Nepuno radno vreme – aneks ugovora, propisi i mišljenja Ministarstva

Servis računara online zakazivanje

Poslodavac „___“

Broj : ____

U __, __.201_. godine.

 Na osnovu člana 30-35. a u vezi sa članom 51. i 171. Zakona o radu (Sl.glasnik RS  br. 24, 61/2005; 54/2009, 32/2013) zaključuje se

Anex br. 1 Ugovora o radu

 Na pismeni predlog zaposlenog ___ Ugovor o radu koji je zaključen dana __.20__. godine između poslodavca “___“ D.o.o. i zaposlenog (u daljem tekstu „Ugovor“), menja se u sledećem :

 a)    Tačka __. Ugovora se menja i glasi :

Zaposleni počev od __ 2013. godine zasniva radni odnos sa nepunim radnim vremenom u trajanju od __ časova nedeljno.

b)   Tačka __. Ugovora se menja  i glasi :

                 Zarada se isplaćuje zaposlenom srazmerno radnom vremenu za koje zasnovan radni odnos.

 

Ostale odredbe Ugovora o radu koji je zaključen između poslodavca i zaposlenog ostaju u svemu na snazi.

 Ovaj Anex Ugovora je sačinjen u 4 (četiri) primerka od kojih po svaka ugovorna strana zadržava po 2 (dva) primerka.

                        Zaposleni                                                                 Poslodavac

          ______________________                m.p.    ______________________

———————————————————————————————————————————————-

Zakon o radu (Sl.glasnik RS br. 24, 61/2005; 54/2009, 32/2013)

2. Nepuno radno vreme

Član 51

Nepuno radno vreme, u smislu ovog zakona, jeste radno vreme kraće od punog radnog vremena.

XI VIŠAK ZAPOSLENIH

Član 155

Program naročito sadrži:

1)     razloge prestanka potrebe za radom zaposlenih;

2)     ukupan broj zaposlenih kod poslodavca;

3)     broj, kvalifikacionu strukturu, godine starosti i staž osiguranja zaposlenih koji su višak i poslove koje obavljaju;

4)     kriterijume za utvrđivanje viška zaposlenih;

5)     mere za zapošljavanje: premeštaj na druge poslove, rad kod drugog poslodavca, prekvalifikacija ili dokvalifikacija, nepuno radno vreme ali ne kraće od polovine punog radnog vremena i druge mere;

6)     sredstva za rešavanje socijalno-ekonomskog položaja viška zaposlenih;

7)     rok u kome će biti otkazan ugovor o radu.

Poslodavac je dužan da predlog programa dostavi sindikatu iz člana 154. ovog zakona i republičkoj organizaciji nadležnoj za zapošljavanje, najkasnije osam dana od dana utvrđivanja predloga programa, radi davanja mišljenja.

Program donosi upravni odbor, a kod poslodavca kod koga nije obrazovan upravni odbor – direktor, odnosno preduzetnik.

XV IZMENA UGOVORA O RADU

1. Izmena ugovorenih uslova rada

Član 171

Poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada (u daljem tekstu: aneks ugovora):

1)     radi premeštaja na drugi odgovarajući posao, zbog potreba procesa i organizacije rada;

2)     radi premeštaja u drugo mesto rada kod istog poslodavca, u skladu sa članom 173. ovog zakona;

3)     radi upućivanja na rad na odgovarajući posao kod drugog poslodavca, u skladu sa članom 174. ovog zakona;

4)     ako je zaposlenom koji je višak obezbedio ostvarivanje prava iz člana 155. stav 1. tačka 5) ovog zakona;

5)     iz člana 33. stav 1. tač. 10), 11) i 12) ovog zakona;

6)     u drugim slučajevima utvrđenim opštim aktom i ugovorom o radu.

Odgovarajućim poslom u smislu stava 1. tač. 1) i 3) ovog člana smatra se posao za čije se obavljanje zahteva ista vrsta i stepen stručne spreme koji su utvrđeni ugovorom o radu.

Član 172

Uz ponudu za zaključivanje aneksa ugovora poslodavac je dužan da zaposlenom u pisanom obliku dostavi i razloge za ponudu, rok u kome zaposleni treba da se izjasni o ponudi i pravne posledice koje mogu da nastanu odbijanjem ponude.

Zaposleni je dužan da se izjasni o ponudi za zaključivanje aneksa ugovora u roku koji odredi poslodavac, a koji ne može biti kraći od osam radnih dana.

Smatra se da je zaposleni odbio ponudu za zaključivanje aneksa ugovora ako se ne izjasni u roku iz stava 2. ovog člana.

Ako zaposleni prihvati ponudu za zaključivanje aneksa ugovora, zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava zakonitost tog ugovora.

———————————————————————————————————————————————-

„Nema zakonskih smetnji da se privremeno ili trajno povećani obim posla ili drugi razlozi predvide kao osnov za ponudu aneksa ugovora o radu radi prelaska sa nepunog na puno radno vreme, na određeni ili neodređeni vremenski period. 

„Prema članu 171. stav 1. tačka 6) Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005 i 54/2009 – dalje: Zakon), pored zakonom propisanih slučajeva (tač. 1) do 5), poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada (aneks ugovora) i u drugim slučajevima utvrđenim opštim aktom ili ugovorom o radu.

Prema tome, opštim aktom ili ugovorom o radu mogu da se predvide drugi slučajevi u kojima poslodavac može da zaposlenom ponudi aneks ugovora o radu, ako to nije u suprotnosti sa zakonom. Za razliku od prelaska sa punog na nepuno vreme koje se zaposlenom može ponuditi samo pod određenim uslovima propisanim zakonom o radu (član 155. stav 1. tačka 5) Zakona), nema zakonskih smetnji da se privremeno ili trajno povećani obim posla ili drugi razlozi predvide kao osnov za ponudu aneksa ugovora o radu radi prelaska sa nepunog na puno radno vreme, na određeni ili neodređeni vremenski period. Pri tome, opštim aktom treba da se predvide kako slučajevi, tako i period na koji se zaposlenom može ponuditi rad sa punim radnim vremenom.

U slučaju prelaska sa nepunog na puno radno vreme za ograničeni, unapred utvrđen vremenski period, nema smetnji da se zaposlenom ponudi aneks ugovora o radu do određenog datuma po čijem bi isteku automatski ponovo važili prvobitno ugovoreni uslovi rada (nepuno radno vreme), bez potrebe zaključivanja novog aneksa ugovora o radu.

Napominjemo da zaposlenom koji odbije ponudu aneksa ugovora o radu u slučajevima utvrđenim opštim aktom ili ugovorom o radu saglasno članu 171. stav 1. tačka 6) Zakona, ne može da prestane radni odnos zbog odbijanja aneksa ugovora o radu u smislu člana 179. tačka 7) Zakona.“

Mišljenje Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike, br. 011-00-284/2012-02 od 23.01.2013. godine

—————–—————–—————–—————–—————–—————–—————–—————– 

Smanjenje radnog vremena može da se ponudi zaposlenom samo ako je za njega utvrđeno da je „tehnološki višak“

„U skladu sa članom 155. stav 1. tačka 5) Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005 – dalje: Zakon), ako je došlo do prestanka potrebe za radom zaposlenih, poslodavac može zaposlenima koji su višak da obezbedi rad sa nepunim radnim vremenom, ali ne kraće od polovine punog radnog vremena.

Zaposlenom koji je u radnom odnosu sa punim radnim vremenom, u slučaju uvođenja nepunog radnog vremena, poslodavac je dužan da ponudi izmenu ugovora o radu (član 171. stav 1. tačka 4) Zakona).

Prema tome, samo zaposlenom za koga je u skladu sa Zakonom utvrđeno da je višak može da se ponudi da radi sa polovinom punog radnog vremena. U ostalim slučajevima, ako je zaposleni zasnovao radni odnos sa punim radnim vremenom, ne može se ponuditi da radi sa nepunim radnim vremenom.

U skladu sa članom 172. stav 1. Zakona, uz ponudu za zaključivanje aneksa ugovora poslodavac je dužan da zaposlenom u pisanom obliku dostavi i razloge za ponudu, rok u kome zaposleni treba da se izjasni o ponudi i pravne posledice koje mogu da nastanu odbijanjem ponude.

Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih dostavlja se odjava na osiguranje za puno radno vreme i prijava na osiguranje za nepuno radno vreme.“

Mišljenje Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike, br. 011-00-00389/2005-02 od 30.06.2005. godine

—————–—————–—————–—————–—————–—————–—————–—————–

„Zakon o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005 i 61/2005 – dalje: Zakon), u članu 40. propisuje da zaposleni koji radi sa nepunim radnim vremenom ima sva prava iz radnog odnosa srazmerno vremenu provedenom na radu, osim ako za pojedina prava zakonom, opštim aktom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno.

Prema tome, zaposleni koji radi sa nepunim radnim vremenom, pojedina prava i obaveze ostvaruje srazmerno vremenu provedenom na radu, a pojedina koja su nedeljiva, u punom obimu. Prava koja su uslovljena dužinom radnog vremena, po pravilu se ostvaruju srazmerno vremenu provedenom na radu, kao što je pravo na zaradu i odmor u toku dnevnog rada.

U skladu sa članom 104. Zakona poslodavac je u obavezi da obezbedi zaposlenom pravo na odgovarajuću zaradu za obavljeni rad i vreme provedeno na radu, a koja se sastoji od osnovne zarade, dela zarade za radni učinak i uvećane zarade. Osnovna zarada određuje se na osnovu uslova, utvrđenih pravilnikom, potrebnih za rad i vremena provedenog na radu, radni učinak se određuje na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla, a uvećana zarada se utvrđuje opštim aktom poslodavca i ugovorom o radu, u skladu sa zakonom.

Zaposleni koji radi sa nepunim radnim vremenom ima pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada, u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu. Naknada troškova po ovom osnovu se ostvaruje za dane kada zaposleni radi, odnosno dolazi na posao i ne zavisi od dužine radnog vremena (nepuno, skraćeno radno vreme i dr.).

U vezi naknade troškova za ishranu u toku rada, prema članu 118. tačka 5) Zakona od 1.1.2006. godine, utvrđeno je pravo zaposlenog na naknadu za ishranu u toku rada. Visina naknade troškova za ishranu u toku dana nije propisana Zakonom, već se utvrđuje opštim aktom poslodavca i ugovorom o radu i nije uslovljena dužinom radnog vremena. Stoga, zaposlenom koji radi sa nepunim radnim vremenom treba obezbediti naknadu za ishranu u toku rada u punom iznosu tj. kao za zaposlenog koji radi puno radno vreme.

Pravo na regres za korišćenje godišnjeg odmora zavisi od ostvarenog prava na godišnji odmor, shodno članu 68. Zakona, a ne od dužine radnog vremena. Prema tome, bez obzira da li je zaposleni zasnovao radni donos sa punim ili nepunim radnim vremenom, ima pravo na pun godišnji odmor i pravo na regres u punom iznosu utvrđenom opštim aktom i ugovorom o radu.

Zakonom je utvrđeno pravo na otpremninu svakom zaposlenom, bez obzira na dužinu radnog vremena, kojem prestaje radni odnos radi ostvarivanja prava na starosnu, invalidsku ili porodičnu penziju, najmanje u visini prosečne zarade u Republici prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa zaduženog za poslove statistike. Prema tome, ako zaposlenom koji radi sa nepunim radnim vremenom prestaje radni odnos radi ostvarivanja prava na penziju ima pravo na isplatu otpremnine najmanje u visini utvrđenoj u članu 119. stav 1. tačka 1) Zakona.“

Mišljenje Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike br. 011-00-743/2006-02 od 01.11.2006. godine

 

Servis računara online zakazivanje