Dnevnice za službeni put u inostranstvo – obračun poreza i doprinosa

Dnevnice za službeni put u inostranstvo – obračun poreza i doprinosa

Pročitaj i tekst Uredbe :

http://www.overa.rs/uredba-o-naknadi-troskova-i-otpremnini-drzavnih-sluzbenika-i-namestenika.html

************************************************

Koje naknade isplaćene zaposlenima imaju tretman troškova koji nisu u vezi sa poslovnom aktivnošću

„Sa stanovišta oporezivanja prihoda fizičkih lica, pod zaradom u smislu Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 135/2004, 62/2006, 65/2006 – ispr., 31/2009, 44/2009, 18/2010 i 50/2011 – dalje: Zakon), smatra se zarada koja se ostvaruje po osnovu radnog odnosa, definisana zakonom kojim se uređuju radni odnosi i druga primanja zaposlenog (član 13. stav 1. Zakona).

Prema odredbi člana 14. stav 1. Zakona, zaradom se smatraju i druga primanja u obliku bonova, novčanih potvrda, akcija, osim akcija stečenih u postupku svojinske transformacije, ili robe, činjenjem ili pružanjem pogodnosti, opraštanjem duga, kao i pokrivanjem rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem.

Odredbom člana 18. stav 1. tač. 2), 3) i 4) Zakona propisano je da se ne plaća porez na zarade na primanja zaposlenog po osnovu:

  • dnevnice za službeno putovanje u zemlji do iznosa od 1.737 dinara, odnosno dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo do iznosa propisanog od strane nadležnog državnog organa;
  • naknade troškova smeštaja na službenom putovanju, prema priloženom računu;
  • naknade prevoza na službenom putovanju, prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju, a kada je, saglasno zakonu i drugim propisima, odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe – do iznosa 30% cene jednog litra super benzina, a najviše do 5.066 dinara mesečno.

Saglasno navedenom, u slučaju kada je zaposleni, od strane poslodavca upućen na službeno putovanje u određene poslovne svrhe (npr. u cilju poslovne edukacije, uspostavljanja bolje organizacije u poslovanju, razvijanja timskog duha, poslovnih radionica i sl.) i ostvaruje primanje po osnovu naknade troškova predmetnog službenog putovanja do visine propisanog neoporezivog iznosa iz člana 18. stav 1. tač. 2), 3) i 4) Zakona, to primanje zaposlenog oslobođeno je plaćanja poreza na zaradu. Deo naknade troškova službenog putovanja iznad neoporezivog iznosa ima poreski tretman zarade i podleže oporezivanju porezom na zaradu, saglasno odredbama čl. 13. do 18. Zakona.

Međutim, ukoliko poslodavac vrši davanje zaposlenima koje ne predstavlja naknadu navedenih troškova službenog putovanja koje se odvija u određene poslovne svrhe, već ima za cilj naknadu nekih drugih troškova po osnovu aktivnosti zaposlenih koje se ne odvijaju isključivo u poslovne svrhe (npr. naknada troškova – putovanja turističkog karaktera, razonode, splavarenja, škole tenisa, skijanja i sl.), takvo primanje zaposlenih predstavlja lično primanje zaposlenog i ima poreski tretman zarade saglasno odredbama čl. 13. i 14. Zakona.

U pogledu plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, prema Zakonu o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje („Sl. glasnik RS“, br. 84/2004, 61/2005, 62/2006, 5/2009 i 52/2011) za zaposlene i za poslodavce osnovica doprinosa je zarada, odnosno plata i naknada zarade, odnosno plate u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, opštim aktom i ugovorom o radu, odnosno rešenjem nadležnog organa (član 13. stav 1. tog zakona).

Kako se saglasno odredbi člana 105. stav 3. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005 i 54/2009) pod zaradom smatraju sva primanja iz radnog odnosa, osim, pored ostalog, naknada troškova zaposlenog u vezi sa radom iz člana 118. tač. 1) do 4) tog zakona, kojim je propisano da zaposleni ima pravo na naknadu troškova u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu za vreme provedeno na službenom putu u zemlji, shodno tome naknada troškova iz člana 118. tačka 2) Zakona o radu ne predstavlja zaradu te se na tu naknadu ne obračunavaju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.

Međutim, u pogledu plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na primanje zaposlenog po osnovu naknade nekih drugih troškova po osnovu aktivnosti zaposlenih koje se ne odvijaju isključivo u poslovne svrhe, naknada takvih troškova predstavlja drugo primanje zaposlenog koje ima karakter zarade, te podleže plaćanju doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na zaradu.

Ukazujemo da Poreska uprava, saglasno načelu fakticiteta, u svakom konkretnom slučaju utvrđuje sve činjenice koje su od značaja za opredeljenje poreskog tretmana prihoda, prema članu 9. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br. 80/2002, 84/2002 – ispr., 23/2003 – ispr., 70/2003, 55/2004, 61/2005, 85/2005 – dr. zakon, 62/2006 – dr. zakon, 63/2006 – ispr. dr. zakona, 61/2007, 20/2009, 72/2009 – dr. zakon i 53/2010).“

Mišljenje Ministarstva finansija br. 414-00-69/2011-04 od 04.10.2011. godine

**********************************************

Iznos dnevnica na koji se ne plaća porez na dohodak

„Odredom člana 18. stav 1. tačka 2) Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 135/2004, 62/2006, 65/2006 – ispr., 31/2009, 44/2009, 18/2010 i 50/2011 – dalje: Zakon) propisano je da se ne plaća porez na zarade zaposlenog po osnovu dnevnice za službeno putovanje u zemlji do iznosa od 1.737 dinara, odnosno dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo do iznosa propisanog od strane nadležnog državnog organa.

Visina naknade troškova za službeno putovanje u inostranstvo utvrđena je aktom nadležnog državnog organa – Uredbom o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika („Sl. glasnik RS“, br. 98/2007 – prečišćen tekst – dalje: Uredba).

Odredbom člana 20. Uredbe propisano je da se državnom službeniku i namešteniku naknađuju troškovi ishrane i gradskog prevoza u mestu boravka u inostranstvu (dnevnica) u iznosu koji je utvrđen u Spisku dnevnica po stranim državama, koji je odštampan uz tu uredbu i čini njen sastavni deo.

Imajući u vidu navedene odredbe Zakona i Uredbe, iznos dnevnica utvrđen u Spisku dnevnica po stranim državama, sa stanovišta oporezivanja prihoda fizičkih lica predstavlja obračunsku (mernu) veličinu za utvrđivanje visine neoporezivog iznosa za primanje zaposlenog po tom osnovu. To znači da se na primanje (iz člana 18. stav 1. tačka 2) Zakona) po osnovu pripadajućeg iznosa dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo, koje zaposleni u radnom odnosu kod poslodavca ostvari do visine iznosa utvrđenog saglasno Uredbi, ne plaća porez na zarade.

U slučaju da se dnevnica za službeno putovanje u inostranstvo, zaposlenom isplaćuje u iznosu većem od pripadajućeg iznosa propisanog Uredbom, odnosno u iznosu većem od Zakonom propisanog neoporezivog iznosa, predmet je oporezivanja porezom na dohodak građana na zarade na deo iznad neoporezivog iznosa iz člana 18. stav 1. tačka 2) Zakona, i oporezuje se u skladu sa odredbama čl. 13. do 16. Zakona.

Saglasno načelu fakticiteta, Poreska uprava u svakom konkretnom slučaju utvrđuje sve činjenice koje su od značaja za opredeljenje poreskog tretmana prihoda koje ostvari fizičko lice, prema članu 9. st. 1. i 2. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br. 80/2002, 84/2002 – ispr., 23/2003 – ispr., 70/2003, 55/2004, 61/2005, 85/2005 – dr. zakon, 62/2006 – dr. zakon, 63/2006 – ispr. dr. zakona, 61/2007, 20/2009, 72/2009 – dr. zakon i 53/2010).“

Mišljenje Ministarstva finansija br. 430-00-188/2011-04 od 25.07.2011. godine

Možda vas interesuje