
Od subspecijalizanta se očekuje da aktivno učestvuje u radu organizacione jedinice koja mu je u osnovi svoje specijalizacije, tako što će iznositi i prikazivati pojedinačne bolesnike, uz konsultaciju sa onkolozima i šefovima odeljenje na kome se trenutno nalazi subspecijalizant.
Obavezna su prisutvovanja vizitama i prikazivanja bolesnika šefu ili načelniku odeljenja. Da aktivno učestvuje u svim fazama dijagnostičko-terapijskog tretmana u zavisnosti da li je opredeljen za hirurga onkologa, ginekologa onkologa i sl. S tim da program znanja i veština posebno obrađuju ginekolozi hirurzi i plan i program će biti dodat ovom tekstu.
Specijlaizant ima obavezu prisutvovanja svim onkološkim komisijama – ima obavezu da prisustvuje 10 puta na komisiji za tumore pluća, tumore dojke, kolorektuma, 5 puta na komisiji za CNS, limfome, urogenitalne, ginekološke, glava i vrat, maksilofacijalne i melanomi i meka tkiva.
Specijalizant ima obavezu da redovno prisustvuje stručnim sastancima u okviru kontinuirane medicinske edukacije (KME) i da se redovno informiše iz stručnih i naučnih časopisa i isto tako ima obavezu upotrebu interneta.
U okviru subspecijalizacije specijalizant ima obavezu da provede 1 mesec na odeljenju za tumore pluća (ova obaveza je u koliko se u instituciji ne dijagnostikuju i ne leče tumore pluća).
U okviru subspecijalizacije za onkologa specijalizant provodi četiri meseca na radioterapiji gde se upoznaje sa osnovima radioterapije, aktivno učestvuje u donošenju plana iradijacije, uz specijaliste radioterapeute obrađuje bolesnike i redovno obilaze bolesnike putem vizita i samostalne obrade bolesnika (anamneza i pregled).
Subspecijalizant ima obavezu da jedan mesec provede na „Imaging“ radiologiji i da se upozna sa svim radiloškim i radiološki interventnim metodama i da provede jedan mesec na nuklearnoj medici radi upoznavanja (PET/CT-a i lečenje karcinoma štitnjače, oktaskena itd….).
U okviru nastavnog plana subspecijalizant provodi 1 semestar na planu obuke na internističkoj onkologiji, ginekologiji ili hirurgiji u zavisnosti od primarne specijalističke struke.
Obaveze subspecijalizanta su da prisustvuje svim teoretskim predavanjima koja su predložena i kao osnov onkologije.
Aktivno učešće u medicinskim veštinama, vizitama, prisustvovanja CME, i ostalim stručnim sastancima, odnosno po planu rada organizacione jedinice.
TEORIJSKA PREDAVANJA / ukupno 25 časova/
Biološki i molekularni principi, principi citogenetike, genomike, histopatologija i imunologija
Farmakologija.
Diferencija ćelije i ćelijskog ciklusa.
Kancerogeneza (fizički, hemijski i virusno-bakteriološki uzročnici), rast, progresija i metastaziranje tumora.
Hemostaza i angiogeneza.
Faktori rasta, citokini i monoklonska antitela
Dijagnoza, prevencija, prognoza i osnovni princip tretmana svih lokalizacija.
Paraneoplastični sindrom.
Tumori dece.
Visokodozna terapija i autologna transplantacija
Nove terapije.
Procedure u dijagnostici i tretmanu: karcinoma dojke, bronhopulmonalnih tumora, mezotelioma, digestivnih tumora, tumora bubrega, prostate, uterusa, ovarijuma, Hočkinove bolesti, NHL, CNS, kože, kosti. ORL i maksilofacijalne regije, mladeži, sarkomi i meka tkiva.
Terapija bola, palijativna terapija i nega.
Psihološki aspekti i socijalni aspekti.
Urgentna onkologija.
Gerijatrijska onkologija.
Komplikacije hemijoterapije.
Osnovna znanja fizike
Radiobiologija, radiofizika, tehnike iradijacije organa, dozimetrija i radioprotekcija
Radiološki tretman prema lokalizaciji tumora (dojke, limfomi, plućni karcinomi …
Konformalna radioterapija
Iradijacije tumora kod dece.
Inovacije u radioterapiji.
PROGRAM PROVERE ZNANJA TOKOM SPECIJALISTIČKOG STAŽA
Da bi se ostvario odgovarajući kvalitet specijalizacije ili uže specijalizacije stečeno znanje se proverava kroz trajni nadzor mentora, potvrde prisustvovanja komisijama, stručnim sastancima, vizitama, teoretskoj nastavi, praktičnoj obuci (zapis u Indeksu sa overom mentora).
Tokom specijalističkog staža specijalizant ima stalno proveru znanja nakon svake celine polaže kolokvijum, tako da u Indeksu ima upisano 10 kolokvijuma.
Provera znanja nakon 3 godine ili 6 semestara iz bazične onkologije za koju je opredeljen po osnovnoj specijalizaciji.
Provera znanja nakon jednog semestra radiologije i radioterapije.
Radiologija i nuklearna,
Osnovni principi radioterapije
Provera znanja nakon jednog semestralnog boravka na odeljenju koje nije direktno vezano za osnovnu specijalnost.
Kolokvijume polaže kod nastavnika koji su zaduženi za određene oblasti u dogovoru sa Mentorom.
KATALOG VEŠTINA
Detaljno i pouzdano uzimanje istorije bolesnika detaljan klinički pregled kao i sposobnost za formulisanje diferencijalne dijagnoze uz unošenje odgovarajućih detalja u istoriju bolesti
Precizna procena fizičkih, emocionalnih, psiholoških i socijalnih potreba bolesnika
Utvrđivanje rizika procedure ili istraživanja
Sposobnost da proceni bolesnikovo razumevanje njegovog stanja i obezbedi edukaciju i informacije adekvatne datoj kliničkoj situaciji
Sposobnost da dobije informisani pristanak za proceduru i da bolesniku objasni i prenese rizike procedure
Sposobnost da organizuje i koordinira drugo osoblje koje će biti uključeno u proceduru kao ili negu pacijenta nakon završetka procedure
Sposobnost za planiranje, implementaciju i interpretaciju odgovarajućih efikasnih dijagnostičkih i prognostičkih istraživanja
Precizno dijagnostičko rezonovanje
Da uvek ima na umu starosnu dob, status, kulturološke i socijalne aspekte pacijenta kada se odlučuje za način lečenja
Indikacije i ciljevi hemioterapije kod primarnih i metastatskih kancera, uključujući i adjuvantnu i neoadjuvantnu terapiju
Indikacije za hemiopterapiju kao radijacijski pojačivač osetljivosti
Procena pacijentovih komorbidnih stanja radi utvrđivanja odnosa rizika/koristi hemioterapije za datog bolesnika
Sposobnost da proceni pacijentovo razumevanje datog stanja i da pruži edukaciju i informacije adekvatne datoj kliničkoj situaciji
Poznavanje patofiziologije bola
Sposobnost da precizno proceni potrebe bolesnika
Adekvatan stav prema bolesniku, njegovim simptomima i porodici
Veštine koje su određene prema usmerenim hirurškim granama.
SPECIJALISTIČKI ISPIT (TEST, SPECIJALISTIČKI RAD, PRAKTIČNI USMENI DEO KOMISIJA)
Specijalizant – student pristupa ispitu ako u indeksu ima zapis sa potpisom i overom boravka u organizacionim jedinicama koje su predviđene planom i programom, potvrdu prisustvovanja komisijama, stručnim sastancima, vizitama, teoretskoj nastavi, praktičnoj obuci, zatim upisana 3 kolokvijuma koji su izvedeni na kraju obuke organizacionih jedinica i upisani u indeks, sve to na kraju overava mentor i daje saglasnost da student može pristupiti ispitu.
Specijalistički rad se brani pred tročlanom komisijom i pozitivno urađen rad je pristupnica za usmeni deo ispita koji se sastoji iz dva dela.
Prvi deo je praktični deo u kome se prikazuje medicinske veštine koje proizilaze iz osnovne specijalizacije ali imaju nadgradnju onkološkog tretmana (za internistu onkologa anamneza, fizički pregled, algoritam dijagnostičkih i terapijskih procedura u odnosu na dijagnozu i diferencijalnu dijagnozu onkološke bolesti za hiruršku grupaciju predlog operativne veštine prema lokaciji)
Drugi deo ispita se sastoji iz usmene provere provere teoretskog znanja Onkologije.
U Tročlanoj komisiji su nastavnici katedre za onkologiju i nastavnici drugih katedri koji su pored svojih osnovnih specijalizacija i onkolozi (obavezan jedan član komisije je prema profilu specijalizanta ili subspecijalizanta)
Ocena se upisuje u Indeks od 5 do 10.
Mentor specijalizanta – studenta ne može biti u ispitnoj komisiji
Diploma se izdaje za specijalistu: GINEKOLOG – ONKOLOG, HIRURG – ONKOLOG – UROLOG – ONKOLOG, ORL – ONKOLOG, INTERNISTA – ONKOLOG, SPECIJALISTA OPŠTE MEDICINE ONKOLOG, GASTROENTEROLOG – ONKOLOG, PULMOLOG – ONKOLOG……. NEUROHIRURG – ONKOLOG…..
48. Palijativna medicina i medicina bola
(12 meseci)
Svrha: Svrha uže specijalizacije iz oblasti palijativne medicine i medicine bola je da poboljša znanje lekara koji su zainteresovani za probleme pacijenata pogođenih hroničnim bolovima i pacijenata koji su pri kraju svog života, kako u odnosu na nemalignu i malignu patologiju, tako i pri intezivnoj terapiji.
Cilj: Unapređenje teorijskog i praktičnog znanja za potrebe palijativnog zbrinjavanja i lečenja bola kojim se poboljšava kvalitet života pacijenta i porodice, suočavajući se sa problemima koji prate bolesti koje ugrožavaju život, kroz prevenciju i otklanjanje patnje putem ranog otkrivanja, procene i lečenja bola i drugih problema i simptoma: fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih (Svetska Zdravstvena Organizacija 2002).
Potreba za ovakvim osposobljavanjem zdravstvenih radnika nastala je kao posledica starenja stanovništva i sve većeg broja obolelih od bolesti koje imaju progresivni tok (kardiovaskularnih bolesti, malignih bolesti, šećerne bolesti, neuromuskularnih, cerebrovaskularnih bolesti), HIV/AIDS-a, saobraćajnog traumatizma i dr.
Sadržaj: Program ovih subspecijalističkih studija traje godinu dana i to: 10 meseci obuke (II semestra) i 2 meseca spremanja ispita. On obuhvata teoretska i praktična znanja iz brojnih oblasti: anatomija i fiziologija bola; semiologija i procena bola; maligni i nemaligni hronični bol; medikamenti u terapiji bola; uloga fizikalne terapije; nemedikamentno lečenje bola; lečenje simptoma terminalnog pacijenta; palijativno zbrinjavanje – opšti aspekti, definicija termina, antropologija umiranja, epidemiologija; osnovni principi medicinske etike; holistički pristup pacijentu; komunikacija – sa obolelim, porodicom kao i između samih učesnika u palijativnom zbrinjavanju; donošenje odluke – procena stanja obolelog, primena raznih vidova terapije, promene iste, izvođenje nekih intervencija ili uključivanje drugih neophodnih usluga obolelom ili porodici; lečenje komplikacija same bolesti ili terapijskih procedura; pružanje psihosocijalne podrške obolelom i porodici; razumevanje duševnih potreba i pristup istima – spiritualna potpora; nega umirućeg – odnos sa poštovanjem i razumevanjem ka umirućem i porodici; kvalitet života; krajnja faza i smrt – klinički aspekti, etički aspekti; period neposredno posle smrti; filosofija morala; sociologija zdravlja; stres uzrokovan profesijom i „burn out“; aktuelni organizacioni modeli.
Oblici nastave: U okviru ovog programa nastava će biti realizovana kroz teoretska predavanja, seminarsku nastavu, radionice, praktičnu nastavu kroz obavezni staž u referentnim ustanovama pod rukovodstvom imenovanog mentora i završni ispit.
Teoretska nastava bi obuhvatala sledeće oblasti:
MEDICINA BOLA
Anatomske i fiziološke osnove bola
– Anatomija bola
– Neuro-anatomski supstrati nocicepcije i transmisije bola
– Mehanizmi modulacije od strane centralnog nervnog sistema
– Plasticitet i bol: uloga dorzalnih korenova
– Teorije bola
Procena bola
– Procena bola
– Klinička evaluacija bola
Farmakologija i lečenje bola
– Farmakologija CNSa i nociceptivne transmisije
– Farmakologija opijata
– Opijati: klinička upotreba
– Bol, opijati, adikcija
– Farmakologija neopijatnih analgetika
– NSAIL i COX inhibitori: klinička upotreba
– Farmakologija antidepresiva
– Antidepresivi kao koanalgetici – klinička upotreba
– Farmakologija antikonvulziva
– Antikonvulzivi kao koanalgetici – klinička upotreba
– Interventne procedure u lečenju bola
– Kanabinoidi
– Centralna neurostimulacija
– Transkutana elektroneuro stimulacija
– Mogućnosti fizikalne medicine u lečenju bola – nefarmakološka terapija
– Radioterapija u lečenju bola
– Placebo analgezija
– Neurohirurške procedure u lečenju bola
Organizacioni modeli lečenja bola
Klinička stanja:
Kancerski bol
– Kancerski bol: uzroci posledice
– Epidemiologija kancerskog bola
– Procena kancerskog bola
– Medikamentna terapija kancerskog bola
– Interventne procedure u terapiji kancerskog bola
– Specifični bolni sindromi, proboj bola, koštane metastaze
– Bol kao hitno stanje
– Kontrola bola u okviru brige o umirućem pacijentu
– Rotacija opioida
Hronični ne kancerski bol
– Osteoartritis i reumatoidni artritis
– Miofascijalni bol I fibromialgični sindrom
– Bol u leđima
– Bol u vratu
– Visceralni bol
– Bol u neurologiji
– Glavobolje
– Neuropatski bol
– Periferne neuropatije
– Dijabetična neuropatija
– Kompleksni regionalni bolni sindrom
– Centralni bol, fantomski bol
– Trigeminalna neuralgija
– Bol kod starijih osoba
– Bolni sindrom
PALIJATIVNA MEDICINA
Opšti aspekti
– Definicija
– Istorijat
– Antropologija umiranja
– Epidemiologija
– Socijalno medicinski aspekti
Etički, pravni i deontološki aspekti
– Principi medicinske etike
– Održavanje i odustajanje od lečenja
– Informacija, istina i nada
– Slobodna volja i pisani pristanak / izbor
– Pravno-legalni aspekti
Organizacioni modeli lečenja
– Multiprofesionalne ekipe i njihove potrebe
– Rukovanje lekovima i njihova primena
– Uzajamni odnosi sa porodicom / onim ko brine o pacijentu
– Odnos sa društvenom zajednicom
– Timski rad
– Palijativno zbrinjavanje u bolnici (ležeći i ambulantni pacijenti), kod kuće, hospis
– Procena i praćenje usluge (dokumentacija, struktura, obrada i rezultati jedinice za palijativno zbrinjavanje)
– Procena troškova
– Strategija za palijativno zbrinjavanje Srbije
Najčešći simptomi
– Sveukupna patnja, dispneja, zamor, anoreksija, nutricija, dehidracija, muka i povraćanje, subileus, konstipacija, diareja, kožne promene, oralna sluznica itd.
Neuropsihijatrijski simptomi (insomnija, konfuzija/delirijum, anksioznost, depresija itd.)
Hitna stanja u palijativnom zbrinjavanju: hiperkalcemija, kompresija kičmene moždine, ileus.
Poslednja faza života
– Zbrinjavanje u poslednjih 48 časova života
– Kraj života/terminalna sedacija
Etički okvir (eutanazija i asistirano samoubistvo)
Palijativni pristup neonkološkim hroničnim bolestima
– HIV
– Stare osobe
– Neurološke bolesti
Psihološki problem: pacijent i porodica (potrebe … odgovori)
– Komunikacija/potpora
– Socijalni odnosu
– Egzistencija/duhovnost
– Sagledavanje života i tugovanje (period žalosti)
Palijativni pristup u jedinici za intenzivno lečenje
– Etika u slučaju kritično obolelog
– Briga o umirućem pacijentu u jedinici za intenzivno lečenje
– Komunikacija sa rodbinom umirućeg pacijenta u jedinici za intenzivno lečenje
BOL I PALIJATIVNA MEDICINA U PEDIJATRIJI
Pregled aktuelnih problema i njihov istorijat
Bol kod dece
– Razvoj bolnih puteva i mehanizmi bola
– Procena bola, pedijatrijske i neonatalne skale
– Kliničke implikacije farmakokinetike analgetika kod dece
– Regionalna i površinska analgezija
– Nefarmakološke tehnike analgezije
– Hronični bol kod dece
Palijativno zbrinjavanje u pedijatriji
– Principi implementacije
– Komunikacija, etika i donošenje odluka
– Zbrinjavanje bola i drugih simptoma
– Psihološka i duhovna potpora
Praktična nastava se obavlja po mentorskom principu u pogodnim zdravstvenim ustanovama.
Prohodnost: Palijativno zbrinjavanje je interdisciplinarni i multiprofesionalni holistički pristup i podrazumeva timski rad. Ono promoviše filozofiju tima i timskog rada, te prohodnost ka ovoj užoj specijalizaciji imaju: Internisti, pedijatri, neurolozi, anesteziolozi, specijalisti opšte medicine, hirurzi, neurohirurzi, infektolozi, specijalisti fizikalne medicine, radiolozi, psihijatri, klinički farmakolozi, epidemiolozi, specijalisti socijalne medicine.
Ishod: Pohađanjem nastave uže specijalizacije palijativne medicine i medicine bola kandidati bi se osposobili da:
– Omoguće otklanjanje bola i drugih simptoma;
– Afirmišu život i približe pogled na umiranje kao na normalan proces;
– Objedinjuju psihološke i duhovne aspekte brige o pacijentu;
– Nude sistem podrške i pomoći pacijentu;
– Nude sistem podrške i pomoći porodici da savlada probleme tokom pacijentove bolesti i u periodu žalosti zbog gubitka člana porodice;
– Nude podršku profesionalcima uključenim u program palijativnog zbrinjavanja, kao i realizaciju neophodnih uslova za rad u ovoj oblasti;
– Da se obuče timskom pristupu u prepoznavanju potreba pacijenata i njihovih porodica;
– Poboljšaju kvalitet života, a takođe pozitivno utiču na tok same bolesti.
Stečeno zvanje:
Subspecijalista palijativne medicine i medicine bola
49. Neuroradiologija
(12 meseca)
Neuroradiologija je oblast medicine koja se bavi i dijagnostičkim imidžingom i interventnim procedurama na mozgu, kičmenoj moždini, glavi, vratu i čulnim organima kod dece i odraslih.
Uža specijalizacija iz neuroradiologije traje jednu godinu i odvija se u dve faze. Prva faza određena je kliničkim aspektom i obuhvata upoznavanje kandidata s temeljnim postavkama kliničke neuroradiologije, neuropatologije i neurohirurgije. Druga faza uže specijalizacije određena je boravkom i radom kandidata u ustanovi s uhodanim kolektivom neuroradiologije i uz radne obaveze uključuje predavanja, kolokvijume i završni ispit. Cilj uže specijalizacije je priprema radiologa za radno mesto na kome će biti posvećen dijagnostici i lečenju oboljenja mozga, kičmene moždine, glave i vrata kod dece i odraslih.
Uža specijalizacija iz neuroradiologije traje 1 godinu od kojih klinički deo traje 3 meseci, a radiološki 8 meseci, a preostali 1 mesec je predviđen za godišnji odmor i pripremu završnog ispita. Za specijalizante koji će se baviti interventnom neuroradiologijom savetuje se produženje uže specijalizacije za 1 godinu.
A. KLINIČKI DEO UŽE SPECIJALIZACIJE
– TRAJANJE tri meseca
PLAN I PROGRAM
1) BORAVAK NA NEUROLOGIJI 1 mesec
Prisustvovanje kliničkoj viziti, redovni neurološki, neuropatološki i neuroradiološki sastanci, uzimanje anamneze i statusa, upoznavanje sa osnovnim neurološkim metodama (EEG, EMG), urgentna stanja i prisustvovanje predavanjima.
2) BORAVAK NA NEUROHIRURGIJI 0,5 meseci
Prisustvovanje sastancima, operativnim zahvatima i kliničkim vizitama.
3) BORAVAK NA NEUROPATOLOGIJI 1,5 meseci
Prisustvovanje sekcijama, upoznavanje sa postupcima, uzimanje preparata na patologiji i prisustvovanje sastancima.
Na kraju ovog dela uže specijalizacije znanje se proverava kolokvijumom.
B. RADIOLOŠKI DEO UŽE SPECIJALIZACIJE
– TRAJANJE osam meseci
PLAN I PROGRAM:
1. URGENTNA STANJA U NEUROLOGIJI (trauma, poremećaji svesti, znaci cerebralne smrti, traume ekstrakranijalnih krvnih sudova, subarahnoidalno krvarenje, metabolička stanja, status epileptikus).
2. CEREBROVASKULARNE BOLESTI (okluzivne bolesti krvnih sudova, tromboza i embolija, endarteritisi, TIA, RIND, stari infarkt, ishemični infarkt, hemorargični infarkt, spontana krvarenja i razvoj infarkta, kontrola infarkta).
3. ZAPALJENSKE I PARAZITARNE BOLESTI (edem, cerebritis, ventrikulitis, apsces, tuberkulozni meningitis, tuberkulom, serozni meningitis, cisticerkoza, histiocitoza, multipla skleroza).
4. DEGENERATIVNE BOLESTI (atrofija kao proces starenja, atrofija u traumi, atrofija u cerebrovaskularnoj bolesti, demencija, degenerativne promene diskusa).
5. NEUROONKOLOGIJA (tumori baze lobanje, zadnje lobanjske jame, supratentorijalni tumori, tumori spinalnog kanala).
6. NEUROMUSKULARNE BOLESTI (amiotrofična lateralna skleroza, spondilozna cervikalna mijelopatija).
7. EPILEPSIJA (indikacije za neuroradiološke preglede, algoritam pregleda).
8. SUDSKA NEURORADIOLOGIJA (značaj analize mozga u posttraumatskim stanjima, bolesti zavisnosti, epilepsija)
9. NEURORADIOLOŠKE METODE U PSIHIJATRIJI (shizofrenija, depresija, delirijum).
10. NEUROPEDIJATRIJA (prenatalna, konatalna i postnatalna analiza mozga, krvarenje u matriks, minimalna cerebralna disfunkcija, anomalije, kongenitalne bolesti bele mase, epilepsija).
11. STEREOTAKSIJA (indikacije, metode izvođenja).
12. INTERVENTNA NEURORADIOLOGIJA (indikacije, tehnika i klinički rezultati interventne neuroradiologije)
METODOLOGIJA I BROJ PREGLEDA
Predviđena je nastava u formi seminara i predavanja (teorijski deo), praktična nastava i postavljanja dijagnostičkih problema uz samostalno učestvovanje kandidata (praktični deo).
I) Teorijski deo
1. Anatomija, uključujući i razvojnu anatomiju, centralnog i perifernog nervnog sistema, čulnih organa, glave i vrata kao i kičme i kičmene moždine
2. Radiološko-patološka korelacija oboljenja i varijeteta CNS-a, uključujući kičmu i kranijum i poremećaja oftalmološke i ORL regije
3. Fizički i tehnički principi CT i MR dijagnostike, angiografija, UZ dijagnostike i klasične radiogrfske tehnike i mijelografije
4. MR spektroskopija i funkcionalni imidžing
5. Klinička primena neuroradiologije
6. Indikacije, tehnika i klinički rezultati interventne neurordiologije. Svi subspecijalizanti trebalo bi da imaju osnovna znanja o interventnim procedurama tako da imaju puna znanja o indikacijama, tehničkim problemima, kontraindikcijama i rizicima zahvata. Specijalisti koji se opredele za interventnu neuroradiologiju će imati ekstenzivniju obuku (moraće da provedu na edukaciji više od 1 godine koliko je predviđeno užom specijalizacijom). Neophodno je da se specijalizanti obuče tehnikama sedacije i analgezije koje su potrebne za interventne procedure.
7. Farmakologija kontrastnih sredstava.
8. Bezbednost i zaštita pacijenta u neuroradiologiji.
II) Praktični deo
1. Radiografija (pregledi primarne zdravstvene zaštite; trauma lobanje, lica i kičmenog stuba; pedijatrijska ispitivanja uključujući i zlostavljanje dece)
2. Ultrazvučna dijagnostika (uključujući i Doppler) – 150
3. Mijelografija – 50 (asistira, a 15 sam izvodi)
4. Cerebralna angiografija – 100
5. Spinalna angiografija – 25
6. CT mozga – 500
7. CT mijelografija – 50
8. MR mozga – 150
9. MR kičme – 100
9. MRS/ funkcionalni imidžing – 25
10. SPECT i PET imidžing – 25
11. Stereotaksija – 25
12. Interventna neuroradiologija (embolizacija aneurizmi i AVM, embolizacija spinalnih AVM, vertebroplastika, embolizacija hipervaskularizovanih tumora) – 40 (asistira u svim, a 10 sam izvodi).
50. Interventna radiologija
(12 meseci)
Interventna radiologija uključuje sve slikom vođene procedure. Ove procedure imaju važnu ulogu u kliničkom ispitivanju. Pored toga što su invazivne, ove procedure zamenjuju hirurgiju i imaju manju stopu komplikacija.
Period treninga trebalo bi da bude 1 godina (11 meseca treninga i 1 mesec godišnjeg odmora i spremanja ispita) uz neophodnu superviziju i sa obavljenim dovoljnim brojem procedura kao prvi operater.
Neophodno je znanje o tehnikama sedacije i analgezije, patološkoj i kliničkoj osnovi specijalnosti kojom se bave lekari na obuci. Oni moraju učestvovati u kliničko-radiološkim konfrontacijama. Neophodno je da se jedan deo provede u ambulantno polikliničkoj službi. U toku perioda obuke neophodno je da provedu vreme oko 2 meseca kliničkog treninga u odeljenju vaskularne hirurgije, interne medicine ili druge uže specijalnosti hirurgije ili interne koja je u vezi sa oblasti interventne radiologije.
Uža specijalizacija iz interventne radiologije (vaskularna i nevaskularna interventna radiologija) namenjena je specijalistima radiologije koji će invazivne i interventne procedure izvoditi u saradnji sa hirurzima, raznih užih specijalnosti. Mesto rada ovih užih specijalista radiologije su Klinički centri, Kliničko bolnički centri i Regionalne bolnice. Klinička pozadina je neophodna kao osnov za izvođenje interventnih procedura. Ovakvi centri treba da imaju vrhunsku radiološku opremu, monitoring, pristup anestetičkoj opremi kao i mogućnost adekvatne nabavke potrošnog materijala, neophodnog za izvođenje interventnih radioloških procedura.
Stažiranje je podeljeno u tri dela. Prvi deo predstavlja stažiranje koje se provodi na kliničkim odeljenjima i traje dva I po meseca. Drugi deo je stažiranje na odeljenjima iz radiologije na kojima se izvode intravaskularne radiološke intervencije. Ovaj deo stažiranja traje četiri I po meseca Treći deo predstavlja stažiranje na radiološkim odeljenjima gde se provode nevaskularne interventne radiološke procedure. Ovaj deo staža traje četiri meseca.
U toku treninga (stažiranja) predviđeni su kolokvijumi koji se polažu kod određenih mentora i to praktično.
Kolokvijumi su:
1. Neinvazivne dijagnostičke vaskularne procedure
2. Dijagnostička angiografija
3. Arterijske interventne procedure
4. Venske interventne procedure
5. TIPS, TACE, Ekstrakcija intravaskularnih stranih tela
6. Perkutane biopsije
7. Perkutane drenaže kolekcija
8. Perkutane uroradiološke interventne procedure
9. Perkutane hepatobilijarne interventne procedure
10. Interventna radiologija GITa
I. UVOD – STAŽIRANJE NA KLINIČKIM ODELJENJIMA
Trajanje 2,5 meseci
Tokom ovog vremena kandidat boravi po pola meseca na odeljenjima iz torakalne, abdominalne i vaskularne hirurgije, odeljenju urologije, te odeljenju onkologije. Obavezno prisustvuje stručnim skupovima (konzilijumima) na kojima se donose indikacije za pojedine terapijske zahvate. Boravi u operacionim salama kako bi se što bolje upoznao s hirurškim metodama koje zajedno s metodama interventne radiologije predstavljaju metode terapijskog izbora. Upoznaje se s neradiološkim dijagnostičkim metodama koje su od koristi kod donošenja indikacija za postupke interventne radiologije.
II. VASKULARNA INTERVENTNA RADIOLOGIJA
Trajanje 4,5 meseci
1. Neinvazivne dijagnostičke vaskularne procedure (0,5 mesec)
1.1. Doppler ultrasonografija
Razumevanje i interpretacija:
– dupleks sonografija arterijskog i venskog sliva,
– normalan i izmenjen Doppler talas,
– najčešća ispitivanja, kao što je Doppler karotidnih, hepatičnih, renalnih arterija i dupleks ispitivanje venskog sliva donjih ekstremiteta.
1.2. CT angiografija
Trening bi trebalo da omogući razumevanje:
– bazne fizike jednoslajsnog i multisektorskog CTA,
– CTA protokole koji uključujući kontrastna sredstva i rekonsrtuktivne tehnike,
– radijacione doze za CTA i metode za njihovo smanjivanje,
– prednosti i nedostatke CTA u odnosu na druge dijagnostičke tehnike
1.3 MR angiografija (MRA)
Lekari koji se obučavaju moraju biti familijarni sa:
– MR fizikom i MRA tehnikama,
– prednostima i nedostacima različitih kontrastnih sredstava koji se koriste za MRA,
– prednosti i nedostaci MRA u odnosu na druge dijagnostičke tehnike.
2. Dijagnostička angiografija (jedan mesec)
2.1. Bazična obuka
Lekari na obuci moraju biti familijarni sa:
– baznom hemijom različitih jodnih kontrastnih materijala i njihovim prednostima i nedostacima kod angiografija,
– mehanizmima kojima se smanjuje nefrotoksičnost u visokorizičnih pacijenata kao što su oni sa dijabetesom ili oštećenjem bubrega,
– kortikosteroidnom profilaksom, terapijom alergijskih komplikacija na jodne kontraste.
2.2. Tehnike arterijske i venske punkcije
U toku obuke potrebno je steći znanje o:
– standardnoj anatomiji prepone uključujući poziciju ingvinalnog ligamenta i femoralnog nerva, arterije i vene,
– Seldinger tehnici arterijske i venske punkcije,
– mehanizmu za uvođenje žičanih vodiča, uvodnika i postavljanje katetera,
– mehanizmu hemostaze na mestu punkcije uključujući manuelnu kompresiju i najčešće alate za femoralnu hemostazu,
– alternativnim arterijskim pristupima kao što su aksilarna, brahijalna, radijalna arterija kao i translumbalni pristup.
– indikacijama za upotrebu katetera venskim pristupom (Hicman kateter, dijalizni kateteri i portovi)
– tehnikama venskog pristupa preko jugularne i podključne vene
– mogućim komplikacijama
2.3. Dijagnostička angiografija
Lekari na obuci moraju biti familijarni sa:
– vodičima, uvodnicima i kateterima koji se koriste za najčešće dijagnostičke procedure,
– tehnikama digitalne subtrakcione angiografije (DSA) i road mapping tehnikom,
– standardnom arterijskom i venskom anatomijom i anatomskim varijacijama,
– perifernom vaskularnom angiografijom, mezenteričnom i renalnom angiografijom, abdominalnom, torakalnom aortografijom, angiografijom karotidnih, vertebralnih i podključnih arterija,
– dijagnostikom aterosklerotske bolesti, vaskulitisom, aneurizmatskom bolesti,
– trombozom, embolijom i drugom vaskularnom patologijom,
– procentom komplikacija za najčešće dijagnostičke procedure,
– režimima postproceduralne nege za standardne vaskularne dijagnostičke procedure.
3. Vaskularne intervencije (2,5 meseci)
Lekari na obuci moraju biti familijarni sa najčešćim vaskularnim interventnim procedurama kao što su perkutana transluminalna angioplastika i postavljanje vaskularne proteze – stenta.
3.1 Perkutana transluminalna angioplastika (PTA) i endovaskularna implantacija metalnih proteza – stentova (1,5 meseci)
Lekari na obuci moraju biti upoznati sa:
– mehanizmima i tehnikama PTA
– indikacijama za PTA i stent
– baznim mehanizmima za oslobađanje stenta i materijalima koji se koriste za konstrukciju stenta
– vrstama proteza – stentova
– komplikacijama i rezultatima PTA i stentiranja u različitim anatomskim regijama
– lekovima koji se koriste tokom PTA i stentiranja
– studijama intraarterijskog pritiska – monitoringu
Lekari na obuci moraju biti biti obučeni za izvođenje:
– perifernih PTA sa stentom (distalna abdominalna aorta, ilijačne i femoralne arterije, femoropoplitealni i kruralni arterijski segment)
– PTA sa stentom splanhničkih krvnih sudova (celijačni trunkus, mezenterične arterije)
– renalnih PTA sa stentom
– PTA sa stentom supraaortnih arterijskih grana (karotidne, vertebralne i podključne arterije)
– intervencija na venskim krvnim sudovima
– implantacije pokrivenih stentova kod aneurizmatske bolesti aorte i perifernih krvnih sudova, kao i kod disekcija
– tehnikama zatvaranja punkcionog mesta
– postproceduralnoj nezi
3.3 Trombektomija i tromboliza (0,5 meseci)
Potrebni je da lekari na obuci se upoznaju sa:
– perkutana aspiracijska i mehanička tromboembolektomija
– patofiziologijom tromboze i fibrinolize
– hemostatskim mehanizmima i fibrinolitičkim agensima
– indikacijama i kontraindikacijama za lokalnu primjenu fibrinolitika
– laboratorijskim praćenjem učinka fibrinolitika
– komplikacijama fibrinolitičke terapije
– lokalnom fibrinolizom u određenim arterijskim regijama
– fibrinolizom kod okluzije vena
– fibrinolizom kod pulmonalne embolije
3.4 Filteri donje šuplje vene (0,5 meseci)
Lekari na obuci moraju biti upoznati sa:
– indikacijom za plasman vena kava filtera
– različitim tipovima VKI filtera
– procentom uspeha i komplikacija
– postproceduralnom negom
4. TIPS, TACE, EKSTRAKCIJA INTRAVASKULARNIH STRANIH TELA (0,5 meseci)
4.1. Transjugularni intrahepatični portosistemski šant (TIPS)
– radiološka dijagnostika portalne hipertenzije
– indikacije za TIPS
– tehnike i komplikacije TIPS-a.
4.2 Transkateterska embolizacija, hemoembolizacija i upotreba vazoaktivnih supstanci
– tretman arterio-venskih malformacija
– tretman krvarenja
– prepoznavanje komplikacija tokom procedura i njihovo zbrinjavanje
4.3 Odstranjenje intravaskularnih stranih tela
Lekari na obuci moraju ovladati tehnikom odstranjenja intravaskularnih stranih tela i biti upoznati sa:
– problemima i mogućim neuspehom kod odstranjenja stranog tela
– komplikacijama kod odstranjenja stranog tela
Praktični deo
Neophodan broj procedura koji se mora obaviti tokom treninga iz oblasti vaskularne radiologije:
Dijagnostičke procedure
Aortografije | 50 |
Selektivne angiografije | 25 |
Doppler ultrazvuk i/ili dupleks ultrazvuk | 25 |
MSCT angiografije | 25 |
MSCT dijagnostika oboljenja srca | 25 |
MRI angiografije | 25 |
MRI oboljenja srca | 25 |
Flebografija | 15 |
Interventne procedure
PTA i stent perifernih arterija | 25 |
PTA i stent renalnih arterija (PTRA) | 10 |
PTA i stent kompleksne procedure (aorta, karotidne arterije…) | 5 |
Aspiraciona i mehanička trombektomija | 5 |
Fibrinoliza | 10 |
Transkateterska embolizacija | 10 |
Tehnike intravaskularne hemoterapije | 5 |
Perkutane intervencije na venskom sistemu | 10 |
Vena kava filteri | 3 |
Transhepatični intrav. portosistemski šant TIPS | 2 |
Odstranjenje intravaskularnih stranih tela | 5 |
III. NEVASKULARNA RADIOLOGIJA
Trajanje 4 meseci
1. PERKUTANE BIOPSIJE (0,5 mesec)
1.1. Vođena radioskopski
1.2. Vođena ultrazvukom
1.3. Vođena CT om
1.4. Vođena MR om
1.5. Perkutana biopsija u toraksu (5)
1.6. Perkutana biopsija u abdomenu i karlici (10)
2. PERKUTANA DRENAŽA TEČNIH KOLEKCIJA (1, mesec)
2.1. Vođena radioskopski
2.2. Vođena ultrazvukom
2.3. Vođena CT om
2.4. Vođena MR om
2.5. Perkutana drenaža u toraksu (5)
2.6. Perkutana drenaža u abdomenu i karlici (15)
3. PERKUTANE URORADIOLOŠKE INTERVENCIJE (1 mesec)
3.1. Perkutana nefrostoma (15)
3.2. Anterogradno postavljanje ureteralne proteze (kateterske i metalne) (5)
3.3. Perkutana transluminalna dilatacija stenoza uretera i uretre (10)
3.4. Perkutana sklerozacija ciste bubrega (3)
3.5. Perkutano vađenje konkremenata kanalnog sistema bubrega (3)
3.6. Retrogradna transureteralna dilatacija prostate balonskim kateterom (3)
4. PERKUTANE HEPATOBILIJARNE INTERVENCIJE (1 mesec)
4.1. Perkutana transhepatična holangiografija (PTC) (8)
– Indikacije i kontraindikacije za PTC
– Tehnika PTC-a
– vođena radioskopski
– vođena ultrazvukom
– Komplikacije kod PTC-a
4.2. Perkutana drenaža žučnih vodova (8)
– Materijal za perkutanu drenažu žučnih vodova
– Indikacije i kontraindikacije za perkutanu drenažu žučnih vodova
– Tehnika perkutane drenaže žučnih vodova
– spoljašnja drenaža
– spoljašnjo-unutrašanja drenaža
– unutrašnja drenaža
– plastična proteza
– metalna proteza
– Komplikacije perkutane drenaže žučnih puteva
4.3. Perkutano lečenje bilijarnih striktura (5)
– Materijal za dilataciju bilijarnih striktura
– Tehnika dilatacije bilijarnih striktura
– Komplikacije dilatacije bilijarnih striktura
4.4. Perkutano odstranjivanje žučnih restkalkulusa kroz kanal „T“ drena (3)
– Materijal za ekstrakciju restkalkuloze
– Tehnika ekstrakcije
– Uzroci neuspeha ekstrakcije
– Komplikacije ekstrakcije restkalkuloze
4.5. Perkutana sklerozacija simpleks cista jetre (5)
– Tehnika pristupa cisti jetre
– Ultrazvuk
– Kompjuterizovana tomografija
– MRI
– Sklerozirajući agensi
– Komplikacije sklerozacije ciste jetre
4.6. Perkutano lečenje ehinokokusnih cista jetre. (5)
– Tehnika pristupa cisti
– Tehnika sklerozacije ehinokokusne ciste jetre
– Sklerozirajuća sredstva
– Komplikacije sklerozacije ehinokokusnih cista jetre
4.7. Perkutana liza organskih konkremenata žučne kese (3)
– Indikacije za perkutanu lizu konkremenata žučne kese
– Tehnika pristupa žučnoj kesi
– Agensi za lizu konkremenata
– Komplikacije perkutane lize konkremenata žučne kese
5. INTERVENTNA RADIOLOGIJA U TERAPIJI I STRIKTURA GASTROINTESTINALNOG TRAKTA (1 mesec)
5.1. Dilatacija striktura jednjaka (10)
– Tehnika pristupa strikturi jednjaka
– Mehanizam dilatacije
– Dilatacija balonskim kateterom
– Dilatacija plastičnom ili metalnom protezom
– Komplikacije dilatacije strikture jednjaka
5.2. Dilatacija striktura pilorusa (3)
– Indikacije za dilataciju strikture pilorusa
– Tehnika pristupa strikturi pilorusa
– Dilatacija balonskim kateterom
– Dilatacija plastičnom ili metalnom protezom
– Komplikacije kod dilatacije strikture pilorusa
5.3. Dilatacija striktura na anastomozi (5)
– Indikacije za dilataciju striktura na anastomozi
– Tehnika pristupa strikturi
– Dilatacija balonskim kateterom
– Dilatacija plastičnom ili metalnom protezom
– Komplikacije dilatacije strikture na anastomozi
5.4. Dilatacija striktura duodenuma (3)
– Indikacije za dilataciju striktura duodenuma
– Tehnika pristupa strikturi
– Dilatacija balonskim kateterom
– Dilatacija plastičnom ili metalnom protezom
– Komplikacije dilatacije striktura duodenuma
5.5. Dilatacija striktura kolona i rektuma (5)
– Indikacije za dilataciju striktura kolona i rektuma
– Tehnika pristupa strikturi
– Dilatacija balonskim kateterom
– Dilatacija plastičnom ili metalnom protezom
– Komplikacije dilatacije strikture kolona i rektuma
PRAKTIČAN DEO
Neophodan broj procedura koje mora kandidat (polaznik) sam uraditi u toku treninga, pod direktnim nadzorom mentora:
1. Perkutane biopsije u toraksu | 5 |
2. Perkutane biopsije u abdomenu i karlici | 10 |
3. Perkutane drenaže u toraksu | 5 |
4. Perkutane drenaže u abdomenu i karlici | 15 |
4a. Perkutane drenaže pseudocista pankreasa | 5 |
5. Perkutana nefrostoma | 15 |
6. Anterogradno postavljanje ureteralne proteze (kateterske i metalne) | 5 |
7. Perkutana transluminalna dilatacija stenoza uretera i uretre | 10 |
8. Perkutana sklerozacija ciste bubrega | 3 |
9. Perkutano vađenje konkremenata kanalnog sistema bubrega | 3 |
10. Retrogradna transureteralna dilatacija prostate balonskim kateterom | 3 |
11. Perkutana transhepatična holangiografija (RTS) | 10 |
12. Perkutana drenaža žučnih vodova | 8 |
13. Perkutano lečenje bilijarnih striktura | 5 |
14. Perkutano odstranjivanje žučnih restkalkulusa kroz kanal „T“ drena | 3 |
15. Perkutana sklerozacija simpleks cista jetre | 5 |
16. Perkutano lečenje ehinokokusnih cista jetre. | 5 |
17. Perkutana liza organskih konkremenata žučne kese | 3 |
18. Dilatacija striktura jednjaka | 10 |
19. Dilatacija striktura pilorusa | 3 |
20. Dilatacija striktura na anastomozi | 5 |
21. Dilatacija striktura duodenuma | 3 |
22. Dilatacija striktura kolona i rektuma | 5 |
51. Digestivna radiologija
(12 meseci)
Uža specijalizacija iz digestivne radiologije (gastrointestinalna i abdominalna radiologija) predstavlja nastavak i produbljivanje znanja stečenih u toku osnovne specijalizacije iz radiologije. Namenjena je onim specijalistima radiologije koji najveći deo svog radnog vremena provode u bliskoj saradnji sa gastroenterolozima i abdominalnim hirurzima. Idealno mesto rada ovih užih specijalista radiologije su Klinički centri, Kliničko bolnički centri i Regionalne bolnice u kojima postoji velika koncentracija gastroenteroloških pacijenata, velika odeljenja abdominalne hirurgije, razvijena onkologija i dijagnostička i interventna radiologija. Ovakvi centri treba da imaju vrhunsku radiološku opremu na kojoj se može sprovoditi state of the art gastrointestinalna i abdominalna radiologija i odgovarajući stručni kadar koji u skladu sa zakonskim uslovima može da obavlja mentorske to jest edukativne poslove.
Uža specijalizacija iz digestivne radiologije traje jednu godinu i odvija se u dve faze. Prva faza je određena kliničkim aspektom i obuhvata upoznavanje kandidata s temeljnim kliničkim postavkama digestivnih bolesti (gastroenterološkim i hepatobilopankreasnim), digestivnom patoanatomijom i histopatologijom te digestivnom hirurgijom. Ovu fazu u trajanju od 1,5 mesec kandidat provodi u odgovarajućim kliničkim odeljenjima i ustanovama. Druga faza uže specijalizacije određena je boravkom i radom kandidata u rendgen odeljenjima ustanova tercijernog tipa koje su visoko specijalizovane za dijagnostikovanje i lečenje bolesti digestivnog trakta. Ova faza uključuje pohađanje teorijske nastave, praktičan rad, polaganje kolokvijuma i završnog ispita.
Cilj uže specijalizacije je priprema specijaliste radiologa za radno mesto na kome će biti posvećen radiološkoj dijagnostici i lečenju bolesti digestivnog sistema u odraslih i dece.
A. PRVI DEO – KLINIČKI DEO (trajanje 3 meseca tj. 12 sedmica)
PLAN I PROGRAM
1. BORAVAK NA ODELJENJU ZA GASTROENTEROLOGIJU tri sedmice
– Prisustvovanje uzimanju anamneze i statusa, kliničkoj viziti, stručnim sastancima
– Upoznavanje sa osnovnim digestivnim metodama pregleda (laboratorija, ultrazvuk, endoskopija
– Upoznavanje sa osnovnim digestivnim simptomima i znacima
– Upoznavanje sa urgentnim digestivnim stanjima
– Prisustvovanje predavanjima
2. BORAVAK NA ODELJENJU ZA HEPATOBILIOPANKREATOLOGIJU – 3 sedmice
– Prisustvovanje uzimanju anamneze i statusa, kliničkoj viziti, stručnim sastancima
– Upoznavanje sa osnovnim digestivnim metodama pregleda (laboratorija, ultrazvuk, endoskopija
– Upoznavanje sa osnovnim digestivnim simptomima i znacima
– Upoznavanje sa urgentnim digestivnim stanjima
3. BORAVAK NA DIGESTIVNOJ HIRURGIJI tri sedmice
– Prisustvovanje sastancima, vizitama i operacijama po 1 sedmicu na odeljenjima za ezofagogastričnu hirurgiju, hepatobiliopankreaticnu i kolorektalnu hirurgiju
4. BORAVAK NA ODELJENJU ZA DIGESTIVNU PATOHISTROLOGIJU tri sedmice
– Upoznavanje sa postupcima uzimanja preparata za patoanatomsku i histopatološku analizu
– Prisustvo sastancima i predavanjima
B. RADIOLOŠKI DEO (trajanje 9 meseci)
Ovaj deo se sastoji od teorijske nastave i praktične obuke koje se dešavaju paralelno. Prepodne praktičan rad a popodne teorijska predavanja. U toku trajanja ovog dela predviđeni su kolokvijumi koji su obavezni. Samo sa položenim kolokvijumima se može polagati završni ispit.
I. TEORIJSKA NASTAVA
U toku trajanja uže specijalizacije polaznici treba da steknu sledeća teorijska znanja iz:
1. Anatomije i fiziologije
a. Detaljna anatomija gastrointestinalnog trakta, dijafragme, zida abdomena, poda karlice, peritonealnog prostora, jetre, slezine, žučne kese i žučnih puteva, pankreasa korišćenjem nativnog rendgenskog snimka, rendgenske skopije, kontrastnog snimanja, ultrazvuka, CT i MRI.
b. arterijska vaskularizacija i venska drenaža svih delova gastrointestinalnog trakta i digestivnih abdominalnih organa.
c. varijacije u slivu arterije i vene mezenterike superior, hepatičkih vena i vene porte.
d. limfna drenaža digestivnih organa
e. anatomski varijeteti digestivnih organa
f. osnove fiziologije digestivnog trakta
2. Usna duplja
a. funkcijski poremećaji jezika, neurogene lezije, tumori.
3. Farinks
a. funkcionalne poremećaje gutanja, zapaljenja, tumori i povrede.
b. divertikulumi, funkcijski poremećaji gutanja, kompresije, zapaljenja, tumori i povrede.
c. urođene anomalije farinksa
4. Jednjak
a. Prepoznati perforaciju jednjaka na nativnom snimku, kontrastnom pregledu, CTu
b. Prepoznati megaezofagus, divertikulum, kompresiju, fistulu, hijatusne hernije, benigne stenoze, varikse, zapaljenja, tumore na kontrastnom pregledu i CTu.
c. Odrediti TNM stadijum malignih tumora na CTu i PETCTu
d. Odvojiti hirurški resektabilne od neresektabilnih tumora na CTu
e. Naučiti osnove hirurgije i radioterapije karcinoma jednjaka, prepoznati njihove moguće komplikacije imidžing tehnikama.
5. Želudac i duodenum
a. Usvojiti najodgovarajući metod radiološkog pregleda kod sumnje na perforaciju želuca, u postoperativnom toku i kontroli anastomoza.
b. Naučiti mogućnosti i limite svih dijagnostičkih modaliteta u prethodnim stanjima
c. Naučiti znake (na kontrastnom pregledu i CTu) benignih i malignih tumora uključujući i GIST, infiltrativnih poremećaja kao što je linitis plastika, ulkusne bolesti, divertikuluma, volvulusa.
d. Naučiti CT pregled želuca i duodenuma birajući najbolji protokol u zavisnosti od indikacije (sumnje na određenu bolest)
e. Odrediti TNM stadijum malignog tumora (carcinoma i limfoma) na CTu i PETCTu uključujući i mogućnost resektabilnosti.
6. Tanko crevo
a. Naučiti da se izabere najodgovarajući metod pregleda tankog creva u slučaju sumnje na različita stanja: opstrukcija tankog creva, zapaljenske bolesti, perforacija, ishemija, karcinom, limfom, karcinoid, postoperativno praćenje.
b. Naučiti ograničenosti svih metoda pregleda u pomenutim stanjima.
c. Naučiti da se prepoznaju u toku pasaže tankog creva i enteroklize sledeće promene na tankom crevu: stenoza, zadebljanje nabora sluznice, endofitične lokalizovane formacije, ulceracije, značajne angulacije lumena, kompresije na tanko crevo, divertikulumi, fistule
d. Naučiti da se otkriju sledeće bolesti tankog creva prilikom pasaže i enteroklize: karcinom, polip, polipoza, limfom, karcinoid, GIST, Kronova bolest, postiradijacione promene, malrotacije, Mekelov divertikulum, divertikuloza, limfoidna hiperplazija terminalnog ileuma, unutrašnje hernije
e. Naučiti kako se izvodi CT pregled tankog creva uključujući i CT enteroklizu. Naučiti kako da se otkrije: prelazna zona to jest mesto osptrukcije u tankom crevu, mali tumor tankog creva (karcinom, limfom, karcinoid, stromalni tumor), pneumatoza zida, vaskularno proširenje i zahvatanje, povećanje denziteta mezenterijumskog masnog tkiva, duplikaciona cista, malrotacija).
f. Naučiti da se odredi uzrok opstrukcije tankog creva na CTu (adhezija, strangulacija, intususcepcija, volvulus, unutrašnja i spoljašnja hernija), da se prepoznaju njihove komplikacije, da se identifikuju kriterijumi za hitnu hiruršku intervenciju.
g. Da se upozna sa mogućom ulogom MRa u ispitivanju tankog creva.
7. Kolon i rektum
a. Naučiti da se odredi najodgovarajući radiološki metod ispitivanja debelog creva u odnosu na bolest na koju se sumnja (opstrukcija, volvulus, divertikulitis, tumor, zapaljenske bolesti, perforacija, postoperativna evaluacija,
b. Naučiti limite svake metode za ispitivanje debelog creva
c. Naučiti da se na irigografiji prepoznaju: anomalije rotacije debelog creva, megakolon, divertikuloza i divertikulitis, kolitisi, fistula, tumori uključujući karcinom, limfom, GIST, karcinoid, polip, postoperativne stenoze, intususcepcija, ishemija kolona, postiradijacione promene, pneumoatoza kolona
d. Naučiti da se na CTu otkriju anomalije rotacije kolona, prepoznaju znaci divertikuloze i divertikulitisa, tumora, zapaljenskih bolesti, ishemije, potiradijacione bolesti kolona, fistule, parakolicnih abscesa, intraperitonealnih kolekcija, pneumatoze kolona, pneumoperitoneuma
e. Da se nauči normalna anatomija i da se prepozna normalni apendiks i znaci apendicitisa na CT u i ultrazvuku.
f. Da se nauče na CTu znaci lokalnog širenja kolorektalnog carcinoma (da se prepoznaju uvećani i patološki izmenjeni limfni čvorovi, peritonealna karcinomatoza, metastaze u jetri, opstrukcija).
g. Da se nauči na CTu TNM klasifikacija carcinoma kolona
h. Da se nauči moguća uloga PETCT u TNM klasifikaciji kolorektalnog carcinoma
i. Da se nauče najčešće operativne tehnike koje se koriste u lečenju kolorektalnog carcinoma
j. Da se nauče indikacije za virtualnu CT i MR kolonoskopiju
k. Da se nauče znaci za razlikovanje rekurentnog tumora nakon operacije i postoperativne fibroze na irigografiji i CTu i da se nauči moguća uloga PETCT u tome
l. Da se nauče znaci na MRI u: pelvisne i analne fistule i abscesa, analnog carcinoma, Kronove bolesti analnog kanala i njene komplikacije
8. Peritoneum i zid
a. Da se nauče znaci različitih tipova hernija trbušnog zida na CTu (ingvinalne, umbilikalne, parastomalne, postoperativne)
b. Da se prepozna tumor mezenterijuma i da se odredi njegova lokalizacija na CTu
c. Da se prepozna mezenterijalna cista na CTu
d. Da se prepozna mezenterijalni panikulitis i sklerozirajući mezenteritis na CT u
e. Da se prepoznaju karaketristike normalnog peritoneuma na ultrazvuku i CTu.
f. Da se prepoznaju sledeće peritonealne bolesti na CTu: karcinomatoza, TBC, limfom
g. Da se prepozna slobodan i lokulirani ascites na ultrazvuku i CTu
9. Krvni sudovi
a. Da se prepozna infarkt tankog creva na CTu
b. Da se nauči da uradi i interpretira angiografija mezenterijalnih krvnih sudova i da se ume da identifikuje stenoza gornje mezenterične arterije
10. Jetra
a. da se nauči određivanje segmenata jetre i pripadanje određenih promena u jetri segmentima (prema vaskularnoj anatomiji jetre, hepatična arterija i vena, vena kava inferior)
b. da se nauče tipični ultrazvučni, CT i MR znaci bilijarnih cista
c. da se nauče znaci ehinokokusnih cista
d. da se nauče znaci za diferencijalnu dijagnostiku amebnih od piogenih abscesa jetre (izgled, tok, lečenje, indikacije za drenažu)
e. da se nauče najčešće hirurške procedure u hirurgiji jetre
f. da se nauče znaci hemangioma na ultrazvuku, CT I MRI, uključujući i tipične slučajeve gigantskih hemangioma, da se nauče indikacije za CT i MRI nakon ultrazvučnog pregleda
g. da se nauče znaci fokalne nodularne hiperplazije i adenoma na ultrazvuku, uključujući i Doppler ultrazvuk, kontrastni ultrazvuk, CT i MRI
h. da se nauče znaci masne jetre, uključujući i homogenu i heterogenu, na ultrazvuku, CT i MRI (uključujući in and out of phase imaging i fat suppression images)
i. da se nauče znaci nakupljanja gvožđa u jetri, uzroci i kvantifikacija na MR
j. da se nauči klinika i patologija hepatocelularnog karcinoma, glavne tehnike i indikacije za lečenje (hirurške resekcije, hemoterapija, hemoembolizacija, perkutana ablacija, transplantacija jetre)
k. da se nauče znaci hepatocelularnog karcinoma na ultrazvuku, uključujući Doppleri kontrastni ultrazvuk, CT I MR
l. da se nauče znaci metastaza u jetri na ultrazvuku, uključujući i Doppler, CT i MR
lj. da se nauče znaci najčešćih promena jetre u cirozi, lobarna atrofija i hipertrofija, regenerativni nodusi, fibroza. Naučiti glavne uzroke ciroze jetre
11. Bilijarni putevi
a. da se nauče imaging metode dijagnostikovanja kamenja u žučnoj kesi žučnim putevima
b. da se nauče znaci akutnog holecistitisa, uključujući i emfizematozni holecistitis) na ultrazvuku, uključujući i Doppler, CT I MR
c. da se nauče uzroci zadebljanja zida žučne kesice
d. da se nauče znaci karcinoma žučne kesice na ultrazvuku, CT i MR
e. da se nauče znaci holangiokarcinoma hilusa jetre (Klatskin tumor) i da se nauče znaci njegovih stadijuma
f. da se nauče znaci ampularnog karcinoma (papila Vateri) na ultrazvuku, CT i MR i da se načini njegova diferencijalna dijagnoza
g. naučiti znake sklerozirajućeg holangitisa na ultrazvuku, CT i MR uključujući MRCP. Da se nauči klinika holangiokarcinoma koja može nastati na terenu sklerozirajućeg holangitisa
h. da se nauče osnovni urođeni poremećaji bilijarnih puteva, Karolijeva bolest, holedohusna cista (i rizik od nastanka holangiokarcinoma)
i. da se nauče glavne hirurške tehnike u lečenju bilijarnih puteva i najčešće komplikacije
12. Pankreas
a. Da se nauči klinika i patologija akutnog i hroničnog pankreatitisa
b. da se nauči prepoznavanje kalcifikacija u pankreasu na nativnom snimku, ultrazvuku i CT
c. da se nauče znaci ekstrapankreatičnih kolekcija i flegmone u slučaju akutnog pankreatitisa
d. da se nauče znaci duktalnih promena u hroničnom pankreatitisu na MR sa sekretinom
e. da se nauče znaci pankreasne pseudociste
f. da se nauče znaci pankreasnog karcinoma (nodularni i infiltrativni), na ultrazvuku, CT i MR. Da se nauči određivanje stadijuma bolesti.
g. da se nauče znaci endokrinih tumora
da se nauče znaci cističnih tumora pankreasa, uključujući serozne i mucinozne cistadenome, intraduktalne mucinozne tumore, retke cistične tumore.
h. da se nauče osnovne hirurške vrste lečenja pankreasa i najčešće komplikacije
13. Slezina
a. da se nauče znaci akcesorne slezine i splenoze na ultrazvuku, CT i MR
b. da se nauče osnovni uzroci splenomegalije (limfom, portna hipertenzija, hematološki poremećaji)
c. da se nauče znaci infarkta slezine na ultrazvuku, CT i MR
d. da se nauče osnovni uzroci fokalnih lezija slezine (cista, ehinokokus, metastaza, limfom, absces, hemangiom)
14. Trauma
a. da se nauči tehnika CT pregleda povređenih osoba
b. da se nauče znaci hematoma u abdomenu, aktivnog krvarenja, parenhimske laceracije, traumatskih lezija GITa. Da se nauče limiti u toku CT dijagnostike trauma GITa
c. da se nauče znaci onih traumatskih stanja koja zahtevaju hitnu embolizaciju ili operaciju
II. PRAKTIČNA OBUKA (TEHNIČKO OSPOSOBLJAVANJE)
Na kraju jednogodišnjeg usavršavanja kandidat treba da poseduje sledeće sposobnosti:
a. da zna indikacije i kontraindikacije za izvođenje različitih radioloških dijagnostičkih procedura u digestivnoj radiologiji
b. da ume da predloži ordinirajućem doktoru odgovarajuću vrstu pregleda koja odgovara kliničkom problemu pacijenta
c. da ume da odredi najbolju moguću vrstu kontrasta koju treba primeniti i najboljim mogući način davanja kontrasta u zavisnosti od kliničkog problema i vrste i tehnike pregleda
d. da ume da prilagodi protokol radiološkog ispitivanja prema kliničkom problemu pacijenta
e. da ume da iskontroliše radiološke tehničare kako bi se napravili najbolji snimci GITa
f. da ume da odredi kvalitet urađenog radiološkog pregleda GITa
g. da zna ekonomsku vrednost pojedinih radioloških pregleda GITa
h. da zna doze ozračivanja pri različitim radiološkim pregledima GITa i rizike koje oni nose
U toku praktičnog rada kandidat treba da nauči da na:
Nativnom snimku abdomena
– da ume da prepozna stav i položaj pacijenta na nativnom snimku abdomena
– da zna tri osnovne indikacije za nativni snimak abdomena
– da razume kliničke indikacije za pravljenje nativnog snimka abdomena i da zna kada treba posle nativnog snimka učiniti dodatna radiološka ispitivanja (UZ, Kontrastno snimanje, CT, MR)
– da zna da prepozna pneumoperitoneum, mehanički ileus, funkcionalni ileus, toksični megakolon, gas u zidu tankog i debelog creva kod intestinalne ishemije i nekroze
– kalcifikacije u bilijarnim putevima i pankreasu
– pneumobiliju i gas u portnom sistemu
Kontrastnom pregledu jednjaka, želuca, duodenuma i tankog creva (trajanje obuke 2,5 meseca)
– da zna da uradi kontrastni pregled gornjeg dela GITa i jednokontrastno i u dvojnom kontrastu
– da ume da izabere odgovarajuću vrstu kontrasta za pregled
– da zna mogućnosti i ograničenja svakog od ovih pregleda
– da zna njihove prednosti i nedostatke u odnosu na endoskopski pregled
– da ume da uradi i interpretira pasažu tankog creva i enteroklizu, uključujući i plasiranje enterokliznog katetera iza Trajcovog ligamenta
– da razume značaj i stepen kojim treba ispuniti i distendirati vijuge tankog creva prilikom pregleda
Kontrastnom pregledu kolona i rektuma (trajanje obuke 1 mesec)
– da zna da uradi i interpretira pregled debelog creva jednokontrastno i u dvojnom kontrastu
– da zna da plasira stoma kateter kod pregleda kolona kroz stomu
– da zna da uradi pouchografiju
– da zna da uradi i interpretira defekografiju (klasično i MR)
– da zna indikacije i kontraindikacije za irigografiju, da ume da odabere najbolji contrast i tehniku u zavisnosti od kliničkog problema pacijenta
– da zna da uradi i interpretira proktografiju
Ultrazvuku (trajanje obuke 1,5 mesec)
– da zna da uradi ultrazvučni pregled jetre, žučnu kese, bilijarnog stabla, pankreasa, slezine i GITa
– da ume da prepozna retroperitonelane strukture i da zna mogućnosti i ograničenja ultrazvučne dijagnostike ovog područja
– da zna indikacije i kontraindikacije za upotrebu kontrasta u ultrazvučnoj dijagnostici
CTu (trajanje obuke 2,5 meseci)
– Da nauči da uradi CT pregled abdomena i da zna da tehniku pregleda prilagodi kliničkom problemu koji se istražuje ili organu koji se pregleda.
– da zna da odredi da li je potrebno IV davanje kontrasta
– da zna da odredi najbolji mogući protokol za davanje IV kontrasta (količinu, brzinu i vreme snimanja)
– da zna da prepozna različite kontrastne faze pregleda (ranu arterijusku, kasnu arterjsku, ranu vensku, kasnu vensku,) i njihove uticaje na problem koji se dijagnostikuje
– da zna da odredi koji je peroralni kontrast najbolje dati u GIT u zavisnosti od problema koji se ispituje (vazduh, voda, mast, jod, barijum)
– da stekne iskustvo u radu na radnoj stanici za multiplanarnu rekonstrukciju i 3D rekonstrukciju
– da zna da uradi i interpretira CT kolonoskopiju
MRI u (trajanje obuke 1 meseca)
– Da zna da uradi MRI jetre, bilijarnih puteva (uključujući i MRCP), pankreasa i slezine
– da zna koji se kontrastni materijali mogu primeniti u toku MRI pregleda jetre i da zna indikacije za njihovu pojedinačnu primenu
– da zna da uradi MRI pregled GITa
– da stekne iskustvo u radu sa radnom stanicom za multiplanarnu rekonstrukciju i 3D rekonstrukciju
Interventnoj radiologiji (trajanje obuke 1 mesec)
– da ume da uradi perkutanu drenažu kolekcija u abdomenu i karlici pod ultrazvukom i CTom
– da ume da uradi perkutanu biopsiju jetre i drugih abdominalnih organa pod ultrazvukom i CT om
– da ume da uradi angiografiju aorte i njenih grana
– da ume da uradi elektivnu embolizaciju abdominalnih arterija u krvarenju i lečenju tumora
– da ume da uradi perkutanu gastrostomu pod radiološkim vođenjem
– da ume da uradi perkutane bilijarne intervencije
– da ume da plasira bilijarne stentove
– da ume da radi balon dilatcije u GITu
– da ume da plasira stentove u GITu
– da zna indikacije i kontraindikacije za izvođenje nabrojanih interventnih procedura
Broj procedura koje kandidat mora sam da izvede u toku jedne godine, i da ih mentor potpiše
– Rtg pregled jednjaka, želuca i duodenuma | 250 |
– Pasaža tankog creva | 38 |
– Enterokliza | 13 |
– Irigografija | 50 |
– Pauchografija | 8 |
– Defekografija | 8 |
– Ultrazvučni pregled abdomena | 250 |
– CT pregled abdomena i karlice | 100 |
– CT kolonoskopija | 13 |
– MRI pregled abdomena i karlice | 38 |
– Perkutana biopsija pod UZ i CT | 2 |
– Perkutana drenaža kolekcija pod UZ i CT | 2 |
– Angiografija | 2 |
– Selektivna arterijska embolizacija | 2 |
– Perkutana gastrostoma | 2 |
– Perkutane bilijarne drenaže | 2 |
– Bilijarne balon dilatacije | 2 |
– Balon dilatacije GITa | 2 |
– Bilijarni stentovi | 2 |
– Stentovi u GIT | 2 |
NA KRAJU TRENINGA KANDIDAT MORA DA BUDE OSPOSOBLJEN ZA DONOŠENJE SLEDEĆIH RADIOLOŠKIH ODLUKA:
a. Da nauči da donese i objasni odluku zašto je izabrao određenu radiološku proceduru
b. Da ume da objasni pacijentu moguće rezultate pregleda i da nauči da odredi je li pacijent shvatio šta pregled znači i može
c. Da nauči da kratko, tačno i jasno opiše radiološki nalaz
d. Da razume klinički problem koji ispituje i da ume prema radiološkom nalazu da donese zaključak o datom kliničkom problemu
e. Da ume da predloži dodatno radiološko ili kliničko ispitivanje
f. Da nauči da svoje nalaze korelira sa ordinirajućim kliničarem
g. Da nauči da svoje nalaze brani konzilijarno (gastroenterolog, hirurg, patolog, onkolog)
Diplomirani farmaceuti – specijalisti medicinske biohemije
1. Klinička imunohemija
(12 meseci)
Prohodnost imaju: diplomirani farmaceuti – medicinski biohemičari specijalisti medicinske biohemije i diplomirani farmaceuti specijalisti medicinske biohemije.
Ostvarivanje programa:
U izvođenju teorijske nastave učestvovaće nastavnici Farmaceutskog i Medicinskog fakulteta, kao i priznati stručnjaci iz prakse
I. Putem teorijske nastave kroz predmete:
– Odabrana poglavlja iz Imunologije
– Imunohemija
– Imunohemijske metode
II. Obavljanjem obaveznog staža u laboratorijama u referentnim ustanovama pod rukovodstvom imenovanih mentora.
III. Samostalnim radom kandidata: izrada seminarskih radova, učešće u radionicama, rešavanje zadatih problema, analiza slučajeva iz prakse, korišćenje stručne literature i Interneta, itd.
IV. Izradom specijalističkog eksperimentalnog rada
PLAN UŽE SPECIJALIZACIJE
Trajanje specijalizacije 12 meseci/ 60 ESPB | |||
teorijska nastava 15 ESPB | specijalistički staž 30 ESPB | izrada rada 15 ESPB | |
Predmet | časovi/ESPB | meseci/ESPB | meseci/ESPB |
Teorijska nastava – tri meseca | |||
Odabrana poglavlja iz Imunologije | 12 h/3 ESPB | ||
Imunohemija | 20 h/5 ESPB | ||
Imunohemijske metode | 28 h/7 ESPB | ||
Ukupno | 60 h/15 ESPB | ||
1 ESPB = 4 časa: | |||
Specijalistički staž – 6 meseci | |||
Klinička imunohemija | 6 m/30 ESPB | ||
1 ESPB = 35 radnih sati ≈ 1 radna nedelja | |||
Specijalistički rad – 3 meseca | 15 ESPB | ||
ukupno ESPB | 15 | 30 | 15 |
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
I. Teorijska nastava
Odabrana poglavlja iz imunologije – 12 časova = 3 ESPB
Ćelije i tkiva imunskog sistema. Membranski antigeni ćelija imunskog sistema. Urođeni i stečeni imunitet. Efektorni mehanizmi humoralnog i ćelijski posredovanog imuniteta. Bolesti preosetljivosti. Reakcije preosetljivosti posredovane IgE antitelima Autoimunost i autoimunske bolesti. Tumorski antigeni i imunski odgovor na tumore. Transplantacioni antigeni i imunski odgovor protiv transplantata. Imunodeficijencije: urođene i stečene.
Imunohemija – 20 časova = 5 ESPB
Antigeni – vrste (prirodni, sintetski, T – zavisni i T – nezavisni, superantigeni, egzogeni i endogeni), imunogeni, hapteni. Antigenske determinante. Molekulska struktura antitela. Organizacija i rekombinacija gena za imunoglobuline. Izotipske, alotipske i idiotipske determinante imunoglobulina. Distribucija i biološke funkcije različitih klasa imunoglobulina. Receptori za imunoglobuline. Krioglobulini. Strukturna i hemijska osnova reakcije antigen-antitelo. Komplement. Klasični put aktivacije. Alternativni put aktivacije. Solubilni i membranski molekuli koji regulišu aktivaciju komplementa. Biološke funkcije komplementa. Receptori za komplement. Deficijencije komponenti komplementa, regulatornih proteina komplementa i receptora za komplement. Glavni histokompatibilni kompleks (MHC). Otkriće i osobine MHC gena. Struktura i ekspresija MHC molekula. Strukturna osnova vezivanja peptida za MHC molekule. Struktura T ćelijskog receptora (TCR). Citokini – opšte osobine; receptori i antagonisti citokina; bolesti posredovane citokinima.
Imunohemijske metode – 28 časova = 7 ESPB
Dobijanje poliklonskih antitela – imunizacija, putevi imunizacije, doze antigena, adjuvansi. Dobijanje monoklonskih antitela – tehnologija hibridoma. Primena monoklonskih antitela in vivo i in vitro. Izolovanje i prečišćavanje imunoglobulina (precipitacija amonijum sulfatom, gel filtracija, jonoizmenjivačka i afinitetna hromatografija). Zonska elektroforeza. CDC-PAGE (vertikalna i horizontalna). Western blot. Imunoprecipitacija membranskih proteina. Reakcije precipitacije u gelu (radijalna imunodifuzija, dvostruka imunodifuzija). Imunoelektroforeza (klasična, raketna i unakrsna). Reakcije aglutinacije (direktna aglutinacija, pasivna aglutinacija, inhibicija aglutinacije). Određivanje ukupne hemolitičke aktivnosti komplementa (CH50 test). Određivanje koncentracije aktivnosti pojedinačnih komponenti komplementa. Test fiksacije komplementa. Testovi sa radioaktivnim obeleživačima (RIA, IRMA, RIST, RAST). Karakteristike i podela savremenih imunotestova. Metode sa imunofluorescentnim obeleživačima (imunohistohemija, imunocitohemija i protočna citofluorimetrija). Metode sa enzimskim obeleživačima (ELISA, ELISPOT, ćelijska ELISA, imunoenzimske tehnike bojenja tkiva i ćelija). Detekcija imunskih kompleksa u tkivima i biološkim tečnostima. Testovi koji se rade pre transplantacije (HLA tipizacija, mikrocitotoksični test, unakrsno sparivanje, mešana leukocitna reakcija). Metode molekularne biologije u imunohemiji (hibridizacija DNK i RNK, hibridizacija in situ, reakcija lančanog umnožavanja – PCR).
II. Specijalistički staž – 6 meseci
Klinička imunohemija – 6 meseci = 30 ESPB
Biohemijske metode – Turbidimetrijske (Biuret, Tanin…), taložne (PEG, TCA…), elektroforetske (gel i kapilarna EF)
Fizikohemijske metode – Osmotska difuzija za koncentrovanje bioloških uzoraka; Gel filtracija na različitim kolonama i kolekcija frakcija; Jonoizmenjivačka i afinitivna hromatografija na različitim tipovima kolona
Imunohemijske metode – Precipitacione (RID, imunonefelometrija, imunoturbidimetrija, RIA i dr.); Aglutinacione (Latex, Rose-Waaler, cx50); Imunoenzimske (ELISA, varijante EIA) i enzimske (specifični supstrati); Imunohemiluminiscentne (ECLA); Varijante imuno blot tehnika (Western, Southern, DOT, i dr.); Primena metoda u različitim tipovima laboratorija zavisno od nivoa ustanove u zdravstvu.
Imunološke – Produkcija poliklonskih i monoklonskih antitela (komercijalna i „home made“).
Standardizacija i kontrola kvaliteta rada u biohemijskim i imunohemijskim laboratorijama (kontrolne karte i dr.).
Faktori koji intereferiraju u reakcijama u laboratorijskim procedurama i njihovo tumačenje u kliničkoj patologiji.
III. Izrada specijalističkog rada – 3 meseca = 15 ESPB Kandidat će izraditi originalni eksperimentalni rad prema zadatoj temi.
2. Klinička enzimologija
(12 meseci)
Prohodnost imaju: diplomirani farmaceuti-medicinski biohemičari specijaliste medicinske biohemije i diplomirani farmaceuti specijalisti medicinske biohemije.
Opšti cilj specijalizacije:
Razumevanje enzimskih procesa kroz upoznavanje strukture, fizičko-hemijskih i katalitičkih osobina enzima, kao i upoznavanje sa filogenetskim i ontogenetskim razvojem tkivnih enzima, topologijom i morfometrijom enzima. U oblasti dijagnostičke enzimologije razumevanje patoloških vrednosti enzima i njihovo učešće u enzimskim profilima pojedinih organa, a na osnovu poznavanja procesa transporta i raspodele, kao i eliminacije.
Specifični ciljevi specijalizacije
– poznavanje fiziološke klasifikacije ćelijskih enzima
– poznavanje mehanizama izlaska i ekstracelularne raspodele ćelijskih enzima
– razumevanje odabira i utvrđivanja enzimskog profila organa i serumskog enzimskog profila
– poznavanje značaja enzimskog profila za dijagnostikovanje oboljenja pojedinih organa
– poznavanje genetskog polimorfizma i urođenih metaboličkih grešaka
– poznavanje principa i metoda enzimske analize i praktična primena
Ishod specijalizacije
Posle završene uže specijalizacije iz kliničke enzimologije će:
1. Poznavati strukturu, fizičke i hemijske osobine enzima
2. Poznavati katalitičke osobine enzima i mehanizme delovanja
3. Znati načine određivanja enzimske aktivnosti, uslove određivanja kao i da postavlja i primenjuje sve vrste postupaka
4. Poznavati načine raspodele i eliminacije enzima
5. Procenjivati način odabira enzima za utvrđivanje enzimskog profila organa
6. Znati koji su enzimi najspecifičniji i zašto,
7. Poznavati enzimske profile kod različitih oboljenja kao i značajnost preklapanja enzimskih profila
8. Znati principe i tehničko izvođenje leboratorijskih metoda u oblasti enzimske analize
9. Znati metodološku evaluaciju analitičkih metoda u oblasti enzimske analize u odnosu na:
– preciznost i tačnost
– referentne metode i statističko poređenje metoda
– unutrašnju kontrolu kvaliteta i spoljašnju procenu kvaliteta
– analitičku specifičnost i analitičku osetljivost
– interferujuće faktore
10. Znati medicinsku evaluaciju enzimskih testova i metoda na osnovu:
– procene (prepoznavanje mogućih uticaja poređenjem sa prethodnim vrednostima, patološkog profila rezultata, ekstremnih vrednosti itd)
– korišćenja referentnih vrednosti (uticaj starosti, pola, načina života, itd, kao i vrednosti za odlučivanje i graničnih vrednosti)
– longitudinalne evaluacije toka oboljenja i praćenja terapije; kritične razlike
– prepoznavanja kombinacija nalaza koji su tipični za oboljenja
– strategije ispitivanja u odnosu na postavljene kliničke zahteve
– laboratorijskih izveštaja sa evaluacijom nalaza
11. Znati principe osiguranja kvaliteta rada
12. Biti osposobljen da praktikuje kontinuiranu medicinsku edukaciju (KME)
– izučavanjem i praćenjem literature
– konsultacijama sa kolegama
– posećivanjem naučnih i stručnih sastanaka
– izradom naučnih i stručnih radova i savladavanjem izlaganja istih
Ostvarivanje programa:
U izvođenju teorijske nastave učestvovaće nastavnici Farmaceutskog i Medicinskog fakulteta, kao i priznati stručnjaci iz prakse
I. Putem teorijske nastave kroz predmete:
– Uvod u enzimologiju
– Klinička enzimologija
II. Obavljanjem obaveznog staža u laboratorijama referentnih ustanova pod rukovodstvom imenovanih mentora.
III. Samostalnim radom kandidata: izrada seminarskih radova, učešće u radionicama, rešavanje zadatih problema, analiza slučajeva iz prakse, korišćenje stručne literature i interneta, itd.
IV. Izradom specijalističkog eksprimentalnog rada
PLAN UŽE SPECIJALIZACIJE
Trajanje specijalizacije 12 meseci/ 60 ESPB | |||
teorijska nastava 15 ESPB | specijalistički staž 30 ESPB | izrada rada 15 ESPB | |
Predmet | časovi/ESPB | meseci/ESPB | meseci/ESPB |
Teorijska nastava – 3 meseca | |||
Uvod u enzimologiju | 30 h/5 ESPB | ||
Klinička enzimologija | 60 h/10 ESPB | ||
Ukupno | 90 h/15 ESPB | ||
1 ESPB = 6 časova: Uvod u enzimologiju; Klinička enzimologija | |||
Specijalistički staž – 6 meseci | |||
Klinička enzimologija | 6 m/30 ESPB | ||
1 ESPB = 35 radnih sati ≈ 1 radna nedelja | |||
Specijalistički rad – 3 meseca | 15 ESPB | ||
ukupno ESPB | 15 | 30 | 15 |
PROGRAM SPECIJALIZACIJE
I. Teorijska nastava
UVOD U ENZIMOLOGIJU – 30 časova = 5 ESPB
Uvod u enzimologiju. Proteini: sastav i struktura; tehnike prečišćavanja proteina; kovalentna struktura proteina; trodimenzionalna struktura proteina; Struktura, fizičke i hemijske osobine enzima. Katalitičke osobine enzima. Kinetika enzimski katalizovanih reakcija; Supstratna specifičnost; stereospecifičnost, geometrijska specifičnost; Reverzibilnost enzimskih reakcija; Zasićenje enzima supstratom; Mihaelis-Mentenova kinetika; Multisupstratne enzimske reakcije: ping-pong mehanizam; sekvencijalni mehanizam; Koenzimi i prostetičke grupe: struktura i funkcija; Klasifikacija i nomenklatura enzima. Inhibicija enzima: tipovi inhibicije; praktična primena; Alosterna kontrola enzimske aktivnosti; Enzimska specifičnost: aktivno mesto; Mehanizmi katalize: primeri enzima: lizozim, serinproteaze, glutation reduktaza; Određivanje katalitičke aktivnosti enzima. Enzimska analiza. Enzimsko imunoodređivanje. Biološki materijal za enzimsku analizu. Reagensi za enzimsku analizu. Izbor referentne veličine za izražavanje aktivnosti enzima u biološkim materijalima.
KLINIČKA ENZIMOLOGIJA – 60 časova = 10 ESPB
Principi dijagnostičke enzimologije: genetski polimorfizam i izoenzimi, filogenteski i ontogenetski razvoj tkivnih enzima, topologija i morfometrija enzima, fiziološka klasifikacija ćelijskih enzima, izlazak i ekstracelularna raspodela enzima; eliminacija. Principi utvrđivanja enzimskih profila. Enzimi kod hepatobilijarnih oboljenja: struktura i funkcija jetre; enzimi za otkrivanje oboljenja jetre, diferencijalna dijagnoza oboljenja jetre na osnovu procene promena u enzimskom profilu. Primena određivanja enzima u gastroenterologiji: pljuvačne žlezde, pankreas i gastrointestinalni trakt. Enzimi kod srčanih oboljenja; primena dijagnostičkih testova; zlatni standard i surogat testovi; osetljivost i specifičnost; izbor dijagnostički značajnih enzima (kreatin kinaza, CK-MB, izoenzimi i izoforme; laktat dehidrogenaza i izoenzimi; aspartat aminotransferaza; izoenzim BB glikogene fosforilaze b); strukturni proteini i drugi proteini srčanog mišića: mioglobin, troponinski kompleks; tropomiozin; miozin lakih i teških lanaca; Ishemijska srčana oboljenja; dijagnostika na osnovu određivanja enzima; strategija dijagnostikovanja akutnog infarkta miokarda; promene serumskih enzima posle dijagnostičkih i terapijskih procedura; promene enzima nakon hirurških intervencija; Enzimi kod oboljenja skeletnih mišića; promene enzima kod miopatija; enzimi kod muskularne distrofije; Enzimske promene kod inflamatornih i toksičnih miopatija; značaj izoenzima kreatin kinaze u miopatijama; promene drugih serumskih enzima. Enzimi kod oboljenja kostiju; biohemijski markeri metaboličkog promena kosti: alkalna fosfataza kao marker osteoblastne aktivnosti, izoforme alkalne fosfataze; Tartarat rezistentna kisela fosfataza kao marker osteoklasne aktivnosti; Osteoporoza; druga oboljenja kostiju: primena enzimskih i drugih testova; Enzimi kod malignih oboljenja; Amilaza i drugi pankreasni enzimi; glikolitički enzimi; kisela fosfataza i prostatični specifični antigen; alkalna fosfataza; gama-glutamil transferaza; 5-nukleotidaza; izoenzim BB kreatin kinaze; glukoziltransferaza; terminalna deoksinukleotidil transferaza; timidin kinaza; lizozim; tkivni enzimi; Enzimi kod bubrežnih oboljenja i oboljenja urinarnog trakta: urinarni enzimi; serumski enzimi kod bubrežnih oboljenja: razlozi izmene serumske anzimske aktivnosti; ponašanje različitih enzima;. Značaj određivanja enzima u trudnoći. Cerebrogeni enzimi. Enzimi kod povreda i postoperativnih stanja. Enzimi u drugim telesnim tečnostima: pleuralna, peritonealna, perikardijalna i sinovijalna tečnost, saliva, želudačni sadržaj; feces; seminalna tečnost, vaginalna tečnost itd. Genetski polimorfizam i urođene metaboličke greške: metode otkrivanja i izučavanja metaboličkih oboljenja; klasifikacija urođenih metaboličkih grešaka; primeri pojednih metaboličkih poremećaja: metabolizma aminokiselina, ugljenih hidrata, ciklusa uree; mukopolisaharidoze; lipidoze; drugi poremećaji.
II. Specijalistički staž – 6 meseci
Specijalistički staž se obavlja u laboratorijama u referentnim ustanovama pod rukovodstvom imenovanih mentora, a u saradnji sa kliničkim timovima i drugim kontaktima sa korisnicima laboratorijskih usluga, učestvovanjem na kliničkim seminarima i diskusijama o kliničkim slučajevima.
Specijalizant mora da ovlada sledećim znanjima i veštinama:
Principi kinetike enzimski katalizovanih reakcija. Određivanje Mihaelis-Mentenove konstante. Prepoznavanje značajnosti reakcije nultog reda. Optimizacija uslova za određivanje enzimske aktivnosti. Prepoznavanje vrste inhibicije. Primeri enzimske analize: određivanje aktivnosti enzima, koncentracije supstrata pomoću enzima, enzimsko imunoodređivanje (odabrani primeri). Primena Warburgovog optičkog testa: primeri jednostepene i višestepenih enzimskih reakcija. Analiza uslova IFCC optimizovane metode. Analiza uslova određivanja na automatskom analizatoru. Određivanje aktivnosti laktat dehidrogenaze. Određivanje aktivnosti transaminaza. Određivanje aktivnosti gama-glutamiltransferaze. Analiza izoenzima: elektroforetski, toplotnom inaktivacijom, imunoinhibicijom: primer izoenzima alkalne fosfataze. Određivanje katalitičke aktivnosti i masene koncentracije kreatin kinaze. Određivanje amilaze. Određivanje pankreasne amilaze. Određivanje lipaze. Određivanje acilholin-acilhidrolaze (sCHE). Određivanje kisele i prostatične fosfataze. Određivanje glukoza-6-fosfat dehidrogenaze. Primena hemolizata humanih eritrocita za analizu. Analiza enzima u drugim telesnim tečnostima (urin, likvor). Određivanje svih drugih enzima vezanih za dijagnostikovanje oboljenja pojednih organa obrađenih u teorijskoj nastavi.
III. Izrada specijalističkog rada – 3 meseca
Kandidat će izraditi originalni eksperimentalni rad prema zadatoj temi.
3. Laboratorijska endokrinologija
(12 meseci)
Prohodnost imaju: diplomirani farmaceuti specijalisti medicinske biohemije, diplomirani farmaceti-medicinski biohemičari specijalisti medicinske biohemije.
Cilj specijalizacije
Sticanje specifičnih znanja i veština kroz upoznavanje novih dostignuća u oblasti laboratorijske endokrinologije i molekularne dijagnostike.
Ishod specijalizacije
Nakon završene subspecijalizacije iz laboratorijske endokrinologije kandidat će:
1. Znati primenu novih laboratorijskih dijagnostičkih procedura u odnosu na:
– Rano otkrivanje i epidemiologiju endokrinog oboljenja.
– Dijagnozu zavisno od lokalizacije endokrinog poremećaja.
– Primenu funkcionalnih testova.
– Primenjenu terapiju.
2. Biti osposobljen da praktikuje kontinuiranu medicinsku edukaciju (KME):
– izučavanjem i praćenjem literature
– posećivanjem naučnih i stručnih sastanaka
– izradom i prezentacijom naučnih i stručnih radova
Ostvarivanje programa:
I. Putem nastave kroz predmete:
– Klinička enokrinologija
– Laboratorijska endokrinologija
– Molekularna genetika
II. Obavljanjem staža u specijalizovanim laboratorijama referentnih ustanova pod rukovodstvom imenovanih mentora.
III. Samostalnim radom kandidata: izrada seminarskih radova, analiza slučajeva iz prakse, korišćenje stručne literature, interneta.
IV. Izradom specijalističkog eksprimentalnog rada
PLAN UŽE SPECIJALIZACIJE
Trajanje specijalizacije 12 meseci/ 60 ESPB | |||
teorijska nastava 15 ESPB | specijalistički staž 30 ESPB | izrada rada 15 ESPB | |
Predmet | Časovi/ESPB | meseci/ESPB | meseci/ESPB |
Teorijska nastava – 3 meseca | |||
Laboratorijska endokrinologija | 50 h/10 ESPB | ||
Klinička endokrinologija | 15 h/3 ESPB | ||
teorijska nastava 15 ESPB | specijalistički staž 30 ESPB | izrada rada 15 ESPB | |
Predmet | Časovi/ESPB | meseci/ESPB | meseci/ESPB |
Ukupno | 75 h/15 ESPB | ||
1 ESPB = 5 časova: | |||
Specijalistički staž – 6 meseci | |||
Laboratorijske endokrinologija | 6 m/30 ESPB | ||
1 ESPB = 35 radnih sati ≈ 1 radna nedelja | |||
Specijalistički rad – 3 meseca | 15 ESPB | ||
ukupno ESPB | 15 | 30 | 15 |
PROGRAM UŽE SPECIJALIZACIJE
I. Teorijska nastava
U izvođenju teorijske nastave učestvovaće nastavnici Farmaceutskog i Medicinskog fakulteta i priznati stručnjaci iz prakse.
Laboratorijska enokrinologija – 50 časova = 10 ESPB
– Autoimunost endokrinih oboljenja.
– Pedijatrijska laboratorijska endokrinologija
– Laboratorijska endokrinologija malignih stanja.
– Gerijatrijska laboratorijska endokrinologija.
– Laboratorijska dijagnostika urgentnih stanja.
– Laboratorijska dijagnostika u malignitetu.
– Laboratorijska procena efikasnosti hirurških zahvata.
Klinička endokrinologija – 15 časova = 3 ESPB
Specijalna poglavlja neuroendokrinologije. Veza između hormona i drugih signalnih molekula (neurotransmitera, vitamina, onkogena); imunog i endokrinog sistema. Poremećaji endokrinog sistema (endokrina hipo i hiperfunkcija); sindromi viška hormona kod hormonske terapije; ne-endokrina oboljenja. Primena hormona i selektivnih modulatora u terapiji ne-endokrinih oboljenja.
Molekularna genetika – 10 časova = 2 ESPB
– Genomika i proteomika u endokrinologiji.
– Molekularna osnova genetskih endokrinopatija.
II. Specijalistički staž – 6 meseci = 30 ESPB
Testovi za ispitivanje hipotalamusno-hipofizne funkcije: kozintropinski/brzi ACTH stimulacioni test, insulin hipoglikemijski test, levodopa test, arginin infuzioni test, GnRH test, klomifenski test, test uskraćivanja vode, test opterećenja vodom. Poremećaji rasta: GHRH, GH sekretagoge (GHS), GH, IGF1, IGF2, insulin i njihovi receptori – GHRHR, GHSR, GHR, IGF1R, IGF2R, INSR. Maligniteti: sekretinski test, kalcijum test, pentagastrin test, TPO, TSH-R, gastrin, vazoaktivni intestinalni polipeptid, holecistokinin, progesteronski i estrogenski receptori. Prenatalna dijagnostika: hCG, dimerni inhibin A, fetalni fibronektin, PAPP.
III. Izrada specijalističkog rada – 3 meseca = 15 ESPB
Kandidat će izraditi originalni eksperimentalni rad prema zadatoj temi.
Obrazac/prilog | Član/tačka | Datum primene |
Obrazac 1 – Specijalistička knjižica – indeks | Član 12 | |
Obrazac 2 – Diploma o stečenom stručnom nazivu specijaliste | Član 21 | |
Obrazac 3 – Diploma o stečenom stručnom nazivu specijaliste uže specijalizacije | Član 21 |
Obrazac 1
REPUBLIKA SRBIJA
SPECIJALISTIČKA
KNJIŽICA
INDEKS
JMBG |
|
FOTOGRAFIJA STUDENTA |
________________________________________________________________________________________
(svojeručni potpis studenta)
REPUBLIKA SRBIJA
________________________________________________________________________________
(NAZIV I SEDIŠTE UNIVERZITETA)
________________________________________________________________________________
(NAZIV FAKULTETA)
BROJ |
SPECIJALISTIČKA KNJIŽICA
INDEKS
______________________________________________________________________________________ |
(PREZIME, IME JEDNOG RODITELJA) |
______________________________________________________________________________________ |
(IME SPECIJALIZANTA/KINJE) |
u | _______________________ | ________________________ | ||
(datum) | (mesto rođenja) | |||
________________________ | ||||
(država) | ||||
______________________________________________________________________________________ |
(upisan-na na studije za sticanje stručnog naziva) |
specijaliste ______________________________________________________________________________
specijaliste uže specijalizacije _______________________________________________________________
u trajanju od _____________________ god.
________________________ |
________________________ |
|
datum upisa | (M.P.) | Dekan |
Školska godina _______________________________________________________________________ |
Specijalizant/kinja je započeo-la specijalistički staž |
dana ______________ godine
u |
(naziv i sedište zdravstvene ustanove) |
a po Rešenju Ministarstva zdravlja
br. ______________
(M.P.) | __________________________ | |
(ovlašćeno lice) |
Školska godina _______________________________________________________________________ |
Specijalizant je objavio rad u časopisu _________________________________________________________ |
Datum
(M.P.) | (šef katedre) | |
__________________________ |
PLAN NASTAVE | |
NAZIV | MESECI |
USTANOVA |
SEMESTAR |
||
NAZIV NASTAVNOG PREDMETA | Sedmični broj časova |
|
predavanja | vežbe | |
ŠKOLSKE 20 ________ / 20 ________ GODINE |
|
Nastavnik potvrđuje da je specijalizant/kinja uredno pohađao-la predavanja i vežbe |
Potvrda o upisu / overi godine |
Upisao zimski/letnji semestar kao |
__________________________
(status specijalizanta/kinje)
__________________________
(datum)
__________________________
(dekan) Overio/la zimski/letnji semestar
za školsku
20 ________ / 20 ________ godine
__________________________
(datum)
__________________________
(dekan)
PODACI O POLAGANJU OBAVEZNIH KOLOKVIJUMA I ISPITA | |||||||||||||||||||||||
Specijalizant/kinja | |||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||
|
GODINA SPECIJALIZACIJE: ________________________________________________________ |
Specijalizant/kinja je obavio-la specijalistički staž od |
do | godine |
u | |
(naziv i sedište zdravstvene ustanove) |
u ukupnom trajanju od | |
meseci i _____________ dana |
Specijalizant/kinja je savladao/la sledeće veštine na specijalističkom stažu
Napomena: |
(M.P.) | ____________________ | |
(ovlašćeno lice) |
PODACI O POLAGANJU OBAVEZNIH KOLOKVIJUMA I ISPITA | |||||||||||||||||||||||
Specijalizant/kinja | |||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||
|
PODACI O MENTORIMA
OSTALI PODACI O STUDENTU
Obrazac 2
REPUBLIKA SRBIJA
Univerzitet u |
||
(sedište univerziteta) |
fakultet | ||
(naziv fakulteta) |
DIPLOMA
O STEČENOM STRUČNOM NAZIVU SPECIJALISTE
(ime, ime jednog roditelja i prezime) |
Rođen/a | godine u | ||
(mesto, opština, država) |
Upisan/a | godine na prvu godinu specijalističkih studija |
na |
i |
godine | ||
(naziv fakulteta) | (datum) |
Položio/la je specijalistički ispit iz
(naziv grane) |
sa | |
(ocena) |
Na osnovu toga izdaje mu/joj se diploma o završenoj specijalizaciji i stručnom nazivu specijaliste
, | godine | |||
(broj diplome) | (datum izdavanja) |
Predsednik Komisije | Dekan |
Obrazac 3
REPUBLIKA SRBIJA
Univerzitet u |
||
(sedište univerziteta) |
fakultet | ||
(naziv fakulteta) |
DIPLOMA
O STEČENOM STRUČNOM NAZIVU SPECIJALISTE UŽE SPECIJALIZACIJE
(ime, ime jednog roditelja i prezime) |
Rođen/a ________________ godine u
_________________________________
(mesto, opština, država)
Upisan/a | godine na prvu godinu specijalističkih studija |
na |
dana |
godine | ||
(naziv fakulteta) | (datum) |
Odbranio/la je rad uže specijalizacije pod nazivom:
(naziv teme rada) |
Na osnovu toga izdaje mu/joj se diploma o završenoj užoj specijalizaciji i stručnom nazivu specijaliste uže specijalizacije _____________________________
, | godine | |||
(broj diplome) | (datum izdavanja) |
Predsednik Komisije | Dekan |
td width=“87%“