Nema poreskog duga ako za njega nije doneto rešenje poreskom obvezniku

Servis računara online zakazivanje

Nema poreskog duga ako za njega nije doneto rešenje poreskom obvezniku

 

„Prema odredbi člana 2. stav 1. Zakona o porezima na imovinu („Sl. glasnik RS“, br. 26/2001, „Sl. list SRJ“, br. 42/2002 – odluka SUS i „Sl. glasnik RS“, br. 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 135/2004, 61/2007, 5/2009, 101/2010, 24/2011, 78/2011 i 57/2012 – odluka US – dalje: Zakon), porez na imovinu plaća se na sledeća prava na nepokretnosti: pravo svojine, odnosno na pravo svojine na građevinskom zemljištu površine preko 10 ari; pravo stanovanja; pravo zakupa stana ili stambene zgrade u skladu sa zakonom kojim je uređeno stanovanje, za period duži od jedne godine ili na neodređeno vreme; pravo zakupa građevinskog zemljišta u javnoj svojini, odnosno poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, površine preko 10 ari; kao i na pravo korišćenja građevinskog zemljišta u javnoj svojini površine preko 10 ari.

Nepokretnostima, u smislu člana 2. stav 1. Zakona, smatraju se: zemljište, stambene i poslovne zgrade, stanovi, poslovne prostorije, garaže, zgrade i prostorije za odmor i rekreaciju i drugi građevinski objekti, odnosno njihovi delovi (član 2. stav 2. Zakona).

Saglasno odredbi člana 2. stav 3. Zakona, u slučaju kad na nepokretnosti postoji neko od prava iz člana 2. stav 1. tač. 3) do 6) Zakona (pravo stanovanja; pravo zakupa stana ili stambene zgrade u skladu sa zakonom kojim je uređeno stanovanje, za period duži od jedne godine ili na neodređeno vreme; pravo zakupa građevinskog zemljišta u javnoj svojini, odnosno poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, površine preko 10 ari, odnosno pravo korišćenja građevinskog zemljišta u javnoj svojini površine preko 10 ari), porez na imovinu plaća se na to pravo, a ne na pravo svojine.

Prema odredbi člana 4. st. 1, 3, 4. i 5. Zakona, obveznik poreza na imovinu na prava iz člana 2. ovog zakona je pravno i fizičko lice koje je imalac tih prava na nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji Republike Srbije, osim kada je Zakonom drukčije uređeno.

U slučaju kad je nepokretnost, koju je stekla i koristi javna služba (javno preduzeće, ustanova) i druga organizacija čiji je osnivač Republika Srbija, odnosno preduzeće i druga organizacija ulaganjem državnog kapitala, u državnoj svojini, u skladu sa zakonom kojim se uređuju sredstva u svojini Republike Srbije, poreski obveznik je korisnik nepokretnosti.

Kada je imalac prava na nepokretnosti iz člana 2. Zakona nepoznat ili nije određen, obveznik poreza na imovinu je korisnik nepokretnosti.

Kada je nepokretnost data u državinu i na korišćenje primaocu lizinga po osnovu ugovora o finansijskom lizingu, obveznik poreza na imovinu je primalac lizinga.

Prema odredbi člana 39. stav 1. i st. 3. do 5. Zakona, porez na imovinu iz člana 2. Zakona utvrđuje se rešenjem organa jedinice lokalne samouprave.

Godišnji porez na imovinu plaća se, tromesečno u roku od 45 dana od dana početka tromesečja.

Do donošenja rešenja o utvrđivanju poreza na imovinu za tekuću godinu, porez se plaća akontaciono u visini obaveze za poslednje tromesečje godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje i plaća porez.

Razliku između poreza utvrđenog rešenjem organa jedinice lokalne samouprave i akontaciono uplaćenog poreza na imovinu za tromesečje za koje je poreska obaveza dospela, obveznik je dužan da uplati u roku od 15 dana od dana dostavljanja prvostepenog rešenja o utvrđivanju poreske obaveze.

Odredbom člana 2a stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br. 80/2002, 84/2002 – ispr., 23/2003 – ispr., 70/2003, 55/2004, 61/2005, 85/2005 – dr. zakon, 62/2006 – dr. zakon, 63/2006 – ispr. dr. zakona, 61/2007, 20/2009, 72/2009 – dr. zakon, 53/2010, 101/2011 i 2/2012 – ispr. – dalje: ZPPPA) uređeno je da se ovaj zakon primenjuje i na izvorne javne prihode jedinica lokalne samouprave koje te jedinice utvrđuju, naplaćuju i kontrolišu u javnopravnom odnosu, kao i na sporedna poreska davanja po tim osnovama.

Saglasno odredbi člana 75. st. 1. i 2. ZPPPA, na iznos manje ili više plaćenog poreza i sporednih poreskih davanja obračunava se i plaća kamata po stopi jednakoj godišnjoj referentnoj stopi centralne emisione banke uvećanoj za deset procentnih poena, primenom komforne metode obračuna. Na dugovani porez i sporedna poreska davanja kamata se obračunava počev od narednog dana od dana dospelosti.

Prema odredbi člana 114. st. 1. i 2. ZPPPA, pravo Poreske uprave na utvrđivanje i naplatu poreza i sporednih poreskih davanja zastareva za pet godina od dana kada je zastarelost počela da teče. Zastarelost prava na utvrđivanje poreza i sporednih poreskih davanja počinje da teče od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je trebalo utvrditi porez, odnosno sporedno poresko davanje.

Pravo na utvrđivanje, naplatu, povraćaj, refakciju, refundaciju, kao i namirenje dospelih obaveza po drugom osnovu putem preknjižavanja poreza, uvek zastareva u roku od deset godina od isteka godine u kojoj je porez trebalo utvrditi ili naplatiti, odnosno u kojoj je izvršena preplata. Poreska uprava, po isteku roka iz stava 1. ovog člana, po službenoj dužnosti, donosi rešenje o prestanku poreske obaveze, odnosno o prestanku prava na povraćaj, refakciju, refundaciju, kao i na namirenje dospelih obaveza po drugom osnovu putem preknjižavanja poreza, zbog zastarelosti (član 114ž ZPPPA).

S tim u vezi, porez na imovinu utvrđuje se poreskom obvezniku, po nastanku poreske obaveze.

Lice koje nije imalac prava iz člana 2. stav 1. Zakona, niti je korisnik nepokretnosti iz člana 4. st. 3. i 4. Zakona, odnosno nije primalac lizinga po osnovu ugovora o finansijskom lizingu, nije obveznik poreza na imovinu, te nema osnova da mu se utvrdi obaveza po osnovu tog poreza.

U predmetnom slučaju, ako na nepokretnosti, pored prava svojine, nije konstituisano i drugo pravo iz člana 2. stav 1. tač. 2) do 6) Zakona, a imalac prava svojine je fizičko lice (koje je određeno i poznato i koje je podnelo poresku prijavu za utvrđivanje poreza na imovinu) obveznik poreza na imovinu je vlasnik nepokretnosti, nezavisno od činjenice da je u poreskoj prijavi navelo da je njegova majka član njegovog porodičnog domaćinstva.

S obzirom na to da se porez na imovinu plaća u rokovima propisanim članom 39. Zakona, ako poreskom obvezniku nijednom od nastanka poreske obaveze nije doneto prvostepeno rešenje kojim mu je utvrđen porez na imovinu za predmetnu nepokretnost, poreski obveznik nije u docnji sa plaćanjem „njemu neutvrđenog“ poreza na imovinu (jer nije bio u mogućnosti da taj porez plaća ni po rešenju, ni akontativno). Stoga nema osnova da se tom licu obračunava kamata – kao pravna posledica docnje u izmirenju poreskih obaveza (niti je istu moguće obračunati na neutvrđeni iznos poreza). Takođe, nema osnova da se od tog poreskog obveznika potražuje poreski dug kojim je za određenu nepokretnost greškom nadležnog organa zaduženo lice koje nije poreski obveznik (iako je u konkretnom slučaju reč o njegovoj majci koja je, prema navodima iz poreske prijave, član njegovog domaćinstva), a koji (dug) sadrži i kamatu obračunatu tom licu (koje nije poreski obveznik).

Nadležni organ jedinice lokalne samouprave ima pravo da poreskom obvezniku, kome greškom organa, od nastanka poreske obaveze nije utvrđivan porez na imovinu, tu obavezu utvrdi od nastanka poreske obaveze a najviše za period za koji pravo na utvrđivanje i naplatu poreza na imovinu nije zastarelo.

Takođe, nema pravnog osnova da se za istu nepokretnost i za isti period (period za koji pravo na utvrđivanje poreza na imovinu poreskom obvezniku nije zastarelo), porezom na imovinu zaduže i poreski obveznik i lice kome je porez utvrđen pogrešnom primenom materijalnog prava (odnosno koje nije poreski obveznik). Imajući u vidu odredbu člana 3. stav 2. ZPPPA, prema kojoj se poreski postupak sprovodi po načelima i u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak, ako ZPPPA nije drukčije propisano, a navodi se da se ne raspolaže dokazima da su rešenja kojima je pogrešno utvrđivan porez majci poreskog obveznika (umesto poreskom obvezniku), dostavljena u skladu sa članom 36. ZPPPA, napominjemo da je odredbom člana 253. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku („Sl. list SRJ“, br. 33/97 i 31/2001 i „Sl. glasnik RS“, br. 30/2010), uređena mogućnost ukidanja rešenja po osnovu službenog nadzora – ako je njime očigledno povređen materijalni zakon (u ovom slučaju, odredba člana 4. Zakona).

Saglasno odredbama člana 114ž ZPPPA, nadležni organ jedinice lokalne samouprave, po isteku roka apsolutne zastarelosti prava na utvrđivanje i naplatu poreza na imovinu, po službenoj dužnosti, rešenjem utvrđuje prestanak poreske obaveze zbog zastarelosti.“

Mišljenje Ministarstva finansija br. 413-00-00383/2012-04 od 06.06.2012. godine

 

Servis računara online zakazivanje